PREKRASNA GADURA CHRISTINA LAUREN

Prevela s engleskoga Lidija Toman Ova knjiga posvećena je čitateljima koji žele više. Da, posvećena je vama.

Majka mi je uvijek govorila da pronađem ženu koja će mi biti ravna, u svakom mogućem smislu.

“Nemoj si dopustiti da se zaljubiš u neku koja će cijeli svoj svijet podrediti tebi. Zaljubi se u ženu koja je neustrašiva kao i ti. Pronađi ženu zbog koje ćeš htjeti biti bolji čovjek.”

I ja sam svakako pronašao sebi ravnu. Pronašao sam ženu koja je pretvorila moj život u pakao i koja živi da bi me mučila. Ženu čija bih usta htio začepiti... i koja bih isto toliko htio ljubiti.

To je moja djevojka, gospođica Chloe Mills. Prekrasna gadura. Tako sam barem o njoj mislio onda kad sam bio idiot, kad sam bio previše slijep da

vidim koliko sam beznadno zaljubljen u nju. Ja sam, bez sumnje, pronašao ženu zbog koje želim biti bolji čovjek, zaljubio sam se u onu koja je neustrašiva. Ali stvari su ispale takve da većinom ne uspijem uhvatiti više od dvije minute na dan da budem nasamo s njom.

Eto kakav mi je život: imam djevojku, a nikad je ne viđam. Protekla dva mjeseca većinom sam na putu, u potrazi za poslovnim prostorom u New

Yorku, gdje će se nalaziti nova poslovnica Ryan Media grupe. Chloe ne ide sa mnom na ta putovanja. Vikend koji smo nedavno proveli ovdje u Chicagu bio je ispunjen prijateljima, suncem i dokolicom, ali premalo sam bio s njom nasamo. Cio vikend protekao je u druženju, od jutra do kasnih noćnih sati, kad bismo se konačno dovukli do mog stana. Jedva bismo imali snage skinuti odjeću prije našega tihog, pospanog seksa.

Problem je bio u tome što meni vođenje ljubavi - koje je s vremenom postajalo sve intimnije i žešće — nije bilo dovoljno. Neprestano sam čekao da dobijem osjećaj kako smo se skrasili, da smo uspostavili čvrstu rutinu. Ali to se nije događalo. Nalazio sam se u neprekidnom stanju čežnje. Najgori bi bio ponedjeljak. Tada bih imao sastanak za sastankom, a preda mnom se nalazio cijeli radni tjedan: tmuran i bez Chloe.

Stajao sam pokraj pisača i čekao da izlista dokumente, kad sam začuo poznatu kadencu ženskih potpetica na pločicama. Kao da je čula moje molbe, Chloe Mills mi je prišla, odjevena u kratku crvenu vunenu suknju i uski pulover plave boje, sa štiklama koje, iskreno, nisu izgledale baš sigurne izvan spavaće sobe. Kad sam jutros rano izlazio iz kuće kako bih se stigao pripremiti za sastanak zakazan za osam ujutro, jedino što je imala na sebi bila je zlatna zraka sunca što je dopirala kroz prozor.

Suspregnuo sam osmijeh, trudeći se da ne izgledam toliko očajan, ali zapravo ne znam zašto sam se trudio. Ona je mogla čitati svaki izraz mojega lica.

"Vidim da si pronašao čarobni stroj koji može izvući bilo što iz tvog računala i staviti na papir”, rekla je. “Pomoću tinte.”

Gurnuo sam ruku u džep i prstima prevrtao novčiće koji su se unutra zatekli. Odmah sam osjetio navalu adrenalina u žilama, čim sam čuo njezin glas i zadirkujući ton. “Zapravo, otkrio sam ovu čudesnu napravu još prvoga dana. Obožavao sam trenutke blažene tišine kad bih te poslao ovamo po dokumente.”

Koračala je prema meni, sa širokim osmijehom i vragolastim pogledom. “Seronjo.” Oh, da. Dođi k meni, ljepotice. Deset minuta u kopirnici? Uljepšat ću ti dan u tih deset

minuta. “Večeras te čeka tjelovježba”, prošaptala je, ne usporavajući korak, i potapšala me po

ramenu, a potom se udaljila niz hodnik. Zurio sam joj u dupe, a ona ga je lagano prodrmala. Čekao sam da se vrati i da me još

malo muči. Ali nije se vratila. Zar je to bilo sve? To je sve što ću dobiti? Tapšanje po ramenu, malo verbalne predigre i kratko drmanje dupetom?

Ipak, slijedi nam prva večer nasamo u nekoliko tjedana. Zaljubljeni smo već godinu dana — pa čak i duže od toga, ali još od San Diega nismo

uspjeli uloviti više od nekoliko dana nasamo. Uzdahnuo sam i izvadio dokumente iz pisača. Treba nam godišnji odmor.

Vratio sam se u ured, spustio papire na radni stol i zurio u zaslon svog računala koji

je, začudo, prikazivao gotovo prazan kalendar. Radio sam od jutra do mraka cijeli prošli tjedan kako bih večeras stigao kući rano i bio s Chloe. Osim obračuna plaća, današnji mi je raspored posve neopterećen. Međutim, Chloe je očito bila vrlo zauzeta na svom novom položaju.

Nedostajala mi je kao pripravnica. Nedostajalo mi je da joj zapovijedam. I zbilja mi je nedostajalo da ona zapovijeda meni.

Prvi put u nekoliko mjeseci mogao sam sjediti u uredu i ne raditi apsolutno ništa. Zatvorio sam oči, a u nekoliko sekundi stotine misli proletjelo je mojom glavom. Prizor praznih njujorških ureda prije nego što sam krenuo put aerodroma. Pomisao na selidbu iz svoje kuće. Mnogo ljepša pomisao na useljenje u novi dom s Chloe. Potom su moje misli pošle svojom omiljenom stazom: Chloe, posve gola i u svim zamislivim pozama.

To me dovelo do jedne od najljepših uspomena iz Chloina i mojega zajedničkog života: jutra nakon njezine prezentacije. Zbog žara i napetosti koja se pojavila nakon što smo priznali jedno drugom da to što imamo nije samo seks i da želimo nešto više, žestoko smo se posvađali. Nisam je vidio mjesecima pa sam se pojavio na njezinoj prezentaciji koju je održala pred odborom za stipendije. Htio sam gledati kako rastura. I rasturila je.

Nakon toga, unatoč svemu što smo jedno drugome rekli u konferencijskoj dvorani, bilo je još toliko toga što smo si htjeli reći. Stvarnost našega ponovnog ujedinjavanja bila mi je kao nešto posve novo i u tom trenutku nisam znao na čemu smo. Čim smo izašli, zagledao sam se u nju: u njezine oči, usne i vrat, koji je bio još uvijek rumen jer sam ga strastveno ljubio prije nekoliko minuta. Chloe se protrljala po jednome mjestu na vratu gdje se pojavio mali ljubavni ugriz, a nato je moj mozak odaslao električni podsjetnik u moj kurac: ovo druženje je lijepo, ali sad je vrijeme da je odvedem kući i jebem do iznemoglosti.

No nisam bio siguran želi li ona isto. Kad smo se našli na svjetlu dana, vidio sam da izgleda kao da će se onesvijestiti. Pa

naravno. Poznavajući Chloe, vjerojatno se za svoju prezentaciju pripremala posljednja sedamdeset dva sata, bez minute sna. Ali tako je dugo nisam vidio — hoću li moći izdržati još toliko da je pustim da ode kući i malo se odmori? Ako treba odspavati, mogao bih samo biti ondje i čekati da se probudi, zar ne? Mogao bih ležati pokraj nje i tješiti se time da je ona stvarno uz mene, da smo uistinu skupa i... što da još radim? Da joj milujem kosu?

Isuse Bože. Pa zar sam uvijek bio toliko jadan? Chloe je prebacila svoju torbu s prijenosnim računalom preko ramena i taj me je pokret

prenuo iz misli. Kad sam se konačno malo pribrao, vidio sam da ona zuri u daljinu, prema rijeci.

“Jesi li dobro?” upitao sam je, potrudivši se da me pogleda u oči. Trznula se, kao da sam je uhvatio u nečemu, pa kimnula glavom. “Malo si potresena?" Njezin iscrpljeni osmijeh pogodio me u neku nježnu točku ispod rebara, ali način na koji

je oblizala usnice prije nego što je odgovorila pogodio me malo niže. “Jutros sam bila tako tužna misleći da te danas neću vidjeti ovdje. Dok sam hodala ovamo, razmišljala sam samo o tome kako je čudno što ću ovo odraditi bez tebe, Elliota i ostalih iz Ryan Medije. I onda si se ti pojavio. Naravno, digao si mi živac, ali si me i nasmijao...” Malčice je nakrivila glavu u stranu i proučavala mi lice. “Prezentacija je ispala upravo onako kako sam htjela, a potom poslovne ponude... i ti. Rekao si da me voliš. Došao si.” Stavila je ruku na moja prsa. Znao sam da može osjetiti koliko mi je srce snažno tuklo. “Adrenalin polako usporava i sad sam samo...” Maknula je ruku s mojih prsa i pustila neka umorno padne. “Nisam sigurna kako bi večer funkcionirala.”

Kako bi večer funkcionirala? Razgovarali bismo dok se ne smrači, a onda bismo se jebali sve dok ne izađe sunce. Posegnuo sam za njom i zagrlio je. Bože, kako je to bio dobar osjećaj.

“Pusti da se ja za to pobrinem. Odvest ću te kući.” Odmahnula je glavom. Sada se još više pribrala. “Ako moraš otići natrag na posao, u

redu je. Možemo...” Namrštio sam se i pobunio. “Ne budi smiješna. Skoro su četiri sata. Ne vraćam se na

posao. Auto mi je ovdje i ti ćeš sjesti unutra." Njezin se osmijeh malčice zaoštrio u kutovima usnica. “Vraća se šefovski nastrojeni

Bennett. E sad nema šanse da idem s tobom." “Chioe, ne šalim se. Neću te ispustiti iz vida do Božića." Proškiljila je prema kasnopopodnevnom lipanjskom suncu. “Do Božića? To mi zvuči kao

da sam seksualna robinja." “Ako ti to ne paše, onda ova veza možda neće funkcionirati”, zadirkivao sam je. Nasmijala se, ali nije ništa odgovorila. Samo me promatrala svojim dubokim smeđim

očima, netremice i zagonetno. Osjećao sam se kao da sam ispao iz štosa i trudio se prikriti svoju frustraciju. Stavio sam ruke na njezine bokove i primaknuo se utisnuti joj lagan poljubac na usnice.

Kvragu, treba mi više od ovoga. “Idemo. Nema robovanja. Samo nas dvoje." “Bennette...” Prekinuo sam je utisnuvši joj još jedan poljubac. Ovo naše malo neslaganje zapravo me

je opuštalo. “Moj auto. Odmah.” “Jesi li siguran da ne želiš čuti što imam za reći?” “Apsolutno. Možeš govoriti koliko god hoćeš, ali poslije, kad moje lice bude među tvojim

nogama.” Chloe je kimnula glavom, a ja sam je uhvatio za ruku i nježno povukao prema parkiralištu. Ona me slijedila i cijelim se putem vragolasto smiješila. Cijelim putem do svojega stana dirala me po bedrima, naginjala se prema meni i lizala mi vrat te pričala o tanašnim crvenim gaćicama koje je jutros obukla da joj pojačaju samopouzdanje.

“Hoće li se tvoje samopouzdanje urušiti ako ti ih strgnem i poderem?” upitao sam. Stali smo na crveno svjetlo na semaforu pa sam se nagnuo prema njoj kako bih je poljubio. Auto iza mene je potrubio upravo u trenutku kad je postalo najbolje: njezine su usnice otvarale put mojim sićušnim ugrizima, a njezini zvukovi punili su moja usta i glavu i — kvragu — cijela prsa. Nisam mogao dočekati da je skinem i bacim se na nju.

U dizalu prema njezinu stanu postalo je zbilja vruće. Bila je sa mnom, stvarno je bila sa mnom, a toliko mi je nedostajala; ako bude po mome, ova noć trajat će tri dana. Zadigla je suknju iznad bokova, a ja sam je podignuo, stao između njezinih nogu i pritiskao svoj bolno ukrućen kurac uz nju.

“Noćas ću te dovesti do orgazma milijun puta”, rekao sam joj. “Mmm, obećavaš?” “Obećavam.” Trljao sam bokove o njezino međunožje, a ona je stenjući prošaptala: “Dobro, ali

najprije...” Dizalo je stalo i vrata su se otvorila, a ona se izmigoljila iz moga stiska. Pogleda puna

oklijevanja poravnala je suknju, izišla ispred mene iz dizala i nastavila koračati hodnikom prema svome stanu.

Bio sam gotov. Nisam bio ovdje otkako smo se razišli, od onog dana kad sam smuljao kućepazitelja da

me pusti gore kako bih razgovarao s njom. Na kraju sam sve vrijeme razgovarao s njezinim vratima. Sad me polako obuzimala nervoza. Samo sam tražio olakšanje što smo opet zajedno, htio sam da ne mislim o svemu što smo propustili dok smo bili razdvojeni. Kako bih pobjegao od tih misli, spustio sam glavu i stao sisati kožu njezina vrata, točno ispod uha, te polako otkopčavati smičak na pozadini njezine suknje dok je ona otključavala vrata.

Kad je otvorila vrata, okrenula se prema meni. “Bennette...”, otpočela je, ali ja sam je

gurnuo u stan, pritisnuo uz najbliži zid i začepio joj usta poljupcem. Bože, kako je imala dobar okus: osjećala se voda s limunom koju je maloprije pila i ono već poznato — nježna menta i još nježnije, gladne usne. Moji prsti igrali su se njezinom suknjom, ali brzo sam prestao biti fin i nježan. Potegnuo sam smičak, svukao joj suknju i odmah posegnuo za njezinim sakoom. Koji kurac još to ima na sebi? Zašto uopće ima išta na sebi?

Ispod modre košulje nazirale su se ukrućene bradavice. Najprije sam zurio, a potom počeo prstom kružiti po jednoj. Glasno je uzdahnula, zbog čega sam je pogledao u oči. “Nedostajalo mi je ovo. Ti si mi nedostajala.” Jezikom je oblizala usnice. “I ti meni.’'

“Isuse, koliko te volim.” Kad sam joj poljubio vrat, osjetio sam kako joj se prsa uzdižu i spuštaju zbog njezina

ubrzana disanja. Nisam imao pojma kako će se ovo dalje odvijati, kako da se prisilim da usporim. Da je uzmem ovdje, brzo i žestoko, ili da je odnesem na kauč ili stolac i kleknem ispred nje i okusim je? Toliko sam dugo mislio o tome — odigravao sam svaki prizor u svojoj glavi — da sam se na trenutak malo uplašio toga što je ona sad uistinu ovdje.

Trebalo mi je sve. Trebalo mi je da čujem zvukove koje ona ispušta, da joj osjetim kožu, da se izgubim u toplini njezinih ruku koje me obavijaju, da gledam kako joj znoj izbija na čelu dok me jaše, dok mi pokazuje koliko sam i ja njoj nedostajao. Vidio bih to po načinu na koji bi joj zastao dah kad bih joj prišao bliže, po načinu na koji bi me stisnula dok joj izgovaram ime šapatom koji ona najviše voli.

Ruke su mi drhtale kad sam joj otkopčao gornje dugme. Negdje daleko, u pozadini mojega mozga koji je polako nestajao, pojavila se misao da ne smijem uništiti košulju u kojoj je održala svoju prezentaciju.

I htio sam uživati u trenutku. Htio sam uživati u njoj. “Bennette?” ‘Hmm?” Otkopčao sam još jedno dugme i prošao prstom po jamicama na njezinu vratu. “Volim te”, rekla je držeći me za podlaktice, duboko zagledana u moje oči. Ruke su mi još

više zadrhtale i ostao sam bez daha. “Ali... neće ti se svidjeti ono što ću ti reći.” Ja sam, međutim, još uvijek bio izgubljen u volim te. Osmijeh mi nije silazio s lica. “Što?

Što god rekla, siguran sam da će mi se svidjeti.” Trznula se i pogledala na sat koji je visio na zidu. Tek mi je tada palo na pamet da se

osvrnem i pogledam uokolo po stanu. Iznenadio sam se: stan je izgledao posve drukčije nego što sam očekivao.

Sve je na Chloe uvijek bilo besprijekorno, dotjerano, moderno. Ali njezin stan u tom trenutku bio je sve samo ne to. Dnevna je soba, doduše, bila uredna, ali bila je prepuna starog namještaja i stvari koje nisu bile nimalo nalik ičemu što bi ona posjedovala. Sve je bilo u smeđoj i bež boji. Naslonjači su izgledali udobno, ali činilo se da su izrađeni od kakve preparirane životinje. Na polici pokraj sićušnog televizora bila je poredana kolekcija drvenih sova, a u kuhinji je stajao sat, u koji je ona maloprije pogledala, s likom golemog bumbara koji se smiješi. Na satu je blistavim, okruglim slovima pisalo: “Bee Happy!"

“Ovo... nisam baš očekivao." Chloe je pratila moj pogled koji je prelazio cijelim stanom, a potom prasnuia u glasan

smijeh. Obično se tako smijala prije nego što bi me verbalno raskomadala. “A što ste očekivali, gospodine Ryane?"

Slegnuo sam ramenima. Nisam je htio uvrijediti, ali doista me zanimalo što se ovdje zbilo. “Ma samo sam očekivao da stan izgleda više u tvom stilu."

“Što je? Ne sviđaju ti se moje sove?" upitala je, smiješeći se od uha do uha. “Sviđaju, da, samo što...", otpočeo sam, nervozno provukavši prste kroz kosu. “A naslonjači?" prekinula me. “Zar ne misliš da bi nam moglo biti vrlo zabavno na

njima?" “Malena, bilo bi nam zabavno na bilo kojem mjestu na kugli zemaljskoj, samo sam

očekivao da će tvoj stan biti manje...”

Sranje. Zašto ja još govorim? Pogledao sam je, a ona je držala ruku preko usta i tiho se smijala.

‘Smiri se”, rekla je. “Ovo je bio stan moje mame. Obožavam ga, ali u pravu si. Ništa od ovoga nije moje. Dok sam studirala, jednostavno nije imalo smisla da se toga riješim i nabavim nove stvari.”

Opet sam znatiželjno pogledao uokolo. “Možeš si kupiti gaćice koje koštaju sto dolara, ali nisi htjela nabaviti novi kauč.’

“Ne budi takav snob. Nije mi trebao novi kauč. A nove gaćice mi trebaju stalno", rekla je tiho, ali znakovito.

“Oh, da, to svakako." S tim savršenim podsjetnikom, prišao sam joj bliže i nastavio svoj nježni nasrtaj na

dugmad njezine košulje. Svukao sam joj košulju niz ramena pa niz ruke i zagledao se u nju kako stoji preda mnom, samo u crvenom čipkastom grudnjaku i gaćicama iz istog kompleta. Bile su doista sićušne.

“Reci mi što želiš" rekao sam i osjetio kako me već obuzima očaj. Maknuo sam joj kosu s ramena kako bih joj sisao vrat, vilicu, uho. “Moj kurac? Moja usta? Moje ruke? Isuse, sve ću ti to raditi večeras, ali odakle početi? Nisam te vidio mjesecima i osjećam da gubim razum.”

Uhvatio sam je za ruku i privukao k sebi. “Malena, stavi ruke na mene.” Pomilovala me po vratu i prislonila dlan na moj obraz. Mogao sam osjetiti kako drhti.

“Bennette...” Tek sada kad je izgovorila moje ime na taj način, kao da je sramežljiva ili malo nervozna,

sjetio sam se da mi je htjela još nešto reći. Nešto što mi se neće svidjeti. “Što je?” Oči su joj bile krupne, gledale su ravno u moje i bile su prepune isprike. “Upravo sam

održala prezentaciju i..." “Uh, sranje. Baš sam budala. Trebao bih te izvesti na večeru ili...”

"... i obećala sam Juliji i Sari da ćemo izaći...” "... možemo izaći na večeru nakon što ti priuštim orgazam...”, nastavio sam. "... na piće nakon moje prezentacije...” “Moram te čuti kako svršavaš, samo jednom, a onda možemo ići. Samo mi daj...” Zastao

sam, konačno dopustivši da mi sjednu njezine riječi. “Čekaj malo. Što? Izlaziš s Julijom i Sarom? Večeras?’

Kimnula je glavom, i dalje gledajući u moje oči. “Nisam znala da ćeš doći. Ne mogu ti opisati koliko bih htjela nazvati ih i otkazati. Ali stvar je u tome što zbilja ne mogu to učiniti. Bile su tako dobre prema meni proteklih mjeseci... dok smo ti i ja bili...’

Zastenjao sam od muke, prislonivši dlan na čelo. “Zašto mi to nisi rekla prije nego što sam te skinuo? Za Boga miloga, kako da te sad pustim? Bit će mi tvrd još satima.’

‘Pokušala sam ti reći.’ Moram priznati da je i ona izgledala frustrirano zbog toga. “Imamo li vremena za...?’ Odmahnuo sam glavom, gledajući uokolo po stanu, kao da se

odgovor na moje pitanje krije negdje u tom starom namještaju. “Mogao bih nas oboje dovesti do orgazma u dvije minute."

Chloe se nasmijala. “To nije nešto čime bi se trebao hvaliti.” Vraga nije.

Njezin lagan izdah iznenađenja nestao je u mojim ustima; ljubio sam je i gurnuo joj jezik, ne mareći ako imamo samo nekoliko minuta. Nekoliko minuta mi je dovoljno.

Klizio sam rukom niz njezin vrat i osjetio joj ubrzani puls pa sam se spustio između njezinih grudi i sve niže, prema trbuhu. Klizio sam još niže i pronašao ono poznato, meni omiljeno mjesto gdje je bila topla i vlažna. Mogao se urušiti krov, a ja ne bih primijetio jer, Bože, nestalo je sve osim nje i njezinih nježnih zvukova i tihog šaputanja još, nemoj stati.

“Bennette”, šaptala je. ‘Molim te.” Posegnuo sam za svojim hlačama i zaustio...

Prekinulo me glasno kucanje na vratima. U hodnik je dopro poznat glas. ‘Stigle smo, gospođice magistrice, spremne smo za piće!” “Ovo je šala. Reci mi da je ovo šala”, rekao sam zaprepašteno zureći u nju. Odmahnula je glavom i zatomila smiješak. “Nisam raspoložen da te sada s nekim dijelim. Ti se sigurno zajebavaš.” "Zaboravila sam koliko te volim vidjeti bijesnog.” Odšetala je do vrata u jebenom donjem rublju, odškrinula ih i otrčala prema svojoj

spavaćoj sobi, a mene ostavila da dočekam uljeze. U kurac. “Eto me za minutu!" viknula je Chloe preko ramena. Njezina gotovo gola guza nestala je

niz hodnik u spavaću sobu. Julia je glasno žviždukala, ušla u stan i zastala. Čim me ugledala, prasnula je u smijeh. “Čuj, Chloe, nisam očekivala da ćeš otvoriti vrata u donjem rublju." Sara je ušla u stan

prekrivši rukama oči i slijepo pipkala oko sebe. Napipala je moju napola otkopčanu košulju i vrisnula kad je otvorila oči i ugledala mene. “Gospodine Ryane!"

“Zdravo, moje dame", rekao sam ravnodušno. Poravnao sam košulju i namjestio kravatu.

“Oh, Bože, jesmo li nešto prekinule?" upitala je Julia vragolasta pogleda. “Zapravo jeste. Baš smo se... ponovno upoznavali." Chloe je doviknula iz sobe da se poslužimo pjenušcem iz hladnjaka. Pravio sam se da ne

primjećujem kako Julia zuri u moj rasporak. Stajao sam mirno i pustio neka dobro, dobro pogleda. Ionako mi se već bio spustio.

Uglavnom. “Nisam znao da ste planirale izlazak", rekao sam konačno, kad se činilo da se tišina

rastegnuta u vječnost. Sara je učinila korak unatrag, silno se trudeći usmjeriti pogled iznad mojih ramena, i

objasnila: “Nismo ni mi očekivale da ćemo te zateći ovdje i... da ćeš se htjeti pridružiti.” Htio sam se pridružiti, nema sumnje u to. Ali htio sam se pridružiti samo Chloe, u

svakom smislu riječi. Julia me nekoliko trenutaka proučavala, a potom se nasmiješila. “Moram priznati kako

sam ja bila prilično uvjerena u to da ćemo zateći Bennetta ovdje." § Nisam mogao a da joj ne uzvratim smiješak. Na koncu, ona je bila ta koja me zvala i

nagovorila da odem na Chloinu prezentaciju. Očito je bila na mojoj strani. Unatoč tome što je prekinula moj pokušaj da pojedem Chloe prvi put nakon cijele

vječnosti čekanja. Okrenuo sam se i pošao u kuhinju oprati ruke. Julia je ušla za mnom i ubrzo sam začuo

kako otvara pjenušac: čuo sam kako iskače čep, a potom tiho isparavanje mjehurića, što me podsjetilo kako bih radije otvarao taj pjenušac iznad Chloina gola tijela i lizao pjenu s njezine kože.

Julia je nastavila. “Mislim da bismo svi trebali izaći i proslaviti, tako da i on može biti s njom koliko želi.” Napunila je četiri čaše i pružila jednu meni. “Jedino ćeš morati pričekati da se... ponovno upoznate.”

Chloe je izašla iz sobe u crnim uskim trapericama, štiklama s remenčićima i svjetlucavoj plavoj majici bez rukava u kojoj je njezina koža izgledala kao da je od zlata.

Nema šanse da ću moći maknuti ruke s nje bude li izašla u ovome. “Chloe”, rekao sam, drhtavom rukom odloživši čašu, i prišao joj. Nezadovoljno sam

pogledao u njezinu kosu koja je bila zalizana i svezana u niski konjski rep. Oči su joj zasjale od uzbuđenja pa se nagnula prema mom uhu da samo ja mogu čuti.

“Možeš je raspustiti poslije.” “Računaj na to." “Želiš li me ščepati za nju, povlačiti je?" upitala je, ljubeći me u usnu školjku. Kimnuo

sam glavom i zatvorio oči. “Ili hoćeš osjetiti kako se povlači po tvojemu trbuhu dok ti ustima obrađujem kurac?”

Drhtavom sam rukom posegnuo za svojim pjenušcem i iskapio ga. “Ne bih se bunio.” U donjem dijelu mog trbuha nakupljala se takva želja da nisam znao bih li razbio nešto o

zid ili odvukao Chloe u njezinu spavaću sobu i svukao joj te uske traperice. Nijedan dio mene nije imao ni najmanju želju večer provesti u pijuckanju vina, grickanju sira i slušanju ženskih priča. Nisam bio siguran hoću li moći ostati pribran.

Kao da mi je pročitala misli, Chloe je prošaptala: “Samo će nam biti bolje kad se vratimo kući.”

