SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

SANDRA KOLARIĆ LEKIĆ

PRIMJENA STANDARDNIH TROŠKOVA

U PROIZVODNJI

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

PRIMJENA STANDARDNIH TROŠKOVA

U PROIZVODNJI

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Računovodstvo troškova

Menotor: prof. dr. sc. Mira Dimitrić

Studentica: Sandra Kolarić Lekić

JMBAG: 0081119452

Smjer: Poduzetništvo

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................. 1

1.2. PREDMET, SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA ............................................... 1

1.3. ZNANSTVENE METODE I STRUKTURA RADA ....................................... 2

2. STANDARDNI TROŠKOVI ............................................................. 3

2.1. POJAM, PRIMJENA I ZNAČAJ STANDARDNIH TROŠKOVA ............. 4

2.1.1. Pojam standardizacije, standarda i standardnih troškova .................. 4

2.1.2. Primjena standardnih troškova .......................................................... 5

2.1.3. Evidentiranje troškova u proizvodnim poduzećima............................ 7

2.1.4. Prednosti i nedostaci sustava standardnih troškova ......................... 10

2.1.5. Komponente standardnog troška ...................................................... 11

2.2. VRSTE STANDARDA ...................................................................................... 12

2.2.1. Temeljni ili bazni i tekući standardi.................................................. 12

2.2.2. Idealni i dostižni ili realni standardi ................................................. 13

2.3. UTVRĐIVANJE I VRSTE STANDARDNIH TROŠKOVA ....................... 14

2.3.1. Standardni troškovi direktnog materijala ........................................ 15

2.3.2. Standardni troškovi direktnog rada.................................................. 16

2.3.3. Standardni opći troškovi proizvodnje ............................................... 17

2.4. ODSTUPANJE OSTVARENIH REZULTATA OD STANDARDA ......... 19

2.4.1. Odstupanje od standardnih troškova direktnog materijala .............. 19

2.4.2. Odstupanje od standardnih troškova direktnog rada ....................... 20

2.4.3. Odstupanje od standardnih općih troškova proizvodnje .................. 21

3. ULOGA I ZNAČAJ STANDARDNIH TROŠKOVA U

PLANIRANJU I KONTROLI ........................................................ 24

3.1. ULOGA STANDARDNIH TROŠKOVA U PROCESU PLANIRANJA... 25

3.2. ZNAČAJ STANDARDNIH TROŠKOVA U PROCESU KONTROLE .... 28

3.3. PRIMJENA STANDARDNIH TROŠKOVA U PROIZVODNIM ............. 30

PODUZEĆIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ ........................................... 30

4. OBRAČUN PROIZVODNJE PRIMJENOM STANDARDNIH

TROŠKOVA U PODUZEĆU VIŠEVICA-KOMP D.O.O.

ZAGREB .......................................................................................... 33

4.1. OSNOVNI PODACI O POSLOVANJU I FINANCIJSKI POKAZATELJI

POSLOVANJA PODUZEĆA ........................................................................... 33

4.2. PRIMJENA STANDARDNIH TROŠKOVA U OBRAČUNU ..................... 44

PROIZVODNJE PODUZEĆA.......................................................................... 44

4.2.1. Standardni troškovi u proizvodnji ........................................................ 49

4.2.2. Ocjena i analiza nastalih odstupanja ..................................................... 53

4.2.3. Prag rentabilnosti ................................................................................. 60

5. ZAKLJUČAK ..................................................................................... 64

LITERATURA…………………………………..………………….…..66

POPIS TABLICA I SLIKA……………………………………………..69

PRILOZI…………………………..…………………………………….71

1

1. UVOD

U današnjem okruženju u kojem su promjene konstantne i burne u svim segmentima

poslovanja, uvjet opstanka poduzeća na tržištu je brza i adekvatna reakcija na događanja

u njegovoj okolini. Prema Michaelu Porteru1, poduzeća imaju mogućnost postizanja

konkurentske prednosti na tržištu kroz dvije osnovne strategije: diferencijaciju

proizvoda i troškovno vodstvo. Preduvjet racionalizacije poslovanja je, pored

kontinuiranog ulaganja u nova znanja i tehnologije, sistematizacija troškova sa svrhom

njihovog efikasnijeg i efektivnijeg praćenja. Sustav standardnih troškova već dugi niz

godina koristi se u praksi razvijenih zemalja za nadzor nad troškovima i poslovno

planiranje, jer klasični računovodstveni sustavi ne mogu uvijek na vrijeme pružiti

korisne informacije, naročito u poduzećima u kojima se poslovni proces odvija

kontinuirano, a poslovna dokumentacija kasni za stvarnim poslovnim događajima.

Osnovna ideja za obradu teme primjene standardnih troškova u proizvodnji i njihove

uloge u procesu upravljanja poduzećem dolazi iz realne potrebe poznavanja strukture

troškova koji se pojavljuju u poslovanju proizvodnih poduzeća i njihovim planiranjem i

kontroliranjem s krajnjim ciljem dugoročnog opstanka poduzeća na tržištu.

1.2. PREDMET, SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA

Svrha ovog rada je isticanje važnosti znanja o standardnim troškovima, njihovoj

primjeni u proizvodnji, prednostima, nedostacima i aktualnim praktičnim i teorijskim

problemima u kontekstu njihovog utvrđivanja. Rad treba pojasniti značenje poznavanja

troškova za upravljačke procese, planiranje i kontrolu izvršenih planova na temelju

utvrđenih odstupanja od postavljenih standarda. Cilj rada je prikazati način primjene

standardnih troškova u obračunu proizvodnje na primjeru proizvodnog poduzeća

VIŠEVICA-KOMP d.o.o. iz Zagreba koje se bavi proizvodnjom drvenih željezničkih

pragova te prikazati utjecaj primjene standarda na konačan financijski rezultat

1 profesor na prestižnom američkom sveučilištu Harvard i utemeljitelj koncepta nacionalne

konkurentnosti

2

poslovanja i ostvarenje zacrtanih ciljeva. Predmet istraživanja su standardni troškovi u

proizvodnji, na primjeru poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb.

1.3. ZNANSTVENE METODE I STRUKTURA RADA

Prilikom pisanja rada korištene su metode proučavanja teorijskih postavki i deskripcije,

induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, matematičke metode za

izračun troškova i financijskih pokazatelja, metode klasifikacije i metode kompilacije.

Rad je strukturiran u četiri osnovna poglavlja koja čine usklađenu cjelinu. U prvom

dijelu, UVOD, predstavljaju se predmet, svrha i cilj istraživanja te korištene znanstvene

metode i struktura rada.

U drugom dijelu, STANDARDNI TROŠKOVI, teorijski se obrađuju pojam i vrste

standarda, pojam standardizacije i standardnih troškova i komponente standardnih

troškova. Navode se prednosti i nedostaci uvođenja i primjene sustava standardnih

troškova te način njihovog utvrđivanja i analize odstupanja od postavljenih standarda.

U trećem dijelu, ULOGA I ZNAČAJ STANDARDNIH TROŠKOVA U

PLANIRANJU I KONTROLI, pojašnjava se uloga standardnih troškova u procesima

planiranja i kontrole kao početne i završne faze upravljačkog procesa.

Četvrti dio, OBRAČUN PROIZVODNJE PRIMJENOM STANDARDNIH

TROŠKOVA U PODUZEĆU VIŠEVICA-KOMP d.o.o. ZAGREB, prikazuje

stvarnu primjenu sustava standardnih troškova u proizvodnom poduzeću. Utvrđuju se

financijski pokazatelji poslovanja za 2011. i 2012. godinu i analiziraju nastala

odstupanja od postavljenih standarda.

Peti dio, ZAKLJUČAK, donosi sintezu prikupljenih znanja, podataka i informacija o

standardnim troškovima i njihovoj primjeni u proizvodnim poduzećima te ulozi i

značaju u procesima planiranja i kontrole troškova.

3

2. STANDARDNI TROŠKOVI

Na troškove se najčešće gleda kao na negativnu komponentu rezultata poslovanja

poduzeća. Međutim, da nema troškova, ne bi nastali ni prihodi. Uz prihode, primitke i

učinke, pojmovi troškova, rashoda i izdataka spadaju u temeljne računovodstvene

kategorije koje je potrebno prije svega razumjeti, potom znati sagledati te utvrditi

njihovu visinu, strukturu i uzroke nastajanja kako bi se njima moglo učinkovito

upravljati. Upravljanje troškovima jedna je od najznačajnijih aktivnosti menadžmenta, a

troškovi prikazani u financijskim izvješćima poduzeća ogledalo su aktivnosti

menadžmenta na donošenju i provođenju poslovnih odluka.

Poduzeća danas djeluju u nesigurnom poslovnom okruženju kojeg karakteriziraju nagle

i duboke promjene te nesigurna i neizvjesna budućnost. Konkurenti se međusobno puno

bolje poznaju nego nekad, a njihove metode i tehnike proizvodnje sve su ujednačenije.

Promjene na polju tehničkih, tehnoloških i znanstvenih dostignuća su hiper-brze što

uzrokuje pojavu potrebe za novim organizacijama rada i novim znanjima i vještinama.

Turbulentna okolina menadžmentu nemilosrdno nameće strateški način promišljanja i

jednostavno nema vremena za čekanje. U takvim uvjetima osnovni preduvjeti za

postizanje pozitivnog financijskog rezultata poslovanja i dugoročnog opstanka

poduzeća na tržištu su fleksibilnost, inovativnost, kontinuirano usavršavanje, praćenje

troškova i racionalizacija poslovanja. Na menadžmentu je zadatak da izgradi strateški

pristup postizanja konkurentske prednosti kroz niz odluka nižeg ranga kao što su:

Ø Kako i koliko resursa treba angažirati?

Ø Po kojoj cijeni?

Ø Kada i za koje potrebe?

Ø Kako najbolje iskoristiti postojeće resurse?

Kako bi se što bolje prikazala uloga i značenje standardnih troškova u upravljanju

troškovima, ovo poglavlje podijeljeno je na nekoliko tematskih cjelina: 1) pojam,

primjena i značaj standardnih troškova, 2) vrste standarda, 3) utvrđivanje i vrste

standardnih troškova i 4) odstupanje ostvarenih rezultata od standarda.

4

2.1. POJAM, PRIMJENA I ZNAČAJ STANDARDNIH TROŠKOVA

Standardizacija i primjena standarda počela je u industriji gdje su se vrlo rano uvidjele

velike ekonomske koristi koje ona nosi kroz znatno snižavanje troškova i povećanje

kvalitete. Područje standarda brzo se širilo i danas obuhvaća sva područja ljudske

djelatnosti pa se kao predmet standardizacije u najnovije doba uz proizvode i usluge

javljaju i radni i tehnološki postupci, radna dokumentacija, mjere, metode, veličine,

pojmovi, način pakiranja, transport pa čak i oblačenje i ponašanje ljudi u pojedinim

prilikama na poslu i u privatnom životu. Standardi obuhvaćaju i državno i političko

uređenje, tj. demokratske standarde, pravne standarde, obrazovne standarde, glazbene

standarde, standarde ljudskih prava, zdravstvene standarde i dr. (Avelini Holjevac,

2002, str. 315)

2.1.1. Pojam standardizacije, standarda i standardnih troškova

„Standard se u najširem smislu definira kao ciljana razina izvršenja koja se može

postaviti na različitim razinama strogosti.“ (op. cit. Gulin i suradnici, 2012, str. 149)

„Standard je propis kako nešto treba izgledati i što treba sadržavati, odnosno propis

uvjeta koje materijal, proizvod ili usluga treba zadovoljiti.“ (op. cit. Avelini Holjevac,

2002, str. 315) „Standardi su uvijek rezultat standardizacije, odnose se na jedinicu

učinka i predstavljaju cilj koji treba dostići ili ostvariti u predviđenom razdoblju.“ (op.

cit. Gulin i suradnici, 2011, str. 148)

Standardiziranje je primjena znanstvenih metoda, tehničkih, tehnoloških i drugih

mjerenja čiji je rezultat utvrđivanje standarda kao objektivno potrebnih veličina.

Standardiziranje troškova je postupak utvrđivanja standarda utrošaka i standardnih

cijena za pojedine vrste učinaka. Pojam standardnog troška prvi se puta pojavljuje u

angloameričkoj literaturi kao sinonim za novčani izraz utrošaka elemenata radnog

procesa.

5

Standardni troškovi nastali su kao rezultat standardiziranih utrošaka i standardnih

cijena, a utvrđuju se kao visina utrošaka za jedinicu učinka2 te predstavljaju

objektivno mjerilo nastanka stvarnih troškova. (Gulin i suradnici, 2011, str. 147) Mogu

se koristiti i kao osnovica za planiranje.

Standardni troškovi utvrđuju se unaprijed, na bazi znanstvene studije odnosno brižne

analize svih faktora koji utječu na troškove i provjere provedene studije u stvarnosti, tj.

u praksi. Nametnuli su se kao mjerilo ekonomičnosti u svrhu kontrole troškova u

uvjetima rasta veličine poduzeća i širenja njegove djelatnosti. Razvili su se iz tehničkih i

cjenovnih standarda utrošaka materijala i vremena izrade.

2.1.2. Primjena standardnih troškova

O važnosti troškova općenito i njihovog praćenja govori i suvremena struktura

računovodstva koja prema jednom pristupu odvaja područje posvećeno troškovima u

zasebnu cjelinu, dok je prema drugom pristupu troškovno računovodstvo najvećim

dijelom integrirano u upravljačko računovodstvo, a dijelom i u financijsko

računovodstvo. (Slika 1.) Formalnu podjelu računovodstva na financijsko i upravljačko

računovodstvo provelo je američko nacionalno udruženje računovođa (NAA) 1972.

godine.

Financijsko računovodstvo definira se kao računovodstveno praćenje i proučavanje

imovine, dugova i kapitala te ukupnog financijskog rezultata poslovanja poduzeća.

Računovodstvo troškova je računovodstveno praćenje i proučavanje troškova i

učinaka poslovanja, odnosno oblikovanje informacija o troškovima. Upravljačko

računovodstvo usmjerava troškovno i financijsko računovodstvo prema potrebama

2 Može se reći da troškovi predstavljaju vrijednosno izražene utroške rada, materijala, dugotrajne i

kratkotrajne imovine i drugih usluga s ciljem ostvarivanja određenih vrijednosti u obliku proizvoda, roba ili usluga. Bez obzira na to kako se nazivaju, svim je pojmovima zajedničko da troškovima smatraju smanjivanje ili nestanak postojećih resursa radi dobivanja novih vrijednosti, uz obvezu njihovog

izražavanja u novčanom iznosu.

6

upravljačke strukture. U užem smislu usmjereno je na planiranje i kontrolu i obuhvaća

standardne troškove, glavni financijski plan i fleksibilni plan.

Slika 1. Funkcionalna struktura računovodstva

Izvor: Gulin, D. i suradnici, 2011, Upravljačko računovodstvo, HZRFD, Zagreb, str. 11

Slika 1. prikazuje odnos financijskog i upravljačkog računovodstva. Računovodstvo

obračuna proizvodnje se kao dio upravljačkog računovodstva zajedno s funkcijama

planiranja i kontrole oslanja na troškovno računovodstvo te čini poveznicu s

financijskim računovodstvom.

Računovodstveni postupak se zahvaljujući standardima pojednostavnjuje i ubrzava, jer

se standardni troškovi mogu knjižiti unaprijed pa se pojedine korekcije vrše još u tijeku

proizvodnje. To omogućava utvrđivanje stvarnih troškova i odstupanja od postavljenih

standarda te odgovornosti odnosno zasluga za njihovu pojavu neposredno po završetku

proizvodnog procesa.

Standardni troškovi primjenjuju se u upravljačkom računovodstvu kod sastavljanja

glavnog financijskog plana, kod donošenja planova i proračuna, za olakšavanje

obračuna proizvodnje i za smanjenje troškova računovodstvenog odjela. (Gulin, 2012,

str. 156) Uhodani standardi okosnica su financijskog plana i realnijeg planiranja, a

FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO

Dnevnik

Glavna knjiga

Pomoćne evidencije

Bruto bilanca

Financijski izvještaji

Računovodstvo

obračuna

proizvodnje

Planiranje

Kontrola

Troškovno računovodstvo

7

ukoliko su dobro postavljeni, predstavljaju i neku vrstu cilja kojem treba težiti zbog

čega se smatraju temeljnim instrumentom upravljačkog računovodstva. Njihov cilj je

pomoći menadžmentu u sastavljanju planova i razvoju strategije proizvoda te mjerenju

izvršenih poslovnih aktivnosti.

Osim što služe kao instrument za planiranje i kontrolu troškova, standardni troškovi

svoju su ulogu potvrdili i na području utvrđivanja prodajnih cijena i vrednovanja zaliha,

jer pojednostavnjuju postupak utvrđivanja troškova za vrednovanje zaliha i oslobađaju

ih eventualnih pogrešaka zbog nepredviđenih rashoda.

Danas su standardni troškovi svojevrsno mjerilo ekonomičnosti. Uspoređivanjem

stvarno nastalih sa standardnim troškovima utvrđuju se razlike koje ukazuju na

ekonomičan ili manje ekonomičan rad i omogućavaju usmjeravanje aktivnosti prema

ekonomičnijem radu. Oni utvrđuju kakvi bi troškovi trebali ili morali biti kako bi se

ostvario pozitivan financijski rezultat.

2.1.3. Evidentiranje troškova u proizvodnim poduzećima

Računovodstveni sustav temeljen na sustavu standardnih troškova najprikladniji je za

proizvodnu djelatnost. Njegova primjena pronalazi se u velikim sustavima kao što su

General Motors, Coca Cola ili Pliva, a svjetska praksa pokazuje da se koristi i u

ugostiteljstvu, npr. McDonalds-u, ali i uslužnim djelatnostima, npr. u UPS-u,

AmericanExpress-u i dr. (Pervan, 2006) Standardni troškovi koriste se i pri izradi

unikatnih proizvoda koji se ne ponavljaju često, ako se moduli i proizvodni postupci pri

izradi takvog proizvoda mogu standardizirati, kao što je to npr. slučaj u brodogradnji.

(Belak, 1995, str. 208)

U proizvodnim poduzećima troškovi se evidentiraju prema prirodnim vrstama, a potom

se razdvajaju u dvije osnovne skupine: proizvodne troškove i troškove opće režije.

8

Proizvodni troškovi i troškovi opće režije3 usmjeravaju se izravno na mjesta troškova

prema njihovom nastanku. Opći troškovi proizvodnje se izdvajaju i naknadno, prema

posebnom ključu, raspoređuju na mjesta troškova. Ukupne troškove potom se

raspoređuje na uskladištive troškove ili troškove zaliha i neuskladištive troškove koji

izravno terete prihode razdoblja. Troškove zaliha razvrstava se na izravne i neizravne

troškove zaliha. Neizravne troškove zaliha dodjeljuje se zalihama proizvodnje prema

određenom modelu. U posljednjem koraku zalihama se dodaju još i opći troškovi režije

kako bi se dobili ukupni troškovi proizvoda, što se odvija u menadžerskom

računovodstvu, a ne više u financijskom kao prethodni. (Belak, 2005)

Cilj svakog sustava obračuna troškova proizvodnje je utvrditi jedinični trošak

proizvodnje proizvoda. Poduzeće samo bira koji će sustav koristiti, ovisno o vrsti i

specifičnostima svoje proizvodnje. U praksi postoje dva osnovna sustava obračuna

troškova:

a. obračun troškova po radnom nalogu i

b. procesni sustav obračuna troškova.

