1

PROJEKT PREZENTACIJE ANTIČKIH

SIDARA PRONAĐENIH ISPRED UVALE

MASLINICA NA ŠOLTI

Grohote, 15. rujna 2014.

2

UVOD

1. POVIJEST OTOKA ŠOLTE

2. ARHOLOŠKO REKOGNOSCIRANJE I VAĐENJE PREČKI ANTIČKIH SIDARA

3. TIPOLOGIJA ANTIČKIH SIDARA

4. TIPOLOGIJA PREČKI ANTIČKIH SIDARA PRONAĐENIH NA OTOKU ŠOLTI

5. KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI

6. SMJEŠTAJ REKONSTRUIRANIH SIDARA U MASLINICI I ROGAČU

Izradili:

Andreja Fabjanović Bakija, dipl. arheolog

Ela Mrduljaš Kutlača, dipl. konzervator restaurator

Porin Kukoč, konzervator-restaurator, dokumentarist

3

UVOD

Projekt prezentacije antičkih sidara pronađenih ispred uvale Maslinica na otoku Šolti

rezultat je suradnje županije Splitsko-dalmatinske i Kulturno-informativnog centra

otoka Šolte. Povod za realizaciju ovog projekta bio je pronalazak prečki antičkih sidara

2013. godine u akvatoriju ispred Maslinice. Podmorskim arheološkim rekognosciranjem

akvatorija ispred Maslinice, financiranim od strane Ministarstva kulture, u suradnji

Konzervatorskog odjela u Splitu Ministarstva kulture RH i Odjela za podvodnu

arheologiju Hrvatskog restauratorskog odjela iz Zagreba pronađeni su novi, uglavnom

pojedinačni arheološki nalazi , među kojima i ove tri prečke antičkih sidara. S obzirom

da je riječ o iznimno vrijednim i zanimljivim arheološkim nalazima koji su zbog pozicije i

relativno male dubine na kojoj se nalaze iznimno ugroženi, bilo je neophodno što prije

osigurati njihovo vađenje na površinu.

Potom će uslijediti konzervatorski radovi koji ponajprije podrazumjevaju desalinizaciju

predmeta, čišćenje te konsilidaciju oštećenih dijelova. Po završenim konzervatorskim

radovima izraditi će se rekonstrukcija dijelova sidara koji nedostaju te im tako vratiti

nijhov izvorni oblik. Kulturno-informativni centar otoka Šolte će osigurati i urediti dva

mjesta u Maslinici i jedno u luci Rogač gdje će rekonstruirana sidra biti izložena uz

osvjetljenje i prezentacijske info table koje će sadržavati nacrte sidara, opise i

fotografije istih te sličnih arheoloških predmeta. Također, uz pomoć prezentacijskih tabli

javnost će se osim sa izloženim sidrima upoznati i sa razvojem pomorstva te povješću

otoka Šolte. Svrha ovog projekta je obogaćivanje kulturno-turističke ponude otoka Šolte.

Sl. 1 Akvatorij ispred Maslinice

4

POVIJEST OTOKA ŠOLTE

Šolta je otok srednjedalmatinskog otočja. Leži u središnjem dijelu Jadranskog mora uz

njegovu istočnu obalu u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Duga je 19 km (od rta Obinuški

bok do svjetionika na rtu Livka), a široka do 4,9 km (od poluotoka Rata na istočnoj strani

uvale Nečujma do poluotoka na zapadnoj strani uvale Senjske). Površina Šolte iznosi

57,886 km2 , a s otočićima koji leže ispred uvale Maslinice 58,875 km2. Prema površini

na 13. je mjestu među našim otocima i ubraja se u srednje velike dalmatinske otoke.

Prvo poznato ime za Šoltu je Olinta, a spominje ga grčki geograf Scylax iz IV stoljeća prije

Krista. Na grčkom jeziku riječ Olynthos znači «smokva» (koja još nije dozrela). Prema

tome bi Olynta značila «otok smokava». No postoji mogućnost da je Olynta dobila ime po

grčkom gradu Olynthos. Rimljani su u toponimima morali pronaći i neki smisao, te su u

korjenu riječi Solyntha nalazili latinsku riječ «sol» što znači sunce i nazvali Šoltu Solenta.

U ranom srednjem vijeku otok je dobio još jedno ime Soluta, a spominje ga Toma

Arhiđakon u Povijesti. Dolaskom Hrvata promjenilo se i ime otoka. Pošto su oni prvi dio

riječi Solenta izgovarali kao «su» odnosno Sulent. Pjesnik P. Hektorović(XVI. St.) i J.

Kavanjin nazivaju otok Sulet. Današnje ime Šolta je dobila za vrijeme Mletačke vladavine.

Najstariji tragovi o naseljenosti Šolte potječu iz prapovijesnog razdoblja. Na Šolti postoji

niz ljudskih obitavališta, a radi se uglavnom o špiljama, utvrdama i grobnim humcima.

Koncem prošlog i početkom ovog stoljeća mnogi nalazi iz neolitskog i brončanog

razdoblja ugledali su svjetlo dana (Zadoci ili Doci ispod brda Mala Straža, južno od

Grohota, te lokalitet Brda sjeverno od Grohota). Tu su pronađene neolitske kamene

sjekire i noževi. Od prapovijesnih nalazišta od posebne su važnosti gradine-utvrde koje

Iliri grade na uzvisinama kao svoja utvrđenja. To su: Gradac, Vodnjak, Gradina kod

Rogača i Gradina zapadno od Donjeg Sela. Rekognosciranjem terena može se uočiti da su

smještene u unutrašnjosti otoka, na brežuljcima preko 200 m nadmorske visine,

prikladnim za obranu. Opasuje ih dva ili više kamenih zidova, građenih suhozidom, u

obliku polukruga. Iliri svoje mrtve sahranjuju pod kamenim humcima - gomilama

(tumulima), tako da su na otoku na više mjesta evidentirani kameni tumuli koji se

javljaju kao usamljene gomile kao što je to na području Male Straže blizu Grohota i

Mirine - Grebine između Donjeg sela i Maslinice, te sklopovi grobnih humaka gomila oko

središnjeg i najvećeg Šoltanskog polja (primjer - lokalitet Lazi u blizini Grohota).

Također su značajni i skupovi prapovjesnih gomila-grobnih humaka kod Gornjeg Sela.

Međutim svi nalazi iz tog perioda su otkriveni slučajno prilikom različitih poljodjelskih

radova koncem XIX. i početkom XX. stoljeća. Zbog činjenice da se nisu vršila sustavna

arheološka istraživanja prapovijesno razdoblje na Šolti pruža mogućnost za daljnja

istraživanja i proučavanja.

Iz vremena Grčke kolonizacije na Jadranu na otoku Šolti za sada nema nikakvih

materijalnih dokaza što ne znači da sistematska istaživanja to ne bi opovrgla tim više što

postoje pokazatelji za taku pretpostavku u samom nazivu otoka. Naime prvo poznato

ime za otok Šoltu jest Olinta (Olyntha), što neki dovode u vezu s grčkim gradom

Olynthos i kolonizacijom otoka.