“Ne vjerujem da može biti bolje.” Nježno je prešla noktima preko mojih prsa. “Nedostajalo mi je to namrgođeno lice.” Zanemario sam njezin komentar i upitao: “A što kažeš na to da dođeš k meni poslije?

Izađi s curama, zabavi se. Ja ću te čekati kad budeš htjela doći.” Protegnula se prema meni i utisnula mi topao i vlažan poljubac u usta. “A što se

dogodilo s tvojim obećanjem da me nećeš puštati iz vida do Božića?" Očekivao sam noćni klub, nešto otmjeno i pomodno, gdje piće košta dvadeset dolara i gdje se okuplja gomila studentica u uskim crnim haljini cama. Nipošto nisam očekivao neupadljivi bar u predgrađu, s pikadom i, prema Julijinim riječima, “najboljim izborom piva u državi lllinoisu’’.

Dokle god mi mogu smiješati votku s limetom i dokle god mogu neprestano biti u tjelesnom kontaktu s Chloe, noć možda neće biti previše katastrofalna. Ušao sam za djevojkama i strijeljao pogledom sve kretene koji su zurili u Chloe dok smo prilazili šanku. Julia je sjela na izlizani kožnati stolac i doviknula šankeru da djevojkama donese uobičajeno, a ljepotančiću nešto ružičasto.

Kad bolje promislim, ovo će biti duga noć. Sara — očito još uvijek nezadovoljna mojom prisutnošću - sjela je pokraj Chloe i tražila

da joj do zadnje pojedinosti ispriča tijek prezentacije. Chloe joj je ispričala o Clarenceu Chengu, o tome kako sam uletio unutra i ponašao se kao šupak, kako je predstavila oba projekta i kako su joj čak ponudili posao.

“Dva posla”, pojasnio sam, oštro pogledavši Chloe kako bih joj dao do znanja da joj je bolje prihvatiti jebeni posao u RMG-u.

Chloe je zakolutala očima, ali nikome nije mogao promaknuti njezin ponosni smiješak. Djevojke su podignule svoje čaše piva, a ja ružičasti Cosmopolitan, i nazdravili smo Chloe na njezinu uspjehu.

Chloe je ispila pivo i promeškoljila se u stolcu. “Tko je za pikado?” Sara je podignula ruku i malo poskočila. Nakon jednog jedinog piva činila se pripitom i

dovoljno slobodnom da se prestane ponašati kao da smo još u uredu. Kliznuo sam pogledom niz Chloino tijelo. Jako mi se svidjela pomisao da ću je gledati kako se proteže i kreće dok baca strelice u toj uskoj, vrlo uskoj odjeći.

“Dolaziš?” upitala je, nagnuvši se prema meni i prislonivši grudi na moju podlakticu. Namiguša.

“Dolazim k tebi, i to brzo, nadam se.” Pustio sam pogled da još nekoliko trenutaka počiva na njezinim ustima, a potom ga spustio na grudi. Ispod tanke tkanine njezine majice pupale su bradavice.

Njezin smijeh odvukao je moju pozornost natrag na njezine crvene usnice. Zaigrano ih je napućila. “Je li Bennett lagano nabrijan?"

“Bennett je jako nabrijan", rekao sam i privukao je k sebi, između svojih nogu, i ljubio joj uho. Htio sam biti strpljiv i pustiti je da uživa u večeri, ali strpljenje nikad nije bilo moja jača strana. “Bennett želi da se Chloe skine gola i dira mu kitu."

Zahihotala se i otklizala dalje, u stražnji dio bara, uhvativši Saru pod ruku. Julia je stavila ruku na moje rame, osvrnuvši se kako bi se uvjerila da nas Chloe ne može

čuti. “Bio si dobar." Nije mi bilo ugodno razgovarati o osobnim stvarima s bilo kime tko nije u mojemu

uskom krugu ljudi, a ova tema, najosobnija od svih tema, bila je zadnje o čemu bih htio razgovarati s nekim koga praktički ne poznajem. Ipak, Julia se potrudila da me pronađe radi Chloe. Za to je svakako trebalo hrabrosti.

“Hvala ti na pozivu”, rekao sam joj. “Ali htio bih da znaš da bih svejedno otišao k njoj. Nisam više mogao izdržati."

Julia je otpila gutljaj piva. “Pomislila sam, ako si imalo nalik njoj, to će potrajati još mjesecima. Nazvala sam te zato što sam htjela da dobiješ samopouzdanje koje ti treba i jednostavno budeš gad kakav inače jesi."

“Nisam baš bio gad", namrštio sam se, vrteći film u glavi. “Barem mislim da nisam.” “Ma uvjerena sam da nisi”, rekla je Julia. “Ti si oličenje kompromisa." Zanemarivši njezin komentar, podignuo sam svoje voćno, žensko piće i iskapio ga. “Toliko je sretna večeras”, promrmljala je Julia, gotovo za sebe. “Mršava je." Pogledao sam prema njoj. Namjestila se za bacanje strelice. Izgledala je

sretno i zbog toga sam bio zadovoljan, ali bilo je nemoguće ne primijetiti razliku na njezinu tijelu. “Previše je mršava."

Julia je kimnula glavom. “Previše je vježbala i previše radila." Nakratko je pogledala u mene, a potom dometnula: “Nije bilo dobro, Bennette. Bila je slomljena.”

“I ja sam bio.” Primila je to na znanje uz smiješak. Neka tuga ostane u prošlosti. “Ako je misliš držati u

krevetu idućih nekoliko dana, pobrini se da joj daš dovoljno vremena da nešto pojede." Kimnuo sam glavom i opet pogledao prema drugom kraju prostorije, gdje se moja

djevojka nekoliko puta zavrtjela, naciljala, a potom jedva pogodila rub mete. Ona i Sara prasnule su u smijeh, a zastale su tek da bi jedna drugoj nešto rekle i nastavile se još glasnije smijati.

I dok je bacala strelice i plesala na zvukove Rolling Stonesa, osjetio sam kako se sva težina moje ljubavi prema njoj pretvorila u golemu toplinu i smjestila u mom trbuhu. Dva mjeseca razdvojenosti bilo je ništa u usporedbi sa svime što planiram za nas dvoje, ali u usporedbi s našom kratkom poviješću, taj je prekid bio predug. Htio sam ga umanjiti tako da provedem još više vremena s njom.

Moram se vratiti na staro, ponovno se zbližiti s njom. Mahnuo sam konobaru i rekao da nam donese račun, kad je Chloe pogledala prema meni.

Julia me zaustavila stavivši ruku na moje rame, kao u znak upozorenja. “Nemoj zajebati. Ona je neovisna i toliko se dugo snalazi sama da nikad neće biti tip djevojke koji će ti reći da joj trebaš. Ali pokazat će ti koliko želi sve to. Kod Chloe je sve u djelima, a ne u riječima. Poznajem je otkad nam je bilo dvanaest. Ti si pravi za nju.”

Dvije nježne ruke obgrlile su me straga oko struka i Chloe mi je utisnula poljubac između lopatica. “O čemu razgovarate?”

“O nogometu”, rekla je Julia, dok sam ja istodobno rekao: “O politici.” Osjetio sam kako se smije. Provukla se ispod moje ruke i privila mi se u zagrljaj. “Dakle,

razgovarali ste o meni.” “Da”, oboje smo joj odgovorili. “O tome kako sam bila u komi, a kako sad izgledam sretno i kako je bolje da Bennett ovaj

put ne sjebe stvar.” Julia me znakovito pogledala i podignula pivo, nazdravila u to ime i ostavila nas same na

kraju šanka. Chloe me pogledala svojim smeđim očima. “Je li ti ispričala sve moje tajne?” “Nije baš.” Odložio sam piće i zagrlio je oko struka. “Možemo li sad ići? Predugo sam bio

bez tebe i polako dosežem granicu nakon koje neću moći podnositi druge ljude oko tebe. Želim te nasamo.”

Cijelo joj je tijelo zadrhtalo od smijeha u mojim rukama, a potom su do mojeg uha doprle tihe riječi: “Vrlo si zahtjevan.”

“Samo ti govorim što želim.” “U redu. Ali budi malo jasniji. Što doista želiš?” "Želim te na koljenima u svom krevetu. Želim te znojnu i hoću da preklinješ. Želim te

vlažnu toliko da iz tebe mogu piti.” “Sranje”, prošaptala je, napeta glasa. “Već jesam.” “Onda kvragu, gospođice Mills. Odmah u moj auto.”

Moje su ruke bile na volanu, ali njezine su bile svugdje — na mojim bedrima, kurcu, vratu, prsima — pa nisam bio posve siguran hoćemo li se dovesti kući u jednom komadu.

Pogotovo nisam bio siguran kad mi je lagano podignula ruku da se može sagnuti i otkopčala mi hlače. Izvadila mi je kurac iz bokserica i lizala ga cijelom dužinom. Htio sam je dovesti kući prije toga, ali, kvragu, i ovako je dobro.

"O, Bože", prošaptala je, a potom ga cijelog stavila u usta. “Ah, jebote", promrmljao sam i prešao u sporiji prometni trak. Bilo je tako savršeno, sve ispočetka: njezina usta i ruke usklađeno rade, a njezino tiho

stenjanje vibrira mojim kurcem i zvuči kao da ništa na svijetu nije htjela više nego osjetiti me ovako kao sada. Počela je laganim, sporim pušenjem i sitnim lickanjem, pogledavajući me kroz tamne trepavice sve dok nisam pomislio kako ću sići s uma. Ali ona me znala pročitati, kao i uvijek, znala je kad ne smije zastati, kad se treba micati žešće i brže i koliko me čvrsto treba uhvatiti za kurac. Ono što me raspametilo bilo je njezino uzbuđenje: oči su joj postale još tamnije, molećive, disanje joj je bilo teško i ubrzano, a zvukovi koje je ispuštala bivali su sve nemirniji. Stiskao sam volan, dahtao i preklinjao, i konačno, ali prebrzo, opsovao dok sam joj svršavao u usta.

Nemam pojma kako sam uspio voziti do svoje ulice i parkirati na prilazu, ali nekako, drhtavim rukama, doveo sam nas ovamo. Chloe me poljubila u pupak i oslonila čelo o moje bedro, a auto se utišao. Nisam baš tako zamišljao naš prvi put nakon prekida, ali ta užurbanost i spontanost... to je bilo u našem stilu.

Chloe se pridigla i uspravila u sjedalu, a ja sam se promeškoljio pa zakopčao hlače i remen.

“Koji vrag?" rekla je pogledavši kroz prozor. Njezin iznenađeni ton razbistrio je maglu seksa oko mojih očiju. "Je li ovo tvoja kuća? Zašto smo ovdje?"

“Jesi li htjela da odemo k tebi?" Slegnula je ramenima. “Pretpostavila sam da ćemo otići onamo. Ovdje nemam svoje

stvari." “Ni ja nemam svoje stvari ondje." “Ali ja imam rezervne četkice za zube. Imaš li ti rezervne četkice za zube?" Ma o čemu ona govori? “Možeš upotrijebiti moju. Koji kurac?" Uzdahnula je i otvorila vrata. “Tipični muškarac", promrmljala je. “Da pojasnim", rekao sam kad sam izašao iz auta i pošao za njom, “doveo sam te ovamo

zato što sam te htio ovamo dovesti i nakon San Diega. Htio sam te svezati za uzglavlje kreveta i tući te po dupetu dok ne svisneš. To namjeravam i sada, zbog svih muka koje si mi priuštila."

Chloe je zastala na trijemu, leđima okrenuta meni. Stajala je tako nekoliko dugih, zbunjujućih trenutaka, a potom se okrenula. “Što si to upravo rekao?”

“Zar sam zamuckivao?” upitao sam je, a kad je ona samo nastavila zuriti u mene, nastavio sam:

“Da, prekinuli smo zato što sam ja bio budala. Ali i ti si bila.” Oštro me pogledala. Dio mene bio je uplašen, ali drugi dio mene bio je uzbuđen do daske

zato što se činilo da će planuti. Zgrabila me za kravatu i povukla k sebi tako da smo stajali

licem uz lice. Njezine tamne oči sijevale su divljim pogledom. “Daj mi ključeve.” Posegnuo sam u džep i izvukao ključeve. Bez ijednog pitanja položio sam ih na njezin

dlan. Promatrao sam kako prevrće po njima i kako već iz prvog pokušaja pronalazi pravi

ključ. “Gornja brava i...” Prekinula me stavivši mi kažiprst na usnice. “Ššš, bez priče.” Pokušavao sam dokučiti što se zbiva. Očito nije očekivala da ću je zadirkivati zbog

načina na koji me ostavila. Možda je mislila da smo si već sve rekli u konferencijskoj dvorani gdje smo se pomirili. Pretpostavljam da i jesmo, uglavnom. Nije mi trebala njezina isprika niti sam mislio da se ja trebam još ispričavati. Ali ovih nekoliko mjeseci našega prekida bilo je grozno pa mi se nije činilo da je razgovor o tome posve gotov. Uostalom, činilo mi se da je najbolji način da to sve izbacimo iz sebe taj da joj dam po dupetu.

“Ravno u dnevnu sobu”, rekao sam joj. “Ili u moju spavaću sobu, na krevet.” Povela me u dnevnu sobu, držeći me i dalje za kravatu, a oči su joj vrludale od mog lica

do prostora oko nje. Na koncu, bio je to prvi put da je došla moju kuću. “Lijepo je”, rekla je tiho, a činilo se kao da pritom pokušava odlučiti što će sa mnom.

“Tako je uredno. Baš je... odraz tebe.” “Hvala”, rekao sam i nasmijao se. “Ili barem mislim da je to kompliment.” Kao da se sjetila da me treba kazniti zbog nečega, uputila mi je strog pogled. “Ostani tu.” Izišla je iz dnevne sobe i iako sam bio u iskušenju da je pratim i doznam što smjera,

poslušao sam je. Nakon nekoliko trenutaka vratila se noseći barski stolac iz blagovaonice. Stavila ga je iza mene i gurnula me da sjednem.

Okrenula se, prišla mom stereo uređaju i uzela daljinski upravljač. “Najprije uključi... ” “Ššš.” Nije se okrenula prema meni, samo je podignula ruku da me utiša. Zatvorio sam usta, napeto iščekujući. Pomalo sam gubio strpljenje. Da nije naznačila da

moram sjediti i da nisam mislio kako mi sprema neku igricu, već bih je polegao na trbuh i namjestio joj dupe u zrak za jedno dobro pljeskanje.

Nakon nekoliko sekundi sobu je ispunio nježni ritam glazbe i hrapav ženski glas. Chloe je još malo zastala kod sterea, a ramena su joj se uzdizala i spuštala od uzbuđenog disanja.

“Malena, dođi ovamo’, prošaptao sam, nadajući se da će me čuti uz tu glazbu. Okrenula se i vratila k meni. Stala mi je tako blizu da je bedrima dodirivala moja koljena.

Lice mi je bilo u ravnini njezinih prsa. Nisam se mogao svladati i nagnuo sam se naprijed poljubivši joj dojku kroz tkaninu majice. Ali ona je podigla ruke i odgurnula me, tako da sam morao nastaviti sjediti uspravno.

Opkoračila mi je bedro i stala se igrati mojim kravatom. “Ono što si maloprije rekao ispred kuće...“, prošaptala je, “... mislim da bismo trebali još

malo razgovarati." “U redu.” “Ali ako ne želiš sada razgovarati, možeš me odvesti u sobu i raditi sa mnom što god

hoćeš.” Podignula je glavu i zagledala se duboko u moje oči. “Možemo razgovarati poslije.” “Razgovarat ćemo o čemu god hoćeš." Nasmiješio sam se. “Nakon toga ću te odvesti u

krevet i radit ću ti sve što želim.” Jedva sam disao. Počeo sam otkopčavati košulju, ali Chloe je uhvatila moju ruku i naglo

je spustila. Podigla je obrvu i zagonetno me gledala. Polako mi je odvezala kravatu i omotala je oko ruke kao da je boksački povez. Toliko me

uzbudio taj prizor moći da nisam ni primijetio kad me uhvatila za ruke i spustila uz stolac. Kurac mi se toliko digao da mi je već bilo neudobno pa sam se promeškoljio na stolcu. Srce mi je divlje udaralo u prsima. Što smjera?

“Reci mi da me voliš”, šaptala je. Srce mi je tuklo još brže, a krv je šiknula u venama. “Volim te. Ludo te volim. Ja sam...”

Zamišljao sam ovo već tisuću puta, ali stvarni je trenutak bio toliko nabijen emocijama i riječi su mi u jednom dahu, gotovo bez zvuka, potekle iz usta. Duboko sam udahnuo i zatvorio oči. “Ludo sam zaljubljen u tebe.”

“Ali bio si bijesan na mene kad sam otišla.” Nešto me stisnuto u želucu. Zar će se ovo pretvoriti u svađu? I hoće li to biti dobro ili

loše? Chloe se nagnula prema meni i ljubila ml bradu, usnice, obraz. Klizila je prema mom

uhu. Onda sam osjetio kako mi je nešto stegnulo zapešća. Kravatom mi je vezala ruke za

stolac. “U redu je”, rekla je. "Ne brini. Samo želim razgovarati o tome.” Htjela je razgovarati o tome, htjela je čuti kako je sve to utjecalo na mene, koliko sam bio

ljut. Ali prvo me trebala svezati? Nasmiješio sam se i ulovio njezine usnice u poljubac. “Da, bio sam bijesan na tebe. Uglavnom sam bio slomljena srca, ali bio sam i ljut. ” “Reci mi zašto si bio ljut.’ Njezine su se usnice udaljavale od mojih i klizile prema mom

vratu. Nježno mi je sisala kožu, a ja sam mislio o tome kako da joj odgovorim. Osjećao sam se kao da se naš prekid dogodio prije milijun godina, ali i kao da se dogodio

tek jučer. Činjenica da je bila pokraj mene, u mom krilu, i da me ljubi, podsjetila me da je to zaboravljena prošlost. Ali način na koji bi me stegnuto u prsima na pomisao kako me ostavila... ta je uspomena bila previše blizu.

“Nisi mi dala da ti objasnim, da se ispričam. Zvao sam te. Otišao sam k tebi. Htio sam učiniti bilo što da to izgladim.”

Chloe nije rekla ništa, nije se pokušala obraniti. Umjesto toga, ustala je i odmaknula se, a potom se sagnula otkopčati remenčiće na svojim štiklama. Izula se i vratila k meni. Provlačila je prste kroz moju kosu i privila moje lice na svoje grudi.

“Znali smo da prijelaz iz čiste ševe u zaljubljeni odnos neće biti lak”, rekao sam prislonjen na meku tkaninu njezine majice. “I prvi put kad sam zabrljao ti si me ostavila."

Otkopčala je dugme svojih traperica, polako povukla smičak i svukla ih. Za nekoliko sekundi i njezina je majica završila na podu. Stajala je preda mnom, posve gola, samo u grudnjaku i sićušnim gaćicama od crvene čipke. Pri slabom svjetlu u sobi koža joj je izgledala poput svile.

Jebote. “Tek sam bio shvatio da te volim i da sam već neko vrijeme zaljubljen u tebe, a ti si

odjednom nestala." Pogledao sam je, nadajući se da nisam otišao predaleko. Opet mi je kliznula u krilo. Više od svega htio sam da su mi ruke slobodne i da joj diram

čvrsta bedra. Umjesto toga, samo sam zurio u mjesto između njezinih nogu, tek nekoliko centimetara od svoga kurca.

“Oprosti", rekla je. Začudio sam se. “Ne bih ništa mijenjala jer sam u tom trenutku učinila ono što sam morala. Ali svjesna sam da te to povrijedilo i znam da nije bilo pošteno što sam te tako isključila.”

Kimnuo sam i primaknuo glavu da me poljubi. Njezine usnice, vlažne i meke, priljubile su se uz moje. Nježno je zastenjala.

“Hvala ti što si došao jutros", rekla je ne odvajajući usta od mojih. “Bi li ti došla k meni?" “Bih." “Kad?" “Sutra ujutro. Nakon što završi prezentacija. To sam odlučila još prije tjedan dana." I ja sam zastenjao i primaknuo se ponovno je poljubiti. Ona se izvijala pa sam joj ljubio

bradu i vrat. “Jesi li bio s nekom dok nas dvoje nismo bili zajedno?" Zastao sam i začuđeno je pogledao. “Molim? Zar me to ozbiljno pitaš? Naravno da

nisam."

Osmijeh joj je ozario lice. “Morala sam to čuti." “Ako si dopustila drugom muškarcu da te dodirne, kunem ti se, Chloe, da ću..." “Smiri se, Ljutko." Prislonila je vrhove prstiju na moje usnice. “Nisam." Zatvorio sam oči i ljubio joj vrhove prstiju. Ružna slika polako je nestajala iz moje glave,

ali moje srce nije usporilo. Osjetio sam njezin dah na svom vratu, a potom začuo kako me pita: “Jesi ti mislio na

mene?’ “Svake minute.’ “Jesi li zamišljao kako se jebemo?’ Ostao sam bez teksta. Sve riječi našeg jezika nestale su u sekundi i ja sam se

promeškoljio ispod nje. Toliko sam je želio u tom ranjivom i iskrenom trenutku da sam se bojao da ću izgubiti kontrolu čim me oslobodi hlača.

“U početku nisam’, konačno sam uspio odgovoriti. “Ali pokušao sam nakon nekoliko tjedana.’

“Pokušao si se dirati i zamišljati mene? Kao da me tvoja ruka može zamijeniti?” Gledao sam kako joj se izraz lica mijenja od znatiželjnog do onog kakav se vidi u

predatora, a potom sam odgovorio: “Jesam.” “Jesi li svršio?” “Isuse, Chloe.” Zašto me tako napaljuje ovo njezino ispitivanje? Nije ni trepnula ni mrdnula dok je čekala da odgovorim. Samo je zurila u mene. “Reci

mi." Nisam mogao zatomiti smiješak. Prava šefica. “Nekoliko puta. Nije mi bio velik užitak jer

bi mi se zavukla u glavu i koliko god osjetio olakšanje, toliko sam bio i frustriran.” “I meni je bilo tako”, rekla je. “Toliko si mi nedostajao, da me boljelo. Nedostajao si mi na

poslu. A kod kuće, u krevetu, mislila sam da ću poludjeti. Jedini trenuci kad sam te mogla izbaciti iz misli bili su...”

“Dok si trčala”, prošaptao sam. “Vidi se. Previše si smršavjela." Podignula je obrvu. “I ti si.” “Ja sam i mnogo pio”, priznao sam, dajući joj do znanja da to nije natjecanje. Nije mi

trebala dokazivati da se ona bolje držala. I mislim da je meni bilo gore. “Prvi mjesec protekao mi je kao u magli.”

“Sara mi je rekla kako si izgledao. I rekla mi je da nije u redu od mene što te isključujem.”

To me začudilo. Doista? Sara je to rekla? “Učinila si ono što si morala.” Malčice se odmaknula i zagledala u moj torzo, a potom se vratila na moje oči. Bilo mi je

neobično što se doima malo iznenađenom. "Dopustio si da te svežem.” Gledao sam je. "Naravno da jesam." "Nisam bila sigurna bi li mi dopustio. Mislila sam da sam te nadmudrila... i mislila sam

da bi me odbio." “Chloe, posjeduješ me od prvog trenutka kad sam te ugledao. Dopustio bih ti i da me

svežeš u onoj konferencijskoj dvorani da si to zatražila." U kutu usnica titrao joj je lagan smiješak. "Ali ja ne bih dopustila tebi da si ti zatražio." "Dobro." Nagnuo sam se prema njoj kako bih je poljubio. “Pametnija si od mene." Ustala je i posegnula rukom iza leđa otkopčati grudnjak. Kliznuo joj je niz ruke i pao na

pod. "Mislim da smo to oduvijek znali." Moja želja za njom pretvorila se u tupu, ustrajnu bol. Bio mi je toliko tvrd da sam u

njemu mogao osjetiti svaki otkucaj svoga srca, a usto sam osjećao kako ml njezine boje zamagljuju vid: crvena boja njezinih usana i gaćica, smeđa boja njezinih očiju i mliječnobijeli tonovi njezine kože. Moje tijelo urlalo je od potrebe da se nađe u njoj, ali moj je mozak i dalje mislio o svim pojedinostima. “Daj da te osjetim."

Opet mi je prišla i primaknuta dojke mojim ustima. Nagnuo sam se prema njima i ustima

uhvatio bradavicu, palucajući jezikom. Bez upozorenja, Chloe je ustala i odmaknula se, a potom mi okrenula leđa i pogledala me preko ramena sa zločestim osmijehom na licu.

“Što radiš, vražice?" jedva sam izustio. Zavukla je palčeve pod pojas gaćica i zanjihala bokovima kad ih je stala svlačiti. Ne. Nema šanse. “Da se nisi usudila", rekao sam i oslobodio ruke iz njezina nespretno vezana čvora.

Nadvio sam se nad nju poput tmurna oblaka. “Pođi u moju spavaću sobu i legni na krevet. Ako uopće pomisliš skinuti gaćice, sam ću se pobrinuti za sebe, a ti ćeš samo ležati i gledati kako svršavam"

Oči su joj se pretvorile u dva tamna jezera. Bez riječi se okrenula i pojurila niz hodnik u moju spavaću sobu.

S tom uspomenom u svojim mislima, znao sam da je moj radni dan službeno gotov. Ta

noć bila je najintimnija noć u mom životu i našu je vezu pomaknula sa stupnja „pokušat ćemo“ na stupanj „čvrsta veza“. Nikad neću zaboraviti kako je svoju ranjivost pretočila u tiho zapovijedanje i kako mi je dopustila da zamijenimo uloge u spavaćoj sobi, gdje sam je vezao za krevet i grickao svaki djelić njezina tijela.

Zastenjao sam od muke jer ne znam kad ćemo opet imati tako opuštenu i lijenu noć. Dohvatio sam telefon.

Ručak? poslao sam joj SMS. Ne mogu, odgovorila je Chloe. Imam sastanak s Douglasom od podne do tri. Ubit ću se. Pogledao sam na sat. Bilo je 11:36. Vratio sam telefon na mjesto i pokušao se

usredotočiti na članak koji sam pisao za Journal. Bio sam beskoristan i toga sam bio svjestan.

Nakon dvije minute opet sam uzeo telefon i napisao joj poruku, upotrijebivši ovaj put naš tajni znak. Batmanov signal.

Chloe je odmah odgovorila: Stižem. Čuo sam kako se otvaraju vanjska vrata, a potom zvuk Chloinih potpetica kako

odzvanjaju uredom ispred mojega. Taj je ured nekoć bio njezin, ali nakon što je magistrirala i vratila se u Ryan Mediju, preselila se u vlastiti ured u istočnom krilu zgrade. Ured ispred mojega ostao je prazan. Pokušao sam raditi s nekoliko drugih pomoćnica i pomoćnika, ali ni u jednom slučaju nije išlo. Andrea je neprestano plakala. Jesse bi lupkala olovkom po stolu i imao sam osjećaj kao da je ondje djetlić koji sve vrijeme kucka po stablu. Bruce nije znao brzo tipkati.

