MANJINSKI FORUM IZLAZI UZ FINANCIJSKU POTPORU SAVETA ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKEStajališta iznesena u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno i stajališta Savjeta za nacionalne manjine

FORUMPreliminarni rezultati istraživanja o provođenju Ustavnog zakona i

radu vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

PROJEKTI ZA BOLJE FUNKCIONIRANJE

MANJINSKIH INSTITUCIJA

Uz potporu sredstava Europske unije u 2016. godini pokrenuta su dva važna projekta koji se bave problematikom pro-vođenja Ustavnog zakona o pravima naci-onalnih manjina te funkcioniranjem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Riječ je o projektima “Potpora učinkovitoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina” koje provodi Ministarstvo uprave, te o projektu “Potpora vijećima nacionalnih manjina na lokalnoj razini” koji provodi Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manji-na Vlade RH. Prvi projekt ima za cilj pobolj-šanje provedbe Ustavnog zakona u cjelini, a drugi je posebno usmjeren na izuzetno značajan segment poboljšanja rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, koji iz mandata u mandat ne uspijevaju postići za-dovoljavajući nivo svoje društvene i političke efi kasnosti. Posebno je značajno da su oba projekta usmjerena i na jačanje relevantnih aspekata rada javne uprave kada se radi o ostvarivanju prava nacionalnih manjina. Iako je završetak oba projekata planiran za sredinu 2017., prezentiramo njihove prve rezultate i postignuća.

Intervju s predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandrom Tolnauerom

NOVA PERSPEKTIVA ZA MANJINSKA PRAVA

Ova Vlada je pošla od načela da se sloboda i napredak neke zemlje u demo-kratskim uzusima mjere prostorima slobode onih koji su u manjini. Vlada je na izvjestan način poručila da je, u ovim novim političkim okolnostima, riječ o širokoj političkoj koaliciji čiji su sastavni dio i nacionalne manjine. I to predstavlja novu konstelaciju koja će, nadamo se, donijeti i novu dinamiku i zamah u pogledu ostvarivanja manjinskih prava i njihovog ravnopravnog sudjelovanja u javnom političkom životu.

■ Kako ocjenjujete stanje manjinskih prava u protekloj godini? Koji su bili najveći problemi? Je li bilo nekih pozitivnih pomaka?

Ne treba zaboraviti da se sloboda u nekoj zemlju uvijek mjeri prostorom slobode manjina. Iako je to vrlo poznata činjenica, ona se često zaboravlja. A za prava i slobode manjina uvijek je odgovorna većina. Politička volja bivše Vlade kao da je bila paralizirana. Manjine po prvi put nisu bile u koaliciji s Vladom i ta je situacija faktički paralizirala normalniji dijalog vezan za manjinska prava. Pri tome ne stoje političke fl oskule koje se “bacaju” u takvim situacijama: kao manjine se uvijek nešto bune ili im nešto nije pravo! Ne. Na primjer i Nils Muižnieks, komesar za ljudska prava Vijeća Europe, ocijenio je da je bio u porastu govor mržnje, da je bila u porastu etnička netolerancija i nesnošljivost, da je u nekim aspektima bila ugrožena i sloboda medija, odnosno da je bila prisutna izrazita antimanjinska retorika koja je bila prisutna skoro non – stop, a da institucije vlasti (ali i drugi) na to uopće nisu reagirali. Naravno, tu je prisutno i naše uobičajeno političko i društveno licemjerje pa imate obilježavanje jubileja neke manjine i to se ističe kao pozitivan odnos prema manjinama, dok se uporno šuti i prelazi preko činjenice da se neke druge manjine u isto vrijeme marginaliziraju i ignoriraju. Mi, koji se intenzivno bavimo problematikom nacionalnih manjina, pravovremeno smo upozoravali na te probleme, još dok su bili u začetku, a kada oni eskaliraju, kao što se kod nas i dogodilo, teško je gasiti taj požar bez angažmana šire društvene i političke scene. Nema sumnje da su manjine i manjinski problemi u proteklom razdoblju zaista gurnuti u drugi red i da je na djelu bio zabrinjavajući proces pokušaja njihove marginalizacije u javnom i političkom životu. Stagnacija u ostvarivanju manjinskih prava evidentno je prisutna, iako se sama legislativa nije mijenjala. Premda, s pravom imamo običaj hvaliti našu zakonsku regulativu, kada su u pitanju nacionalne manjine, svejedno treba upozoriti da naš pravni sustav i 25 godina nakon osamostaljenja još uvijek karakterizira tranzicijski pro-ces te da ga i u pogledu nacionalnih manjina i pravnog sustava u cjelini, kao i pojedina zakonska rješenja, treba dograđivati, razvijati i prilagođavati, na osnovu kritičke analize i promišljanja prakse. Mi stalno imamo tu mantru da je politika umijeće realnoga, ali i ta fl oskula nekad služi za zamagljivanje stvari i onemogućavanje nekih realnih, nužnih i nadasve mogućih promjena. Od-govorno tvrdim da je unapređivanje manjinskih prava u hrvatskom društvu moguće samo ako ima malo dobre političke volje. Štoviše, smatram da je to unapređivanje nužno i da će se vrlo brzo pokazati kako to nije samo u korist manjina, nego svih hrvatskih građana. Budite sigurni da društvo, koje brine o svojim manjinama, brine na taj način i o svojoj demokratskoj supstanci i kvaliteti.

MANJINSKIProsinac 2016.

GODIŠNJI BROJ

Manjine očekuju partnerski odnos s Vladom (Nastavak na stranici 2)

(Nastavak na stranici 6 i 7)

2

(Nastavak sa stranice 1)

DIO VLADAJUĆE KOALICIJE ■ Održani su izvanredni parlamentarni izbori. Formirana je nova Vlada kojoj su zastupnici nacionalnih manjina partneri. Što očekujete od tog novog odnosa?

Napravljen je izrazito pozitivan iskorak u novom smjeru. Nova Vlada je prepoznala značaj nacionalnih manjina i shvatila da su manjine važne u sinergiji provođenja zajed-ničke, integrirajuće politike, a ne getoizirajućeg pristupa nacionalnim manjinama, pod geslom parcijalnog rješavanja njihovih problema, jer to u pravilu za sobom povlači netoleranciju i etnocentrizam. Ova Vlada je pošla od načela da se sloboda i napredak neke zemlje u de-mokratskim uzusima mjere prostorima slobode onih koji su u manjini. Vlada je na izvjestan način poručila da je, u ovim novim političkim okolnostima, riječ o širokoj političkoj koaliciji čiji su sastavni dio i nacionalne manjine. I to predstavlja novu konstelaciju koja će, nadamo se, donijeti i novu dinamiku i zamah u pogledu ostvarivanja manjinskih prava i njihovog rav-nopravnog sudjelovanja u javnom političkom životu. ■ Rašireno je mišljenje da je nakon ulaska Hrvatske u EU došlo do stagnacije u ra-zvoju i ostvarivanju manjinskih prava. Koji su razlozi za to i kako dalje unapređivati manjinsku politiku, sada kada je Hrvatska članica EU?

Ulaskom u EU faktički je prestao monitoring ispunjavanja manjinskih prava. To se obrazlaže principom da je manjinska politika autonomna stvar svake zemlje članice. Ne spadam u one koji bi se zalagali za uvođenje monitoringa, jer smatram da kao članica EU moramo sami naći snage i sposobnosti primijeniti demokratske standarde zajednice kojoj pripadamo. Naravno, ne ide to lako, ali mislim da s ovom vladajućom garniturom jača pristup koji je spreman uvaža-vati demokratske standarde u obrani principa i poštovanja sloboda, različitosti, tolerancije i zaštiti od ideoloških i povijesnih relativiziranja. To nas ohrabruje i stimulira za suočavanje s problemima od kojih, za sada, Vlada ne bježi. ■ Protekla je godina i po dana od zadnjih manjinskih izbora. Jesu li sva vijeća kon-stituirana? Što je s koordinacijama? Kako uopće ocjenjujete djelovanje vijeća i pred-stavnika nacionalnih manjina?

To je područje na kojem u velikoj mjeri do izražaja dolaze ta obilježja legislativne tranzi-cije. Činjenica je da vijeća i predstavnici nisu dovoljno uključeni u rješavanje lokalnih poslova kako je to defi nirano i zakonom. Naravno, mogli bismo kritizirati i određena zakonska rješenja i strukture lokalne i regionalne vlasti jer mnoge stvari u tome šepaju, ali ne možemo abolirati ni same manjinske subjekte, predstavnike, njihove institucije i udruge. Mnogo je tu ne-shvaćanja. Onda se to pokušava kompen-zirati jeftinim politikantstvom pa imamo još lošiju situaciju. Mnogi zaboravljaju da vijeća i predstavnike ne predlažu političke stranke već udruge i pripadnici nacionalnih manjina s ciljem da budu dio lokalne samouprave i da artikuliraju pitanja važna za život nacionalnih manjina u određenim sredinama. Ipak, tre-ba kazati da imamo vrlo pozitivnih primjera djelovanja vijeća i predstavnika u pojedinim sredinama što nesumnjivo pokazuje da ovako zamišljena manjinska samouprava može i te kako kvalitetno djelovati i davati doprinos razvoju svoje sredine.

VLADA NE BJEŽI OD PROBLEMA ■ Što, treba poduzeti kako bi se rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina una-pređivao?

Od presudnog je značaja stalna i teme-ljita edukacija manjinskih predstavnika (ali i struktura vlasti naravno) o tome što je njihova uloga i kako je ostvariti.Upravo stoga nastojimo maksimalno raditi na daljnjoj edukaciji (u surad-nji s Vladinim Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina). U to nastojimo uključiti i predstavnike općina, gradova i županija, jer je i u tim strukturama upoznatost s funkcijama manjinske samouprave, ulogom vijeća i pred-stavnika nacionalnih manjina na vrlo niskom stupnju. U svakom slučaju, tu nešto moramo vrlo odlučno i sustavno mijenjati. Ali prije svega svijest, jer npr. mnoga vijeća i ne znaju da su oni dio jednog supsidijarnog sustava djelovanja te da sami moraju preuzeti odgovornost za mnoga pitanja. Mnogi tako ne znaju da su vije-ća i predstavnici dužni prvi pokrenuti rješavanje određenih manjinskih problema u svojoj sredini pa, ako za njihovo rješavanje postoje zakonske pretpostavke, a lokalne ili regionalne strukture se na to ogluše, onda se problem može dići na rang Savjeta za nacionalne manjine koji onda pokreće rješavanje tih pitanja na državnoj razi-ni. Te sinergije, nažalost, još nema i tu moramo napraviti promjene kako bi efi kasnost sustava digli na viši nivo. ■ Svjedoci smo značajnih financijskih restrikcija u čitavom društvu pa tako i sredstava namijenjenih nacionalnim ma-njinama. Kako se nositi s tim problemom?

Ono što bih želio naglasiti u kontekstu fi -nanciranja je da Savjet za kulturnu autonomiju nacionalnih manjina ne dobiva sredstva bez osnove i po nekom automatizmu. Naprotiv. Kulturna autonomija nacionalnih manjina fi -

nancira se po vrlo strogim pravilima raspola-ganja proračunskim sredstvima. Svi odobreni programi i projekti su pod kontrolom i samo oni koji doista ostvaruju svoje ciljeve, koji strogo namjenski troše sredstva, koji doprinose druš-tvenom benefi tu mogu u narednom periodu konkurirati i povlačiti nova sredstava. Savjet je usvojio i nove dokumente o fi nanciranju programa kulturne autonomije i metodologiji praćenja njihove uspješnosti. To će, s jedne strane dalje zaoštriti kontrolne mehanizme trošenja proračunskih sredstava, kada su u pitanju nacionalne manjine, dok će s druge strane donijeti puno veću kvalitetu manjinskih programa i projekata. ■ Na čemu će se, u cilju sustavnog ostva-rivanja i unapređivanja manjinskih prava u hrvatskom društvu, u narednom razdoblju posebno angažirati Savjet za nacionalne manjine?

