»Ledi krv u žilama... brza radnja i zanimljivi glavni likovi.« Publishers Weekly

»Spisateljica na koju treba računati.« Karin Slaughter

»Jedna od najboljih autorica koje sam imao prilike čitati.« Michael Connelly

»Oštroumna protagonistica Louise Rick bori se s vlastitim nedostacima i strahovima u ovoj vješto ispričanoj priči u tipično

mračnom stilu nordijskih kriminalističkih romana.« Booklist

»Preporuka obožavateljima Camille Läckberg i Lize Marklund.« Library Journal

»U svojim najboljim trenucima ovaj roman ističe se beskompromisnim realizmom.« Washington Post

»Velik talent Sare Blædel, ›danske kraljice trilera‹, leži u unošenju dijelova tragične povijesti društva u napet triler… Roman ćete

progutati u jednome dahu, nakon čega vam neće izlaziti iz glave.« Oprah.com

SARA BLÆDEL

ZABORAVLJENE DJEVOJKE

Prevela s danskogaMarina Kopjar

Zagreb, 2016.

SARA BLÆDEL

ZABORAVLJENE DJEVOJKE

Prevela s danskogaMarina Kopjar

Zagreb, 2016.

Naslov izvornikaSara Blædel

De glemte pigerCopyright © Sara Blædel 2011

Copyright © za hrvatski prijevod Marina Kopjar i Znanje d.o.o. 2016.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se koristiti bez dopuštenja

vlasnika autorskih prava, osim u slučaju kritičkih osvrta i rasprava.

Draga moja majkoza tobom čeznem

kad bi barem znalakako me muče

prikovanu uz krevetremenjem i rukavicama

draga moja majkokako čeznem za tobom.

Solborgina knjiga, Solborg Ruth Kristensen

Naslov izvornikaSara Blædel

De glemte pigerCopyright © Sara Blædel 2011

Copyright © za hrvatski prijevod Marina Kopjar i Znanje d.o.o. 2016.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se koristiti bez dopuštenja

vlasnika autorskih prava, osim u slučaju kritičkih osvrta i rasprava.

Draga moja majkoza tobom čeznem

kad bi barem znalakako me muče

prikovanu uz krevetremenjem i rukavicama

draga moja majkokako čeznem za tobom.

Solborgina knjiga, Solborg Ruth Kristensen

»Nestali dolazi, Nestali dolazi«, tutnjalo joj je u ušima dok joj je nisko granje i kamenje deralo stopala i potkoljenice. U glavi joj je zujalo, srce joj se stezalo od straha.

Zaputila se prema jedinom svjetlu koje je vidjela. Bijeli ju je tračak, poput otvora u mraku, vukao sve dublje u šumu. Smetena i prestrašena, posrtala je među drvećem, hvatajući zrak.

Strah od mraka omotao joj se oko vrata poput čvrstog stiska. Bojala ga se još od onda kad su joj kao djevojčici naredili da ugasi svjetlo i ode na spavanje jer će po nju u protivnom doći Nestali.

»Nestali, Nestali, Nestali«, odzvanjalo je ritmički, nije ni stigla odgurnuti granu koja ju je ošinula po obrazu.

Zaustavila se i zadržala dah. Stajala je u mrtvačkoj tišini potpuno okružena dubokom tamom visokih stabala koja su se uzdizala oko nje. Noge su joj drhtale od iscrpljenosti. Prestrašena zvukom vlastita plača, polagano je koračala naprijed, pogleda čvrsto uperena u svjetlo u daljini koje bi je zaslijepilo kad bi ga izravno pogledala.

Nije znala kako se uspjela izgubiti. Vrata su bila odškrinuta i nisu primijetili da stoji na izlazu. Pri pogledu na sunce preplavila ju

1

»Nestali dolazi, Nestali dolazi«, tutnjalo joj je u ušima dok joj je nisko granje i kamenje deralo stopala i potkoljenice. U glavi joj je zujalo, srce joj se stezalo od straha.

Zaputila se prema jedinom svjetlu koje je vidjela. Bijeli ju je tračak, poput otvora u mraku, vukao sve dublje u šumu. Smetena i prestrašena, posrtala je među drvećem, hvatajući zrak.

Strah od mraka omotao joj se oko vrata poput čvrstog stiska. Bojala ga se još od onda kad su joj kao djevojčici naredili da ugasi svjetlo i ode na spavanje jer će po nju u protivnom doći Nestali.