5

Postoji niz materijalnih dokaza da je otok Šolta u rimsko doba bio intenzivno naseljen.

To su uglavnom rimske gospodarske vile i antički grobovi. Posebno su interesantni

ostaci villae rusticae na položaju zvanom Mirine zapadno od Donjeg Sela, Studenac

sjevero-zapdno od Donjeg Sela, lokalitet Pod Mihovil, te Bunje ili Banda malo zapadnije

od spomenutog lokaliteta. Na više mjesta u samom mjestu Grohote i u bližoj okolici

pronađeno je ostataka rimske arhitekture, grobova, mozaika, stupova i kapitela. U uvali

Banje u Rogaču pronađeni su temelji rimske vile i jadan kasnoantički kapitel koji je,

vjerojatno pripadao toj vili. U uvali Piškera kod Nečujma također su vidlijivi ostaci

rimskih zidova, a sa istočne strane bungalov-naselja u uvali Supetar nekoliko rimskih

grobova, te mnoštvo ulomaka antičke keramike. Nedavno je na potezu između

novoizgrađene trafostanice i ulaza u dvorište crkve sv. Petra pronađen antički pločnik.

Na lokalitetu Starine kod Gornjeg Sela postoji građevina iz rimskog razdoblja, koja je u

kasnijem razdoblju utvrđena sa dvije obrambene kule s puškarnicama. Uokolo ove

građevine na više mjesta vidljivi su antički zidovi, te ulomci keramike, tegula i dr. Tu ima

i ostataka grobova tipa "tomba a pozzo". U polju ispod crkve Sv. Marije je lokalitet Ježa sa

grobovima na više mjesta. Sjeverno i zapadno od Sv. Jele u Donjem Selu prema nalazima

keramike kao i manjim istraživanjima može se pretpostaviti postojanje jednog većeg

rimskog gospodarskog sklopa.

Ostaci arhitekture i groblja na više mjesta, uz rub polja između Grohota i Donjeg Sela,

upućuju na to da je u antičko doba polje bilo intenzivno obrađivano. U granicama

današnjih parcela može se prepoznati podjela polja na pet velikih parcela, širine u mjeru

istok-zapad cca 490 m, ali najzapadniji karda u odnosu na najistočniji odstupa 12°. Na

osnovu ovih podataka vidljivo je da na Šoltansko polje u antičko doba bilo podjeljeno, a

odstupanje od čvrstih rimskih pravila limitacije agera može se objasiti skučenošću

prostora. U Gornjem polju neravan teren i veličina nisu dozvoljavali ortogonalnu podjelu

polja te se pretpostavlja da je ono u antičko doba bilo jedno imanje. Na Šolti se nije

formiralo veće naselje s karakterom otočkog središta koje bi imalo urbane elemente, već

je otok u cijelosti zadržao karakter ladanjsko - agrarnog prostora.

Podmorska nalazišta antičkih brodoloma, sidrišta i pristaništa oko otoka Šolte , svjedoče

o živom pomorskom prometu sa susjednim kopnom. S obje strane uvale Livka

pronađeni su brojni ulomci keramičkog posuđa kao i tegula i imbreksa. Također su

pronađene i dvije olovne prečke antičkih sidara što ukazuje da je uvala služila kao

zaklon, odnosno sidrište za brodove. S južne i zapadne strane, otočića Stipanska,

nedaleko od mjesta Maslenica, nađeno je amfora ulomaka kasnoantičkih amfora, a s

južne strane otočića Saskinja, također u blizini Maslenice, pronađena je olovna prečka

antičkog sidra i ulomci amfora. U uvali Banje gdje se nalazi antička villa maritima u

plićaku su uočeni ostaci pristaništa. Svi ovi podmorski nalazi pokazuju da su antički

pomorci na svojim glavnim pomorskim putovima koristili prikladne uvale za skloništa i

opskrbu svojih brodova. Kroza doba antike i kasne antike Šolta je sa trgovala sa

viškovima proizvoda sa susjednim kopnom, osobito sa Salonom. Prema dosada

pronađenim arheološkim nalazima sa sigurnošću se može reći da se ta trgovina odvijala

6

preko uvala Banje i Piškera. Iz starokršćanskog razdoblja na otoku su dva značajnija

lokaliteta djelomično istražena. Pored nekoliko primjeraka sačuvanih starokršćanskih

sarkofaga (na starom mjesnom groblju u Grohotama i u crkvi sv. Jele u Donjem Selu),

starokršćanski period je na otoku zastupljen ostacima dviju većih bazilika, zasad jedinih

sustavno istraženih arheoloških lokaliteta na otoku. To su ostaci starokršćanske bazilike

u Grohotama pokraj današnje župne crkve sv. Stjepana. Riječ je jednobrodnoj bazlici iz

kraja V stoljeća, koja je u jednoj kasnijoj fazi dograđivana sa sjeverne i južne strane.

Ostaci manje straokršćanske bazilike pronađeni su i djelomično istraženi u temeljima

crkve Sv.Jele u Donjem Selu. I ova bazlika može datirati iz stog razdoblja kao u

Grohotama. Bazilika je najvjerovatnije nastala na dijelu spomenutog rimskog

gospodarskog sklopa. U arheološkim istraživanjima unutar crkve sv. Jele u Donjem Selu

otkriveni su ostaci još jedne starokršćanske bazilike. Ostaci treće bazilike djelomično

istražene iz istog vremena kao i prethodne dvije nalaze se na otočiću Stipanska na

zapadnoj strani Šolte. Uz njene ostatke nalaze se i ostaci građevine za koje se

pretpostavlja da bi mogli biti ostaci samostana.

Iz srednjovjekovnog razdoblja na otoku postoje sačuvani toponimi koji bi se mogli vezati

uz samostanska zdanja. Prve vijesti o benediktincima na Šolti potječu tek iz 11. stoljeća.

Prema njima na otoku su postojala tri benediktinska samostana: u blizini Gornjeg sela, u

Nečujmu i na otočiću Stipanska. Najvažniji je onaj na lokalitetu Stomorija gdje je

navodno stolovao opat. Benediktinski samostan u Nečujmu u uvali Supetar gdje se vide

ostaci crkve sv. Petra. Ostaci crkve danas su u zapuštenom stanju te je potrebna

konzervatorska intervencija. U blizini te crkve nije poželjna nikakva izgradnja.

Najvrijedniji sačuvani srednjovjekovni spomenik je crkvica sv. Mihovila kod Donjeg Sela,

iz 13. do 14. stoljeća, u kojoj su sačuvane gotičke freske. Iz ovog perioda malo je pisanih

dokumenata u kojima se spominje Šolta. Postoji mišljenje da je kralj Bela IV. dao

Splićanima otok Šoltu, iako se ona kao posjed splitskog plemstva spominje već 1210.

godine. Godine 1242. je prodana, odnosno, dana u zakup splitskom plemstvu. Početkom

XIV. stoljeća Split i Šolta su u sastavu ugarsko-hrvatske države, iako stvarnu vlast imaju

Bribirski knezovi. U ovom priodu je Šolta često bila pustošena od strane gusara i uskoka,

što će se nastaviti sve do 1810. godine.

