IME FAKSAODJELIME I PREZIMEEKOLOKA PROIZVODNJA GOVEDSKOG MESA NA PODRUJU EUROPSKE UNIJEZavrni rad

Zagreb, kolovoz 2014.

IME FAKSAODJELEKOLOKA PROIZVODNJA GOVEDSKOG MESA NA PODRUJU EUROPSKE UNIJEZavrni rad

Kolegij:

Mentor: Studentica: Matini broj studentice: Zagreb, kolovoz 2014.Sadraj

11.UVOD

11.1.Predmet istraivanja

21.2.Ciljevi rada

31.3.Metode rada

42.Pregled stoarstva Europske zajednice

42.1.Sektor govedine u EU

72.2.Proizvodi govedskog podrijetla na tritu

72.3.Zajednika poljoprivredna politika EU

102.3.Sustav klasifikacije govedskog mesa - EUROP

133.EKOLOKA PROIZVODNJA MESA UNUTAR EUROPSKE ZAJEDNICE

133.1. Sustavi proizvodnje i ekonomska vanost sektora govedine

153.2. Ekoloko stoarstvo

163.3.Osnovni principi ekolokog stoarstva

163.4.Prelazak sa konvencionalnog uzgoja na ekoloki

173.5.Razvoj ekoloke proizvodnje u Europskoj zajednici

203.6.Vanjska trgovina Europske zajednice ekolokim govedskim mesom

213.7.Cijena ekoloki uzgojenog govedskog mesa

213.8.Politika poticanja proizvodnje govedskog mesa

244.ZAKLJUAK

25LITERATURA

1. UVOD1.1. Predmet istraivanja

U ovom radu emo potanko objasniti to je govedsko meso i njegovu ekoloku proizvodnju u zemljama europske zajednice. Ovaj rad e isto tako analizirati trite za govedsko meso u Europskoj uniji. Informacije i sadraj u ovom radu se sadri samo za zemlje EU, govorit emo o govedskom mesu i njegovim karaktersitikama.

Vie od polovice potronje govedine u EU prodaje se kao svjee govei proizvodi u maloprodaji najee, a ostatak se koristi u preraene proizvode ili prodaje ugostiteljskim objektima. ivotinje tj. goveda koje se koriste u eko uzgoju moraju potjecati s ekoloke proizvodne jedinice i moraju ostati u takvom proizvodnom sustavu tijekom njihova proizvodnog ivota. Bilo koji sastojak u hranidbi ivotinja ne smije potjecati od genetski modificiranih organizama. Poljoprivredne povrine koje se koriste za proizvodnju hrane za ivotinje moraju udovoljavati uvjetima ekoloke proizvodnje kako je propisano Pravilnikom o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda. ivotinje se mogu hraniti ekoloki proizvedenom hranom s vlastitog gospodarstva ili kupljenom hranom s drugog gospodarstva koje se bavi ekolokom proizvodnjom. U ekolokoj proizvodnji nije doputena upotreba mesnog brana, kotanog brana i genetski modificirane hrane, te tvari kojima se potie rast (antibiotici, kokcidiostatici, stimulatori rasta). Uvjeti dranja ivotinja moraju udovoljavati njihovim biolokim i etolokim potrebama. ivotinje moraju imati nesmetan pristup hrani i vodi. Izolacijom, grijanjem i ventilacijom u objektu za smjetaj ivotinja mora se osigurati da strujanje zraka, koliina praine, temperatura, relativna vlanost zraka i zasienost plinovima budu takvi da ne tete ivotinjama. Objekti za dranje moraju imati mogunost prirodnog provjetravanja i osvjetljenja. Objekti i povrine za dranje ivotinja na ekoloki nain moraju biti jasno odijeljeni od konvencionalnog dranja. ivotinje koje se koriste u uzgoju moraju potjecati s ekoloke proizvodne jedinice i moraju ostati u takvom proizvodnom sustavu tijekom njihova proizvodnog ivota.

ivotinjama se u ekolokoj proizvodnji treba osigurati stalna aktivnost, odnosno uvjeti za izraavanje prirodnog ponaanja svojstvenog njihovoj vrsti. Rasploivanje ivotinja u sustavu ekoloke proizvodnje obavlja se prirodnim pripustom ili umjetnim osjemenjivanjem. Ostale manipulacije spolnim stanicama poput transfera embrija nisu doputene. U lijeenju treba to je mogue vie primjenjivati prirodne metode (sredstva biljnog, ivotinjskog i mineralnog podrijetla). U prevenciji nije doputena upotreba antibiotika, sulfonamida, hormona, ivih vakcina koje su rezultat genetskog ininjeringa, kokcidiostatika, antihelmintika, akaricida, antioksidanasa, te razlicitih drugih kemoterapeutika i kemijskih sredstava.Rad e se e se prvenstveno fokusirati na ekoloku proizvodnju govedine te plasman na trite. Analizirat emo koliinu i naine potronje te promjenu potronje govedine u zemljama tijekom. Na rad e obuhvatiti sveukupan posao vezan uz govedsko meso, znai trite govedine, klaonice koje meso pripremaju, stoare te trgovce govedskim mesom.

Kroz rad emo obraditi teme vezane uz govedsko meso, koritenje, pravne norme i ostale stvari koje ga se tiu, u sklopu Europske unije.1.2. Ciljevi radaGlavni cilj istraivanja je analiziranje ekoloke proizvodnje govedskog mesa, prouavanje svih imbenika vezanih uz govedsko meso te objaanjavanje procesa, pravnih normi, uredaba u zemljama EU. Isto tako je cilj vidjeti koliko ta proizvodnja i prehrana govedskim mesom utjee na ljude, doslovno pojasniti njezin utjecaj kao proizvod koji je napravljen ekolokim putem.

1.3. Metode radaKroz rad emo koristit mnoge metode kako bi smo to bolje objasnili ekoloku proizvodnju mesa. Isto tako uz metode koristit emo brojnu dostupnu literaturu te primjere s interneta.

Metode koje smo koristili:

Deskripcija (opisivanje)

Induktivna metoda (analiza injenica te stvaranje zakljuaka)

Metoda analize (ralanjivanje podataka i teorija) Klasifikacija (razvrstavanje i podjela pojmova)

Eksplanacija (pojanjavanje manjih pojmova).

Deduktivna metoda (izvoenje vlastitih zakljuaka ) Metoda sinteze (slaganje misli u vee tivo, povezivanje)

Kompilacija (koritenje drugih izvora sa interneta).2. Pregled stoarstva Europske zajedniceU ovom dijelu rada emo govoriti o stoarstvu Europske unije, odnosno u sektoru uzgoja i ekoloke proizvodnje govedskog mesa.

2.1. Sektor govedine u EUU ovom dijelu rada emo obraditi sektor govedine koji ukljuuje uzgoj stoke, kao i klanje, rezanje, iskotavanja i pakiranje mesa. Moglo bi se rei da je u sektoru goveeg mesa ne ukljuuje uzgoj stoke, jer to je samo ulazni proces u industriji klanja govedine. Meutim, uvjeti u primarnoj proizvodnji i odnosi izmeu primarne proizvodnje i klaonika tvrtke u velikoj mjeri odreuju kvalitetu proizvoda u ponudi za konanu trite i potronju.EU je drugi po veliini svjetski proizvoa govedskog mesa, nakon SAD-a. Godine 1997. u zemljama EU-a iznosio je 14% svjetske proizvodnje govedine. od 1989 do 1997 proizvodnja govedine u EU smanjila se s 8,9 milijuna tona na 7,6 milijuna tona. EU kao cjelina ima dovoljnu koliinu govedine za svoje potrebe, a poetkom devedesetih godina zajednica je jedan od najveih svjetskih uvoznika. U 1999. ukupni izvoz u EU govedine bio je blizu milijun tona, dok je samo oko 0,4 milijuna tona uvezla.Velik dio izvoza EU-a bila je irska govedina. Oko 90% govedine i teletine se uvozi u zemlje koje imaju manjak govedine za svoju potronju.