»Nestali, Nestali, Nestali«, odzvanjalo je ritmički, nije ni stigla odgurnuti granu koja ju je ošinula po obrazu.

Zaustavila se i zadržala dah. Stajala je u mrtvačkoj tišini potpuno okružena dubokom tamom visokih stabala koja su se uzdizala oko nje. Noge su joj drhtale od iscrpljenosti. Prestrašena zvukom vlastita plača, polagano je koračala naprijed, pogleda čvrsto uperena u svjetlo u daljini koje bi je zaslijepilo kad bi ga izravno pogledala.

Nije znala kako se uspjela izgubiti. Vrata su bila odškrinuta i nisu primijetili da stoji na izlazu. Pri pogledu na sunce preplavila ju

2

je radost, sunce ju je grijalo i mamilo k sebi, no otada je prošlo već mnogo sati i vani je sada postalo hladno i opasno.

U jednom je trenutku zbog gladi odustala i morala sjesti. Nije ni znala koliko je dugo samo sjedila. Dok su joj glavom prolazili zbunju-jući isječci slika, spustio se sumrak i, ne mogavši se smiriti, naposljetku je ponovno krenula. Nije bila naviknuta na prekidanje rutine, nije bilo dobro biti nasamo. Osobito ne za nekoga tko je zaboravljen.

Ubrzala je korak, približivši se bijelome svjetlu. Privlačilo ju je k sebi poput neodoljive sile, isključila je svu bol i zvukove. U tome je bila dobra, no sa strahom se nikada nije naučila nositi. Morala je izaći iz mraka kako po nju ne bi došao Nestali.

Sada je već bila blizu, samo još malo, iza onih posljednjih sta-bala. Lupanje srca se smirilo kad je ugledala jezero obasjano mjese-činom. Baš kad se spremala usporiti, tlo joj se iznenada izmaklo pod nogama.

Četiri dana. Toliko je prošlo otkada je u šumi pronađeno tijelo nepoznate žene koju policija još uvijek nije uspjela identifi-cirati. Još uvijek nisu imali nikakav trag za kojim bi mogli krenuti i kad je u ponedjeljak ujutro skrenula na parkiralište Zavoda za sudsku medicinu, Louise Rick bila je posve frustrirana.

Obdukcija je počela u deset, a malo iza deset u ured je ušao Ragner Rønholt, šef Odjela za potrage, i naložio joj da dođe u Zavod u pomoć kolegi Eiku Nordstrømu. Iz Zavoda su malo prije toga javili da su u sklopu obdukcije za testiranje odlučili uzeti i postojeće uzorke DNK.

Bio je to Louisin drugi tjedan na funkciji voditeljice Speci-jalne službe za potrage, novoosnovane jedinice Odjela. U Dan-skoj godišnje nestane 1600 do 1700 osoba. Mnogi od njih ubrzo se ponovno pojave, dio ih se pronađe mrtvo, no prema procjeni Državne policije otprilike svaki peti neriješeni slučaj nestanaka rezultat je zločina.

Za rješavanje tih slučajeva bio je zadužen njezin novi odjel.Louise izađe i zaključa auto. Nije joj bilo jasno zašto su je

trebali na obdukciji kad je Eik Nordstrøm ionako već bio ondje.

1

3

je radost, sunce ju je grijalo i mamilo k sebi, no otada je prošlo već mnogo sati i vani je sada postalo hladno i opasno.

U jednom je trenutku zbog gladi odustala i morala sjesti. Nije ni znala koliko je dugo samo sjedila. Dok su joj glavom prolazili zbunju-jući isječci slika, spustio se sumrak i, ne mogavši se smiriti, naposljetku je ponovno krenula. Nije bila naviknuta na prekidanje rutine, nije bilo dobro biti nasamo. Osobito ne za nekoga tko je zaboravljen.

Ubrzala je korak, približivši se bijelome svjetlu. Privlačilo ju je k sebi poput neodoljive sile, isključila je svu bol i zvukove. U tome je bila dobra, no sa strahom se nikada nije naučila nositi. Morala je izaći iz mraka kako po nju ne bi došao Nestali.

Sada je već bila blizu, samo još malo, iza onih posljednjih sta-bala. Lupanje srca se smirilo kad je ugledala jezero obasjano mjese-činom. Baš kad se spremala usporiti, tlo joj se iznenada izmaklo pod nogama.