Sustav obračuna po radnom nalogu primjenjuje se kod pojedinačne proizvodnje u

kojoj radni nalog obuhvaća proizvodnju jednog proizvoda ili kod serijske proizvodnje,

u kojoj radni nalog obuhvaća veću količinu istovrsnih proizvoda. Procesnu

proizvodnju karakterizira neprekidnost odvijanja proizvodnog procesa, odnosno

kontinuirano izdavanje sirovina i materijala u proizvodni proces uz istovremeno

skladištenje gotovog proizvoda, zbog čega su troškovi proizvodnje poznati tek na kraju

razdoblja. Za procesnu proizvodnju karakteristična je proizvodnja iste vrste proizvoda.

Obračun troškova u procesnoj proizvodnji prati njezino odvijanje kroz faze što

omogućava utvrđivanje troškova svake pojedine faze proizvodnog procesa. Iz tog

razloga se proizvodni procesi smatraju privremenim nositeljima troškova.

3 Proizvodni troškovi obuhvaćaju troškove direktnog materijala, direktnog rada i opće troškove

proizvodnje. Troškovi direktnog materijala nazivaju se još i primarnim troškovima, dok se ostale troškove

koji nastaju u procesu konverzije primarnih sirovina u učinke nazivaju tzv. konverzijskim troškovima. Ovi troškovi kapitaliziraju se u troškovima zaliha gotovih proizvoda. Neproizvodni troškovi obuhvaćaju troškove razdoblja i suočavaju se direktno s prihodima u promatranom razdoblju, a čine ih troškovi prodaje i administracije.

9

Slika 2. Postupak odvijanja procesne proizvodnje

OPĆI TROŠKOVI OPČI TROŠKOVI OPĆI TROŠKOVI

PROIZVODNJE PROIZVODNJE PROIZVODNJE

DIREKTNI DIREKTNI DIREKTNI

TROŠKOVI TROŠKOVI TROŠKOVI

PROIZVODNJE PROIZVODNJE PROIZVODNJE

Izvor: Gulin, D. i suradnici, 2012, Poslovno planiranje, kontrola i analiza, HZRFD, Zagreb, str. 110

Slika 2. pokazuje da se direktni troškovi i opći troškovi proizvodnje utvrđuju u svakoj

fazi proizvodnje i potom prenose na slijedeću fazu proizvodnje. Posljednja faza

proizvodnje kumulira troškove svih proizvodnih faza.

Oba sustava, po radnom nalogu ili procesni sustav, na jednaki način tretiraju direktne

troškove i izravno ih alociraju na proizvode koji ih uzrokuju. Razlikuje ih raspored

općih troškova. Poduzeća mogu izabrati:

a. tradicionalni pristup rasporeda općih troškova proizvodnje ili

b. suvremeni pristup rasporeda općih troškova proizvodnje.

Tradicionalnim pristupom opći troškovi proizvodnje prate se po mjestima troškova, a

zatim alociraju na nositelje troškova na temelju udjela troškova direktnog rada.

Jednostavnost ove metode je njezina najveća prednost, no ona često rezultira netočnim

prikazom troškova što ograničava njezinu upotrebu za potrebe donošenja odluka. Iz tog

razloga tradicionalni model primjenjuje se u relativno stabilnom okruženju u kojem je

tehnologija poznata, a količina proizvoda limitirana, odnosno u poduzećima s tek

nekoliko sličnih proizvoda u asortimanu. (Cingula i Klačmer, 2003)

Suvremeni pristup razlikuje se od tradicionalnog po metodologiji evidentiranja,

praćenja i alociranja općih troškova proizvodnje na nositelje troškova. Suvremene

10

metode prate opće troškove proizvodnje po aktivnostima koje ih uzrokuju, a potom ih

alociraju na nositelje troškova.

Potkraj dvadesetog stoljeća u literaturi i praksi pojavila se računovodstvena metoda pod

nazivom ABC metoda (engl. activity based costing), metoda zasnovana na

aktivnostima, kao moguća alternativa već pomalo zastarjeloj tradicionalnoj metodi.

Njezina pojava posljedica je značajnih promjena u strukturi troškova proizvodnje u

kojoj sve više dominiraju opći troškovi proizvodnje, a u značajnoj mjeri opadaju

direktni troškovi proizvodnje, prije svega troškovi direktnog rada. Ova metoda u

središte pažnje postavlja upravo opće troškove proizvodnje, analizirajući svaki trošak

proizvodnje i pokušavajući ga dovesti u izravnu vezu s nositeljem troškova. Uz metodu

zasnovanu na aktivnostima u literaturi i praksi pojavljuje se i metoda temeljena na

procesima (engl. proces based costing) koja po fazama prati samo troškove direktnog

materijala i rada, dok opće troškove režije pridodaje izravnim troškovima.

Bez obzira na način alociranja troškova, glavni cilj svih suvremenih metoda je

otklanjanje glavnih nedostataka tradicionalnih metoda i adekvatno vrednovanje

proizvoda radi formiranja konkurentne prodajne cijene. (Gulin i suradnici, 2012, str.

101-129)

2.1.4. Prednosti i nedostaci sustava standardnih troškova

Prednosti primjene standardnih troškova su brojne. Njihovim postavljanjem određuje

se koliki troškovi trebaju biti, a utvrđivanjem odstupanja i proučavanjem utvrđenih

odstupanja aktivira se sustav njihove kontrole što potiče menadžment na reviziju

materijala, tehnike proizvodnje i proizvodnih metoda. (Gulin i suradnici, 2011, str. 166)

Najveći nedostaci standardnih troškova su težina njihovog utvrđivanja, visoki troškovi

uvođenja i veliki problemi prilikom praktičnog uhodavanja. Postavljeni standardi vrlo

brzo zastarijevaju, a zbog stalnog nastojanja da se troškovi minimiziraju očekivanja

kupaca i kvaliteta proizvoda vrlo često ostanu na drugom mjestu. Veliki problem javlja

se i u provođenju kontrole odstupanja zbog različitosti u shvaćanju odstupanja od strane

11

menadžmenta. Suvremene informacijske tehnologije olakšavaju primjenu standardnih

troškova u praksi čime omogućavaju pozitivan trend širenja područja njihove upotrebe.

(Gulin i suradnici, 2011, str. 166)

2.1.5. Komponente standardnog troška

Za utvrđivanje standardnog troška neophodno je unaprijed utvrditi dvije osnovne

komponente koje ga određuju:

a. količinski standard i

b. cjenovni standard.

„Količinski standard je troškovna komponenta koja se zasniva na standardnoj količini

po jedinici gotovog proizvoda. Iskazuje se u pojmu inputa koji se mjeri npr.

kilogramima, metrima, litrama, satima itd. Količinski standard predstavlja očekivani

iznos direktnog materijala i očekivani broj direktnih sati rada koji bi se trebali potrošiti

za proizvodnju jedne jedinice gotovog proizvoda.“ (op. cit. Gulin, 2004, str. 31)

Postavljanje količinskog standarda smatra se najosjetljivijim pitanjem proizvodnje, jer

on određuje standardnu količinu materijala potrebnog za proizvodnju jedne jedinice

proizvoda. U postavljanju tog standarda sudjeluju brojni stručnjaci, inženjeri i tehnolozi.

Prilikom utvrđivanja količinskog standarda potrebno je voditi računa o detaljima kao što

su proizvodne metode koje se u poduzeću koriste, raspored strojeva ili zaposlenima, jer

to utječe na rasip, lom i druge štetne posljedice.

„Cjenovni standard je troškovna komponenta koja se zasniva na standardnim cijenama

za svaku mjeru količinskog standarda i obično se izražava u mjernim jedinicama kao što

su npr. kn/kg ili kn/h direktnog rada. Cjenovni standard ili standardna cijena predstavlja

iznos za koji se očekuje da će biti plaćen za trošak svake jedinice direktnog materijala i

trošak svakog sata direktnog rada koji su uključeni u proizvodnji jedinice gotovog

proizvoda.“ (op. cit. Gulin, 2004, str. 31)

Standardna cijena je cijena za koju se očekuje da će se platiti za materijal prilikom

nabave. Na nju utječe više faktora kao što su cijena dobavljača, dogovoreni diskont ili

12

zavisni troškovi nabave, zbog čega je nužno dobro planirati zalihe i trenutak njihove

nabave i dopreme u skladište. Za postavljanje cjenovnih standarda odgovorna je

nabavna služba poduzeća.

(1)

STANDARDNI TROŠAK PO JEDINICI GOTOVOG PROIZVODA

= STANDARDNA KOLIČINA * STANDARDNA CIJENA

2.2. VRSTE STANDARDA

Standardi su važni za svaku funkciju u poduzeću i nužni za sve vrste aktivnosti koje

uzrokuju troškove pa se stoga ne donose samo za proizvodne aktivnosti. Za osobnu

kontrolu aktivnosti na pojedinim radnim mjestima služe tzv. individualni standardi,

dok su grupni standardi vezani za određenu fazu proizvodnje ili određenu poslovnu

funkciju.

Klasična podjela standarda uvažava njihov vremenski i dostižni aspekt. U vremenske

standarde ubrajaju se temeljni ili bazni i tekući standardi, očekivani ili normalni. S

obzirom na mogućnost njihovog ostvarenja ili dostižnost razlikuju se idealni ili teorijski

te dostižni ili realni. (Dražić Lutilsky i Perčević, 2007)

2.2.1. Temeljni ili bazni i tekući standardi

Temeljni standardi su dugoročni standardi koji se ne mijenjaju tijekom duljeg niza

godina. (Belak, 1995, str. 209) Predstavljaju dugoročni cilj koji se želi ostvariti i ne

uvažavaju konkretne uvjete u kojima poslovni subjekt posluje. Mogu poslužiti kao baza

za utvrđivanje tekućih standarda. (Dražić Lutilsky i Perčević, 2007)

Tekući standardi su standardi koji se temelje na tekućim uvjetima poslovanja i koji se u

praksi upotrebljavaju za kraća razdoblja. Kada su uvjeti proizvodnje i poslovanja

stabilni, tekući standardi će biti približni dostižnim ili realnim standardima. Ukoliko se

očekuje porast cijena materijala, taj će porast morati biti obuhvaćen tekućim

13

standardima. (Belak, 1995, str. 209) „Upravo su tekući standardni troškovi instrument

računovodstvenog planiranja, kontrole i analize ostvarenih rezultata. Kada se govori o

standardnim troškovima, misli se prije svega na tekuće standardne troškove.“ (op.

cit. Dražić Lutilsky i Perčević, 2007)

Očekivani standardi predviđaju rezultate za slijedeću godinu i uobičajeno se temelje na

predvidivim operativnim uvjetima poslovanja i troškovima. Oni uključuju sve

probleme, zastoje i kvarove za koje je izvjesno da će se dogoditi. Međutim, očekivani

standardi nisu motivacijski faktor zaposlenih i kontrole izvršenja ciljeva, a razlika

između stvarno nastalih i očekivanih troškova je minimalna. (Perčević, Standardni

troškovi, ppt)

Normalni standardi formiraju se na nešto strožoj razini od očekivanih standarda.

Dozvoljavaju normalna ograničenja u poslovnom procesu kao što su gubici vremena

zbog kvarova strojeva ili normalnu svotu škarta materijala zbog čega su ostvarivi u

konkretnim uvjetima. Iako uzrokuju povoljna i nepovoljna odstupanja, smatraju se

najefikasnijima za izvršenje zaposlenih i kontrolu izvršenja ciljeva. Upotrebu normalnih

standarda dopušta i Međunarodni računovodstveni standard broj 2 (MRS 2) za raspored

općih fiksnih troškova proizvodne režije. (Belak, 1995, str. 210)

2.2.2. Idealni i dostižni ili realni standardi

Idealni standardi su teško ostvarivi u realnom poslovanju i predstavljaju težnju i smjer

za ostvarenje postavljenih ciljeva. Oni nisu objektivno mjerilo ocjene stvarno nastalih

troškova stoga odstupanja od ovih standarda nemaju veće ekonomsko značenje. Temelje

se na minimalnoj količini inputa i maksimalnoj količini outputa, u idealnim uvjetima

poslovanja, tj. pri maksimalnom korištenju proizvodnih kapaciteta, maksimalnoj

učinkovitosti radnika, najnižim nabavnim cijenama materijala i najboljoj kvaliteti

materijala, bez zastoja u radu zbog kvarova i drugih sličnih problema. Smatra se da su

destimulirajući za radnike upravo iz razloga njihove nedostižnosti, a previsoko

postavljeni mogu čak rezultirati i većim troškovima od željenih. (Belak, 1995, str. 209)

14

Dostižni standardi su blizu utvrđenim „normalnim“ standardima, jer se temelje na

učinkovitim, ali ne i idealnim uvjetima poslovanja. Oni mogu biti utemeljeni na visokoj

razini izvršenja koja se može dostići određenim povećanim naporom. Usmjereni su

prema postizanju motivacije menadžera na veće napore i ozbiljnost u ustroju

proizvodnih operacija. Često se koriste u rutinskoj kontroli tekućih operacija koje se

temelje na odstupanjima. (Belak, 1995, str. 209)

2.3. UTVRĐIVANJE I VRSTE STANDARDNIH TROŠKOVA

Standardi se prema sadržaju standardizacije dijele na naturalne ili standarde izražene u

količinama i financijske standarde, odnosno standarde izražene u novčanim iznosima.

Naturalni standardi s računovodstvenog stajališta obuhvaćaju standarde materijala,

vremena, kvalitete, tehnološkog postupka, radnih uvjeta, zaposlenih, proizvoda, usluga,

zaliha. Ovi standardi vrijednosno se izražavaju pomoću standardnih cijena. Nazivaju se

još i financijskim standardima materijalnog porijekla. Financijski standardi

nematerijalnog porijekla nemaju osnovu u materijalnim standardima, kao što su npr.

blagajnički standardi ili standardi dužničko-vjerovničkih odnosa. U stranoj literaturi

pronalazi se i pojam povijesnih standarda pod kojima se podrazumijevaju standardi

utemeljeni na količinama i cijenama koje su vrijedile u vrijeme njihovog razvoja.

Standardni troškovi uporište pronalaze u povijesnim podacima4 i poslovnom iskustvu.

Utvrđuju se upotrebom znanstvenih metoda procjene i detaljnom analizom poslovnog

procesa. Prvo se determiniraju svi poslovi koje je potrebno obaviti, a zatim vrste

troškova i njihova visina za svaku pojedinačnu aktivnost u procesu izrade novog

proizvoda. Postupak standardizacije pridonosi općoj koordinaciji u poduzeću

objedinjavanjem poslova menadžera, računovođa i inženjera i aktivnom suradnjom

4 Povijesni troškovi već su nastali u prethodnom razdoblju ili razdobljima i na njih više nije moguće utjecati. Oni odražavaju aktivnosti iz prošlosti, a služe za mjerenje ostvarenja postavljenih i provedenih planova. Predmet su evidencije financijskog računovodstva i uključuju se u financijske izvještaje. Budući troškovi su troškovi za koje se očekuje da će nastati u nekom budućem razdoblju i dio su

poslovnog plana poduzeća, a predstavljaju ciljeve koje menadžment treba dostići. Standardni troškovi posebna su vrsta budućih troškova.

15

zaposlenih na svim razinama što rezultira efikasnijim nadzorom i upravljanjem

troškovima poslovanja.

U proizvodnim poduzećima standardni troškovi utvrđuju se za:

a. troškove direktnog materijala,

b. troškove direktnog rada i

c. opće troškove proizvodnje.

Direktne troškove materijala i rada moguće je izravno povezati s učincima zbog kojih su

nastali pa se standardiziraju po jedinici učinka. Njihov jedinični standardni trošak

dobiva se kao umnožak količinske i cjenovne komponente standarda. (o tome opširnije

cf. supra 3.2.3. Komponente standardnog troška) Opće troškove proizvodnje potrebno je

standardizirati prema izabranoj stopi, jer ih za razliku od direktnih nije moguće

standardizirati po jedinici učinka.

2.3.1. Standardni troškovi direktnog materijala

„Standardni troškovi direktnog materijala predstavljaju očekivane troškove materijala

koji su sastavni dio gotovih proizvoda u budućem obračunskom razdoblju pod

normalnim operativnim uvjetima.“ (op. cit. Dražić Lutilsky i Perčević, 2007)

Osim što se utvrđuju po jedinici učinka, karakterizira ih proporcionalnost opsegu

poslovanja te činjenica da ih izazivaju neposredno nositelji troškova. Radi kontrole

učinkovitosti trošenja, standardiziranje se može vršiti i po mjestima na kojima se

materijal izrade ugrađuje u učinak radi kontrole ekonomičnosti trošenja. (Dimitrić,

2012)

Standardna količina materijala sadrži i otpatke ili škart koji se smatraju normalnima u

redovitoj proizvodnji. Standardna cijena sirovina i materijala određuje se na temelju

cijena koje se pojavljuju na tržištu. Za pripremu tehničkih standarda zaduženi su

inženjeri i menadžeri u proizvodnji koji rade specifikacije materijala za svaki proizvod.

Cjenovni standard također se mora utvrditi za svaku vrstu direktnog materijala, a

otegotnu okolnost u njegovom utvrđivanju mogu predstavljati inflacija i nesigurnost u

16

nabavi pa se iz tog razloga standardne cijene utvrđuju za kratko razdoblje. Odgovornost

za standardne utroške materijala je na menadžeru proizvodnog troškovnog centra, a za

nabavne cijene materijala na menadžeru nabave.

Osnovna formula za izračun standardnog troška direktnog materijala glasi (Pervan,

2006):

(2)

STANDARDNI TROšAK

DIREKTNOG MATERIJALA =

STANDARDNA KOLIčINA

DIREKTNOG MATERIJALA *

STANDARDNA CIJENA

DIREKTNOG MATERIJALA

2.3.2. Standardni troškovi direktnog rada

Standardni troškovi direktnog rada predstavljaju očekivane troškove plaća direktnih

radnika na samoj proizvodnoj liniji u budućem razdoblju pod normalnim operativnim

uvjetima. (Dražić Lutilsky i Perčević, 2007) Standardizacija direktnog rada je složen

problem. Riječ je o standardizaciji vremena potrebnog za izradu određenog proizvoda ili

obavljanje nekog posla. Kako bi se došlo do optimalnog vremena i načina rada

potrebnog za proizvodnju jedinice učinka, znanstvenim metodama i sustavnim

analizama vrši se detaljna analiza pokreta i zahvata. Faktori koji utječu na postavljanje

ovog standarda su iskustvo radnika i intenzitet njihovog zalaganja te uvjeti rada.

Količinski standard direktnog rada predstavlja broj direktnih sati rada potrebnih za

proizvodnju jedne jedinice gotovog proizvoda. Cjenovni standard direktnog rada

predstavlja satnicu koju poduzeće očekuje da će platiti tijekom razdoblja. (Gulin i

suradnici, 2011, str. 205) Satnica je tržišna kategorija i ovisi o pregovaračkoj moći

radnika i sindikata koji ih zastupaju s poslodavcima. Propisana je kolektivnim

ugovorima i pravilnicima, a u praksi se najčešće utvrđuje u kadrovskoj službi putem

bodova i platnih razreda i to posebno za svako radno mjesto.