Prvo na čemu smo insistirali i što ćemo na-staviti ubuduće jeste da se osiguraju sredstava za rad udruga i institucija nacionalnih manjina. Isto tako, nastavit ćemo inzistirati na tome da lokalna i regionalna samouprava osigura sredstva za rad vijeća i predstavnika kako bi mogli unapređivati taj važni sustav manjinske politike. Razvijat ćemo stalni dijalog sa svima koji mogu unaprijediti položaj nacionalnih manjina - sa Saborom, Vladom, zastupnici-ma, ministarstvima, medijima …U prošlom periodu je došlo do stagnacije na mnogim područjima i mi moramo ponovno pokrenuti pitanja zapošljavanja manjina, zastupljenosti u medijima, integriteta manjina uz očuvanje njihovog identiteta, ali protiv getoizacije te niz drugih važnih pitanja.

VEĆA KVALITETA MANJINSKIH PROGRAMA

■ Proteklo razdoblje bitno je obilježila i određena atmosfera netolerancije u odno-su na nacionalne manjine. Ima li naznaka da bi se ta situacija mogla početi mijenjati?

Odgovornost svih je da se, u ovoj dosta teškoj, prvenstveno ekonomskoj, a onda po-sljedično i socijalno-političkoj situaciji u kojoj se nalazimo, suprotstavljamo duhu netolerancije i nesnošljivosti. To je obaveza i politike i medija i sustava obrazovanja i vjerskih zajednica i t.d. Duh netolerancije, kada zavlada u nekom druš-tvu, posebno se prelama i posebno pogađa manjine i marginalizirane. Društveni i ekonom-

Nils Muižnieks, komesar za ljudska prava Vijeća Europe, ocijenio je da je bio u porastu govor mržnje, da je bila u porastu etnička netolerancija i nesno-šljivost, da je u nekim aspektima bila ugrožena i sloboda medija, odnosno da je bila prisutna izrazita antimanjin-ska retorika koja je bila prisutna skoro non – stop, a da institucije vlasti (ali i drugi) na to uopće nisu reagirali.

3

ski lomovi pogađaju najprije i najteže male, slabe, nezaštićene. Duže smo vremena bili svjedoci izra-zite arogancije, bahatosti, uljuljkanosti u vlastite stereotipe, kada su u pitanju manjine. A sve je to vezano za neuspjehe u politici i gospodarstvu i to je ono na čemu bismo trebali raditi. Moramo se osloboditi socijalnog mazohizma i prevladavati našu dezorganiziranost. Dezorganiziranost je, inače, vezana za tranzicijska obilježja društva, a to je u pojedinim dijelovima Hrvatske još dodatno pojačano i postkonfl iktnim procesima društvene obnove, za što još uvijek nemamo prava rješenja. Ne smije se zaboraviti da vraćanjem u prošlost, licitiranjem povijesnih događaja, zatomljivanjem sekularne države nećemo puno postići, već upravo obrnuto. Istina je moćna po namjeri, ali često nemoćna po učinku. Ipak, njeno ignoriranje, prešućivanje ili pokušaji politikantskog iskorišta-va, nju na neki način jačaju. Ona pokazuje neku čudnu snagu i ima moć da osvijetli samu sebe od pokušaja zaborava vremena. A to opet ovisi i o nama. Trebamo iskren razgovor, bez ideologizi-ranja, povijesne revizije, pokušaja kompenzacija povijesnih frustracija i pokušaja afi rmacije nečega što se afi rmirati ne može. Kada se počnu mije-šati povijest i politika, u praksi politika gotovo u cijelosti zamjeni povijest, a to nije dobro. Mi se sada uzdamo u ovu Vladu, za koju mislim da je krenula dobro i hrabro. Čini se da ne stimulira niti potiče ono što je bilo prije, a to je da smo stajali i tapkali svi u mjestu okrenuti leđima budućnosti i buljili u ono što svatko tumači na svoj način. A to je potpuno neproduktivno, ali ne samo za manjine.

MEDIJI I MANJINE ■ Odnos s medijima, posebno uloga najznačajnijeg javnog medija HRT-a i dalje je izrazito problematična točka kada su u pitanju nacionalne manjine. Ima li ikakvih navještaja da bi se stanje na tom planu moglo početi mijenjati na bolje?

●

Razvijat ćemo stalni dijalog sa svima koji mogu unaprijediti položaj nacionalnih ma-njina - sa Saborom, Vladom, zastupnicima, ministarstvima, medijima …U prošlom periodu je došlo do stagnacije na mnogim područjima i mi moramo ponovno pokre-nuti pitanja zapošljavanja manjina, zastu-pljenosti u medijima, integriteta manjina uz očuvanje njihovog identiteta, ali protiv getoizacije te niz drugih važnih pitanja.

Da, ponovno smo se suočili s uobi-čajenim Izvješćem HRT-a o medijskom tretiranju nacionalnih manjina koje nam uglavnom pokazuje stare i tvrdokorne probleme koji traju godinama. Pri tome ima-mo permanentnu i neprihvatljivu političku retoriku koja stalno obećava stvari koje u praksi ni najmanje ne provodi. A tu diskre-panciju možda je najbolje oslikati suhim brojkama. U Hrvatskoj ima nešto više od 380.000 pripadnika nacionalnih manjina, za koje smo sigurni da kao i drugi hrvatski građani u ogromnoj većini uredno plaćaju TV pretplatu našoj najvažnijoj javnoj me-dijskoj kući. Za uzvrat ta im kuća u svojim informativnim emisijama pokloni godišnje jedva 3,5 sata svog programa. Naravno, tu su i mnogo hvaljene (s punim pravom i s velikim zaslugama) specijalizirane te-levizijske i radijske emisije poput Prizme ili Manjinskog mozaika. Osim činjenice da te emisije (unatoč visokoj kvaliteti) u svojoj koncepciji imaju jedan neželjeni, ali nažalost neizbježni getoizirajući sindrom i efekat, one godišnje proizvedu ukupno tek oko 45 sati programa, a ukupni fond programa Hrvatske televizije na godišnjoj razini na sva četiri programa iznosi više od 35 tisuća sati. Iz toga se možda najbolje može vidjeti kakve su programske TV mr-vice namijenjene nacionalnim manjinama. Dakle, manjinama koje čine skoro 8 posto stanovništva namijenjen je tek jedan promil programa.

Svi mediji, a posebno javni, imaju ključnu ulogu za promoviranje manjinskog položaja u društvu i stvaranja tolerantnog ozračja tako važnog za položaj manjina.

Jasno nam je da to nije jednostavan zada-tak i spremni smo na stalan i konstruktivan dijalog po tim pitanjima, ali iskreno se pla-šim da druga strana za to nema baš previše sluha. Istina je, nas se sasluša, bude tu i samokritike pa i posipanja pepelom, puno obećanja, ali, na kraju, opet – nastavi se starim putem. Naše kritike odnosa HRT-a prema nacionalnim manjinama nisu ni pa-ušalne i emocionalne. Dapače, dobro su fundirane i temelje se, između ostaloga, na serioznim analizama i istraživanjima koje rade naši dragi suradnici, npr. s Fa-kulteta političkih znanosti u Zagrebu. Zato bi bilo dobro da HRT, ako želi napredak u medijskom odnosu prema nacionalnim manjinama, okupi dobar i iskusan ekspertni tim, izanalizira i prostudira javne servise nekih drugih članica EU, koji imaju dobre rezultate i postavi novi koncept. Mi ćemo u tim nastojanjima biti vrlo pouzdan i produk-tivan partner. Jedan od najvećih problema aktualnog medijskog koncepta je to da se nacionalne manjine tretiraju kao jedna vrsta paralelnog društva, kao društveni privjesak, eventualno, u boljim slučajevima, kao ukras, ali ne i kao ravnopravni društveni subjekt. Na tom konceptu se onda i razvija taj getoizirajući pristup koji ima više raznih lica i pojavnih oblika (mala minutaža, spe-cijalizirane emisije, emisije o manjinama za manjine, a ne za većinsko stanovništvo, manjine kao eksces i t.d.). A mi želimo da su naše manjine integrirane u društvo i to onda mora poduprijeti i jedan integrirajući medijski koncept, koji će omogućiti da ma-njine budu sastavni dio ukupnog programa HRT-a, a ne „specijalizirani„ sadržaj.

Intervju s Vladimirom Bilekom, zastupnikom češke i slovačke nacionalne manjine i predsjednikom Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru

PARTNERSKI ODNOS S NOVOM VLADOM STVORIT ĆE UVJETE ZA DALJNJE JAČANJE DRUŠTVENE TOLERANCIJE

I MANJINSKIH PRAVA Ako bismo željeli preciznije defi nirati naš sporazum, možemo reći da su predstavnici nacionalnih manjina u partnerskom odnosu s Vladom. Istina, predstavnici nacionalnih manjina nemaju ni jednog ministra pa ne možemo kazati da i izravno sudjelujemo u radu Vlade, ali se trudimo imati redovite i kvalitetne kon-takte i ljude na određenim razinama izvršne vlasti na čemu i dalje radimo. U samom programu Vlade je dodatno upisano da će se u roku od 60 dana od potvrđivanja Vlade izraditi i operativni programi za pojedine nacionalne manjine. Ukoliko se u narednom razdoblju pokaže da Vlada ne poštuje dogovorena načela i utvrđene programske sadržaje, Klub zastu-pnika nacionalnih manjina, u kojem su svih osam izabranih predstavnika, sigurno predstavlja značajnu parlamentarnu snagu i osiguranje da se potakne učinkovito izvršavanje postignutih dogovora, jer u protivnom Vlada gubi važno partnerstvo, odnosno potporu manjinskih predstavnika.

4

■ Iza nas je turbulentna politička godina. Što je ona značila, ili što je donijela naci-onalnim manjinama? Koji su bili najveći problemi i je li je bilo pozitivnih pomaka?

Bez sumnje je to bila politički izrazito turbu-lentna godina, u pogledu tolerancije i određenih manjinskih pitanja izuzetno teška, gotovo na granici izdržljivosti. Ali prije svega uzrok su tome snažna previranja na globalnoj hrvatskoj političkoj sceni, velika neslaganja političke lje-vice i političke desnice koja su se onda često posebno prelamale preko nacionalnih manjina.Manjine su se tako našle u žarištu nekih ra-sprava, a da same u tome nisu sudjelovale, niti su njihovi stavovi i pogledi dolazili do izražaja. Međutim, zadnjih nekoliko mjeseci svjedoci smo značajnijih pozitivnih iskoraka i nadamo se da je ovo teško razdoblje iza nas. Možemo reći da otvaramo novo poglavlje i očekujemo uspjeh u odnosu s novom Vladom.

GARANCIJA DOSEGNUTIH PRAVA ■ Svi zastupnici nacionalnih manjina podržali su novu Vladu. O kakvoj je vrsti sporazuma zapravo tu riječ?

Svi saborski zastupnici nacionalnih manjina izabrani u ovom mandatu našli su se odmah nakon izbora i počeli pripremati zajedničku strategiju mogućeg sporazuma koju smo željeli predložiti novom mandataru. Na neki način prirodno je bilo da krenemo u razgovore s relativnim pobjednikom izbora gospodinom Plenkovićem. On nas je i pozvao na zajednički razgovor i krenuli smo s pregovorima. Ti pre-govori nisu bili ni jednostavni ni kratki i to, kako među nama samima, tako i s pregovaračkim timom buduće Vlade. Velika prednost, primije-njena prvi puta u ovim pregovorima, bila je da je opći prijedlog sporazuma, koji se temeljio prije svega na zaštiti manjinskih prava, na pri-jedlogu načina suradnje, na prijedlogu novog regionalnog razvoja, na prijedlogu obrazova-nja nacionalnih manjina i t.d., direktno ušao u predviđeni program Vlade. Stoga možemo reći da smo program Vlade, koji se odnosi na nacionalne manjine, stvarno radili mi, saborski zastupnici nacionalnih manjina u suradnji s pregovaračkim timom za sastav nove Vlade, na čijem je čelu bio g. Plenković.

Ako bismo željeli preciznije defi nirati naš sporazum, možemo reći da su predstavnici nacionalnih manjina u partnerskom odnosu s Vladom. Istina, predstavnici nacionalnih manji-na nemaju ni jednog ministra pa ne možemo kazati da i izravno sudjelujemo u radu Vlade, ali se trudimo da imamo redovite i kvalitetne kontakte i ljude na određenim razinama izvršne vlasti na čemu i dalje radimo. U samom pro-gramu Vlade je dodatno upisano da će se u roku od 60 dana od potvrđivanja Vlade izraditi i operativni programi za pojedine nacionalne manjine, koji će biti sastavni dio programa Vlade. U biti na tome i temeljimo naše buduće partnerstvo u smislu davanja potpore Vladi od strane saborske većine. Tu je niz zakona na koje želimo uticati, koji se prije svega tiču života nacionalnih manjina, ali i drugih građana, jer smo svi mi kao zastupnici nacionalnih manjina ravnopravni zastupnici u hrvatskom Saboru.