Četiri dana. Toliko je prošlo otkada je u šumi pronađeno tijelo nepoznate žene koju policija još uvijek nije uspjela identifi-cirati. Još uvijek nisu imali nikakav trag za kojim bi mogli krenuti i kad je u ponedjeljak ujutro skrenula na parkiralište Zavoda za sudsku medicinu, Louise Rick bila je posve frustrirana.

Obdukcija je počela u deset, a malo iza deset u ured je ušao Ragner Rønholt, šef Odjela za potrage, i naložio joj da dođe u Zavod u pomoć kolegi Eiku Nordstrømu. Iz Zavoda su malo prije toga javili da su u sklopu obdukcije za testiranje odlučili uzeti i postojeće uzorke DNK.

Bio je to Louisin drugi tjedan na funkciji voditeljice Speci-jalne službe za potrage, novoosnovane jedinice Odjela. U Dan-skoj godišnje nestane 1600 do 1700 osoba. Mnogi od njih ubrzo se ponovno pojave, dio ih se pronađe mrtvo, no prema procjeni Državne policije otprilike svaki peti neriješeni slučaj nestanaka rezultat je zločina.

Za rješavanje tih slučajeva bio je zadužen njezin novi odjel.Louise izađe i zaključa auto. Nije joj bilo jasno zašto su je

trebali na obdukciji kad je Eik Nordstrøm ionako već bio ondje.

1

4

Posljednja je četiri tjedna bio na godišnjem i od cijeloga Odjela samo njega još nije stigla upoznati.

Louise je bila ta koja je u petak poslijepodne detaljno proče-šljala popis nestalih osoba i utvrdila da nijedna od nestalih žena ne odgovara opisu žene pronađene u šumi. Možda je Rønholt zbog toga smatrao da treba prisustvovati i obdukciji pokojnice, no moguće da ju je poslao i zato što je k njima došla iz Odjela za umorstva i s obdukcijama imala više iskustva od novih kolega.

Zapravo je, nakon tjedan dana provedenih na nepoznatom terenu bilo prilično lijepo biti zadužen za nešto što joj je bilo dobro poznato. Potpuno je zaboravila onaj osjećaj beznađa prisutan na novome poslu. Zaboravljanje imena kolega i traganje za fotoko-pirkom. Prvi je tjedan radila na tome da Štakornjak dovede u red. Zaista zvučno ime, nadala se da se neće zadržati jer joj je već bilo dosta doskočica o nekorištenim prostorijama na kraju hodnika. Ured se nalazio točno iznad kuhinje i bio prazan još otkako je Služba za deratizaciju proljetos dobila bitku s velikom najezdom štakora. No sada je taj problem bio riješen i otada ih više nitko nije vidio, uvjeravao ju je njezin novi šef.

Ragner Rønholt dao je sve od sebe da podigne novi odjel na noge, kupljene su nove uredske stolice, oglasne ploče i biljke. Inspektor je bio ljubitelj orhideja i stoga očito smatrao da bi malo zelenila moglo unijeti život u dotad napuštene urede. Louisi se ta ideja činila zaista zgodnom, no ono što joj je uistinu bilo važno bila je njegova očita predanost. Ragner Rønholt bio je odlučan u tome da novi odjel stavi u pun pogon. Dobili su godinu dana da dokažu kako postoji potreba za njihovom specijalnom službom, a za Louisu je to značilo sve. Odjelu za umorstva rekla je zbogom i, ako joj se ovaj novi posao ne pretvori u stalan, postojala je šansa da će završiti kao lokalna istražiteljica na nekom bezveznom mjestu u nadležnosti neke lokalne Policijske uprave.

»Sama odluči o tome koga želiš u timu«, velikodušno joj je rekao Rønholt kad joj je predložio da bude na čelu Službe za potrage.

Nakon toga je temeljito razmislila o najprikladnijima za taj

posao i na konačnom popisu našla su se imena iskusnih i sposobnih kolega s kojima je već ranije radila.

Prvi je na popisu bio Søren Velin iz Mobilne jedinice. Velin je bio naviknut na posao koji ga je vodio po cijeloj državi i zbog toga je imao dobre veze u lokalnim policijskim postajama, no, s druge strane, bio je zadovoljan svojim trenutačnim poslom i Louise nije znala hoće li ga moći tako lako nagovoriti na preseljenje, a pitanje je bilo i hoće li mu Rønholt moći ponuditi plaću jednaku onoj koju je trenutačno primao.