Činilo se da je Chloe bila veća svetica “što me podnosila” nego što sam joj to priznao. Otvorila su se vrata mog ureda i unutra je ušetala Chloe, pomalo zabrinuta pogleda.

Batmanov signal upotrebljavali smo najprije kako bismo jedno drugoga obavijestili o kakvom problemu na poslu pa sam se na trenutak zapitao nisam li možda pretjerao.

“Što se dogodilo?" upitala je, zaustavivši se ispred mene, ruku prekriženih na prsima. Vidjelo se da je spremna voditi moje poslovne bitke, ali ja sam htio da me spasi drugih muka.

“Ništa što ima veze s poslom”, odvratio sam i protrljao bradu. “Ja sam...” Odlutao sam i zagledao se u svaki djelić njezina lica: u njezine oči i kako je usredotočeno

skupila obrve: u njezine usnice koje je zabrinuto stisnula i glatku kožu. Naravno, pustio sam da mi pogled padne na njezine grudi jer je stavila push up grudnjak i... kvragu.

“Zar mi gledaš u prsa?” “Da.” “Poslao si mi Batmanov signal zato da bi mi buljio u sise?” "Smiri se, petardice. Poslao sam ti Batmanov signal zato što mi nedostaješ.” Spustila je ruke niz tijelo i na trenutak se smela. Nespretno je poravnavala rub svojega

džempera. “Kako ti mogu nedostajati? Sinoć sam prespavala kod tebe.” “Znam.” Dobro sam poznavao ovu njezinu stranu. Uvijek zauzima obrambeni stav. “I proveli smo cijeli vikend zajedno." “Da, ti i ja — i Julia i Scott”, podsjetio sam je. “I Henry i Mina. Nismo bili sami. Ni blizu

onoliko koliko smo očekivali.” Chloe je okrenula glavu i pogledala kroz prozor. Prvi put u nekoliko tjedana dan je bio

lijep i sunčan. Htio sam je izvesti van i samo... sjediti negdje. “I ti meni stalno nedostaješ u posljednje vrijeme”, rekla je. Čvor u mojim prsima polako je popuštao. “Zbilja?” Kimnula je glavom i ponovno me pogledala. “Tvoja su putovanja baš sranje.” Nagnula se

prema meni i lagano podignula obrvu. “I nisi me jutros poljubio za rastanak.” “Zapravo jesam", rekao sam s osmijehom. “Ali ti si još spavala.” “To se ne računa.” “Tražite li svađu, gospođice Mills?” Slegnula je ramenima i trudila se zatomiti smiješak dok me pomno proučava. “Možemo preskočiti svađu i možeš mi desetak minuta pušiti kurac.” Istoga trena prišla mi je i zagrlila me, prislonivši lice uz moj vrat. “Volim te”, šapnula je.

“I drago mi je da si mi poslao Batmanov signal samo zato što sam ti nedostajala.” Ostao sam bez teksta, možda i predugo. "I ja tebe volim”, konačno sam uspio procijediti. Ne mogu reći da Chloe nije bila otvorena, jer jest. Kad bismo bili sami, ona je — fizički —

bila najotvorenija osoba koju sam poznavao. Ali dok sam joj ja često govorio što osjećam, ona je tek nekoliko puta izgovorila riječi “volim te”. Nisam imao potrebu čuti ih od nje češće, ali svaki put kad bi ih izgovorila, pogodila bi me dublje nego što bih očekivao.

“Ali ozbiljno”, prošaptao sam, nastojeći pribrati se. “Možda mi samo treba jedna na brzaka nasred stola.”

Nasmijala se, odmahnuvši glavom uz moj vrat i posegnuvši rukom za mojim kurcem. Poznavao sam ovakvu igru. Bilo je vrlo moguće da će učiniti nešto blago zastrašujuće, nešto što će me uzbuditi onoliko koliko i užasnuti. Ali umjesto da me gleda opasnim pogledom, ona je spustila glavu i sisala mi vrat, šapćući: “Ne mogu mirisati na seks kad se budem sastala s Douglasom.”

“Misliš da ne mirišeš uvijek na seks?” “Ne mirišem uvijek na tebe", pojasnila je, a potom mi polizala vrat. “Kvragu..." Prošlo je toliko vremena otkako smo se posljednji put ovako zafrkavali u uredu i bio

sam tako sretan što je mogu osjetiti... Htio sam si strgati bokserice i zadići joj suknju, a potom porušiti uredne hrpe papira i baciti je na stol.

Velikodušno me ljubila od brade pa niz vrat i sve niže. Klizila je mojim tijelom i spustila se na pod, zadigavši prije toga suknju, nježno i čedno, da može klečati ispred mene.

Ali ne... čim je kleknula, nastavila je dizati suknju sve dok joj nije stajala iznad bokova. Jednu je ruku stavila na svoje međunožje, a drugom je brzo otkopčala moj remen i hlače. Zatvorio sam oči jer sam se morao malo pribrati. Brzo je oslobodila moj kurac iz hlača i stavila ga u usta. Već mi je bio gotovo posve ukrućen, a na samo jedan njezin dodir još se više dignuo. Topla i vlažna usta klizila su cijelom mojom dužinom. Kako me dublje primala, tako sam bivao sve tvrđi.

Osjećao sam njezin dah kako se u sićušnim eksplozijama sudara s mojim pupkom i mogao sam čuti kako si prstima trlja međunožje dok kleči na podu.

“Diraš li se?” Kimnula je glavom. “Jesi li već bila vlažna za mene?” Na trenutak je zastala pa podignula ruku iznad glave. Sagnuo sam se i stao joj sisati

prste.

Jebote. Posve sam se raspametio jer sam vrlo jasno vidio koliko ona to želi. Iz iskustva sam već

znao kakav je njezin okus prije nego što je istinski spremna za mene. Na primjer, kad bih došao kasno i iznenadio je u snu svojim lizanjem ili kako bi joj okus bio drukčiji nakon što bismo dražili jedno drugo u beskraj. Ovo što sam sad osjetio na njezinim prstima bilo je potpuno uzbuđenje. Zavrtjelo mi se u glavi. Koliko je dugo razmišljala o ovome? Cijeli dan? Otkako sam jutros izišao iz kuće? Ali nije mi dala da se dugo zadržim na njezinim prstima — vratila je ruku na skriveno mjesto između svojih nogu.

Gledao sam je kako pomiče glavu, kako joj usta klize mojom dužinom i trudio se umiriti time. Ali čak i kad mi je ovako pušila ili kad je moj kurac bio duboko u njoj, uvijek sam htio više. Nije bilo moguće imati je na svaki mogući način odjednom, ali to me nije sprječavalo da zamišljam: vrtlog različitih poza i zvukova, moje ruke u njezinoj kosi, na njezinim bokovima, moji prsti u njezinim ustima, ali i među njezinim nogama, na guzovima.

Kad sam zavukao ruke u njezinu kosu, shvatila je da želim da mi puši brže, a kad sam počeo tr- zati bokovima, znala je da me ne smije zadirkivati i odugovlačiti, ni na tren. Barem ne zbog toga što njezin sastanak počinje za koju minutu.

Odjednom sam se sjetio da je moj ured ostao otključan; Chloe je ušla misleći da trebamo razgovarati o poslu. Vrata vanjskog ureda bila su zatvorena, ali ni ona nisu bila zaključana.

“Ah, sranje", zastenjao sam jer me pomisao na to da možemo biti uhvaćeni na djelu još više uzbudila. "Chloe...” Prije nego što sam je stigao upozoriti, orgazam je prostrujio mojom kralježnicom, vruć i oštar, toliko intenzivan da su mi zaklecala koljena. Čvrsto sam je zgrabio za kosu i ona se izvila, trljajući i dalje svoje međunožje i ispuštajući zvukove užitka uz moj kurac.

Pogledao sam dolje i shvatio da promatra moju reakciju. Naravno da promatra moju reakciju. Oči su joj bile širom otvorene, ali pogled joj je bio mek, kao da je fascinirana. Uvjeren sam da je izraz njezina lica bio isti onakav kakav bih ja imao svaki put kad bi ona svršavala pod mojim dodirom. Nakon što sam povratio dah i došao k sebi, izvukao sam joj ga iz usta i kleknuo na pod, okrenut licem prema njoj. Stavio sam ruku na njezino međunožje, gdje je ona još držala svoju ruku. Namjestila se i pustila mojim prstima da čine svoje. Gurnuo sam joj dva i micao ih, a ona se zaljuljala i zamalo izgubila ravnotežu. Drugom sam je rukom pridržavao i ljubio joj usne, mrmljajući kako su crvene i malo nabrekle.

“Vrlo sam blizu", rekla je i slobodnom se rukom pridržala za moj vrat. “Smiješno mi je što misliš kako mi to moraš reći.” Stalno sam očekivao da će joj moj dodir dosaditi ili da joj više neće biti ništa novo i

uzbudljivo, ali svaki put kad bi osjetila kako klizim palcem po njezinu klitorisu, činilo se da to doživljava intenzivnije nego ikad.

“Još jedan”, uspjela je izustiti. “Molim te, želim...” Nije stigla dovršiti rečenicu. Nije ni trebala. Gurnuo sam i treći prst unutra i gledao kako

zabacuje glavu, kako joj se otvaraju usnice, pa slušao tih, hrapav zvuk njezina orgazma tipa pokušavam biti tiha.

Nekoliko me je sekundi pustila da je držim, udišem miris njezine kose i pretvaram se da smo negdje drugdje, možda u mojoj dnevnoj sobi ili njezinoj spavaćoj, nipošto na podu u mojemu otključanom uredu.

Činilo se da se i ona sjetila toga u istom trenu kad i ja pa je navukla gaćice i spustila suknju, a ja sam joj pomogao ustati. Kao i inače, iznenadila me tišina oko nas. Više nisam bio siguran da se znamo tako dobro pritajiti kao što smo mislili.

Pogledala je uokolo, još uvijek malo omamljena, a potom mi uputila lijen smiješak. “Zbog ovoga će mi biti još teže ostati pribrana na sastanku.”

“Nije mi žao”, promrmljao sam i spustio glavu da joj poljubim vrat. Chloe se zatim okrenula i pošla u zahod oprati ruke, navukavši prvo rukave svojega

džempera. Prišao sam joj otraga i priljubio se uz nju. Prao sam ruke skupa s njom, a sapun

nam je klizio kroz prste. Naslonila je glavu na moja prsa. Htio sam stajati tako cio sat i ispirati njezin miris s naših prstiju, samo da joj mogu biti toliko blizu.

“Spavamo li večeras kod tebe?” upitao sam je. Ta mi je odluka uvijek bila teška. Naime, moj krevet bio je udobniji, ali njezina kuhinja bila je bolje opskrbljena.

Zatvorila je slavinu i obrisala ruke o ručnik. “Kod tebe. Moram oprati rublje.” “Tko kaže da romantika više ne postoji?” I ja sam obrisao ruke i nagnuo se poljubiti je.

Chloe je držala usta zatvorena, a oči širom otvorene i malo se odmaknula. “Bennette?” “Hmm?” “Znaš da je tako.” “Što je tako?” “Znaš da te volim. Možda ti to ne govorim dovoljno često. Možda si zato poslao

Batmanov signal.” Nasmiješio sam se i nešto me snažno stisnuto u srcu. “Znam da me voliš. I nisam ti zato

poslao poruku. Poslao sam ti poruku zato što u posljednje vrijeme ne dobivam dovoljno tvoje pažnje nasamo i zato što sam pohlepni gad. Što te moja majka nije upozorila da nikad nisam znao dijeliti?”

“Kad se preselimo u New York, situacija će se malo smiriti i imat ćemo više vremena.” “U New Yorku? Sumnjam”, rekao sam. “Čak i da se situacija smiri, zar ne bi bilo lijepo da

prije toga odemo nekamo?” “Kad?” upitala je i pogledala uokolo, kao da njezin pretrpani raspored ispunjava cijelu

prostoriju. “Nikad neće biti savršenog trenutka za to. A kad preselimo urede u New York, neko

vrijeme vladat će prava ludnica.” Chloe se nasmijala i odmahnula glavom. “Ali sad je najgori trenutak. Možda krajem

ljeta?” Brzo me poljubila i zgrabila svoj telefon sa stola. Zaprepastila se kad je vidjela koliko je sati. “Moram ići”, rekla je i poljubila me još jednom prije nego što je odjurila iz mog ureda.

Tako smo završili s tom temom. Ipak, riječ odmor ostala je i dalje u mojoj glavi. Imala sam velike planove za večeras. Htjela sam skuhati večeru i pojesti je s njim. Htjela

sam konačno odlučiti koji ćemo stan unajmiti u New Yorku, raspraviti što ćemo ponijeti od mojih i njegovih stvari i pokušati smisliti kako ću uopće naći vremena za pakiranje.

Eh, da, i provesti preostalih osam sati u ponovnom istraživanju svakog centimetra Bennettova tijela. I to dvaput.

Ali taj je raspored vrijedio prije nego što je on ušao u kuću i našao me kako kuham u njegovoj kuhinji. Prije nego što je bacio jaknu i ključeve na kauč te doslovce dotrčao do mene. Prije nego što me privukao k sebi i sisao mi kožu ispod uha kao da me nije okusio tjednima.

Ne moram ni reći da se plan drastično promijenio. Jedan: večera. Dva: skinuti se gola. Ali čak i u toj verziji plana, činilo se da Bennett želi preskočiti prvi korak. “Nikad nećemo jesti ako ovako nastavimo”, rekla sam i zabacila glavu jer mi je on ljubio

vrat. Njegov topao dah golicao mi je kožu, a nož je iz moje ruke pao na dasku za rezanje. “Pa?” prošaptao je i svojim bokovima pritisnuo moje dupe, a potom me okrenuo prema

sebi. Uz svoja leđa osjećala sam kako su kuhinjski elementi tvrdi, ali Bennett je s moje

prednje strane bio još tvrđi. Nadvio se nada mnom — a izgledao je još viši jer na nogama

nisam imala visoke pete — i ljubio mi vrat. “Pa...” mrmljala sam. “Hrana je ionako precijenjena.” Bennett se lagano nasmijao i uhvatio me za bokove. “Točno. Osim toga, osjećam se kao

da te tjednima nisam dodirnuo.” “Ali jesi, danas poslijepodne”, ispravila sam ga, odmaknuvši se tek toliko da ga mogu

pogledati u oči. “Poslijepodne, znaš, kad sam ti pušila za tvojim radnim stolom?” “Oh, da. Mislim da se sjećam. Ali sve mi je u magli. Možda bi me mogla malo podsjetiti...

jezik... kurac...” “Lijepo se izražavaš, Ryane. Zna li tvoja majka da si takva svinja?” Prasnuo je u smijeh. “Sudeći po načinu na koji nas je gledala nakon što smo se ševili u

garderobi na vjenčanju mog bratića, rekao bih da zna.” “Ali nisam te bila vidjela tjednima!” rekla sam, osjećajući kako mi se žare obrazi. “Makni

taj samodopadni izraz s lica, guzonjo.” “Ali ja sam tvoj guzonja”, rekao je i ljubio mi usnice. “Nemoj se pretvarati da ti se ne

sviđa ta pomisao.” Nisam mu mogla proturječiti. Bennett je u posljednje vrijeme više odsutan iz grada nego

što je prisutan, ali bio je moj. Nije mi dao da posumnjam u to ni na tren. “A kad smo već kod guza”, rekao je i žestoko me stisnuo za stražnjicu, “tvoju večeras čeka svašta...”

Zaustila sam da mu nešto odgovorim — da mu se suprotstavim ili kažem nešto pametno, nešto što bi me stavilo na prvo mjesto u ovoj verbalnoj prepirci — ali ništa mi nije padalo na pamet.

“Isuse, ostala si bez teksta”, rekao je očiju razrogačenih od iznenađenja. “Da sam znao kako je to sve što je potrebno da bih od tebe dobio malo mira i tišine, izgovorio bih tu rečenicu još davno.”

“Pa... hm.” Otvorila sam i zatvorila usta nekoliko puta, ali riječi opet nisu izlazile. To je bilo nešto novo. Kad se oglasilo zvonce pećnice, prisilila sam se odmaknuti, još uvijek pomalo smetena.

Izvadila sam kruh iz pećnice i procijedila tjesteninu. Bennett mi se opet prišuljao iza leđa. Prislonio je bradu na moje rame i obgrlio me oko struka.

“Tako dobro mirišeš”, rekao je. Njegova su usta počela obrađivati moj vrat, a ruke su mu klizile prema rubu moje suknje. Doista sam bila u iskušenju pustiti ga da dovrši.

Ali umjesto toga kimnula sam glavom u smjeru daske za rezanje. “Možeš li izrezati salatu, molim te?”

Progunđao je i olabavio kravatu pa prionuo na posao na suprotnoj strani radne ploče, mrmljajući pritom neke nerazumljive riječi.

Oblačići pare s aromom češnjaka uzdigli su se iznad zdjele kad sam umiješala tjesteninu u umak Pokušavala sam razbistriti glavu, ali, kao i obično, to je bilo nemoguće kad je on u blizini. Bennett Ryan imao je nešto u sebi zbog čega se činilo da je iz prostorije nestao sav zrak.

Zaprepastilo me koliko sam se zaljubila u tog čovjeka. U posljednje vrijeme toliko mi je nedostajao kad ne bi bio sa mnom. Katkad bih razgovarala s praznom spavaćom sobom. “Kakav ti je bio dan?” pitala bih. Ili bih rekla: “Moja nova pomoćnica je presmiješna.” Ili: “Je li u mojemu stanu uvijek bilo ovako tiho?”

Katkada, kad bih spavala u njegovoj košulji toliko dugo da bi već prestala mirisati na njega, otišla bih u njegovu kuću. Sjela bih u golemi naslonjač, gledala u jezero i pitala se što on radi. Pitala sam se je li moguće da ja njemu nedostajem barem djelić od onoga koliko je on nedostajao meni. Isuse! Nikad nisam razumjela žene koje bi se tako ponašale kad bi njihovi muškarci putovali. Uvijek sam mislila da je to dobra prilika da uhvatiš cijelu noć sna i malo vremena za sebe.

Bennett se nekako uspio uvući u svaki djelić moga života. I dalje je bio isti tvrdoglavi tip kakav je uvijek bio, a meni se svidjelo to što se nije mijenjao samo zato što smo sada nas

dvoje zajedno. Ponašao se kao da sam mu ravnopravna u svakom smislu i iako me volio više od svega, nikad mi nije popuštao. Zbog toga sam ga voljela još više.

Odnijela sam tanjure na stol i provirila preko ramena. Bennett je rezao rajčicu, ali je i dalje nešto gunđao.

“Još se žališ?” upitala sam ga. “Naravno.” Donio je salatu na stol i pljesnuo me po dupetu, a potom mi pridržao stolac

da sjednem. Natočio nam je vino u čaše pa je i on sjeo, nasuprot meni. Promatrao me kako otpijam

gutljaj, a pogled mu je klizio od mojih očiju do usta i natrag. Na njegovim se usnicama pojavio slatki smiješak, ali u tom se trenutku malo pribrao, kao da se nečega sjetio. “Zaboravio sam te pitati kako je Sara?”

Sara Dillon magistrirala je na istom odsjeku gdje i ja, ali napustila je svoj položaj u RMG-u i prešla u drugu tvrtku. Bila mi je jedna od najboljih prijateljica, a Bennett joj je ponudio mjesto financijske direktorice. Sara je odbila ponudu jer nije htjela napustiti obitelj i život koji vodi u Chicagu. Bennett joj nije zamjerio, naravno, ali kako se veliki dan približavao, a još nikoga nismo našli za to mjesto, tako je bio sve zabrinutiji.

Slegnula sam ramenima, prisjetivši se razgovora koji sam tog dana vodila s njom. Kreten od Sarina zaručnika uhvaćen je kako se ljubi s nekom ženom i čini se da je Sara konačno shvatila ono što smo svi godinama pretpostavljali: Andy je bio prevarantski šupak.

“Dobro je, valjda. Andy i dalje tvrdi da su mu namjestili. Ime te žene i dalje se povlači po novinama. Znaš Saru. Ne namjerava pokazati svijetu kako se osjeća, ali vidim da je potpuno slomljena.”

Bennett se zamislio. “Misliš li da je konačno završila s time? Neće ga primiti natrag?” “Tko zna? Bili su zajedno od njezine dvadeset prve godine. Ako ga nije ostavila do sada,

vjerojatno će ostati s njim do kraja života.” “Da sam bar slijedio svoj instinkt i isprašio mu tur u Smith Houseu prošle godine. Kakav

bijedni ljigavac.” “Pokušala sam je nagovoriti da pođe s nama u New York, ali... silno je tvrdoglava.” “Tvrdoglava? Ne vidim kako vas dvije uopće možete biti prijateljice”, zadirkivao me, ali

vrlo ozbiljna pogleda. Pogodila sam ga šeri rajčicom. Ostatak večere razgovarali smo o poslu, o preseljenju ureda i o svim sitnicama koje još

treba riješiti prije nego što se to pokrene. Spomenuli smo i njegovu obitelj i hoće li se oni vratiti u New York prije nego što ured počne s radom. “Kad ti se vraća tata?”

Pričekala sam nekoliko trenutaka, ali kad Bennett nije odgovorio, podigla sam pogled i iznenadila se ugledavši ga kako odsutno prevrće hranu po tanjuru. “Je li tamo sve u redu, Ryane?”

Još je nekoliko trenutaka proteklo u tišini, a potom je rekao: “Nedostaje mi da radiš za mene.” Začudila sam se. “Molim?”

“Znam. Ni meni nema smisla. Bili smo grozni jedno prema drugome i situacija je postala nemoguća.” Blago rečeno. I dalje sam bila vrlo iznenađena što smo uspjeli raditi deset mjeseci u istom uredu a da nije došlo do krvoprolića ili ubojstva klamericom. “Ali...”, nastavio je gledajući me u oči, “viđao sam te svaki dan. Sve je bilo predvidljivo. Dosljedno. Ja sam podjebavao i ti si mi uzvraćala. Nikad mi u životu nije bilo tako zabavno na poslu. A ja sam to uzimao zdravo za gotovo.”

Odložila sam čašu i zagledala se u njega. Preplavio me golemi val ljubavi prema tom čovjeku. “To... ima smisla”, rekla sam, pokušavajući pronaći prave riječi. “Mislim da ni ja nisam znala cijeniti to što te mogu svaki dan vidjeti. Unatoč tome što sam te htjela otrovati ni manje ni više nego dvadeset sedam puta.”

“I ja tebe”, odvratio je uz smiješak. “Katkad bih osjećao grižnju savjesti što zamišljam kako te bacam kroz prozor. Ali svakako ti namjeravam sve nadoknaditi.” Podigao je čašu i

otpio dugačak gutljaj vina. “Ma nemoj?” “Da. Sastavio sam i popis.” Začuđeno sam podigla obrvu. “Prvo ću ti skinuti suknju” Sagnuo se i provirio ispod stola. “Gnjavit ću te jer si obukla to

čipkasto donje rublje samo zato da bi me mučila, iako oboje znamo da sam lud za takvim stvarčicama.”

Gledala sam ga kako se naslanja na svome stolcu, prekriživši ruke iznad glave. Njegov prodoran pogled izazivao mi je trnce na koži. Bilo tko drugi osjećao bi se zastrašeno pod takvim pogledom — sjećam se razdoblja kad sam ja bila takva — ali sada sam osjećala samo navalu adrenalina. Uzbuđenje je eksplodiralo u mojim prsima i tijelom mi se širila toplina.

“A taj džemper...” nastavio je, gledajući mi sada u grudi. “Htio bih ga strgnuti s tebe i čuti zvuk kako ta sitna dugmad padaju i kotrljaju se po podu.”

Prekrižila sam noge i progutala slinu što mi se nakupila u ustima. Vidio je to, jer mu se u kutovima usnica pojavio samozadovoljan smiješak.

“Nakon toga ću ti možda raširiti noge na ovom stola” Nagnuo se i pretvarao se da provjerava koliko je stol čvrst. “Stavit ću tvoje noge na svoja ramena i lizati te dok ne budeš preklinjala za moj kurac.”

Pokušala sam se doimati nezainteresirano, pokušala sam se osloboditi njegova teška pogleda. Ali nisam mogla. Pročistila sam grlo; usta su mi najednom bila suha. “To si mogao i sinoć”, zadirkivala sam ga.

“Ne. Sinoć smo bili umorni i samo sam htio osjetiti kako svršavaš. Večeras želim ići polako, razodjenuti te, ljubiti svaki djelić tvoga tijela, jebati te. Gledati tebe kako jebeš mene.”

Zar je odjednom ovdje postalo vruće? “Prilično si samouvjeren, nisi li?” upitala sam. “Svakako jesam.” “A zašto misliš da ja nemam svoj popis?” Ustala sam. Svaka pomisao na desert bila je

zaboravljena dok sam prilazila njegovoj strani stola. Kurac mu je već bio tvrd i pritiskao se uz rasporak hlača. Pratio je moj pogled i samodopadno se nasmiješio. Zjenice su mu bile tamne i toliko velike da su prekrile boju lješnjaka koja ih okružuje.

Dobila sam poriv da strgnem svu odjeću sa sebe i osjetim vrućinu njegova pogleda na svojoj goloj koži, da se probudim ujutro i da me sve boli od žestine njegovih dodira. Kako mu je uspijevalo postići da se tako osjećam sa samo nekoliko prostih riječi?

Bennett se namjestio na stolcu i ja sam stala između njegovih nogu. Maknula sam mu kosu s čela — tu kosu koja je uvijek izgledala kao da se upravo jebao. Dok su mi meke vlasi klizile kroz prste, nagnula sam mu glavu unatrag, tako da me gleda u oči. Toliko si mi nedostajao, htjela sam mu reći. Ostani. Nemoj odlaziti tako daleko. Volim te.

Riječi su mi zapele u grlu i uspjela sam izustiti jedino “bok”. Bennett je malo nakrivio glavu i široko se nasmiješio. “Bok.” Tople ruke uhvatile su me

za bokove i privukle bliže. Oko te jedne jedine riječi nakupilo se toliko smijeha i znala sam da me čita kao knjigu, da vidi svaku moju misao, bistro, kao da je tintom ispisana na mojemu čelu. Nije stvar u tome da mi je bilo nelagodno govoriti mu da ga volim. Jednostavno mi je sve bilo novo. On je bio prvi kome sam rekla te riječi i katkad bi me to malo plašilo. Osjećala sam se kao da otvaram prsa i dajem mu svoje srce.

Stavio je ruku na moju dojku i kružio palcem po njoj. “Pitam se što je ispod ovog lijepog džemperića”, rekao je.

Uvukla sam dah i osjetila kako mi bradavice postaju sve tvrđe ispod tankog kašmira. Otkopčao je jedno dugme, pa drugo, sve dok se kardigan nije otvorio i izložio moj oskudni grudnjak njegovu pogledu. Zastenjao je. “Ovo je novo.”