■ Koje su ključne točke tog općeg, zajed-ničkog sporazuma i partnerstva s Vladom?

To je prije svega garancija zaštite prava nacionalnih manjina na nivou već dosegnute razine tih prava, ali isto tako i poštivanje svih zakona koji se odnose nacionalne manjine, po-čevši od Ustavnog zakona pa dalje zakona koji reguliraju upotrebu jezika i pisma, obrazovanje nacionalnih manjina i t.d. Tu je i problematika ravnomjernog regionalnog razvoja, jer znamo da veći dio pripadnika nacionalnih manjina živi u ruralnim područjima RH i da nam je razvojna politika tih područja posebno važna. Također, unapređenje rada udruga i institucija nacional-nih manjina pa se predviđa evaluacija Zakona o udrugama i moguće promjene, odnosno poboljšanja tog važnog zakona radi reguliranja nekih specifi čnosti udruga nacionalnih manjina. Tu je i Savjet za nacionalne manjine koji je izuzetno važna krovna institucija nacionalnih manjina u RH. Važno je osigurati njegovu stabilnost i uvjete za rad, jer je to i garancija stabilnosti svih drugih udruga i institucija naci-onalnih manjina, poglavito u području kulturne autonomije, izdavaštva nacionalnih manjina i t.d. Naravno, tu je i razvoj kvalitete života sredina u kojima žive pojedine nacionalne manjine, investiranje u nužnu infrastrukturu, institucije i razvoj. Na kraju tu je važan i odnos između nacionalnih manjina i većinskog naroda kojeg treba dalje njegovati i razvijati.

RJEŠAVAT ĆE SE I PROBLEMI DVOJEZIČNOSTI

■ Jeste li usuglasili i kontrolne mehanizme ostvarivanja tog sporazuma? Kako će se manjine postaviti ako Vlada ne bude izvr-šavala obaveze iz sporazuma?

Kontrolni mehanizam je uspostavljen već činjenicom da je sporazum sastavni dio pro-grama Vlade. Dodatno će biti ojačan izradom operativnih programa Vlade za pojedine nacionalne manjine i sve će to biti terminski precizirano. Ukoliko se u narednom razdoblju pokaže da Vlada ne poštuje dogovorena načela i utvrđene programske sadržaje, Klub zastupnika nacionalnih manjina, u kojem su svih osam izabranih predstavnika, sigurno predstavlja značajnu parlamentarnu snagu i osiguranje da se potakne učinkovito izvršava-nje postignutih dogovora, jer u protivnom Vlada gubi važno partnerstvo, odnosno potporu manjinskih predstavnika. ■ Hoće li, u sklopu usuglašavanja pojedi-načnih programskih točaka za svaku nacio-nalnu manjinu biti usuglašeno i rješavanje problema dvojezičnosti, koje je u posljed-nje vrijeme izazivalo velike probleme?

Apsolutno. Vrlo sam uvjeren da će proble-mi dvojezičnosti, koji su vezani poglavito za srpsku nacionalnu manjinu, biti raspravljeni i ponuđena usuglašena i prihvatljiva rješenja. Ipak, podsjećam da određene probleme dvoje-zičnosti imaju i neke druge nacionalne manjine te kako očekujemo da se čitav taj proces ubrza i konačno riješi shodno zakonskim odredbama i standardima europske demokratske prakse koje smo sad sastavni dio. ■ Protekla je godina i pol od zadnjih ma-njinskih izbora. Kako ocjenjujete ulogu vijeća i predstavnika manjina? Koji su tu najizraženiji problemi i kako dalje unapre-đivati njihov rad?

Što se tiče funkcioniranja vijeća i predstav-nika nacionalnih manjina tamo gdje postoji razumijevanje jedinica lokalne i regionalne

samouprave, prije svega načelnika, gradona-

čelnika i župana, imamo dobru i korektnu su-radnju i tamo su manjinska vijeća već postigla određene programske rezultate te se vidi i na-predak. Nažalost, pošto nemamo zakon koji bi izravno i kvalitetno regulirao taj dio manjinske politike, imamo dosta područja gdje još uvijek nema suradnje s lokalnom samoupravom i njihovim čelnicima pa su u tim dijelovima i mjestima manjinski predstavnici samo dekor demokracije, pošto, nažalost, imaju samo sa-vjetodavnu funkciju. Ipak, želim istaknuti kako smo u sporazumu s Vladom posebno naglasili potrebu da se unaprijedi izbor i funkcioniranje manjinske samouprave, odnosno vijeća i pred-stavnika. U tom sklopu očekujemo i poseban zakon o izboru vijeća i predstavnika, a kao jedna od najvažnijih stvari za unapređenje njihova rada je rješavanje njihovog fi nanci-ranja od strane lokalne samouprave. Naime, pokazalo se da tamo gdje su jedinice lokalne samouprave u mogućnosti pružiti fi nancijsku podršku manjinskim institucijama i njihov rad pokazuje rezultate. Ali i ovdje treba znati, posebno u lokalnim sredinama koje zaista nemaju sredstava, da se fi nancijska potpora za rad vijeća i predstavnika može tražiti i kroz određene projekte EU fondova.

PREMA NOVOM POZITIVNOM ZAOKRETU

■ Razmišlja li se i o nekim promjenama zakona, koje bi mogle unaprijediti položaj manjina u hrvatskom društvu?

U Hrvatskom saboru neki od zastupnika, odnosno klubova, imaju namjere pa i prijed-loge mijenjati neka zakonska rješenja važna za nacionalne manjine. Treba naglasiti da su svi saborski zastupnici nacionalnih manjina iznimno oprezni u tom pogledu, ali i da imamo i volje i želje poboljšavati stvari. Međutim, treba vidjeti i koliko volje i želje prema pozitivnom unapređenju imaju i predstavnici većinskih stranaka, Vlade i t.d. Za neke promjene, kao što se zna treba mijenjati Ustav RH,a to je vrlo zahtjevan proces i ne znam hoće li ova Vlada biti spremna upustiti se u to. Međutim, ima pro-stora za važna poboljšanja i bez tih krucijalnih promjena. Na primjer donošenje posebnog izbornog zakona, koji bi regulirao manjinske izbore pa dopuna Zakona o udrugama, jer tu treba uvesti određene specifi čnosti itd. ■ Proteklo razdoblje bitno je obilježila i određena atmosfera netolerancije u odno-su na nacionalne manjine. Što učiniti da se to stanje počne mijenjati?

Kada je u pitanju jačanje društvene tole-rancije, tako važne za manjine, prije svega je tu velika odgovornost upravo na novoj Vladi i njenim ministrima. Njihove poruke bit će vrlo važne za novi pozitivan zaokret na tom planu. Mislim da su naznake tih promjena već prisutne. Stoga u tom pogledu očekujem da ćemo, relativno skoro, moći konstatirati ne samo napredak u ostvarivanju manjinskih prava, već da ćemo moći pokazati kako od-nosi u hrvatskom društvu, odnosi između svih njenih građana sve pozitivniji i da se razvijaju u dobrom smjeru.

Vrlo sam uvjeren da će problemi dvo-jezičnosti, koji su vezani poglavito za srpsku nacionalnu manjinu, biti raspravljeni i ponuđena usuglašena i prihvatljiva rješenja.

Kada je u pitanju jačanje društvene to-lerancije, tako važne za manjine, prije svega je tu velika odgovornost upravo na novoj Vladi i njenim ministrima. Njihove poruke bit će vrlo važne za novi pozitivan zaokret na tom planu.

●

5●

U deveti saziv Hrvatskog sabora po prvi put su izabrana i dva nova saborska zastupnika nacionalnih manjina, Robert Jankovics kao zastupnik mađarske nacionalne manjine i Boris Milošević kao jedan od zastupnika srpske nacionalne manjine. Donosimo njihovo viđenje najaktualnijih pitanja manjinske politike i zaštite prava nacionalnih manjina u hrvatskom društvu, očekivanja od nove Vlade, fokus njihova budućeg rada te viđenje eventualnih po-trebnih promjena u manjinskoj politici i legislativi.

Robert Jankovics, zastupnik mađarske nacionalne manjine

SVE STRANKE TREBAJU IMATI PROGRAME ZA NACIONALNE MANJINE

Kada ljudi, koji vode ovu zemlju, iz svojih stranaka ne dobiju “inpute“ što je to što manjina-ma treba i kako se prema njima odnositi, dolazi do ad hoc rješenja sa primjesom politike, a koja najčešće nisu niti u interesu zemlje, niti u interesu manjina. Organizirani odnos politike prema nacionalnim manjinama smatram ključnim problemom nacionalnih manjina i tu vidim najviše mjesta za napredak.

Najaktualnije pitanje je promoviranje toleran-cije u društvu i prestanak govora mržnje prema bilo kome, jer takve izjave ili postupci proizvode dodatnu “zlu krv”, za “liječenje” koje politici kasni-je trebaju mjeseci i godine, kako bi se vratili tek na izvorno stanje. Da bi se to postiglo, ključno je daljnje razvijanje demokratske kulture u Republici Hrvatskoj, ne samo prema nacionalnim manjina-ma, nego i među političkim strankama i osobama koje danas vode ovu zemlju te kod onih koji je sutra žele voditi.

Manjinska prava su defi nirana i ona su realno na zavidnom nivou. Za daljnji razvoj neophodne su tri stvari: razvoj političke kulture, gospodarski razvoj zemlje koji bi osigurao više novaca za programe nacionalnih manjina, ali i svih ostalih programa te politička potpora promocije prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj od strane političkih stranaka. Prvi korak u tome bi bili statuti političkih stranaka, koji bi predviđali pro-grame odnosa prema nacionalnim manjinama, a koji danas ne postoje. Kada ljudi, koji vode ovu

zemlju, iz svojih stranaka ne dobiju “inpute” što je to što manjinama treba i kako se prema njima odnositi, dolazi do ad hoc rješenja sa primjesom politike, a koja najčešće nisu niti u interesu ze-mlje, niti u interesu manjina. Organizirani odnos politike prema nacionalnim manjinama ključni je problem nacionalnih manjina i tu vidim najviše mjesta za napredak.

Očekivanja od nove Vlade su ogromna. Pro-gram kojeg smo predložili iz Kluba zastupnika nacionalnih manjina postao je dio programa Vlade, a sa samim predsjednikom dogovoreni su mehanizmi analize provedbe kako općenitog programa, tako i pojedinačnih programa za svaku nacionalnu manjinu. Upravo je “organizirani” od-nos bio taj, koji je do sada nedostajao, a za kojeg se nadam da će postati politički “mainstream”, odnosno uobičajeno ponašanje vladajućih stra-naka prema nacionalnim manjinama. Vjerujem u ovu Vladu.

Ustavni zakon je konceptualno dobar, ali je u ključnim segmentima bio predmet političkih

kompromisa krajem 2002. godine. Ti kompromisi su do danas nagrizli Ustavni zakon u tolikoj mjeri, da, osim političkog zastupanja nacionalnih manji-na na državnom, regionalnom i lokalnom nivou te osiguravanja sredstava za rad manjinskih udruga putem Savjeta za nacionalne manjine – sve ostalo šepa. Primjerice, vijeća i predstavnici nacionalnih manjina na lokalnom nivou ne ispu-njavaju svoju originalnu zadaću, a nacionalne koordinacije nemaju stvarni operativni status. Ako se ne promijeni koncept vijeća i predstavnika nacionalnih manjina – predviđam im odumiranje. U pravu na zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina ili, recimo, pokretanju projekta emisija na manjinskim jezicima na HRT-u, također nema napretka… Otvaranje izmjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina treba podrazumi-jevati široku javnu raspravu, u koju sigurno treba uključiti sve relevantne političke opcije te tako osmišljen koncept prava nacionalnih manjina u zemlji - članici Europske Unije, za 21. stoljeće pretvoriti u članke novog Zakona.