7

ARHOLOŠKO REKOGNOSCIRANJE I VAĐENJE PREČKI ANTIČKIH SIDARA

U stručnoj literaturi odavno je poznao da je otok Šolta arheološki iznimno zanimljivo

područje duge i bogate povijesti te velikog broja evidentiranih arheoloških nalazišta

kako kopnenih tako i podmorskih. O važnosti položaja Šolte i njenim podvodnim

arheološkim nalazištima najviše je pisao Dasen Vrsalović (Arheološka istraživanjau

podmorju istočnog Jadrana). Naime, još od grčke kolonizacije istočne jadranske obale pa

sve do kasnoantičkog razdolja glavni plovidbeni putevi išli su ili sa istočne (kroz Splitska

vrata) ili zapadne strane (Maslinica) otoka Šolte. Njen položaj razlog je što se u antičko

vrijeme grade brojne villae rusticae u unutrašnjosti otoka. U doba antike stanovnici

otoka Šolte veze sa Salonom i Aspalatosom, ali i ostalim drugi otocima, održavali su

preko mjesta Rogač na sjevenoj strani otoka gdje je u uvali Banje arheološkim

istraživanjima pronađena bogato uređena villae martimae i ostaci pristaništa u moru.

Također pomorski put koji je išao uz kopneni dio obale prema Saloni prolazio je između

Šolte i Čiova. Zbog svega ovoga Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog

restauratorskog zavoda u Zagrebu u sklopu programa „Split, Podmorje Splitsko-

dalmatinske županije“ proveo je detaljno arheološko rekognosciranje podmoja otoka

Šolte 2013. godine. Uz brojne druge arheološke nalaze tada su pronađene i prečke

antičkih sidra koja su predmet ovog projekta. Ministarstvo kulture od 2006. godine

financira ovaj program koji ima za cilj otkrivanje novih podvodnih arheoloških lokaliteta

i bilježenje stanja već poznatih kako bi se spriječila njihova devastacija.

Temeljem prijave ronioca Vladana Bojića arheolozi Hrvatskog restauratorskog zavoda i

Ministarstva kulture rekognoscirali su podmorje kod Marinča rata uz jugozapadnu obalu

otoka Šolte te su na dubini od 21 m uočili kamenu prečku antičkog sidra (Sl.2), a

pedesetak metara prema istoku pronašli su ulomke amfora. Nešto dalje, na dubini od 43

do 50 m, pronađene je veća koncentracija ulomaka amfora pregledom kojih je

ustanovljeno da se radi o tri različita tipa. S obzirom na veliku količinu ulomaka amfora

te veću površinu (cca 30 m2) na kojoj se nalaze utvrđeno je da se ovdje radi o novom,

dosada nepoznatom, nalazištu antičkog brodoloma. Izrađena je foto-dokumentacija

nalazišta, a nekoliko ulomaka različitih tipova amfora je izvađeno radi datacije.

Tipološkom analizom ulomaka utvrđeno je da su amfore hispanskog podrijetla ,

odnosno, da su se proizvodile na području rimske provincije Betike od kraja 1. st. pr. Kr.

do sredine 3. st. po. Kr. Karateristične su po okrugloj formi tijela koja završava malom

nožicom. Visina im varira između 70 do 97 cm, a prosječna zapremina im je 70-75 litara.

U ovom tipu amfora prevozilo se maslinovo ulje. Iako na osnovu samo jednog ronjenja,

nalazi djelomično sačuvanih hispanskih amfora omogućju preliminarnu dataciju

brodoloma u period 1.-2. st. po. Kr.

8

Sl. 2 Kamena prečka antičkog sidra pronađena kod Marinča rata

Druge dvije prečke antičkih sidara pronađene su tijekom rekognosciranja podmorja

uokolo otočiča Polebrnjak koji se nalazi ispred Maslinice na otoku Šolti. Akvatorij uokolo

otočića se u doba antike intezivno koristio kao sidrište o čemu svjedoče brojni

arheološki nalazi u podmorju. Također, na osnovu podataka dobivenih od ronioca

Vladana Bojića pregledano je podmorje jugozapadno od o. Polebrnjaka i pronađene su

kamena i olovna prečka sidra. Olovna prečka nalazila se na ravnom pješćanom dnu, na

dubini od 31 m, a pored nje su pronađena i i tri ulomka amfora tipa Lamboglia 2 i

Dressel 2-4 (Sl. 4). Stotinjak metara dalje pronađena je, na dubini od 32 m i kamena

prečka antičkog sidrana mjestu sa jasno vidljivim utorom gdje se prečka spajala s

drvenom osnovom (Sl. 3). Svi nalazi su foto-dokumentirani, a točne pozicije prečki

sidara zabilježene su GPS uređajem. Inače akvatorij između otočića Polebrnjaka i otočića

Saskinja potrebno je detaljnjije pretražiti s obzirom da postoje indicije da se na tom

prostoru nalaze ostaci antičkog brodoloma s teretom amfora tipa Lamboglia 2.

9

Sl. 3 Kamena prečka sidra pronađena kod otočića Polebrnjak

Sl. 4 Olovna prečka antičkog sidra pronađena kod otočića Polebrnjak

10

Sve tri prečke sidara, pronađene ovim rekognosciranjem, nalaze na malim dubinama,

između 20 i 30 m te je bilo potrebno što prije ih izvaditi kako bi se sprječilo njihovo

otuđenje. Zahvaljujući suradnji i sredstvima Splitsko-dalmatinske županije i Kulturno-

informativnog centra otoka Šolte u srpnju 2014. godine provedena je akcija s ciljem

vađenja prečki sidara. Nakon što je Ministarstvo kulture izdalo dozvolu u srpnju 2014.

godine, prečke su izvađene na površinu uz nadzor djelatnika Konzervatorskog odjela u

Splitu. Najprije je izrađena arheološka dokmentacija prečki sidara in situ , a potom je

uslijedilo njihovo vađenje na površinu uz pomoć padobrana. Budući da su dugo bile u

moru bilo je potrebno što prije dovesti ih do radionice i započeti sa procesom

desalinizacije.

11

Sl. 5 Vađenje prečke sidra uz pomoć padobrana

TIPOLOGIJA ANTIČKIH SIDARA

Arheološkim istraživanjem i rekognosciranjem jadranskog podmorja pronađen je veliki

broj ostataka antičkih sidara, uglavnom prečki koje su bile kamene ili olovne. Mnogo više

nalaza pohranjeno je po raznim privatnim zbirkama nastalima od predmeta nabavljenih

od spužvara i koraljara te profesionalnih i sportskih ronilaca, bez podataka o

nalazištima. Najviše su otuđivana i uništavana antička olovo-drvena sidra, od kojih bi se

sačuvale prečke i spojnice, zahvaljujući potražnji za kvalitetnim antičkim olovom. Naime,

budući da je antičko olovo bez radioaktivnih izotopa prodavani su raznim poduzećima i

ljevaonicama čime su nepovratno izgubljeni dragocjeni podaci o mjestima nalaza i

varijantama ove vrste sidara. Na materijale od kojih su izrađena sidra se dijele na :

kamena, kameno-drvena, olovno-drvena i željezna.