“I skupo. Da ga nisi uništio”, upozorila sam ga.

Nije mogao zatomiti svoj zločest osmijeh. “Nikada to ne bih učinio.” “Kupio si mi gaćice od četiristo dolara, a onda me njima vezao za krevet, Bennette.” Nasmijao se i skinuo mi džemper. Polako me odmotavao kao da sam kakav poklon.

Njegovi dugački prsti prešli su na pojas moje suknje, a zvuk otvaranja smička zaparao je zrak. Činio je ono što je obećao: skidao je odjeću s mene, pozorno i nježno svlačio je vunenu suknju niz moja bedra i noge, sve dok nije ostala ležati na podu, a ja se našla pred njim samo u čipkastom grudnjaku i tanašnim gaćicama.

Uključio se klimatizacijski uređaj. Sobu je ispunilo tiho brujanje, a hladan zrak milovao je moju golu kožu. Bennett me povukao da ga opkoračim i sjednem mu u krilo. Gruba tkanina njegovih hlača trljala se o stražnji dio mojih golih bedara i polugole stražnjice. Trebala sam se osjećati ranjivo — dok sam praktički gola, a on posve odjeven — ali ja sam zapravo uživala u tome. Taj me trenutak podsjetio na našu prvu noć nakon pomirenja, u njegovoj kući nakon moje prezentacije, kad smo oboje priznali da ne možemo jedno bez drugoga, kad je dopustio da ga svežem kako bih skupila hrabrost da čujem koliko me povrijedio.

Tada sam shvatila da me je svjesno namjestio u ovu pozu. Čini se da je i on mislio na tu noć. Oči su mu sjale takvom glađu, takvim obožavanjem, da nisam mogla zatomiti osjećaj moći koji me obuzeo. Kao da ne postoji ništa na ovom svijetu što ovaj čovjek ne bi učinio za mene.

Počela sam otkopčavati dugmad njegove košulje. Htjela sam ga golog i na sebi, iza sebe — svugdje. Htjela sam ga okusiti, ostaviti tragove svojih noktiju na njegovoj koži i spajati ih svojim prstima, usnama i zubima. Htjela sam ga ispružiti preko stola i jebati sve dok posve ne iščezne svaka misao o tome da napustimo tu prostoriju.

Odnekud se oglasio telefon. Oboje smo se skamenili. Ništa nismo govorili, samo smo čekali i nadali se da je to bila slučajnost, da će uslijediti tišina. Ali taj prodorni zvuk — koji mi je bio i previše poznat — opet je ispunio cijelu sobu. Posao.

Bilo je to zvono koje je označavalo hitan slučaj. I to ne uobičajeni hitan slučaj, nego hitan-hitan slučaj. Bennett je opsovao i prislonio čelo na moja prsa. Srce mi je divljački tuklo i činilo mi se da dišem prebrzo i preglasno.

“Sranje. Oprosti”, rekao je kad je telefon nastavio zvoniti. “Moram se...” “Znam.” Ustala sam i pridržala se za naslon stolca da povratim ravnotežu u drhtavim

nogama. Bennett se protrljao po licu, a potom ustao i potražio telefon u jakni koju je bio nemarno

odložio na kauč. “Da”, javio se i slušao glas s druge strane. Sagnula sam se i dohvatila džemper. Navukla sam ga preko ramena pa pronašla suknju i

obukla je. Odnijela sam suđe u kuhinju dok on razgovara. Pokušala sam mu dati što više privatnosti, ali kako je njegov ton rastao, tako je rasla i moja zabrinutost.

“Kako misliš da ga ne možeš naći?.” vikao je. Naslonila sam se na dovratak i gledala ga kako korača po sobi, ispred dugačkog zida s

prozorima. “To je zakazano za sutra i netko je zagubio glavne spise? Može li netko drugi to riješiti?” Uslijedila je stanka, a mogu se zakleti da je Bennettu naočigled skočio krvni tlak. “Ti se šališ?!” Još jedna stanka. Čvrsto je zatvorio oči i duboko udahnuo. “Dobro. Dolazim za dvadeset minuta.”

Kad je završio poziv, trebalo mu je nekoliko sekundi da me pogleda u oči. “U redu je”, rekla sam mu. Ne, nije. Bio je u pravu. Nije bilo u redu. Bilo je to debelo sranje. “Zar ne može netko drugi to

riješiti?” “Tko? Pa ne mogu povjeriti nešto ovako važno tim nesposobnim šupcima. Tim se

pokreće sutra i marketinški tim ne može pronaći spis na kojem su sve financijske pojedinosti...” Zastao je i odmahnuo glavom pa dohvatio jaknu “Bože, trebamo nekoga u

New Yorku tko zna što radi. Tako mi je žao, Chloe.” Bennettu je bilo jasno koliko nam je ova noć trebala, ali je isto tako znao da mora raditi

svoj posao. I ja sam to znala, bolje od ikoga. “Idi”, rekla sam, pokušavajući ublažiti napetost “Čekat ću te ovdje dok ne završiš.”

Stavila sam mu ključeve u ruku i propela se na prste da ga poljubim. “U mom krevetu?” Kimnula sam glavom. “Hoćeš li obući moju košulju?” “Samo tvoju košulju, ništa drugo.” “Volim te.” Nasmiješila sam se. “Znam. A sada pođi spašavati svijet.”

Ne mogu vjerovati da se ovo događa.

Upalio sam auto i pritisnuo gas do daske. Htio sam gumama zaparati cestu, ostaviti na asfaltu tragove svoje frustracije.

Bio sam umoran. Bio sam jebeno premoren. I mrzio sam čistiti tuđi nered na poslu. Već mjesecima radim dvanaest do petnaest, vraga, osamnaest sati na dan i jednu jedinu noć koju sam uspio odvojiti da je provedem s Chloe kod kuće pozovu me na posao.

Zastao sam. Dvije riječi odjekivale su mi u glavi: kod kuće. Bilo da smo kod mene ili kod nje, bilo da smo vani s prijateljima ili u onoj rupetini od

kineskog restorana koji ona toliko voli, osjećao sam se kao da sam kod kuće. U kući koja me koštala cijelo bogatstvo nikad se nisam osjećao kao doma sve dok Chloe nije počela ondje provoditi vrijeme. Misli li i ona da je njezino doma uz mene?

Nismo imali vremena ni odabrati gdje ćemo živjeti u New Yorku. Odredili smo gdje će se nalaziti RMG, nacrtali kartu koja je pokazivala gdje će biti smješten svaki ured, dali izraditi nacrte za preuređenje i unajmili dizajnera interijera, ali Chloe i ja nismo imali nikakav stan u koji možemo otići.

To je bio najbolji znak da stare navike teško umiru, jer je u stvarnosti moja veza s Chloe u potpunosti promijenila moj odnos prema poslu. Prije godinu dana bio sam posvećen samo jednome: karijeri. A sada mi je Chloe bila najvažnija na svijetu i svaki put kad bi me karijera omela u tome da budem s njom, sve bi me izjedalo iznutra. Ne znam točno u kojem se trenutku sve promijenilo, ali mislim da se to dogodilo prije nego što sam htio priznati. Možda je to bilo one večeri kad je Joel došao k mojim roditeljima na večeru. Ili je to možda bilo idućega dana, kad sam pao na koljena ispred nje i ispričao joj se na jedini način koji sam znao. Najvjerojatnije je to bilo čak i prije, one večeri kad sam je prvi put žestoko poljubio u konferencijskoj dvorani, u trenutku svoje najveće slabosti. Hvala Bogu da sam bio takav idiot.

Pogledao sam na sat na kontrolnoj ploči, gdje je crvenim svjetlećim slovima pisao i datum: 5. svibnja. Kao da me nečija šaka pogodila u prsa. Prije točno godinu dana gledao sam Chloe kako izlazi iz zrakoplova iz San Diega, povrijeđena i ljuta jer sam je iskoristio kao žrtveno janje, nakon što je ona spašavala moje dupe i rješavala stvar s jednim klijentom. Sutradan je dala otkaz — napustila me. Odmahnuo sam glavom, tjerajući to sjećanje iz svoje glave. Vratila mi se, podsjetio sam samoga sebe. Sve smo izgladili u proteklih jedanaest mjeseci i unatoč mojim frustracijama zbog radnog vremena, nikad u životu nisam bio sretniji. Chloe je jedina žena koju ću ikad željeti.

Sjetio sam se svojega prethodnog prekida, sa Sylvie, prije gotovo dvije godine. Naša je veza bila poput vožnje dizalom: počela je prvim korakom, a nakon toga se ujednačenim

ritmom penjala jednom jedinom stazom. Počeli smo prijateljski i lagano kliznuli u tjelesnu intimnost. Situacija mi je savršeno odgovarala jer sam imao i društvo i seks, a ona nikad nije tražila više nego što sam ja nudio. Kad smo prekinuli, rekla je da je bila svjesna kako joj neću ponuditi više i da su joj neko vrijeme seks i lažna intimnost bili dovoljni. Sve dok joj više nisu bili dovoljni.

Nakon dugačka zagrljaja i poljupca za rastanak, pustio sam je da ode. Nakon toga sam otišao ravno u svoj omiljeni restoran na mirnu i tihu večeru, a potom u krevet, ranije nego obično. Spavao sam cijelu noć, bez buđenja. Nije bilo drame. Nije bilo slomljenog srca. Veza je završila i ja sam jednostavno zatvorio vrata tog dijela svog života, potpuno spreman nastaviti dalje. Poslije tri mjeseca, vratio sam se u Chicago.

Bilo je smiješno kad se to usporedi s mojom reakcijom kad sam izgubio Chloe. Doslovce sam izgledao kao prljavi beskućnik: nisam jeo, nisam spavao i živio sam samo od viskija i samosaža- Ijenja. Sjećam se kako bih dočekivao Sarine sitne pojedinosti o Chloe — kako je, kako izgleda — i kako bih iz tih djelića pokušavao dokučiti nedostajem li i ja njoj i je li moguće da je i ona slomljena koliko i ja.

Slučajno je ispalo da je dan kad se Chloe vratila u RMG ujedno bio i posljednji Sarin dan u tvrtki, iako smo se već bili pomirili, Chloe je ustrajala u tome da spava u svom stanu, a ja u svom, da oboje uhvatimo malo sna. Nakon jednog kaotičnog jutra, ušao sam u RMG-ovu prostoriju za odmor i ondje zatekao Chloe. Grickala je bademe i čitala marketinške izvještaje. Sara je podgrijavala nekakve ostatke u mikrovalnoj pećnici, odbivši prije toga našu ponudu da joj priredimo veliki oproštajni ručak. Došao sam natočiti šalicu kave i nas troje stajali smo ondje u napetoj tišini koja je možda trajala petnaestak minuta ili mi se tako barem činilo.

Ja sam progovorio prvi. “Saro", rekao sam, a činilo mi se da mi glas preglasno odzvanja u tako tihoj prostoriji.

Okrenula se i pogledala me, krupnim, bistrim očima. “Hvala ti što si došla razgovarati sa mnom onog dana kad je Chloe otišla. Hvala ti na svakoj informaciji. Zbog toga, i zbog svega drugoga, žao mi je što odlaziš.”

Sara je lagano slegnula ramenima, maknula šiške u stranu i nasmiješila mi se. “Drago mi je da ste vas dvoje ponovno zajedno. Bilo je previše tiho ovdje u posljednje vrijeme. A pod tiho mislim dosadno. A pod dosadno mislim: nitko nije vrištao i nazivao se pogrdnim imenima.’’ Nakašljala se i glasno srknula svoje piče.

Chloe je progunđala: “Nema šanse da opet zavlada tišina.” Ubacila je još jedan badem u usta. “Nije mi više šef, ali bogme se i dalje dere.” Nasmijao sam se i kradomice joj pogledao u guzu dok se saginjala izvući bocu vode s donje police hladnjaka.

“Eto”, nastavio sam, obrativši se opet Sari. “Cijenim što si mi omogućila da budem u tijeku, jer inače bih izgubio razum.”

Sarine su se oči smekšale. Promeškoljila se, iz čega sam zaključio da joj je malčice nelagodno zbog mojega izljeva emocija. “Kao što sam rekla, drago mi je da se sve riješilo. Za tako se nešto isplati boriti.” Podignula je glavu, uputila Chloe još jedan smiješak i izišla iz prostorije.

Zahvaljujući ushitu i uzbuđenju koje sam osjećao zbog Chloina povratka bilo mi je puno lakše ignorirati šaputanja koja su nas pratila po hodnicima Ryan Media grupe. Ja sam imao svoj ured, a ona svoj. Oboje smo bili odlučni dokazati sebi, kao i drugima, da mi to možemo.

Izdržali bismo jedno bez drugoga punih sat vremena. “Nedostajao si mi”, rekla je, ušuljavši se u moj ured i zatvorivši vrata za sobom. "Misliš li

da ću dobiti svoj stari ured natrag?” “Ne. Koliko god mi se sviđa ta ideja, u ovom bi trenutku to bilo krajnje neprikladno.” “Bila sam tek napola ozbiljna.” Zakolutala je očima, a potom zastala, pogledavajući oko

sebe. Gotovo sam mogao vidjeti kako joj se vraća svaka uspomena: kako je širila noge preda mnom na mojemu stolu, kako mi je dopustila da je prstima dovedem do orgazma i

pomognem joj da zaboravi svoje brige i, pretpostavljam, kako smo sjedili ovdje zajedno toliko puta a da jedno drugome nismo govorili ono što smo trebali odavno reći.

“Volim te”, rekao sam joj. “Volim te već dugo.” Pogledala me u oči, a potom mi prišla i poljubila me. Povukla me u zahod i preklinjala

me da vodim ljubav s njom uza zid, u ponedjeljak u podne. Kad sam se zaustavio na parkiralištu ispred ureda, sjetio sam se Sarinih riječi. Ugasio

sam auto i zurio u betonski zid ispred sebe. Za takvo se nešto isplati boriti. Sara je udijelila savjet naj bjednijem ženskaru u Chicagu. Potražila me jer je znala da sam slomljen i izgubljen bez Chloe. Za razliku od toga, ja sam dopustio da Sara nastavi svoju vezu s muškarcem za kojeg sam znao da je nevjeran, samo zato što sam mislio da nije na meni da se miješam. A gdje bih ja bio da se Sara nije umiješala?

Razmišljajući što to govori o meni kao osobi, izišao sam iz auta i pošao prema predvorju zgrade. Noćni čuvar mi je mahnuo dok sam hodao prema dizalu, a potom se vratio čitanju novina. Zgrada je bila toliko prazna da sam mogao čuti svako škripanje i zveckanje dizala u pokretu. Čelična užad pokretala su kotače i začuo se tih, tup zvuk kad se dizalo konačno zaustavilo na osamnaestom katu.

Znao sam da nema nikoga. Svi su mahnito tražili najnoviju verziju datoteke i vjerojatno su u silnoj panici prekopavali dokumente u svojim prijenosnim računalima. Sumnjam da je ikome palo na pamet doći ovamo provjeriti radni server.

Na kraju sam morao ostaviti Chloe radi posla koji je potrajao svega dvadeset tri minute, što je bio siguran jamac da će moje sutrašnje raspoloženje biti doslovce olujno. Najgore mi je bilo obavljati tuđi posao. Ugovor je bio pogrešno označen i — kao što sam i mislio — spremljen u pogrešnu mapu na serveru. Štoviše, tiskani primjerak bio je na mojemu radnom stolu, gdje ga je netko tko je imalo sposoban mogao primijetiti i poštedjeti me dolaska u ured. Proslijedio sam cijelu datoteku jednom od rukovoditelja u odjelu za marketing pa sam načinio nekoliko kopija, označio stranke navedene na prvoj stranici i svima koji su uključeni u taj posao znakovito ostavio po jedan primjerak na stolu. Nakon toga sam otišao iz ureda. Možda ispadam šupak zbog toga, ali to su zaslužili zato što su me odvukli od Chloe.

Znam da se previše uzrujam zbog sitnica, ali upravo su te sitnice ono što čini dobar tim. Zato mi je trebao netko u New Yorku tko će voditi igru. Zastenjao sam od muke kad sam opet sjeo u auto i upalio motor, znajući da je to još jedna stvar koju moram riješiti u mjesec dana.

S obzirom na svoje trenutačno raspoloženje, nisam bio u stanju biti s Chloe. Bio sam previše ljut i razdražljiv... nimalo zabavan.

Bože, samo sam htio biti s njom. Zašto to mora biti toliko teško? Ionako imam premalo vremena za nju i nisam htio potratiti te rijetke trenutke zato što sam bio ¡živciran poslom, traženjem stana i nekoga tko može obavljati svoj posao bez dadilje.

Žalili smo se što se tako malo viđamo, što previše radimo, pa zašto onda to jednostavno ne popravimo? Zašto ne otiđemo nekamo? Znam da Chloe misli da je nezgodan trenutak, ali kad će uopće naići pravi trenutak? Nitko nam ga neće darovati. I otkad sam ja tip osobe koji čeka da se nešto dogodi?

Zajebi to. Riješi stvar. “Priberi se, Bene.” Moj glas odzvanjao je praznom unutrašnjošću mojega automobila.

Kratko sam pogledao na sat kako bih se uvjerio da ne zovem prekasno, uzeo telefon u ruku, pronašao broj i nazvao. Izišao sam s parkirališta i uključio se na Aveniju Michigan.

Nakon što je odzvonilo kojih šest puta, iz mojih zvučnika u autu začuo se Maxov glas: “Oj, Bene!”

Nasmiješio sam se, udaljavajući se sve brže od posla i jureći prema najtoplijem mjestu na svijetu. “Max, kako si?”

“Dobro sam, stari. Jako dobro. Čujem da se seliš u veliki grad?”

Kimnuo sam i odgovorio. “Da. Stižemo za otprilike mjesec dana. Smjestit ćemo se u Pedeset petoj.”

“Bit ćete blizu. Savršeno. Moramo se naći kada dođeš u grad...” Utihnuo je. “Svakako, svakako.” Kolebao sam se. Znao sam da se Max pita zašto ga zovem u utorak, u

jedanest i pol navečer. “Gle, Max. Htio bih te zamoliti uslugu.” “Reci.” “Htio bih nekamo odvesti svoju djevojku i...” “Djevojku?” Njegov smijeh ispunio je moj automobil. I ja sam se nasmijao. Bio sam uvjeren da nikada nisam nekoga tako predstavio Maxu.

“Da, Chloe. Oboje radimo za RMG i u posljednje vrijeme nas šibaju Papadakisovom kampanjom. Zasad sve ide po planu pa sam mislio da uhvatimo malo vremena prije preseljenja..." Zastao sam, osjećajući kako se riječi gomilaju u meni. “Bi li bilo glupo da unajmim nekoga da nam sredi život u New Vorku, da nam pronađe stan... i da jednostavno odemo na nekoliko tjedana? Nestanemo iz jebenoga grada?” “To uopće nije glupo, Bene. To mi zvuči kao jedini način da sačuvaš živce."

“I ja tako mislim. Znam da je impulzivno, ali razmišljao sam o tome da odvedem Chloe u Francusku. Ne znam imaš li još onu kuću u Marseilleu. Ako imaš, bismo li je mogli unajmiti na nekoliko tjedana?” Max se tiho nasmijao. “Da, imam. Ali zaboravi na iznajmljivanje, jednostavno je uzmi. Odmah ću ti poslati upute kako doći onamo. Nazvat ću Inez da počisti i pripremi sve za vas. U kući nije bilo nikoga od zimskih praznika, kad sam ja boravio ondje.” Zastao je. “Kad ste planirali ići?”

Stezanje u prsima naglo je popuštalo jer se u mojoj glavi stvarao plan. “Ovaj vikend?" “Okej, onda je riješeno. Javi kad vam je let, čim doznaš. Nazvat ću je odmah ujutro i reći

joj neka vas dočeka i da ključ.” “Fantastično. Hvala ti, Max. Dugujem ti.” Praktički sam mogao čuti njegov podmukli

smiješak dok je govorio: “Upamtit ću što si rekao.” Osjećajući se opušteno prvi put nakon sto godina, pojačao sam glazbu u autu i zamišljao

se u zrakoplovu s Chloe, kako nas čekaju samo sunčani dani, dugačka jutra koja ćemo provoditi goli u krevetu te najbolja hrana i vina koje svijet može zamisliti.

Ali morao sam još nekamo svratiti. Znam da je bilo kasno za posjet roditeljima, ali nisam imao izbora. Glava mi se vrtjela od silnih planova i nisam mogao otići u krevet dok ne razradim i posljednju pojedinost.

Vožnja do njihove kuće trajala je dvadeset minuta i za to sam vrijeme ostavio poruku svom putničkom agentu. Nakon toga sam putem poslovne govorne pošte ostavio poruku svom bratu Henryju i rekao da me neće biti nekoliko tjedana. Nisam se usudio zamisliti njegovu reakciju. Imali smo novi ured, sve je na poslu bilo sređeno i mogli smo pakiranje prepustiti nekome drugom. Ostavio sam poruku i svim svojim višim rukovoditeljima. Objasnio sam kakav je plan i što sve od njih očekujem dok me nema. Potom sam spustio sve prozore pa pustio da me šiba hladan noćni povjetarac i odnese sav moj nagomilani stres.

Parkirao sam pred kućom svojih roditelja i nasmijao se prisjetivši se prvoga puta kad smo Chloe i ja došli ovamo kao par.

Bilo je to tri dana nakon njezine prezentacije pred odborom za stipendije. Prva dva dana gotovo da i nismo izlazili iz kreveta ili iz moje kuće. Ali nakon bezbroj poruka i poziva moje obitelji da dođemo u posjet i da im dopustim da i oni vide Chloe, pristali smo doći k njima na večeru. Svima je nedostajala.

Stajali smo na prilazu i razgovarali, smijali se i zadirkivali jedno drugoga, držeći se za ruke. Chloe je odsutno kružila kažiprstom svoje druge ruke po mojemu zapešću, kao da samu sebe uvjerava da je ovo stvarno, da sam ja stvaran, da smo nas dvoje stvarni. Još se nismo bili suočili sa svijetom, osim onog izlaska s njezinim prijateljicama nakon prezentacije. Prijelaz u svakodnevicu će nam u najmanju ruku biti čudan. Ali nisam mislio da će Chloe biti toliko nervozna zbog toga. Uvijek se sa svime suočavala sa samo njoj

svojstvenom, tvrdoglavom neustrašivošću. Tek kad smo došli do ulaznih vrata shvatio sam da njezina ruka u mojoj drhti. ‘Što je?" Zastao sam i okrenuo Chloe prema sebi. Slegnula je ramenima. “Ništa. Dobro sam.” “Ne vjerujem ti.” Zakolutala je očima. “Sve je u redu. Samo otvori ta vrata." “Jebote’, rekao sam i uzdahnuo, iznenađen. “Chloe Mills je zbilja nervozna." Uputila mi je dubok i bijesan pogled. “Uočio si to? Isuse, pa ti si briljantan. Netko bi te

trebao preimenovati u operativnog direktora i dodijeliti ti golem, raskošan ured." Sama je posegnula za kvakom.

Zaustavio sam njezinu ruku na kvaki i nasmiješio se. “Chloe?" “Pa nisam ih vidjela još od... znaš. A oni su vidjeli tebe kad si bio sav..." Pokazala je

rukom na mene, što je vjerojatno značilo ‘kad je Bennett bio sav jadan jer ga je Chloe ostavila’. “Nemojmo od ovoga stvarati dramu. Dobro sam", nastavila je.

“Jednostavno uživam u ovom rijetkom prizoru Chloe na iglama. Daj mi koji trenutak da se prepustim tome.”

“Odjebi.” “Da odjebem?” Stao sam ispred nje i gurkao je dok je nisam pritisnuo svojim tijelom.

“Pokušavate li me zavesti, gospođice Mills?” Konačno se nasmijala, a ramena su joj se opustila. ‘Samo ne želim da ispadne...” Otvorila su se vrata i pojavio se Henry. Snažno je zagrlio Chloe. “Evo je!” Chloe je provirila prema meni preko Henryjeva ramena i nasmijala se. “... čudno”,

dovršila je i zagrlila mog brata. Malo dalje, u hodniku, stajali su moji roditelji i smiješili se od uha do uha. Majčine oči

bile su sumnjivo mutne. “Prošlo je previše vremena”, rekao je Henry kad je pustio moju djevojku iz zagrljaja i

pogledao ravno u mene. Progunđao sam u sebi i shvatio da bi se ova večer vrlo lako mogla pretvoriti u dugačku

priču o tome kakva je to kušnja bila za Chloe i kako je teško bilo raditi sa mnom, a pojedinosti o bezobraznom stavu gospođice Mills bile bi posve zaboravljene.

Srećom da je izgledala tako dobro u svojoj crnoj haljinici; trebalo mi je nešto da mi odvuče pozornost.

Nazvao sam oca onoga jutra kad je Chloe trebala održati prezentaciju i rekao mu kako planiram otići onamo i nagovoriti je da prikaže slajdove za Papadakisovu kampanju. Rekao sam mu također i da planiram pitati Chloe da mi se vrati. Kao i obično, tata mi je pružio podršku, ali je bio oprezan, dodavši kako će se ponositi mnome zbog toga što se borim za ono što želim.

Chloe je ušla u kuću i zagrlila moju majku i oca, a potom me pogledala. "Ne znam zbog čega sam se brinula”, šapnula mi je.

"Zar si bila nervozna?” upitala je moja majka široko otvorenih očiju. “Pa otišla sam tako naglo. Bilo mi je žao zbog toga i bilo mi je teško što vas nisam toliko

dugo vidjela...”, rekla je Chloe. “Ne, ne, ne, ti si ta koja je morala trpjeti Bennetta”, rekao je Henry, praveći se da nije čuo

moj razdražljivi uzdah. “Vjeruj nam, dobro znamo kako ti je bilo.” “Ma dajte”, progunđao sam. “Ne trebamo sada stvarati dramu oko toga.” “Znala sam”, rekla je moja majka i obujmila dlanovima Chloino lice. “Jednostavno sam

znala.” “Ma što je sad, mama?” prišao sam joj i najprije je zagrlio, a potom joj uputio prijekoran

pogled. “Znala si, čak i onda kad si joj namjestila sastanak s Joelom?” “Mislim da se kaže: ili kuj ili ne mrči gaća”, ubacio se Henry. “To apsolutno nije izreka koju bih upotrijebila, Henry Ryane.” Majka ga je oštro

pogledala pa zagrlila Chloe i povela je niz hodnik. Okrenula se prema meni. “Pomislila sam: ako ti ne vidiš što ti je pred nosom, onda drugi muškarac zaslužuje priliku.”

“Jadni Joel nikad nije imao priliku”, promrmljao je moj tata, iznenadivši i nas i sebe. Pogledao nas je i nasmijao se. “Pa netko je to morao reći.”