Boris Milošević, saborski zastupnik srpske nacionalne manjine

ZA MANJINSKA PRAVA KLJUČNA JE POLITIČKA PODRŠKA VLADE

Prvenstveno očekujem da će Vlada promovirati kulturu etničke i političke tolerancije. Da će osu-đivati i suzbijati govor mržnje te da će dosljedno provoditi politiku vladavine prava i primjene prava nacionalnih manjina, zajamčenih međunarodnim konvencijama

Brojna pitanja manjinske politike i ostvarenja prava nacionalnih manjina su tako aktualna da je teško nešto posebno izdvojiti. Ipak, neka od gorućih pitanja manjinske politike su izazovi u pogledu ostvarenja prava na jezik i pismo i zastupljenost u zapošljavanju u tijelima državne uprave, pravosuđu i stručnim službama Vlade. Što se srpske nacionalne manjine tiče, možemo dodati obnovu i stambeno zbrinjavanja bivših nositelja stanarskih prava te registraciju srpskih škola u sredinama gdje Srbi čine apsolutnu ve-ćinu u hrvatskom Podunavlju.

Kao zastupnik ću se koncentrirati na realizaci-ju svih ovih pitanja, ali ću se zalagati i za brojne druge stvari. Tako i na pitanje održivog povratka povratnika iz izbjeglištva u područja posebne državne skrbi.

Moramo osigurati dodatne programe razvoja na područjima na kojima povijesno žive pripadnici nacionalnih manjina, područja koja su demograf-ski, ekonomski i socijalno oslabljena i značajno ispod prosjeka nacionalne razvijenosti, kako bi se osigurala veća fi nancijska podrška i posebni razvojni instrumenti. Vrlo je važno da se dosegnu-

ta prava nacionalnih manjina, odnosno stečena prava, ne umanjuju i da Vlada ima jasno izražen politički stav da će štititi prava manjina. Dakle, ključna je politička podrška Vlade.

Zastoj pa i regresija se najviše osjetila zadnjih nekoliko godina. Pogotovo za vrijeme bivše Vlade koja u svom Programu nije imala niti jednu riječ o pravima manjina.

Sada, prvenstveno očekujem da će Vlada promovirati kulturu etničke i političke tolerancije. Da će osuđivati i suzbijati govor mržnje te da će dosljedno provoditi politiku vladavine prava i primjene prava nacionalnih manjina, zajamčenih međunarodnim konvencijama koje se Republika Hrvatska obvezala poštivati Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i drugim zakonima koji uređuju prava manjina.

Nadamo se da će Vlada tu biti aktivna i pri-mjenjivati ono što je zajamčeno i propisano. Ne očekujem da će biti riješeni svi problemi koji op-terećuju nacionalne manjine. Ostvarenje i zaštita prava nacionalnih manjina je jedan trajan proces, ali neke probleme kao što je obnova i elektrifi ka-cija sela bez struje treba konačno riješiti.

Odredbe Ustavnog zakona svakako treba osuvremeniti i poboljšati ono, što se u praksi pokazalo teško provedivo. Isto tako smo svi svjesni da za bilo kakvu njegovu promjenu treba dvotrećinska većina u Hrvatskom saboru, što je iznimno teško postići.

U svakom slučaju smatram da je pravo za-pošljavanja, odnosno zastupljenosti nacionalnih manjina i primjena prava prednosti, jedna od promjena na koje bi se trebali usmjeriti.

Država i politika su do sada propustili legitimi-rati manjinsku politiku u javnosti na pravi način, tako da se svako pravo, koje nacionalne manjine ostvaruju, promatra kao nezasluženi privilegij koji se prije ili poslije mora brisati. Takve inicijative rastu kada legitimitet i položaj u politici i javnosti dobiju oni koji takva rješenja zagovaraju.

Ipak, situacija je danas puno bolja nego do prije nekoliko mjeseci, iako stanje nije idealno. Zaustavljen je trend rastuće atmosfere netole-rancije prema manjinama, koji je otvarao prostor za diskriminaciju nacionalnih manjina i procese umanjenja stečenih prava, čime je održivost manjinskih prava bila bitno narušena.

NOVI SABORSKI ZASTUPNICI NACIONALNIH MANJINA

Lidija Japec, voditeljica projekta “Potpora vijećima nacionalnih manjina na lokalnoj razini”

KOORDINACIJE PODIŽU UČINKOVITOST RADA VIJEĆA

I PREDSTAVNIKA Utvrdili smo da su nacionalne koordinacije pojedinačnih nacionalnih manjina, kao i županijske koordinacije različitih nacionalnih manjina, doprinijele njiho-voj vidljivosti te ujedno i učinkovitosti suradnje s tijelima lokalne i područne uprave. Uz takav koordinirani način djelovanja, racionalnije se koriste resursi i pokreću zajednički razvojni projekti.

■ Projekt “Potpora vijećima nacionalnih manjina na lokalnoj razini” je među prvim aktivnostima imao istraživanje kapaciteta vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Koji bi se segmenti manjinske politike na osnovu tog istraživanja mogli istaknuti kao trenutne neuralgične točke?

Razvidna je neujednačenost u kapaciteti-ma vijeća i predstavnika nacionalnih manjina (VPNM) u odnosu na razine na kojima su izabrani i tu su općine u najlošijem položaju, a županije u znatno boljem. Savjetodavni karak-ter VPNM je dodatni izazov za motiviranost na sudjelovanje u “manjinskim izborima”. Znamo da ne postoje sankcije za neizvršavanje odred-bi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (UZPNM) prema jedinicama lokalne i područne samouprave pa stoga bilježimo relativnu nezainteresiranost pripadnika na-cionalnih manjina za aktivno djelovanje u svojstvu članova vijeća ili predstavnika. Više od polovice našeg uzorka vijeća i predstavnika predstavljaju osobe u radnom odnosu, čije je slobodno vrijeme ograničeno i koje žele ispuniti korisnim aktivnostima. Ako jedinice lokalne i područne samouprave ne iskazuju želju za kvalitetnom suradnjom sa VPNM, a ujedno su one zadužene za fi nanciranje istih, teško da će to uroditi plodonosnom suradnjom. Ujedno, vi-jeća i predstavnici iskazuju i samokritičnost oko vlastite razine aktivnosti. Dodatan argument za promjene u funkcioniranju VPNM predstavlja činjenica da je odaziv mladih kandidata za te funkcije nizak.

NEUJEDNAČENI KAPACITETI ■ Jesu li dosadašnje aktivnosti na projektu možda već indicirale i važne pravce djelo-vanja na uspostavljanju bolje komunikacije vijeća i predstavnika i lokalnih struktura?

Utvrdili smo da su nacionalne koordina-cije pojedinačnih nacionalnih manjina, kao i županijske koordinacije različitih nacionalnih manjina, doprinijele njihovoj vidljivosti te ujed-no i učinkovitosti suradnje s tijelima lokalne i područne uprave. Da parafraziram jednog dožupana koji tvrdi da se suradnja s vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina poboljšala i pojednostavila putem suradnje s koordinacija-ma, jer izvršna vlast u županiji nema kapaciteta razgovarati o svim pojedinačnim problemima i prijedlozima, ali kada koordinacija strukturirano iznese plan djelovanja svih vijeća na tom po-dručju i ukaže na probleme u nekim gradovima ili općinama, otvaraju se mogućnosti za učinko-vitije rješavanje istih kroz predstavnička, uprav-na i izvršna tijela. Bitno je da su svi upoznati sa situacijom i perspektivama različitih dionika,

čime se osigurava temelj za daljnju raspravu i rješavanje problema. Međutim, nisu uvijek samo problemi u pitanju; uz takav koordinirani način djelovanja, racionalnije se koriste resursi i pokreću zajednički razvojni projekti. Također, pokazalo se da je suradnja VPNM i jedinica lokalne i područne samouprave, u kojima je osnovan poseban upravni odjel ili imenovana osoba nadležna za suradnju s nacionalnim manjinama, učinkovitija. ■ Projekt posebno predviđa razvoj alata za povećanje učinkovitosti djelovanja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Primje-rice Priručnik za vijeća i predstavnike, ali i zanimljiv i svojevrsni novum - web portal. Dokle se došlo u razvoju tih alata?

Priručnik je trenutno u izradi. Prvi nacrt bit će napravljen krajem siječnja, a pilotirat ćemo ga, na trodnevnim edukativnim radionicama namijenjenim vijećima i predstavnicima, od siječnja do ožujka 2017. godine. Radionice će se održavati u Bjelovaru, Osijeku, Rijeci, Zadru i Zagrebu i organizirane su u dva modula. Prvi modul je edukacija trenera lokalnih vijeća i predstavnika NM za jačanje kapaciteta za pra-ćenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Sadržaj ove edukacije se odnosi na metode praćenja i evaluacije s naglaskom na provedbu Ustavnog zakona. Veći dio vremena posvetit ćemo praktičnim vježbama u korištenju web portala namijenjenog vijećima i pred-

stavnicima. Drugi modul će obuhvatiti teme participativnog planiranja lokalnog razvoja, stvaranja partnerstva s drugim dionicima radi jačanja savjetodavne uloge VPNM u vlastitim sredinama. U oba modula, edukacija će uklju-čivati i zakonodavni okvir te će se prezentirati rezultati istraživanja koji ukazuju na prepreke u provedbi Ustavnog zakona i to ne samo kroz perspektivu vijeća i predstavnika, već i iz per-spektive jedinica lokalne i područne samoupra-ve i organizacija civilnog društva. Prezentirat ćemo i rezultate istraživanja koji se odnose na prepreke za učinkovito obavljanje savjetodav-ne uloge VPNM iz sve tri perspektive.

KORISNI ALATI■ Što je s web portalom, odnosno aplika-cijom i u kakvoj su funkciji?

To je izrađeno u potpunosti. Štoviše, testira-na je i njihova funkcionalnost pomoću povrat-nih ocjena sedamdesetak vijeća i predstavnika kao i djelatnika Ureda. Testiranje je potvrdilo da je web sučelje jednostavno za upotrebu i da funkcionira kako je zamišljeno, a izrađene su i detaljne upute za njegovo korištenje. Ova web aplikacija se sastoji od dva dijela: jednog otvo-renog za širu javnost i drugog, namijenjenog vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina te Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Oni će moći međusobno razmjenjivati informacije, savjete, primjere dobre prakse, ali i primjere kršenja manjinskih prava u vlastitim sredinama. Moći će objavljivati novosti na za-jedničkom portalu i komunicirati putem foruma rezerviranog samo za registrirane korisnike. Na portalu je instaliran i upitnik za praćenje pro-vedbe Ustavnog zakona putem kojeg će vijeća dostavljati svoje uvide u njegovu provedbu u njihovim lokalnim sredinama. Rezultati upitnika se mogu jednostavno preoblikovati u tablice i grafi kone i skupno prikazati na godišnjoj razini. Mislimo da je to veoma koristan alat za praće-nje provedbe UZPNM. ■ Koji su planovi za nastavak projekta?

Naredno tromjesečje bit će vrlo intenzivno po aktivnostima: od izrade priručnika, zavr-šavanja GAP analize i provedbe oba modula edukacija. Na temelju povratnih informacija tijekom edukacija, unaprijedit ćemo i web suče-lje i sadržaj priručnika. Uvjereni smo da je riječ o korisnim alatima koje će projekt ostaviti na korištenje vijećima i predstavnicima. Tijekom narednih projektnih aktivnosti intenzivirat će se njihova međusobna suradnja, a na temelju razmjene primjera dobre prakse i provedenih edukacija, nadamo se jačanju suradnje VPNM s jedinicama lokalne i područne samouprave i drugim ključnim dionicima.

PROVOĐENJE USTAVNOG ZAKONA I RAD VIJEĆA I PREDSTAVNIKA

WEB PORTAL ZA BOLJI RAD VIJEĆA I

PREDSTAVNIKA Web aplikacija se sastoji od dva dijela: jednog otvorenog za širu javnost i drugog, namijenjenog vi-jećima i predstavnicima nacionalnih manjina te Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Oni će moći međusobno razmjenjivati informacije, savjete, primjere dobre prakse, ali i primjere kršenja manjin-skih prava u vlastitim sredinama. Moći će objavljivati novosti na zajedničkom portalu i komunicirati putem foruma rezerviranog samo za registrirane korisnike. Na portalu je instaliran i upitnik za praćenje provedbe Ustavnog zakona putem kojeg će vijeća dostavljati svoje uvi-de u njegovu provedbu u njihovim lokalnim sredinama.