Zatim je tu bio Sejr Gylling iz Odjela za prijevare čiji bi kre-ativni um bio fantastičan dodatak njezinu odjelu, no, kao albino, Gylling baš i nije dobro podnosio snažno dnevno svjetlo, a ona nije bila sigurna hoće li moći podnijeti rad uz vječno navučene zavjese. No nije bilo nikakve sumnje da bi on bio najbolji odabir za provjeru međunarodnih baza nestalih i traženih osoba.

Tu je, na kraju, bio još i Lars Jørgensen, njezin zadnji partner u Odjelu za umorstva. Njih su se dvoje odlično poznavali i rad s njim bio joj je čisti užitak. Također nije gajila ni najmanje sumnje u to da bi mu, s obzirom na njegovu narav i status samohranog oca dvojice bolivijskih dječaka, ta vrsta posla izuzetno dobro legla.

Postojalo je, dakle, nekoliko dobrih kandidata, samo je još trebalo odlučiti kome da od njih trojice prvome baci mamac.

Ispred vrata Odjela za obdukcije spazila je Åsu iz Centra za foren-ziku. Mršava žena čučala je pokraj torbe, ustavši uz osmijeh kad joj je prišla Louise.

»Snimili smo vam nekoliko fotografija prije nego što smo se bacili na posao«, reče ona nakon pozdrava. »Samo fotografije lica, u slučaju da ih odlučite objaviti kako biste je lakše identi-ficirali.«

»Da, čini se da stvari idu u tom smjeru i da ćemo biti prisi-ljeni na to«, priznala je Louise, iako je ta vrsta fotografija uvijek izazivala pomutnju. Neki su smatrali da je takvo pokazivanje lica mrtvaca premorbidno.

5

Posljednja je četiri tjedna bio na godišnjem i od cijeloga Odjela samo njega još nije stigla upoznati.

Louise je bila ta koja je u petak poslijepodne detaljno proče-šljala popis nestalih osoba i utvrdila da nijedna od nestalih žena ne odgovara opisu žene pronađene u šumi. Možda je Rønholt zbog toga smatrao da treba prisustvovati i obdukciji pokojnice, no moguće da ju je poslao i zato što je k njima došla iz Odjela za umorstva i s obdukcijama imala više iskustva od novih kolega.

Zapravo je, nakon tjedan dana provedenih na nepoznatom terenu bilo prilično lijepo biti zadužen za nešto što joj je bilo dobro poznato. Potpuno je zaboravila onaj osjećaj beznađa prisutan na novome poslu. Zaboravljanje imena kolega i traganje za fotoko-pirkom. Prvi je tjedan radila na tome da Štakornjak dovede u red. Zaista zvučno ime, nadala se da se neće zadržati jer joj je već bilo dosta doskočica o nekorištenim prostorijama na kraju hodnika. Ured se nalazio točno iznad kuhinje i bio prazan još otkako je Služba za deratizaciju proljetos dobila bitku s velikom najezdom štakora. No sada je taj problem bio riješen i otada ih više nitko nije vidio, uvjeravao ju je njezin novi šef.

Ragner Rønholt dao je sve od sebe da podigne novi odjel na noge, kupljene su nove uredske stolice, oglasne ploče i biljke. Inspektor je bio ljubitelj orhideja i stoga očito smatrao da bi malo zelenila moglo unijeti život u dotad napuštene urede. Louisi se ta ideja činila zaista zgodnom, no ono što joj je uistinu bilo važno bila je njegova očita predanost. Ragner Rønholt bio je odlučan u tome da novi odjel stavi u pun pogon. Dobili su godinu dana da dokažu kako postoji potreba za njihovom specijalnom službom, a za Louisu je to značilo sve. Odjelu za umorstva rekla je zbogom i, ako joj se ovaj novi posao ne pretvori u stalan, postojala je šansa da će završiti kao lokalna istražiteljica na nekom bezveznom mjestu u nadležnosti neke lokalne Policijske uprave.

»Sama odluči o tome koga želiš u timu«, velikodušno joj je rekao Rønholt kad joj je predložio da bude na čelu Službe za potrage.

Nakon toga je temeljito razmislila o najprikladnijima za taj

posao i na konačnom popisu našla su se imena iskusnih i sposobnih kolega s kojima je već ranije radila.