Kamena sidra su najstariji tip sidara i brojni su njihovi nalazi na cijelom Mediteranu

preko kojih možemo pratiti njihove razvojne faze. Unutar tipološke klasifikacije kamenih

sidara najranije primjerke predstavlja kamen nepravilnog jajolikog, kvadratnog ili

stožastog oblika koji je po sredinu užlijebljen kako bi se na njega moglo privezati uže od

lika ili kožnih struna. Ovakva sidra u upotrebi su od prapovijesnih vremena, a

povremeno se javljaju i tijekom cijelog antičkog razdoblja. Do danas kod nas nije

pronađen ni jedan primjerak ove vrste sidara, što zbog svoje atipičnosti što zbog teškog

uočavanja na morskom dnu.

Kameno-drvena sidra su razvijeniji tip od prethodnih s obzirom da su iskustva

pomoraca pokazala kako su sidra od oblog kamena nepouzdana i lako se kotrljaju po

morskom dnu. Ova vrsta sidara napravljena je od debelih kamenih ploča, ovalna,

trapezoidna ili pravokutnog oblika, najprije s jednom, a zatim s dvije ili tri rupe. Najviše

ovakvih sidara pronađeno je u zaljevu Sozopola, a njihove dimenzije variraju što se

odražava i u težini od 25 do 176 kg. Kroz jednu rupu vezivalo se uže, a kroz ostale su se

provlačili drveni kolci zašiljenih krajeva kojima se sidro hvatalo za dno. Ovi primjerci

kameno-drvenih sidara pronađeni su na čitavom Sredozemlju, u feničkim, grčkim i

rimskim lukama te duž njihovih pomorskih putova. Kod nas je pronađeno pet

primjeraka ove vrste kameno drvenih sidara, a najkarakterističniji je primjerak iz Pule

trokutastog oblika s dva otvor za uže i drveni zašiljeni kolac (Sl.6). Drugi razvojni pravac

vodio je u smjeru olovno-drvenih sidara. Kod ove vrste kameno-drvenih sidara kamen je

iskorišten za izradu prečke oko koje su se u početku vezivale jedna ili dvije drvene grane

koje su služile kako krakovi sidara, a kasnije su zamijenjene namjenski izrađenim

drvenim dijelom sidra. Takva sidra bila su prototip sidara sastavljenih od središnje

grede, prečke i krakova, a pojavila su se prema pisanim izvorima i grafičkim prikazima ,

već u 7. i 6. st. pr. Krista. Prema dosadašnjim spoznajama kamene prečke su se zadržale

u uporabi do 2. st. pr. Krista. Ovi tipovi sidara kod nas su pronađeni posvuda po Jadranu,

a najviše na istarskom i šibenskom području. Na Sl.6 prikazani su primjeri

rekonstrukcije obje vrste kameno drvenih sidara.

12

Sl.6 Vrste kamenih prečki i primjeri rekonstrukcije kameno-drvenih sidara

Olovno-drvena sidra nastaju zbog naglog razvoja antičkog brodarstva, a u većem broju

se pronalaze na čitavom Sredozemlju pa tako i u jadranskom podmorju. Pronalaze se

kako uz potonule brodove tako i na sidrištima. Najraniji tip ovih sidara nastaje u 4. st. pr.

Kr. To je tip kod kojeg je kamena prečka prekrivena olovom. Antička olovno drvena

sidra sastoje se od olovne prečke i spojnice te od drvene grede i krakova, koji su često na

šiljcima bili okovani metalnim pločicama. Olovna prečka je raznih dimenzija i čini glavnu

težinu sidra, a sastoji se od dva protutega u obliku jednakih vodoravnih, zakošenih ili

zaobljenih krila, kako bi što bolje prilegla uz brodski bok. Po sredini je perforirana u

obliku četverokutne kutije, kvadratnog ili pravokutnog presjeka, rijetki primjerci su

elipsasti. Kroz taj otvor se provlačila drvena greda, odnosno, kako se kasnije ustanovilo ,

da se probušena greda stavljala se u kalup i lijevanjem spajala s olovnom prečkom.

Olovna spojnica na donjem dijelu sidra sa svoja tri otvora čvrsto je spajala drvenu

sidrenu gredu i pripadajuće krakove. Analiza brojnih olovnih prečki i rijetkih nalaza

spojnica upućuje na razne oblike, veličine i težine antičkih olovno-kamenih sidara, a

najopsežniju tipološko-kronološku klasifikaciju donio je Gerhard Kapitän (Ancient

anchors-technology and classification IJNA 1984 13,1, 33-44). Klasifikaciju prečki

antičkih sidara iz podmorja istočnog Jadrana donio je i D. Vrsalović u svom radu

Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana (Split 2011). On ih je s obzirom na

veličinu, a time i težinu podijelio u četiri osnovne skupine: prvu skupinu čine prečke do

60 cm, drugu do 100 cm , treću prečke do 140 cm i četvrtu skupinu čine prečke duljine

do 200 cm. Također je unutar svake skupine prikazao i tipološke osobitosti krakova s

13

obzirom da ih na presjek možemo podijeliti na prečke s ravnim, uzdignutim prema

krajevima, krakovima i ovalnima. Prema namjeni antička sidra prve i druge skupine

spadaju u pomoćna sidra , odnosno ona koja su upotrebljavali manji brodovi, a

izrađivali vjerojatno lokalni majstori dok sidra treće i četvrte skupine pripadaju većim

brodovima koji su plovili izvan Jadranskog mora.

Sl. 7 Primjerci olovnih prečki antičkih sidara

14

Sl.7 Olovne prečke antičkih sidara s natpisima

Sl. 8 Primjeri olovnih spojnica kod olovno-drvenog tipa sidara

15

Željezna sidra su se zbog korozije najlošije sačuvala. Na podvodnim arheološkim

nalazištima pronalazimo uglavnom njihove dijelove ili samu korodiranu koru, dok je

unutrašnjost gotovo potpuno nestala. Željezna sidra mogla su imati prečku izrađenu od

olova, željeza , kamena ili drva. Njihovu klasifikaciju donio je Gerhard Kapitän. U

izvorima iz doba antike željezna sidra se spominju još od 5. st. pr. Krista, ali se tek od 1.

st. po. Kristu počinju intenzivnije koristiti i istiskuju olovno-drvena sidra.