Razvoj u potronje EU govedine tijekom posljednjih desetljea tekao je vrlo sporo. Prosjena potronja goveeg mesa po stanovniku je stagnirala na razini od oko 20 kg po glavi to se tie godinjeg prosjeka. Potronja svinjetine i peradi s druge strane od 1998. je naglo porasla to je rezultiralo da udio govedine u ukupnoj potronji mesa pada to se tie postotka. U Europi proizvodnja govedine u velikoj je mjeri nusproizvod u proizvodnji mlijeka.Veina goveda isporuena na klanje zapravo potjee iz mlijenih farmi. Dvije treine krava u EU su krave i proizvoai mlijeka a proizvoai mlijeka najveu zaradu imaju upravo od mlijeka a ne od mesa. Europska proizvodnja govedine stoga je daleko manje specijalizirana grana proizvodnje.Slika 1, prikaz potronje govedskog mesa u milijunima tona.

Izvor: Eurostat-Comtext, 1995, Danski odbor za statistiku Mesa i Stoke, odbor statistiku, 1998 (USDA), Meunarodno trite mesa.

Goveda imaju dug ivotni ciklus, te zahtijevaju vei proces rada i skrbi dok se u procesu klanja i prodaje javlja velika zarada kod juneeg mesa. Koncentracija klaonike industrije je u stalnom porastu i to najee sa malim klaonicama. Europska govedina je sektor, poput ostalih mesnih sektora, doivjela znaajne promjere i to u irokom razmjeru, posebito na prehrambeni lanac. Sve vie se uvia rast farmi, klaonica te trgovaca mesom.Europljani vole jesti govedinu i teletinu. Njihove hranidbene vrijednosti priznaju se ve od prethistorijskog doba, a potvrdili su ih i suvremeno istraivanje i znanstveni dokazi. U prolosti, govedina, a naroito teletina, nalazili su se na stolu bogatih. Gospodarski razvoj i rast bruto nacionalnog proizvoda tijekom druge polovice prolog stoljea pratio je porast fizike i ekonomske dostupnosti mesa. Zato je i dolo do poveanog broja proizvodnje ekoloki prihvatljivog mesa kojeg ljudi sve vie trae.

U brojnim podrujima i zemljama jedenje govedine i teletine postalo je simbol boljeg ekonomstog poloaja farmera i industrijskih radnika. Nae kulinarsko umijee i tradicija obiluju receptima i specijalitetima od jednostavnih jela kao to su talijanski bollito i bistecca, jugoistoni europski kebab ili evap, engleska peena govedina, do profinjenijih jela kao maarski gula, govedina u starom poljskom stilu te izvrsna sofisticirana jela francuske kuhinje kao boeuf bourguignom i daube provencale.

Europski potroai imaju veliki izbor goveih odrezaka svjee govedine i teletine kao i polugotova jela pripremljena za kuhanje - ili gotove govee proizvode. Opi trend u potronji poljoprivrednih proizvoda - via kakvoa za manje novca - nije mimoiao niti sektor govedine. Zahtjevi europskih potroaa osim cijene, sigurnosti i kakvoe ukljuuju i udovoljavanje normama okolia i dobrobiti ivotinja. Zahtjevi u nii trita govedinom zatienog podrijetla i kakvoe ukljuuju oznaavanje podataka o mjestu i nainu proizvodnje. U nekoliko prolih desetljea prodaja govedine suoena je s nekim negativnim konotacijama u vezi s troenjem crvenog mesa (npr. kolesterofobija). Osim toga kriza BSE i djelovanje pojave FMD devedesetih ozbiljno su ugrozili potronju govedine: u stvari, potronja govedine i teletine po glavi porasla je od 18,2 kg po glavi 1960. do skoro 25 kg 1985., a odonda je ponovno pala na 19,3 kg/glavi 2000., to je takoer potvreno 2003. Europska uniji i zemlje lanice odmah su djelovale uvoenjem sustava pojaanog nadzora zdravlja ivotinja, zabranom klanja rizinih ivotinja, nadzorom kretanja ivih ivotinja i mesa, registriranjem i identificiranjem svih goveda, kao podrkom dobrovoljnom uvoenju markica za govedinu.

Razdoblje 2001-2005 oznaio je oporavak potronje govedine i njezino stabiliziranje na razini od nekih 20 kg godinje po glavi u zapadnom i 7 kg u srednjem i istonom dijelu Europske unije. Program koji je financirala Europska komisija za proizvodnju ekolokog govedskog mesa imao je za cilj obavjetavati potroae o poduzetim mjerama za osiguranje sigurnosti i kakvoe govedine, te je uvelike doprinesao oporavku potronje govedine. Zadnjih deset godina potronja govedine dramatino je pala u dravama lanicama (do 50%) u skladu s velikim smanjenjem proizvodnje govedine. Slaba sklonost potroaa za govedinu i potronju teletine takoer su meu razlozima velike razlike izmeu novih i starih drava lanica. Novih 10 lanica proizvodi 8/4 ukupne govedine i teletine i troi 6% potronje govedine i teletine u EU-25.

2.2. Proizvodi govedskog podrijetla na trituGovedina je vaan dio prehrane u svim europskim zemljama i temeljni dio odreenih proizvoda koje se nudi na maloprodajnoj razini i ne razlikuju jako puno od zemlje do zemlje. Istraivanje je u Njemakoj, Velikoj Britaniji, panjolskoj i Francuskoj pokazalo je da mljevena junetina, govedina i iznutrice imaju isti postotak u odnosu na prehranu u sve etiri zemlje. Njenost i okus komada govedine varira sa svog poloaja na trupu, znai odresci ili kocke od govedine su dakle tipini proizvodi za te zemlje. Ponekad naziv jedne vrste govedine odraava njegovu primjenu u odreenom tradicionalnom jelu, uzmimo za primjer "Gula". Iako su osnovni sastojci jela vrlo slini u svim zemljama, postoje i vrste proizvoda koji su poznati samo u jednoj ili nekoliko zemalja. S obzirom na boju govedine je vidljiva ralika izmeu sjeverne i sredinje Europe, koji vole relativno tamno meso govedine dok juni koji vole meso govedine svjetlije boje.Govedina se takoer koristi kao sastojak u proizvodnji gotovih jela kao hamburgera, pizze itd i u manjoj mjeri proizvodnje kobasica. Koliina govedine koja se prodaje u maloprodaji polako raste u Velikoj Britaniji. Prema podacima EUROSTAT-a, obraena govedina ima povean svoj udio na tritu Velike Britanije s 18% od ukupnog postotka, 1985. Godine bila je 22% , a od 1994. ugostiteljstvo i trite takoer je poveao svoj udio s 20% na 24%. U Njemakoj, distribucija govedine je ista kao i u Velikoj Britaniji.

