UNIVERZITET U SARAJEVU

ŠUMARSKI FAKULTET

PREVENTIVNE ZAŠTITNE MJERE U PROCESU

PROIZVODNJE SADNOG MATERIJALA U

RASADNICIMA

SEMINARSKI RAD

Mentor: Prezime i ime, br. indexa:

Hasković Alen Čolaković Armin, 4350

Sarajevo, decembar 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................................3

2. ŠUMSKI RASADNICI........................................................................................................4

3. ŠTETNI FAKTORI I OSNOVNE MJERE ZAŠTITE............................................................................5

4. PREVENTIVNE ZAŠTITNE MJERE U RASADNICIMA....................................................................7

4.1 Priprema supstrata za sjetvu..............................................................................................7

4.2 Sterilizacija supstrata (tla)..................................................................................................8

4.2 Dezinfekcija tla...................................................................................................................9

4.3 Đubrenje.............................................................................................................................9

4.4 Malčovanje.......................................................................................................................10

4.5 Plodored...........................................................................................................................11

4.6 Dezinfekcija sjemena........................................................................................................11

4.7 Priprema sjemena za sjetvu..............................................................................................12

4.8 Preventivna zaštita od korova u rasadnicima..................................................................13

4.8.1 Zaštita sjemeništa......................................................................................................14

4.8.2 Zaštita u pikirištu.......................................................................................................15

5. ZAKLJUČAK.............................................................................................................................16

Literatura...................................................................................................................................17

SAŽETAK

U ovom seminarskom radu bit će govora o preventivnim zaštitnim mjerama u šumskim rasadnicima,

mjerama borbe protiv abiotičkih i biotičkih faktora, te ostalim štetnicima u istim, kao što su gljive, korovi

i sl. Pripremi samog zemljišta i sjemena prije sadnje te naknadnoj zaštiti protiv korova u rasadnicima.

Ključne riječi: rasadnik, zaštita, prevencija.

1. UVOD

Rasadničarska proizvodnja osnova je svakog gospodarskog postupka u šumi i na

zelenim površinama. Svakom prorjedom u šumi potrebno je ogoljelu površinu pošumiti

biljkama koje su unaprijed proizvedene u rasadnicima. Svako uređenje urbanih

površina, zahtijeva biljke, koje su također uzgajane u rasadnicima. Da bi se opstala

rasadničarska proizvodnja potrebno je zaštititi biljke od negativnih biotičkih i abiotičkih

faktora (vjetra, vode, snijega, negativnog uticaja zamljišta, virusa, gljiva, korova).

Najprihvatljivije su preventivne mjere koje podrazumijevaju sprječavanje nastanka

štete, za razliku od represivnih koje se primjenjuju nakon nastanka štete. Ipak, bolje je

spriječiti nego liječiti. Prevencija u rasadničarskoj proizvodnji se sastoji od pripreme

supstrata, sterilizacije, dezinfekcije, đubrenja, malčovanja tla, zatim od dezinfekcije

sjemena i pripreme samog sjemena za sjetvu.

2. ŠUMSKI RASADNICI

Pod rasadnikom se podrazumijeva posebno uređena površina zemljišta na kojoj se kroz

sistem tehnološko-tehničkih postupaka proizvode sadnice za odgovarajuću privrednu

granu (šumarstvo, hortikulturu, voćarstvo i dr.).

Šumski rasadnici služe za proizvodnju sadnica za pošumljavanje goleti, osnivanje

plantaža, melioracije degradiranih šuma i šikara, erodiranih terena, i dr. U šumarskoj

praksi razlikujemo dvije vrste rasadnika: privremeni i stalni.

Privremeni se šumski rasadnici osnivaju tamo gdje su površine za pošumljavanje

ograničene. U njima se uglavnom proizvodi jedna ili dvije vrste drveća, a njihova se

površina kreće od nekoliko ari do pola hektara.Stalni se šumski rasadnici osnivaju radi

pokrivanja potreba za pošumljavanjem većih područja tijekom dužega vremenskoga

razdoblja. U stalnome šumskome rasadniku se proizvodi veći broj drvenastih vrsta.

Površina je ovakvih rasadnika veća od nekoliko desetina hektara, radovi su

mehanizirani, primijenjuju se mjere za održavanje plodnosti zemljišta, potrebni su

određeni objekti (staklenici, garaže, hladnjače, upravna zgrada i dr.). Rasadnici u kojima

se proizvodnja zasniva na sjetvi sjemena imaju dva osnovna dijela: sjemenište i

pikirište.