Osnovna formula za izračun standardnog troška direktnog rada glasi (Pervan, 2006):

(3)

STANDARDNI TROšAK

DIREKTNOG RADA =

STANDARDNA KOLIčINA

DIREKTNOG RADA *

STANDARDNA CIJENA

DIREKTNOG RADA

17

2.3.3. Standardni opći troškovi proizvodnje

Standardni opći troškovi proizvodnje su očekivani neizravni troškovi proizvodnje u

budućem razdoblju pod normalnim uvjetima proizvodnje. (Slovinac, 2014) Činjenica da

obuhvaćaju čitav niz neizravnih troškova proizvodnje govori u prilog težini njihove

standardizacije.

U opće troškove proizvodnje ubrajaju se troškovi neizravnog materijala, neizravnog

rada, amortizacije strojeva, električna energija te brojni neproizvodni troškovi poput

troškova marketinga, istraživanja i razvoja, upravljanja i administracije, odnosno svi

izravni troškovi koji nisu direktan materijal i/ili direktan rad i svi neizravni troškovi

proizvodnje koji se pojavljuju u ovisnosti o razini aktivnosti.

Budući da su osjetljivi na promjene u obujmu proizvodnje razgraničavaju se na fiksnu i

varijabilnu komponentu5, odnosno opće promjenjive i opće stalne troškove proizvodnje.

Iz tog razloga potrebno je prilikom njihove standardizacije definirati parametre za

standardizaciju obujma aktivnosti. Za razgraničenje općih troškova proizvodnje u praksi

se koristi fleksibilni plan troškova. Za razliku od direktnih troškova, standardiziraju se

po mjestima troškova, a ne po nositeljima. Pod utjecajem su troškova prošlih razdoblja.

Postupak standardizacije općih troškova proizvodnje odvija se kroz nekoliko faza

(Dražić Lutilsky i Perčević, 2007):

a. Utvrđivanje fiksne i varijabilne komponente općih troškova proizvodnje na

bazi fleksibilnog proračuna

Fleksibilni plan općih troškova proizvodnje pokazuje kako će se standardni

opći troškovi proizvodnje mijenjati uslijed promjena u obujmu proizvodnje.

Pomoću njega se troškovi dijele na fiksne i polufiksne, a potom se polufiksni

dalje dijele na fiksnu i varijabilnu komponentu. Standardi općih troškova

proizvodnje utvrđuju se za svaki mogući obujam proizvodnje i to za cijelo

5 Podjela troškova na fiksne, varijabilne i opće ili mješovite troškove temelji se na njihovom

ponašanju s obzirom na promjene razine aktivnosti. Dok se fiksni troškovi ne mijenjaju s promjenom razine korištenja kapaciteta, varijabilni reagiraju na svako odstupanje.

18

FIKSNI

poduzeće i svaki njegov pojedini dio. Budući da većina poduzeća proizvodi više

od jednog proizvoda, mjerenje obujma proizvodnje, pogotovo u njegovim

pojedinim dijelovima, često predstavlja problem.

Slika 3: Razgraničavanje općih troškova proizvodnje

na fiksne i varijabilne troškove

Izvor: izradio autor

b. Utvrđivanje stope dodatka općih troškova proizvodnje na bazi mjere

proizvodne aktivnosti i standardnog opsega proizvodnje

Stopa općih troškova proizvodnje primjenjuje se u svrhu raspoređivanja općih

troškova proizvodnje na svaku od poslovnih aktivnosti ili na svaku jedinicu

učinka. Računa se na temelju općih troškova proizvodnje koji će nastati tijekom

određenog razdoblja i očekivanog opsega proizvodnje u tom istom razdoblju.

Izračun stope dodatka općih troškova proizvodnje moguće je iskazati slijedećom

formulom (Gulin, 1998, str. 154):

(4)

procijenjeni OTP

stopa dodatka OTP6 = -----------------------------------------------------------------

mjera aktivnosti za standardni opseg proizvodnje (npr. sati direktnog rada)

6 opći troškovi proizvodnje

OPĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE

POLUFIKSNI

FIKSNA

KOMPONENTA

VARIJABILNA

KOMPONENTA

19

c. Utvrđivanje standarda općih troškova proizvodnje

Završna faza postupka standardizacije općih troškova proizvodnje je utvrđivanje

standarda. Izračun standarda općih troškova proizvodnje provodi se množenjem

utvrđene stope dodatka općih troškova proizvodnje s jediničnom mjerom

proizvodne aktivnosti što se može iskazati slijedećom formulom (Dražić

Lutilsky i Perčević, 2007):

(5)

stopa OTP

standard OTP = -----------------------------------------------------------------------

mjera aktivnosti po jedinici proizvoda (npr. sat direktnog rada)

2.4. ODSTUPANJE OSTVARENIH REZULTATA OD STANDARDA

Usporedbom standardnih i stvarnih troškova u određenom vremenskom razdoblju mogu

se kvantificirati nastala odstupanja i utvrditi je li rad u promatranom razdoblju bio

ekonomičan ili ne. Utvrđena odstupanja omogućavaju analizu uzroka njihova nastanka i

poduzimanje mjera potrebnih za njihovo otklanjanje s ciljem povećanja ekonomičnosti

u budućem razdoblju.

Uzroci odstupanja mogu biti brojni, a najčešće se sistematiziraju na količinska i

cjenovna odstupanja. Količinska odstupanja javljaju se zbog većeg ili manjeg utroška

količine materijala ili uloženih sati rada. Mogu biti uzrokovana korištenjem zamjenskih

i neadekvatnih materijala ili neadekvatne opreme. Cjenovna odstupanja pokazuju

efekte promjene cijena uzrokovanih promjenama uvjeta nabave kao što su fakturna

cijena, termini isporuke, količina nabave i drugo.

2.4.1. Odstupanje od standardnih troškova direktnog materijala

Odstupanja od standardnih troškova direktnog materijala pojavljuju se ukoliko je

stvarno utrošena količina materijala bila veća (negativno odstupanje) ili manja od

standardnog troška (pozitivno odstupanje). Uzrok količinskih nepovoljnih odstupanja

mogu biti i neadekvatni materijali zbog čega se pojavljuje veći škart od planiranog, a

20

njihova pojava upućuje na potrebu uspostave boljeg nadzora nad proizvodnim procesom

ili njegovu reorganizaciju. Odgovornost za količinska odstupanja direktnog materijala je

na menadžeru u proizvodnom odjelu. Pojava nepovoljnih cjenovnih odstupanja

direktnog materijala predstavlja obvezu i izazov nabavnom odjelu poduzeća da

dogovori niže cijene materijala ili rabate ili pronađe jeftinije dobavljače ili jeftinije

materijale pod uvjetom da pad kvalitete materijala ne utječe na smanjenje kvalitete

proizvoda.

Količinska i cjenovna odstupanja direktnog materijala izračunavaju se na slijedeći način

(Belak, 1995, str. 214):

(6)

standardna

količina

standardna

količina broj proizvedenih

direktnog = direktnog materijala x jedinica proizvoda

materijala

po jedinici proizvoda

u tijeku razdoblja

KOLIČINSKO ODSTUPANJE DIREKTNOG MATERIJALA (7)

CJENOVNO ODSTUPANJE DIREKTNOG MATERIJALA (8)

2.4.2. Odstupanje od standardnih troškova direktnog rada

Količinska odstupanja od standardnih troškova direktnog rada mogu nastati zbog

kvarova na postrojenjima ili slabe kvalitete direktnog materijala koja uzrokuje dodatne

CJENOVNO ODSTUPANJE DM

=

(stvarna cijena/jedinici DM – standardna cijena/jedinici DM)

x stvarno nabavljena količina DM

21

operacije u proizvodnom procesu, neiskustva zaposlenog osoblja pri rukovanju

postrojenjima, promjene radnih uvjeta i dr. Cjenovna odstupanja mogu biti uzrokovana

većim isplatama radnicima po satnici zbog zapošljavanja skupljih, kvalificiranijih

radnika. (Gulin, 2012, str. 165) Odgovornost za nastanak cjenovnog odstupanja kod

direktnog rada je na menadžeru proizvodnog odjela. (Dražić Lutilsky i Perčević, 2007)

Količinska i cjenovna odstupanja direktnog materijala izračunavaju se na slijedeći način

(Belak, 1995, str. 214):

(9)

standardna

količina

standardna

količina stvarno

direktnog = direktnog rada X proizvedena količina

rada

po jedinici proizvoda

proizvoda

KOLIČINSKO ODSTUPANJE DIREKTNOG RADA (10)

CJENOVNO ODSTUPANJE DIREKTNOG RADA (11)

2.4.3. Odstupanje od standardnih općih troškova proizvodnje

„Usporedbom stvarno nastalih općih troškova proizvodnje sa standardnim utvrđuju se

odstupanja od standarda općih troškova proizvodnje koja su kasnije predmetom analiza

s ciljem utvrđivanja razloga njihova nastanka.“ (op. cit. Belak, 1995, str. 216)

KOLIČINSKO ODSTUPANJE DR

=

(stvarna količina DR – standardna količina DR)

x standardna cijena/jedinici DR

CJENOVNO ODSTUPANJE DR

=

(stvarna cijena/jedinici DR – standardna cijena/satu DR)

x stvarna količina sati DR

22

Ukupno odstupanje standardnih općih troškova proizvodnje sastoji se od:

a. odstupanja zbog potrošnje i

b. odstupanja zbog promjene u opsegu aktivnosti.

Odstupanja u opsegu potrošnje ukazuju menadžmentu jesu li stvarni opći troškovi

proizvodnje veći ili manji od općih troškova proizvodnje koji su trebali nastati na

temelju standardnih sati direktnog rada. Ukoliko je ostvaren manji broj direktnih sati od

standardnog, riječ je o odstupanju od učinkovitosti. U tom slučaju menadžmentu su

potrebne povratne informacije o visini stvarnih varijabilnih općih troškova proizvodnje.

(Gulin, 2012, str. 173) Ukoliko je odstupanje od standardnih općih troškova proizvodnje

uzrokovano promjenama cijena indirektnih faktora proizvodnje radi se o

kontroliranom odstupanju, jer je riječ o faktorima na koje je moguće utjecati na nižim

organizacijskim nivoima. Postupak utvrđivanja kontroliranog odstupanja jednak je

utvrđivanju cjenovnog odstupanja kod standardnih troškova direktnog materijala.

(Dražić Lutilsky i Perčević, 2007)

(12)

*OVT = opći varijabilni troškovi

Odstupanja u apsorpciji režijskih troškova zbog promjena u razini aktivnosti javljaju

se isključivo kod fiksnih općih troškova proizvodnje koji ne reagiraju na promjenu

opsega proizvodnje. Nastaju kao posljedica razlike između ostvarenog i standardnog

opsega proizvodnje. (Dražić Lutilsky i Perčević, 2007) Budući da su fiksni opći

troškovi proizvodnje apsorbirani u standardne troškove kroz standardni opseg

aktivnosti, odstupanje dovodi do podapsorbiranih (ostvareni opseg proizvodnje manji

od standardnog) ili preapsorbiranih (ostvareni opseg proizvodnje veći od standardnog)

fiksnih općih troškova proizvodnje. (Belak, 1994, str. 103)

ODSTUPANJE ZBOG POTROŠNJE

=

ostvareni opseg aktivnosti

x (ostvareni koeficijent OVT* – standardni koeficijent OVT)

23

(13)

Reviziju količinskih standarda obavezno treba izvršiti u trenutku tehničkih, tehnoloških

ili organizacijskih promjena. U praksi se korekcija standarda najčešće vrši jednom

godišnje, na kraju poslovne godine. Važno je napomenuti da i kod pojave velikih

odstupanja treba provjeriti i eventualno korigirati standarde, jer i netočnost samih

standarda može biti pravi uzrok odstupanja. Informacije o odstupanjima moraju biti

pravovremene, kontinuirane, racionalne i oblikovane za različite razine menadžmenta, a

izvještaji sistematizirani prema uzrocima odstupanja i po učincima.

Preduvjet praćenja troškova i kontrole njihovog nastajanja je njihovo poznavanje,

sistematizacija i analiza prema različitim kriterijima. Kako bi poslovanje ostalo

racionalno, potrebno je efektivno i efikasno sagledati troškove koji pritom nastaju i

ukloniti nepotrebne aktivnosti u poslovnim procesima što treba rezultirati smanjenjem

ukupnih troškova poslovanja i povećanjem vrijednosti budućih proizvoda i usluga.

Svrha je standardnih troškova, nastalih kao rezultat proizvodnih aktivnosti temeljem

planiranih utrošaka i njihovih cijena, pomoći u postizanju i očuvanju racionalizacije

poslovanja i održanja poduzeća u stabilnim poslovnim vodama.

ODSTUPANJE ZBOG OPSEGA AKTIVNOSTI

=

standardni koeficijent OVT

x (ostvareni opseg aktivnosti – standardni opseg aktivnosti)

24

3. ULOGA I ZNAČAJ STANDARDNIH TROŠKOVA U

PLANIRANJU I KONTROLI

Upravljanje poduzećem općenito znači donošenje poslovnih odluka koje će poduzeće

dovesti do cilja ostvarenja pozitivnog financijskog rezultata. Uspješnost poslovanja u

najvećem je dijelu ovisna o troškovima. Menadžeri nužno moraju planirati i analizirati

troškove, tj. upravljati troškovima kako bi mogli donositi odluke koje će dovesti do

povećanja uspješnosti. Standardni troškovi afirmirali su se kao instrument za

utvrđivanje troškova kojem gotovo da nema alternative pa se danas njihova primjena

proširila i na proces planiranja i odlučivanja.

U američkoj teoriji upravljanja koristi se podjela funkcija menadžmenta na planiranje,

organiziranje, upravljanje kadrovima, vođenje i kontroliranje. (Avelini Holjevac, 1998,

str. 2) Dok je planiranje početna faza upravljanja, kontrola je njegova završna faza.

„Bez postavljenih ciljeva organizacije i planova nemoguće je svrhovito provoditi

kontrolu, budući da ne postoji kriterij za ocjenu ostvarenja.“ (op. cit. Gulin i suradnici,

2012, str. 259) Obje faze upravljanja sastavni su dio upravljačkog računovodstva i

međusobno su usko povezane i uvjetovane. U njima se prikupljaju informacije

neophodne za donošenje planova i postavljanje ciljeva te kontrolu njihove realizacije i

provođenje korektivnih postupaka. „Ukoliko proces planiranja, kao i ostale faze

upravljačkog procesa, ne funkcionira dobro, niti kontrola ne može biti uspješna.“ (op.

cit. Sikavica, 2008, str. 765) „Promatraju li se pojedinačne svrhe planiranja, očigledno

je kako kontrola ima najvažniju ulogu pri ostvarenju svrhe planiranja.“ (op. cit.

Osmanagić Bedenik, 1998, str. 138)

U ovom poglavlju uloga standardnih troškova u planiranju i kontroli obrađuje se kroz

slijedeće tematske cjeline: 1) uloga standardnih troškova u procesu planiranja,

2) značaj standardnih troškova u procesu kontrole i 3) primjena standardnih

troškova u proizvodnim poduzećima u Republici Hrvatskoj.

25

3.1. ULOGA STANDARDNIH TROŠKOVA U PROCESU PLANIRANJA

Planirati općenito znači osmišljavati budućnost, razmišljati o tome gdje se nalazimo u

ovom trenutku i kuda želimo stići u budućnosti. Čovjek je misaono biće i uvijek nastoji

predvidjeti posljedice svojih današnjih aktivnosti. Iz tog je razloga svako ljudsko

djelovanje unaprijed određeno promišljanjem o budućim događajima i pokušajima da se

na te događaje djeluje, u skladu s vlastitim željama i potrebama. Jednostavan oblik

planiranja u svakidašnjem životu bilo bi npr. planiranje kućnog budžeta, tj. priprema

očekivanih plaćanja na mjesečnoj razini u skladu s ograničenim novčanim sredstvima

kojima se raspolaže, kako ona ne bi premašila mjesečna novčana primanja.

Poslovno planiranje je proces kojim se predviđa i određuje poslovni zadatak poduzeća

koji se može i treba izvršiti u određenom vremenskom razdoblju. (Avelini Holjevac,

1998, str. 35) Postoje i druge definicije koje planiranje definiraju kao postupak

postavljanja ciljeva i određivanje budućih zadataka i aktivnosti potrebnih za njihovo

ostvarenje (Gulin, 2004, str. 35) ili kao utvrđen proces obrade informacija za

sastavljanje osnova kojima se unaprijed utvrđuju veličine za dostizanje ciljeva

(Osmanagić Bedenik, 1998, str. 83). Proces planiranja dio je upravljačkog

računovodstva koji prikuplja informacije važne internim korisnicima, odnosno

menadžmentu, za upravljanje poduzećem.

Menadžment treba donijeti plan i odluku koliki troškovi trebaju biti, koliko iznose

neophodni troškovi, koji su troškovi optimalni. Pogrešno odabrana rješenja troše napore

i resurse poduzeća, mogu dovesti do nezavidne pozicije u odnosu na konkurenciju,

dovode do gubitka povjerenja u menadžment i smanjenja motivacije zaposlenih,

naročito ukoliko se provode pod svaku cijenu. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti

kvaliteti informacija koje bi menadžmentu trebale pomoći da kvantitativnim,

kvalitativnim i vremenskim usklađivanjem različitih elemenata proizvodnje postigne

efikasnost u korištenju raspoloživih resursa.

Rezultat procesa planiranja je kvantifikacija postavljenih ciljeva u obliku poslovnog

plana. Kao najčešći sastavni dijelovi poslovnog plana navode se:

26

a. operativni plan i

b. financijski plan.

Operativni plan sastoji se od seta planova koji trebaju definirati što poduzeće želi

postići u slijedećoj poslovnoj godini. U njega se ubrajaju prodajni plan, proizvodni plan,

plan troškova proizvodnje i plan troškova poslovanja. (Meigs i Megis, 1999, str.

1155) Prema drugom izvoru, operativni plan uz prodajni i proizvodni plan sadrži plan

nabave materijala, trošenja direktnog materijala, direktnog rada, općih troškova pogona,

troškova prodanih proizvoda, administrativnih troškova i planirani izvještaj o dobiti.

(Gulin i suradnici, 2011, str. 271)

Financijski plan sastoji se od kapitalnog proračuna, novčanog proračuna, planske

bilance i planskog izvještaja o novčanom toku. (Gulin i suradnici, 2011, sr. 271). Prema

drugom izvoru, plan kapitalnih izdataka samostalna je cjelina unutar poslovnog plana,

dok se dijelom financijskog plana smatraju novčani plan i planirana bilanca. (Meigs, i

Megis, 1999, str. 1155)

Poslovni plan sadrži odgovore na pitanja što tko mora učiniti i u kojem roku, kako bi se

postavljeni ciljevi i ostvarili. Njegovi elementi u konačnici su uvjetovani veličinom i

djelatnošću poduzeća.