●

6

Aleksandra Janjić, voditeljica projekta “Potpora učinkovitoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina”

BOLJI UVID U PROVOĐENJE USTAVNOG ZAKONA I STANJE MANJINSKIH PRAVA

Ovaj projekt će dugoročno olakšati proces prikupljanja i obrade podataka kao i njihovu dostu-pnost te izvještavanje o primjeni Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (UZPNM) kroz e-sustav. Ujedno će se omogućiti sustavna izobrazba državnih i lokalnih službenika, vijeća i predstavnika nacionalnih manjina koju će u budućnosti provoditi Državna škola za javnu upravu. E-sustav za praćenje provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih ma-njina omogućit će kontinuirani uvid u svakom trenutku u stanje primjene manjinskih prava i potaknuti poboljšanje i/ili razvoj ljudskih i tehničkih kapaciteta svih relevantnih dionika ma-njinske politike u hrvatskom društvu.

■ Projekt “Potpora učinkovitoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina” započeo je u svibnju ove godine. Kao jedna od prvih projektnih aktivnosti bila je predviđena analiza metodologije i postojećih procesa praćenja i prikupljanja podataka te stručnih resursa i potrebe za nadzorom Ustavnog zakona. Što je ta ana-liza pokazala?

Možemo ocijeniti da se u procesu praćenja provedbe Ustavnog zakona o pravima na-cionalnih manjina (UZPNM) i o ostvarivanju prava nacionalnih manjina načelno prikupljaju sve relevantne skupine podataka: podaci o ostvarivanju prava nacionalnih manjina na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pi-sma, očuvanje tradicijskih naziva i oznaka te davanje naziva naseljima, ulicama i trgovima imena osoba i događaja od značaja za povi-jest i kulturu nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj te na uporabu znamenja i simbola nacionalnih manjina, zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne ( regionalne ) sa-mouprave, JLP(R)S, osnivanje (funkcioniranje i fi nanciranje rada) vijeća i predstavnika nacio-nalnih manjina ( VNM i PNM ), zapošljavanje (zastupljenost) u upravnim tijelima JLP(R)S. Opseg prikupljanja podataka umnogome ovisi o institucionalnoj strukturi manjinske zastupljenosti tako da mnoge jedinice lokalne samouprave ne moraju prikupljati podatke. Vrlo visoki postotak anketiranih tijela smatra da podatci, koje prikupljaju, omogućuju točan uvid u provedbu UZPNM od 70% (općine i gradovi) do 89% ureda državne uprave u županijama.

U prikupljanju i obradi navedenih podataka u nedovoljnoj mjeri se koristi informatička teh-nologija. U raspravu o prikupljenim podatcima i stanju zaštite prava nacionalnih manjina gotovo se ne uključuju udruge nacionalnih manjina. Isto tako je vidljiva nedovoljna su-

radnja JLP(R)S s ostalim dionicima u procesu praćenja provedbe UZPNM pogotovo s civilnim sektorom.

Kapaciteti za prikupljanje i obradu rečenih podataka (uredski prostor i opremljenost ure-da) su, u najvećem dijelu anketiranih tijela, na zadovoljavajućoj razini. Osnovni problemi za učinkovitije i kvalitetnije obavljanje poslova na praćenju provedbe UZPNM su nedostatak vremena zaposlenika i njihova opterećenost raznovrsnim poslovima u okviru radnog mjesta te nedovoljno poznavanje međunarodnih do-kumenata o zaštiti prava nacionalnih manjina.

NEDOVOLJNA UKLJUČENOST UDRUGA

■ Koliko su rezultati tih analiza značajni za daljnji razvoj projekta i njegovo usmjera-vanje?

Ovi rezultati su značajni jer će se temeljem rezultata analize izraditi sustav za nadzor i izvještavanje temeljen na web tehnologiji kao i pripadajuće središnje baze podataka. Izrađeni sustav omogućit će unos podataka o provedbi UZPNM u JLP(R)S koje prati Ministarstvo upra-ve. Smjernice za izradu e-sustava defi nirane su temeljem analize rezultata postojećih procesa nadzora, prikupljanja podataka, metodologije, kapaciteta i potreba za nadzorom provedbe UZPNM na razini Ministarstva uprave i utvr-đenih ostalih subjekata (Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, nadležne službe gradova, općina i županija s posebnim nagla-skom na urede državne uprave u 20 županija i Gradu Zagrebu, kao i tijela na regionalnoj i lokalnoj razini). Na taj način osigurat će se da dobiveni rezultati odgovaraju potrebama ciljne skupine ovog projekta - državnim službenicima u tijelima državne uprave i to u Ministarstvu uprave, Uredu za ljudska prava i prava naci-onalnih manjina i uredima državne uprave u županijama te službenicima u JLP(R)S.■ Koje su ostale aktivnosti projekta do sada realizirane i što su pokazale?

Do sada smo izvršili i procjenu potreba za izobrazbom u području provedbe UZPNM i korištenja nove aplikacije, ciljnih skupina, prepoznavanje broja budućih polaznika i specifi čnih potreba polaznika. Procjena po-treba za izobrazbom je obuhvatila ukupno 40 službenika. U tijeku je fi nalizacija izvješća o rezultatima procjene te izrada Programa izo-brazbe o odredbama Ustavnog zakona o pra-vima nacionalnih manjina i njihovoj provedbi te primjeni i korištenju novog e-sustava nadzora i izvještavanja o UZPNM. Za e-sustav nadzora do sad je defi nirana arhitektura, napravljen je

okvir za izradu korisničkog sučelja web aplika-cije, postavljen je okvir za sloj poslovne logike e-sustava nadzora i dizajnirana je struktura baze podataka e-sustava nadzora.

JAČANJE KAPACITETA ■ Važna dimenzija projekta jeste i izrada informatičkog sustava za praćenje i izvje-štavanje temeljenog na web tehnologiji.Što to donosi institucijama nacionalnih manjina i na koji način taj sustav može doprinijeti ukupnom unapređenju ostvari-vanja manjinskih prava u našem društvu?

E-sustav će pored unosa podataka, omo-gućiti dostupnost i redovito praćenje unesenih podataka u svakom trenutku te mogućnost njihova ažuriranja. Izrađeni e-sustav treba doprinijeti bržem, jednostavnijem i točnijem kreiranju izvještaja o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava koja se u državnom proraču-nu Republike Hrvatske osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. E-sustav treba omogućiti pristup informacijama kako bi se u realnom vre-menu znalo stvarno stanje praćenih podataka odnosno stanje provedbe UZPNM u JLP(R)S. Podaci će se prikupljati u zajedničku bazu. Pravo pristupa prikupljenim informacijama, putem korisničkog sučelja, imat će svi dionici koji su uključeni u procese provedbe UZPNM, a u skladu s propisanim obvezama i pravima u poslovnom procesu. E-sustav za praćenje provedbe UZPNM omogućit će kontinuirani uvid u svakom trenutku u stanje primjene ma-njinskih prava i potaknuti poboljšanje i/ili razvoj ljudskih i tehničkih kapaciteta svih relevantnih dionika: prvenstveno Ministarstva uprave, zatim ureda državne uprave u županijama, a time posredno i JLP(R)S te drugih tijela državne uprave, posebice Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Korist od sustava imat će i VNM i PNM koje, s ciljem unaprjeđivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu, kao svoje pred-stavnike biraju pripadnici nacionalnih manjina, radi sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima u JLP(R)S, na način i pod uvjetima propisanim UZPNM.■ Što će realizacija ovog projekta donijeti nacionalnim manjinama?

Ovaj projekt će dugoročno olakšati proces prikupljanja i obrade podataka kao i njihovu dostupnost te izvještavanje o primjeni UZPNM kroz e-sustav. Ujedno će se omogućiti sustav-na izobrazba državnih i lokalnih službenika, VNM i PNM o UZPNM koju će u budućnosti provoditi Državna škola za javnu upravu.

PROVOĐENJE USTAVNOG ZAKONA I RAD VIJEĆA I PREDSTAVNIKA

E-sustav će pored unosa podataka, omogućiti dostupnost i redovito praćenje unesenih podataka u sva-kom trenutku te mogućnost njihova ažuriranja. Izrađeni e-sustav treba doprinijeti bržem, jednostavnijem i točnijem kreiranju izvještaja o pro-vođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sred-stava koja se u državnom proračunu Republike Hrvatske osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.

●

7

8

NACIONALNA STRATEGIJA ZA ROME

Srđan Dvornik, konzultant Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH u izradi novog Akcijskog plana za daljnje provođenje Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013.-2020.

TREBA OSTVARITI INTEGRALNI PRISTUP PROBLEMIMA DA BI POČEO USPJEŠAN

PRISTUP INTEGRACIJI ROMA Jedan od glavnih problema koji su se dosad pokazali jest ta ‘horizontalna’ koordina-cija, savjetovanje, suradnja raznih službi i upravnih resora da bi se probleme zbilja cjelovito rješavalo.

■ Kako napreduje izrada novog Akcijskog plana?

Nakon sabiranja raznih iskustava s provođe-njem prethodnog plana, onog od 2013. do 2015., državna tijela su sada barem djelomice dala svoje priloge za formuliranje novog plana. Pokazalo se da ima mnogo poteškoća koje smo možda i vidjeli u vrijeme sastavljanja Nacionalne strategije, ali ih nismo na provediv način ‘preveli’ u plan djelo-vanja. Sami su Romi iznijeli mnoge oštre kritike i pokazali koliko su stvari na papiru daleko od životne zbilje. Sada sve te spoznaje treba ugraditi u sljedeći plan od 2017. do 2020. godine. ■ Kasni li izrada? Koji su uzroci, ali i koje su moguće negativne posljedice toga?

Kasni i te kako. Prethodni je plan kao zadnju godinu obuhvaćao 2015. To znači da je još prošle godine trebalo pripremati novi akcijski plan od 2016. do 2018., a mi to činimo tek sad.

Glavna šteta od tog kašnjenja je što smo u provedbi već mogli imati bolji drugi trogodišnji plan djelovanja, s boljim odgovorima na dosa-dašnje nedostatke, s kvalitetnijom potporom Romima i oštrije određenim odgovornostima sistema. Ovako smo već na polovici provođenja Nacionalne strategije, a tek izvlačimo pouke iz

uspjeha i neuspjeha iz prvih triju godina. Šteta je svakog izgubljenog vremena jer, unatoč vidljivim promjenama, tegobe romske manjine su tolike da i uz optimalan angažman neće biti preokreta još decenijima koje su pred nama. ■ Koji su se najveći problemi iskristalizirali u dosadašnjem radu (u pripremi novog Ak-cijskog plana)?

Kad god pravite neki plan, vi iz bezbroj sa-stavnica realne životne situacije izdvajate samo neke koje defi nirate kao probleme za rješavanje. A poteškoća koje tište Rome u Hrvatskoj je bezbroj. Pritom ih nužno pojednostavljujete, a i međusobno razdvajate. Tu se može, čak i mora, događati da i kad dobro odradite rješavanje nekih problema ostaje mnogo drugih, a i postignuta rješenja ne daju pravi efekt ako nisu razvijana u sprezi s drugim vrstama problema koje se mora istodobno rješavati. Na primjer, sistem pokazuje zamjetne uspjehe u povećanju broja djece i mladih Roma koji se obrazuju, ali istodobno u ovom društvu ne raste otvorenost i fer odnos koji bi mladim obrazovanim Romkinjama i Ro-mima omogućio da se i zaposle. To onda slabi i motivaciju za obrazovanje. Prema tome, jedan od glavnih problema koji su se dosad pokazali

jest ta ‘horizontalna’ koordinacija, savjetovanje, suradnja raznih službi i upravnih resora da bi se probleme zbilja cjelovito rješavalo. Drugi se krupni problem tiče naprosto kvalitete i odgovor-nosti samog sistema. Primjerice, kada se pogleda kako se najsiromašnijima među Romima može pomoći u rješavanju stambenog pitanja, glavni je nedostatak što ova država ni inače ne priznaje da je odgovorna da svojim najsiromašnijim sta-novnicima pomogne u tome. ■ Hoće li rad na novom Akcijskom planu dati neke nove pristupe i donijeti promjene u dalj-njem ostvarivanju Nacionalne strategije?

Nekog radikalnog zaokreta sigurno neće biti, jer on traži ambicioznije preispitivanje i energičniji pristup, za što je potreban i jači politički poticaj. Međutim, nastojat će se ispraviti neke očevidne nedostatke. Jedno će svakako biti jača ‘horizon-talna’ povezanost svih koji rade na provođenju strategije, kako bi se svi koji s raznih strana rade na rješavanju istog problema bolje i brže uskla-đivali i dopunjavali. Drugo će biti insistiranje na tome da se za svaku mjeru mnogo jasnije zna ne samo tko je formalno odgovoran, nego i odakle se fi nancira, od kojeg stanja polazi i na osnovi čega se mjeri napredak.