2.3. Zajednika poljoprivredna politika EUZajednika poljoprivredna politika je od samog osnutka Europske zajednice bila jedna od glavnih tema kao i jedna od glavnih toaka Rimskih ugovora 1957. godine. Takav naglasak na poljoprivredu stavljen je zbog sjeanja na nestaice hrane i poljoprivrednih zaliha u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Rimski ugovori definirali su osnovne toke Zajednike poljoprivredne politike (Common agricultural policy - CAP). Naela CAP-a uobliena su na Konferenciji u Stresi 1958. godine. Dvije godine poslije, mehanizme CAP-a prihvatilo je est zemalja osnivaica Europske zajednice. CAP se poeo primjenjivati 1962. godine.Pravna su osnova za poljoprivrednu politiku lanci 38 do 44 Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Amsterdamskim ugovorom poniteni su lanci 44, 45 i 47 jer su zastarjeli. CAP se sastoji od skupine pravila i mehanizama koji reguliraju proizvodnju, prodaju i plasiranje poljoprivrednih proizvoda u Europskoj uniji, uz poseban naglasak na razvoj seoskih podruja. Zajednika poljoprivredna politika je jedno od najvanijih podruja djelovanja i koncentracije sredstava kojima raspolae Europska unija. Takav poloaj poljoprivreda ne zauzima samo zato to na nju otpada 50 % prorauna EU, broja ljudi i podruja koje obuhvaa, nego i zbog simboline vanosti i prijenosa suvereniteta u tom podruju, s nacionalnog na vii europski stupanj. Vanost CAP-a ogleda se i u velikoj povezanosti s reguliranjem jedinstvenog trita i Europske monetarne unije - dvaju kljunih temelja za provedbu plana europske integracije. Ciljevi CAP-a definirani su prema lanku 39 Ugovora o funkcioniranju Europske unije:

Podizanje poljoprivredne produktivnosti promicanjem tehnikog napretka, racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje i optimalnog koritenja proizvodnih faktora, posebno radne snage.

Osiguravanje ivotnog standarda za poljoprivrednu populaciju, osobito podizanje primanja osoba koje se osobno bave poljoprivredom.

Stabilizacija trita.

Sigurnost opskrbe trita.

Osiguranje poljoprivrednih proizvoda za potroae po razumnim cijenama.

Kako bi se ostvarivanje postavljenih ciljeva omoguilo, lanak 40 Ugovora o funkcioniranju Europske unije predvia osnivanje Zajednikih organizacijskih trita (CMO), koji ovisno o proizvodima, mogu biti u obliku: zajednikih pravila o konkurenciji,

obavezne koordinacije nacionalnih trinih organizacija i

europske trine organizacije.

Od est proizvoda za koje su poetkom 1960-ih godina bile uspostavljene, CMO danas obuhvaa gotovo sve poljoprivredne proizvode ili grupe proizvoda, osim krumpira, meda i nekih alkoholnih pia. Time su postavljeni osnovni instrumenti zajednikog trita poljoprivrednih proizvoda, koji uklanjaju prepreke u unutarnjoj trgovini i odravaju zajedniku carinsku barijeru prema treim zemljama.

Tri su naela (definirana jo 1962.), na kojima se temelji Zajednika poljoprivredna politika:

1. Jedinstveno trite koje ima dva znaenja:

primjenu (na poljoprivredne prozvode) pravila o slobodnom prometu robe izmeu drava lanica i

odreivanje zajednikih cijena i pomoi, bez obzira na sjedite ekonomskog subjekta. Korektna primjena tog naela zahtijeva zajedniko reguliranje cijena, isplaivanja pomoi i pravila konkurencije, harmonizaciju propisa o zdravstvenom osiguranju i administrativnim postupcima kao i zajedniku vanjskotrgovinsku politiku;2. Prioritetnost Unije. Tim naelom osiguravaju se aktivnosti na dva stupnja:

davanje prioriteta poljoprivrednim proizvodima iz Unije pred uvoznim proizvodima i

zatitom unutarnjeg trita od poremeaja izazvanih nekontroliranim uvozom poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama, kao i od poremeaja na svjetskom tritu.

3. Financijska solidarnost. - Trokovi koji proizlaze iz primjene Zajednike poljoprivredne politike moraju biti podijeljeni meu svim zemljama lanicama, bez obzira na njihov nacionalni interes.

2.3. Sustav klasifikacije govedskog mesa - EUROP2005. godine, industrija govedine u Irskoj zamijenila je tradicionalne subjektivne vizualne metode klasifikacije, sustavom automatizirane klasifikacije govedskih trupova. Sposobnost dosljednog klasificiranja konformacije trupova na liniji klanja je umjetnost, ali odrati tu dosljednost je problem. Klasifikacija trupova je subjektivan posao, te za proizvoae, koji su esto plaeni prema razredu (klasi) mesa i randmanu (postotku klaonikog iskoritenja), predstavlja esto pitanje novca i cijene. Cijelo posljednje desetljee industrija govedine u Irskoj radila je na uklanjanju moguih anomalija u klasifikaciji te razlika koje su uoene u razliitim regijama, ali i u razliitim mesnim industrijama. Vlada i industrija Republike Irske, odgovor su pronale u automatiziranom sustavu klasifikacije trupova. Meutim, da bi ovaj sustav bio uspjean, cijela industrija morala je zamijeniti postojei runi sustav. U vrijeme kada je irska industrija govedine poela istraivati mehanike sustave klasifikacije, znatno se oslanjala na europski interventni sustav. Velike koliine irske govedine slane su u otkup, ali isplata je bila bazirana prema konformaciji i randmanu trupova, tako da je vanost tone procjene postala imperativ. Jim Carew iz Ureda za poljoprivredu naglasio je kako su uzgajivai postali svjesni postojanja alternativnog naina subjektivnoj prosudbi trupova. Iako klasifikator posjeduje tablice koje potvruju njegovo miljene ipak je samo njegova procjena ta koja odreuje cijenu.

Vlada je izradila radni plan i omoguila sredstva za provedbu automatizirane klasifikacije trupova. Do tada je primjenjivano nekoliko sustava klasifikacije. U Danskoj su istraivanja automatizirane klasifikacije zapoela 80-tih, a u Australiji Francuskoj i Njemakoj 90-tih godina 20. stoljea. Odjel za istraivanje Poljoprivrednog instituta zajedno s industrijom Dawn Meats (Midleton) postavio je pokusno ispitivanje razliitih sustava klasifikacije 10.000 trupova goveda u vremenskom periodu od 6 tjedana upotrebom tri razliita stroja, dizajnirana u Njemakoj, Danskoj i Australiji. Testiranje je zamiljeno na nain da se utvrdi raspon ocjena konformacije istog trupa ali upotrebom sva tri stroja. Za potrebe ispitivanja selektirano je 10.000 grla prvotno vizualno ocjenjenih od strane klasifikatora, te je informacija o ocjenama 7.000 grla poslana tvrtkama koje su posjedovale ocjenjivake strojeve kako bi ih mogli kalibrirati. Tada je uslijedila procjena daljnjih 3.000 trupova pomou strojeva i graduiranje prema kalibraciji pregledanih 7.000 grla. Ispitivanjem je utvren randman za 400 trupova. Rezultati predvienih ocjena (klasa) usporeivani su meusobno i s vizualnom procjenom kao bi se otkrio najtoniji automatizirani ocjenjiva odnosno klasifikator. Prvi rezultati testiranja bili su ohrabrujui jer se pokazalo da ocjena pomou stroja moe biti jednaka onoj prosjenog klasifikatora. Istraivanje je nastavljeno kako bi se osigurala vea tonost (daljnja kalibracija strojeva s informacijama o svih 10000 trupova), te je u 2000. godini drugih 2.400 reprezentativnih trupova zaklanihgoveda ocjenjeno pomou strojeva. Klasifikacija je bila bazirana na internacionalnoj EUROP skali, koja je u uporabi irom Europe jo od 1981. Kako su neke drave koristile sisteme plaanja prema randmanu, Institut za poljoprivredu Republike Irske morao je suraivati kroz cijelo vrijeme testiranja s Europskom Komisijom kako bi se utvrdila razina tonosti (preciznosti). Namjetajui standarde prema europskom sustavu, automatizirani strojevi za ocjenjivanje trupova uspostavili su oitavanja koja mogu biti prihvaena irom EU. Dok EUROP sustav razvrstava trupove u 5 razliitih klasa, za testiranje klasifikacije trupova pomou strojeva svaki razred bio je podijeljen na tri, kako bi dao 15 moguih ocjena, te su trupovi ocjenjivani i prema EUROP klasifikaciji i prema navedenom sustavu zbog osiguravanja vee tonosti. U studenom 2003. godine, u Irskoj je izveden autorizacijski test tako da su strojevi usklaeni s propisima EU pa su klaonice stupile u pregovore s proizvoaima opreme o primjeni jedinstvenih strojeva. Odluka je pala na njemaku firmu Technology GmbH. U 2004. godini, 24 od 35 preraivaa govedine u Irskoj uvelo je strojeve za klasifikaciju, i to za vie od 90% zaklanih goveda u cijeloj dravi. Ostalih 8 postrojenja su zapravo manje klaonice koje tjedno privode na klanje manje od 75 grla, tako da upotreba strojeva u njima nije ekonomina.