U sjemeništu se sjeme sije i proizvode se jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice koje se

presađuju u pikirište (rastilište).

U rastilištu se presađene sadnice pripremaju za sadnju na terenu. Presadnjom se dobiju

sadnice s bogatijim i gušćim korijenom, te jačim i stabilnijim stabljikama. Takve su

sadnice sposobne dobro podnijeti šok što ga dožive vađenjem korijena i sadnjom na

terenu.

Slika 1. Rasadnik (http://www.vuka.hr/fileadmin/user_upload/lovstvo/korisni_sadrzaj/)

3. ŠTETNI FAKTORI I OSNOVNE MJERE ZAŠTITE

Pri podizanju rasadnika potrebno je izvršiti zaštitne mjere, kako bismo spriječili štetan

uticaj negativnih biotskih i abiotskih faktora. Pod štetnim biotskim faktorima

podrazumijevamo napade štetnih insekata, gljiva, bakterija i sl. Štetni abiotski faktrori

se ogledaju kao štetni edafski faktori i štetni klimatski faktori. Štetni edafski faktori

mogu biti loša hemijsko – fizička svojstva tla na kojima se podiže rasadnik i

nepogodnosti uzrokovane mehaničkim silama vjetra, vode i sile teže na nagnutim

terenima. Štetni klimatski faktori (atmosferske sile: sunce, vjetar, kiša, snijeg i sl) mogu

na mlade biljčice djelovato štetno i to neposredno (mehanički) kao štete od vjetra i

snijega, štete od mraza i vrućine i posredno uzrokujući loš rast mladih biljčica.

Te mjere mogu biti preventivne i represivne zaštitne mjere. Pod preventivnim mjerama

se podrazumijeva sprječavanje nastanka štete, bez obzira da li se radi o štetnim

abiotskim ili biotskim faktorima. Zadatak im je da uzročnik štete bude uništen ili

onemogućen prije nego što nastane. Represivne mjere primjenjuju se nakon pojave

štetnika ili bolesti.

Neke od preventivnih mjera koje smo dužni poštovati pri svakoj rasadničarskoj

proizvodnji :

- Administrativne mjere koje sadrže niz zakonskih akata naše zemlje i drugih

država, naročito članica Evropske Unije.

- Izbor lokaliteta jedna od osnovnih mjera pri podizanju svakog rasadnika.

Stanišni uvjeti moraju odgovarati biljnim vrstama u rasadnicima, u suprotnom

treba ih obezbijediti prema potrebama biljke. Tu spadaju razni zahtjevi ovisno

od biljne vrste koja se uzgaja u rasadnicima (mrazište, voda , svjetlo,

temperature, vjetar, kao i zahtjevi za mineralima koji se nalaze u tlo). Isto tako

treba voditi računa o mogućim napadima štetnih insekata, gljiva, pojavi korova i

sl.

- Fizičke mjere podrazumijevaju dezinfekciju supstrata, uglavnom u staklenicima

i plastenicima, pregrijanom vodenom parom u cilju uništavanja štetnih

organizama u tlu.

- Biološke mjere mogu biti preventivne i represivne, a koriste upotrebu drugih

organizama u borbi protiv patogena i šetnika.

- Hemijske mjere podrazumijevaju primjenu hemijskih sredstava u borbi protiv

štetnika, a rezultiraju brzim i efikasnim razultatima.

- Integralane mjere predstavljaju skup svih mjera u zaštiti biljaka, u obzir se

uzimaju sve ekonomske, socijalne, ekološke i druge posljedice pojave šteta,

naročito tok ulančavanja štetnih agensa.

4. PREVENTIVNE ZAŠTITNE MJERE U RASADNICIMA

Glavni im je cilj otklanjanje uvjeta za zarazu bilo održavanjem vitalnosti biljaka bilo

spriječavanjem zaraze hemijskim sredstvima. Represivne mjere su terapijske, tj.

primjenjuju se nakon što je patogen biljku zarazio. One su u mnogo slučajeva ujedno i

preventivne, jer istovremeno biljku liječe i spriječavaju nove zaraze.

4.1 Priprema supstrata za sjetvu

To je veoma važna preventivna mjera. Izbor supstrata, njegova fizička i hemijska

svojstva (posebno kiselost) imaju velik značaj protiv polijeganja ponika. Bitno je da tla

u rasadnicima ne budu prevlažna ni prehladna. Lakša tla su povoljnija, jer se na njima

teže stvara pokorica, ali da ista nisu s previše humusa. Kisela tla su povoljna za četinare.