Duško Kostić, dosadašnji član Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013.-2020. i predsjednik Udruge romskog prijateljstva LUNA iz Belog Manastira,

o izradi novog Akcijskog plana za provođenje Nacionalne strategije

MORAJU SE OSIGURATI SREDSTVA I IZBJEĆI FORMALIZAM

Ne može se očekivati da lokalne jedince osiguraju sredstava. To se već pokazalo neučin-kovito. Zato, unatoč tome što su neka ministarstva radila, napravila analize i dala neke prijedloge daljnjeg rada, to u velikoj mjeri fi gurira kao mrtvo slovo na papiru, jer se ne zna tko bi to u praksi i kako fi nancirao, a bez toga nema ništa.

Evaluacija i revidiranje starog akcijskog plana trebalo je biti obavljeno do kraja 2015. godine. Nažalost, to ni do danas nije u cijelosti izvršeno, a pitanje je i kada će biti. Nadležne institucije - Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ministarstva i t.d. žele to realizirati do kraja ove godine, ali je pitanje koliko je to realno. A kada se Akcijski plan i pripremi treba ga dati na javnu ra-spravu i tek onda može biti usvojen. U najboljem slučaju novi Akcijski plan ne možemo imati prije početka 2017. godine. Ako bi željeli locirati glavne probleme onda su to sredstva (fi nancije) i kadrovi.

Ne može se očekivati da lokalne jedince osi-guraju sredstava. To se već pokazalo neučinko-vito. Zato, unatoč tome što su neka ministarstva radila, napravila analize i dala neke prijedloge daljnjeg rada, to u velikoj mjeri figurira kao mrtvo slovo na papiru, jer se ne zna tko bi to u praksi i kako fi nancirao, a bez toga nema ništa. S druge strane veliki problem su i ljudi koji ispred

ministarstava i drugih institucija rade na pripremi novog Akcijskog plana, odnosno način kako to funkcionira. Nije u pitanju toliko njihova stručnost koliko kontinuitet. Ti se ljudi stalno mijenjaju, za sve moraju dobiti suglasnost, a to su procedure koje traju i to izradu ovakvih dokumenta čini vrlo kompliciranom. Taj neefi kasan sustav rada dodatno je bio opterećen i činjenicom da se prošla Vlada nije uspjela stabilizirati i djelovati, a to samo znači da su i mnoge vladine institucije dodatno bile “izvan pogona”.

Veliki je problem kada nemate nacionalni Akcijski plan, jer to stvara i alibi u pojedinim lokalnim i regionalnim jedinicama da se ne radi ništa. Čak i u onim, istina rijetkim, jedinicama lokalne i regionalne samouprave koji su donijeli svoje lokalne akcijske planove stvari sada stoje na mjestu. Kako to obično biva čekaju se neka rješenja i poticaji odozgo, a to sve izostaje pa je cijeli sustav paraliziran.

Treba realno reći i da su kapaciteti i resursi mnogih romskih udruga i institucija (npr. vijeća i predstavnika) za ovakve stvari u značajnoj mjeri nedovoljni i da ne omogućuju njihovo kvalitetno sudjelovanje. A bilo bi važno uključiti iskustva romskih članova i udruga s terena, s obzirom da to donosi neophodnu kvalitetu u izradi ovakvih dokumenata.

Dakle, zaključno, ukoliko se želi ozbiljnija promjena romske pozicije u društvu, prije svega su potrebna daleko veća fi nancijska sredstava. To je osnova svega. Potom se može ići dalje u promišljanju različitih akcija i pristupa. U svakom slučaju, različite programe, posebno u sferi za-pošljavanja, obrazovanja, stanovanja pa i zdrav-stvene zaštite treba dodatno osmisliti, nadopuniti i razviti. Ovako caruje formalizam, a suštinski se gotovo ništa ne mijenja, premda imamo stalno privid nekih akcija i rezultata, a realnost je bitno drugačija.

9

ROMSKE ORGANIZACIJE I EU PROJEKTI

Nadica Balog, predsjednica Udruge žena Romkinja “Romsko srce” i voditeljica projekta “Obrazovanjem do ljudskih prava”

PUNA INTEGRACIJA U OBRAZOVNI SUSTAV KAO TEMELJNO LJUDSKO PRAVO

Udruga žena Romkinja “Romsko srce” iz Darde pokrenula je projekt “Obrazovanjem do ljudskih prava” koji se realizira uz fi nanacijsku potporu EU u okviru IPA programa. Projekt je započeo u siječnju ove godine i trajat će 18 mjeseci. Provodi se u partnerstvu s Osnov-nom školom Darda, Osnovnom školom Jagodnjak i Udrugom Romkinja Kašmir iz Belišća. Motiv za realizaciju ovog projekta leži u činjenici da romska populacija ne koristi svoje pra-vo na besplatno obrazovanje, učestalo prekida školovanje, a romska djeca daleko su od jednakih mogućnosti u obrazovnom procesu pa onda i od ravnopravne pozicije u društvu.

■ Kome je sve projekt namijenjen? Koji su njegovi osnovni ciljevi i kako je planirana njegova realizacija?

Projekt je usmjeren na skupinu romske i ne romske djece, predškolske i školske dobi, s pod-ručja općina Darda i Jagodnjak te grada Belišća, njihove roditelje, nastavnike, učitelje i osobe koje rade s romskom populacijom.

Osnovni cilj projekta je osnažiti lokalne za-jednice za provedbu EU standarda iz područja ljudskih prava u integraciji romske djece u od-gojno – obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj.

Specifi čni ciljevi su promicati jednake mo-gućnosti u pristupu obrazovanju za djecu predš-kolske i školske dobi, razvijati suradnju između udruga, školskih ustanova i roditelja u integraciji romske djece u obrazovni sustav.

Projekt izravno pruža podršku u organizaciji predškolskih aktivnosti, pomoć u nastavi tj. Uče-nju, obrazovnim aktivnostima za roditelje i djecu iz područja ljudskih prava, te će ojačati kapacitete

škola i same romske zajednice za rad s romskom populacijom.■ Koji su bili motivi za pokretanje projekta?

Motiv za realizaciju ovog projekta leži u činjenici da romska populacija ne koristi svoje pravo na besplatno obrazovanje prekidanjem školovanja nakon navršenih 15 godina. Romska djeca nemaju jednake mogućnosti jer dolaze iz siromašnih obitelji te im je savladavanje gradiva jedna od prepreka za kontinuirano obrazova-nje koje bi omogućilo i ravnopravnu poziciju u društvu.

Također smatramo da roditeljima romske djece treba pomoći u odgoju i obrazovanju djece, kroz osvještavanje o važnosti obrazovanja, da budu podrška svojoj djeci u učenju i završetku škole. Ujedno, smatramo da nastavnike, učite-lje i osobe koje rade s romskom populacijom treba upoznati s tradicijom i kulturom Roma kroz edukaciju o Romologiji. Ovaj projekt daje prioritet borbi protiv segregacije, borbi protiv

ranog napuštanja škole te doprinos stvaranju inkluzivnog sustava.■ Što će projekt donijeti dionicima projekta?

Projekt će osigurati izravan pristup neformal-nom obrazovanju organiziranjem i provođenjem radionica i igraonica, kao i boljem savladavanju gradiva kroz pomoć u učenju kroz produženi boravak. Kroz tematske i edukativne radionice ciljna skupina će stjecati znanja vezana za ljud-ska prava što će dovesti do poboljšanja sposob-nosti i znanja djece i mladih u svezi s obranom njihovih ljudskih prava, ali i obavezama koje iz njih proizlaze.

Obrazovni program za romske obitelji će do-prinijeti i poboljšati sposobnosti i znanja roditelja o integraciji manjina u odnosu na obranu njihovih ljudskih prava. Također, imat će pozitivan utjecaj na romsku populaciju koja će biti osvještena za bolju suradnju s djecom i pristup obrazovanju što će se odraziti na bolju suradnju sa školama i nastavnicima u praćenju učenja i uspjeha.

Bibijana Papo, koordinatorica projekata Romskog nacionalnog vijeća (RNV)

LOKALNI AKCIJSKI PLANOVI VRLO SU ZNAČAJNI ZA INTEGRACIJU ROMA

Romsko nacionalno vijeće i Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć – Vukovar (CZMVU) započeli su krajem 2015. provedbu projekta “Poticanje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma na lokalnoj i regionalnoj razini”. Osnovni cilj projekta je da potakne jedinice lokalne samouprave na donošenje lokalnih akcijskih planova za provođenje Nacionalne strategije. Projekt fi nancira Europska unija u okviru programa IPA 2012, a sufi nanciraju Ured za udruge Vlade RH i CZMVU kroz program PGF Hrvatska. Trajanje projekta je 15 mjeseci, a provodi se na području Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Sisačko-moslavačke, Brodsko-posavske, Koprivničko-križevačke i Zagrebačke županije.

■ Što vas je motiviralo za pokretanje ovog projekta?

Nacionalna strategija za uključivanje Roma 2013. – 2020. (NSUR) donesena je prije nekoliko godina i u njoj je jasno izrečena obveza lokalnih i regionalnih vlasti da donesu lokalne akcijske planove (LAP). U Strategiji tako stoji: “Izrada op-ćinskih, gradskih i županijskih akcijskih planova za uključivanje Roma jedna je od aktivnosti od posebnog značaja za provedbu mjera Strategije. Jedinice lokalne i područne samouprave u kojima romska nacionalna manjina ostvaruje pravo na iz-bor vijeća i predstavnika će na temelju Strategije i njoj pripadajućih akcijskih planova izraditi i doni-jeti lokalne i područne akcijske planove…” Četiri godine poslije, nalazimo se u situaciji u kojoj je tek nekoliko lokalnih i područnih samouprava od njih četrdesetak koje imaju tu obvezu, izradilo i usvojilo akcijske planove za uključivanje Roma. Ovim projektom želimo promijeniti takvo stanje i zato potičemo i pomažemo u procesu pripreme akcijskih planova u više samouprava.

■ Što se želi projektom postići i kako to realizirate?

Projektom se potiče dijalog i suradnja između lokalne i područne samouprave s jedne strane i lokalnih romskih zajednica s druge. Zbog toga su provedeni deseci sastanaka s predstavnicima općina, gradova i županija, relevantnih javnih institucija (vrtića, škola, zdravstvenih ustanova, centara za socijalnu skrb, zavoda za zapošlja-vanje), romskih vijeća i udruga. Također u srp-nju u Slavonskom Brodu održan prvi sastanak Platforme za konzultacije i suradnju na kojem su se okupili najvažniji dionici u provedbi NSUR-a. Posebno se radi na jačanju kapaciteta romskih vi-jeća, predstavnika i udruga, koji su prošli treninge kako bi bili upoznati sa strukturom LAP-ova, na-učili kako pregovarati s lokalnom samoupravom i postići da se donese akcijski plan. Od romske se zajednice očekuje izrada popisa potreba rom-ske zajednice i prioriteta, aktivno sudjelovanje u procesu izrade LAP-ova i jednako tako u kasnijim fazama, praćenje provedbe.

■ Zašto ste se odlučili za djelovanje na lokalnom nivou? Koliko je i zašto upravo lokalni nivo značajan?

Nacionalna strategija za uključivanje Roma najvažniji je dokument kojim se naša država, kao i ostale države članice EU-a, opredijelila za politiku uključivanja Roma. Nažalost, sustav je zakazao te Vlada, koja je i usvojila ovu Strategiju, nije dovoljno snažno i jasno potaknula lokalne i područne samouprave na uključivanje u proved-bu Nacionalne strategije za uključivanje Roma. Tek kada se lokalne zajednice uključe u dovoljnoj mjeri u provedbu Strategije, možemo očekivati konkretna rješenja koja će rezultirati poboljša-njem situacije. Određene jedinice samouprave i ne znaju da su u obvezi, a kada to i saznaju, ili nisu sigurne kako izraditi akcijski plan ili nemaju dovoljno zaposlenika i drugih kapaciteta, koji bi se tome posvetili. Vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine, iako među njima ima vrlo pozitivnih primjera, ipak se u najvećem broju do-sad nisu uključili u ove procese u dovoljnoj mjeri.