Upravitelj industrije Dawn Midleton, Dan Gavin smatra da strojevi daju dosljednost. Ocjena dobivena u ponedjeljak bit e ista i u petak, a povratna informacija o grlima uzgajivaima je od izuzetnog znaenja. Upravo i Ured za poljoprivredu istie dosljednost ocjena razlogom uspjeha automatskog sustava klasifikacije trupova. Strojevi su otklonili sumnju uzgajivaa ivotinja u pristranost pri ocjeni klasifikatora. Automatizirani sustav ocjena takoer utjee na shemu prijavljivanja nacionalne cijene, budui su detalji klasifikacije i mase trupa prijavljeni zajedno s cijenom.

Koritenje istog sustava klasifikacije u svim klaonicama i industrijama mesa, omoguava proizvoaima uvid u to to i koliko tvornice plaaju za odreene standarde i kvalitetu, te s gledita preraivaa dozvoljava nagrade za dobru kakvou i kazne lou. Koritenje mehaniziranog sistema ocjenjivanja baziranog na EUROP klasifikacijskom sistemu, daje garanciju tonosti i dosljednosti industriji govedine u Irskoj, budui se 90% njihovih proizvoda izvozi u ostale europske zemlje. Budui su strojevi kalibrirani i testirani prema pravilima EC, ne moe biti razlika u klasifikaciji trupova od zemlje do zemlje u EU. Sustav inspekcije ukljuuje pet lokalnih supervizora, koji redovito posjeuju postrojenje kako bi osigurali tonost ocjenjivanja trupova kao i poslovanje unutar dozvoljene tolerancije. Za ovakav postupak klasifikacije trupova postoji interes u Italiji i Velikoj Britaniji te posebice u Francuskoj gdje je izraen pritisak industrije na vladu kako bi se napravio brzi progres prema automatiziranoj klasifikaciji trupova.Automatizirani sustav ocjenjivanja trupova od E+V Technology je vizualni sustav koji koristi jednostavno osvjetljenje, te kameru i projektor kao opremu. Slike polovice trupova pohranjuju se u raunalo. Program koji analizira takve vizualne informacije dijeli trup u razliite regije i oitava pokrivenost trupa masnim i miinim tkivom. Na liniji klanja se oitavaju parametri samo s jedne polovice trupa. Prije snimanja polovice, detalji s une markice se pohranjuju u raunalo, trup se vae, a podaci o masi se dodaju jedinstvenom identitetu ivotinje. Tada se uzimaju podaci o pokrivenosti masnim tkivom i obliku miia, pa se masa i oblik trupa, zajedno s udjelom masnog tkiva analiziraju i usporeuju sa standardima koji su postavljeni testiranjem. Tako se dobivaju podaci o konformaciji trupa. Trupovi se usporeuju s rezulta-tima ocjene 615 trupova u autoriziranom testu koji slue kao osnova za klasifikaciju. Ocjena trupa u skladu s pet EUROP klasa istaknuta je etiketi i istie se naknadno na polovici trupa. Detaljnije ocjene (1-15) pohranjuju se u kompjuter, budui je svaka od EUROP ocjena podijeljena jo na tri. Etiketa koja se otisne na obje polovice trupa ima podatke o masi, starosti, spolu, vrsti ivotinje, broju stada, datumu klanja, broju trupa i bar-codu tako da se informacije o trupu mogu ponovno oitati. Dan prije klanja sistem se testira kako bi se osigurala tonost skala te funkcioniranje sustava. Sve promjene baze u autorizacijskom testu moraju se provjeriti i odobriti. Inspektori Ureda za poljoprivredu kontroliraju postrojenje redovito, kako bi bili sigurni da se autorizirane baze nisu promijenile. Takoer, ovlateni su obaviti vizualnu klasifikaciju trupova, kako bi svoje ocjene usporedili s ocjenama stroja, i na taj nain garantirali njegovu ispravnost, kao i nepostojanje neodobrenih promjena. Sustav klasifikacije je javan i obznanjen na slubenim stranicama Ureda za poljoprivredu to proizvoaima omoguuje uvid u ocjenu konformacije i cijene razliitih klaonica, kao i usporedbu ocjena s ocjenama drugih uzgajivaa.3. EKOLOKA PROIZVODNJA MESA UNUTAR EUROPSKE ZAJEDNICE

3.1. Sustavi proizvodnje i ekonomska vanost sektora govedine

Sektor govedine i teletine pridonosi 10% ukupne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u EU te je drugi najvei prinosnik nakon mljekarskog sektora iji udio predstavlja 14% ukupne vrijednosti. U mnogim podrujima kao to su planinska i brdovita podruja Srednje Europe ili zemlje poput Irske (25% poljoprivrednog BDP-a) to je temeljna gospodarska djelatnost gdje postoji malo alternativa za poljoprivrednu proizvodnju. Osim ekonomske vanosti sektora veliki sustavi proizvodnje govedine igraju vanu ulogu u zatiti i upravljanju okoliem (odravanje sela, kontrola korova i grmlja). Bez ove i drugih vrsta stoke mnoga bi podruja trpjela ozbiljno propadanje okolia i raseljavanje ljudi. S ukupnom proizvodnjom od nekih osam milijuna tona EU predstavlja oko 13% ukupne svjetske proizvodnje govedine i teletine. U zadnjem desetljeu proizvodnja govedine u EU-15 postupno se smanjivala do ukupnog pada od 7,6% u 2003. godini u usporedbi s 1993. Godine 2004. proizvodnja govedine u proirenoj Europskoj uniji (dvadeset i pet lanica) bila je jednaka proizvodnji 1993. u EU-15. Proizvodnja u drugim europskim zemljama takoer je pala: u 2004. Europa je proizvela 11,6 milijuna tona govedine u usporedbi s 14,8 milijuna tona u 1993-95. U istom razdoblju svjetska proizvodnja govedine poveala se za 6,3 milijuna tona ili za 16,8% zahvaljujui znatnom porastu na drugim kontinentima, osobito u Junoj Americi (porast od 2,6 milijuna tona ili 26%).