Sustav standardnih troškova primjenjuje se u procesu planiranja za sastavljanje plana

troškova proizvodnje koji pokazuje što menadžment misli koliki bi troškovi u planskom

razdoblju trebali biti kako bi se proizvela određena količina proizvoda. Za donošenje

planova temeljenih na standardnim troškovima potrebno je raspolagati informacijama iz

temeljnih financijskih izvještaja prethodnih razdoblja na temelju kojih menadžment

donosi procjene za buduće razdoblje i kvantificira ciljeve u poslovnom planu. Plan

troškova proizvodnje sastoji se iz niza operativnih planova, od kojih se u ovom radu

izdvajaju:

a. plan troškova direktnog materijala,

b. plan troškova direktnog rada i

c. plan općih troškova proizvodnje.

27

Plan troškova direktnog materijala

Zadatak ovog operativnog plana je pokazati koliko će direktnog materijala trebati za

planiranu proizvodnju te koliko materijala treba kupiti kako bi se mogla ostvariti takva

proizvodnja. Direktni materijal je onaj koji se potroši za izradu proizvoda, a njegova se

potrošnja može normirati jer je stalna pa se i troškovi kupnje tog materijala izravno

prenose na proizvode koji su iz takvog materijala izrađeni. (Cingula, 2001)

(14)

PLAN TROŠKOVA DIREKTNOG

MATERIJALA

=

PLANIRANA PROIZVODNJA

GOTOVIH PROIZVODA

(količina) *

PLANIRANI TROŠAK NABAVE MATERIJALA

(po jedinici)

Plan troškova direktnog rada

Za izračunavanje potrebnog direktnog rada, planirani opseg proizvodnje množi se s

brojem sati planiranog direktnog rada potrebnog za proizvodnju jedinice proizvoda.

Planirani sati rada direktnog rada množe se s troškovima direktnog rada po satu kako bi

se dobio plan ukupnih troškova direktnog rada. (Cingula, 2001)

(15)

PLAN TROŠKOVA DIREKTNOG RADA

=

PLANIRANA

PROIZVODNJA GOTOVIH

PROIZVODA (količina) *

PLANIRANI SATI

DIREKTNOG RADA

(po jedinici)

* CIJENA RADA

(bruto satnica)

Plan općih troškova proizvodnje

Opći troškovi proizvodnje su svi oni troškovi koji se ne mogu izravno pripisati

pojedinom proizvodu ili takav postupak ne bi bio racionalan. Takvi se troškovi utvrđuju

u ukupnom iznosu, a potom se prenose na proizvode putem raznih ključeva. Ključevi

mogu biti sati izravnog rada ili normativ utroška direktnog materijala. Ukupni opći

troškovi dijele se na fiksni i varijabilni dio. (Meigs, i Megis, 1999, str. 1155)

(16)

PLAN OPĆIH TROŠKOVA

PROIZVODNJE

=

PLANIRANI

OTP FIKSNI

DIO

+ PLANIRANI SATI

DIREKTNOG RADA *

UDIO OPĆIH VARIJABILNIH

TROŠKOVA U CIJENI SATA

DIREKTNOG RADA

28

3.2. ZNAČAJ STANDARDNIH TROŠKOVA U PROCESU KONTROLE

Kontrola je završni dio aktivnosti upravljanja. Kroz nju se utvrđuje stupanj ostvarenja

ciljeva postavljenih planom, ali i poduzimaju radnje za korekciju eventualno utvrđenih

odstupanja. „Osim sastavljanja i provođenja dobrog plana, menadžment treba nadzirati

jesu li rezultati poslovne aktivnosti u suglasju s planom te jesu li organizacijske

smjernice efikasne i pridržavane. Stoga možemo reći da je kontrola sustava trajan

proces obrade informacija radi spoznaje odstupanja između dviju veličina.“ (op. cit.

Osmanagić Bedenik, 1998, str. 35)

„Svrha kontrole je da pojača uspjeh i spriječi neuspjeh.“

(op.cit. Bahtijarević-Šiber, 1997, str. 231)

Spoznajom o ostvarenim odstupanjima stječe se preduvjet za lociranje odgovornosti

menadžera sa svrhom nagrađivanja ili pozivanja na odgovornost. Sustav kontrole mora

biti učinkovit što znači da mora biti pravodobno proveden kako bi se na vrijeme utvrdila

eventualna odstupanja i time se omogućilo njihovo otklanjanje u što ranijoj fazi

provođenja poslovnih aktivnosti. Pri tome treba voditi računa da troškovi provođenja

kontrole ne smiju biti veći od koristi, jer se inače dovodi u pitanje opravdanost kontrole.

Aktivnosti kontrole moraju pomagati članovima poduzeća u ostvarivanju njihove

odgovornosti za dodijeljene im zadatke, biti implementirane na odgovarajuća mjesta u

poduzeću, imati mogućnost prilagodbe stvarnim okolnostima i potrebama poduzeća i

identificirati nepoželjne događaje, probleme, nepravilnosti i odstupanja i njihove

uzroke. „Konačno, za kontrole je jednako važno da budu prikladne, što znači u funkciji

ostvarivanja konkretnih ciljeva i donesenih planova poduzeća.“ (op. cit. Gulin i

suradnici, 2012, str. 260)

UČINKOVIT SUSTAV KONTROLE

=

pravodobnost + ekonomičnost + odgovornost + raspodjela + fleksibilnost + sposobnost identifikacije uzroka problema + prikladnost

29

Za utvrđivanje odstupanja od plana potrebna je usporedba između jedne planske

veličine i jedne usporedne veličine ili više njih. Planske veličine imaju pri tom ulogu

zadane ili normirane veličine, tj. planska veličina pokazuje cilj (ono što treba), dok

usporedna veličina izražava neki ostvareni rezultat (ono što jest). (Škrtić, 2005, str. 217)

Slika 4. Povezanost procesa planiranja i kontrole

Izvor: izradio autor, na temelju Osmanagić Bedenik, N., 1998, Kontroling – abeceda poslovnog uspjeha,

Školska knjiga, Zagreb, str. 35

Slika 4. prikazuje zatvoreni krug između procesa planiranja i kontrole. Donesenim

planom u procesu planiranja utvrđeno je što se želi postići. Nakon završetka poslovnog

procesa mjere se ostvareni rezultati, uspoređuju s planiranim i utvrđuju odstupanja. U

slučaju pojave odstupanja poduzeće može poduzeti aktivnosti za njihovo ispravljanje,

promijeniti standarde ili zadržati postojeće stanje. (Škrtić, 2005, str. 217) Ukoliko su

odstupanja izvan prihvatljivih granica, utvrđuju se uzroci odstupanja i poduzimaju

korektivne mjere u obliku redefiniranja planova. U ekstremnim slučajevima, ukoliko se

utvrdi da su odstupanja uzrokovali vanjski utjecaji na koje poduzeće ne može utjecati,

moguća je i promjena strategije.

30

Sustav standardnih troškova danas se uglavnom primjenjuje zbog upravljanja

troškovima proizvodnje, planiranja i kontrole i ocjene efikasnosti menadžmenta

pojedinih organizacijskih dijelova (centara odgovornosti). (Gulin i suradnici, 2011, str.

159-160) Standardni troškovi trebali bi pokazati koliki bi troškovi prema mišljenju

menadžmenta trebali biti kako bi se ostvario pozitivan financijski rezultat u planskom

razdoblju.

„Standardni troškovi postavljaju granice i cilj kojem treba težiti.

Ukoliko su postavljeni realno, mogu biti snažna motivacija za buduće akcije.“

(op. cit., Vašiček i suradnici, 1997, str. 118)

Standardni troškovi u fazi kontrole imaju ulogu kriterija za uspoređivanje i

procjenjivanje ostvarenih u odnosu na planirane troškove. Ukoliko su standardi

postavljeni na temelju objektivnih, potpunih i kvalitetnih informacija, pojava odstupanja

nameće pitanje zašto je došlo do odstupanja. U slučaju značajnih promjena u nabavnim

cijenama na tržištu sirovina i materijala, nepovoljnih odstupanja zbog većih količina

utrošenog materijala, više utrošenog rada ili značajnih promjena u proizvodnim

metodama, menadžment ima zadatak revidirati postavljene standarde, potaknuti na

promjene u organizaciji rada u proizvodnji, osigurati bolji nadzor i po potrebi izvršiti

korekcije. Može se stoga zaključiti da sustav standardnih troškova unatoč nedostacima

ima brojne prednosti, jer omogućuje bolju kontrolu i upravljanje troškovima.

3.3. PRIMJENA STANDARDNIH TROŠKOVA U PROIZVODNIM

PODUZEĆIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Standardne troškove danas dominantno koriste veliki poslovni subjekti. U Republici

Hrvatskoj primjena standardnih troškova još uvijek nije u širokoj primjeni, a razlog

može biti u gospodarskoj strukturi u kojoj prevladavaju mala i srednja poduzeća. (Gulin

i suradnici, 2011, str. 159) Istraživanja pokazuju da u strukturi troškova proizvodnih

poduzeća u Republici Hrvatskoj prevladavaju direktni troškovi proizvodnje, posebno

troškovi direktnog materijala, dok je udio općih troškova proizvodnje relativno nizak.

(Perčević, 2006)

31

Slika 5. Struktura troškova proizvodnje u proizvodnim poduzećima u RH

Izvor: izradio autor, na temelju Perčević, H., 2006, Metode obračuna troškova u proizvodnom sektoru

Republike Hrvatske, Ekonomski fakultet u Zagrebu

Iz strukture trošova prikazane na Slici 5. zaključuje se da je prozvodni sektor u

Republici Hrvatskoj na niskom stupnju tehnološke razvijenosti budući da udio općih

troškova proizvodnje u strukturi ukupnih proizvodnih troškova iznosi manje od 30%7.

Za razliku od općih troškova proizvodnje, relativno nizak udio direktnog rada u

strukturi ukupnih proizvodnih troškova (20%) u skladu je s podacima o proizvodnim

sektorima zapadnoevropskih zemalja i SAD-a u kojima troškovi direktnog rada iznose

5-15% ukupnih troškova proizvodnje. Međutim, nizak udio direktnog rada u domaćoj

proizvodnji vjerojatno je posljedica smanjenja proizvodnje i/ili smanjenja plaća

direktnim radnicima, a ne automatizacije proizvodnih procesa i primjene visoke

tehnologije.8.

Primjena metode standardnog troška za mjerenje zaliha u Republici Hrvatskoj

dozvoljena je samo ukoliko se njezinom primjenom dobivaju rezultati približni trošku

nabave9. Poduzetnik koji se odluči primjenjivati ovu metodu, istu mora primjenjivati za

sve vrste zaliha koje se u procesu proizvodnje pojavljuju: zalihe sirovine i materijala,

proizvodnja u tijeku, zalihe poluproizvoda i zalihe gotovih proizvoda10

. Promatranjem

obilježja i strukture računovodstvene funkcije u proizvodnim poduzećima u Republici

7 Udio općih troškova proizvodnje u ukupnim troškovima proizvodnje služi za ocjenu tehnološke

razvijenosti proizvodnog sektora promatrane zemlje. Što je udio općih troškova proizvodnje u ukupnim troškovima veći, proizvodni sektor smatra se razvijenijim. 8 U suvremenim proizvodnim sektorima udio općih troškova proizvodnje smanjuje se zbog smanjenja

direktnog rada koji u visokoautomatiziranim procesima gotovo da nestaje. 9 Međunarodni računovodstveni standard 2, točka 27.

10Međunarodni računovodstveni standard 2, Metode troškova, Dosljednost, UV12

32

Hrvatskoj zaključujuje se da je funkcija planiranja, kontrole i analize izvan djelokruga

rada i odgovornosti voditelja računovodstvenih odjela u većini poduzeća.

Slika 6. Pretežita funkcionalna struktura računovodstva proizvodnih poduzeća u Republici Hrvatskoj

Izvor: izradio autor, na temelju Perčević, H., 2006, Metode obračuna troškova u proizvodnom sektoru

Republike Hrvatske, Ekonomski fakultet u Zagrebu

Slika 6. ukazuje na činjenicu da se računovodstvo u Republici Hrvatskoj još uvijek

poistovjećuje s financijskim računovodstvom i promatra kao cjelina odvojena od

upravljačke funkcije. Nedostaci takve organizacijske strukture su brojni, a među njima

se ističe sadržajna neusklađenost koja otežava uspoređivanje ostvarenih s planiranim

rezultatima. Takva situacija nepovoljno utječe na proces odlučivanja i može dovesti do

konflikta interesa računovodstva i menadžmenta te za posljedicu imati djelomično

neostvarivanje postavljenih ciljeva.

33

4. OBRAČUN PROIZVODNJE PRIMJENOM STANDARDNIH

TROŠKOVA U PODUZEĆU VIŠEVICA-KOMP d.o.o. ZAGREB

Poduzeće VIŠEVICA-KOMP d.o.o. iz Zagreba bavi se proizvodnjom drvenih

željezničkih pragova i pelleta11. Registrirano je pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, 1994.

godine, pod matičnim brojem 080353000. Temeljni kapital iznosi 19.700,00 kuna.

Osnivač i vlasnik poduzeća je gospodin Zdravko Žuža koji poduzeće zastupa

samostalno i pojedinačno. U posljednjih desetak godina poduzeće se svojim glavnim

proizvodom, drvenim željezničkim pragom, probilo na evropsko tržište na koje izvozi

više od dvije trećine svoje ukupne proizvodnje.

U ovom poglavlju obrađuju se: 1) osnovni podaci o poslovanju i financijski

pokazatelji poslovanja poduzeća i 2) primjena standardnih troškova u obračunu

proizvodnje poduzeća.

4.1. OSNOVNI PODACI O POSLOVANJU I FINANCIJSKI POKAZATELJI

POSLOVANJA PODUZEĆA

Početno se poduzeće bavilo prodajom drvene građe, prije svega isporukom materijala za

infrastrukturu Hrvatskih željeznica, odnosno šina, kolosiječnog pribora, signalnih

uređaja, drvenih željezničkih pragova i mosne građe. Ubrzo je uslugu proširilo na

impregniranje drvenih željezničkih pragova te 2000-te godine otvara proizvodni pogon

u Mahičnom kod Karlovca u kojem pokreće samostalnu proizvodnju pragova. Širenje se

nastavilo 2002. godine kupnjom Drvne industrije Perušić, a 2004. godine uslijedilo je

dodatno ulaganje u pogon u Mahičnom kupnjom nove tehnologije koja odgovara

najstrožim standardima Evropske unije za zaštitu okoliša. Danas poduzeće posluje u dva

izdvojena pogona, u Mahičnom kod Karlovca i Perušiću kod Gospića, zapošljava preko

200 radnika i apsolutni je lider na evropskom tržištu impregniranih željezničkih

pragova. (http://www.visevicakomp.hr, 30.4.2014.)

11

usitnjeno drvo prešano pod visokom pritiskom u obliku valjčića, velike ogrjevne moći

34

Osnovni proizvodi poduzeća su:

a. bukovi željeznički pragovi,

b. hrastova mosna i skretnička građa i

c. pelleti.

Bukovi željeznički pragovi su jedan od glavnih elemenata željezničke pruge i još su

uvijek nezamjenjivi na najkritičnijim dijelovima pruge kao što su zavojiti i brdoviti

dijelovi. Koriste se i za gradske željezničke pruge jer upijaju buku i vibracije. Osnovnu

sirovinu za njihovu proizvodnju čini bukovina, jer je najpodesnija i najrentabilnija te

pogodna za impregniranje, čime joj se vijek trajanja ugradnje pod prugu produljuje na

više od 25 godina.

Poduzeće pragove proizvodi u izdvojenom pogonu u Perušiću kod Gospića. Nakon

rezanja u pilani, pragovi se okivaju na čelima za zaštitu od rasušivanja. Sušenje je

prirodno, a ovisno o godišnjem dobu traje i do šest mjeseci. U posljednjoj fazi

proizvodnje pragovi se impregniraju12

i opremaju priborom za njihovu ugradnju.

Uvidom u temeljna financijska izvješća poduzeća za 2011. i 2012. godinu i analize

poslovnog rezultata uočava se da je poduzeće u obje promatrane godine poslovalo s

gubitkom. Prema odredbama Zakona o računovodstvu (NN 109/07) bilanca stanja i

račun dobiti ili gubitka temeljni su financijski izvještaji poduzeća koja posluju u

Republici Hrvatskoj. Sastavljaju se za poslovnu godinu koja je u pravilu jednaka

kalendarskoj, a sadrže podatke za godinu za koju se podnosi izvještaj i za godinu koja

joj je prethodila. Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 1 – Prezentiranje

financijskih izvještaja, financijski izvještaji trebaju prezentirati financijski položaj

poduzeća i njegovu financijsku uspješnost i novčane tijekove na fer način. (Habek,

2007, str. 90) Protekom razdoblja, računi glavne knjige poduzeća VIŠEVICA – KOMP

d.o.o. Zagreb iskazivali su slijedeća stanja (Tablica 14):

12

Impregnacija se vrši premazivanjem pragova uljem u svrhu njihove zaštite. Poduzeće za tu svrhu koristi ulje „C“ grupe „GX-plus“ koje se danas smatra jednim od ekološki najprihvatljivijih.

35

Tablica 1. Skraćeni pregled bilance stanja i računa gubitka za 2011. i 2012.

NAZIV POZICIJE U FINANCIJSKOM IZVJEŠĆU 2011. 2012.

poslovni prihodi 79.460 88.037

financijski prihodi 500 693

izvanredni prihodi 1 29

UKUPNI PRIHODI 79.961 88.759

poslovni rashodi 79.502 88.304

financijski rashodi 4.450 4.129

izvanredni rashodi 0 0

UKUPNI RASHODI 83.952 92.433

GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA -3.991 -3.674

dugotrajna imovina 138.097 133.152

nematerijalna imovina 24 17

materijalna imovina 134.208 128.854

dugotrajna financijska imovina 1.163 1.090

odgođena porezna imovina 2.702 3.191

kratkotrajna imovina 38.262 50.861

zalihe 21.295 26.564

potraživanja 16.165 23.128

kratkotrajna financijska imovina 74 1.129

novac u banci i blagajni 728 40

plaćeni troškovi budućeg razdoblja i obračunati prihodi 6.767 6.677

UKUPNO AKTIVA 183.126 190.690

kapital i rezerve 58.080 55.091

temeljni kapital 19.724 19.724

revalorizacijske rezerve 48.632 47.849

preneseni gubitak -7.032 -9.493

gubitak poslovne godine -3.244 -2.989

dugoročne obveze 76.060 68.559

kratkoročne obveze 48.848 66.729

odgođeno plaćanje troškova i prihod budućeg razdoblja 138 311

UKUPNO PASIVA 183.126 190.690

iznosi u 000 kn

Račun gubitka

Bilanca stanja na dan 31.12.

Izvor: izradio autor, na temelju podataka iz Bilance stanja i Računa gubitka (Prilog 1 i 2)

Iz Tablice 1. vidljivo je da poduzeće u obje promatrane godine bilježi negativan

financijski rezultat. U 2012. godini i prihodi i rashodi rasli su u odnosu na 2011. godinu

za približno 11%. Gubitak je djelomično posljedica pada prodaje što je rezultiralo

36

gubitkom iz poslovnih aktivnosti. Prevelika zaduženost poduzeća imala je za posljedicu

visoke troškove financiranja (kamata) i gubitak iz financijskih aktivnosti. Pozitivan

financijski rezultat bilježi se jedino iz izvanrednih aktivnosti. Dugoročne obveze su se

smanjile, ali su se kratkoročne povećale i gotovo su trostruko veće od potraživanja. Iz

izvještaja se također uočava porast vrijednosti zaliha i potraživanja te više od dva puta

veće obveze prema dobavljačima u odnosu na potraživanja od kupaca. Poduzeće iz

kratkoročnih izvora financira svoju dugotrajnu imovinu što dugoročno može uzrokovati

insolventnost.