Prvi je na popisu bio Søren Velin iz Mobilne jedinice. Velin je bio naviknut na posao koji ga je vodio po cijeloj državi i zbog toga je imao dobre veze u lokalnim policijskim postajama, no, s druge strane, bio je zadovoljan svojim trenutačnim poslom i Louise nije znala hoće li ga moći tako lako nagovoriti na preseljenje, a pitanje je bilo i hoće li mu Rønholt moći ponuditi plaću jednaku onoj koju je trenutačno primao.

Zatim je tu bio Sejr Gylling iz Odjela za prijevare čiji bi kre-ativni um bio fantastičan dodatak njezinu odjelu, no, kao albino, Gylling baš i nije dobro podnosio snažno dnevno svjetlo, a ona nije bila sigurna hoće li moći podnijeti rad uz vječno navučene zavjese. No nije bilo nikakve sumnje da bi on bio najbolji odabir za provjeru međunarodnih baza nestalih i traženih osoba.

Tu je, na kraju, bio još i Lars Jørgensen, njezin zadnji partner u Odjelu za umorstva. Njih su se dvoje odlično poznavali i rad s njim bio joj je čisti užitak. Također nije gajila ni najmanje sumnje u to da bi mu, s obzirom na njegovu narav i status samohranog oca dvojice bolivijskih dječaka, ta vrsta posla izuzetno dobro legla.

Postojalo je, dakle, nekoliko dobrih kandidata, samo je još trebalo odlučiti kome da od njih trojice prvome baci mamac.

Ispred vrata Odjela za obdukcije spazila je Åsu iz Centra za foren-ziku. Mršava žena čučala je pokraj torbe, ustavši uz osmijeh kad joj je prišla Louise.

»Snimili smo vam nekoliko fotografija prije nego što smo se bacili na posao«, reče ona nakon pozdrava. »Samo fotografije lica, u slučaju da ih odlučite objaviti kako biste je lakše identi-ficirali.«

»Da, čini se da stvari idu u tom smjeru i da ćemo biti prisi-ljeni na to«, priznala je Louise, iako je ta vrsta fotografija uvijek izazivala pomutnju. Neki su smatrali da je takvo pokazivanje lica mrtvaca premorbidno.

6

Forenzičarka ozbiljnim pogledom kimne prema dvorani za obdukciju.

»Neće je biti teško prepoznati, u slučaju da uopće ima nekoga od rodbine«, reče Åse. »Ima veliki ožiljak preko cijele desne stra-ne lica koji se nastavlja skroz preko ramena. Vjerojatno posljedica opekline. Ako je još nitko ne traži, fotografija vam je najbolja šansa da doznate njezin identitet.«

Louise kimne, no ne dospije odgovoriti jer im je u tom tre-nutku ususret zajedno s dvojicom laboratorijskih tehničara došao Flemming Larsen. Visoki patolog široko se nasmiješi ugledavši Louisu.

»Vidi ti to, dakle, ipak si još nismo rekli konačno zbogom!« uzvikne radosno uz zagrljaj. »Bojao sam se da ti je skroz nenadano palo na pamet promijeniti odjel samo kako bi me izbjegla.«

»Da, sigurno si to mislio«, odgovori mu ona, odmahnuvši glavom uz osmijeh.

Poznavala je Flemminga Larsena već osam godina, još otkako je stigla u Odjel za umorstva. Voljela je svoj posao i namjeravala je i dalje ostati tamo, no sada kada tamo više nije bilo Willumsena i nakon što je za novog voditelja jedinice postavljen Michael Stig, bez imalo je razmišljanja odlučila prihvatiti Rønholtovu ponudu.

»Je li Eik Nordstrøm unutra?« upita Louise kimnuvši prema vratima dvorane za obdukcije.