Izašao sam iz auta i smiješio se prisjećajući se ostatka te večeri: onih deset minuta tijekom kojih smo svi zapali u histeriju prepričavajući svoja iskustva trovanja hranom, nevjerojatnog crème brûléea koji je moja majka poslužila nakon večere te, mnogon poslije, kako smo Chloe i ja jedva dočekali doći do kuće i vrlo brzo završili znojni na podu moje dnevne sobe.

Okrenuo sam kvaku i ušao u kuću svojih roditelja, znajući da je otac još budan, ali nadajući se da neću probuditi majku. Kvaka je malo cviljela, ali ja sam otvorio vrata s već uhodanom lakoćom: znao sam da treba lagano zakrenuti kvaku na jednom mjestu gdje je nabubrilo drvo.

Na moje iznenađenje, u hodniku me dočekala majka, odjevena u svoj stari ljubičasti ogrtač, držeći u rukama dvije šalice čaja.

“Ne znam zašto”, rekla je pružajući mi jednu šalicu, “ali bila sam sigurna da ćeš se večeras pojaviti ovdje."

“Majčinska intuicija?” upitao sam uzevši šalicu i utisnuvši joj poljubac u obraz. Ostao sam tako stajati, u nadi da ću uspjeti kontrolirati svoje emocije.

“Tako nekako." Oči su joj se napunile suzama, ali ona se okrenula prije nego što sam je stigao išta pitati. “Dođi, znam zašto si ovdje. U kuhinji je.”

“Jesi li sigurna da ćemo dobiti potpise na vrijeme?” upitala sam svoju pomoćnicu, koja je

pogledala na sat i zapisala nešto u notes. “Da. Aaron je na putu onamo. Trebale bismo ih imati do ručka.” “Dobro”, rekla sam. Zatvorila sam mape i pružila ih pomoćnici. “Još ćemo ih jednom

pogledati prije sastanka i ako sve bude...” Otvorila su se vrata mog ureda i unutra je uletio Bennett, vrlo odlučna stava. Moja pomoćnica ispustila je sitan, prestrašen zvuk i ja sam joj dala znak da može ići. Doslovce je otrčala odande.

Njegove dugačke noge napravile su tek nekoliko koraka i već se našao preda mnom, s druge strane stola. Bacio je dvije omotnice na hrpu mojih marketinških izvještaja.

Pogledala sam u omotnice pa u njega. “Ovo mi je poznato”, rekla sam. “Tko će od nas dvoje zalupiti vratima i odjuriti niz stube?”

Bennett je zakolutao očima. “Otvori ih.” “Dobro jutro i tebi, gospodine Ryane.” “Chloe, ne gnjavi me.” “Zar da onda pustim da ti gnjaviš mene?” Pogled mu se smekšao. Nagnuo se preko stola

kako bi me poljubio. Sinoć je došao kasno, ja sam već odavno zaspala. Probudila sam se tek na zvuk svoje budilice i shvatila da se njegovo toplo, vrlo golo tijelo čvrsto privija uz moje. Zaslužujem medalju što sam uspjela ustati iz kreveta.

“Dobro jutro, gospođice Mills”, rekao je nježno. “A sad otvori jebene omotnice.” “Ako baš inzistiraš. Ali nemoj reći da te nisam upozorila. Bacanje papira na moj stol

nikad nije dobro završavalo za nas. To jest, za mene. Možda bi mogao to ispraviti tako da...” “Chloe.” “Okej, okej.” Otvorila sam omotnicu s mojim imenom i izvadila komad papira. “ORD —

CDG”, pročitala sam. “Chicago — Francuska.” Pogledala sam u Bennetta. “Nekamo me šalju?”

Bennett se ozario i u tom je trenutku izgledao tako dobro da mi je bilo drago što sjedim. “Francuska. Marseille, da budemo precizniji. Druga karta je odmah ispod.”

Zrakoplovne karte. Za mene i njega. Let je zakazan za petak. A danas je već utorak. “Ne razumijem. Idemo u Francusku? Ovo nije zbog onoga što se dogodilo sinoć, zar ne? Oboje radimo i imamo pretrpane rasporede. Takve će se stvari uvijek događati. Vjeruj mi, nisam se naljutila.” Prišao mi je s druge strane stola i kleknuo preda me. “Ne. To nije zbog onoga što se dogodilo sinoć. To je zbog mnoštva drugih stvari. Riječ je stava. O tome da ono što je važno želim staviti na prvo mjesto. A ovo je”, rekao je i pokazao na nas dvoje, “vrlo važno. Gotovo se ni ne vidimo u posljednje vrijeme, Chloe, i to se neće promijeniti nakon preseljenja u New York. Volim te. Nedostaješ mi.”

“I ti meni nedostaješ. Ali... uh, malo sam iznenađena. Francuska je... zbilja daleko, a ovdje ima toliko posla i...”

“Nije samo Francuska u pitanju, nego i privatna kuća, vila. Pripada mom prijatelju Maxu, onom s kojim sam studirao, sjećaš se? Prekrasna je, golema i prazna”, dodao je. “Ima divovski krevet, zapravo nekoliko kreveta. Bazen. Možemo sami kuhati i hodati uokolo goli, ne moramo se nikome javljati na telefon ako ne želimo. Hajde, Chlo.”

“Sviđa mi se što si ubacio taj dio gdje hodamo uokolo goli”, rekla sam. “Jer na taj ćeš način najlakše sklopiti posao sa mnom.”

Prišao mi je još bliže, osjetivši kako polako popuštam. “Ponosim se time što uvijek pročitam svog protivnika, gospođice Mills. Onda? Što kažeš? Ideš sa mnom? Molim te?”

“Bože, Bennette. Tek je deset ujutro, a ti me već bombardiraš.” “Razmišljao sam o tome da ti dam sredstvo za uspavljivanje i prebacim te preko ramena,

ali bojim se da bih bio sumnjiv na carinskom pregledu.” Duboko sam udahnula i pogledala u karte. “Dakle, išli bismo devetog i vratili se... Čekaj malo, je li ovo točno?”

Pratio je moj pogled. “Što?” “Tri tjedna? Ne mogu jednostavno ostaviti sve i otići u Francusku na tri tjedna,

Bennette! Zbunjeno me promatrao. “Zašto? Uspio sam sve srediti i...” “Ti to ozbiljno? Prvo, selimo za mjesec dana. Mjesec dana! A nismo još ni stan pronašli!

Usto, tu je još i moja najbolja prijateljica koja je prošli tjedan doznala da je onaj najveći šupak na svijetu vara! I da ne zaboravim, tu je još jedna pojedinost pod nazivom moj posao. Imam sastanke i cijeli odjel koji valja preseliti u New York!”

Lice mu je klonulo, ovo očito nije bila reakcija koju je očekivao. Iza njega je kroz prozor dopiralo sunce i kad je okrenuo glavu, svjetlo mu je obasjalo trepavice i svaku crtu lica.

Uh. Osjećaj krivnje nadimao mi se u prsima poput balona. “Kvragu. Oprosti.” Spustila sam glavu na njegovo rame. “Nisam to htjela reći na ovakav način.”

Zagrlile su me njegove snažne ruke i osjetila sam kako je duboko uzdahnuo. “Znam.” Uhvatio me za ruku i poveo do stolića u kutu prostorije. Pokazao je rukom da sjednem, a

on je sjeo na stolac nasuprot meni. “Hoćemo li pregovarati?” rekao je, a u očima mu je opet bio isti sjaj kao kad je ušao u moj ured.

Mogu pregovarati. Nagnuo se naprijed, sklopljenih dlanova i lakata oslonjenih o stol. “Preseljenje”, otpočeo

je. “Priznajem, to je velika stvar. Ali zato postoje agenti za nekretnine. I već sam vidio tri najbolja kandidata. Na tebi je samo da odlučiš želiš li ih vidjeti ili ćeš odabir povjeriti meni. Možemo sve prepustiti agentu za nekretnine i platiti nekome da obavi pakiranje i preseljenje stvari.” Podignuo je jednu obrvu i pričekao moju reakciju. Kimnula sam glavom da nastavi. “Znam koliko se brineš zbog Sare. Razgovaraj s njom, vidi kako stoji u cijeloj ovoj situaciji. Rekla si kako nisi sigurna da će ga ona zbilja ostaviti, zar ne?”

“Tako je.” “Zato ćemo se time baviti kad to dođe na red. A tvoj posao... Nevjerojatno je koliko se

ponosim tobom, Chloe. Znam da naporno radiš i da je tvoja uloga vrlo važna. Ali nikad neće biti boljeg trenutka od ovoga. Uvijek ćemo biti zauzeti poslom, uvijek će biti ljudi koji će zahtijevati našu pažnju i uvijek će biti stvari za koje ti se čini da ne mogu čekati. Ovo će ti

biti dobra vježba u povjeravanju zadataka drugima. Jer u tome si zbilja loša. Rasporedi će nam biti još natrpaniji kad se preselimo. Kad ćemo opet imati priliku za nešto ovakvo? Želim biti s tobom. Želim ti se obraćati na francuskom i dovoditi te do orgazma na krevetu u Francuskoj, gdje nitko ne može navratiti ili nas nazvati i odvući na posao.”

“Zbog tebe mi je teško ponašati se kao odgovorna odrasla osoba”, rekla sam. “Ali biti odgovoran je precijenjeno.” Otvorila sam usta, ali sam ih opet zatvorila. Nisam mogla ništa reći, samo sam zurila u

njega. Spremala sam se upitati tko je ova bezbrižna osoba i što su učinili s mojim dečkom, kad je netko pokucao na vrata. Odvojila sam pogled od svog vrlo zadovoljnog dečka i usmjerila ga na užasnutu pripravnicu koja je ušla u ured prestrašeno zureći u Bennetta. Sigurno je ona bila ta koja je izvukla kraći kraj i morala doći po Gada.

“I-ispričavam se, gospođice Mills”, promucala je, gledajući sada u mene umjesto u svoju stvarnu metu. “Gospodina Ryana očekuju u konferencijskoj dvorani u dvanaest...”

“Hvala”, odvratila sam. Pripravnica je otišla, a ja sam se opet okrenula Bennettu. “Možemo li nastaviti ovaj razgovor poslije?” tiho je upitao i ustao. Kimnula sam glavom, i dalje smetena od ovakve promjene u njegovu ponašanju. “Hvala

ti”, rekla sam pokazavši karte, ali misleći na puno više od toga. Putovanja... Bennett i ja nikad nismo imali sreće s putovanjima. San Diego je bio savršen

dok smo bili skriveni u svom mjehuriću. Ali kad smo se vratili natrag u život, sve je otišlo kvragu. Blago rečeno.

Bili smo planirali otputovati na Dan zahvalnosti, ali na kraju smo otkazali put zbog posla. Pokušali smo opet u prosincu, ali Bennett je bio do grla u pripremanju projekta za jedan fitness centar koji je trebao biti dovršen prije Nove godine, a nakon toga nas je čekala Papadakisova kampanja koja je trebala biti dovršena u siječnju. Nekako sam ga, ipak, uspjela nagovoriti da pođe sa mnom na produženi vikend.

Da upozna mog oca. Bennett nije htio ići — završavao je posljednje pojedinosti goleme kampanje i imao je

vlastitu obitelj s kojom je trebao provesti vrijeme. Usto, imao je djevojku koja je veći dio godine pričala svom ocu o tome kako joj je šef nenormalan i prezahtjevan kreten, a nakon toga je priznala da spava s tim istim šefom. Činilo se da će se put pretvoriti u golemu katastrofu.

Bennett je bio šutljiv veći dio leta, a kad nije predložio da se odemo poseksati u avionskom WC-u, znala sam da nešto nije u redu.

“Bio si jako pristojan u avionu, Ryane. Što se zbiva?” upitala sam ga nakon slijetanja, dok smo hodali prema agenciji za iznajmljivanje vozila.

“Što bi to trebalo značiti?” “Pa... u tri puna sata nisi mi dobacio ni jedan nedoličan komentar niti si predložio

jahanje, pušenje, lizanje, diranje, drkanje, pipanje, a nisi ni hvalio svoj kurac. Gotovo mogu čuti kako razmišljaš o nečemu i, iskreno, malo sam zabrinuta.”

Pljesnuo me po guzi. “Eto, je li sad bolje? Usput, sise ti izgledaju savršeno u tom džemperu.”

“Razgovaraj sa mnom.” “Idem upoznati tvog oca”, rekao je i povukao ovratnik svoje majice. “Pa?” “On zna kakav sam šupak bio.” Lagano sam se nakašljala, a on me Ijutito pogledao. “Ili

kakav šupak znam biti.” “Znaš biti?” “Chloe” “Sve je to dio šarma po kojemu je Bennett Ryan poznat”, rekla sam i zavodljivo

zatreptala. “Zašto se odjednom ispričavaš zbog toga?” Uzdahnuo je. “Zato što idem upoznati tvog oca. A ako ima kalendar, bit će mu jasno da

sam počeo spavati s tobom još dok smo radili zajedno.” “I ja sam morala upoznati tvoju obitelj nakon svega toga. Uvjerena sam da je Mina

prepričala Henryju onaj incident s kupaonicom, a ako zna Henry, onda zna i Elliot. Ako zna Elliot... O, Bože, tvoja majka zna da smo se seksali u njezinoj omiljenoj kupaonici... dok je Joel bio ondje, na sastanku naslijepo sa mnom.” Pljesnula sam se po čelu.

“Dobro, ali cijela moja obitelj praktički hoda uokolo s natpisom „Chole“ na majicama pa je stvar malo drukčija.”

Stigli smo do ulaza u agenciju za iznajmljivanje vozila i ja sam ga zaustavila uhvativši ga za ruku. “Gle, moj otac zna tko mu je kći. Zna da sam kojiput pomalo temperametna...”

“Ha!” Sad sam ja Ijutito pogledala njega. “I zna da svakome uzvraćam jednakim udarcem.

Nemaš se zbog čega brinuti.” Uzdahnuo je i prislonio čelo na moje. „Ako ti tako kažeš.” Tata je opasno zazviždao dok je gazeći čizmama kroz snijeg prilazio sjajnom crnom

Benzu koji se upravo parkirao na njegovu prilazu. “Uvijek sam smatrao da postoji jedan jedini razlog zbog kojeg čovjek vozi ovakav auto: jer prikriva nekakve nedostatke. Je li tako, Bensone?”

“Bennett”, tiho ga je ispravio, a potom se okrenuo prema meni i ukočeno se nasmiješio. “Božić je, tata. Svi terenci su već bili iznajmljeni” Situacija nije tekla glatko ni za večerom. Dok smo sjedili za stolom, tata je piljio u Bennetta kao da mu je poznat pa pokušava

dokučiti odakle. “Bennett, ha?” rekao je i sumnjičavo ga pogledao preko ruba svoje čaše vina. “Pa kakvo je to ime?”

“Tata”, progunđala sam. “Moja majka bila je velika obožavateljica Jane Austen, gospodine. Srednje ime mog brata

je Willoughby pa bih rekao da sam ja još i dobro prošao .” Tata se nije ni nasmiješio na to. “Dobio si ime po liku iz ljubavnog romana? Sad

razumijem neke stvari.” “I vaše ime, Frederick”, nastavio je Bennett, s blagim osmijehom na licu, “doista je

dobro, moram priznati. Frederick Wentworth je lik vrijednog i sposobnog čovjeka iz romana Pod tuđim utjecajem. Majka me je natjerala da pročitam sve romane Jane Austen još dok sam bio srednjoškolac, a ja općenito radim sve što mi majka kaže.” Stavio je zalogaj u usta, prožvakao pa nastavio: “A to uključuje i njezin savjet da prohodom s vašom kćeri”

“Hm. Budi pažljiv s njom”, rekao je tata zureći i dalje u Bennetta s druge strane stola. “Dečko mog asistenta je član mafije i sumnjam da bi ti ikome nedostajao.”

“Tata!” Tata je pogledao u mene, nevino i začuđeno. “Što je?” “Markov dečko nije član mafije.” “Naravno da jest. Pa on je Talijan.” “To ništa ne znači!” “Vjeruj mi. Upoznao sam ga. Vozi crni auto zatamnjenih stakala. Mark ga je na jednoj

zabavi nazivao Debeli Don.” “Zove se Glen, tata. I trenutačno pohađa tečaj računovodstva. On nije član mafije.” “Ne znam zašto uvijek moraš biti tako svadljiva, Chloe. Tko zna od koga si to naslijedila.” U tom je trenutku Bennett prasnuo u takav smijeh da je morao ustati i udaljiti se od

stola. Malo poslije, kad je Bennett pridobio mog oca dopustivši mu da ga pobijedi u

Monopolyju — kako bi itko povjerovao da bi Bennett Ryan mogao izgubiti u igri koja uključuje novac, nikad mi neće biti jasno — iskrao se iz gostinjske sobe i uvukao mi se u krevet.

“Uvalit ćeš nas u nevolju”, rekla sam mu penjući se na njega.

“Neću budeš li tiha.” “Hmmm, nisam sigurna. Ne mogu ti ni reći koliko me puta tata uhvatio da se iskradam

dok sam bila tinejdžerica, a uvijek sam bila vrlo tiha” “Možemo li u ovom trenu ne razgovarati o tvom tati? To me ozbiljno ometa u mojoj

namjeri da te pojebem u tvom srednjoškolskom krevetu. I zaboga, Chloe, zar ovo nazivaš donjim rubljem?” rekao je pa zavukao prste pod tanki pojas mojih gaćica i snažno potegnuo. “O, Bože!”prošaptala sam. “Nove su i...” §

“Baš su ti se sviđale”, dovršio je umjesto mene i nasmiješio se. “Samo nastavljam našu tradiciju.” Htjela sam mu proturječiti, ali 1) bio je u pravu i 2) omeo me time što je maknuo poderane gaćice u stranu i gurnuo mi prst. Drugom me rukom uhvatio za bok, potičući me da se počnem micati.

“Da, baš tako”, rekao je. Razmaknule su mi se usnice, a pogled mu je bio uprt u moje međunožje. “Skini majicu.”

Nisam više ni pomislila na poderane gaćice; svukla sam majicu i bacila je nekamo iza nas. Gurnuo mije i drugi prst, a ja sam ubrzala ritam. Krevet je lagano škripao.

Bennett se malo uspravio i stavio mi prst na usta. “Ššš. Pridigni se na trenutak.” Pridigla sam se na koljena i gledala ga kako svlači donji dio pidžame niz bokove. “Zar ćemo zbilja to raditi ovdje?” upitala sam šapćući. Krevet je bio premalen, a u sobi je

bilo prevruće i pretiho — i soba mog oca nalazila se tek dvoja vrata niže niz hodnik. Bilo je vrlo glupo i trenutak je bio nezgodan, ali ne sjećam se da sam ikad išta željela više od toga.

Upalila sam lampu da ga mogu bolje vidjeti. Usnice su mu bile nabrekle, kosa raščupana, a osmijeh mu se širio od uha do uha dok je govorio: “Volim te, ti prljava djevojko. Želiš li da gledam?”

“Da.” “Diraj se”, prošaptao je. I dirala sam se, dovoljno sporo da ne svršim, ali opet dovoljno brzo da njemu oči

narastu. Nagnuo se prema meni i poljubio me. Nešto je promrmljao uz moje usnice, a jezik mu se lijeno pleo s mojim. Čula sam samo meke zvukove, osjećala njegove ruke posvuda i njegov kurac kako klizi mojim klitorisom prije nego što se polako smjestio u mene.

Nakon toga sam utonula u maglu i uživala u ispunjenosti, u toplom dahu i toploj koži. Bennett mi je sisao bradavicu i nježno je grickao dok sam ga ja jahala. Nisam više bila svjesna ničega oko sebe, tako da nisam čula ni poznato škripanje vrata moje sobe.

“Oh, za Boga miloga!” viknuo je moj otac i najednom se sve uskomešalo. Ruke i noge mahale su na sve strane, letjele su deke. Čula sam samo oca kako juri hodnikom i mrmlja kako se njegova curica seksa u njegovoj kući i kako će dobiti srčani udar.

Recimo samo to da nije bilo zahvalnijih ljudi od Bennetta i mene što je jednom nogometašu NDSU-a trebalo hitno čišćenje zuba, a njegov trener, stari prijatelj mog oca, ustrajao je na tome da moj otac obavi taj zadatak. Tako je tata već bio u svojoj ordinaciji i čekao njihov dolazak iz Farga dok još nije bilo ni svanulo. Ne, nikad nismo imali sreće s putovanjima...

Ostatak jutra proždirala me krivnja. Nisam smjela tako brzati i reći Bennettu da je to

nemoguće. On se trudio biti fleksibilan, a ja sam ustrajala na poslu. Koji mi je vrag bio? Pokušala sam ga uloviti između sastanaka. Htjela sam se dogovoriti s njim za ručak. Ali uspjela sam jedino uhvatiti nekoliko trenutaka s njim na hodnicima, dok je skupina rukovoditelja brbljala oko njega poput kakvih obožavatelja koji su se okupili oko zvijezde.

“Moram razgovarati s tobom”, rekla sam nečujno.

“Batmanov znak?” činilo mi se da mu čitam s usana. Odmahnula sam glavom. “Večera?” Bennett je kimnuo, poslao mi poljubac dok nitko nije gledao i otišao hodnikom prema

dizalu. “I? Kako stoje stvari?”

Sara je slegnula ramenima, umočila još jedan krumpirić u kečap i stavila ga u usta. Nije me ni pogledala. “Dobro.”

Oštro sam je pogledala. Kod nje je sve uvijek dobro. “Ozbiljno ti kažem!” odvratila je tvrdoglavo i zavalila se dublje u stolac. “Svi dižu toliku

frku oko toga. Pokušavam razlučiti što je istina, a što nije.” “Zvuči kao dobar plan.” “Toliko ga dugo poznajem i jednostavno mi je teško sve to povezati. Ali iskreno, dobro

sam.” „Saro, oprosti što se miješam jer znam da me se ne tiče, ali to je najveća glupost koju

sam ikad čula.” “Što?” “Čula si me! To što se dogodilo s Andyjem velika je stvar! Bennett želi da odem s njim u

Francusku i pored očitih tisuću dvjesto pedeset četiri razloga zašto ne bih trebala ići, jedan od glavnih razloga si ti!”

“Što?” ponovila je, ali malo glasnije nego maloprije. “Bennett želi da odeš s njim u Francusku? Pa to je divno! Čekaj malo, kako misliš, ja7.”

“Da, Bennett želi da odvojimo malo vremena za sebe prije nego što nas zahvati ludnica zbog New Yorka i preseljenja”, rekla sam pa smotala svoj ubrus i pogodila je njime. “A ja se bojim otići na tri tjedna jer se brinem za tebe!”

Sara se nasmijala. Ustala je, obišla oko stola i zagrlila me. “To je najslađe i najgluplje što mi je itko ikada rekao! Volim te, Chloe.”

“Ali ja se selim”, rekla sam i čvrsto je zagrlila. “Ovo su naša posljednja tri tjedna zajedno.”

Sara je sjela pokraj mene. “Ja sam velika djevojka i postoje zrakoplovi. Drago mi je što bi ostala ovdje zbog mene, ali... mislim da je Bennett u pravu”, rekla je i lagano se trznula priznavši to. “Treba vam odmor. Ako možeš to izvesti, strpaj malo oskudne odjeće u torbu i odvuci tog čovjeka u Francusku.”

Nasmijala sam se i naslonila glavu na njezino rame. “Bože, to će nam samo zakomplicirati život. Moram pronaći nekoga tko će obaviti sve razgovore, tko će odlaziti na sastanke umjesto mene...” “Ali zar ne misliš da će biti vrijedno toga?”

Nasmiješila sam se prisjetivši se koliko je Bennett bio uzbuđen dok mi je govorio o ovom putovanju i kako se rastužio kad je vidio da ne dijelim njegov entuzijazam. “Da, bit će vrijedno toga.” Okrenuo sam se, uzeo telefon s noćnog ormarića i jednim potezom palcem po zaslonu isključio budilicu. Bio sam iscrpljen jer sam zaspao tek prije dva sata. Radio sam do dva ujutro, a nakon toga sam se pokušao ušuljati u krevet a da pritom ne probudim Chloe. Međutim, ona se promeškoljila i popela na mene prije nego što sam stigao išta reći. Ionako je ne bih zaustavio u njezinoj namjeri. U tom se trenutku nisam mogao žaliti što ću izgubiti još jedan sat sna, ali sada, dok je njezina ruka klizila niz moj trbuh i hvatala me za kurac, znao sam da je moram zaustaviti.

Morao sam stići na zrakoplov, ali posve sam. Chloe će doći u Francusku, ali odlučila je krenuti dan poslije mene, tvrdoglavo ustrajući

na tome da joj treba još taj petak da dovrši sve što je planirala. Pričekao bih je, ali više nije bilo izravnog leta za taj dan niti smo mogli dobiti sjedala jedno pokraj drugoga pa sam odlučio otići kako sam planirao. Doći ću prije nje i sve pripremiti.

“Mislim da nemamo vremena”, promrmljao sam joj u kosu. “Ne vjerujem ti”, odvratila je, a glas joj je bio hrapav i snen. "Ovaj dečko”, rekla je i

stisnula mi kurac, “misli da imamo vremena napretek.” “Taksi dolazi po mene za petnaest minuta, a zahvaljujući tvom sinoćnjem apetitu, treba

mi još jedno tuširanje.” “Jednom prilikom ti je trebalo samo dvije minute da svršiš. Želiš li mi reći da sad ne

možeš odvojiti dvije minute svog vremena?" “Jutarnji seks nikad ne traje samo dvije minute”, podsjetio sam je. “To je nemoguće kad

si sav pospan i topao.” Ustao sam iz kreveta i otišao u kupaonicu. Čuo sam kako gunđa zarivši glavu u moj jastuk.

Kad sam izišao, otuširan i odjeven, ona se uspravila, i dalje grleći moj jastuk, i napravila tužan izraz lica što letimo odvojeno.

“Ne duri se”, rekao sam joj i sagnuo se poljubiti je u kut usnica. “Samo ćeš potvrditi ono što sam oduvijek sumnjao: ne možeš funkcionirati bez mene.”

Mislio sam da će prevrnuti očima ili da će me uštipnuti, ali ona je samo odsutno gledala u moju kravatu i pravila se da je namješta. “Ja mogu funkcionirati bez tebe. Ali ne volim biti bez tebe. Osjećam se kao da nosiš sa sobom i moj dom.”

Uh, kvragu. Odložio sam torbu na krevet i obujmio joj obraze. Čekao sam da podigne pogled i vidi

kakav učinak na mene imaju njezine riječi. Nasmiješila se i oblizala usnice. Poljubio sam je još jednom. “Vidimo se u Francuskoj”, šapnuo sam. Izgubit ću cijeli dan na put i u Francusku ću stići u subotu. Chloin zrakoplov polijeće

dvanaest sati nakon moga, ali let nije izravan, nego će morati presjesti u New Yorku, odakle zrakoplov za Pariz polljeće tek sljedećega jutra, a u Marseille će stići tek u ponedjeljak. To će mi dati dovoljno vremena da pripremim sve za njezin dolazak, iako, poznavajući Maxa, kuća će izgledati besprijekorno i bit će opskrbljena hranom i pićem pa ja neću imati što raditi.