Jedna treina govedine i teletine proizvedena u Europskoj uniji - izravno ili neizravno - je od mlijenih stada dok su dvije treine proizvedene od pasmina specijaliziranih za govedinu i njihovih krianaca. Velika raznolikost u sustavima proizvodnje koja se razvila u prolom stoljeu prvenstveno se temelji na prirodnim uvjetima, strukturi farma i tradiciji. Uglavnom postoje dva tipa sustava proizvodnje:

Sustavi koji se temelje na ispai smjeteni na zapadnim rubovima Kontinenta. Ove sustave obiljeava iskoritavanje specijalnih pasmina i teladi mlijenih pasmina. Gotovo potpuno ili preteno koritenje pae ima za posljedicu sporiji rast, veu klaoniku teinu i zrelije meso jaeg okusa. Sustavi koji se temelje na itaricama smjeteni u srednjoistonoj Europi i na Mediteranu koriste pasmine za meso i njihove kriance na intenzivniji nain. Oni daju ivotinje manje teine pri klanju i laganijeg okusa. Meutim, ne postoje stroge granice izmeu ova dva tipa proizvodnog sustava: u Srednjoj Europi i na Mediteranu panjaci, osobito u planinama i na rubovima poljoprivredne zemlje, esto koriste u vrijeme vegetacije, a tovilita za intenzivno dovravanje krmivima na bazi itarica mogu se takoer nai u zapadnim dijelovima Unije. Veliina farma koje proizvode govedinu i teletinu varira i unutar zemalja - od malih obiteljskih gospodarstava s nekoliko mlijenih ili dojnih krava do velikih tovilita industrijskog tipa. Mnoge farme koje proizvode govedinu i teletinu a koje obino proizvode i itarice, takoer dre druge domae ivotinje ili imaju dodatne prihode izvan farma. Postoje velike nacionalne i regionalne raznolikosti vrsta gotovih proizvoda u pojedinoj proizvodnoj jedinici. Njih odreuju prirodni uvjeti, proizvodni sustav, trite i tradicija. Proizvodi dostupni na tritu ukljuuju nekoliko skupina i kategorija ivotinja kao to su rasplodni materijal, telad za klanje, telad za tov, lagane ivotinje za tov, lagani junci i volovi za klanje, teke zavrne ivotinje, poboljane krave koje se razlikuju, prvenstveno po dobi i teini na poetku i kraju proizvodnih procesa. Na primjer, u Njemakoj dob i teina na poetku proizvodnog procesa variraju od 14 do 300 dana i od 45 do 40 kg do 750 dana i 740 kg. Neki farmeri proizvode samo jedan tip finalnog proizvoda za prodaju dok su neki organizirani kao zatvoreni sustavi, to ukljuuje itav proizvodni ciklus - od krava do bikova, od panjaka ili bikova za zavravanje s koncentratom. Ekoloka proizvodnja goveda i teladi nije jednako raspodijeljena meu regijama i zemljama. Trgovina ivih goveda meu zemljama unutar EU 2003-4. godine postigla je prosjek od gotovo 3 475 milijuna Eura dok je u istom razdoblju prosjena ukupna vrijednost trgovine goveda (ive ivotinje i meso) iznosila preko 3 785 mil. Eura. Povijesno, Europska unija je najvei izvoznik govedine. U zadnjih pet godina godinji izvoz govedine iznosio je prosjeno 597 170 tona (varirajui od 973 000 tona 1999. do 597 000 tona 2004. - smanjenje od 59%). Uvoz govedine varirao je od 423 000 tona 1999. do 680 000 tona 2004. - porast od 44%. U istom razdoblju nove drave lanice izvezle su prosjeno 144 170 tona govedine godinje (varirajui od 121 000 tona 1999. do 188 000 tona 2004. - porast od 55.2%) i uvezle su 44 500 tona (s porastom od 171,5% izmeu 1999. i 2004.). Trend opadanja izvoza posljedica je uglavnom smanjenja proizvodnje. Pad proizvodnje govedine prouzroila je uglavnom pojava bolesti (BSE kriza, FMD) te posljedini pad potronje i potranje za govedinom. U istom razdoblju u sektoru govedine u zemljama Srednje i Istone Europe zavrena je prilagodba trinim uvjetima, nagli pad domae potronje, gubitak izvoznog trita u bivem SSSR-u, to je rezultiralo niom proizvodnjom od 30 do 50% u usporedbi s razdobljem prije tranzicije.

Neke promjene u politici, uvedene u EU u skladu sa sporazu-mima postignutim unutar Svjetske trgovinske organizacije kao to su smanjenje izdataka za potporu domaem tritu, smanjenje izvoznih naknada i manja carin-ska zatita, takoer su doprinijeli smanjenju izvoza i poveanju uvoza govedine. Smanjenje dobave teladi iz mlijenih stada takoer je pogodilo proizvodnju govedine: 2004. broj mlijenih krava bio je 30% nii nego 1990. kao posljedica mljekarskih kvota i stalnog porasta proizvodnje mlijeka po kravi. Od 2003. EU je isti uvoznik. Oporavak potronje takoer je doprinio padu izvoznih vikova.3.2. Ekoloko stoarstvo

Ekoloka poljoprivreda podrazumijeva proces odrivog razvoja ruralne sredine u skladu s raspoloivim resursima, tradicijom, biorazgradiva potencijalom stanita i predstavlja zaokruenu i cjelovitu farmsku - ratarsku i stoarsku proizvodnju, ime je obuhvaeno i ouvanje i obnova prirodnih resursa, kao i povratak tradicionalnim vrijednostima i znanjima.

U usporedbi s konvencionalnom proizvodnjom u stoarstvu, potivanje standarda i zakonske regulative pri kontroli svake faze proizvodnog ciklusa, koji su definirani u organskom stoarstvu, u mnogome doprinosi proizvodnji zdravstveno sigurnih proizvoda ivotinjskog podrijetla, zatiti okolia i razvoju socio - ekonomskih entiteta. Potivanje visokih standarda dobrobiti ivotinja ima pozitivne uinke na zdravstveni status ivotinja. Pozitivni uinci na zdravlje humane populacije i na stanite su dugoroni i nemjerljivi. Karakteristika organske proizvodnje je manja produktivnost u odnosu na konvencionalnu, tako da su proizvodi dobiveni u organskim sustavima za oko 30% skuplji. Dobro dizajnirani akcijski planovi i snani poticaj proizvoaa na nacionalnoj razini kao i na razini Europske zajednice, neophodna su podrka razvoju ovog vida proizvodnje.3.3. Osnovni principi ekolokog stoarstva

Suvremeni sustav upravljanja organskom proizvodnjom u stoarstvu je reguliran zakonskim aktima, u standarde o kvaliteti organskih proizvoda ugraene su ne samo definicije kvalitete i karakteristika finalnog proizvoda, ve je i posebna panja poklonjena kontroli svake priozvodni faze dobivanja primarnog proizvoda do plasiranja na trite. Zakonska regulativa definira kontrolu proizvodnih procesa koje imaju cilj proizvodnju adekvatne koliine, kemijski i bioloki nezagaene, hrane na nain koji je ekoloki opravdan, ekonomski koristan i zadovoljava etike kriterije o humanom postupanju sa ivotinjama).