U nastavku se izračunavaju financijski pokazatelji poslovanja poduzeća za obje

promatrane godine.

POKAZATELJI EKONOMIČNOSTI

Pokazatelji ekonomičnosti mjere odnos prihoda i rashoda i pokazuju koliko poduzeće

ostvari prihoda po jedinici rashoda. Ukoliko je vrijednost pokazatelja rentabilnosti

manja od jedan znači da poduzeće posluje s gubitkom. Račun dobiti ili gubitka za 2011.

i 2012. godinu pokazuje slijedeće vrijednosti prihoda i rashoda:

Tablica 2. Izračun pokazatelja ekonomičnosti iznosi u 000 kn

Elementi 2011. 2012.

Ukupni prihodi 79.961 88.759

Ukupni rashodi 83.952 92.433

Koeficijent pokrića ukupnih prihoda sa ukupnim

rashodima 0,95 0,96

Izvor: izradio autor, na temelju podataka iz Bilance i Računa gubitka (Prilog 1 i 2)

Na temelju podataka iz prethodne tablice zaključuje se da je pokazatelj ekonomičnosti u

obje promatrane godine nepovoljan i da poduzeće posluje u zoni gubitka, tj. da nije

uspjelo prihodima pokriti ukupne rashode poslovanja.

37

POKAZATELJI PROFITABILNOSTI (RENTABILNOSTI)

Pokazatelji profitabilnosti mjere povrat uloženog kapitala odnosno prirast uloženog

novca. Upućuju na uspješnost poslovanja. (Marković, 2010, str. 71) Na pokazatelj

rentabilnosti imovine utječe koeficijent obrtaja imovine i udio zarade u prihodu. Povrat

na kapital ovisi o koeficijentu financiranja, tj. odnosu vlastitih i tuđih sredstava. Pravilo

korištenja financijske poluge govori da će povrat na uloženi kapital biti veći ukoliko je

veći udjel tuđih u ukupnim izvorima (Popović i Vitezić, 2009, str. 447) U nastavku

slijedi izračun pokazatelja profitabilnosti:

Elementi 2011. 2012.

Gubitak iz poslovanja (10.276) (12.482)

Vlastiti kapital 68.356 67.573

Ukupna imovina 183.126 190.690

Povrat na uloženi vlastiti kapital (ROE) (0,15) (0,18)

Povrat na imovinu (ROA) (0,06) (0,07)

Tablica 3. Izračun pokazatelja profitabilnosti (rentabilnosti) u 000 kn

Izvor: izradio autor, na temelju podataka iz Bilance i Računa gubitka (Prilog 1 i 2)

Dobiveni pokazatelji govore da poduzeće posluje nerentabilno, odnosno da nema

povrata na vlastiti kapital. Ulaganja vlasnika su neuspješna: na jednu kunu uloženog

kapitala vlasnik je u 2011. godini izgubio 0,15 kn, a u 2012. godini 0,18 kn. Korištenje

imovine također je na jednu kunu uložene imovine donijelo gubitke u visini od 0,06 kn

u 2011. godini, odnosno 0,07 kn u 2012. godini. Da bi poslovanje bilo rentabilno

pokazatelji ROA i ROE trebali bi biti pozitivni, a stopa prinosa na vlastiti kapital trebala

bi biti veća od kamatnog prinosa na dugoročno oročenu štednju u banci.

38

POKAZATELJI LIKVIDNOSTI

Likvidnost je sposobnost pretvaranja imovine i njezinih pojedinih dijelova u gotovinu

dovoljnu za pokriće preuzetih obveza. Mjeri se pokazateljima (koeficijentima) obrtanja

ukupne imovine i njezinih pojedinih dijelova ili brojem dana vezivanja odnosno trajanja

jednog obrtaja unutar jedne poslovne godine. Likvidnu imovinu poduzeća čine novac,

kratkoročna potraživanja od kupaca, kratkoročni vrijednosni papiri i zalihe, kao

najmanje likvidna imovina poduzeća. (Marković, 2010, str. 59)

Temeljem financijskih izvještaja za 2011. i 2012. godinu utvrđuju se slijedeći

pokazatelji likvidnosti poslovanja poduzeća:

Elementi 2011. 2012.

Kratkotrajna imovina 38.264 50.861

zalihe 21.295 26.564

potraživanja 16.165 23.128

kratkotrajna financijska imovina 75 1.129

novac u banci i blagajni 729 40

Kratkoročne obveze 48.848 66.729

Koeficijent tekuće likvidnosti 0,78 0,76

Radni kapital (10.584) (15.868)

Koeficijent ubrzane likvidnosti 0,35 0,36

Koeficijent trenutne likvidnosti 0,02 0,02

Tablica 4. Izračun pokazatelja likvidnosti u 000 kn

Izvor: izradio autor, na temelju podataka iz Bilance i Računa gubitka (Prilog 1 i 2)

Na temelju koeficijenta tekuće likvidnosti koji je manji od tradicionalnog pravila

financiranja 2:1 (koeficijent 0,5) i iznosi više od 0,7 u obje promatrane godine, te

negativnog radnog kapitala zaključuje se da poduzeću prijeti insolventnost budući da iz

kratkoročnih izvora financira dio svoje dugotrajne imovine. Koeficijent ubrzane

39

likvidnosti govori da poduzeće nema dovoljno sredstava da iz svoje kratkotrajne

imovine podmiri kratkoročne obaveze bez prodaje zaliha. Poželjan omjer ubrzane

likvidnosti je 1:1, a preporučena minimalna vrijednost koeficijenta 0,9. Koeficijent

trenutne likvidnosti također govori u prilog nesposobnosti poduzeća da podmiri svoje

kratkoročne obveze iz svoje najlikvidnije imovine, novca i novčanih ekvivalenata.

POKAZATELJI UČINKOVITOSTI ANGAŽIRANJA IMOVINE

Pokazatelji učinkovitosti angažiranja imovine ili pokazatelji aktivnosti upućuju na

brzinu cirkuliranja imovine u poslovnom procesu i njezinu sposobnost pretvaranja iz

jednog oblika u drugi. Na temelju podataka iz bilance i računa dobiti ili gubitka za

2011. i 2012. utvrđuju se slijedeći pokazatelji aktivnosti imovine:

Elementi 2011. 2012.

Ukupan prihod 79.961 88.759

Udio prihoda od prodaje u ukupnom prihodu 76.879 85.858

Troškovi prodane robe 1.457 761

Ukupna imovina 176.361 184.013

Kratkotrajna imovina 38.264 50.861

- od toga zalihe gotovih proizvoda 8.038 4.933

- od toga potraživanja od kupaca 15.532 19.611

Dugotrajna imovina 138.097 133.152

Koeficijent obrtaja ukupne imovine 0,45 0,48

Koeficijent obrtaja dugotrajne imovine 0,58 0,67

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine 2,09 1,75

Koeficijent obrtaja zaliha gotovih proizvoda 0,18 0,15

Koeficijent obrtaja potraživanja 4,95 4,38

Prosječan broj dana naplate potraživanja 74 83

Tablica 5. Izračun pokazatelja učinkovitosti angažiranja imovine (aktivnosti) u 000 kn

Izvor: izradio autor, na temelju podataka iz Bilance i Računa gubitka (Prilog 1 i 2)

40

Pokazatelji aktivnosti poduzeća govore da poduzeće neefikasno upotrebljava svoju

imovinu što znači da je previše novca potrebnog za stvaranje prihoda vezano u fiksnoj

imovini. Ukupna i dugotrajna imovina ostvaruju tek 0,50 kn prihoda, a kratkotrajna

imovina približno 2,00 kn. Koeficijent obrtaja zaliha također je nizak. Prosječan broj

dana naplate pokazuje koliko dana 1,00 kn prihoda ostaje vezana u potraživanjima.

(Marković, 2010, str. 62) Iz navedenog se zaključuje da je poželjan što manji broj dana,

jer se na taj način ostvaruju brži novčani priljevi. Prosječan broj dana trajanja naplate

potraživanja od kupaca u poduzeću u 2011. godini bio je 74, a u 2012. godini se

povećao na 83 dana.

POKAZATELJI ZADUŽENOSTI

Pokazatelji zaduženosti mjere stupanj korištenja posuđenih financijskih sredstava.

Nazivaju se još i pokazatelji upotrebe poluge. Pokazuju strukturu kapitala i načine

financiranja imovine poduzeća te njegovu sposobnost da otplaćuje svoje dugove. Na

temelju podataka iz financijskih izvješća dobivaju se slijedeći pokazatelji zaduženosti

poduzeća:

Elementi 2011. 2012.

Ukupne obveze 124.909 135.287

Kapital i rezerve 68.356 67.573

Kapital 19.724 19.724

Rezerve 48.632 47.849

Gubitak (10.276) (12.482)

Ukupna pasiva 183.126 190.690

Ukupna imovina 183.126 190.690

Koeficijent zaduženosti 0,68 0,71

Pokazatelj odnosa duga i glavnice 1,83 2,00

Koeficijent zaduženosti u uvjetima poslovanja s gubitkom

0,74 0,76

Tablica 6. Izračun pokazatelja zaduženosti u 000 kn

Izvor: izradio autor, na temelju podataka iz Bilance i Računa gubitka (Prilog 1 i 2)

41

Iz tablice pokazatelja zaduženosti zaključuje se da je poduzeće odstupilo od zlatnog

bankarskog pravila financiranja13 prema kojem je poželjan koeficijent ukupne

zaduženosti 0,5, što znači da ukupne obveze ne bi smjele biti veće od 50% vrijednosti

ukupne imovine. Dobiveni koeficijenti zaduženosti u obje promatrane godine veći su od

poželjnog, a u 2012. godini bilježi se i porast koeficijenta u odnosu na prethodnu 2011.

godinu. Pokazatelj odnosa duga i glavnice također je nepovoljan i bilježi porast u

odnosu na prethodnu godinu. Poduzeće bi na jednu kunu duga trebalo imati jednu kunu

vlastitog kapitala, a gornja granica odnosa duga i glavnice najčešće je 2:1. U slučaju

poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb iznos duga premašuje iznos vlastitog

kapitala za gotovo 2,5 puta. Koeficijent zaduženosti pokazuje da je poduzeće

prezaduženo i da mu je udio vlastitog kapitala u ukupnom kapitalu manji od 30% što je

posljedica velikih financijskih obaveza prema kreditorima koji rezultiraju prekomjernim

financijskim rashodima, tj.kamatama.

POKAZATELJI STABILNOSTI

„Poduzeće se smatra financijski stabilnim ako ima pokrivenu dugotrajnu imovinu sa ili

bez zaliha s vlastitim i dugoročnim izvorima.“ (op. cit. Popović i Vitezić, 2009, str. 445)

Pokazatelji stabilnosti ukazuju na udio vlastitog kapitala u ukupnom kapitalu poduzeća.

Veći udio vlastitog kapitala znači veći stupanj samofinanciranja i manju ovisnost o

vjerovnicima te manje troškove financiranja što pozitivno utječe na financijski rezultat i

rentabilnost poduzeća. (Marković, str. 109) Poduzeće je prezaduženo ukoliko je udio

vlastitog kapitala u ukupnom kapitalu manji od 30%. Smanjenje udjela ispod 8% povod

je za restrukturiranje i sanaciju poduzeća.

Na temelju podataka iz Bilance i Računa gubitka za 2011. i 2012. godinu izračunavaju

se slijedeći pokazatelji stabilnosti:

13

Prema zlatnom bankarskom pravilu odnos dugoročnih obaveza i dugotrajne imovine trebao bi biti 1:1 ili veći. U slučaju poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o.Zagreb dugoročne obveze veće su od dugotrajne imovine što znači da poduzeće iz dugoročnih obaveza financira kratkotrajnu imovinu.

42

Elementi 2011. 2012.

Kapital i rezerve 58.080 55.091

- od toga preneseni gubici i gubitak poslovne godine (10.276) (12.482)

Dugoročne obveze 76.060 68.558

Ukupna pasiva 183.126 190.690

Dugotrajna imovina 138.097 133.152

Zalihe 21.295 26.564

Financijska stabilnost 0,84 0,77

Pokazatelj kreditne sposobnosti 0,97 0,93

Koeficijent samofinanciranja u uvjetima

poslovanja s gubitkom0,26 0,24

Tablica 7. Izračun pokazatelja stabilnosti u 000 kn

Izvor: izradio autor, na temelju podataka iz Bilance i Računa gubitka (Prilog 1 i 2)

Iz Tablice 7. vidljivo je da poduzeće nije financijski stabilno, jer su mu vlastiti i

dugoročni izvori manji od stalne imovine, tj. dugotrajne imovine i zaliha za 23%.

Koeficijent samofinanciranja govori da je udio vlastitih izvora u ukupnom kapitalu

manji od poželjnih 0,3 (30%) i u 2012. godini u odnosu na prethodnu 2011. godinu

bilježi pad za 0,02 (2%).

Analizom temeljnih financijskih pokazatelja moguće je utvrditi financijsko stanje

poduzeća i po potrebi vrlo precizno locirati uzroke moguće financijske krize. Za tu se

svrhu koriste prethodno izračunati pokazatelji. U nastavku se daje njihov skraćeni

prikaz (Tablica 8.):

43

Tablica 8. Usporedni skraćeni prikaz pokazatelja poslovanja

Koeficijent pokrića ukupnih prihoda s ukupnim rashodima 0,95 0,96

Povrat na uloženi vlastiti kapital (ROE) (0,15) (0,18)

Povrat na imovinu (ROA) (0,06) (0,07)

Koeficijent tekuće likvidnosti 0,78 0,76

Radni kapital (10.584) (15.868)

Koeficijent ubrzane likvidnosti 0,35 0,36

Koeficijent trenutne likvidnosti 0,02 0,02

Koeficijent obrtaja ukupne imovine 0,45 0,48

Koeficijent obrtaja dugotrajne imovine 0,58 0,67

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine 2,09 1,75

Koeficijent obrtaja zaliha gotovih proizvoda 0,18 0,15

Koeficijent obrtaja potraživanja od kupaca 4,95 4,38

Prosječan broj dana naplate potraživanja od kupaca 74 83

Koeficijent zaduženosti u uvjetima poslovanja s gubitkom 0,74 0,76

Pokazatelj odnosa duga i glavnice 2,15 2,46

Pokazatelj financijske stabilnosti 0,84 0,77

Pokazatelj kreditne sposobnosti 0,97 0,93

Koeficijent samofinanciranja u uvjetima poslovanja s gubitkom 0,26 0,24

POKAZATELJI UČINKOVITOSTI ANGAŽIRANJA IMOVINE

POKAZATELJI ZADUŽENOSTI

POKAZATELJI PROFITABILNOSTI (RENTABILNOSTI)

FINANCIJSKI POKAZATELJI 2011 2012

POKAZATELJI STABILNOSTI

POKAZATELJ EKONOMIČNOSTI

POKAZATELJI LIKVIDNOSTI

Izvor: izradio autor, na temelju podataka iz Bilance stanja i Računa gubitka (Prilog 1 i 2)

44

Financijski pokazatelji poslovanja poduzeća potvrđuju da poduzeće posluje u zoni

gubitka, tj. da ne uspijeva prihodima pokriti ostvarene rashode, na što upućuju

pokazatelj ekonomičnosti koji je u obje promatrane godine manji od jedan i negativne

stope povrata na vlastiti kapital i imovinu (ROE i ROA). Sporo obrtanje imovine, zaliha

i potraživanja kao i velik broj dana potrebnih za naplatu potraživanja od kupaca ukazuju

na spore novčane priljeve i problem s likvidnošću, tj. nedostatak novca za podmirivanje

dospjelih obveza. Poduzeće ima visoke troškove financiranja što negativno utječe na

financijski rezultat poslovanja. Iz pokazatelja je vidljivo da nije financijski stabilno, jer

je njegova stalna imovina veća od dugoročnih izvora. U strukturi ukupnih izvora na

jednu kunu vlastitog kapitala ima čak 2,50 kn tuđeg kapitala, što znači da je

prezaduženo i nije kreditno sposobno.

Na temelju iznesenog, zaključuje se da se poduzeće nalazi u financijskim poteškoćama i

da menadžment mora poduzeti aktivnosti za njegovu sanaciju i ozdravljanje.

4.2. PRIMJENA STANDARDNIH TROŠKOVA U OBRAČUNU

PROIZVODNJE PODUZEĆA

Poduzeće se odlučilo kao osnovnu sirovinu za proizvodnju impregniranih pragova

koristiti gotove neimpregnirane pragove umjesto mogućnosti proizvodnje iz trupaca

bukve. Razlozi za takvu odluku nalaze se u slaboj iskoristivosti trupaca (33%),

nedostatku prostora za sušenje koji ograničava godišnji kapacitet proizvodnje na 37.000

kom pragova te povećanim troškovima plaće za proizvodnju jednog praga zbog većih

troškova rada i potrebe transporta neimpregniranih pragova od pilane u Perušiću do

proizvodnog pogona u Mahičnom. (Tablica 9.)

45

Tablica 9. Usporedba troškova proizvodnje pragova iz trupaca bukve i gotovih

neimpregniranih pragova

SIROVINA I UTROŠENI RESURSI TRUPAC BUKVENEIMPREGNIRANI

BUKOV PRAG

m3 0,361 0,108

90,27 KN 211,88 KN

12,036 EUR 28,25 EUR

(34,25 EUR/m3) (28,25 EUR/kom)

postotak iskorištenja 33% 100%

otpad u m3 0,253 0

sušenje praga 6-8 mjeseci 0

ukupni godišnji kapacitet vlastitog sušenja u komadima 37.000 438.000

ukupna veličina skladišnog prostora za sušenje pragova 2.000 m/2 0

veličina skladišnog prostora potrebna za jedan prag 0,05 m/2 0

150.000,00 kn

20.000,00 EUR

(10,00 EUR m/2)

trošak sušenja pragova i uskladištenja za period od 6 mjeseci za jedan prag

8,10 KN 0

sati rada na poslovima sušenja i skladištenja za period od 6 mjeseci za jedan prag

28 0

sati pripreme za impregniranje za jedan prag 1 1

trajanje impregnacije u satima za jedan prag 10 10

trajanje montiranja pribora u satima za jedan prag 1 1

trošak sata radnika 220,00 KN 200,00 KN

troškovi radnika 6.600,00 KN 2.520,00 KN

kapacitet postrojenja za impregnaciju 600 600

ukupan trošak radnika za jedan prag 11,00 KN 4,20 KN

utrošak kreozotnog ulja po pragu u kilogramima 15 15

91,13 KN 91,13 KN

12,15 EUR 12,15 EUR

(0,81 EUR/kg) (0,81 EUR/kg)

ostali varijabilni troškovi 37,72 KN 37,72 KN

(potrošnja 4l/sat) (9,43 KN/l) (9,43 KN/l)

transport od pilane u Perušiću kod Karlovca (135 km x 3) 1.260,00 KN

cijena goriva 9,43 KN/l

utrošeno gorivo 35 l/100 km(gorivo 1.090,00 KN+

170,00 KN dnevnica)

0

0

ukupni trošak sušenja pragova i uskladištenja za period od 6 mjeseci

trošak kreozotnog ulja

ulazna cijena

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Iz Tablice 9. vidljivo je da je kapacitet proizvodnje pragova iz trupaca bukve višestruko

manji (37.000 kom) od proizvodnje koju je moguće ostvariti upotrebom gotovih

neimpregniranih pragova (438.000 kom). Za izradu kalkulacije proizvodnje po

standardnim troškovima poduzeće se poslužilo povijesnim podacima i utvrdilo da je za

proizvodnju jednog bukovog impregniranog željezničkog praga potrebno (Tablica 10.):

46

Tablica 10. Kalkulacija proizvodnje jednog praga prema standardnim troškovima

VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb proizvodni pogon Perušić

Proizvod:

SastavniceJedinica

mjere

Količinski standard

Cjenovni

standard

Standardni

trošak

neimpregnirani bukov prag kom 1 211,8800 211,88

kreozot - ulje za impregnaciju lit 15 6,0753 91,13

pribor - ukupno: 79,65

mrežica za okivanje kom 2 1,6450 3,29

podložne ploče kom 2 18,1000 36,20

dvostruke elastične podloške - Groverice kom 8 1,1200 8,96

pričvrsni vijci - Tirfoni kom 8 3,9000 31,20

382,66

priprema sat 1 0,35 0,35

impregnacija sat 10 0,35 3,50

montiranje pribora sat 1 0,35 0,35

4,20

21,37

37,72

59,09

382,66

4,20

59,09

445,95

9,85%

fiksni troškovi

varijabilni troškovi

direktan materijal

direktan rad

opći troškovi proizvodnje

standardni trošak po pragu

BUKOV ŽELJEZNIČKI IMPREGNIRANI PRAG

Kartica standarda

DIREKTAN MATERIJAL:

DIREKTAN RAD:

Ukupni standardni trošak direktnog materijala po bukovom pragu:

Ukupni standardni trošak direktnog rada po bukovom pragu:

Ukupni opći troškovi proizvodnje po jednom bukovom pragu:

DIREKTNI OPĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE:

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Na temelju podataka iz Tablice 10. zaključuje se da ukupni trošak proizvodnje jednog

bukovog impregniranog željezničkog praga prema standardu iznosi 445,95 kn.

