D. Tadijanovi: Prsten

Odabrala i priredila: A. Sikavica Joler, prof. 1

Dragutin Tadijanovi: Prsten

Prsten Kad me pitaju, kakav je Prsten moj, i odakle je, odgovaram: Srebrni prsten, zar ne vidite. A kamen, kap Tamne krvi, koju zovu karneol, Nosio je,u davno doba, na polasku U kriarski rat, vitez neki. (Tko zna ita O njemu?) Kasnije, mnogo kasnije, Nurnberki zlatar kamen je okovao U srebro. I prsten, u malom nizu stoljea, Prelazae s ruke na ruku. (Te su ruke prah I pepeo, mogle bi za njih rei iva usta.) Pa je doao j e d n o g a d a n a, i na moju ruku; Ona je o njemu (godine,godine!) napisala stih: Na ruci mojoj alosnoj crveni prsten Javorov. A nitko nije pomiljao da je doista Na ruci mojoj alosnoj crveni prsten Javorov. Nego me ispitivahu: Koliko bi on stajao, I odmah dodavali: Hiljade, teke hiljade. Ne bi ni sluali moj zbunjeni odgovor, Da nisam o tome mislio, i da ne znam Hoe li on sa mnom lei U zemlju ili e biti na nepoznatoj ruci Kad moja bude pepeo i prah. Ona nee znati Da se i meni inilo, kao i onima Preda mnom, da se ruka moja nee nikada Rastati od prstena, prstena od srebra, S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol Oni koji poznaju drago kamenje. Gotova je pjesma O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?

Zagreb (Ilica 26), 1. prosinca 1955., etvrtak, popodne

Pjesma Prsten je lirsko-epska. Ima strofnu kompoziciju s elementima lirskog.

Sastoji se od trideset stihova povezanih u jednu cjelinu. Stihovi poinju velikim poetnim

slovom. Jedan od postupaka u oblikovanju pjesme je opkoraenje koje ima posebnu

vanost u prenoenju pjesnikovih misli radi naglaavanja povezanosti. Stihovi nisu vezani

rimom. Pjesnik koristi interpunkciju od koje zarezi imaju dominantnu ulogu. Potrebni su

zbog inverzije. () A kamen, kap / Tamne krvi, koji zovu karneol

Nosio je, u davno doba, na polasku

Pjesma je u cijelosti prenesena znaenja pa je nazivamo alegorijskom. U njoj

pjesnik razmilja o ljudskom ivotu, smislu postojanja, smrti pa je i misaona. Prsten

predstavlja neprolaznost ivota. injenica je da mu se ne zna poetak ni kraj. itava

pjesma niz je motiva koji simboliziraju pjesnikov ivot. Osnovni motiv je prsten. On

simbolizira trajnost, ivot. Kao takav pjesnikov duh je neprolazan. Govorei o svom

prstenu on kae: Srebrni prsten, zar ne vidite. A kamen, kap

Tamne krvi, koji zovu karneol.

D. Tadijanovi: Prsten

Odabrala i priredila: A. Sikavica Joler, prof. 2

Promiljajui o moguem znaenju motiva, zakljuujem: srebro je plemeniti

metal, oznaava vrijednost i istou. Pjesnik je svjestan onoga to jest i govori nam zar

ne vidite. Time ne brine uoavamo li to, smatrajui kako je posve oito. Sredite

njegova duha, ivota jest srce. Srce kao kamen simbol je vrstoe, trajnosti i sredita

ivotnosti. Kamen nije posve uobiajen, on je kap tamne krvi. Kao takav govori o

pjesnikovu srcu koje je silovito ispunjeno ivotnom snagom. Ono je karneol, to znai

poludragulj. Nosio, u davno doba, na polasku / U kriarski rat, vitez neki (tko zna ita

O njemu?). Kasnije, mnogo kasnije, / Nrnberki zlatar kamen je okovao

U srebro.

Pjesnikovo srce nastalo je u davninama. On to srce vidi u nekome davnom dobu

kada ga je neznani vitez nosio na polasku u rat. Vitez predstavlja hrabrost, odlunost,

borbenost. Moemo pretpostaviti s kolikim arom polazi u borbu za svoje ideale. Ipak,

nita ne znamo o njemu. Zlatar je okovao kamen u srebro. Borbeno srce okovano je

duhom, ono je postalo nedjeljivo od njega. No kako je takav prsten dospio naem

pjesniku? () I prsten, u malom nizu stoljea,

Prelaae s ruke na ruku. (Te su ruke prah

I pepeo. mogla bi za njih rei iva usta.)