10●

POLITIČKO PREDSTAVLJANJE NACIONALNIH MANJINA

Sve 22 nacionalne manjine, koje priznaje hrvatski Ustav, zastupljene su u Hrvatskom saboru. Istina, neke izravno, neke posredno. Treba priznati, nije lako zastupati ni vlastitu nacionalnu manjinu, a kamoli njih pet ili čak dvanaest. Tim je značajnije pitanje kako predstavnici nacionalnih manjina koje, u pravilu, nemaju velike šanse ući u Sabor vide ovaj problem? Koliko su zadovoljni komunikacijom sa svojim saborskim zastupnikom? Jesu li informirani i imaju li utjecaj na sporazum i partnerstvo koje s Vladom u ime svih nacionalnih manjina dogovaraju samo izabrani manjin-skih zastupnici. Bili nešto mijenjali, ili što bi sugerirali? Da li Savjet za nacionalne manjine ili neke druge manjinske institucije pomažu u prevladavanju eventualnih problema i nedostatka ovog sustava? To smo pitali neke od njih!

Angel Mitrevski, član Savjeta za nacionalne manjine i član Upravnog odbora Zajednice Makedonaca RH

“MALE” MANJINE SU NEZADOVOLJNE ZASTUPLJENOŠĆU U SABORU

Mislim da je kod “malih manjina” zavladala apatija što se tiče njihovog ulaska u Sabor. To se vidi i iz odsutnosti kandidata “malih manjina” na zadnjim parlamentarnim izborima. To je izraz manj-kavosti izbornog zakona koji nekim manjinama ne dozvoljava kandidiranje svog člana zajedno sa zamjenikom, što bi omogućilo dijeljenje mandata i eventualni dogovor između dviju “malih manji-na”. Sigurno bi dobro došla i određena vrsta rotacije unutar grupa nacionalnih manjina, što po sadašnjem Zakonu nije moguće.

Uzevši u obzir dosadašnju praksu saborskih zastupnika grupe manjina, da onoga časa kada su izabrani u Sabor, zaborave na “postojanje ostalih manjina”, nismo očekivali nikakvu pro-mjenu ni kod sadašnjih manjinskih izabranika u Sabor. Rijetko se koji od njih (čast izuzecima) spustio među pripadnike ostalih manjina i pitao za probleme koji ih tište. U tim okolnostima raste uloga Savjeta za nacionalne manjine RH, kao krovnog tijela nacionalnih manjina, u kojem je na najdirektniji način uvedena ravnopravna zastupljenost “velikih” i “malih” nacionalnih ma-njina. Naime, Savjet omogućuje i to preko svojih članova iz redova saborskih zastupnika da se u Saboru čuje pokoja riječ “malih manjina”.

Mislim da je kod „malih manjina“ zavladala apatija što se tiče njihovog ulaska u Sabor. To se vidi i iz odsutnosti kandidata “malih manjina” na zadnjim parlamentarnim izborima. Zar nije

simptomatično da se nije prijavio ni jedan Make-donac, Crnogorac ili Slovenac? Zar ove manjine nemaju kvalitetne ljude koji bi ih na pravi način mogli predstavljati u Saboru? Nažalost, osim teorijskog prava, sve ostalo pada u vodu. To je izraz manjkavosti izbornog zakona koji nekim manjinama ne dozvoljava kandidiranje svog člana zajedno sa zamjenikom, što bi omogućilo dijeljenje mandata i eventualni dogovor između dviju “malih manjina”. Siguno bi dobro došla i određena vrsta rotacije unutar grupa nacionalnih manjina, što sa sadašnjim Zakonom nije moguće.

Legislativa koja se odnosi na nacionalne ma-njine u Republici Hrvatskoj je na dosta visokom nivou. Međutim, njeno provođenje u praksi ne zadovoljava. Za to posebnu odgovornost snosi većinski narod, ali i dio manjinaca. I u budućem partnerstvu predstavnika nacionalnih manjina i realizaciji sporazuma postignutog s novom

Vladom posebno bi o ovome trebalo voditi raču-na. Zato očekujem od nove hrvatske Vlade da konačno shvati nacionalne manjine kao prave partnere u realizaciji zajedničkih ciljeva, a to su sigurno bolji i sretniji dani za sve u RH, a ne da se njihova prisutnost doživljava kao nužno zlo i kao dekoracija po potrebi.

Za daljnje unapređenje manjinskih prava ključna je konačna riješenost većinskog naroda da shvati da smo svi predodređeni živjeti na istom prostoru. Da neki od manjinaca shvate da nisu bogom dani sa svojim zahtjevima, a da svi zajedno shvatimo da samo uz pojačanu toleran-ciju i zajedničku dobru volju možemo konačno izgraditi ove prostore na kojima neće biti bitno kojem narodu i kojoj partijskoj strukturi pripadaš, već da jedini kriterij postane rad svakoga od nas za dobrobit sviju nas. Na tome zajednički trebaju raditi i Vlada i predstavnici nacionalnih manjina.

Renata Trischler, potpredsjednica Savjeta za nacionalne manjine i izvršna direk-torica Njemačke zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba

POTREBNO JE OSIGURATI DA SE ČUJE GLAS SVIH NACIONALNIH MANJINA

Iz niza razloga, iznimno je važno da se glas svih manjinskih zajednica čuje u zajedničkim tijelima, ponajprije u Savjetu za nacionalne manjine, a potom i kroz djelovanje drugih manjinskih institucija poput nacionalnih koordinacija vijeća nacionalnih manjina.

Prije svega, pozitivnom ocjenjujem činjenicu da je svih osam zastupnika nacionalnih manjina, nakon posljednjih izbora, nastupilo jedinstveno i da je, ponajprije među njima, postignut dogovor o zajedničkoj programskoj platformi koju su tako prezentirali i Vladi RH, koja ga je preuzela i uvrstila u svoj četverogodišnji program rada. Naime, ne tako davno svi smo bili svjedoci situ-acije u kojoj su zastupnici nacionalnih manjina nastupali nejedinstveno te samim time nisu uspijevali zauzeti značajniju političku, a time i pregovaračku poziciju u odnosu na Vladu RH, a što se vrlo izravno i negativno odrazilo na ukupni položaj svih nacionalnih manjina. Tu prije svega mislim na fi nancijski položaj, jer je prošlih neko-liko godina bilo neprestano obilježeno značajnim smanjenjima fi nancijskih sredstava iz državnog proračuna, koja se dodjeljuju putem Savjeta za nacionalne manjine. Danas je, srećom, situacija drukčija i nova Vlada RH manjine tretira kao rav-nopravne sugovornike i s dužnim uvažavanjem.

Nažalost, mi kao pripadnici njemačke manjine smo sa sadržajem sporazuma o ostvarivanju

temeljnih prava nacionalnih manjina upoznati tek iz medija, koji nisu detaljno izvješćivali o sadržaju tog dokumenta. Možda griješim, ali pretpostav-ljam da je i preostalih 11 nacionalnih manjina, koje (i) u ovome mandatu u Saboru zastupa Veljko Kajtazi, ostalo uskraćeno za tu informaciju. Također, teško je ocijeniti takav dokument kada niste imali priliku iznijeti problematiku svoje na-cionalne manjine, a još manje aktivno sudjelovati u kreiranju istoga. Ipak vjerujem da je u fokusu zajednički stav o potrebi izdašnije fi nancijske potpore za sve nacionalno-manjinske zajednice pa će već to dati određene pozitivne rezultate, nadam se, prilikom donošenja državnog prora-čuna za sljedeću godinu.

Upravo, iz niza navedenih razloga, smatram da je iznimno važno da se glas svih manjinskih zajednica čuje u zajedničkim tijelima, ponajprije u Savjetu za nacionalne manjine, a potom i kroz djelovanje drugih manjinskih institucija poput na-cionalnih koordinacija vijeća nacionalnih manjina.

Uzalud je isticati nepravedno strukturirane izborne skupine, posebice onih manjina za koje

je predviđeno da zajedno biraju jednoga zastu-pnika, kao što je to slučaj u izbornoj skupini 12 nacionalnih manjina i u skupini pet nacionalnih manjina. Tu je jasno da će brojčano nadmoćnija nacionalna manjina u pravilu uvijek pobjeđivati na izborima. Nažalost, to izravno rezultira time da većina biračkog tijela iz redova pripadnika na-cionalnih manjina apstinira od biranja manjinske i odlučuje se za biranje na većinskoj - političkoj listi. Uvođenje dopunskog prava glasovanja za pripadnike manjina možda bi rezultiralo većim odazivom manjinskih birača na glasovanje na manjinskim listama. To je vrlo osjetljiva tema o kojoj niti rasprava ne bi bila bez emocija, a sasvim je sigurno da se tako veliki iskorak u izbornoj problematici Hrvatske ne može učiniti bez apsolutnog konsenzusa.

Ukratko, za promjenu opće klime prema nacionalnim manjinama potrebno jako puno političke dobre volje s obiju strana, spremnost na konstruktivan dijalog i međusobno poštovanje svih sugovornika, odnosno sukreatora manjinske politike u Hrvatskoj.

11●

NOVOSTI ZA PROGRAME KULTURNE AUTONOMIJE

Tibor Varga, zamjenik predstojnika stručne službe Savjeta za nacionalne manjine RH

NOVI INFORMATIČKI SUSTAV DOPRINIJETI ĆE JOŠ VEĆOJ TRANSPARENTNOSTI TROŠENJA PRORAČUNSKIH

SREDSTAVA ZA NACIONALNE MANJINE Savjet za nacionalne manjine, na preporuku državne revizije, uvodi novi internetski, on - line sustav prijava programa iz područja kultur-ne autonomije nacionalnih manjina, kao i praćenja njihovih izvještaja o radu i utrošku sredstava. To bi trebalo olakšati veliki administrativ-ni posao i udrugama nacionalnih manjina i stručnoj službi Savjeta, ali nadasve javnosti osigurati još transparentniji uvid u trošenje proračunskih sredstava namijenjenih nacionalnim manjinama.

■ Različiti natječaji u kojima se raspodjelju-ju novčana sredstva za bilo kakve progra-me u pravilu uvijek izazivaju podozrenja i pitanja koliko su transparentna, pravedna i t.sl. Kako se pripremaju i organiziraju natje-čaji za fi nanciranje i ugovaranje programa kulturne autonomije nacionalnih manjina koje raspisuje Savjet?

Savjet za nacionalne manjine je i do sada imao Kriterije za odabir programa i Metodolo-giju praćenja izvršavanja programa i utroška sredstava za programe udruga i ustanova nacionalnih manjina koji su se prijavljivali na raspisani godišnji Javni poziv Savjeta za programe kulturne autonomije.

Jedna od preporuka Državnog ureda za reviziju kao i proračunskog nadzora bila je donošenje novih Kriterija i metodologije čime će se propisati postupci vrednovanja kao i načini izvještavanja.

Novine su da se dosadašnja praksa i po-stupci objedine i propišu na jednom mjestu te da se odrede limiti korištenja sredstava prema vrstama troškova.

Upravo se zbog transparentnosti uvodi novi, on line (internetski) način prijava pro-grama kao i bodovna lista koji jamče da se dodijeljena sredstva koriste namjenski i u cilju poboljšanja izvršenja programa te da se sredstva iz Državnog proračuna koriste učin-kovito, racionalno i namjenski. Bodovna lista će unutar aplikacije biti u direktnoj korelaciji sa datim odgovorima putem formulara koji će se ispunjavati on line.

ON LINE PRIJAVE■ Koji su najizraženiji problemi s kojima se u tome susrećete?

Najveći problemi kod nekih udruga bili su u dosadašnjem načinu prijava programa, jer su se dostavljali nepotpuni podaci i djelomič-no ispunjeni obrasci, kao i kod podnošenja godišnjih izvještaja. Novim načinom to više neće biti moguće.

Možda bi se trebalo više poraditi na podi-zanju svijesti kod čelnika udruga da se ovdje radi o proračunskim sredstvima koje treba maksimalno učinkovito koristiti i da to nije nekakva stega koju provodi Stručna služba Savjeta, već da su to pravila ponašanja koja se provode i u Europskoj uniji i na način kako to zahtijeva Ministarstvo fi nancija, što znači da se rizici smanje na najmanju moguću mjeru. Pod rizicima se podrazumijevaju neizvrša-vanje ili djelomično izvršenje programa kao i neracionalno i netransparentno korištenje dodijeljenih sredstva.