47

Tablica 10. pokazuje da je za proizvodnju jednog impregniranog bukovog željezničkog

praga potrebno utrošiti jedan neimpregnirani prag, 15 litara ulja za impregnaciju i

dodatni pribor koji se montira na prag. Navedeni troškovi čine direktne troškove

materijala i za proizvodnju jednog praga iznose ukupno 382,66 kn. Ukupni trošak

dodatnog pribora izračunava se na temelju podataka iz Tablice 11., primjernom

prosječnog godišnjeg tečaja od 7,5000 kn za 1 EUR:

Tablica 11. Troškovi dodatnog pribora za jedan željeznički prag

1. mrežica za okivanje 2 kom 0,22 eur/kom (0,44 eur) 3,30 kn

2. podložne ploče 2 kom 2,41 eur/kom (4,82 eur) 36,15 kn

3. dvostruke elastične podloške (Groverice) 8 kom 0,15 eur/kom (1,20 eur) 9,00 kn

4. pričvrsni vijci (Tirfoni) 8 kom 0,52 eur/kom (4,16 eur) 31,20 kn

79,65 kn(10,62 eur)Ukupni troškovi pribora

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Iz Tablice 11. vidljivo je da troškovi dodatnog pribora za proizvodnju jednog

impregniranog bukovog praga iznose 79,65 kn. Poduzeće pragove proizvodi u dvije

smjene od kojih svaka traje po osam radnih sati. U svakoj smjeni na proizvodnji

pragova rade po dva radnika. Dnevna proizvodnja u obje smjene prema standardu iznosi

približno 600 kom pragova. Proizvodnja uključuje postupak pripreme, impregnacije i

montaže dodatnog pribora, a prema standardu traje ukupno 12 sati, od čega se na

postupak impregnacije troši 10 sati, a na pripremu i montiranje pribora po jedan sat

rada. Standardni troškovi rada za proizvodnju 600 kom pragova iznose 2.520,00 kn,

odnosno 4,20 kn po jednom pragu.

Opći standardni troškovi proizvodnje za proizvodnju jednog praga iznose ukupno 59,09

kn. Za utvrđivanje općih troškova proizvodnje i njihov raspored po nositeljima potrebno

je sve nastale troškove klasificirati najprije po njihovoj prirodnoj vrsti, zatim po

mjestima nastanka troškova, te ih na kraju pomoću ključeva rasporediti po nositeljima.

Za tu se svrhu troškovi najprije evidentiraju po računima računskih skupina 40-48.

Kriterij ili ključ za raspored općih troškova proizvodnje mora osigurati terećenje

48

nositelja troškova vrijednošću troška koji su ti nositelji zaista prouzročili. To mogu biti

direktni troškovi materijala ili rada, a u slučaju poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o.

Zagreb kriterij za raspored općih troškova proizvodnje su direktni troškovi materijala.Za

opće troškove proizvodnje važno je da razdoblje u kojem se promatraju nije duže od

godine dana, da se tijekom tog razdoblja nije promijenila tehnologija, poslovna politika

ili iskorištenje kapaciteta. (Trcović, 2008) Uvidom u račune glavne knjige za protekla

razdoblja, utvrđena su slijedeća prosječna mjesečna stanja (Tablica 12.):

iznosi u kn i lp

skupina

računaVRSTA TROŠKA

mjesto troška pogon Perušić

4003 pomoćni materijali 170.272,00

4061 plin i para 21.700,00

4070 električna energija 32.100,00

4063 dizelsko gorivo za strojeve i transportna sredstva 27.200,00

4110 ostale vanjske usluge 35.500,00

4120 tekuće održavanje s rezervnim dijelovima 179.400,00

4221 doprinosi na plaće u proizvodnji 9.100,00

475.272,00

4310 amortizacija 269.262,00

269.262,00

744.534,00

Tablica 12. Prosječna mjesečna stanja na računima glavne knjige

UKUPNO OPĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE

UKUPNO VARIJABILNI OPĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE

UKUPNO FIKSNI OPĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Tablica 12. pokazuje strukturu prosječnih mjesečnih općih varijabilnih i fiksnih

troškova proizvodnje za prethodna razdoblja, za mjesto troška pogon u Perušiću, na

razini proizvodnje od 12.600 kom. Troškovi knjiženi na skupinama računa 46-47 nisu

prikazani u tablici, jer se ne mogu izravno povezati s vrstom i količinom proizvoda,

zbog čega se evidentiraju izravno na teret prihoda razdoblja.

49

Opći varijabilni troškovi raspoređuju se na nositelje na osnovi troška direktnog

materijala, prema slijedećoj formuli:

(17)

ključ opći troškovi proizvodnje

za raspodjelu = --------------------------------------- x 100

OTP na nosioce troškovi direktnog materijala

744.534,00–269.262,00

= ----------------------------------------- x 100

4.821.509,70

= 9,85%

Rezultat izračuna govori da se u poduzeću VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb opći

varijabilni troškovi proizvodnje raspoređuju na nositelje troška po stopi 9,85% od

utvrđenih troškova direktnog materijala.

Raspored općih troškova proizvodnje na nositelje važan je faktor u vrednovanju gotovih

proizvoda. Pogrešno utvrđeni troškovi uzrokuju preapsorpciju ili podapsorpciju

troškova potrebnih za proizvodnju jedinice učinka te za posljedicu imaju pogrešno

utvrđenu prodajnu cijenu, što utječe na prihode i financijski rezultat poduzeća.

4.2.1. Standardni troškovi u proizvodnji

Protekom razdoblja utvrđuje se da je ostvarena prosječna proizvodnja od 654 kom

pragova po danu, što znači da je planirana proizvodnja premašena za 54 kom pragova

dnevno. Tablica 13. u nastavku prikazuje na temelju knjigovodstvene evidencije

utvrđene stvarne troškove proizvodnje za 654 kom proizvedenih pragova:

50

Tablica 13. Kalkulacija proizvodnje jednog praga po stvarnim troškovima

VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb proizvodni pogon Perušić

Proizvod:

SastavniceJedinica

mjere

Količinski standard

Cjenovni

standard

Standardni

trošak

neimpregnirani bukov prag kom 1 217,53 217,53

kreozot - ulje za impregnaciju lit 15 6,2370 93,56

pribor - ukupno: 85,16

mrežica za okivanje kom 2 3,3880 6,78

podložne ploče kom 2 18,5570 37,11

dvostruke elastične podloške - Groverice kom 8 1,1550 9,24

pričvrsni vijci - Tirfoni kom 8 4,0040 32,03

396,25

priprema sat 1 0,35 0,35

impregnacija sat 9 0,35 3,15

montiranje pribora sat 1 0,35 0,35

3,85

21,37

31,67

53,04

396,25

3,85

53,04

453,14

opći troškovi proizvodnje

standardni trošak po pragu

fiksni troškovi

varijabilni troškovi

direktan materijal

direktan rad

Stvarni troškovi

BUKOV ŽELJEZNIČKI IMPREGNIRANI PRAG

DIREKTAN MATERIJAL:

Ukupni standardni trošak direktnog materijala po bukovom pragu:

DIREKTAN RAD:

Ukupni standardni trošak direktnog rada po bukovom pragu:

DIREKTNI OPĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE:

Ukupni opći troškovi proizvodnje po jednom bukovom pragu:

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Iz Tablice 13. vidi se da je došlo do odstupanja u svim segmentima troškova i da je

stvarni trošak proizvodnje jednog praga veći u odnosu na standardni trošak za 7,19 kn .

Tablica 14. u nastavku prikazuje ukupne standardne troškove za proizvodnju 654 kom

pragova:

51

Tablica 14. Kalkulacija proizvodnje 654 kom pragova po standardnim troškovima

VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb proizvodni pogon Perušić

Proizvod:

SastavniceJedinica

mjere

Količinski standard

Cjenovni

standard

Standardni

trošak

neimpregnirani bukov prag kom 654 211,8800 138.569,52

kreozot - ulje za impregnaciju lit 9810 6,0753 59.598,69

pribor - ukupno: 52.091,43

mrežica za okivanje kom 1308 1,6450 2.151,76

podložne ploče kom 1308 18,1000 23.674,90

dvostruke elastične podloške - Groverice kom 5232 1,1200 5.859,94

pričvrsni vijci - Tirfoni kom 5232 3,9000 20.404,83

250.259,64

priprema sat 654 0,35 228,90

impregnacija sat 6540 0,35 2.289,00

montiranje pribora sat 654 0,35 228,90

2.746,80

13.975,98

24.668,88

38.644,86

250.259,64

2.746,80

38.644,86

291.651,30

BUKOVI ŽELJEZNIČKI IMPREGNIRANI PRAGOVI

direktan rad

opći troškovi proizvodnje

standardni trošak po pragu

Ukupni standardni trošak direktnog rada:

DIREKTNI OPĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE:

varijabilni troškovi

Ukupni opći troškovi proizvodnje:

direktan materijal

DIREKTAN RAD:

9,85%

Kartica standarda ( za 654 kom)

Ukupni standardni trošak direktnog materijala:

fiksni troškovi

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Iz Tablice 14. zaključuje se da je za proizvodnju 654 kom bukovih impregniranih

željezničkih pragova prema standardu potrebno utrošiti ukupno 291.651,30 kn. Tablica

15. prikazuje ukupne stvarne troškove proizvodnje 654 kom pragova.

52

Tablica 15. Kalkulacija proizvodnje 654 kom pragova po stvarnim troškovima

VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb proizvodni pogon Perušić

Proizvod:

SastavniceJedinica

mjere

Količinski standard

Cjenovni

standard

Standardni

trošak

neimpregnirani bukov prag kom 654 217,53 142.264,62

kreozot - ulje za impregnaciju lit 9810 6,2370 61.184,97

pribor - ukupno: 55.697,91

mrežica za okivanje kom 1308 3,3880 4.432,50

podložne ploče kom 1308 18,5570 24.273,06

dvostruke elastične podloške - Groverice kom 5232 1,1550 6.042,96

pričvrsni vijci - Tirfoni kom 5232 4,0040 20.949,39

259.147,50

priprema sat 654 0,35 228,90

impregnacija sat 5886 0,35 2.060,10

montiranje pribora sat 654 0,35 228,90

2.517,90

13.975,98

20.712,25

34.688,23

259.147,50

2.517,90

34.688,23

296.353,63

BUKOVI ŽELJEZNIČKI IMPREGNIRANI PRAGOVI

Stvarni troškovi ( za 654 kom)

direktan rad

opći troškovi proizvodnje

Ukupni opći troškovi proizvodnje:

direktan materijal

standardni trošak po pragu

Ukupni standardni trošak direktnog materijala:

DIREKTAN RAD:

Ukupni standardni trošak direktnog rada:

DIREKTNI OPĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE:

varijabilni troškovi

DIREKTAN MATERIJAL:

fiksni troškovi

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Iz Tablice 15. vidi se da je za proizvodnju 654 kom pragova utrošeno 4.702,33 kn više

od očekivanih troškova prema postavljenim standardima. U nastavku rada analiziraju se

nastala odstupanja.

53

4.2.2. Ocjena i analiza nastalih odstupanja

Nakon što su utvrđeni stvarni troškovi proizvodnje vrši se utvrđivanje nastalih

odstupanja usporedbom stvarnih sa standardnim troškovima.

Odstupanje od troškova direktnog materijala

KOLIČINSKO ODSTUPANJE DIREKTNOG MATERIJALA

Količinsko odstupanje DM = (stvarna količina-standardna količina )*standardna cijena

= (654 kom – 654 kom) * 382,66 kn/kom

= 0,00 kn (nema odstupanja)

Tablica 16. Utvrđivanje količinskog odstupanja direktnog materijala

Sastavnice

planirana

količina prema standardu (kom)

ostvarena

količina u kom

razlika

(odstupanje

u količini)

standardna

cijena

ukupno odstupanje

u troškovima DM

1 2 3 4(2-3) 5 6(4*5)

neimpregnirani bukov prag 654 654 0 211,8800 0,00

kreozot - ulje za impregnaciju 9810 9810 0 6,0753 0,00

pribor - ukupno: 0,00

mrežica za okivanje 1308 1308 0 1,6450 0,00

podložne ploče 1308 1308 0 18,1000 0,00

dvostruke elastične podloške - Groverice 5232 5232 0 1,1200 0,00

pričvrsni vijci - Tirfoni 5232 5232 0 3,9000 0,00

0,00Ukupno

Količinsko odstupanje direktnog materijala

iznosi u kn i lp

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Tablica 16. pokazuje da nije došlo do odstupanja u troškovima direktnog materijala.

CJENOVNO ODSTUPANJE DIREKTNOG MATERIJALA

Cjenovno odstupanje DM = stvarna količina * (stvarna cijena – standardna cijena)

= 654 kom * (396,25 kn/kom – 382,66 kn/kom)

= 8.887,86 kn (N)

54

Tablica 17. Utvrđivanje cjenovnog odstupanja direktnog materijala

Sastavnicestvarna količina

(kom)

stvarna

cijena

standardna

cijena

razlika u

cijeni

ukupno odstupanje

u troškovima DR

1 2 3 4 (5(3-4) 6(2*5)

neimpregnirani bukov prag 654 217,5300 211,8800 5,6500 3.695,10

kreozot - ulje za impregnaciju 9810 6,2370 6,0753 0,1617 1.586,28

pribor - ukupno: 3.606,48

mrežica za okivanje 1308 3,3880 1,6450 1,7430 2.280,27

podložne ploče 1308 18,5570 18,1000 0,4570 598,26

dvostruke elastične podloške - Groverice 5232 1,1550 1,1200 0,0350 183,82

pričvrsni vijci - Tirfoni 5232 4,0040 3,9000 0,1040 544,13

8.887,86 (N)

Cjenovno odstupanje direktnog materijala

Ukupno

iznosi u kn i lp

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Tablica 17. pokazuje da je kod proizvodnje na razini 654 kom bukovih željezničkih

impregniranih pragova došlo do nepovoljnog cjenovnog odstupanja direktnog materijala

u ukupnom iznosu od 8.887,86 kn. Do odstupanja je došlo zbog promjene tečaja koji

prema postavljenim standardima iznosi 7,5000 kn za 1,00 EUR, dok je stvarni tečaj

prosječno iznosio 7,7000 kn za 1,00 EUR.

UKUPNO ODSTUPANJE DIREKTNOG MATERIJALA

Ukupno odstupanje od standardnog troška DM = količinsko + cjenovno odstupanje

= 0,00 kn + 8.887,86 kn

= 8.887,86 kn (N)

Ukupno odstupanje troškova direktnog materijala može se izračunati i na slijedeći

način:

Ukupno odstupanje od standardnog troška DM = stvarni – standardni trošak DM

= (396,25 kn/kom * 654 kom) – (382,66 kn/kom * 654 kom)

= 259.147,50 kn – 250.259,64

= 8.887,86 kn (N)

Zaključuje se da ukupno odstupanje od standardnog troška direktnog materijala iznosi

8.887,86 kn i nije povoljno.

55

Odstupanje od troškova direktnog rada

KOLIČINSKO ODSTUPANJE DIREKTNOG RADA

Količinsko odstupanje DR = (stvarna količina – standardna količina) * standardna cijena

= (11 sati * 654 kom – 12 sati * 654 kom) * 0,35 kn/h

= (7.194 sati – 7.848 sati) *0,35 kn/h

= 654 sata * 0,35 kn/h

= 228,90 kn (P)

Tablica 18. Utvrđivanje količinskog odstupanja direktnog rada

1 2 3 4(2-3) 5 6(4*5)

Sastavnice

stvarno

utrošeni sati rada

planirani

sati rada

prema

standardu

razlika

(odstupanje

u satima)

standardna

cijena rada

(u satima)

ukupno

količinsko odstupanje DR

priprema 654 654 0 0,35 0,00

impregnacija 5886 6540 -654 0,35 -228,90

montiranje pribora 654 654 0 0,35 0,00

228,90 (P)Ukupno

Količinsko odstupanje direktnog rada

iznosi u kn i lp

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Tablica 18. pokazuje da je odstupanje u količini utrošenog direktnog rada za

proizvodnju 654 kom pragova povoljno i iznosi 228,90 kn. Do odstupanja je došlo jer je

za proizvodnju jednog praga utrošeno prosječno jedan sat manje od planiranih 12 sati.

CJENOVNO ODSTUPANJE DIREKTNOG RADA

Cjenovno odstupanje DR = (stvarna cijena – standardna cijena) * stvarna količina sati DR

= (0,35 kn/h – 0,35 kn/h) * 7.194 sati

= 0,00 kn (nema odstupanja)

56

Tablica 19. Utvrđivanje cjenovnog odstupanja direktnog rada

1 2 3 4(2-3) 5 6(4*5)

Sastavnicestvarna

cijena DR

standardna

cijena DR

razlika u

cijeni DR

stvarno

utrošeni sati rada

ukupno

cjenovno

odstupanje DR

priprema 0,35 0,35 0,00 654 0,00

impregnacija 0,35 0,35 0,00 5886 0,00

montiranje pribora 0,35 0,35 0,00 654 0,00

0,00

Cjenovno odstupanje direktnog rada

Ukupno

iznosi u kn i lp

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Tablica 19. pokazuje da nije došlo do odstupanja u cijeni rada.