Sl.8 Željezna sidra

Prve rekonstrukcije sidara i to olovno-drvenih počinju se raditi krajem 19. i početkom

20. stoljeća bez pravih materijalnih ili pisanih potvrda o njihovom izgledu. Tek 1930.

godine pronalaskom intaktnog olovno- drvenog sidra na jezeru Nemi u Italiji, datiranog

u period carskog Rima, dobivena je i egzaktna potvrda o izgledu ovog tipa sidara. O

prvim sidrima gdje su nastala i kako su izgledala antički pisci imaju podjeljena mišljenjs

Strabon atribuira izum sidra grčkom filozofu Anacharsisu (6. st. pr. Kr.), a Plinije u

svojim djelima navodi da je prvo sidro konstruirao Eupalmus, a prema Pauzaniju je to

bio Mida u 8. st. pr. Kr. U novijoj litetaturi zastupljeno je mišljenje kako su prva sidra

napravili Grci po uzoru na ranija kineska sidra. Svakako najranije sidro koje se može

arheološki datirati je pronađeno na Cipru na lokalitet Punta della Ristola i datira se u 7.

stoljeće pr. Kr. Kako bi se spriječile krađe sidara na prečke se često je bilo urezivalo ime

16

broda kojem pripada ili njegova vlasnika. Prema dosad pronađenima i istraženim

brodolomima na jednom brodu bilo bi između jednog i sedam sidara.

Sl. 9 Crteži rekonstrukcija raznih tipova antičkih sidara

Sl. 10 Primjer rekonstruiranog drveno kamenog sidra

17

Sl.11 Primjer rekonstruiranog olovno-drvenog sidra

TIPOLOGIJA PREČKI ANTIČKIH SIDARA PRONAĐENIH NA OTOKU ŠOLTI

1. KAMENA PREČKA

Prva kamena prečka pronađena je na gore već opisanom arheološkom nalazištu na

Marinča ratu. S obzirom da je pronađena u okviru antičkog brodoloma, na osnovi

keramičkog materijala možemo je datirati u 1.-2. st. po. Kr. Prečka je dimenzija: duljina

140 cm i max. širine 26 cm nepravilnog pravokutnog oblika sa plitkim utorom za

vezivanje konopa samo na jednoj strani prečke (Sl.12). Inače ovo je dosta rani tip sidara

što potvrđuje i njegova datacija. Prema Kaplanovoj tipologiji pripada tipu kamenih

sidara. Prema dostupnoj literaturu ovo je prvi ovakav pimjerak pronađen na istočnoj

jadranskoj obali, a ujedino i jedini koji će se rekonstruirati. Ovaj tip sidara je služio kao

uteg, odnosno na mjestu gdje je napravljen utor omotao bi se konop od lika ili kožnih

struna i tako bacilo u more. Budući da je pronađeno u okviru dosada arheološki

neistraženog antičkog brodoloma vjerojatno će se po obavljenim istraživajima moći reći

nešto više o njegovoj funkciji te koliko je sidara uopće imao ovaj brod. Njegova

rekonstrukcija će se izvesti na način da se omota konop uokolo utora. Detaljan crtež

prečke u mjerilu nalazi se u dijelu o Konzervatorsko-restauratorskim radovima; prečka

br. 1.

18

Sl.12 Kamena prečka sidra pronađena kod Marinča rata

2. KAMENA PREČKA

Druga kamena prečka pronađena je kao izolirani nalaz uokolo otočića Polebrnjaka čiji

akavtorij se u doba antike pa i danas često koristio kao sidrište. Ova kamena prečka je

pravokutnog oblika sa dva utora na užim stranama. Dimenzije prečki su: duljina 160 cm,

širne 26 cm, debljine 9 cm (Sl.13). Cijela površina kamene prečke ukrašena je urezanim

tankim linijama koje se križaju. Sličan ovakav prmjerak pronađen je kod otočića Ovrata

nedaleko od Polača na Mljetu (Sl.6). Za sada se nemože reći jesu li ovi urezi imali kakvu

funkciju ili su samo bili ukras. Ova prečka prema Kaplanovoj tipologiji pripada tipu

kameno-drvenih sidara. Ovakav tip sidara bio je u upotrebi od 6.-7. st. pr. Kr. pa do 2. st.

po. Kr. Kako predmetna prečka nije pronađena uz popratni arheološki materijal nije

moguće odrediti njenu precizniju dataciju. Prečka će se rekonstrurati na način da se oko

prečke zaveže drvo koje je služilo kao greda i krak sidra. Rekonstrukcija ove kamene

prečke prikazana je na Sl. 14. Crtež u mjerilu (br. 2) prikazan je u dijelu o

Konzervatorsko-restauratorskim radovima.

Sl.13 Kamena prečka sidra pronađena kod otočića Polebrnjak

19

Sl.14 Rekonstrukcija sidra s kamenom prečkom

3. OLOVNA PREČKA

Olovna prečka antičkog sidra pronađena je pokraj otočića Polebrnjak ispred Maslinice.

Prečka je, kao i prethodna, bila izolirani arheološki nalaz, a gore je već rečeno nešto više

o okolnostima pronalaska prečke. Ovo je veoma velika olovna prečka sa središnjom

kazetom podjeljenom na dva dijela te ravnih krakova uzdignutih prema krajevima.

Dimenzije prečke su: duljina 158 cm, visina 14 cm, širina kraka varira od 10 cm do 5 cm.

Pravokutna kazeta za smještaj drva ima dimenzije: duljina 24 cm, visina 18 cm i širina

14 cm. Težina prečke je oko 200 kg (Sl. 15). S obzirom na dimenzje prečke, sidro

možemo smjestiti u 4. skupinu olovo-drvenih sidara po Kaplanovoj tipologiji. Iz toga

proizlazi kako je ova prečka pripadala glavnom brodskom sidru koje je imalo duljinu

grede oko 2 – 2.5. metara. Također veličina sidra nam govori kao je brod kojem je

pripadalo bio velikih dimezija te je mogao ploviti i izvan Jadranskog mora. Kao što je već

rečeno, s obzirom na težinu prečke, duljina grede je bila između 2 – 2.5 m, a duljina

krakova između 50-70 cm. Svi ovi parametri bili su korišteni prilikom izrade idejne

rekonstrukcije (Sl. 16). Također kod rekonstrukcije, na vrhovima krakova biti će

rekonstruirani metalni završetci kao i trodjelna spojnica koja je učvršćavala spoj grede

sa krakovima. Budući je prečka pronađena kao izolirani arheološki nalaz nemoguće je

dati njenu precizniju dataciju. Sigurno je kako je ova prečka najmlađa od sve tri

pronađene u šoltanskom akvatoriju, a ovaj tip prečki okvirno se datira od 4. st pr. Kr. pa

sve o 4. st. po. Kr.

20

Sl. 15 Olovna prečka sidra pronađena kod otočića Polebrnjak

Sl.16 Rekonstrukcija sidra s olovnom prečkom

21

KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI

Krajem srpnja 2014 god. započeti su konzervatorsko - restauratorski radovi na trima

antičkim prečkama koje su pronađene u akvatoriju otoka Šolte. Nakon zaprimanja

nalaza u restauratorsku radionicu tvrtke „Neir“ d.o.o., započeo je neophodan proces

desalinizacije (odsoljavanja). Nalazi su postavljeni u bazene ispunjene vodovodnom

vodom. S obzirom na velike dimenzije nalaza, napravljeni su bazeni od drvenih dasaka,

te je unutrašnjost svakog bazena obložena nepromočivom pvc folijom. Proces

desalinizacije pratio se periodičnim uzimanjem uzoraka vode i instrumentalnim

mjerenjem saliniteta – određivanjem količine izlučenih topljivih soli (klorida). Nakon

mjerenja koncentracija, voda u bazenima se mijenjala novom. Postupak još traje, sve dok

koncentracija klorida ne dostigne vrijednost koncentracije klorida u vodovodnoj vodi.