Kako je jedan od bitnih preduvjeta za postizanje skladnog ekolokog razvoja stoarske proizvodnje ograniena (ak i kroz standarde zdrave hrane) mogunost primjene kemijskih sredstava za zatitu zdravlja ivotinja lokalno adaptirane, autohtone i prirodne rase dobivaju prednost u odnosu na uvezene. Ovim se postie koritenje prirodnih resursa bez izmjena prirodnog genofonda u stanitu i ne degradira prirodna zajednica ime se postie ouvanje bioloke raznolikosti, i time osigurava ouvanje ne samo domesticiranih vrsta nego i divljih.

Zbog toga je ekoloko stoarstvo i poljoprivreda uope razvojni put izbora za eko - zone i nacionalne parkove. Ovakvim privreivanjem uva se i unapreuje prirodna zajednica, smanjuje se razina zagaenosti okolia, omoguuje se ouvanje jedinstvenih i endeminih formi autohtonih pasmina koje predstavljaju izvor nove varijabilnosti za budue generacije, smanjuje se trend depopulacije sela, naroito u regijama s ogranienim potencijalom za intenzivan razvoj i uvaju se tradicionalne vrijednosti ljudskog drutva. Istovremeno se osigurava rast prihoda i uvaju se potencijali za razvoj drugih djelatnosti, prije svega turizma, lovnog turizma, umarstva, itd. 3.4. Prelazak sa konvencionalnog uzgoja na ekolokiPrelazak iz konvencionalne u ekoloku proizvodnju zahtijeva odreeno vrijeme, to ovisi o vrsti, kategoriji i opih uvjeta uzgoja ivotinja. Ovaj proces se odnosi kako na biljnu tako i na ivotinjsku proizvodnju.

Ekoloki sustav proizvodnje stone hrane definira nain obrade tla i primjenu organskog smea, uporabu i listu sredstava za zatitu bilja, a zatim prijevoz i skladitenje stone hrane. Ukoliko zemljite i biljke nisu neposredno prije pretvorbe tretirani sredstvima koja su zabranjena pravilnikom koji je donijela EU, razdoblje pretvorbe je krai i traje najmanje 6 mjeseci.

Zaokruena ekoloka proizvodnja je dokazan nain za poboljanje kvaliteta zemljita i poveanja sposobnosti biljaka da iz zemlje koriste mineralne tvari tijekom vremena. Razliite studije su pokazale da organski sustavi omoguuju poveavanje koncentracije vitamina i antioksidanasa za 30%, u prosjeku. Ova poveanja su dovoljno velika da poprave dugoroni pad koncentracije ovih tvari u veini namirnica. U cilju dobivanja ekolokih proizvoda s certifikatom, ivotinje se moraju drati u skladu s uvjetima pravilnika, koji propisuje razdoblje pretvorbe za prelazak iz konvencionalnog u ekoloki uzgoj. Za prelazak iz u konvencionalne u ekoloku proizvodnju za goveda i konje namijenjene za proizvodnju mesa propisan je razdoblje u trajanju od najmanje 12 mjeseci, za male preivae i svinje najmanje 6 mjeseci, za ivotinje za proizvodnju mlijeka najmanje 6 mjeseci, perad u tovu 10 tjedana, dok je najkrai period pretvorbe za perad za proizvodnju jaja, 6 tjedana.

3.5. Razvoj ekoloke proizvodnje u Europskoj zajedniciOsnovno pitanje prilikom izrade planova razvoja stoarstva je na koji nain i koliko brzo je mogue ostvariti proizvodni rast, odnosno omoguiti ekonomski napredak stoara. Sve do polovice dvadesetog stoljea ovakvi planovi su podrazumijevali intenzivan rast stoarske proizvodnje uz poveanje investicija u stoku, objekte, hranu, lijeenje i vrlo esto naputanje prirodnih panjaka i livada.

Premda je nominalno promatrano, na ovaj nain brzo ostvarivan rast proizvodnje ispostavilo se da je ovakav razvoj bez obzira na rast ukupnog dohotka, bio baziran na sve veim ulaganjima, sve manjoj dobiti po jedinici proizvoda, a farma je postajala vrlo podlona uincima trinih potresa, te je sama po sebi bivala sve ranjivija. Intenzifikacija stoarstva u odreenoj regiji je esto podrazumijevala znaajna zahvaanja u prirodnoj sredini kao to je uvoz visoko selekcionarnih ivotinja, melioracija velikih livadskih i panjakih povrina, intenzifikacija ratarstva, izgradnja velikih objekata za smjetaj ivotinja, itd. Svaki od ovih zahvata je pojedinano imao negativne uinke na eko sustav uope. Poveanje broja grla preko kapaciteta prirodnih izvora je neminovno dovodilo do rasta zagaenost iz poljoprivrede, izravno odnosno neizravno. Samo promjenom rasnog sastava odnosno uvozom egzotinih (onih koje nisu prilagoene na uvjete stanita) ivotinja promijenjen je genofond cijele prirodne zajednice, a novopridole ivotinje su esto stavljene pred selekcijske izazove na koje nisu bile u stanju da odgovore. Svaka rasa i sorta domaih ivotinja je primarno nastajala kroz proces interakcije genoma i ambijenta uz usmjeravanje koje je nametao ovjek.

Proces evolucijske adaptacije na vektore selekcije iz ambijenta jedoveo do stvaranja endemine kombinacije genskog pula na odreenim lokalitetima ime su nastale autohtone i prirodne pasmine domaih ivotinja. Ove pasmine su dobro adaptirane na selekcijske izazove ambijenta u kome su evoluirale te su samim tim i otporne na imunoloke izazove koji su prisutni na odreenoj regiji. Intenzifikacija selekcije u pojedinim zemljama su razvijene dananje visoko produktivne pasmine, reducirane varijabilnosti i visoke proizvodnosti, nastale u prisustvu malog broja patogenih organizama u ambijentu te shodno tome i vrlo osjetljive na nepoznati selekcijske pritiske prije svega na evolutivno neprepoznatljive patogene. Ove rase su istovremeno vrlo privlane zbog visoke produktivnost te su se uvozile na teritorije gdje je organizirana selekcija bila u velikom zakanjenju. Njihovim premjetanjem na nova stanita, meutim, nisu uvijek postizani eljeni efekti u vidu naglog razvoja i napretka sela, ve su praktino u nekim sluajevima postale znaajan imbenik degradacije ekolokih lokaliteta i sela.