Ako je pH5 ili manje ne dolazi do polijeganja četinara koje uzrokuju vrste iz rodova

Pythium i Rhizoctonia. Zato sa takvim tlima ne dodaju alkalna gnojiva. Za rahljenje

teških tala dodaje se kremeni pijesak, a ne dodaje vapno. Za sigurno klijanje sjemena i

razvoj ponika tlo treba biti dobro obrađeno i ispravno nagnojeno. U neispravno

nagnojenom tlu može doći do simulacije razvoja gljiva uzročnika polijeganja ponika, a

istovremeno biljčice mogu biti predisponirane za njihov napad i brži razvoj. Ukoliko se

radi o umjetnom supstratu treba biti takav da odgovara određenoj biljnoj vrsti. U takvim

uvjetima biljka brže preraste kritičnu fazu. Preporučuje se jesensko oranje kako bi se

izmrzavanjem zimi popravila fizička svojstva tla i uništio odredeni broj korova. Gredice

treba formirati dovoljno visoko da za jakih kiša ne poplave. Mogu se formirati na način

da su zašticene od prekomjerne vode. Uz sve navedeno rasadnik treba biti opskrbljen

vodom za potrebno zalijevanje gredica.

Slika 2. Oranje (http://poljoforum.rs/viewtopic.php?f=25&t=96&start=150)

4.2 Sterilizacija supstrata (tla)

Sterilizacija supstrata je fizički postupak, a sastoji se u tome da se posebnim uređajima

u tlo uvodi vodena para zagrijana na 105 do 108 °C. Obično se obavlja u plastenicima i

staklenicima, a postupak je moguće provesti i na većim ili manjim otvorenim

površinama. Smatra se da je to najsigurnija metoda suzbijanja polijeganja. Visoka

temperatura ubije patogene glive ali i druge mikroorganizme, pa i one korisne.

Mikroflora tla se obnovi dodavanjem zrelog stajskog gnojiva. Sjetva se obavlja tri

tjedna nakon parenja. Sjeme treba biti dezinficirano, pribor za rad steriliziran kao i ruke

osobe koja obavlja poslove. U parenoj zemlji biljke se dobro razvijaju, jer para aktivira

hranjiva u tlu, a s druge strane u velikoj su mjeri osigurane od gljivičnih zaraza.

Slika 3. Sterilizacija supstrata (http://www.krs.hr/events/0402-zastpp/Cvjetkovic.pdf)

4.2 Dezinfekcija tla

Kada u tlu nastane akumulacija uzročnika polijeganja tolika da unište preko 10 %

klijanaca (prethodne godine) treba ga hemijski dezinficirati. Cilj je da se hemijskim

sredstvom ne unište svi mikroorganizmi, već samo paraziti i to u tolikoj mjeri da ne

dode do značajnog polijeganja. Tlo se u načelu dezinficira organskim fungicidima, a

neki preporučuju i sredstva na bazi bakra. Za dezinfekciju tla bolje je koristiti sredstva

širokog spektra djelovanja. Ukoliko se koriste sredstva koja imaju herbicidno

djelovanje, tretiranje se mora obaviti ranije što ovisi o perzistentnosti preparata. To je iz

razloga da nerazgradeni herbicid ne uništi biljke koje uzgajamao.

Danas se za dezinfekciju tla u zaštičenom prostoru (staklenik, plastenik) preporučuje

sredstvo dazomet. Dazomet je nematocid, insekticid, fungicid i herbicid. Inkorporira se

na 15 do 20 cm dubine. Spada u opasna sredstva, LD50 je 520. Rok koji treba proči od

tretiranja tla do sjetve određuje se biološkim testom fitotoksičnosti. Tretirati treba

najmanje 45 dana prije sjetve. Pripravak dazometa koji se koristi za dezinfekciju tla je

Basamid granulat.

4.3 Đubrenje

Đubrenje se sastoji u tome da se usljed povoljnih uslova pri povećanju sadržaja

hranjivih materija u zemljištu, ubrza rast i razvoj gajenih biljaka i poveća njihova

konkurentnost u odnosu na korove.