Prije potapanja prečki u bazene, detaljno je dokumentirano zatečeno stanje predmeta.

Prilikom prve zamjene vode u bazenima za desalinizaciju, prečke su preliminarno

pregledane, sondirane su debele inkrustracije kako bi se ispitala dubina nataloženog

sloja, te su sondirana mjesta i biološki obraštaj pregledani kroz mikroskopom.

Mehanički su uklonjene deblje inkrustracije, te su prečke isprane vodom pod povišenim

tlakom kako bi se uklonili biološki obraštaji i morski organizmi s površine nalaza.Ujedno

je nakon ovih zahvata izrađen crtež prečki u mjerilu. Postupak desalinizacije praćen je

kontrolom otpuštanja topljivih soli. Obavljeno je uzimanje uzorka olova kako bi se

mogao odrediti njegov sastav, te su uzeti i uzorci kamena u svrhu proučavanja njihove

mikrostrukture i ispitivanja vrste kamena.

U daljnjem tekstu, opširnije su opisani dosadašnji provedeni zahvati popraćeni

fotografijama, te su navedeni i ukratko opisani daljnji zahvati.

PROVEDENI KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI

ZATEČENO STANJE PREČKI NAKON VAĐENJA IZ MORA

Površine prečki i olovne i kamene bile su prekrivene tanjim i debljim slojevima

inkrustacija, koje su na mjestima bile debljine i do 3 cm. Kamene prečke koje su dugo

godina ležale na morskom dnu bile su izložene morskim uvjetima (strujanjima, koroziji,

abraziji i trošenju) te djelovanju morskih organizmima. Dugotrajna izloženost takvim

uvjetima oslabljuje strukturu i uzrokuje propadanje samog materijala od kojeg su

predmeti izrađeni.

Olovna i jedna kamena prečka sačuvane su u cjelosti. Druga kamena prečka na jednoj

strani je izrazito napukla i slomljena.

22

Kamena prečka 1- zatečeno stanje

Kamena prečka 2- zatečeno stanje

Olovna prečka 3- zatečeno stanje

U preliminarnoj fazi rada detaljno je dokumentirano zatečeno stanje predmeta

fotografiranjem, te je nakon predčišćenja izrađen crtež prečki u mjerilu.

Sustavno i kvalitetno vođena dokumentacija danas se podrazumijeva kao bitan

preduvjet kvalitetno provedenog konzervatorsko restauratorskog tretmana, a uključuje

dokumentiranje stanja predmeta prije, tijekom i nakon zahvata, te obavezno navođenje

svih materijala i postupaka korištenih pri radu, kao i rezultate eventualnih znanstvenih

ispitivanja provedenih na predmetu.

23

Crtež prečki u mjerilU

24

PROVEDENI KONZERVATORSKO RASTAURATORSKI ZAHVATI

DESALINIZACIJA –TIJEK POSTUPKA I REZULTATI DOSADAŠNJIH KEMIJSKIH

ANALIZA

Desalinizacija prečki antičkih sidara započela je 18.7.2014. u laboratoriju/radionici firme Neir d.o.o. Sve tri prečke, dvije kamene i jedna olovna, potopljene su u bazene napunjene vodom.

Desalinizacija

Planirano je uzorkovati vodu iz bazena, odrediti sadržaj soli u uzorcima te na taj način pratiti otpuštanje soli iz prečki. Uobičajen period zamjene vode iz bazena u kojima su potopljene prečke je 15 – 30 dana. Zbog neugodnog mirisa koji je bio prisutan već nakon nekoliko dana potapanja prečki u vodi, odlučeno je u nešto kraćim periodima uzimati uzorke vode i isto tako mijenjati vodu. Neugodan miris je bio prisutan zbog velike količine obraštaja i morskih organizama nataloženih na površini prečki. Prva zamjena vode je odrađena već nakon 7 dana desalinizacije (25.7.2014.). U tablici 1 je prikazan broj uzorkovanja i zamjene vode do danas.

25

Tablica 1. Datumi uzorkovanja i promjene vode u bazenima s prečkama antičkih sidara.

BROJ PROMJENE VODE DATUM PROMJENE VODE 0 18.7.2014. 1 25.7.2014. 2 02.8.2014. 3 26.8.2014. 4 13.9.2014.

Voda je dosad zamijenjena ukupno 4 puta te je planirano mijenjanje vode dok se u potpunosti ne uklone soli iz prečki ili dok se ne postigne konstantna vrijednost soli, odnosno maksimum desalinizacije.

02.8.2014., odnosno prilikom druge zamjene vode u bazenima, uklonjene su deblje inkrustracije i nataloženi morski organizmi i alge kako bi se umanjio neugodan miris, ali i kako bi voda iz bazena mogla nesmetano prodrijeti u unutrašnjost prečki. Na taj način pospješio se postupak desalinizacije.

Uzorci vode iz bazena su analizirani kvalitativno i kvantitativno. Kvalitativna analiza je provedena klasičnom analitičkom metodom dokazivanja određene skupine soli, u našem slučaju dokazivani su kloridi, sulfati i nitrati, s naglaskom na kloride s obzirom na činjenicu da su izvađeni iz mora. Kvantitativna analiza klorida izvršena je volumetrijskom metodom određivanja klorida (visocolor HE, Chlorid CL 500 titracijski set, proizvođač Macherey-Nagel), dok je semikvantitativna analiza nitrata provedena Merck Millipore Mquant Nitrat testovima. Kvantitativna analiza sulfata je određena spektrofotometrijski uređajem Hanna HI 93751. pH – vrijednosti uzoraka određene su indikatorskim trakama proizvođača Macherey-Nagel.

Koncentracija klorida služi kao indikator desalinizacije antičkih prečki te su zbog toga prikazani i komentirani samo rezultati za analize klorida. Rezultati analize klorida prikazani su u tablici 2.

Tablica 2. Rezultati provedene analize klorida na uzorcima vode iz bazena

PREČKA Kamena prečka

1

Kamena prečka

2

Olovna prečka

1

vrijeme/dan c(Cl¯)/% c(Cl¯)/% c(Cl¯)/%

7 0,270 0,080 0,200

15 0,060 0,030 0,060

39 0,050 0,025 0,473

26

57 0,025 0,025 0,170

Grafički prikaz rezultata je prikazan na slici 1.