Bennett besposličar... Smjestio sam se u sjedalu prvog razreda, odbio šampanjac i izvukao telefon da pošaljem

poruku Chloe. Ukrcao sam se. Vidimo se preko bare. Moj se telefon oglasio već nekoliko sekunda poslije. Morat ću razmisliti o ovom

putovanju. Ovoga vikenda je rasprodaja cipela u Dillonu. Nasmijao sam se i spremio telefon natrag u džep, odlučivši ne odgovoriti na poruku. Dok

se zrakoplov punio putnicima, ja sam zatvorio oči i prisjetio se naših putovanja. Zajedno smo putovali tek nekoliko puta, ali nikad ništa nije išlo prema planu. Jesam li pokupio nekakav urok vezan za putovanja a da toga nisam svjestan? Činilo se da su nam suđeni izleti u kojima sve pođe po krivu, u kojima budemo razdvojeni, koji su obojeni glupim svađama... ili koji budu otkazani.

Uhvati me mučnina kad se sjetim našega pokušaja odlaska na odmor za prošli Dan zahvalnosti. Donijeli smo impulzivnu odluku, kupili karte za St. Bart i unajmili kućicu na obali. Trebalo je biti savršeno, ali završilo je tako da je Chloe prestala razgovarati sa mnom prvi put od našega pomirenja.

“Jebeni kurvin sin ." Podignuo sam pogled i začuđeno gledao u Chloe koja je zalupila vratima i dojurila do

mog stola.

“Je li grbavac opet pobjegao iz pećine, gospođice Mills?" “Moglo bi se tako reći. Papadakis nas pritišće da što prije lansiramo kampanju." Ustao sam tako naglo da je stolac udario u zid. “Molim?" “Rok više nije u ožujku, nego u siječnju. Prve medijske objave zakazane su za 7. siječnja." “Kako grozan trenutak za lansiranje kampanje! U to vrijeme svi su još pijani ili čiste

blagdanski nered. Nitko ne kupuje skupe stanove." “To sam i rekla Velikom Georgeu." „Jesi li mu rekla da smiri crve u guzici i marketing prepusti nama?" Nasmijala se i prekrižila ruke na prsima. “Moguće da sam upotrijebila upravo te riječi.

Uz pokoji mafijaški izraz." Zavalio sam se dublje u stolac i rukama protrljao lice. Naš let bio je zakazan za iduće

jutro, na Dan zahvalnosti, ali nije bilo šanse da ćemo moći ostaviti posao u ovakvom trenutku. “I ti si mu rekla da je to u redu?"

Chloe je uzdahnula. “A što sam mu mogla reći?" “Mogla si mu reći da ne možemo stići!" “Ali to je laž. Mi možemo stići." Spustio sam ruke na stol i začuđeno je gledao. ‘Da, ali samo ako radimo petnaest sati na

dan, i to tijekom blagdana, a sve samo kako bismo ugodili njegovoj usranoj zamisli da lansiramo kampanju u najgluplje moguće vrijeme."

Podignula je ruke u zrak, bijesna pogleda. “Platit će nam milijun dolara za najosnovniju marketinšku kampanju, a potpisat ćemo ugovor s njim i za još jednu medijsku kampanju vrijednu čak deset milijuna. Misliš li da petnaest sati nije vrijedno toga da zadržimo našega najvažnijeg klijenta?’’

‘Naravno da je vrijedno! Ali on ti nije jedini klijent! Pravilo broj jedan u poslu glasi da nikad ne smiješ dopustiti velikoj zvjerki da dozna koliko su ostale zvjerke sitne.”

“Dovraga, Bennette. Ne namjeravam mu reći da ne možemo dovršiti kampanju do toga datuma.”

“Katkada nije loše pružiti malo otpora. Još si zelena, gospođice Mills. Ako nisi bila sigurna što da mu kažeš, trebala si njegov poziv proslijediti meni.”

Istog sam trena htio povući te riječi. Razrogačila je oči, otvorila usta i, sranje, stisnula šake uz tijelo. Odmah sam rukama pokrio jaja.

“Ti to ozbiljno?! Hoćeš li mi rezati i odrezak za večerom, egocentrična šupčino?” Nisam si mogao pomoći. “Jedino ako te mogu i hraniti i pomagati ti da prožvačeš.” Izraz lica joj se naglo ublažio, ali mogao sam jasno vidjeti koliko me silno želi prebiti. „Preskačemo St. Bart”, rekla je ravnodušno. "To je očito. Zašto bih inače bio ovako ljut?" "Čak i da idemo, spavao bi sam sa svojom rukom i bočicom lubrikanta." “To mi ne bi bio problem. Ove dvije ruke mi barem pružaju malo raznolikosti.” Odvratila je pogled i stisnula zube. “Pokušavaš li me još više razljutiti?" “Naravno, zašto ne?" Opet me je pogledala svojim tamnim očima, oštro i Ijutito. Izgovorila je samo jednu riječ,

a glas joj je pritom lagano zadrhtao. "Zašto?" “Zato da bi te više boljelo. Zato što si trebala reći Georgeu da se takve odluke donose u

dogovoru s cijelim timom i da ćemo mu se javiti nakon blagdana.” “Kako znaš da mu to nisam rekla?" “Zato što si ušla ovamo i jednostavno objavila vijest. Nisi se ponašala kao da je to bio

samo prijedlog." Zurila je u mene, a u očima joj je sijevalo milijun reakcija. Htio sam vidjeti koliko psovki

može nanizati odjednom, ali me iznenadila. Samo se okrenula i izišla iz mog ureda. Chloe te večeri nije prenoćila kod mene. To je bila tek druga večer nakon njezine prezentacije koju nismo proveli zajedno. Nisam ni pokušavao zaspati. Gledao sam Momke s

Madisona na Netflixu i pitao se tko će se od nas dvoje prvi ispričati. Stvar je u tome što sam ja bio pravu i toga sam bio svjestan. Dan zahvalnosti osvanuo je sa snježnim pahuljama i vjetrom toliko jakim da me gotovo

nosio prema zgradi dok sam s parkirališta hodao prema uredu. Nije mi palo na pamet da bi me mogla opet ostaviti. Pretpostavljao sam da nas čeka

dugačak put, bez obzira na to započinje li sutra ili za deset godina. Nije bilo ničega čime bi me mogla zastrašiti.

Mislio sam da i ona misli isto, ali rijetko bi otišla usred svađe. Borila bi se sve dok ja ne padnem na koljena ili dok ona ne padne na koljena, doduše, na drukčiji način.

Tek je nekolicina zaposlenika bila na poslu na Dan zahvalnosti — samo oni koji su radili na kampanji za Papadakisa. I svi su sijevali pogledom na nju dok je hodala hodnikom prema aparatu za kavu. Poznavajući nju, radila je dokasna i vjerojatno spavala ispod svojega radnog stola.

Nije ni pogledala prema vratima konferencijske sobe gdje sam stajao. Svejedno sam mogao osjetiti njezine misli dok je prolazila pokraj svakoga ozlojeđenog člana našeg tima: možeš mi popušiti kitu. I ti mi možeš popušiti kitu. A ti, zabušantu obješene face, ti mi zbilja možeš popušiti kitu.

Otišla je u svoj ured, smjestila se i ostavila vrata otvorena. Hajde, napadni me, kao da je poručivala. Dođi da se obračunamo. Ali koliko god su joj svi htjeli prigovoriti što su morali odustati od svojih planova za

blagdane, nitko nije ništa rekao. Svi smo u ovom poslovnom svijetu stasali na istom principu: posao je na prvome mjestu. Onaj koji najduže ostane na poslu, taj je heroj. Onaj koji prvi ujutro dođe, taj se smije hvalisati cijeli dan. Rad za blagdane jamči ti odlazak u raj.

lako mislim da bi malo iskusnija urednica rekla Papadakisu da je nemoguće to što traži, divio sam se Chloinoj odlučnosti. Ovdje nije bila riječ samo u dovršavanju velikog poslovnog zadatka. Ovdje je bila riječ o lansiranju njezine karijere. Ovo su bili njezini temelji. Chloe je ista kao što sam ja bio prije nekoliko godina. Uvečer, kad su svi otišli svojim kućama, pokucao sam joj na vrata, nježno je obavještavajući o svojoj prisutnosti.

“Gospodine Ryane”, rekla je maknuvši naočale s očiju i pogledala me. Večernje nebo iza nje kao da je namigivalo, treperava svjetla nazirala su se kroz prozorska stakla koja su se protezala duž cijeloga zida. “Jesi li mi došao pokazati kako da mi naraste penis pa da mogu završiti posao?”

“Chloe, da si htjela da ti naraste penis, siguran sam da bi u tome uspjela sama, snagom svoje volje.”

Dopustila je da joj na usnice izbije sićušan smiješak. Lagano se odgurnula od stola i prekrižila noge. “Htjela bih da mi naraste samo zato da bih ti mogla reći da mi popušiš.”

Nisam mogao suspregnuti smijeh. Umorno sam se srušio u stolac nasuprot Chloe. “Znao sam da ćeš to reći.”

Namreškala je čelo. “Prije nego što išta kažeš, da, priznajem da je ovo sranje, i... mislim da si bio u pravu. Sad smo mogli biti u St. Bartu i ležati na plaži."

Zaustio sam nešto kazati, ali Chloe je podignula ruku i dala mi do znanja da moram pričekati da završi.

“Ali stvar je u tome, Bennette, da nisam htjela odbiti Papadakisa, unatoč tome što sam to trebala učiniti. Htjela sam dovršiti tu kampanju, jer znam da mi to možemo i da bismo to trebali. Ionako smo pri samom kraju, a doista smo imali dovoljno vremena. Osjećala bih se kao da lažem kad bih mu rekla da je neizvedivo."

“Istina", priznao sam, “ali time što si mu dopustila da pomakne rok s kraja na početak kvartala, stvorila si presedan."

“Znam", rekla je trljajući se po sljepoočnicama. “Ali nisam došao zato da bih ti govorio kako to što si učinila nije u redu. Došao sam ti

reći da razumijem zašto si to učinila. Zapravo te ne mogu kriviti." Spustila je ruke na stol i oprezno me promatrala. "U ovom trenutku tvoje karijere ne iznenađuje me što si pristala na Papadakisov

zahtjev." Otvorila je usta i mogao sam vidjeti cijelu litaniju psovki koje su se formirale na njezinu

jeziku. “Polako, tempirana bombo", rekao sam joj, nagnuvši se naprijed i podigavši ruke.

“Nisam mislio reći da si naivna i ne govorim o sazrijevanju, ali ima istine u tome, koliko god ti to mrziš ćuti. Htio sam reći da se još gradiš. Želiš pokazati svijetu da si ti Atlas, a za jednog Titana nebeski svod lakši je od perca. Jedino što se ta odluka odrazila na cijeli tim, i to tijekom blagdana. Razumijem zašto si to učinila, ali razumijem i da si u sukobu sama sa sobom. Žao mi je što ti je teško. I ja sam to prošao." Utišao sam glas i primaknuo joj se bliže. “To je veliko sranje."

Najednom kao da je u sobi postalo mračnije. Činilo se da je sunce posve zapalo za horizont u istom trenu kad sam ja izgovarao posljednju rečenicu. Chloe me je samo promatrala, a izraz lica joj je bio miran i gotovo ga se nije moglo pročitati.

Da, ne bi ga mogao pročitati nitko osim mene. Nitko tko taj izraz lica nije vidio već tisuću puta, izraz koji je govorio da me želi udarati, ljubiti, grepsti, a potom jebati.

“Skini taj samozadovoljni smiješak s lica”, rekla je oštro me pogledavši. “Vidim što radiš.”

“A što radim?” “Pokušavaš me uzbuditi. Ponašaš se kao seronja, ali i kao moj ljubavnik. Kvragu,

Bennette.” “Jebat ćemo se u tvom uredu!” viknuo sam, a moje su riječi bile prepune iznenađenosti i

veselja. “Bože, kako si laka.” Brzo je ustala, prišla mi i odmah me zgrabila za kravatu. “Kvragu.” Odvezala ju je i

povezala mi njome oči. “Prestani me proučavati”, prosiktala mi je u uho. “Prestani sve vidjeti.”

“Nikad.” Zatvorio sam oči prekrivene svilenom tkaninom i prepustio se ostalim osjetilima, udišući njezin fini, citrusni miris i dirajući joj meku kožu podlaktica. Polako sam spuštao ruke niz njezino tijelo, okrenuo je leđima prema sebi i čvrsto privio uza se. “Je li sad bolje?”

Tih zvuk koji je ispustila bio je zvuk istinske frustracije. “Bennette”, promrmljala je zabacivši glavu. “Izluđuješ me.”

Uhvatio sam je za bokove i privukao k sebi tako da uz dupe osjeti moj tvrdi kurac. “Barem se neke stvari nikada ne mijenjaju.”

Pogledao sam stjuardesu koja se nagnula prema meni i koja je očito nešto rekla. “Oprostite?” rekao sam. “Želite li kakvo piće uz jelo?” “Ah, može”, odgovorio sam, prenuvši se iz misli o Chloinu tijelu koje je čvrsto obavijalo

moje dok sam je jebao na njezinu radnom stolu. “Votku i čašu leda, molim.” “A što biste za ručak? Imamo filet mignon ili platu sa sirom i maslinama.” Naručio sam platu i pogledao kroz prozor. Letjeli smo na visini od deset tisuća metara i

mogli smo biti bilo gdje. Ali ja sam imao osjećaj kao da letim u prošlost. Nisam bio u Francuskoj još od svog povratka u Sjedinjene Države, kad sam upoznao

Chloe. Već sam sto puta pomislio kako mi se stari Bennett čini kao posve druga osoba.

Događaj za Dan zahvalnosti na neki mi je način donio veliko otkriće. Naime, prije nego što sam upoznao Chloe, i ja bih bio pristao na Georgeov zahtjev, bez imalo razmišljanja. Chloe mi je bila toliko slična, na brojne načine. To me čak malo plašilo.

Opet sam se sjetio majčina savjeta i nasmiješio se. “Pronađi ženu koja će ti biti ravna, u svakom mogućem smislu. Nemoj si dopustiti da se

zaljubiš u neku koja će cijeli svoj svijet podrediti tebi. Zaljubi se u ženu koja je neustrašiva kao i ti. Pronađi ženu zbog koje ćeš htjeti biti bolji čovjek.’’

I pronašao sam je. A sad se samo trebam pobrinuti za to da dođe ovamo i da joj to kažem. Staza koja je vodila do vile bila je prekrivena malenim glatkim oblutcima. Bili su smeđe boje i jednake veličine, ali iako su pomno birani kako bi se uklopili u cijelo okruženje, bilo je vrlo jasno da je prostor namijenjen za uživanje, a ne da ga se tretira kao kakav dragocjeni muzejski primjerak. Žardinijere su stajale sa svake strane staze, a svaka je bila prepuna jarkog, šarenog cvijeća. Posvuda je bilo drveće, a malo dalje nalazilo se mjesto za sjedenje, zaštićeno od ostatka vrta pregradom raz- listale loze.

Nikad u životu nisam vidio ljepšu ladanjsku kuću. Kuća je bila boje izblijedjele terakote koju je vrijeme dotjeralo do savršenstva. Bijeli kapci uokvirivali su visoke prozore na prvom i drugom katu, a živopisno cvijeće krasilo je ulazna vrata. Miris u zraku bio je mješavina oceana i božura.

Bugenvilija se penjala metalnom konstrukcijom i uokvirivala dvostruka francuska vrata. Najviša stuba bila je napukla, ali ulaštena do savršenstva, a na suncem izblijedjelom betonu ležao je jednostavan otirač svijetlozelene boje.

Okrenuo sam se i pogledao iza sebe prema vrtu. U najdaljem kutu, ispod nekoliko smokvinih stabala, nalazio se dugačak stol prekriven jarkim narančastim stolnjakom i ukrašen tek nizom sićušnih plavih boca raznih veličina i oblika. Ondje su bili i čisti bijeli tanjuri, pripremljeni za večeru. Od stola pa sve do trijema, gdje sam stajao, protezao se travnjak čije su zelenilo na pokojem mjestu prekidale biljke koje su prštale ljubičastim, žutim i ružičastim cvjetovima.

Izvadio sam ključ iz džepa i ušao u kuću. Izvana je izgledala veliko, ali kad sam ušao u kuću dobio sam dojam da se nekom čarolijom još povećala.

Isuse, Max, ovo izgleda malo pretjerano. Znao sam da je njegova kuća u Provansi velika, ali nisam znao da ima toliko jebenih soba. Još sam s ulaznih vrata mogao vidjeti barem desetak vrata koja vode iz glavnoga predvorja, a na katu je bez sumnje bilo još bezbroj drugih prostorija.

Zastao sam na ulazu i zagledao se u golemu urnu koja je izgledala kao velika rođakinja malene vaze koju je moja majka držala na škrinji u blagovaonici. Bila je to ista cerulean plava boja i isti sjajni premaz, čak je imala iste prekrasne žute crte koje su tekle oblim dijelom. Max ju je darovao mojoj majci prvi put kad je došao sa mnom u našu kuću, tijekom zimskih blagdana. Tada nisam bio svjestan koliko je taj dar poseban, ali sada, promatrajući njegovu ladanjsku kuću, vidim kako su djela tog umjetnika posvuda: iznad kamina visjeli su njegovi ukrasni tanjuri, a na stoliću u dnevnoj sobi nalazio se set jednostavnih šalica.

Nasmiješio sam se i dotaknuo urnu. Chloe će se raspametiti kad je vidi; plava vaza bila joj je omiljena stvar u kući moje majke. Pomislio sam kako nam je suđeno doći ovamo.

Nakon njezine rođendanske večere u siječnju, Chloe je promatrala majčinu impresivnu zbirku umjetnina. Ali nisu je zanimale raskošne vaze iz Tiffanyja niti se zadržala na kompleksnim detaljima izrezbarenih drvenih zdjela. Pošla je ravno prema sićušnoj plavoj vazi u kutu.

“Mislim da nikad prije nisam vidjela ovu boju”, rekla je zadivljeno. “Mislila sam da ta boja postoji samo u mašti.”

Prišla joj je moja majka i dohvatila vazu s police. Pod blagim svjetlom ta je boja izgledala kao da se mijenja i namiguje, iako ju je Chloe mirno držala u ruci. Prije nisam primjećivao

koliko je ta vaza lijepa. “Ovo mi je jedna od omiljenih”, priznala je moja majka, smiješeći se. “Ni ja nikad prije

nisam vidjela takvu boju.” Ali to nije bila potpuna istina, pomislio sam, pogledavši prema polici iznad kamina.

Takve je boje bio ocean u ovom kraju, u trenutku kad je sunce visoko nad obzorom, a nebo bistro i plavo. Tada bi more sjalo upravo tom nijansom i izgledalo je poput srca najljepšeg safira. To je mogao znati samo umjetnik koji je živio ovdje.

Na polici su stajale tri ručno izrađene figurice svetaca, tradicionalna djela provansalskih umjetnika. Bilo je očito da ih je sve izradio isti umjetnik koji je načinio i majčinu vazu, golemu urnu na ulazu i sve ostale umjetnine u ovoj kući. On ili ona sigurno su živjeli ovdje, ili još žive. Chloe će možda imati priliku vidjeti još radova dok je ovdje, u Francuskoj. Ova savršena slučajnost činila se gotovo nestvarnom.

Plave i zelene nijanse ukrasnog tanjura uhvatile su sjaj kasnopopodnevnog sunca i preusmjeravale tu svjetlost, bacajući na zid iza sebe tople plavičaste tonove. Vani je povjetarac njihao drveće i sunčevo je svjetlo žmirkalo kroz sjene pa mi se činilo da na tom tanjuru vidim ocean kako se giba na vjetru. Usto, namještaj bijele boje i vrlo jednostavno uređenje cijeloga prostora imali su vrlo umirujući učinak. Svijet RMG-a i Papadakisa, posla i stresa, neprestane zvonjave mog telefona, sada je bio miljama daleko.

Nažalost, i Chloe je bila miljama daleko. I kao da je čula moje misli, sjedeći u zrakoplovu koji se sprema poletjeti preko Atlantika,

oglasio se moj mobitel zvukom njezine poruke. Izvukao sam telefon iz džepa i pročitao poruku: Štrajk mehaničara. Svi letovi su

otkazani. Zapela sam u New Yorku. “Kako to mislite, prizemljen?” upitala sam, zureći začuđeno u ženu na šalteru. Bila je otprilike moje dobi, pjegavih obraza i crvenkastoplave kose svezane u čvrst konjski rep. Izgledala je kao da bi mogla zadaviti i mene i svaku drugu osobu na putničkom terminalu zračne luke LaGuardia.

“Nažalost, upravo smo primili obavijest o štrajku mehaničara”, rekla je ravnodušnim tonom. “Svi letovi Provence Airlinesa su otkazani. Žao nam je.”

Baš i nije zvučala kao da joj je žao. Nastavila sam zuriti u nju, čekajući da mi njezine riječi dođu do mozga. “Oprostite, što ste rekli?”

Razvukla je lice u usiljen, uvježban smiješak. “Svi su letovi otkazani zbog štrajka.” Pogledala sam iza nje u zaslon koji je prikazivao raspored slijetanja i polijetanja. I da, riječ OTKAZAN svijetlila je u svakom retku.

“Želite li reći da sam zaglavila ovdje? Zašto mi to nisu rekli u Chicagu?” “Rado ćemo vam pomoći da pronađete smještaj za ovu noć...” “Ne, ne, ne. To nije moguće. Molim vas, provjerite ponovno.” “Gospođo, kao što sam rekla, nijedan let Provence Airlinesa ne slijeće ni ne polazi.

Provjerite ima li slobodnih mjesta u zrakoplovima drugih tvrtki. Ja ne mogu više ništa učiniti.”

Progunđala sam i spustila glavu na šalter. Bennett me čeka, a u ovom trenutku sigurno sjedi na suncu i radi za prijenosnim računalom, jer ne može obuzdati svoje ambicije. Bože, kako me uzbuđuje.

“Ovo se ne smije događati”, rekla sam podignuvši glavu i uputivši djelatnici na šalteru svoj najmolećiviji smiješak. “Najslađi seronja na svijetu čeka me u Francuskoj. Ne smijem zaribati!”

“Mmm, da”, promrmljala je, lagano se nakašljala i poravnala hrpu papira. Nije mi bilo spasa. “Koliko dugo?” “Ne možemo znati. Pokušat će riješiti problem što prije, ali može proći cijeli dan, možda

i više dana.” Ma divno. Dramatično sam uzdahnula i uz nekoliko tihih psovki odvukla se od šaltera, u potrazi za

mirnim kutkom odakle mogu nazvati svoju pomoćnicu. Eh, da, i poslati Bennettu poruku. Ovo neće dobro proći. Telefon mi je zazvonio već za nekoliko sekundi. Probijala sam se kroz gužvu, kroz redove prizemljenih putnika koji su zauzeli doslovno svaki centimetar putničkog terminala Provence Airlinesa. Pronašla sam malo prostora u blizini zahoda.

“Hej.” “Što to znači, zapela si u New Yorku?!” urlao je. Odmaknula sam telefon od uha, a potom duboko udahnula jer sam se trebala smiriti. “Znači to što znači. Prizemljeni smo. Nijedan zrakoplov ne polijeće. Moja pomoćnica

pokušava pronaći mjesto u Delti i nekoliko drugih zrakoplovnih kompanija, ali mislim da i drugi putnici to pokušavaju.

“To je neprihvatljivo!” vikao je. “Znaju li oni tko si ti? Daj da ja razgovaram s nekim.” Nasmijala sam se. “Ovdje nitko ne zna niti ih je briga tko sam ja ili tko si ti.” Zavladala je tišina, toliko duga da sam pomislila da se poziv prekinuo. Ali poziv se nije

prekinuo. U pozadini sam mogla čuti ptičji pjev i zvuk povjetarca. Kad je konačno progovorio, glas mu je bio tih i miran, onakav kakav sam poznavala. Onakav kakav mi je i dalje izazivao trnce. Takvim je glasom govorio kad je bio strogo poslovan.

“Kaži im da smjeste tvoje dupe u zrakoplov”, rekao je, pažljivo naglašavajući svaku riječ. “Sva su mjesta već popunjena, na svim letovima, Bennette! Što hoćeš da učinim? Da

dođem brodom? Da se teleportiram? Smiri se, doći ću čim budem mogla.” Zastenjao je. Očito mu je bilo jasno da ovaj problem ne može riješiti ni svađom ni svojim

šarmom. “Ali kada?” “Ne znam. Možda sutra? Ili preksutra? Uskoro, obećavam ti.” Rezignirano je uzdahnuo i pitao: “I što ćemo sad?” Čula sam kako se otvaraju i zatvaraju

vrata i zvuk glazbe u pozadini. “Čekat ćemo.” I ja sam uzdahnula. “Uzet ću sobu u hotelu, možda odradim još dio posla.

Možda pogledam i one stanove kad sam već ovdje. Obećavam ti, sjest ću u prvi zrakoplov u kojem bude mjesta. Makar si sama budem morala napraviti mjesta tako da izbacim nekoliko poslovnjaka. Doći ću.”

“Bogme hoćeš”, rekao je. Odmahnula sam glavom kako bih otjerala njegov seksi, zapovjedni ton iz glave. “Pričaj o

kući. Je li lijepa kao što zamišljam?” “Još je ljepša. Doduše, tvoje bi je društvo još više uljepšalo, ali kvragu, moram priznati da

je Max zbilja nadmašio samoga sebe.” “Dobro, onda se opusti i uživaj. Sjedni na sunce, plivaj, čitaj šund-literaturu. Hodaj bos.” “Da hodam bos? To je neobičan zahtjev, čak i ako dolazi od tebe.” “Ugodi mi.” “Da, gospođo.” Nasmiješila sam se. “Dovraga, sviđa mi se ova tvoja strana. Vrlo si seksi kad primaš

naredbe, Ryane.” Slatko se nasmijao. “Eh, da, još nešto.” “Što?” “Nadam se da nisi spakirala nijedne gaćice. Jer ti neće trebati.”

Ostatak dana provela sam u zračnoj luci, nadajući se čudu ili letu za Francusku. Nije se dogodilo ni jedno ni drugo.

Trebalo mi je nekoliko sati da pronađem svoju prtljagu i kad sam konačno stigla u hotelsku sobu, bila sam premorena. S obzirom na vremensku razliku, bilo je prekasno ili prerano da zovem Bennetta pa sam mu poslala samo kratku poruku. Napunila sam kadu pa naručila bocu vina i sve što je u sebi sadržavalo čokoladu.

Upravo sam se smjestila u kadu s čašom vina i čokoladnom tortom, kad mi je zazvonio telefon. Pipala sam rukom po pločicama poda sve dok ga nisam pronašla. Osmijeh mi je ozario lice čim sam ugledala Bennettov lik na zaslonu.