Pa je doao, jednoga dana, i na moju ruku;

Postaje nam jasniji pjesnikov govor o ivotu. Ruke su simbol tijela koje je

propadljivo i smrtno. Prsten sjedinjen s rukom ovjekov je ivot na zemlji. Mogli bismo

pomisliti kako su pjesnikov duh posjedovala neka druga tjelesa, ali smatram kako on nije

tako mislio iako moda i jest. Rekla bih da je prsten simbol ivota koji ne nestaje. Ljudi

se raaju i umiru. Jedan umre, a drugi nastavlja ivot na zemlji. Znamo, ni jedna ruka ne

moe biti ista jer ovjek je i duhovno i materijalno jedinstven, neponovljiv. Jednoga dana

pjesnik je zaivio ivot i nakon mnogo godina napisao o njemu stih :

Na ruci mojoj alosnoj crveni prsten Javorov.

Mogu samo pretpostaviti to je pjesnik elio rei. Teko je protumaiti ovaj stih,

no smatram: ruka je alosna jer je pjesnik svjestan prolaznosti i konanosti svog tijela.

Tijelo se ne moe alostiti, ali usko povezano s duom kao da osjea. Pjesnikova tuga

moe znaiti i posebnu alost koja proizlazi iz osobnog ivota. Prsten je sada crveni

prsten Javorov. Crvena boja simbol je topline i ljubavi. Tako gledajui, rekla bih da je

pjesnikova dua ispunjena ljubavlju prema drugoj. Tu drugu blisku duu naziva Javorom.

Moda je upravo zbog toga tuan jer ne samo da e se rastati od materijalnog nego i od

voljene osobe. A nitko nije pomislio da je doista / Na ruci mojoj alosnoj

Crveni prsten Javorov. Nego me ispitivahu: / Koliko bi on stajao.

D. Tadijanovi: Prsten

Odabrala i priredila: A. Sikavica Joler, prof. 3

I odmah dodavali : Hiljade, teke hiljade. / Ne bi ni sluali moj zbunjen odgovor,

Da nisam o tome mislio, i da ne znam / Hoe li on sa mnom lei

U zemlju ili e biti na nepoznatoj ruci / Kad moja bude pepeo i prah ()

Ljude ne zanima pjesnikov ivot da bi suosjeali s njim niti sa svim to je proivio

na zemlji. Oni se osvru samo na ivot znajui da je neprocjenjiv. Smatraju da s tijelom

sve zavrava i da e uvijek netko drugi nastaviti ivjeti. Pjesnik nije promiljao o cijeni

svog ivota. On ne zna to e se dogoditi kada ga smrt rastavi od zemlje. Ne zna hoe li

ikada itko ivjeti ivot kako ga je on ivio. Misli li ovdje pjesnik da bi netko mogao

doslovce naslijediti njegov duh, ne znam - moda.

() Ona nee znati / Da se i meni inilo, kao i onima

Preda mnom, da se ruka moja nee nikada

Rastati od prstena, od prstena od srebra,

S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol

Oni koji poznaju drago kamenje.

Dok ivi na zemlji, ovjek i ne misli da e kad-tad morati umrijeti i ostaviti sve to

je posjedovao na zemlji. Samo oni koji poznaju vrijednost ivota, jedini pronalaze njegov

smisao, a to je neprocjenjivost i vjenost.

() Gotova je pjesma / O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?

Poanta pjesme je probuditi itatelju svijest kako prsten nije tvarni predmet jer

netko bi mogao pomisliti kako pjesnik govori o prstenu kao skupocjenu nakitu. On je

simbol ivota koji svatko nosi u tijelu dok kroi zemljom. Ne znam vjeruje li pjesnik da e

biti vjean i onda kad se prsten od ruke rastane, odijeli. Pjesma mi se svidjela jer me kao

i sve to me okruuje podsjea na konanost i prolaznost materijalnog.

Jednog u dana sresti ivot koji je u meni, radost koja se u mom iu skriva, mada se dani nabacuju na moj put prainom.

Upoznah Ga u bljeskovima, i udljivi mu dah sie na me, i zapahnu moje misli mirisima.

Jednog u dana sresti Radost izvan sebe, onu koja stoluje iza zaslona od svjetlosti

Nai e, o Vjeni Putnie, otiske svojih stopala svrh mojih pjesama.

(Rabindranath Tagore)

Mislim da i moje rijei ivotom svjedoe, vjerujem u Ljubav koja jest!

Katarina Mati, IV. b

Srednja kola Pakrac