Desalinizacija prečki antičkih sidara

0,000

0,100

0,200

0,300

0,400

0,500

0 10 20 30 40 50 60

vrijeme, dan

ko

nc

en

tra

cija

klo

rid

a, %

Kamena prečka 1

Kamena prečka 2

Olovna prečka

Slika 1. Grafički prikaz koncentracije klorida u ovisnosti o vremenu

Iz dobivenih rezultata za kamene prečke antičkih sidara je vidljivo da se s vremenom desalinizacije smanjuje udio klorida u vodi što je indikacija da se uspješno provodi uklanjanje soli iz prečki. Zadnje vrijednosti koncentracije klorida za kamenu prečku 1, tj. kamenu prečku 2 su pokazale da je oko 90 %, odnosno oko 70 % klorida uklonjeno u odnosu na početnu vrijednost što znači da je i dalje potrebno provoditi desalinizaciju. Zadnja dva rezultata za kamenu prečku 2 su ista što znači da će sljedeće mjerenje pokazati je li postignuta maksimalna odsoljenost.

U slučaju olovne prečke antičkog sidra prisutan je jedan neuobičajen rezultat koncentracije klorida. Naime, nakon druge zamjene vode u bazenu, dobivena je znatno veća koncentracija u odnosu na početne rezultate analiza. Kao najvjerojatniji razlog za taj rezultat je činjenica da je dobiven nakon uklanjanja naslaga morskog obraštaja s površine sidara. Kada su skinute naslage s olovne prečke, moguće je da je većina soli s površine tek tada mogla prijeći u vodu te da su te naslage smetale njihovom potpunom otapanju. Budući da je prečka od metala koji nije porozan materijal, najveći postotak soli se vjerojatno nalazi na površini ili uz samu površinu metala pa je zbog uklanjanja morskih naslaga došlo i do njihovog otpuštanja u vodu. Sljedeće uzorkovanje je pokazalo

27

nižu koncentraciju klorida što pokazuje da je desalinizacija olovne prečke nastavljena u željenom smjeru.

Rezultati su pokazali da je desalinizaciju potrebno još neko vrijeme provoditi kako bi se došlo do konačnog zaključka o desalinizaciji prečki antičkih sidara.

DIJAGNOSTIČKA ISPITIVANJA – XRF-RENTGENSKA FLUORESCENTNA ANALIZA I

OPTIČKA MIKROSKOPIJA

S ciljem određivanja sastava olova uzet je uzorak olova za Laboratorij Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu u svrhu provođenja XRF-rentgenske fluorescentne analize. XRF metoda se bazira na pobuđivanju atoma ispitivanog uzorka rentgenskim zračenjem. Ovakva analiza daje nam kvalitativnu i kvantitativnu sliku o elementnom sastavu uzorka.

Uzimanje uzoraka olova i kamena

Uzeti su i uzorci kamenih prečki kako bi se izradio mikropresjek kamena.

Rezultati ovih analiza još su u obradi.

Snimanje elektronskim mikroskopom izvršeno je prije uklanjanja biološkog obraštaja, za vrijeme izrade sondi kako bi bili vidljivi slojevi inkrustracija na površini i stanje olova.

PREDČIŠĆENJE

U fazi predčišćenja, tjedan dana nakon potapanja prečki u bazene, uklonjen je morski

obraštaj i mikroorganizmi upotrebom vode pod povišenim tlakom. Mekše naslage

kalcifikata uklonjene su mehanički pomoću skalpela raznih dimenzija, dok su

centimetarske nakupine uklanjane upotrebom dlijeta i čekića.

28

Čišćenje vodom pod povišenim tlakom

Mehaničko uklanjanje debljih naslaga

Izgled olovne prečke nakon čišćenja vodom pod povišenim tlakom

29

Detalj tvrdokornih naslaga koje nisu uklonjene u fazi predčišćenja

Izgled prve kamene prečke nakon čišćenja vodom pod povišenim tlakom

Izgled druge kamene prečke nakon čišćenja vodom pod povišenim tlakom

30

REKONSTRUKCIJA IZVORNOG IZGLEDA SIDARA

Proučavanjem podataka postojeće literature o antičkim sidrima, osmišljena je

rekonstrukcija izvornog izgleda ovih triju antičkih sidara.

Prva kamena prečka pripada kameno –drvenom tipu sidra oko koje su se konopima

vezivale jedna ili dvije grane koje su služile kao krak odnosno krakovi sidra kojima bi se

sidro zarilo u pijesak ili zakačilo za dno.

Za rekonstrukciju ovog sidra potrebno je iz komada sirovog debla izraditi trup i krak

koji će se konopima odgovarajućih dimenzija na pravilan način privezati za trup i

prečku.

Rekonstrukcija kameno-drvenog sidra

31

Druga kamena prečka pripada kamenom tipu sidra koji je jedan od najranijih tipova

sidara, a činio ga je veći kamen okruglog ili stožastog oblika, odgovarajuće težine, koji je

po sredini bio ižlijebljen kako bi se mogao privezati konopom.

Njegov rekonstrukcija nije prikazana iz razloga što će kod njega debljim konopom biti

izveden čvrsti čvor oko središnjeg utora.

Olovna prečka pripada tipu olovno-drvenog sidra koji je osim olovne prečke ponekad

imao i spojnice, te drvenu gredu i krakove koji su na šiljcima mogli biti okovani

metalnim pločicama. Olovne prečke bile su različitih dimenzija i kao takve činile su

glavnu težinu sidra. Po sredini se nalazio četvrtasti otvor kroz koji se provlačila drvena

greda. Na donjem dijelu sidra olovna je spojnica spajala drvenu gredu s krakovima i

služila kao opterećenje suprotnog kraja sidra.

Za rekonstrukciju ovog sidra potrebno je izraditi drveni trup i krakove izvornih

dimenzija koji će na odgovarajući sistem drvenih tiplova biti spojeni u cjelinu. Konopi

odgovarajućih dimenzija će na pravilan način biti privezani za trup i prečku. Ujedno će

biti izrađene i metalne spojnice.

32

Rekonstrukcija olovno-drvenog sidra

33

DALJNJI KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI

Nakon završetka postupka desalinizacije, prečke se vade iz bazena i potrebno ih je

osušiti na zraku. Nakon sušenja slijede idući zahvati.

MEHANIČKO I KEMIJSKO ČIŠĆENJE PREČKI

Za uklanjanje korozijskih naslaga s olovne prečke koristit će se isključivo kemijska

metoda čišćenja. Zbog svojih svojstava olovo je jako osjetljivo na mehaničko čišćenje

zbog čega će se pristupiti kemijskom otapanju naslaga i njihovom uklanjanju mekim

četkicama i ispiranjem u destiliranoj vodi.

Pri radu na kamenim prečkama, kod tvrdokornih naslaga biti će kombinirano kemijsko i

mehaničko čišćenje pri čemu će se u potpunosti poštivati izvorna površina. Kemijskim

postupcima otapat će se naslage na kamenu i uklanjati mehanički upotrebom skalpela i

ultrazvučne igle.

ZAŠTITA OLOVNE PREČKE

S obzirom da će prečke nakon izrade rekonstrukcija biti izložene na otvorenom uz more,

potrebno je nanjeti zaštitu na olovnu prečku kako bi što dulje bila zaštičena od vanjskih

utjecaja koji djeluju na sami materijal. Za zaštitu koristit će se visokokvalitetan vosak.