“Mislila sam da spavaš”, rekla sam. “Krevet mi je prevelik.” Bilo je tako ugodno čuti njegov pospani glas. Tako je zvučao kad bi se privio uz mene

usred noći i mrmljao mi slatke riječi uz kožu. Od samog je početka bio bolji u ovome od mene.

“Što radiš?” upitao je, prenuvši me iz misli. “Ležim u kadi, u pjenušavoj kupki”, rekla sam i nasmiješila se na zvuk njegova mekog

stenjanja na drugoj strani linije. “Nije pošteno.” “A ti?” “Obavljam nekakvu papirologiju.” “Jesi li vidio moju porukicu?” “Porukicu?” “Nešto sam ti ostavila.” “Jesi?” “A-ha. Pogledaj u svoju torbu za laptop.” Začula sam kako je tiho zaškripala koža kauča

dok je ustajao, zvuk bosih nogu na pločicama, a potom smijeh. “Chloe”, sada se smijao još glasnije. “Čini se da mi je netko ostavio ucjenjivačku poruku.” “Vrlo smiješno.”

“Tri današnje zabilješke: nisam uspjela obaviti sve što je bilo na mojemu popisu zadataka, salata koju si mi napravio bila je izvrsna i, što je najvažnije, volim te”, pročitao je naglas, a potom ušutio dok je u sebi čitao ostatak poruke. Kad je završio, promrmljao je: “Dovraga. Lud sam što nisi ovdje.” Zatvorila sam oči. “Kao da se svijet urotio protiv nas.” “Znaš, dio mene ti želi prigovoriti da se sve ovo ne bi dogodilo da nisi bila tako tvrdoglava i da si odmah pošla sa mnom.” Već sam zaustila usprotiviti mu se. “Ali”, nastavio je, “tvoja je odlučnost jedna od osobina koje najviše volim kod tebe. S tobom nema pregovora. Nikad ne očekuješ da netko drugi radi posao koji ti ne želiš raditi. I kad bi se to promijenilo, ti više ne bi bila ona žena u koju sam se zaljubio. I ja bih tako postupio na tvom mjestu. Čak je pomalo jezivo kad shvatim koliko smo slični.”

Uspravila sam se u sjedeći položaj i privukla koljena prsima. “Hvala ti, Bennette. To mi mnogo znači.”

“To iskreno mislim. Možeš mi iskazati zahvalnost kad dovučeš to seksi dupe u Francusku. Dogovoreno?”

Zakolutala sam očima. “Dogovoreno.” U Francusku nisam stigla ni idući dan. Ni dan nakon toga. Trećega dana pokušavala sam se sjetiti zašto mi se vožnja brodom činila kao tako loša zamisao.

Moguće je da sam u ta tri dana nazvala Bennetta više puta nego u cijeloj našoj vezi, ali to mi nije bilo dovoljno; nije bilo dovoljno da ublaži konstantnu, tupu bol u mojim prsima.

Radila sam koliko god sam mogla i stalno sam bila nečim zauzeta, ali nisam mogla poreći da mi nedostaje dom. Ne znam kad se to točno dogodilo, ali u jednom trenutku Bennett je postao moj dom. On je bio taj.

I to me plašilo. Došla sam do te spoznaje dok sam bila u šetnji. Malo prije toga nazvala me pomoćnica i

rekla da mi je uspjela pronaći sjedalo u zrakoplovu Air Francea koji je polijetao kasno navečer. Odmah sam pomislila na Bennetta i kako ne mogu dočekati da mu kažem da konačno dolazim. Doslovce sam potrčala do sobe.

Ali zaustavila sam se. Srce mi je divlje tuklo i pluća su mi gorjela. Kad se ovo dogodilo? Kad mi je on postao sve na svijetu? Pitala sam se je li moguće da i on meni pokušava reći isto? Pakirala sam se kao omamljena. Odsutno sam skupljala svoje stvari po sobi i bacala ih u torbu. Mislila sam o tome koliko se promijenio u ovih godinu dana. Mislila sam o tihim noćnim trenucima, o načinu na koji bi me katkad promatrao, kao da sam jedina žena na svijetu. Htjela sam biti s njim — neprestano. I ne samo u istom stanu i u istom krevetu. Htjela sam biti s njim zauvijek.

U tom trenutku palo mi je na pamet nešto toliko ludo da sam doslovno prasnula u smijeh. Nikad nisam bila tip žene koja sjedi i čeka da se stvari dogode. Zašto bi sad bilo drukčije? I odluka je pala.

Bennett Ryan nema pojma što mu se sprema. Koliko god se to činilo nemogućim, na smrt sam se dosađivao u toj prekrasnoj, golemoj francuskoj vili. Mjesto nije zahtijevalo ni čišćenje ni održavanje, moja VPN veza bila je toliko spora da se nisam mogao spojiti na RMG-ov server i raditi i — što je možda bilo najčudnije — osjećao sam da neke stvari ne bih smio raditi dok ne stigne Chloe.

Nisam mogao plivati u divnom preljevnom bazenu znajući da je ona zapela u New Yorku. Nisam htio šetati vinogradima koji su okruživali kuću, mislio sam da je to nešto što moramo otkrivati zajedno. Maxova domaćica ostavila nam je nekoliko boca finog vina, ali samo bi ih najveći šušak popio sam. Ona je imala jednako pravo na sve u ovoj kući. Otvorio sam vrata samo jedne spavaće sobe i ondje spavao. Nisam htio ni vidjeti što nam se još nudi dok ona ne dođe. Zajedno ćemo birati gdje ćemo provoditi noći.

Naravno, kad bih joj sve ovo rekao, nasmijala bi se i odvratila da dramatiziram. Ali zato sam i htio da bude pokraj mene. Onoga dana kad sam joj poslao Batmanov poziv, dogodilo mi se nešto golemo i važno: osjećaj silne žurbe nije me napuštao, a vjerojatno i neće dok ona ne stigne ovamo i čuje što joj moram reći.

Šetao sam vrtovima, zurio u ocean i u daljinu. Opet sam provjerio je li stigao koji SMS i po stoti put pročitao Chloinu zadnju poruku: Čini se da Air France ima slobodno sjedalo.

Tu je poruku poslala prije tri sata. lako sam se ponadao, njezine prethodne tri poruke bile su slične. Na kraju nije bilo ništa od slobodnih sjedala. Čak i da je poletjela prije tri sata, u Marseille će u najboljem slučaju stići tek sutra ujutro.

Krajičkom oka spazio sam sitnu ženu koja je izišla iz kuće na stražnja vrata i stavila pladanj hrane na stol koji je bio najbliže bazenu. Pogledao sam na sat na svom mobilnom telefonu i shvatio da sam ipak uspio ubiti nekoliko sati jer je bilo vrijeme za ručak. Will je unajmio i kuharicu, ženu u pedesetim godinama po imenu Dominique, koja je svako jutro pekla kruh, a trenutačno je posluživala razne vrste riba, svježe povrće iz vrta i smokve. Za desert je napravila francuske makarone i keksiće punjene džemom. Ako se Chloe uskoro ne pojavi, Dominique će me morati kotrljati do vrata da dočekam svoju družicu.

Pokraj mog tanjura stajala je velika čaša vina. Pogledao sam Dominique, a ona je zastala na stražnjim vratima i rekla: “Le boire. Vous vous ennuyez, et solitaire.”

Da, sranje. Bilo mi je dosadno i bio sam usamljen. Jedna čaša vina neće mi škoditi. Nisam slavio, jednostavno sam preživljavao, nije li tako? Zahvalio sam Dominique na ručku i sjeo za stol. Pokušavao sam ignorirati savršeni povjetarac, savršenu temperaturu zraka, zvuk oceana udaljenog tek pola kilometra, osjećaj toplih pločica na bosim nogama. Neću uživati ni u jednom trenutku dok ne dođe Chloe.

Bennette, ti si patetični šonjo. Naravno, riba je bila nevjerojatna, a salata sa sitnom kapulicom i kockicama pikantnoga

bijelog sira bila je prepuna okusa. Prije nego što sam shvatio, moja čaša bila je prazna, a Dominique se stvorila pokraj mene i iznova je napunila.

Pokušao sam je zaustaviti i reći joj da mi ne treba još vina. “Je vais bien, je n'ai pas besoin de plus:

Dominique mi je samo namignula. "Puis l’ignorer.” Onda to ignoriraj.

Nakon ispijene cijele boce, počeo sam se pitati zašto i sam nisam kupio kuću u Francuskoj. Na koncu, već sam živio izvan grada i premda su te uspomene bile gorko-slatke — udaljenost od prijatelja i obitelji, naporno radno vrijeme — živio sam ondje u onom razdoblju svoga života koje se činilo tako kratkim. Bio sam još mlad. Tek sam počinjao živjeti, zapravo. Hvala Bogu da smo Chloe i ja pronašli jedno drugoga u trenutku kad je još cijeli život pred nama.

Dovraga, kad je Max mogao pronaći ovako krasno mjesto, onda ga i ja mogu naći, čak i ljepše i raskošnije.

Ruke i noge su mi zbog vina postale tople i teške, a glava mi je bila prepuna misli koje su se rojile bez ikakva smisla. Zamišljao sam kako bi bilo da sam upoznao Chloe u ranim dvadesetima? Napravili bismo kaos na ovom mjestu i vjerojatno ne bismo potrajali duže od jednoga vikenda. Nije li nevjerojatno da osobu koja ti je suđena upoznaš u pravom trenutku?

Izvukao sam telefon i poslao Chloe poruku: Tako mi je drago što smo se upoznali onda kad jesmo. Bez obzira što si bila pravi davež, ti si najbolje što mi se dogodilo u životu.

Zurio sam u telefon i čekao bilo kakvu naznaku da će mi odgovoriti na poruku. Možda joj se mobitel isključio? Ili je još u hotelu i spava. Možda je u zrakoplovu? Pokušavao sam izračunati u glavi, uzevši u obzir da je vremenska razlika šest sati... ili sedam? Ne, previše je komplicirano. Nasmiješio sam se Dominique. Opet mi je točila vino. Poslao sam Chloe još jednu poruku: Ne namjeravam popit sve vino, ali ovo je ukusno! Obećavam da ću ti ostaviti malo.

Ustao sam i spotaknuo se o... nešto. Namrštio sam se i gledao u travu. Možda sam stao na nekakvu životinjicu? Odbacivši tu misao, odšetao sam u vrt, protegnuo se i ispustio dugačak, zadovoljan uzdah. Osjećao sam se opušteno. Nisam se tako osjećao još od onog dana kad sam zadnji put jebao Chloe, a to je bilo prije milijardu godina. Želuca puna hrane i vina, shvatio sam da nisam ništa isplanirao za Chloin dolazak. Trebali smo najprije riješiti neke stvari. Trebali smo razgovarati o nečemu, nešto isplanirati.

Hoću li je odvesti u vrt, povući je na travnjak i reći joj da me sasluša? Ili ću pričekati miran trenutak za večerom, a potom joj prići i privući je k sebi? Znao sam što ću joj reći — te sam riječi milijun puta ponovio u svojoj glavi na putu ovamo — ali nisam znao kad ću joj to reći.

Bit će najbolje da ona prvo provede nekoliko dana ovdje, a onda ću ispustiti bombu. Zatvorio sam oči i zabacio glavu, visoko prema nebu. Dopustio sam samome sebi da

uživam, samo na tren. Vrijeme je bilo spektakularno. Zadnji put sam bio na suncu s Chloe prošloga vikenda, na roštilju kod Henryja, i bilo je tek malčice toplo. Nakon cijeloga dana provedenog na vjetru i suncu, vratili smo se kući i uživali u najljenijem, najmirnijem seksu koji pamtim.

Otvorio sam oči i odmah rukom prekrio lice. “Au! Sranje." Dominique je stajala nekoliko metara dalje i pokazivala prema dvorišnim vratima.

“Allez”, rekla je. “Se promener. Vous êtes ivre.” Nasmijao sam se. Oh da, bio sam pripit. Istočila je cijelu bocu vina u moju čašu. "Je suis

ivre parce que vous me versa une bouteille entière de vin.” Da, to sam i rekao. Nasmiješila se i kimnula glavom. “Allez chercher des fleurs dans la rue. Demandez

Mathilde.” Ovo je dobro. Dobio sam zadatak. Kupiti malo cvijeća. Potražiti Mathilde. Sagnuo sam se zavezati tenisicu i otišao s imanja prema gradu. Dominique je bila lukava: prvo me napila, a onda me poslala da obavljam razne sitnice kako se ne bih povlačio po kući. Ona i Chloe će se savršeno slagati.

Nakon nepunog kilometra hoda ugledao sam malenu trgovinu ispred koje je cvijeće doslovce iskakalo iz svake posude: iz vaza i košara, urni i kutija. Iznad vrata stajao je maleni, krasopisom ispisan natpis: MATHILDE.

Pogodak. Kad sam ušao, na vratima se oglasilo zvonce, a iz stražnje prostorije izišla je mlada

plavokosa žena. Pozdravila me na francuskom, odmjerila od glave do pete, a potom upitala: “Ti si taj

Amerikanac?” “Oui, mais je parle français.” “Ali i ja govorim engleski”, odvratila je, a njezin tvrdi naglasak prožimao je svaku riječ.

“Trgovina je moja pa ću zato malo vježbati.” Zavodljivo je podignula jednu obrvu, kao da me izaziva. Bila je lijepa, bez sumnje, ali

njezin pogled i seksi smiješak malčice su mi ulijevali nelagodu. U tom trenu sam shvatio: Dominique je znala da mi je dosadno i da sam usamljen, ali

vjerojatno nije imala pojma da čekam Chloe. Nakrcala me vinom, a potom me poslala seksi plavuši malo niže niz cestu.

O, dragi Bože. Mathilde se malo približila i namještala cvijeće u visokoj, uskoj vazi. “Dominique kaže da

si odsjeo u Stellinoj kući.” “Poznaješ Maxa?” Nasmijala se tiho i zagonetno. “Da, poznajem Maxa.” “Aha”, rekao sam, značajno je pogledavši. Naravno. “Hoćeš reći, poznaješ Maxa.” “Ali nisam jedina”, rekla je i opet se nasmijala. Podignula je pogled s cvijeća i upitala me: “Jesi li došao kupiti cvijeće? Ili misliš da te Dominique poslala zbog nečega drugog?” “Sutra dolazi moja djevojka koja je zapela u New Yorku i bio je štrajk i sada ona dolazi”,

izbrbljao sam u nespretnoj bujici riječi. “Znači, došao si zbog cvijeća.” Mathilde je zastala i pogledala uokolo. “Ona je sretna žena.

Vrlo si zgodan.” Opet me pogledala. “Možda ćeš se do tada otrijezniti?” Namrštio sam se. Uspravivši se, promrmljao sam: “Pa nisam toliko pijan.” “Nisi?” Podignula je obrve i nasmiješila se kao da joj je sve ovo vrlo zabavno. Okrenula

se i stala šetati trgovinom, skupljajući cvijeće u buket. “Ali svejedno si šarmantan, Maxov prijatelju. Vino te samo čini opuštenijim. Kladim se da inače nosiš košulje zakopčane do grla i mrštiš se na one koji sporo hodaju ispred tebe."

Na ovo sam se još više namrštio. To je doista zvučalo nalik meni. “Ozbiljno shvaćam svoj posao, ali nisam takav... sve vrijeme."

Sa smiješkom je svezala buket pružila mi ga i namignula. “Ovdje nisi na poslu. Košulje nosi otkopčane i nemoj se trijezniti za svoju djevojku. U onoj kući ima devet soba.

Ulazna vrata su bila otvorena. Zar je Dominique otišla a da nije zatvorila vrata? Obuzela me panika. Što ako se nešto dogodilo dok sam bio u gradu? Što ako je netko opljačkao kuću? Unatoč Mathildinu savjetu, otrijeznio sam se u trenu.

Ali nitko nije opljačkao kuću. Sve je bilo upravo onako kako sam ostavio, jedino je više vjetra dopiralo kroz otvorena vrata. Ipak... ja nisam izišao ovim putem. Izišao sam kroz stražnja vrata u dvorište.

Malo niže niz hodnik začuo sam zvuk vode. Zazvao sam Dominique. *Merci pour l’idée, Dominique, mais ma copine arrive demain", rekao sam. Trebala je odmah znati da imam djevojku. Tko zna, možda je htjela pozivati razne djevojke ovamo? Je li to radila za Maxa. O, Bože, taj tip se nije nimalo promijenio.

Kad sam se približio sobi koja je bila najbliže predvorju, shvatio sam da se netko tušira. A točno pokraj vrata stajali su kovčezi.

Chloini kovčezi. Mogao sam samo upasti unutra i prepasti Boga u njoj. Na koncu, bila je toliko bedasta da

je ostavila ulazna vrata širom otvorena, a potom se zavukla pod tuš. Stisnuo sam zube i šake na pomisao što se možda moglo dogoditi da je netko drugi odlučio ući u kuću.

Uh. Nisam je vidio danima, a već sam je htio zadaviti i potom ljubiti do besvijesti. Osjetio sam kako su mi se usnice razvukle u smiješak. Da, to smo bili nas dvoje. Bitka ljubavi i frustracije, požude i razdraženosti bila mi je odveć poznata. Chloe bi pogodila u svaku moju žicu, a onda bi ih pronašla još pa pogodila i njih.

Njezino tiho pjevušenje dopiralo je iz kupaonice u spavaću sobu koju sam izabrao prve noći što sam je proveo ovdje. Približio sam se i provirio iza vrata prema mjestu gdje je stajala. Pozdravio me prizor njezine mokre i sjajne duge kose koja joj se spušta niz gola leđa. Potom se sagnula jer je brijala noge, a savršena guza uzdigla se u zrak. Nastavila je tiho pjevušiti.

Dio mene htio je ući unutra, uzeti joj britvicu iz ruke i nastaviti njezin posao, ljubeći joj pritom svaki pedalj kože. Drugi dio mene htio je ući unutra i uzeti je straga, polako i oprezno. Ali najveći dio mene uživao je u izigravanju voajera. I dalje nije znala da sam u sobi i uživao sam u tome da je gledam ovakvu — dok misli da je sama, tiho pjevuši, možda misli o meni? Taj mi je prizor bio poput čaše hladne vode za vrućeg i sparnog dana. Nikad se neću zasititi toga da je promatram, u svakoj mogućoj situaciji. A promatrati je golu, mokru ili pod tušem svakako je bio jedan od najboljih scenarija.

Isprala je nogu vodom, a potom se okrenula isprati regenerator s kose. I tada me ugledala. Osmijeh joj je istoga trena ozario lice, bradavice su joj se ukrutile, a ja sam dobio poriv da razbijem vrata tuš-kabine i zgrabim je.

“Koliko dugo stojiš tu?” Slegnuo sam ramenima i promatrao joj tijelo. “Tako si jeziv.” “Još uvijek sam jeziv, hoćeš reći.” Prišao sam još bliže, prekrižio ruke na prsima i

naslonio se na zid. “Kad si stigla, šuljalice?” “Prije pola sata.” “Mislio sam da si tek sjela u zrakoplov u SAD-u. Zar si se ipak teleportirala?” Nasmijala se, zabacivši glavu u stranu kako bi još jednom isprala kosu, a potom je

zatvorila vodu. “Uhvatila sam onaj prvi let za koji sam ti rekla. Pomislila sam kako će biti zabavno ako te malo zavaram i iznenadim.” Uhvatila je kosu objema rukama, prebacila je naprijed preko ramena i iscijedila, promatrajući me pritom pogledom koji je bivao sve gladniji. “Možda sam se nadala da ćeš ući i naći me golu pod tušem. Možda sam zato i bila pod tušem.”

“Moram priznati da je to vrlo zgodno jer sam i ja spreman skinuti se.” Chloe je otvorila vrata tuš-kabine i prišla mi. “Poželjela sam ta tvoja lijepa usta na sebi

čim sam čula da koketiraš s onom cvjećaricom.” Namrgodio sam se. “Ma daj, molim te.” Ali potom sam se začudio. “Kako znaš?” Nasmiješila se. “Dominique vrlo tečno govori engleski. Rekla je da se umorila od tvog

žalovanja po kući i da te poslala onamo zato što si joj sladak kad te nešto živcira. Složila sam se s njom.”

“Molim?!” “Ali drago mi je da nisi odlučio dovesti Mathilde sa sobom. To bi bilo malo nezgodno.”

“Ili bi bilo mrak”, zafrkavao sam je. Privukao sam je k sebi i omotao je ručnikom oko ramena. Osjetio sam kako voda s njezinih grudi namače moju majicu.

Stigla je. Stigla je. Stigla je. Poljubio sam je. “Zdravo, ljubavi.” “Zdravo", rekla je i zagrlila me. “Jesi li ikad bio s dvjema ženama istodobno?” upitala je,

zavlačeći ruke pod moju majicu dok sam je ja brisao ručnikom. “Ne mogu vjerovati da te nikad nisam to pitala.”

“Nedostajala si mi.” “I ti si meni nedostajao. Odgovori mi na pitanje.” Zadrhtao sam. “Jesam.” Ruke su joj bile hladne, a nokti oštri dok su klizili mojim torzom. “Je li ih bilo više od

dvije u isto vrijeme?” Odmahnuo sam glavom i nježno protrljao nos u njezinu bradu. Mirisala je na dom, na

moju Chloe. Bio je to miris limuna i slatki, prirodni miris njezine kože. "Zar nisi rekla da želiš moja usta na sebi?”

“Osobito između nogu”, objasnila je. "To sam i mislio.” Podignuo sam je i odnio na krevet. Kad sam je spustio, ona se uspravila i sjela, a potom podignula noge, oslonivši se petama

o rub kreveta, i... raširila ih. Pogledala je u mene i prošaptala: “Skini se.” Dragi Bože, ova će me žena uništiti. Izuo sam se, odbacivši tenisice na drugi kraj sobe,

skinuo čarape pa svukao majicu. Dao sam joj nekoliko sekunda da se iznova privikne na prizor mojih golih prsa. Počešao sam se po trbuhu i uputio joj smiješak. “Vidiš li ovdje nešto što ti se sviđa?”

“Zar radimo predstavu?” Ruka joj je kliznula niz bedro i smjestila se na međunožje. “Jer mogu i to."

“Zajebavaš me”, rekao sam, ostavši bez daha, brzo otkopčavajući pojas i dugmad svojih traperica. Zamalo sam se prevrnuo dok sam ih svlačio.

Maknula je ruku s međunožja i pružila ih obje prema meni. “Popni se na mene”, prošaptala je. Čini se da ipak nije prvo željela moja usta na sebi. “Legni na mene, hoću osjetiti tvoju težinu.”

Bilo je savršeno tako, bez pretvaranja. Oboje smo htjeli voditi ljubav prije ičega drugog, prije razgledavanja kuće, prije jela, prije razgovora.

Koža joj je bila hladna, a moja je bila još topla od sunca, brze šetnje uzbrdo prema kući i uzbuđenja što sam je zatekao ovdje. Užitak što ga je pružala ta razlika u toplini naše kože bio je nevjerojatan. Ispod sebe sam osjećao samo meku kožu i nježne, sitne zvukove. Njezini nokti žarili su mi se u leđa dok mi je grickala bradu, vrat, ramena.

“Želim te u sebi”, šapnula je. “Ne još.” Ispustila je zvuk negodovanja, ali pustila je da je neko vrijeme samo ljubim. Uživao sam

u osjećaju njezinih usana pod svojim jezikom, u osjećaju njezina jezika na svojim usnama. Bio sam i više nego svjestan svake točke našega kontakta: njezinih grudi uz moja prsa, njezinih ruku na mojim leđima, njezinih bedara kako obavijaju moje bokove. Kad me je potpuno obujmila nogama, njezine su potkoljenice bile poput vatrenog obruča oko moga struka. Uhvatio sam je za stražnju stranu bedara, privukao je bliže k sebi i osjetio kako moj kurac klizi po njezinoj vlažnoj koži.

Chloe se ispod mene izvijala i njihala, primajući trenja koliko je mogla bez moga kurca u sebi. Naši poljupci bi započinjali nježno, čak i zaigrano, a potom bi se produbili, pretvarali se u silnu, neutaživu glad, da bi na kraju opet usporili i postajali tek kušanje. Dopustila je da joj zarobim ruke i sišem i grizem bradavice gotovo do granice boli. Pitala je što ja hoću, što mi odgovara i želim li prvo njezino tijelo ili njezina usta. Njezin prvi nagon kad bismo se skinuli bio je taj da me zadovolji.

Ta žena bila je nevjerojatna. Više se ne sjećam kakva je bila prije nego što smo postali par. Jer sa mnom je mogla biti sve. Riječi hrabra i bojažljiva u njezinu slučaju nisu imale suprotno značenje. Mogla je biti oštra i nježna, vražja i nevina. I ja sam njoj htio biti sve, na isti način.

“Obožavam način na koji se ljubimo”, prošaptala je, usnicama priljubljenima uz moje. “Kako to misliš?" Ali znao sam što želi reći. Dobro sam to znao, ali htio sam je čuti kako

govori o tome koliko je sve savršeno. “Volim što se ljubimo na isti način, što uvijek točno znaš što želim.” “Želim se vjenčati”, izletjelo mi je odjednom. “Hoću da se udaš za mene.” U kurac. I tako je moj pomno isplanirani govor prohujao s vihorom. Antikni prsten moje bake

ležao je u ladici komode. Dakle, prsten mi nije bio ni blizu. Moj plan da kleknem i sve izvedem kako treba upravo je pao u vodu.

Chloe je zastala. “Što si rekao?" Upropastio sam svoj plan, ali sad više nisam mogao povući riječi. “Znam da smo skupa tek godinu dana”, brzo sam objasnio. “Možda je prerano?

Razumijem ako ti je prerano. Ali sad si rekla kako se osjećaš dok se ljubimo. Tako se ja osjećam u svemu što radimo zajedno. Obožavam to. Obožavam biti u tebi, obožavam raditi s tobom, gledati te dok radiš, svađati se s tobom, obožavam samo sjediti na kauču s tobom i smijati se. Izgubljen sam kad te nema, Chloe. Ne postoji ništa što bi moglo biti važnije od tebe. U mojoj glavi smo zato već vjenčani. Htio sam to učiniti službenim na neki način. Možda zvučim kao idiot?” Pogledao sam je, a imao sam dojam da mi srce tuče u grlu. “Nisam nikad mislio da ću osjećati tako nešto za nekoga.”

Zurila je u mene, otvorenih usta i razrogačenih očiju, kao da ne može vjerovati što joj govorim. Ustao sam i požurio do komode, izvadio kutijicu iz ladice i odnio je njoj. Kad sam otvorio kutijicu i pokazao joj bakin antikni prsten s dijamantom i safirom, rukom je prekrila usta.

“Želim se vjenčati”, ponovio sam. Njezina šutnja stvarala mi je nelagodu i, kvragu, stvarno sam sve upropastio svojim blebetanjem. “S tobom."

