263

prikazi i kritike

Skulptorstvo spada medu najpozna-tija a 0 njemu uvjerljivo govoreprimjeri br. 22, 50, 83, 93, 132. Ci-jenjeno je slikarstvo po stijenama(br. 20, 26) a kao ilustraciju uz pri-ce nalazimo neke prdmjere tzv.»rendgenskog slikarstYa«, cija jeosobitost u tome ,da ne prikazujesarno obrise zivotinja, nego njihovkostur i unutrasnje organe (vidistr. 127).

Teskoce na koje je autorica naila-zila pripremajuci ovu zbirku po-znate su svdma koji se bave izvan-evropskim kulturama i narodimaCiji je kulturni krug bitno drugacijiod naseg. Prevodilacki problemi 10-gicna su posljedica nepodudarnostisvj-etonazora, pa su nemQgucnos,tiiznalazenja adekvatnih termina zaodredene pojmove nadomjesteneposudenicama iIi brojnim objasnje-njima bez kojih bi neupucenom ci-taocu price nuzno ostale nerazum-Ijive. Njihova sintaksa nije podloz-na direktnom prevodimju i tu jesvoju tvrdnju autorica potkmjepilaprimjerom br. 138, cime se ujednoogradila od moguce primjedbe 0slobodnom prevodenju.

Uz pogovor, na kraju knjige do-dana su objasnjenja kljucnih rijecii popis tipoYa, koji je sacinio dr.Hans-Jorg Uther iz Gottingena; sli-jedi popis literature i karta s geo-grafskom rasprostranjenoscu pleme-na 0 cijim je mitovima bilo rijeci uovom svesku. Zahvaljujuci tako op-seznom popratnom aparatu, knjigamoze posluziti za komparativne stu-dije.

Snjezana Zoric

Marchen aus dem Tschadl, Herausgege-ben und ubersetzt von Herrmann Jung-raithmayr, Die Marchen der Weltlitera-tur, Eugen Diedel1ichs Verlag, Dussel-dorf-Koln 1981, 288 str.

Cinjenica da je tradicionalnoj Af-rici juzno od Sahare pismo gotovonepoznato, a ako je i poznato nijeu upotrebd, uvjetuje da susret s pri-cam a Republike Cad, ,ovdje zapisa-

nima, nuzno ostane distaneiran, im-personalan, onakav kakav jedino imoze biti buduei da je izostalo di-rektno, usmeno ophodenje. U takvojjednoj kulturi bez pisma prostor ivrijeme drugaCij,e seiskusavaju imjere, tesko se uspostavljaju podu-darne vrijednosne predodzbe i misa-one asoeijacije, pa tako, citajuciprijevod, uvijek ostajemo zakinutiza jedan dio istine i zivota koji onau sebi nosi a koji se pricom nastojiprenijeti. Prenoseci jednu »usmenomisljenw< formu u adekvatan pisa-ni oblik, uvijek smo u rascjepu iz-medu doslovnog ali sirovog prijevo-da iIi pak slobodne interpretaeiie,ilto u prvom slucaju u citaoca iza-ziva dojam j.ezicne primitivnosti.

Inace, sve su pIiice sabrane za ovuzbirku ispricane ZA i OD clanovaplemena, pa prvi dodir »autsajdera«s njima obiluje nerazumijevanjem.Vecina je prica sakupljena medupripadnicima naroda Mokilagi izse1a Mukula na jeziku mokJilko.

Boraveci medu njima od 1971. g.,autor je uspio uspostaviti brojnekontakte s kazivacima (0 njima op-sirno govori i nabraja ih u pogo-voru s popisom prica koje je odnjih cuo) i ljudima koj,i su mu po-mogli pri prevodenju. Ponekad seprevodilo i posredstvom francuskogi arapskog.

SadrZajno su price podijeljene utri skupine. Od br, 1 do 12 to suetioloske i mitoloske price. Mnogaponavljanja koja ih karakteriziraju(br. 4) Afrikanci smatraju izuzetnimstilistickim uzitkom jer tek time sestare tstine ponoyo ozivljuju i cinedjelatnima. Interesantno je medunj,ima spomenuti pricu br. 10, cijije motiv podudaran evropskom »Se-zame, otvori sel« (Mot. D 1552.2).

Drugu skupinu cine bajke (br. 13-28), u kojima se ocituje teznjanadljudskim moeima. I ovdje naila-zimo na podudarnost motiva. U pri-ci br. 13 0 magijskom pijetlu Disalui njegovoj zloupotrebi prepoznaje-mo evropskii motiv »Stolicu, raspro-stri se!« (AaTh 563 i Mot. D 1413),a u prici br. 20 motiv Ivice i Marice(AaTh. 327), sarno sto ovog puta

264

narodna umjetnost 19 (1982)

djecak putem ne rasipa kamencice,nego zrna prosa. Osim toga ova pri-ca ne pripada tradiCiji naroda Mo-kilagi, nego Sumray na jeziku si-bine. 0 nadljudskom rodenju rijei:'je u br. 16-18, a motiv Amora iPsihe (AaTh. 425) susreeemo u pri-ci br. 23.