Slika 4. Đubrenje (http://www.vuka.hr/fileadmin/user_upload/lovstvo/korisni_sadrzaj/)

4.4 Malčovanje

Malčovanje pored ostalog, ima značajnu ulogu u suzbijanju i razvijanju korova, jer

materijal kojim se pokriva sjetvena površina (slama, pljeva, sijeno, kompost, stajnjak, te

od vještačkih materijala, specijalni papiri, plastične folije ili neka hemijska sredstva a

kojim se prska sjetvena površina koja stvara tanak i porozan film) onemogućuju u

znatnoj mjeri zbog zasjenjivanja, klijanje, nicanje te rast i razvoj korova.

Slika 5. Malčovanje (http://www.krs.hr/events/0402-zastpp/Cvjetkovic.pdf)

4.5 Plodored

Ukoliko se na određenom zemljištu (gredici) duže vremena uzgaja jedna biljna vrsta ili

više srodnih (npr. samo četinari) u njemu lako dolazi do povečanja količine

(akumulacije) tj.nagomilavanja uzročnika polijeganja ponika. Što je uzročnih gljiva više

to im je jači infekcijski potencijal i veća mogućnost ostvarenja zaraza ponika. Opasnost

je još veća ako su se izdiferencirali specifični patotipovi prema određenoj biljci

domaćinu. Da ne dode do akumulacije specifičnih patogenih gljiva za određenu biljnu

vrstu treba se držati plodoreda, tj. naizmjenično sijati različite vrste, npr. na istoj gredici

jednom sijati liščare, a drugi puta četinare. To je iz razloga što patogeni organizam na

drugom (za njega nepovoljnom) domaćinu ne nalazi povoljne uvjete za svoj rast, pa

dolazi do smanjenja njegove količine. Isti se učinak postiže ako se tlo ostavi na ugaru ili

se na njega posije odredena biljka koja se iskoristi za zeleno gnojivo.

4.6 Dezinfekcija sjemena

Treba imati na umu da je vrijeme osjetljivosti biljke na napad patogena što kraće. Zato

klijanje sjemena, nicanje i razvoj biljke treba biti što brže, tj. u optimalnim uvjetima. Da

bi se to postiglo sjeme treba biti zdravo i visoke energije klijavosti. Ako je energija

klijavosti slaba, tj. ako sjeme klije u dugom periodu produžena je fenofaza nicanja, pa je

biljka duže vremena osjetljiva na napad patogena. Briga o sjemenu se vodi od vremena

sakupljanja do nicanja biljke. Sjeme treba pravovremeno sakupiti i ispravno uskladištiti.

Prilikom sakupljanja treba odvojiti vidljivo oštečene i bolesne sjemenke. Unatoč tome

treba znati da sjeme može biti zaraženo (što se ne vidi) već u šumi. Zato ga treba

dezinficirati prije unošenja u skladište. Također je nužno dezinficirati i skladište,

odnosno posude prije spremanja sjemena. Za dezinfekciju prostorija na raspolaganju su

različita hemijska sredstva koja se koriste u rasadničarskoj proizvodnji.

Prije sjetve sjeme treba dezinficirati iz dva razloga:

Prvi je da se uništi mikoflora koja se eventualno na njemu nalazi.

Drugi je da se sjeme u vrijeme klijanja zaštiti od patogenih organizama koji se

nalaze u tlu, a uzročnici su polijeganja ponika.

4.7 Priprema sjemena za sjetvu

Veoma važno je odrediti najpovoljnije vrijeme za sjetvu. Ukoliko je sjetva prerana,

kada su niske temperature, biljke sporo niču i sporo se razvijaju, fiziološki su slabije, a

time i neotpornije. U isto vrijeme obično je dosta padavina što pogoduje razvoju

odredenih (ne svih) patogenih gljiva, pa je polijeganje neizbježno. Zato je vrlo važno

odrediti povoljno vrijeme sjetve. Za određivanje toga vremena danas se u velikoj mjeri

možemo osloniti na dugoročne meteorološke prognoze.

Bez obzira da li se radi o krupnom ili sitnom sjemenu (pogotovo četinara, jer su one

najosjetljivije na polijeganje) sjetvu treba obaviti ispravno. Sijati se ne smije preduboko.

Ako je sjemenka duboko u zemlji klica se teško i duže probija na površinu, pa je

osjetljivija na napad patogena.