KONSOLIDACIJA KAMENA

Oštećena mjesta kamenih prečki konsolidirat će se 2%-tnom otopinom Paraloida B-72 u

acetonu. Osim konsolidacije trošne kamene građe Paraloid B-72 ima i hidrofobni učinak

što spriječava zadržavanje vode na površini kamena. Prije nanošenja konsolidanta

napraviti će se proba na ograničenom mjestu. Konsolidant se nanosi kistom na površinu

kamena, a postupak se ponavlja po potrebi.

POPUNJAVANJE PUKOTINA UMJETNIM KAMENOM

Veća oštećenja kamena, pukotine i ljuske ispunit će se smjesom umjetnog kamena

odgovarajuće nijanse. Oštećena mjesta biti će ispunjena kako bi se spriječio prodor vode

u strukturu kamena i daljnje propadanje oštećenih mjesta. Smjesa umjetnog kamena

priprema se s akrilnom emulzijom. Nakon nanošenja na kamen i sušenja veoma je slična

34

kamenu i lako se obrađuje. Može se obrađivati, brusnim papirom i različitim klesarskim

alatima.

IZRADA DRVENIH I METALNIH ELEMENATA

Prema rekonstrukciji izvornog izgleda izradit će se drveni elementi koji će se obraditi na

tradicionalan način tesarskim alatima (sjekira, tesla, dlijeta za drvo). Nakon obrade, drvo

je potrebno impregnirati, tonirati i nanjeti zaštitu.

Metalne elemente će također biti izrađeni u odgovarajućim dimenzijama i zaštićeni.

Dijelovi sidra će nakon izrade elemenata biti spojeni u cjeline i na odgovarajući način

povezani konopima.

Sve faze radova biti će izrađene u dogovoru sa nadležnim konzervatorskim nadzorom.

Pri dovršenju radova sidra će se transportirati na otok Šoltu na lokacije gdje će biti

izložena.

Detaljnji plan prezentacije izradit će se na licu mjesta u dogovoru s nadležnim

Konzervatorskim odjelom.

Na kraju projekta izrađuje se završna dokumentacija u kojoj će biti obuhvaćene sve faze

konzervatorsko restauratorskih zahvata popraćene fotografijama.

35

SMJEŠTAJ REKONSTRUIRANIH SIDARA U MASLINICI I ROGAČU

Po završetku rekonstrukcije sidara Općina Šolta će urediti (hortikulturno, sigurnosno)

mjesta gdje će biti izložena, postaviti prezentacijske info table i prikladno prezentacijsko

osvjetljenje. Dva sidra će biti postavljena u Maslinici budući da su tamo i pronađena.

Inače Maslinica je jedino šoltansko naselje smješteno na zapadnoj obali otoka, u dnu

dobro zaštićene prirodne luke. Odlikuje se prirodnim vrijednostima krajolika, što ga uz

slikovitu uvalu čini i borova šuma s južne strane, te neposredna okolica s uvalom

Šešulom i arhipelagom od sedam otočića. Naselje nije nastalo kao luka nekog drugog

sela, što je slučaj s ostalim obalnim naseljima na Šolti, već se kao organizirano naselje

javlja početkom 18. stoljeća kad je na južnoj strani uvale obitelj Marchi sagradila utvrđen

dvorac (1703. godine). Tada su se počele graditi težačke kuće, najprije na sjevernom, a

zatim na južnom dijelu uvale. U 19. stoljeću na sjevernoj strani uvale sagrađena je luka.

Zgrada Kapetanije sagrađena je za vrijeme austrijske uprave 1854. g., kad i mul pred

njom te obala od pravilnih klesanaca pred dvorcem Martinis-Marchi. Žalo u dnu uvale

koje je dijelilo sjeverni i južni dio naselja betonirano je sredinom 20. stoljeća, te je na taj

način formirana riva koja uokviruje dno uvale pred povijesnim naseljem.

Olovno- drveno sidro s obzirom na njegovu veličinu i reprezentativnost postavit će se na

travnatu površinu u novoizgrađenoj marini pokraj dvorca Martinis-Marchi (Sl.17 i 18).

Nedavno uređeni dvorac i marina svake godine privlače sve više turista, a pogotovo

nautičara te je ovo idealno mjesto za prezentaciju antičkog sidra. Na travnatoj površini

postavit će se postolje za smještaj sidra te prikladna rasvjeta kao i prezentacijska info

tabla. Kako Općina Šolta već ima postavljene table na kulturnim dobrima njihov izgled je

već određen (Sl.19). Gore detaljno opisano kameno sidro(Sl.12) biti će postavljeno u dnu

uvale na rivi nastaloj sredinom 20. stoljeća koja je ujedino i centar mjesta. Na tom dijelu

nalazi se otok s palmom uokolo koje su već postavljene klupe i gdje se mještani, ali i

turisti rado okupljaju. To je također i svojevrsan trg gdje se odravaju sve svećanosti u

Maslinici. S obzirom da je mjesto za smještaj dosta ograničeno, povoljno je za stavljanje

kamenog sidra (Sl. 19).

36

Sl.17 Položaj smještaja olovno-dvenog sidra s pogledom na dvorac Martinis-

Marchi

Sl.18 Položaj smještaja olovno-drvenog sidra u Maslinici

37

Sl. 19 Položaj smještaja kamenog sidra

Kameno-drveno sidro (Sl. 13) postavit će se u Rogaču koji je ujedno i glavna luka otoka

Šolte. Naselje i luka Rogač smješteno je na sredini sjeverne obale otoka, a nastalo je kao

luka naselja Grohote. U dnu uvale orijentirane na istok, sagrađena je prva aglomeracija

gospodarskih prizemnica. Branio ih je čvrst dvokatni barokni kaštel četverostrešnog

krovišta s puškarnicama na pročelju. Kao sastavni dio luke podignuta je na suprotnoj

obali kažela za dezinfekciju brodova i skladište mreža. U uvali su pretežno bila skladišta i

konobe, a prema katastru iz 1833. godine od 12 kuća samo je jedna bila stambena. Uz

žalo po sredini uvale odakle polazi put prema Grohotama, podignuta je tijekom 19.

stoljeća, na mjestu starije kapele, crkva sv. Tereze Avilske. Također u dnu uvale

sagrađena je potkraj 19. stoljeća ladanjska zgrada obitelji Miladino. O dugoj povijesnoj

naseljenosti ovog predjela otoka svjedoči i obližnje arheološko nalazište s ostacima

rimske villae rusticae u južnoj uvali Banje. Sidro će biti postavljeno na zeleoj površini u

neposrednoj blizini pristaništa za trajekte. Općina Šolta će površinu hortikulturno

urediti i postaviti odgovarajuću rasvjetu i prezentacijske table.

38

Sl. 20 Položaj smještaja kameno-drvenog sidra

Sl.21 Položaj smještaja kameno-rvenog sidra

39

Sl.22 Izgled prezentacijske info table

v.d. ravnatelj Kulturno-informativnog centra otoka Šolte