UKUPNO ODSTUPANJE DIREKTNOG RADA

Ukupno odstupanje od standardnog troška DR = količinsko + cjenovno odstupanje

= 228,90 kn + 0 kn

= 228,90 kn (P)

Ukupno odstupanje troškova direktnog rada može se izračunati i na slijedeći način:

Ukupno odstupanje od standardnog troška DR = stvarni – standardni trošak DR

= (11 sati * 654 kom) * 0,35 kn – (12 sati * 654 kom) * 0,35 kn

= 7.194 sati *0,35 kn – 7.848 sati *0,35 kn

= 2.517,90 kn – 2.746,80 kn

= 228,90 kn (P)

Zaključuje se da je ukupno odstupanje od standardnog troška direktnog rada povoljno i

iznosi 228,90 kn, a rezultat je nastalog pozitivnog odstupanja u utrošenim satima rada.

57

Odstupanje od općih troškova proizvodnje

Odstupanja od standarda općih troškova proizvodnje nazivaju se prebačaji ili podbačaji,

što ovisi o tome jesu li su standardni troškovi veći ili manji od stvarnih općih troškova

proizvodnje. (Gulin, 1998, str. 155) Kod troškova proizvodne režije mogu se

izračunavati odstupanja u potrošnji i u apsorpciji. Odstupanja u potrošnji troškova

proizvodne režije izračunavaju se kao razlika standardnih troškova koji bi bili

zaračunani uporabom fleksibilnog proračuna i stvarnih troškova proizvodne režije.

(Pervan, 2006, str. 24-30)

ODSTUPANJE U POTROŠNJI (KONTROLIRANO ODSTUPANJE)

Odstupanje u potrošnji = (∑ stvarni –∑ standardni) OTP prema fleksibilnom proračunu

= (13.975,88 kn + 20.712,25 kn) – (12.822,00 kn + 24.668,88 kn)

= 34.688,23 kn -37.490,88 kn

= 2.802,65 kn

Tablica 20. Utvrđivanje kontroliranog odstupanja

iznosi u kn i lp

Kontrolirano odstupanje

1. OTP prema fleksibilnom budžetu za 654 jedinica proizvodnje

a) fiksni 12.822,00 37.490,88

b) varijabilni 24.668,88

2. Stvarni OTP

a) fiksni 13.975,98 34.688,23

b) varijabilni 20.712,25

3. Kontrolirano odstupanje (1-2) 2.802,65 (P)

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Tablica 20. pokazuje da je za ostvareni opseg proizvodnje od 654 kom bukovih

impregniranih željezničkih pragova ostvareno manje 2.802,65 kn općih troškova

proizvodnje što ukazuje na potrebu provjere informacije o visini stvarnih varijabilnih

općih troškova proizvodnje.

58

ODSTUPANJE OD OPSEGA PROIZVODNJE

21,37 kn * 600 kom = 12.822,00 kn

12.822,00 kn : 654 kom = 19,6055 kn

21,37 kn – 19,6055 kn = 1,7645

654 kom * 1,7645 = 1.153,98 kn (P)

Zbog većeg iskorištenja kapaciteta od planiranog, jedinični fiksni opći troškovi

proizvodnje smanjuju se sa 21,37 kn na 19,61 kn što na razini proizvodnje 654 kom

pragova rezultira povoljnim odstupanjem od standardnih troškova u ukupnom iznosu

od 1.153,98 kn. Odstupanje od opsega proizvodnje može se izračunati i na slijedeći

način:

Tablica 21. Utvrđivanje odstupanja od opsega proizvodnje

1.

2.

fiksni

varijabilni

3. Odstupanja od opsega (1-2) 1.153,98 (P)

35.454,00

0,00

22.632,00

12.822,00

OTP za fleksibilne budžete

Odstupanje zbog opsega proizvodnje

35.454,00

654

38.644,86

37.490,88

iznosi u kn i lp

Količina pragova u kom 600

OTP uračunani u proizvodnju primjenom 59,09 kn/kom

24.668,88

a)

b)

12.822,00

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Tablica 21. ukazuje na drugi aspekt odstupanja od općih troškova proizvodnje koji

predstavlja odstupanje u apsorpciji koja proizlazi iz alokacije fiksne komponente općih

troškova proizvodnje. Budući da je proizvedeno 54 kom pragova više od planiranog

došlo je do preapsorpcije fiksnih općih troškova proizvodnje, odnosno do više

obračunatog troška u iznosu od 1.153,98 kn, što za poduzeće predstavlja povoljno

odstupanje.

59

Utvrđivanje i analiza ukupnih odstupanja

Na temelju prethodnih izračuna u nastavku se prikazuju svi standardni i stvarni troškovi

proizvodnje 654 kom bukovih impregniranih željezničkih pragova i nastalih odstupanja.

Tablica 22. Pregled standardnih i stvarnih troškova i nastalih odstupanja na razini proizvodnje 654 kom bukovih impregniranih željezničkih pragova

Nepovoljno Povoljno

1 2 3 4(2-3) ili (5+6) 5 6

Odstupanje od količine DM 0,00 0,00

odstupanje od cijene DM 8.887,86 0,00

Odstupanje od količine DR (odstupanje od učinkovitosti)

0,00 228,90

odstupanje od cijene DR

(odstupanje u plaćama)0,00 0,00

kontrolirano odstupanje

(odstupanje od cijene)0,00 2.802,65

odstupanje od opsega

proizvodnje0,00 1.153,98

ODSTUPANJE

4.702,33 (N)UKUPNO ODSTUPANJE TROŠKOVA PROIZVODNJE

Odstupanje od direktnih troškova materijala

250.259,64 259.147,50 8.887,86 (N)

Odstupanje od direktnih troškova rada

2.746,80 2.517,90 228,90 (P)

iznosi u kn i lp

Odstupanje općih troškova proizvodnje

38.644,86 34.688,23 3956,63, (P)

ODSTUPANJEELEMENTI ANALIZE

ODSTUPANJA

STANDARDNI

TROŠAKSTVARNI

TROŠAK

Izvor: izradio autor, na temelju podataka poduzeća VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

Na temelju tablice 22. zaključuje se da je poduzeće na razini proizvodnje 654 kom

pragova ostvarilo ukupno negativno odstupanje u iznosu od 4.702,33 kn ili 7,19 kn po

60

jedinici proizvoda. Negativno odstupanje nastupilo je kod troškova direktnog materijala

što je posljedica promjene tečaja kune u odnosu na euro. Povoljno odstupanje troškova

direktnog rada posljedica je manjeg utroška sati za izradu jedinice proizvoda.

Odstupanje od općih troškova proizvodnje također je povoljno i iznosi ukupno 3.956,63

kn, od čega je 2.802,65 kn nastalo kao posljedica razlike u potrošnji, dok je povećani

opseg proizvodnje rezultirao preapsorpcijom fiksnih općih troškova proizvodnje u

ukupnom iznosu od 1.153,98 kn.

„Spoznaja o odstupanju između planiranih i ostvarenih veličina omogućava traženje

uzroka odstupanja i poduzimanje odgovarajućih aktivnosti za otklanjanje uzroka tih

odstupanja te lociranje odgovornosti menadžera za postignute rezultate.“ (op. cit.

Vašiček, 1997, str. 129) Kako je u poduzeću VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb za

promatrano razdoblje utvrđeno negativno odstupanje u ukupnim troškovima

proizvodnje, zaključuje se da je potrebno preispitati utvrđene stvarne opće troškove

proizvodnje i izvršiti potrebne korekcije.

4.2.3. Prag rentabilnosti

Za poduzeće i njegov menadžment najvažnija je povratna informacija o ostvarenoj

proizvodnji i učinjenim troškovima te potrebnoj prodaji za ostvarenje nultog

financijskog rezultata. Kod izračune točke pokrića potrebno je imati uvid u visinu

fiksnih i varijabilnih troškova proizvodnje. Fiksni troškovi su neizbježni i njihova je

veličina uvjetovana veličinom kapaciteta. Varijabilni troškovi mijenjaju se ovisno o

količini proizvodnje.

Iz kartica stvarnih troškova proizvodnje proizlazi da je za proizvodnju 654 kom pragova

ostvarena slijedeća struktura troškova:

Ø fiksni troškovi = 12.822,00 kn,

Ø jedinični varijabilni troškovi = 431,77 kn.

Jedinična prodajna cijena proizvoda iznosi 561,45 kn.

61

IZRAČUN PRAGA RENTABILNOSTI

KOLIČINSKI I VRIJEDNOSNO

potrebna količina proizvodnje = fiksni troškovi / (jedinična p.c.14 – jedinični v.t.15

)

= 12.822,00 kn / (561,45 kn – 431,77 kn)

= 99 kom pragova

potrebna vrijednost proizvodnje = potrebna količina proizvodnje * jedinična p.c.

= 99 kom * 561,45 kn

= 55.583,55 kn

Izračun pokazuje da poduzeće na razini proizvodnje 99 kom pragova dnevno, uz

jedinični trošak proizvodnje od 431,77 kn i jediničnom prodajnom cijenom od 561,45

kn, ostvaruje nulti financijski rezultat. Prihodi na toj razini proizvodnje iznose

55.583,55 kn. Zaključuje se da stvarna dnevna proizvodnja premašuje prag rentabilnosti

za približno 500 kom gotovih proizvoda, odnosno za 280.725,00 kn prihoda.

IZRAČUN POMOĆU MARŽE POKRIĆA

marža pokrića = jedinična p.c. – jedinični v.t.

= (561,45 kn – 431,77 kn) * 654 kom

= 84.810,72 kn

% udjela marže pokrića u prihodima = (marža pokrića / prihodi) * 100

= (84.810,72 kn / 367.188,30 kn) *100

= 23,10%

potrebna proizvodnja = fiksni troškovi / % udjela marže pokrića u prihodima

= 12.822,00 kn / 23,10%

= 55.747,83 kn

bruto financijski rezultat = marža pokrića – fiksni troškovi

= 84.810,72 – 12.822,00

= 71.988,72 kn

14

prodajna cijena 15

varijabilni troškovi

62

Iz izračuna je vidljivo da je udio marže u ukupnom prihodu 23,10%, odnosno 129,68

kn po jednom proizvedenom pragu ili 84.810,72 kn za 654 kom proizvedenih pragova.

Za postizanje nultog financijskog rezultata potrebno je proizvesti 99 kom pragova čija

prodajna vrijednost iznosi približno 55.386,61 kn, izračunato pomoću marže pokrića

(55.386,61 kn / 561,45 kn). Na temelju dobivenih izračuna zaključuje se da poduzeće na

razini proizvodnje 654 kom pragova dnevno ostvaruje pozitivan bruto financijski

rezultat u iznosu od 71.988,72 kn.

Slika 7. Drveni željeznički impregnirani pragovi na skladištu u Perušiću

Izvor:

http://www.visevicakomp.hr/default.aspx?tipstranice=pragovi&IDSekcije=69&IDPodSekcije=8

5 (30.4.2014.)

Uočava se da je poduzeće, unatoč izuzetno profitabilnom proizvodu, u oba promatrana

razdoblja, 2011. i 2012. godini, poslovalo s gubitkom od gotovo četiri milijuna kuna.

Uzroke lošeg financijskog rezultata treba prije svega tražiti u prezaduženosti poduzeća

koje uzrokuje visoke troškove financiranja (3.509.930,00 kn), ali i problemima s

naplatom potraživanja koji su uzrok problema s likvidnošću, a za posljedicu imaju i

visoke troškove otkupa potraživanja (faktoring). Zbog poslovanja s inozemstvom

poduzeće je izloženo valutnom riziku, tj. promjenama tečaja stranih valuta, na što

upućuju i visoke negativne tečajne razlike (687.000,00 kn). Iz bilješki uz financijske

izvještaje i mišljenja revizora, uočava se da je potrebno provjeriti stanje zaliha u iznosu

od 26.600.000,00 kn i visinu ostvarenih prihoda.

63

Budući da poduzeće dio sirovina potrebnih za proizvodnju kupuje od dobavljača iz

inozemstva, u standardima cijena direktnog materijala treba provjeriti korištene tečajeve

za izračun standardnih cijena.

U 2012. godini poduzeće je izvršilo ulaganje u opremu u proizvodnji u iznosu od

1.002.494,00 kn. Utvrđeni iznos fiksnih općih troškova proizvodnje treba korigirati za

promjenu u amortizaciji za novonabavljenu opremu.

Ukupni troškovi zaposlenika za 2012. godinu iznosili su 12.945.217,00 kn. Za naknade

zaposlenicima utrošeno je dodatnih 3.140.000,00 kn. Provjerom donesenog standarda,

ustanovljeno je da su njime obuhvaćene samo plaće izravnih radnika u proizvodnji, dok

plaće i naknade ostalih zaposlenih u proizvodnoj režiji izravno terete prihode razdoblja.

Navedeno nameće potrebu provjere utvrđenih standardnih općih troškova proizvodnje

provjerom troškova neizravnog rada, ali i ostalih neproizvodnih troškova poput troškova

marketinga, upravljanja i administracije i drugih općih neizravnih troškova.

Budući da nema mogućnosti povećanja prodajne cijene, poduzeće razmatra mogućnost

rada proizvodnog pogona u Perušiću u tri smjene radi povećanja stupnja iskorištenja

kapaciteta. Radom u tri smjene prosječna dnevna proizvodnja mogla bi se udvostručiti,

jer postupak impregnacije pragova prema standardu traje deset sati zbog čega je u dvije

smjene moguće provesti samo jedan proces impregnacije. Kada bi poduzeće radilo u tri

smjene, odnosno 24 sata, mogla bi se provoditi dva postupka impregnacije dnevno i

postići bolji stupanj iskorištenja kapaciteta. U tom slučaju aktivnosti menadžmenta

morale bi se pojačati i na pronalaženju mogućnosti plasmana ostvarenih dodatnih

učinaka.

U ovom radu analizirani su samo troškovi proizvodnje u proizvodnom pogonu u

Perušiću. Za precizno utvrđivanje uzroka financijskih poteškoća neophodno je

analizirati rezultate i proizvodnog pogona u Mahičnom kod Karlovca u kojem

poduzeće proizvodi drvenu mosnu i skretničku građu.

64

5. ZAKLJUČAK

Cilj svakog poduzeća je njegov dugoročni opstanak na tržištu, a osnovni preduvjet za to

je efikasno upravljanje troškovima što zahtijeva poznavanje strukture i uzroka nastanka

troškova, ali ne i njihovu potpunu eliminaciju niti racionalizaciju pod svaku cijenu, jer

bi to dovelo u pitanje smisao poslovanja i postojanja poduzeća. Upravljanjem

troškovima nastoji se postići što veća dugoročna korist od ostvarenog troška ili

postavljene ciljeve ostvariti uz što niže troškove, efikasnijim korištenjem internih

resursa te strogom kontrolom troškova, ali bez dugoročno negativnih posljedica na

financijski rezultat poduzeća i njegovu konkurentsku poziciju na tržištu. Menadžeri

često upadaju u zamku „rezanja“ troškova čiji je postotak u ukupnim troškovima

beznačajan ili eliminiraju troškove koji donose prihode što još više pogoršava konačan

rezultat poslovanja. Česte zamke su i rizičan potez povećanja prodajne cijene ili štednja

na račun kvalitete.

Sustav standardnih troškova danas se afirmirao u gotovo nezamjenjivi instrument za

planiranje i kontrolu troškova u proizvodnim poduzećima. Cilj njegove primjene je

utvrditi koliki troškovi trebaju biti i dobiti kvalitetne informacije o stvarno učinjenim

troškovima kako bi se mogla utvrditi odstupanja i poduzeti mjere za poboljšanje

poslovnog rezultata. Težina utvrđivanja standarda i praktični problemi prilikom

uhodavanja sustava uzrokuju visoke troškove uvođenja standarda, a brzina

zastarijevanja zahtijeva njihove stalne provjere i usklađenja. Ipak, jednom kada se

uvedu, pozitivni učinci primjene sustava višestruko nadmašuju njegove nedostatke.

Psihološki učinak na menadžere i zaposlenike također je vrlo važan aspekt primjene

sustava standardnih troškova pa je prilikom postavljanja standarda nužno voditi računa

o tome da budu dovoljno zahtjevni, ali i dostižni, jer ukoliko su prestrogo postavljeni

mogu djelovati destimulativno. U proizvodnim poduzećima standardi se utvrđuju za

troškove direktnog materijala, direktnog rada i opće troškove proizvodnje i to za svaki

pojedinačni posao ili aktivnost, prema mjestu njegova nastanka.

Standardni troškovi imaju značajnu ulogu u procesu upravljanja, poglavito procesima

planiranja i kontrole. U proizvodnim poduzećima planovi temeljeni na standardnim

65

troškovima operativnog su karaktera, a najčešće sadrže plan troškova direktnog

materijala, plan troškova direktnog rada i plan općih troškova proizvodnje. Ukoliko su

dobro postavljeni, standardi mogu biti snažan poticaj menadžmentu na putu ostvarenja

planova i značajan instrument kontrole kojom se utvrđuju nastala odstupanja kao i

uzroci njihovog nastanka. Rezultati kontrole otvaraju mogućnost preispitivanja

odgovornosti za neizvršenje ciljeva, promjenu standarda ili čak redefiniranja cijele

strategije, ukoliko se pokaže da su odstupanja uzrokovana vanjskim utjecajima.

Kroz rad je prikazan način primjene sustava standardnih troškova u proizvodnom

poduzeću VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb. Specificirani su direktni troškovi

materijala i rada potrebni za proizvodnju bukovih impregniranih željezničkih pragova,

opisani postavljeni standardi, utvrđeni stvarno nastali troškovi i analizirana odstupanja

od standarda. Rezultati analize pokazuju da poduzeće ima potrebu revizije postavljenih

standarda u dijelu općih varijabilnih troškova proizvodnje. Uvidom u temeljna

financijska izvješća i analizom financijskih pokazatelja za obje promatrane poslovne

godine utvrđeno je da je poduzeće u oba razdoblja poslovalo negativno i da ima

financijskih poteškoća. Uzrok tome je prezaduženost koja za posljedicu ima visoke

troškove kamata. Za utvrđivanje uzroka negativnog financijskog rezultata potrebno je

analizirati poslovanje i drugog proizvodnog pogona, u Mahičnom kod Karlovca.

Menadžment poduzeća ima mogućnost pokušati ostvariti izlazak iz zone gubitka

povećanjem stupnja iskorištenja kapaciteta, radom proizvodnih pogona u tri smjene.

Na kraju, može se zaključiti da se osnovna korist od uvođenja i primjene sustava

standardnih troškova ogleda u nadzoru i upravljanju troškovima kao procesima koji

vode uspješnosti, ostvarenju pozitivnog financijskog rezultata i dugoročnom opstanku

poduzeća na tržištu.