Nije dobro sijati pregusto, jer gusto iznikle biljke međusobno povečavaju vlagu

(povoljno za gljive), guše se radi čega postaju fiziološki slabije i podložnije napadu

gljiva. Svaki rasadnik treba biti opskrbljen vodom za zalijevanje biljaka. Da se spriječi

nastanak pokorice (pogotovo na teškim tlima) površinu gredice treba posipati kiselim

tresetom, pijeskom ili piljevinom (bolja je ona koja je odležala godinu dana) ili nekim

drugim biljnim materijalom. Hemijski sastav piljevine nekih biljnih vrsta inhibira rast

gljiva iz roda Fusarium. Gredice se mogu posipati i piljevinom borove srži, jer ona

sadrži tvari koje inhibitorno djeluju na micelij vrsta iz roda Fusarium i vrste Pythium

debarianum. Poželjno je da supstrat za posipanje gredica bude bijele boje, jer je u tom

slučaju slabije zagrijavanje površine, a to ne odgovara patogenima. Gredice se ne smiju

zalijevati prehladnom vodom da biljke ne dožive temperaturni šok. Zalijevati treba

isključivo ujutro, jer će biljke tijekom dana iskoristiti vodu za svoj razvoj. Ukoliko se

zalijeva navečer u tlu se vlaga duže zadržava, a to je povoljno za patogene gljive.

Od jakog sunca biljke se štite sjenilima koja treba ispravno postavljati, ali i uklanjati da

se biljkama regulira svijetlo za njihov normalan razvoj. Istovremeno s klijanjem

posijanog sjemena i nicanjem biljaka niču i korovske vrste. Prisustvo korova na

gredicama, čak kad su sasvim mali, odnosno u početku nicanja značajno utječe na

polijeganje ponika, slično kao u slučaju guste sjetve. Što su veći to su biljke ugroženije.

Zato ih treba čupati u ranoj fazi razvoja. Čupanjem korova u ranoj fazi razvoja biljaka

oštećuje se korijen ponika. Plijevljenjem korova također se iščupaju mnoge biljke koje

se uzgajaju, pa i to treba uzeti u obzir. Iščupane korovske biljke ne smiju se ostavljati na

gredicama, jer one na svojim korijenčićima mogu nositi patogene gljive. U kasnijoj fazi

razvoja slijedi uništavanje korova okopavanjem, a u specifičnim slučajevima mogu se

primjeniti i hemijske mjere suzbijanja. Korovi su najskuplja mjera zaštite biljaka u

rasadnicima i bez njihova uništavanja biljke je nemoguće uzgojiti.

4.8 Preventivna zaštita od korova u rasadnicima

Sa gledišta suzbijanja, u rasadnicima se uočavaju uglavnom dvije grupe korova:

sjemenski ili jednogodišnji koji se suzbijaju relativno lahko i višegodišnji – trajni korovi

koji se suzbijaju znatno teže. Kod sjemenskih korova važno je poznavati vrijeme

osjemenjavanja kao i vrijeme klijanja. Ako se spriječi osjemenjivanje ili kod hemijskog

suzbijanja primijeni herbicid u pravo vrijeme, mnoge jednogodišnje vrste mogu se

skoro potpuno iskorijenit. Kod višegodišnjih vrsta važno je poznavati tip vegetativnog

razmnožavanja i dubinu do koje mogu da se regenerišu. Mehaničkim načinom ove

korove je nemoguče iskorijeniti. Za borbu protiv korova koriste se preventivne,

mehaničke, biološke i hemijske mjere. Neke od njih su već predhodno navedene kao što

je dezinfekcija tla, plodored, sterilizacija supstrata, đubrenje, malčovanje koje su osnove

za zaštitu od štetnika u rasadnicima a samim tim i mjere borbe protiv korova.

Metod preventivne zaštite od korova razvijen je odvojeno za sejmenište i za pikirište i

može se primijenjivati prije i poslije sjetve.

Slika 6. Mehaničko čupanje korova (http://www.krs.hr/events/0402-zastpp/Cvjetkovic.pdf)

4.8.1 Zaštita sjemeništa

Uzgoj sadnica u sjemeništu je najosjetljivija faza u rasadničarskoj proizvodnji i tada

strada 50-70% šumskih sadnica, zbog čega je priprema supstrata (što uključuje i zaštitu

od korova) najvažnija radnja u ovoj fazi uzgoja sadnica. Zavisno od tehnologije koja se

koristi u rasadnicima sjemenište se formira na: a) posebno pripremljenom supstratu ili

b) na prirodnom zemljištu samog rasadnika.