Istovremeno su pod pritiskom novopridolih visokoproduktivnih ivotinja sve bre nestajale autohtone populacije, a zajedno s njima i genetski potencijal za koritenje onih resursa koje prirodni ambijent prua. Naravno postojali su regije gdje je bilo nemogue ostvariti adaptaciju ambijenta prema potrebama egzotinih organizama i time je ovaj razvojni put bio sasvim onemoguen. Organsko stoarstvo po definiciji oznaava razvoj ove privredne grane bez naruavanja odnosa u prirodnim zajednicama, bez uvoza egzotinih ivotinja uz ogranienu primjenu proizvoda koji prate animalnu proizvodnju ukljuujui i terapeutska sredstva. Ovakav nain proizvodnje nije po opisu ekstenzivan, nego intenzivan s prihvaanjem ogranienja koja postavlja stanite, uz ograniavanje zagaenja u samom stanitu ime se osigurava ouvanje cjelokupne bioloke zajednice, postie zadovoljavajui prihod i otvara mogunost za razvoj dopunskih djelatnosti kao to je turizam. Kroz organsku proizvodnju dobivaju se visokovrijedni proizvodi koji nose oznaku organska hrana ime se poveava cijena jedininog proizvoda, smanjuje zdravstveni rizik za konzumente i osigurava se prodor na sva globalna trita. Naravno, ovakva proizvodnja podrazumijeva vee angairanje radne snage, to se u globalnim suvremenim trendovima depopulacije ruralnih zajednica smatra veoma pozitivnom pojavom. Na slici dajemo pregled glavnih ekolokih uzgajivaa tj. zemalja govedine za proizvodnju u Europskoj zajednici. U 2001., ekolokom proizvodnjom govedine je dominirala Njemaka, Francuska i Austrija. Koji su zajedno proizvodili oko 66 posto ukupne proizvodnje ekoloke govedine u EU. Njemaka je bila vodea zemlja s 30 posto. Znaajnu ulogu Francuske u konvencionalnoj proizvodnji govedine je preveden na ekoloku proizvodnju koja je bila drugi najvei proizvoa od ovih zemalja u istraivanju .Veliki obujam proizvodnje Austrije moe se najbolje objasniti svojim visokim udjelom organskih panjaka i travnjaka s obzirom na ukupnu povrinu. Slika 1, prikaz ukupne proizvodnje govedine na tritu Europske Zajednice.

Izvor: Eurostat.

Velika preobrazba travnjaka u ekoloke travnjake i zelene povrine su u Austriji dosta dobro plaene to je u krajnjoj liniji motiviralo poljoprivrednike za razvoj ekolokog uzgoja.

Posljedica je bila visoka koliina proizvodnje svih ekolokih proizvoda, kojima su ti travnjaci, livade i druge ekoloki prihvatljive zelene povrine zapravo temelj i osnova ekolokih proizvoda. Tri proizvoaa koja smo nabrojili slijede Italija i panjolska sa oko 8 posto proizvodnje ekoloke govedine. Austrija i Danska, vodei organski proizvoai mlijeka meu zemljama EU-a bile su i zemlje s najveim udjelom u ukupnoj ekolokoj proizvodnji govedine, daleko iznad prosjeka u EU od 2,1 posto. Ostale zemlje iznad prosjeka EU bile su Njemaka, vedska i panjolska. Vano je napomenuti da je Slovenija imala visok postotak rezultata od 3.1 posto. To se lako moe objasniti visokim preobraajem travnjaka u ekoloke travnjake. Organski travnjaci imali su udio od 93 posto od ukupnog podruja u Sloveniji. Od zemlje EFTA-e, vicarska, s rezultatom od 4,8 posto, imali su trei najbolji rezultat svih ispitanih zemalja. 3.6. Vanjska trgovina Europske zajednice ekolokim govedskim mesomGodine 2011., tri zemlje s najveim uvozom ekoloke govedine bile su Velika Britanija, Italija i Francuska. Zemlje koje su ovisile na uvozni dio su Nizozemska, Velika Britanija i Grka. Oni uvoze od 38 do 48 posto ekoloki proizvedene govedine.

Glavni proizvoai ekoloke govedine meu EU zemljama - Francuska, Njemaka i Austrija imaju vrlo niske uvozne koliine takvog mesa to je i normalno.

Od svih promatranih zemalja, Njemaka izvozi oko 4.000 tona, ona je daleko najvei izvoznik ekoloke govedine. Ostale zemlje sa znatnim izvozom su Austrija i Irska. U Irskoj je veina ekoloke proizvodnje izvezeno, irski izvoz se procjenjuje na oko 59 posto ukupnog udjela od svih ispitanih zemalja od kojeg je najvei dio namijenjen za Ujedinjeno Kraljevstvo. Druga dva glavna izvoznika su Austrija i Njemaka, njihov se izvoz govedskog mesa procjenjuje na 19 i 13 posto, to je pristojno. Od 28 promatranih zemalja, velik broj od 14 zemalja nije imalo mogunost da izvezu niti 1 posto takvog mesa. Meutim, samo 68 posto ekoloki uzgojene govedine u EU se moe prodati pod ekolokim uzgojom. Veina zemalja Europske zajednice zapravo proizvodi dovoljan broj govedine za svoje potrebe pa nema razloga za veim uvozom. Najvei uvoznik u zemlje Europske zajednice je Argentina. 3.7. Cijena ekoloki uzgojenog govedskog mesaU Grkoj su cijene tri puta vee nego li u razvijenim zemljama EU, u Europskoj uniji prosjena cijena se kree oko 312 (cc 2400kn) / 100 kg. Meutim, veliki dio grke proizvodnje govedskog mesa je teletina koja se prodaje po znatno veim cijenama od govedine. Ostale zemlje s iznad prosjenom cijenom su Belgija, panjolska, Italija i Luksemburg. Najnie cijene govedine su u vedskoj, Nizozemskoj i Danskoj. Cijene za govedine su usko povezane s cijenama za mlijeko. U zemljama s visokom mlijenom proizvodnjom, govedsko meso je zapravo nusproizvod.Razina kvalitete te govedine nije vrlo visoka, ali su zato i cijene niske.

Jo jedna injenica utjee na cijene a ta je da se ne prodaje sva govedina pod oznakom ekoloki uzgojeno. Samo 68 posto od ekoloki uzgojene govedine se prodaje pod tom oznakom, ostatak bude prodan na konvencionalnom tritu zbog toga to je koliina takve potranje zadovoljena u EU.

3.8. Politika poticanja proizvodnje govedskog mesaU Europskoj uniji kao i na itavom podruju EAAP postoji trite za govedinu i postoje prirodni uvjeti, znanje i kvalificirana ljudska snaga za razne vrste proizvoda govedine u raznim sustavima proizvodnje. Meutim, trokovi proizvodnje u EU i ostalim podrujima EAAP vii su nego u Junoj Americi i Oceaniji. Zajednika poljoprivredna politika (CAP) od osnivanja Europskog zajednikog trita estorice do dananje Unije 25 zemalja lanica i etiri zemlje u pregovorima za ulazak uvijek je bila temeljna poveznica usmjerena na udovoljavanje potrebama i interesu potroaa i zajednice farmera meu svim lanicama EU. U sektoru govedine ta je politika u osnovi bila usmjerena na osiguranje samodostatnosti podupirui proizvodnju zatitom granice, cijenom i stabilnou prihoda te isplatom farmerima prema broju ivotinja. Godinama se CAP sve vie usmjeravao na sigurnost i kakvou proizvoda ulijevajui farmerima vie povjerenja u budue prihode te na poticanje okolino odrive prakse na farmama. Prva vea reforma CAP-a izvrena je 1992. u vezi s cijenama i pruanjem izravne pomoi farmerima, seoskom razvoju i mjerama zatite okolia te pitanjima trita. Druga vea reforma slijedila je 1999. u okviru "Agende 2000" i bavila se pitanjima kao to su trina orijentacija i konkurentnost poljoprivrednih proizvoda, dodatna briga za okoli, politika ireg razvoja sela, pojednostavljenje zakonodavstva te sigurnost i kakvoa hrane. Najnovija reforma CAP-a 2003. temelji se na potrebi dalje prilagodbe poljoprivrede EU tekuem razvoju u globalnom okoliu i u strukturi same EU. Novi izazovi ukljuuju porast brige javnosti za sigurnost hrane, ouvanje okolia, prihode farma i odriv razvoj u kontekstu sve ire Europske unije i uvijek zahtjevnog meunarodnog trgovinskog okruenja.