Što se tiče Stručne službe Savjeta, dosadašnji način pri-jave programa stvarao je velike poteškoće jer su se podaci iz prijava i godišnjih izvještaja, na zahtjev raznih državnih tijela i ureda, morali fi zički pretraživati što je oduzimalo vrlo mnogo vremena. ■ Kakva je suradnja udruga nacionalnih manjina i na što se oni najviše žale?

Suradnja, naročito sa savezima i zajedni-cama udruga je dobra. U ovim asocijacijama su zadužene osobe koje svoj posao rade profesionalno. Male udruge, nažalost, ne mogu osigurati zapošljavanje osoba koje bi se profesionalno bavile vođenjem poslova te se oslanjaju na dobru volju svojih članova i volonterski angažman, što iziskuje vrijeme i napor. Upravo se kod tih manjih udruga pojav-ljuje nerazumijevanje i bojazan od promjena koje su neminovne.

Žalbe se prije svega odnose na neuvažava-nje pojedinih specifi čnosti koje postoje između pojedinih udruga koje se sufi nanciraju preko Savjeta. Na žalost, kriteriji se na sve moraju odnositi podjednako. Ali treba naglasiti, što posebno ističe kvalitetu našega rada, da je na 1157 prijavljenih programa za 2016. godinu bilo samo 12 žalbi.

Problemi se javljaju krajem godine kada se udruge javljaju za prenamjene ili nisu u mo-gućnosti izvršiti program u punom opsegu.To predstavlja veliki problem, jer je tada kasno za promjene. Udruge bi sve poteškoće trebale na vrijeme javljati kako bi se izbjegle neugodno-sti. Na ovakav način ne preostaje ništa drugo

KAKO SE PRIPREMITI ZA ON LINE PRIJAVU

Želimo posebno upozoriti udruge da se prije on - line prijave dobro pripreme. Prije svega da sve po-trebne priloge, odnosno prateću dokumentaciju skeniraju u PDF formatu i pohrane je na jednom mjestu, kako bi prijava mogla teći bez problema i biti dovršena u što kraćem vremenskom roku. Također, da imaju unaprijed pri-premljene i sve podatke koji će se upisivati u prijavni formular.

nego izvršiti povrat sredstava za dio koji se nije realizirao.

Primjera radi udruga kojoj je odobreno za program informiranja 10 brojeva javlja se krajem godine da ne može izvršiti program u cijelosti već samo 5 brojeva, jer odobrena sredstva nisu dostatna. To je primjer lošeg pla-niranja i lošeg upravljanja, jer nisu na vrijeme javili promjene.

TRANSPARENTNOST SUSTAVA ■ Ove se godine u realizaciji natječaja uvo-di veliki novum - on line prijava programa nacionalnih manjina. Što vas je ponukalo na taj korak?

U zadnjih godinu dana u Stručnoj službi su izvršene tri revizijske kontrole. Sve te revizije su u svojim nalazima dale preporuke kako, s ograničenim ljudskim kapacitetima i ogro-mnom količinom podataka koje treba obraditi, izvršiti učinkovitu kontrolu i praćenje utroška sredstava. Sve te preporuke Stručna služba je izvršila. Među njima je i uvođenje novog inter-netskog on line informacijskog sustava prijava, koji će, ne samo za potrebe službe, unaprijediti procese i postupke, već će i udrugama olakšati i pojednostaviti postupke kod prijava programa iz područja kulturne autonomije nacionalnih manjina kao i kod podnošenja godišnjih izvje-štaja o radu i utrošku sredstava.

Treba znati da Stručna služba godišnje mora dostaviti niz podataka drugim tijelima državne uprave za njihove potrebe, tako da je zadnji čas da se organizira cjelovita baza podataka na način da se na brz i učinkovit način može upravljati sa svim podacima i po raznim kriterijima.

Ovo je prilika i da se mlađi članovi više uključe u rad svojih udruga pošto se svakod-nevno koriste internetom i raspolažu potrebnim vještinama. Mislimo da će ovaj način olakšati apliciranje na Javni poziv. U ugovorima za ovu i prošlu godinu dozvolili smo udrugama da određeni dio dodijeljenih sredstava iskoriste za nabavu informatičke opreme upravo zato da budu spremne kada se bude uvodio novi on line - internetski način prijava programa kulturne autonomije nacionalnih manjina.

Šetalište Bačvice 10, 21000 SPLIT, Croatiatel./fax: ++385/21/488-945e-mail: stina@st.t-com.hr • stina@zamir.net web stranica: www.stina.hrOdgovorni urednik: Stojan Obradović

NOVOSTI ZA PROGRAME KULTURNE AUTONOMIJE

Danijela Komadina, savjetnica u Vladi

NOVI KRITERIJI I METODLOGIJA POTICAJ SU ZA VEĆE UKLJUČIVANJE MLADIH U RAD NACIONALNIH MANJINA

Iako su do sada važeći Kriteriji i Metodologija bili prilagođeni standardima fi nan-ciranja civilnog društva u Europskoj uniji, novim su aktom na jednom mjestu utvrđene pretpostavke koje udruge i ustanove trebaju ispunjavati pri zahtjevu za dodjelu potpore iz Državnog proračuna, te je osigurano ujednačeno izvještava-nje o utrošku sredstava. A uočeni nedostaci za pripremu prijedloga programa koji se prijavljuju na Javni poziv, kao i za izradu izvješća o radu i ostvarivanju programa, mogu se prevladati većim uključivanjem mlađih pripadnika nacional-nih manjina u rad udruga i ustanova.

■ Savjet za nacionalne manjine je na 70. sjednici usvojio nove Kriterije fi nanciranja i ugovaranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina i metodologiju praće-nja i vrednovanja provedbe fi nanciranih programa. Koji su najvažniji razlozi dono-šenja novog objedinjenog dokumenta?

Stručna služba Savjeta pristupila je izradi dokumenta sukladno preporukama i smjerni-cama revizije fi nanciranja programa manjinskih udruga i ustanova provedene od Državnog ureda za reviziju u ožujku 2015. godine, proračunskog nadzora Ministarstva fi nancija iz travnja 2016. godine, kao i revizije koju u Stručnoj službi upravo provodi Ured Vlade RH za unutarnju reviziju.

Revizijama je naloženo precizno propisati način postupanja prilikom vrednovanja, ocje-ne i odabira programa kulturne autonomije, odnosno raspodjele sredstava Državnog proračuna u skladu sa Zakonom o proračunu, Zakonom o fi skalnoj odgovornosti, Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofi tnih organizacija i Pravilnikom o susta-vu fi nancijskog upravljanja i kontrola te izradi i izvršavanju fi nancijskih planova neprofi tnih organizacija.

EU STANDARDI ■ Jesu li se prethodni dokumenti, koji su regulirali kriterije i metodologiju pokazali nedostatni i ako jesu u čemu?

Iako su do sada važeći Kriteriji i Metodolo-gija bili prilagođeni standardima fi nanciranja civilnog društva u Europskoj uniji, novim su ak-tom na jednom mjestu utvrđene pretpostavke koje udruge i ustanove trebaju ispunjavati pri zahtjevu za dodjelu potpore iz Državnog prora-čuna te je osigurano ujednačeno izvještavanje o utrošku sredstava.

Novine koje sadržava u praksi se već godi-nama primjenjuju, a propisane obveze udruge i ustanove već su prethodne dvije godine preuzimale ugovorima o fi nancijskoj potpori programa.

Uvažavajući preporuke revizijskih tijela, uvrštene su odredbe koje se odnose na dopu-štene limite prema vrstama troškova za svaki program posebno te odredbe o iznosima plaća zaposlenicima udruga i o naknadama temeljem ugovora o djelu i za autorske honorare.

Propisani su prilozi obrazaca za prijave pro-grama, maksimalni udjeli za troškove članica

udruga i ustanova, dokumentacija koju trebaju sadržavati izvješća te visina direktnih troškova za pojedine vrste programa.

Predviđen je način raskida ugovora, kao i slučajevi u kojima je moguć jednostran raskid od strane Savjeta, među kojima je i prijenos sredstava i izvršavanja programa na treće osobe te sukob interesa.

SREDSTVA KVARTALNO■ Koje su najvažnije izmjene u novim Kri-terijima?

Zahtjev za dodjelu potpore mogu od sada uputiti savezi i zajednice upisane u Registar udruga i Sudski registar ustanova najmanje 36 mjeseci prije objave Javnog poziva, izuzev čla-nica saveza i zajednica koje u registrima mogu biti upisane 24 mjeseca prije Javnog poziva.

Nadalje, iznos koji se do sada od ukupno dodijeljenih sredstava mogao izdvojiti za režijske troškove iznosio je 20%. Novim je Kri-terijima postotak za troškove najma uredskog prostora, telefona, knjigovodstvenog servisa i dr. povišen na 30% od ukupno doznačenih sredstava.

Važna novost je i da će se sredstva dozna-čivati kvartalno i to po jedna četvrtina unutar prvog mjeseca pojedinog kvartala, osim za akontacije za prva tri mjeseca, koje će se ispla-ćivati na temelju predugovora između Savjeta i udruge ili ustanove. Time se u prvom redu išlo na ruku udrugama koje će ovako lakše planirati ostvarivanje programa. Akontacije koje su tije-kom proteklih godina doznačavane ostvarivane su uz izuzetan napor Savjeta, s obzirom na to da je sukladno članku 53. Zakona o proračunu plaćanje predujmom moguće isključivo na te-melju suglasnosti ministra fi nancija. Osim toga, sukladno pozitivnim fi nancijskim propisima, sredstva Državnog proračuna mogu se ispla-ćivati samo temeljem ugovora iz kojeg razloga će se za prvi kvartal sklapati predugovori.

Vezano uz Državni proračun za 2017. godinu, samo redovna sredstva odobrena za programe informiranja, izdavaštva, kulturne autonomije i manifestacija te programe koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma, prikazivat će se na stavci donacijskih sredstava.

Sredstva za programe stvaranja pretpo-stavki za ostvarivanje kulturne autonomije ne ulaze u redovna sredstva, već se dodjeljuju kao jednokratna pomoć te će se prikazivati na posebnoj stavci.

Na zasebnoj stavci prikazivat će se i sred-stva namijenjena informiranju i osposobljava-nju vijeća i predstavnika, informacijskom susta-vu, zajedničkim programima, prekograničnoj suradnji s međunarodnim organizacijama i t.d.

NUŽNO OSPOSOBLJAVANJE UDRUGA

■ Na što posebno u njihovoj primjeni treba upozoriti udruge, odnosno o čemu bi te udruge trebale posebno voditi računa?

Pojedine udruge nisu u izvješćima dostav-ljale ugovore o autorskom honoraru, ugovore o djelu, dok su neke isplaćivale autorske honora-re za poslove koji po prirodi nisu autorska djela (npr. za lektoriranje). Iz tog su razloga novim Kriterijima režijski troškovi te obračun i isplata autorskih honorara usklađeni sa ugovorima o fi nancijskoj potpori, na što molimo udruge da obrate posebnu pažnju.

Radi lakšeg praćenja namjenskog utroška, napominjemo da nisu dozvoljeni transferi s računa otvorenog isključivo za doznaku sredstava putem Savjeta na druge račune iste udruge i ustanove, osim za isplatu plaća na temelju odluke odgovorne osobe u kojoj je naveden točan iznos.

Savjetu je od strane revizijskih tijela nalo-ženo precizno reguliranje i provedba instituta povrata sredstava u slučaju nepridržavanja navedenih odredbi Kriterija, neostvarivanja i djelomičnog ostvarivanja programa, prijenosa sredstava u iduću godinu te nepridržavanja drugih ugovornih obveza. ■ Koliko su, po vašim saznanjima, udruge stvarno osposobljene za primjenu novih Kriterija i kako unaprijediti situaciju na tom planu?

Savjet je u svom radu uočio nedovoljan potencijal za pripremu prijedloga programa koji se prijavljuju na Javni poziv, kao i za izradu iz-vješća o radu i ostvarivanju programa odnosno fi nancijskih izvješća.

Mišljenja smo da se navedene teškoće mogu prevladati uključivanjem mlađih pri-padnika nacionalnih manjina u rad udruga i ustanova. Svakako je potrebno promovirati mlade ljude i potaknuti ih na snažnije uključi-vanje u rad manjinskih zajednica. Mladi bolje poznaju i koriste internet što svakako pomaže i u primjeni novih Kriterija s obzirom na to da je jedna od novina i mogućnost elektronskog načina prijave programa internetom. ●