U mokilko ziv.otinjskim pricama,k'oje cine treeu i posljednju skupinuove zbirke (br. 29-51), zivotinje susimbolicne figure koje su nosioei.ljudskih osobina, a najcesci lik me-du njima je Duyu, hijena. Ona jesimbol za sve glupo, smijesno istrasno (br. 40-5]). Bivol i slon sa-rno su naivni i ne previse pametni(br. 9, 30, 32, 39), a majmune karak-terizira lukavost i prepredenost (br.35, 38, 39) jednako kao i zeceve (br.36), koji 2lbogobijesti pone'lmd i pla-caju »ceh« (br. 33).

Sve je price sabrao sam autor,osim br. 21 i 37 s je2lika tupur.i, zakoje zahvaljuje Suzanni Ruelland izPariza, i br. 7, 29 Ii 31, koje je najeziku kera sakupila Karen Ebertiz Marburga.

Nakon pogovora autor je dodaoobjasnjenja rijeci te opsiran popissvih prica s originalnim naslovima.podacima 0 snimku, samoj prim ikazivacu. Nakon popisa literatureslijedi registar tipova, koji je saci-nio Hans-Jarg Uther iz Gattingena.

Snjezana Zorie

Marchen aus Namibia. Volkserzahlungender Nama und Dama, Herausgegebenund ubersetzt von Sigrid Schmidt, DieMarchen der Weltliteratur, Eugen Die-derichs Verlag, DUsseldorf-Kaln 1980,285 str.

Namibija je podrucje koje se urazdoblju od 1884. do 1915. naziva10njemackom jugozapadnom Afrikom.Zemlju nastanjuju dva naroda -Dama na sjeveru i Nama na jugu.Iako ti narodi etnicki pripadaju sa-svim razlicitim skupinama (razlicitesu tjelesne grade, kod jednih pre-vladavaju mong.oloidni ,e1ementi, koddrugih negroidni; nacin zivota im je

drugaciji - Name se bave stocar-stvom a Dame lovom i sakupljanjem,plodova), one zajednicko sto ih po-vezuje i ddi zajedno jest jezik na-ma. Opcenito gledano, Dame sukonzervativniji dok su Name sk10-niji promjenama, evropeizaeiji, a odprije stotinjak godina oba su narodapresla na krseanstvo. U tom je kon-tekstu interesantno pitanje, a po-stavlja ga i ova zbirka - sto je iz-vornije, tradicija Nama iii Dama, jerizmedu ta dva naroda tesko je nacibitnu razliku. Jedina differentiaspecifica jest stocarstvo, za koje jesas~im sigurno da se Dame nisIJnjime bavili. Kada se ta tern a pojav-ljuje u kljucnoj funkeiji u prici (br.101, 7), smatra se pripadnom Na-mama iako je mozda pricaju DameiIi je cak sarno Dame poznaju (br.7) i medu njima se prenosi.

Danas pripovjedacko blago narodaDama i Nama tvori jedno jedinstvo,ciji reprezentativni presjek donosiova knjiga a kojj je sacinjen uglav-nom od autorovih tonskih zapisa izgodine 1960-1962, 1972. i 1975. Au-tor je nastojao price prenijeti onakokako su bile predane, tako da nemastilskog jedinstva, nego su pripovi-jedanja ovisila 0 kazivacu i njego-vu nacinu iznosenja. Starica Witbooina primjer, voljela je pjevane ulom-ke (br. 6), Gariseb onomatopejskeizraze (br. 13) itd .... Price su pore-dane tematski. tako da zbirka po-cinje najstarijim slojem u kojem jerijec 0 nastanku smrti, izgubljenojbesmrtnosti i jedinstvu covjecjeg izivotinjskog svijeta. Sve dok je po-stojalo jedinstvo medu njima, posto-jala su i cuda - sv;i su govorilijednim jezikom, imali su sposobnostozivljavanja mrtvih... Raz·aranjemtog jedinstva pre1azi se iz pravre-men a u sadasnje vrijeme, sto jesimbolicno prikazano i u cinu ini-oijaeije djecaka - iz djetinjeg onprelazi u odraslo doba. U toj se slicimitsko doba poistovjecuje, dakle,s djetinjim, raj skim.

Drugu skupinu sacinjavaju priceo Heisebu (br. 6-33), koje su danassasvim zaboravljene i zato su ovdjeprenesene sve dosad poznate ver-