Najnovija reforma Zajednike poljoprivredne politike, izglasana u lipnju 2003. uvela je Program pojedinane isplate (SPS) sustav godinje pomoi proizvoaima bez obzira na proizvodnju ("odvojeno"). SPS spaja izvjestan broj postojeih izravnih isplata farmerima kao pojedinana isplata odreena na temelju isplata u odnosnom razdoblju. Sporazum iz lipnja 2003. odredio je maksimalnu svotu koju svaka drava moe iskoristiti za plaanje izravne pomoi - poznate kao nacionalna gornja granica - na temelju ukupne izravne pomoi plaene kroz odnosno razdoblje u svakoj Dravi lanici. Gornje granice su utvrene u okviru ukupnih nacionalnih gornjih granica za svaki od glavnih proizvoda za koji je pomo isplaena u prolosti.

Drave lanice mogu izabrati uvoenje SPS-a u potpunosti, spojivi svu pomo u jednu isplatu ili odluiti zadrati dio izravne pomoi farmerima u njihovom postojeem obliku ("djelomino odvajanje"), uglavnom tamo gdje vjeruju da moe doi do poremeaja na poljoprivrednom tritu ili naputanja proizvodnje kao rezultat prelaska na SPS. Isplate proizvoaima u novim lanicama EU obavljat e se u fazama kroz razdoblje od 10 godina poevi od 2004. ali e se pretvoriti u jednokratne isplate farmerima (SFP) u 2005. godini, na razini od 50 posto u EU-15. Njihovi SFP-i temeljit e se na njihovoj prosjenoj povrini i prinosu izmeu 1995. i 1999. U tom razdoblju prinos u 10 novih drava lanica bio je oko pola razine u EU-15; rezultat toga bit e nii SFP za nove lanice EU-15. Prema toj reformi isplate za govedinu su zato ili ukljuene u SPS ili se mogu isplatiti djelomino odvojeno na sljedei nain: Drave lanice mogu zadrati do 100% "premije za dojne krave" i do 40% "klaonike premije za odrasla goveda" zajedno. Kao alternativa, mogu zadrati 100% klaonike premije za odrasla goveda zajedno ili umjesto toga do 75% "posebne premije za mujake". I konano, Drave lanice mogu zadrati do 100% iznosa "klaonike premije za telad" kao isplatu za specifian proizvod. Isplate za proirenje (trenutno se kreu od 40 do 100 EUR-a po ivotinji prema gustoi i veliini po izboru Drave lanice), dodatne isplate i premije za desezonalizaciju bit e potpuno odvojene. Tamo gdje Drave lanice odlue zadrati isplate za specifine proizvode, ogranienja na te isplate odnose se - preko nacionalnih gornjih granica na iznose dostupne pomoi i ogranienja na broj ivotinja, koje mogu generirati isplate pomoi. Postoje takoer individualne gornje granice (plafoni) prema broju prava na premiju dodijeljenu svakom farmeru kao premija za dojnu kravu. Program pojedinane isplate stupio je na snagu 1. sijenja 2005. Drave lanice mogu odluiti zatraiti SPS nakon razdoblja tranzicije (do 31. prosinca 2005. ili 31. prosinca 2006.), gdje to opravdavaju posebni poljoprivredni uvjeti. Tamo gdje je prihvaena tranzicijska opcija Drave lanice moraju primijeniti pravila iz 2004. u vezi sa stokom i isplatama - npr. ogranienja na broj stoke po hektaru zemlje pod krmom (gustoa stoke) - i isplate za proirenje.

Za vrijeme razdoblja tranzicije, Drave lanice moraju godinje dodatno izdvajati za isplate farmerima koji dre stoku da se osigura jednako tretiranje farmera i izbjegnu trine i konkurentske nepravilnosti. Drave lanice mogu takoer dodijeliti "premiju desezonalizacije" (stopa varira izmeu 18,11 i 72,45 EUR-a po ivotinji, ovisno o datumu klanja) u svrhu poticanja klanja stoke u razdoblju nenapasanja. Javne zalihe govedine igraju ulogu u podupiranju trita govedine. EU sada kupuje govedinu za "interventne" zalihe samo kad prosjene trine cijene u Dravi lanici ili regiji Drave lanice padnu ispod EUR l 560 po toni kroz dva uzastopna tjedna. Postoji i sustav pomoi privatnim zalihama (PSA) ime se potiu privatni trgovci da pomou djelominog poticaja povremeno spreme govedinu kad postoje vikovi. Intervencija se tako sada smatra "sigurnosnom mreom", pomaui povremeno ogranieno trite, prije nego sredstvom upravljanja tritem, pa je PSA prihvatljiv izbor za postupanje s povremenim vikom.4. ZAKLJUAKKroz rad smo opisali postupak uzgoja ekolokog govedskog mesa, opisali smo njegov povijesni tijek u Europskoj zajednici te razvoj takvog naina uzgajanja i proizvodnje mesa. Moramo isto tako ustvrditi da su ljudi poeli sve vie uzgajati i jesti ono to je zdravije, znai kontroliraniji proizvodi koji imaju oznake zdrave kvalitete sve vie dolaze na vrijednosti, ljudi se postupno vraaju nekim tradicionalnim nainima ivota i uzgoja.

U radu smo objasnili pojmove vezane uz govedsko meso te isto tako smo naveli podatke za Europsku zajednicu. Njezinu ulogu u definiranju politike naspram stoarstva ali ujedno i poljoprivrede pokazuje da se regulatornim odredbama i tijelima pokuava urediti trite i da ljudi zapravo znaju to jedu i odakle to meso dolazi. Europska zajednica pri tome stavlja visoke zahjteve koji se moraju zadovoljiti kako bi cijeli sustav zapravo u pravom smislu funkcionirao, i da bi kao uravnoteeno trite bili konkurentni zemljama i udruenjima izvan Europske zajednice.

Smatram da je ekoloki uzgoj kljuan u zdravom nainu ovjekovog ivota i da je on zapravo putokaz buduim generacijama kako da zdravo uzgajaju a i da se tako prehranjuju. LITERATURASarah B. Aubrey Small farm bussines, pdf knjiga.Seni uro Ekoloko stoarstvo, Katava, Osijek (2003.)

Farme budunosti Rebecca Thistlethwaitte, Algoritam, Zagreb, 2008.

Internet stranice

www.fibl.orgwww.ifoam.orgwww.ec.europa.eu/eurostatwww.wikipedia.comwww.gospodarski.hr Eurostat-Comtext, 1995, Danski odbor za statistiku Mesa i Stoke, odbor statistiku, 1998 (USDA), Meunarodno trite mesa. Pregled, lipanj 2000.

BSE govedska bolest, kod nas poznatija kao kravlje ludilo.

FMD bolest slinavka i apa, bolest se najee pojavljuje na papcima.

HYPERLINK "http://www.wikipedia.org" www.wikipedia.org

www.ec.europe.eu/eurostat glavna naela politike.

HYPERLINK "http://www.wikipedia.org/classificationbeefmeat" www.wikipedia.org/classificationbeefmeat

HYPERLINK "http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/organic_farming/introduction" http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/organic_farming/introduction

uro Seni Ekoloko stoarstvo, Katava, Osijek (2003.), str. 57.

uro Seni Ekoloko stoarstvo, Katava, Osijek (2003.), str. 88.

HYPERLINK "http://www.gospodarski.hr" www.gospodarski.hr lanak; Kretanje cijena goveeg mesa.