Oči su joj se napunile suzama, ali nije ih pokušavala otjerati. “Stvarno si budala." Ovo nisam očekivao. Pretpostavio sam da je možda prerano, ali budala? Zbilja? Zamislio

sam se. “Mogla si reći samo ‘prerano je’, to bi bilo dovoljno. Zaboga, Chloe. Izvadio sam srce i stavio ti ga na...”

Ustala je s kreveta i otrčala do svoje torbe. Prekopavala je po njezinoj unutrašnjosti i konačno izvukla sitnu platnenu vrećicu s vrpcom. Zakačila ju je na svoj kažiprst i mahala njome ispred moga lica.

Zaprosio sam je, a ona mi nosi suvenir iz New Yorka? Koji je to kurac? “Koji je to kurac?” upitao sam naglas.

“Reci ti meni, pametnjakoviću.” “Ne izigravaj, Millsice. To je vrećica. Vjerojatno je unutra energetska čokoladica ili tvoji

tamponi.” "To je prsten, glupane. Za tebe.” Srce mi je toliko snažno udaralo da sam se zapitao je li takav osjećaj i kad čovjek dobije

srčani udar. “Prsten za mene?” Iz platnene je vrećice izvadila kutijicu. Bila je izrađena od sjajne platine s crtom od

matiranog titanija po sredini. “Htjela si me zaprositi?” upitao sam, i dalje potpuno zbunjen. “Zar žene to rade?” Udarila me šakom u rame, i to snažno. “Naravno, šovinistu. I potpuno si mi pokvario

plan.” “Znači li to da je odgovor da?” rekao sam, a moja zbunjenost postajala je sve dublja. “Reci ti meni!" odvratila je Ijutito, ali se pritom smiješila. “Nisi mi zapravo ni postavila pitanje.”

“Kvragu, Bennette! Nisi ni ti!” “Hoćeš li se vjenčati sa mnom?” upitao sam kroz smijeh. “A hoćeš li se ti vjenčati sa mnom?” Zastenjao sam, uzeo joj kutijicu iz ruke i bacio je na pod, a potom sam gurnuo Chloe na

krevet. “Hoćeš li uvijek biti ovako nemoguća?" Kimnula je glavom, širom otvorenih očiju,

zagrizavši donju usnicu. Jebote. Morat ćemo to rješavati poslije. “Uhvati moj kurac.” Nadvio sam se nad nju, poljubio je u vrat i zastenjao kad je

posegnula rukom između nas i uhvatila moj kurac. “Stavi ga unutra.” Podignula je bokove, a ja sam osjetio svoj kurac na njezinu ulazu. Polako sam klizio

unutra, iako je svaki mišić moga tijela htio da to bude divlje i grubo. Opet sam zastenjao, drhteći, dok sam tonuo sve dublje u nju.

Gurao sam se bokovima u nju, a ona me obavijala rukama. Priljubila je lice uz moj vrat i gibala se u skladu s mojim pokretima. Nakon još dva zamaha bokovima, postali smo glasniji i gibali smo se sve žešće.

“Daj mi je”, šapnuo sam joj u usta, gurajući svoj jezik dublje, tražeći još. Podignuo sam joj nogu i ušao još dublje. Ne trenutak sam pomislio da ću izgubiti svijest, kao da ću eksplodirati u njoj.

Chloe je zabacila glavu na jastuk i stenjala razmaknutih usnica pa sam iskoristio priliku i gurnuo joj jezik u usta. “Sviđa ti se ovo?” šapnuo sam, pritišćući svojim jagodicama kožu na njezinim bokovima. Voljela je mjesto gdje se užitak miješa s boli, tu tanku, oštru granicu koju smo zajedno otkrili. Kimnula je glavom, a ja sam se počeo gibati sve brže, puneći svoja osjetila njezinim mirisom. Kušao sam joj vrat u predjelu ključnih kostiju, ostavio ljubavni ugriz na ramenu.

“Ovdje”, rekla je i privukla moje lice k svome. “Ljubi me.” I ljubio sam je. Ljubio sam je sve dok nije stala dahtati i izvijati se poda mnom, potičući

me da se gibam još brže. Osjetio sam kako joj se napinju trbušni mišići i kako me stišće nogama, a njezini povici odjekivali su u mojemu uhu.

Stisnuo sam zube i zaustavio vlastiti orgazam. Htio sam još, htio sam da potraje, htio sam osjetiti kako opet svršava prije nego što se i ja prepustim.

Njezini povici postali su još glasniji. Na kraju je vrisnula i uzdahnula, pokušavši se odmaknuti, ali ja sam znao da ona može svršiti još jednom. Znao sam da je osjetljiva, ali znao sam i da može primiti još.

“Nemoj se odmaknuti. Još nisi gotova. Nisi ni blizu. Daj mi još jedan.” Njezini su se bokovi opustili u mojim rukama, ali njezine ruke su me opet zgrabile za

kosu. “Oh.” To je bio tek tih, sitan uzdah. Ali u njemu je bilo sadržano toliko toga. Pritisnuo sam se u nju, držeći je čvrsto za bokove, i trljao se. "Tako.” “Svršavam”, rekla je bez daha. “Ne mogu...” Bokovi su joj stali podrhtavati, a ja sam je držao najsnažnije što sam se usudio. “Nemoj

prestati.” “Diraj me... po onom mjestu”, rekla je zadihano, a ja sam znao što hoće. Poljubio sam je u

vrat i potom ovlažio svoje prste. Gurnuo sam ih između njezinih guzova, milovao, pritiskao. Uz glasan krik svršila je još jednom. Njezini mišići obavijali su moj kurac i stezali ga

cijelom dužinom. Duboko sam udahnuo i prepustio se orgazmu. Potekao mi je niz leđa i strujao cijelom mojim tijelom, a iza zatvorenih očiju vidio sam sitne eksplozije. Bubnjalo mi je u ušima, toliko da sam jedva sam mogao čuti njezino promuklo stenjanje.

“Da, da, da, da...”, pjevušila je u deliriju, a potom se bacila na jastuk. Imao sam dojam da zidovi zvekeću u tišini koja je uslijedila nakon toga. Sve je u meni

podrhtavalo od želje za njom; potpuno sam gubio orijentaciju. “Da”, prošaptala je još jednom.

Posve sam se ukipio kad sam postao svjestan što njezine riječi znače. “Da?” A potom, još drhteći poda mnom i ispuštajući sitne, ubrzane uzdahe, široko se

nasmiješila. “Da. I ja se želim vjenčati s tobom.”

Hvala čitateljicama koji su htjeli još od nas. Zbog vaših poruka na Twitteru, objava na Facebooku, e-poruka, komentara i osvrta, mi smo najsretnije cure na svijetu. Da nije vas, napisale bismo PREKRASNO ništa.

Hvala Adamu Wilsonu što nas je do besvijesti nasmijavao, jednog utorka u ponoć, dok smo uređivale ovu knjigu. Iako tvrdimo da smo spisateljice, teško nam je pronaći riječi kojima bismo mogle opisati koliko cijenimo tvoje povjerenje u nas.

Hvala svima u izdavačkoj kući Gallery što ste uvijek spremni na naše smiješne, nespretne izraze.

Holly Root, hvala ti na pribranosti i smirenosti, hvala ti što nam i dalje puštaš da se igramo u svakom pješčaniku. Hvala članovima naših obitelji što su jednako uzbuđeni zbog svega ovoga kao i mi. U prodaji od 20.11.2014. - Prekrasan gad je budući mladoženja, a buduća mladenka upada nepozvana na momačku zabavu. Slijedi nezaboravna noć u Las Vegasu. Prijatelji odvlače Bennetta od Chloe i vode ga u Las Vegas, na vikend prepun ludila i striptizeta. No njihov plan ne teče onako kako su zamislili, stoga Bennett i Max koriste svaku priliku da se potajno sastanu sa ženama svog života. Kad im se pridruži i Will Sumner, poslovični samac, njih dvojica shvate da moraju igrati s njim, a ne protiv njega, imaju li namjeru doživjeti još vrućih vegaških prizora. Chloe Mills i Bennett Ryan upuštaju se u posljednju avanturu prije svog vjenčanja - no ako ono što se dogodi u Vegasu ostaje u Vegasu, možda njih dvoje nikad neće htjeti otići odande! Mladoženja: prekrasan gad. Mladenka: najljepša gadura. Uredska veza u kojoj su se trgale gaćice pretvorila se u vječnu ljubav. Svadbena zvona ne mogu zazvoniti dovoljno brzo za Chloe Mills i Bennetta Ryana. Chloe, nervozna i iscrpljena od priprema za vjenčanje i obavljanja poslova u zadnji čas, na rubu je da kaže “da” bijegu u Las Vegas. Bennett, s druge strane, toliko se boji da će mu pažnju previše odvlačiti Chloino tijelo pa uvodi pravilo da nema seksa prije vjenčanja, što dodatno pogoršava stvar i neprestano mu se obija o glavu. I dok pristižu mnogobrojni članovi njihovih ludih obitelji - a tek nekolicina pokušava biti od koristi - vatreni ljubavnici se spremaju saznati mogu li dvoje ljudi koji se toliko prepiru izdržati skupa dovoljno dugo da izmijene i prstenje, a ne samo psovke. Bennett Ryan “Najpametnija stvar koju sam ikad učinio bilo je to što sam uključio Maxa Stellu u planiranje tvoje momačke zabave.”

Pogledao sam svoga brata Henryja koji je gotovo otpjevao prethodnu izjavu Sjedio je zavaljen u udoban kožni stolac, sa svježom votkom gimlet u ruci, nakon što se upravo vratio s privatne “sesije” na tajanstvenom mjestu u stražnjem dijelu kluba i s najvećim osmijehom na licu koji sam ikad vidio. Nije gledao u mene dok je to govorio, gledao je tri prekrasne žene koje su plesale na pozornici i razodijevale se u sporom, pulsirajućem ritmu. “Moram to zapamtiti za sljedeći put”, promrmljao je prinoseći čašu usnama.

“Planiram imati samo ovu”, rekao sam. “Odlično.” Will Sumner, Maxov najbolji prijatelj i poslovni partner, nagnuo se naprijed i

uhvatio Henryjev pogled. “Zato bi tebi mogla zatrebati druga momačka zabava ako ti žena dozna za aktivnosti s profesionalnom plesačicom od maloprije. A kako ovo mjesto izgleda, rekao bih da ovdje ne odrađuju samo obično trljanje u krilu.”

Henry je samo odmahnuo rukom i rekao: “Doista je bio samo običan ples u krilu.” Potom

mi se nasmiješio i namignuo. “Doduše, jako dobar.” “Sa sretnim svršetkom?” upitao sam zadirkujući ga, ali pomalo zgađen. Henry je odmahnuo glavom smiješeći se i otpio još jedan gutljaj pića. “Ne baš tako

dobar, Bene.” S olakšanjem sam otpuhnuo. Dovoljno sam dobro poznavao brata da znam kako nikada

ne bi prevario svoju ženu Minu, ali ipak je bio mnogo skloniji uvjerenju “ono što ne zna neće je ni povrijediti” nego što ću ja ikad biti.

Iako smo se Chloe i ja trebali vjenčati u lipnju, jedini vikend kad smo se Max, Henry, Will i ja mogli okupiti i otputovati na moju momačku zabavu bio je drugi vikend u veljači. Očekivali smo da ćemo morati ozbiljno podmititi svoje žene kako bi nam dopustile da vikend kad je Valentinovo provedemo na muškom druženju u Vegasu, ali kao i obično, uspjele su nas iznenaditi: nisu ni trepnule i samo su isplanirale izlet u Catskills za taj vikend.

Max je za početak vikenda zajamčenog razvrata odabrao ekskluzivan klub. Na ovakvo mjesto posve sigurno ne bismo nabasali šećući Stripom ili kopajući po internetu. Iskreno rečeno, klub Crno srce izvana nije izgledao pretjerano dojmljivo. Bio je zakopan u bezličnoj uredskoj zgradi nekoliko blokova od gustog prometa Las Vegas Boulevarda. Ali unutra - iza triju zaključanih vrata i dvaju izbacivača otprilike veličine moga stana u New Yorku, a onda još dublje u mračnoj utrobi zgrade - klub je bio otmjen i neporecivo je vibrirao seksualnom energijom.

Po golemoj glavnoj prostoriji bilo je razbacano nekoliko malih, povišenih platformi, a na svakoj je stajala po jedna plesačica u svjetlucavom srebrnom rublju. Klub je imao četiri šanka od crnog mramora, jedan u svakom kutu i svaki specijaliziran za drugu vrstu pića. Henry i ja dali smo si oduška na šanku s votkom gdje smo se počastili i kavijarom, mariniranim lososom i blini palačinkama. Max i Will krenuli su ravno prema šanku s viskijem. Preostala dva šanka nudila su velik izbor vina ili kordijala.

Namještaj je bio od luksuzne, tamne kože koja je bila nevjerojatno mekana, a svaka fotelja dovoljno velika za dvije osobe... u slučaju da netko od nas prihvati ponudu za ples na glavnom podiju. Konobarice su nosile pladnjeve s pićima, odjevene u bikinije od lateksa ili potpuno gole. Naša domaćica, Gia, večer je počela u crvenom čipkanom negližeu i gaćicama te s raskošnim nakitom u kosi, na ušima i oko vrata, ali svaki put kad bi došla provjeriti kako smo imala je komad manje na sebi.

Nisam često zalazio na ovakva mjesta, ali čak sam i ja znao da ovo nije običan striptiz-klub. Ovaj je bio jebeno impresivan.

“Pitanje je”, progovorio je Henry prekinuvši me u razmišljanju, “kad će budući mladoženja dobiti svoj ples u krilu?”

Svi oko mene reagirali su riječima ohrabrenja, ali ja sam već odmahivao glavom. “Preskočit ću. Nisam baš obožavatelj plesanja u krilu.”

“Kako to misliš da nisi obožavatelj ideje da ti nepoznata zgodna žena pleše u krilu?” upitao je Henry, očiju raširenih od nevjerice. Moj brat i ja ni na jednom od svojih poslovnih putovanja nikada nismo posjetili ovakav klub. Mislim da me njegovo oduševljenje njima iznenadilo jednako kao njega moja nesklonost. “Jesi li ti uopće krvav pod kožom?”

Kimnuo sam. “Jesam. Mislim da ih upravo zato i ne volim.” “Glupost”, ubacio se Max spuštajući piće na stol i mašući nekome u mračnom kutu na

drugoj strani prostorije. “Ovo je prva večer tvoga momačkog vikenda i plesnjak u krilu je obvezan.”

“Mislim da ćete se svi iznenaditi kad kažem da se u ovome slažem s Bennettom”, javio se Will. “Prilično je grozno kad vam strankinja pleše u krilu. Što da radim s rukama? Gdje da gledam? Nije isto kao kad ste sa svojom djevojkom - previše je neosobno.”

Dok je Henry uporno tvrdio da Will očito nikada nije doživio dobar ples u krilu, Max je ustao pozdraviti muškarca koji se odjednom stvorio pokraj našega stola. Bio je niži od Maxa

- što nije bilo ništa neobično - i kose koja je počela sijedjeti iznad sljepoočnica. Imao je lice i oči pune one vrste mirnoće koja mi je govorila da je radio puno toga i vidio još više. Nosio je tamno, besprijekorno odijelo, a usne su mu bile čvrsto stisnute u tanku crtu. Pomislio sam da je to sigurno zloglasni Johnny French kojeg je Max spomenuo u zrakoplovu na putu prema Vegasu.

Iako sam pretpostavljao da razgovaraju o tome kako mi dogovoriti ples u krilu, gledao sam kako Johnny nešto šapće, a onda se Max okrenuo i napeta lica zagledao u zid. Mogao sam na prste jedne ruke izbrojiti koliko sam puta u životu Maxa vidio u nekom stanju osim potpune opuštenosti i nagnuo sam se naprijed, pokušavajući shvatiti što se događa. Henry i Will nisu ništa primjećivali jer su se vratili gledanju plesačica na pozornici koje su sad bile potpuno gole. Naposljetku su se Maxova ramena opustila kao da je došao do nekog zaključka. Nasmiješio se Johnnyju i promrmljao: “Hvala, stari.”

Potapšavši Maxa po ramenu, Johnny se okrenuo i otišao. Max se vratio na svoje mjesto i dohvatio čašu. Trznuo sam bradom prema vratima kroz koja je Johnny upravo prošao nestavši iza crnog zastora. “Što je to bilo?”

“To je”, odgovorio je Max, “nešto u vezi sobe koja se za tebe priprema.” “Za mene?” Pritisnuo sam šaku na prsa i odmahnuo glavom. “Max, opet ti kažem da ću

preskočiti.” “Nema jebene šanse.” “Ozbiljan si.” “Naravno da sam ozbiljan. Rekao mi je da ideš onim tamo hodnikom”, Max je pokazao

prema drugim vratima, a ne prema onima kroz koja je Johnny nestao, “i uđeš u Neptun.” Zagunđao sam i zavalio se u stolac. Iako mi se ovaj klub činio najboljim svoje vrste u

gradu - a vjerojatno i šire - na popisu stvari koje sam večeras želio raditi plesanje nekakve usputne plesačice u mom krilu nalazilo se samo jedno mjesto iznad toga da pojedem loš sushi i da mi gadno pozli.

“Samo produži hodnikom kao jebeno muško i neka ti se ženska protrlja po kiti dok ti pleše u krilu.” Max je suženih očiju zurio u mene. “Zajebavaš me tim kenjkavim cendranjem? Na tvom smo momačkom vikendu, jebote. Ponašaj se kao muškarac kakav si nekad bio.”

Proučavao sam ga pitajući se zašto je bio tako čvrsto prilijepljen za svoj stolac, a mene je nagovarao da se dignem sa svoga. “Je li Johnny i tebi sredio sobu? Zar nećeš i ti dobiti ples u krilu?”

Nasmijao se, približio viski usnama i promrmljao: “To je običan ples u krilu, Bene, a ne jebeni odlazak zubaru.”

“Seronjo.” Podignuo sam svoje piće i zagledao se u gustu, prozirnu tekućinu. Upuštajući se u ovo, znao sam da će biti žena, alkohola i vjerojatno nekih aktivnosti koje bi mogle graničiti s ilegalnim, ali prava je istina da je i Chloe to znala. Rekla mi je da se zabavim, a oči joj ni na trenutak nije zasjenila zabrinutost ili nepovjerenje. Nije bilo razloga za to.

Prinio sam piće usnama, otpio ga do dna i promrmljao: “Jebeš sve”, a onda ustao i krenuo prema hodniku. Moji prijatelji te večeri bili su - iznenađujuće - dovoljno pristojni da ne počnu klicati kad sam krenuo, ali bez obzira na to, osjećao sam njihove poglede na leđima dok sam išao prema hodniku lijevo od glavne pozornice.

Točno s druge strane vrata boja tepiha promijenila se iz crne u tamnu, kraljevskoplavu i prostor se doimao još mračnijim nego u glavnoj prostoriji. Zidovi su bih iste baršunaste crne boje, a mala kristalna svjetla na zidu osvjetljavala su prostor dovoljno da vidim put ispred sebe. Niz jednu stranu dugačkoga hodnika nalazila su se vrata s imenima planeta: Merkur, Venera, Zemlja... Na samom kraju hodnika, ispred vrata imena Neptun, zastao sam i oklijevao. Hoće li unutra već biti žena? Čeka li me unutra stolac ili, još gore, krevet?

Vrata su bila teška i ukrašena, poput vrata kakva dvorca ili, jebote, tamnice za seks u jezivom gotičkom podrumu. Jebeni Max. Zadrhtao sam i okrenuo kvaku, a onda odahnuo s olakšanjem shvativši da u sobi nema željeznog križa ni lisičina, a nije bilo ni žene. Samo

dugačka podvaljka i na njoj mala srebrna kutija. Svilenom crvenom vrpcom za kutiju je bila zavezana bijela kartica s riječima Bennett Ryan napisanim urednim rukopisom.

Odlično. Usputna plesačica već mi zna i jebeno ime. U kutiji sam našao povez za oči od crnoga satena i komadić debela kartona na kojemu su

crnom tintom bile napisane riječi: Stavi ovo! Trebao sam staviti povez na oči za ples u krilu? Koji je smisao toga? To što ga večeras

nisam želio ne znači da se nisam sjećao iskustava iz prošlosti. Osim ako se format plesa u krilu posljednjih nekoliko godina nije posve promijenio, njegov se doživljaj temeljio na gledanju, a ne na diranju. Što bih jebeno trebao učiniti kad ona uđe ako su mi oči pokrivene? Posve sigurno je nisam namjeravao dirati.

Spustio sam komad tkanine na počivaljku i ignorirao je gledajući u zid. Minute su prolazile i sa svakom sam postajao uvjereniji da nema jebene šanse da stavim povez na oči u ovoj sobi.

Gotovo sam mogao čuti zvuk nakupljanja ljutnje u sebi. Zvučao je kao huka, kao val ili pucketanje vatre. Zatvorio sam oči, tri puta duboko udahnuo i potom pažljivije pogledao prostor oko sebe. Zidovi su bili nježnosive boje, a počivaljka tamnoplava. Soba je više nalikovala kabini za presvlačenje kakve skupe trgovine nego sobi u kojoj bi muškarci dobili ono za što sam pretpostavljao da je mnogo više od običnoga plesa u krilu. Prešao sam prstima po mekoj koži počivaljke i tek tada primijetio drugu poruku gurnutu ispod poveza za oči u kutiji. Napisana istim rukopisom na tvrdom papiru, poruka je glasila:

Stavi jebeni povez, Bene, ne budi pičkica! Jebeni Max. Hoću li uistinu morati sjediti ovdje kao zarobljenik sve dok ne stavim povez

i odradim ovo? Progunđao sam, podignuo crnu tkaninu, prebacio je preko glave i, oklijevajući samo jedan kratki trenutak, navukao je preko očiju. Već sam počeo kovati plan osvete Maxu. Poznavao me duže od gotovo bilo koga u mom životu osim moje obitelji i dobro je znao koliko cijenim vjernost i kontrolu. A sad je tražio od mene da dođem u ovu sobu i pokrijem oči ne znajući što slijedi? Koji jebeni kreten.

Naslonio sam se na zid i čekao u zlovoljnoj osamljenosti. Počeo sam zapažati zvukove koje prije toga nisam primjećivao: tupo pulsiranje glazbe iz drugih soba, zvukove otvaranja i zatvaranja vrata uz tiho i teško škljocanje. A onda sam začuo zvuk okretanja kvake i otvaranja vrata moje sobe te nježno klizanje drva po tepihu.

Srce mi je počelo lupati. Čim je do mene došao dašak nepoznatog parfema, osjetio sam kako mi se leđa ukrućuju

od nelagode. Osim mirisa nepoznate osobe koja je ušla u sobu, nisam znao ništa o njoj i mrzio sam to što ne mogu vidjeti tko ide prema meni. Učinila je nešto uza zid: čuo sam šuškanje, kratak klik, a onda je tiha i ritmična glazba ispunila prostoriju.

Tople, meke ruke uhvatile su me za zapešća i nježno, ali vješto namjestile mi ruke tako da su mi bile položene uz bokove. Bez dodirivanja? Nikakav jebeni problem.

Nepomično sam sjedio kad je kliznula na mene. Dah joj je mirisao na cimet, trljala je kukove o moje krilo, a ruke mi je pritisnula na prsa. Znači, tako će stvar izgledati: ostat ću zavezanih očiju, ona će plesati na meni i onda ću otići? Osjetio sam kako se počinjem opuštati. Žena se pomicala iznad mene, trljala kukovima o moja bedra i nježno vukla dlanove po mojim prsima. Osjećao sam dovoljno njezina tijela da se povez preko očiju nije činio posve apsurdnim, ali da sam tip muškarca koji uživa u ovakvim stvarima, činjenica da mi je uskraćen vid bila bi ozbiljna smetnja.

Možda je Max znao da je ovo jedini način da mi iskustvo ne bude nepodnošljivo. Od te sam mu pomisli poželio barem malo manje isprašiti dupe.

Plesačica se izvijala na meni, njihala bokovima u ritmu glazbe i vrtjela ih u malim, sugestivnim krugovima. Nagnula se unatrag uhvativši me za ramena da ne padne i osjetio sam pritiskanje njezine stražnjice na bedrima, nagovještaj njezina međunožja tako blizu mojoj kiti da sam se, što sam pažljivije mogao, pokušao odmaknuti dalje i gurnuti tijelo

dublje u počivaljku. A onda je ponovno sjela uspravno i osjetio sam joj oblik dojki kad ih je protrljala o moja prsa. Dah joj je bio mekan i topao na mom vratu i premda sam po sebi nije bio neugodan, vrlo brzo je postao neprijatan. Moj početni strah da ću je morati gledati u oči ili joj se nasmiješiti ili odglumiti da sam svojevoljno ovdje potpuno je nestao i postao sam svjestan da ovaj ples nije namijenjen nijednome od nas dvoje. Ona posve sigurno nije dobivala ništa od njega osim novca, a ja se zbog zavezanih očiju nisam morao ni pretvarati da uživam. Shvatio sam da pokušavam procijeniti koliko je još do kraja pjesme. Nisam znao pjesmu koja je svirala, ah prepoznao sam šablonu i izdahnuo ostatak napetosti kad je počela ono predvidljivo ubrzanje pri kraju. Činilo mi se da je jadna žena iznad mene usporila i stavila mi ruke na ramena.

Kad je pjesma završila, jedini zvuk koji se u sobi čuo bilo je striptizetino ubrzano disanje.

Hoće li sad otići? Trebam li nešto reći? Jeza mi je pritisnula želudac kad sam vrlo jasno shvatio da je ovo možda trenutak kad

predstava tek počinje. Na moj apsolutni užas, striptizeta se nagnula bliže i zubima mi okrznula čeljust. §

A onda sam se smrznuo... i maglovita mi je svjesnost počela zasjenjivati nestrpljenje. “Zdravo, gospodine Ryane.” Dah joj je bio vruć na mom uhu i prenuo sam se na zvuk

njezina glasa, a cijelo mi se tijelo ukočilo. Koji jebeni kurac? Čvrsto sam stisnuo šake držeći ih uz tijelo. “Baš jako, jako želim poljubiti ta vaša seksi, ljutita usta.”

Otvorio sam usta kako bih progovorio, ali ništa nije izišlo iz njih.

Ambiciozna pripravnica. Direktor perfekcionist. I hrpa međusobnih uvreda.

Chloe Mills je briljantna, marljiva, uskoro će magistrirati, ali ima samo jedan problem - svog šefa, Benneta Ryana. On je zahtjevan, osoran, bezobziran - i potpuno neodoljiv. Prekrasan gad. Bennett nije mogao ni sanjati da će mu asistentica biti prelijepa, izazovna djevojka vatrena temperamenta. Kad njihovi međusobni apetiti dosegnu točku usijanja, Bennett i Chloe moraju odlučiti čega su se točno voljni odreći kako bi osvojili jedno drugo.