Ako je pripreman poseban supstrat (obično je to mješavina treseta, pijeska i

zemljišta, a nekada i stelje iz šuma jele i smrče) za koji se očekuje da sadrži i

sjeme korovskih vrsta biljaka, vršena je njegova dezinfekcija, za što su testirani

različiti herbicidi. U ovim ogledima daleko najbolje djelovanje je imao, već

pomenuti bazamid koji ima kombinovano herbicidno i fungicidno svojstvo.

Utvrđeno je da je sjetva sjemena 27-30 dana nakon aplikacije bazamida

bezbjedna, iako se taj period može skratiti ukoliko je temperature supstrata

povoljna, ali je tada nužna provjera razidua u supstratu. Za ovu svrhu se kao test

može koristiti sjeme salate koje brzo klija i već nakon 2-3 dana može se

zaključiti da li je supstrat dekontaminiran i spreman za sjetvu. Preporučuje se da

se bazamid ne aplicira ako je temperatura supstrata ispod 7° C.

Preventivna zaštita sjemeništa na prirodnom zemljištu rasadnika je složenija i

zahtijeva primjenu integralnog sistema. Površine namijenjene za sjemenište i

eventualno kompletiranje proizvodnog ciklusa uzgoja sadnica (uzgoj

“neškolovanih” sadnica) pripremane su godinu dana ranije. Značajna redukcija

postignuta je dubokim oranjem zemljišta pred zimski period, što je uticalo na

izmrzavanje korijena višegodišnjih biljaka, koje su i najštetnije u rasadničarskoj

proizvodnji. Još bolji rezultati su postizani kada su površine “odmarane” jednu

godinu i pri tome zasijene nekom poljuprivrednom kulturom (žitaricama,

leguminozama i sl.).

Što se tiče preventivne upotrebe herbicida u sjemeništu na prirodnom zemljištu

rasadnika najbolje rezultate ja također dao basamid, s tim što je unošenje ovog

herbicida u lijehe vršeno samo površinskom aplikacijom, u dozi 40-50 g/m²,

pračeno zaoravanjem supstrata do na dubinu oko 10 cm.

Preventivna zaštita sjemeništa od korova moguća je i nakon sjetve, izborom

odgovarajućeg pokrivača i dodatnim korištenjem herbicida.

4.8.2 Zaštita u pikirištu

Sadnice koje se prenose u pikirište na “školovanje”, što je isključivo prirodno zemljište

rasadnika, su izložene složenijoj kompeticiji korovskih biljaka koje naseljavaju tu

površinu. I ovdje je značajan integralni pristup zaštiti sadnica, koji prije svega

podrazumijeva kvalitetnu pripremu zemljišta (oranje, zasijavanje poljuprivrednih

kultura, i dr.), a zatim uništavanje korova na susjednim slobodnim površinama

mehaničkim putem ili herbicidima.

5. ZAKLJUČAK

Prije podizanja svakog šumskog rasadnika osnovno je pronači odgovarajući lokalitet

prema zahtjevima vrsta koje planiramo podizati. Lokalitet treba da bude zaštićen od

vjetrova, prekomjerne količine vode, erozije i sl. Pravilnom obradom zemljišta trebamo

biljkama omogučiti optimalne uvjete za njihov razvoj, zatim omogučiti zaštitu od

ostalih štetnika kao što su bakterije, virusi, gljive, korovi i sl. Danas je rasadničarima na

raspolaganju veliki broj hemijskih sredstava kojima je moguće zaštiti biljke, ali treba

voditi računa o korištenju hemijskih sredstava jer ona imaju i negativan uticaj kako na

same biljke tako i na ostale članove ekositema. Zaštitu biljaka treba usmjeriti ka što

manjoj upotrebi hemijskih sredstava, iako to iziskuje veća novčana ulaganja ipak ćemo

imati zdraviji okoliš.

Literatura

1. Squire, D. (2008): Bolesti biljaka i štetočine. Rijeka.

2. Prof. dr. Milan Maceljski, prof. dr. Bogdan Cvjetković, prof. dr. Jasminka Igrc

Barčić, prof. dr. Zvonimir Ostojić (1997): Priručnik iz zaštite bilja. MD,

Zagreb.

3. http://poljoforum.rs/viewtopic.php?f=25&t=96&start=150 4. http://www.krs.hr/events/0402-zastpp/Cvjetkovic.pdf 5. http://www.vuka.hr/fileadmin/user_upload/lovstvo/korisni_sadrzaj/

6. http://logic-travnik.edu.ba/predmet/Sumarstvo%20i%20prerada%20drveta/ Rasadnicar/II%20Godina/Zastita%20biljaka/