66

LITERATURA

KNJIGE

Avelini Holjevac, I., 1998, Kontroling-Upravljanje poslovnim rezultatom, Hotelijerski

fakultet, Opatija

Avelini Holjevac, I., 2002, Upravljanje kvalitetom u turizmu i hotelskoj industriji ,

Fakultet za turizam i hotelski menadžment, Opatija

Bahtijarević-Šiber, F. i suradnici, 1997, Organizacijska teorija, Informator, Zagreb

Cingula, M., 2001, Kako izraditi poslovni i investicijski elaborat – Priručnik za

poduzetnike i menadžere, RRIF Plus, Zagreb

Belak, V., 1995, Menadžersko računovodstvo, RRIF Plus, Zagreb

Dražić-Lutilsky, I. i suradnici, 2010, Računovodstvo, III. izmijenjeno izdanje, Hrvatska

zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

Gulin, D., 1998, Troškovno i upravljačko računovodstvo: Sustav standardnih troškova ,

HURE

Gulin, D. i suradnici, 2004, Poslovno planiranje, kontrola i analiza, Hrvatska zajednica

računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

Gulin, D. i suradnici, 2012, Poslovno planiranje, kontrola i analiza, Hrvatska zajednica

računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

Gulin, D. i suradnici, 2011, Upravljačko računovodstvo, Hrvatska zajednica računovođa

i financijskih djelatnika, Zagreb

Habek, M. i suradnici, 2007, Temelji računovodstva i analitička knjigovodstva, III.

izmijenjena i dopunjena naklada, RRiF Plus, Zagreb

Marković, I., 2010, Financijsko restrukturiranje i sanacija poduzeća, RRiF Plus,

Zagreb

Meigs, R.F., Meigs, W.B., 1999, Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja, Mate

d.o.o., Zagreb

Osmanagić Bedenik, N., 1998, Kontroling – Abeceda poslovnog uspjeha, Školska

knjiga, Zagreb

67

Popović, Ž., Vitezić, N., 2009, Revizija i analiza, instrumenti uspješnog donošenja

poslovnih odluka, drugo izdanje, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih

djelatnika, Zagreb

Sikavica, P. i suradnici, 2008, Temelji menadžmenta, Školska knjiga, Zagreb

Škrtić, M. i suradnici, 2005, Osnove poduzetništva i menadžmenta, Katma d.o.o.,

Zagreb

Vašiček, V. i suradnici, 1997, Računovodstvo za neračunovođe, Računovodstvo i

financije, Zagreb

ČLANCI

Belak, V. , 1994, 'Profitni centri i interna ekonomija poduzeća', časopis Računovodstvo,

revizija i financije, RRiF, Zagreb

Belak, V., 2005, 'Računovodstvene podloge za upravljanje troškovima', časopis

Računovodstvo, revizija i financije, 9/2005, RRiF, Zagreb, str. 54-62

Cingula, M. i Klačmer, M., 2003, 'Pregled nekih metoda i postupaka upravljanja

troškovima', časopis Računovodstvo, revizija i financije, 8/2003, RRiF, Zagreb

Dražić Lutilsky, I. i Perčević, H., 2007: 'Primjena sustava standardnih troškova u

vrednovanju zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda', časopis Računovodstvo i financije,

9/2007, RRiF, Zagreb, str. 33-42

Gulin, D., 1998, 'Troškovno i Upravljačko računovodstvo: Sustav standardnih

troškova', HURE

Pervan, I., 2006, 'Uporaba standardnih troškova u računovodstvu i menadžerskom

odlučivanju', časopis Računovodstvo, revizija i financije, 16/2007, Računovodstvo i

financije, Zagreb, str. 24-30

Slovinac, I., 2014, 'Mjerenje zaliha i proizvodnje metodom standardnog troška', časopis

Financije, pravo i porezi, 3/2014, TEB, Zagreb

Trcović, E., 2008, 'Posebnosti obračuna u proizvodnim djelatnostima s rasporedom

troškova prema zahtjevima MRS-a 2', časopis Računovodstvo, revizija i financije,

2/2008, RRiF, Zagreb, str. 66-72

68

PROPISI

Zakon o računovodstvu, Narodne novine 109/2007.

Međunarodni računovodstveni standardi, Narodne novine 65/1996.

OSTALI IZVORI

Dimitrić, M., 2012, Računovodstvo troškova, sinopsis predavanja, 2012./2013.

Perčević, H., 2006, Metode obračuna troškova u proizvodnom sektoru Republike,

izvorni znanstveni rad, Ekonomski fakultet u Zagrebu

Perčević, H., predavanja na temu Standardni troškovi, ppt, Ekonomski fakultet u

Zagrebu, dostupno na:

<http://web.efzg.hr/dok/RAC/Standardni%20tro%C5%A1kovi.pdf>

69

POPIS TABLICA

Redni

broj Naslov tablice Stranica

1. Skraćeni pregled bilance stanja i računa gubitka za 2011. i 2012. 35

2. Izračun pokazatelja ekonomičnosti 36

3. Izračun pokazatelja profitabilnosti (rentabilnosti) 37

4. Izračun pokazatelja likvidnosti 38

5. Izračun pokazatelja učinkovitosti angažiranja imovine (aktivnosti) 39

6. Izračun pokazatelja zaduženosti 40

7. Izračun pokazatelja stabilnosti 42

8. Usporedni skraćeni prikaz pokazatelja poslovanja poduzeća 43

9. Usporedba troškova proizvodnje pragova iz trupaca bukve i gotovih

neimpregniranih pragova 45

10. Kalkulacija proizvodnje jednog praga prema standardnim

troškovima 46

11. Troškovi dodatnog pribora za jedan željeznički prag 47

12. Prosječna mjesečna stanja na računima glavne knjige 48

13. Kalkulacija proizvodnje jednog praga po stvarnim troškovima 50

14. Kalkulacija proizvodnje 654 kom pragova po standardnim

troškovima 51

15. Kalkulacija proizvodnje 654 kom pragova po stvarnim troškovima 52

16. Utvrđivanje količinskog odstupanja direktnog materijala 53

17. Utvrđivanje cjenovnog odstupanja direktnog materijala 54

18. Utvrđivanje količinskog odstupanja direktnog rada 55

19. Utvrđivanje cjenovnog odstupanja direktnog rada 56

20. Utvrđivanje kontroliranog odstupanja 57

21. Utvrđivanje odstupanja od opsega proizvodnje 58

22.

Pregled standardnih i stvarnih troškova i nastalih odstupanja na razini proizvodnje 654 kom bukovih impregniranih željezničkih

pragova

59

70

POPIS SLIKA

Redni

broj Naslov slike Stranica

1. Funkcionalna struktura računovodstva 6

2. Postupak odvijanja procesne proizvodnje 9

3. Razgraničavanje općih troškova proizvodnje na fiksne i

varijabilne troškove 18

4. Povezanost procesa planiranja i kontrole 29

5. Struktura troškova proizvodnje u proizvodnim poduzećima u

RH 31

6. Pretežita funkcionalna struktura računovodstva proizvodnih

poduzeća u Republici Hrvatskoj 32

7. Drveni željeznički impregnirani pragovi na skladištu u Perušiću 62

71

POPIS PRILOGA

Redni

broj Naslov priloga

1. BILANCA, stanje na dan 31.12.2012., (Obrazac POD-BIL)

VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

2. RAČUN DOBITI I GUBITKA, za razdoblje 01.01.2012.-31.12.2012.,

(Obrazac POD-RDG) VIŠEVICA-KOMP d.o.o. Zagreb

72

AOPoznaka

Rbr.

bilješke

Prethodna godina

(neto)

Tekuća godina(neto)

2 3 4 5

001

002 138.096.606 133.152.031

003 24.864 16.729

004 0 0

005 24.864 16.729

006 0 0

007 0 0

008 0 0

009 0 0

010 134.207.895 128.854.020

011 26.272.892 26.272.892

012 64.681.910 63.444.633

013 38.769.934 35.843.937

014 3.860.655 3.292.558

015 0 0

016 0 0

017 622.504 0

018 0 0

019 0 0

020 1.162.639 1.090.139

021 1.088.139 1.088.139

022 74.500 2.000

023 0 0

024 0 0

025 0 0

026 0 0

027 0 0

028 0 0

029 0 0

030 0 0

031 0 0

032 0 0

033 2.701.208 3.191.143

034 38.263.687 50.860.525

035 21.295.039 26.563.172

036 4.535.538 9.712.931

037 8.221.273 11.763.565

038 8.037.699 4.933.277

039 179.846 144.424

040 320.683 8.975

041 0 0

042 0 0

043 16.165.277 23.128.286

044 9.969 15.090

045 15.532.136 19.610.715

046 0 0

047 37.306 35.185

048 585.866 3.467.296

049 0 0

050 74.888 1.128.859

051 0 0

052 0 0

053 0 0

054 0 0

055 0 0

056 74.888 1.128.859

057 0 0

058 728.483 40.208

059 6.765.589 6.676.954

060 183.125.882 190.689.510

061 9.638.310 33.794.394F) IZVANBILANČNI ZAPISI

Obrazac

POD-BIL

BILANCA

stanje na dan 31.12.2012.

I. NEMATERIJALNA IMOVINA (004 do 009)

1. Izdaci za razvoj

Obveznik: 99808350057; VIŠEVICA-KOMP d.o.o.

Naziv pozicije

1

AKTIVA

A) POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLAĆENI KAPITAL

B) DUGOTRAJNA IMOVINA (003+010+020+029+033)

2. Koncesije, patenti, licencije, robne i uslužne marke, softver i ostala prava

3. Goodwill

4. Predujmovi za nabavu nematerijalne imovine

5. Nematerijalna imovina u pripremi

6. Ostala nematerijalna imovina

II. MATERIJALNA IMOVINA (011 do 019)

1. Zemljište

2. Građevinski objekti

3. Postrojenja i oprema

4. Alati, pogonski inventar i transportna imovina

5. Biološka imovina

6. Predujmovi za materijalnu imovinu

7. Materijalna imovina u pripremi

8. Ostala materijalna imovina

9. Ulaganje u nekretnine

III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA (021 do 028)

1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika

2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima

3. Sudjelujući interesi (udjeli)

4. Zajmovi dani poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući interesi

5. Ulaganja u vrijednosne papire

6. Dani zajmovi, depoziti i slično

7. Ostala dugotrajna financijska imovina

IV. POTRAŽIVANJA (030 do 032)

8. Ulaganja koja se obračunavaju metodom udjela

1. Potraživanja od povezanih poduzetnika

2. Potraživanja po osnovi prodaje na kredit

3. Ostala potraživanja

V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA

C) KRATKOTRAJNA IMOVINA (035+043+050+058)

I. ZALIHE (036 do 042)

1. Sirovine i materijal

2. Proizvodnja u tijeku

3. Gotovi proizvodi

4. Trgovačka roba

5. Predujmovi za zalihe

6. Dugotrajna imovina namijenjena prodaji

7. Biološka imovina

II. POTRAŽIVANJA (044 do 049)

1. Potraživanja od povezanih poduzetnika

2. Potraživanja od kupaca

3. Potraživanja od sudjelujućih poduzetnika

4. Potraživanja od zaposlenika i članova poduzetnika

5. Potraživanja od države i drugih institucija

6. Ostala potraživanja

III. KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA (051 do 057)

1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika

2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima

3. Sudjelujući interesi (udjeli)

E) UKUPNO AKTIVA (001+002+034+059)

4. Zajmovi dani poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući interesi

5. Ulaganja u vrijednosne papire

6. Dani zajmovi, depoziti i slično

7. Ostala financijska imovina

IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI

D) PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I OBRAČUNATI PRIHODI

73

062 58.079.914 55.091.371

063 19.724.000 19.724.000

064 0 0

065 0 0

066 0 0

067 0 0

068 0 0

069 0 0

070 0 0

071 48.631.757 47.848.573

072 -7.031.717 -9.492.659

073 0 0

074 7.031.717 9.492.659

075 -3.244.126 -2.988.543

076

077 3.244.126 2.988.543

078 0 0

079 0 0

080 0 0

081 0 0

082 0 0

083 76.060.455 68.558.467

084 0 0

085 2.453.029 1.670.344

086 36.991.245 32.097.665

087 0 0

088 23.921.242 22.327.315

089 0 0

090 0 0

091 537.000 501.000

092 12.157.939 11.962.143

093 48.847.951 66.729.223

094 0 0

095 70.600 9.000

096 12.547.205 14.583.195

097 44.466 1.749

098 34.277.029 50.562.764

099 0 0

100 0 0

101 1.013.078 865.986

102 742.220 670.529

103 0 0

104 0 0

105 153.353 36.000

106 137.562 310.449

107 183.125.882 190.689.510

108 9.638.310 33.794.394

109

110

1. Pripisano imateljima kapitala matice

2. Pripisano manjinskom interesu

A) KAPITAL I REZERVE

E) ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEGA RAZDOBLJA

F) UKUPNO – PASIVA (062+079+083+093+106)

G) IZVANBILANČNI ZAPISI

DODATAK BILANCI (popunjava poduzetnik koji sastavlja konsolidirani godišnji financijski izvještaj)

PASIVA

A) KAPITAL I REZERVE (063+064+065+071+072+075+078)

I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL

10. Obveze s osnove udjela u rezultatu

11. Obveze po osnovi dugotrajne imovine namijenjene prodaji

12. Ostale kratkoročne obveze

4. Obveze za predujmove

6. Obveze po vrijednosnim papirima

8. Obveze prema zaposlenicima

7. Obveze prema poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući interesi

9. Obveze za poreze, doprinose i slična davanja

8. Ostale dugoročne obveze

9. Odgođena porezna obveza

7. Obveze prema poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući interesi

5. Obveze prema dobavljačima

D) KRATKOROČNE OBVEZE (094 do 105)

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima

2. Obveze za zajmove, depozite i slično

3. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama

3. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama

4. Obveze za predujmove

5. Obveze prema dobavljačima

6. Obveze po vrijednosnim papirima

3. Druga rezerviranja

C) DUGOROČNE OBVEZE (084 do 092)

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima

2. Obveze za zajmove, depozite i slično

3. Vlastite dionice i udjeli (odbitna stavka)

4. Statutarne rezerve

5. Ostale rezerve

IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE

VII. MANJINSKI INTERES

B) REZERVIRANJA (080 do 082)

1. Rezerviranja za mirovine, otpremnine i slične obveze

2. Rezerviranja za porezne obveze

V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK (073-074)

2. Preneseni gubitak

VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE GODINE (076-077)

2. Gubitak poslovne godine

II. KAPITALNE REZERVE

III. REZERVE IZ DOBITI (066+067-068+069+070)

1. Zakonske rezerve

2. Rezerve za vlastite dionice

1. Zadržana dobit

1. Dobit poslovne godine

74

AOP

oznaka

Rbr.

bilješkePrethodna godina Tekuća godina

2 3 4 5

111 79.460.012 88.036.614

112 76.878.607 85.857.912

113 2.581.405 2.178.702

114 79.502.020 88.303.648

115 -1.252.319 -439.263

116 55.029.520 61.049.249

117 49.283.879 53.484.021

118 1.456.780 761.153

119 4.288.861 6.804.075

120 15.571.215 12.945.217

121 9.939.621 8.474.420

122 3.346.185 2.698.400

123 2.285.409 1.772.397

124 4.575.974 5.496.874

125 4.838.326 5.940.461

126 0 0

127 0 0

128 0 0

129 0 0

130 739.304 3.311.110

131 499.402 693.395

132 0 0

133 499.402 693.395

134 0 0

135 0 0

136 0 0

137 4.450.196 4.129.362

138 0 0

139 4.450.196 4.129.362

140 0 0

141 0 0

142 0 0

143 0 0

144 1.626 28.728

145 0 0

146 79.961.040 88.758.737

147 83.952.216 92.433.010

148 -3.991.176 -3.674.273

149 0 0

150 3.991.176 3.674.273

151 -747.050 -685.730

152 -3.244.126 -2.988.543

153 0 0

154 3.244.126 2.988.543

RAČUN DOBITI I GUBITKAza razdoblje 01.01.2012. do 31.12.2012.

Obrazac

POD-RDG

1

1. Prihodi od prodaje

I. POSLOVNI PRIHODI (112+113)

Obveznik: 99808350057; VIŠEVICA-KOMP d.o.o.

Naziv pozicije

II. POSLOVNI RASHODI (115+116+120+124+125+126+129+130)

1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda

2. Ostali poslovni prihodi

a) Troškovi sirovina i materijala

b) Troškovi prodane robe

2. Materijalni troškovi (117 do 119)

a) Neto plaće i nadnice

b) Troškovi poreza i doprinosa iz plaća

c) Ostali vanjski troškovi

3. Troškovi osoblja (121 do 123)

5. Ostali troškovi

6. Vrijednosno usklađivanje (127+128)

c) Doprinosi na plaće

4. Amortizacija

7. Rezerviranja

8. Ostali poslovni rashodi

a) dugotrajne imovine (osim financijske imovine)

b) kratkotrajne imovine (osim financijske imovine)

2. Kamate, tečajne razlike, dividende, slični prihodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama

3. Dio prihoda od pridruženih poduzetnika i sudjelujućih interesa

III. FINANCIJSKI PRIHODI (132 do 136)

1. Kamate, tečajne razlike, dividende i slični prihodi iz odnosa s povezanim poduzetnicima

IV. FINANCIJSKI RASHODI (138 do 141)

1. Kamate, tečajne razlike i drugi rashodi s povezanim poduzetnicima

4. Nerealizirani dobici (prihodi) od financijske imovine

5. Ostali financijski prihodi

4. Ostali financijski rashodi

VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI

2. Kamate, tečajne razlike i drugi rashodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama

3. Nerealizirani gubici (rashodi) od financijske imovine

V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA

VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA

X. UKUPNI RASHODI (114+137+143 + 145)

XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA (146-147)

VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI

IX. UKUPNI PRIHODI (111+131+142 + 144)

1. Dobit razdoblja (149-151)

2. Gubitak razdoblja (151-148)

XII. POREZ NA DOBIT

XIII. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA (148-151)

1. Dobit prije oporezivanja (146-147)

2. Gubitak prije oporezivanja (147-146)

75

155

156

157

158 0 0

159

160

161

162

163

164

165

166

167 0 0

168 0 0

169

170

I. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA (= 152)

IZVJEŠTAJ O OSTALOJ SVEOBUHVATNOJ DOBITI (popunjava poduzetnik obveznik primjene MSFI-a)

2. Promjene revalorizacijskih rezervi dugotrajne materijalne i

nematerijalne imovine

3. Dobit ili gubitak s osnove ponovnog vrednovanja financijske

imovine raspoložive za prodaju

XIV. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA

1. Pripisana imateljima kapitala matice

2. Pripisana manjinskom interesu

DODATAK RDG-u (popunjava poduzetnik koji sastavlja konsolidirani godišnji financijski izvještaj)

1. Pripisana imateljima kapitala matice

2. Pripisana manjinskom interesu

III. POREZ NA OSTALU SVEOBUHVATNU DOBIT RAZDOBLJA

IV. NETO OSTALA SVEOBUHVATNA DOBIT ILI GUBITAK

RAZDOBLJA (158-166)

V. SVEOBUHVATNA DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA (157+167)

VI. SVEOBUHVATNA DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA

DODATAK Izvještaju o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (popunjava poduzetnik koji sastavlja konsolidirani godišnji financijski izvještaj)

4. Dobit ili gubitak s osnove učinkovite zaštite novčanog toka

5. Dobit ili gubitak s osnove učinkovite zaštite neto ulaganja u inozemstvu

6. Udio u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti/gubitku pridruženih poduzetnika

7. Aktuarski dobici/gubici po planovima definiranih primanja

II. OSTALA SVEOBUHVATNA DOBIT/GUBITAK PRIJE POREZA (159 do 165)

1. Tečajne razlike iz preračuna inozemnog poslovanja