»Koji Eik?« upita Flemming iznenađena pogleda.»Eik Nordstrøm iz Odjela za potrage.«»Nikad čuo«, odgovori on. »Hajdemo unutra. Gotovi smo

s vanjskim dijelom obdukcije, mogu ti odmah dati sažetak.«Louise, zatečena odsutnošću kolege, pridrži Åsi vrata u prolaz

u kojem su ih čekale uredno poredane gumene čizme i kute.»Što znamo o ženi?« upita ona navlačeći kutu i mrežicu za

kosu.»Zasad ne baš mnogo, osim da ju je pronašao šumar u četvr-

tak ujutro kod jezera Avnsø na području središnjeg Sjællanda«,

reče Flemming pružajući joj zelenu kiruršku masku. »Prema nalazu mrtvozornika, umrla je u srijedu ili tijekom noći na četvrtak.«

»Policija smatra da je pala ili da se možda poskliznula niz padinu i nezgodno završila nekoliko metara niže«, nastavi on. »U petak je mrtvozornik pregledao tijelo u Holbæku i lokalna je poli-cija zajedno s nadležnim liječnikom odlučila zatražiti obdukciju jer je žena, naravno, umrla sama, ali i zato što nemamo pojma tko je ona. Zato sam u sklopu obdukcije odlučio uzeti i uzorke DNK.«

Louise kimne. Slagala se s njim. DNK i zubni karton uvijek su bili prvi koraci prema identifikaciji. Razdraženo pomisli kako bi bilo lijepo da se taj Eik Nordstrøm pojavio kako bi ih jedno od njih moglo odmah provjeriti kod stomatologa.

»Čak bih se sa sigurnošću usudio reći da ovdje nemamo posla s običnom ženom«, nastavi Flemming. »Vidi se po odjeći koju je imala na sebi prije obdukcije i stanja u kojem se tijelo nalazi, što smo utvrdili prilikom obavljanja vanjskog dijela obdukcije. Ili se barem ne radi o ženi koja je živjela običnim životom«, ispravi se zatim.

»Provjerili smo njezine otiske u bazi, no nema rezultata«, ubaci se Åse. »Mislim da bi se moglo raditi o strankinji.«

Flemming Larsen kimne, složivši se da je to sasvim sigurno bila jedna od mogućnosti.

»U svakom slučaju je očito da već mnogo godina nije sudjelo-vala ni u kakvom obliku društvenog života«, nadoveže se. »Vidjet ćeš o čemu govorim.«

Patolog krene niz bijeli popločeni prolaz s boksovima za obdukciju poredanima s desne strane. U svim su se boksovima nalazili patolozi nagnuti nad beživotnim ljudskim tijelima polože-nima na čelične stolove. Louise brzo odvrati pogled kad je krajič-kom oka na jednome od njih ugledala tijelo djeteta.

»Iz skena glave koji su napravili prije obdukcije jasno se vidje-lo da na mozgu pokojnice postoje duboke brazde«, nastavi Flem-ming. »Jednostavnije rečeno, žena je imala velik sustav šupljina, stoga unutra nije moglo biti mnogo aktivnosti.«

7

Forenzičarka ozbiljnim pogledom kimne prema dvorani za obdukciju.

»Neće je biti teško prepoznati, u slučaju da uopće ima nekoga od rodbine«, reče Åse. »Ima veliki ožiljak preko cijele desne stra-ne lica koji se nastavlja skroz preko ramena. Vjerojatno posljedica opekline. Ako je još nitko ne traži, fotografija vam je najbolja šansa da doznate njezin identitet.«

Louise kimne, no ne dospije odgovoriti jer im je u tom tre-nutku ususret zajedno s dvojicom laboratorijskih tehničara došao Flemming Larsen. Visoki patolog široko se nasmiješi ugledavši Louisu.

»Vidi ti to, dakle, ipak si još nismo rekli konačno zbogom!« uzvikne radosno uz zagrljaj. »Bojao sam se da ti je skroz nenadano palo na pamet promijeniti odjel samo kako bi me izbjegla.«

»Da, sigurno si to mislio«, odgovori mu ona, odmahnuvši glavom uz osmijeh.

Poznavala je Flemminga Larsena već osam godina, još otkako je stigla u Odjel za umorstva. Voljela je svoj posao i namjeravala je i dalje ostati tamo, no sada kada tamo više nije bilo Willumsena i nakon što je za novog voditelja jedinice postavljen Michael Stig, bez imalo je razmišljanja odlučila prihvatiti Rønholtovu ponudu.

»Je li Eik Nordstrøm unutra?« upita Louise kimnuvši prema vratima dvorane za obdukcije.

»Koji Eik?« upita Flemming iznenađena pogleda.»Eik Nordstrøm iz Odjela za potrage.«»Nikad čuo«, odgovori on. »Hajdemo unutra. Gotovi smo

s vanjskim dijelom obdukcije, mogu ti odmah dati sažetak.«Louise, zatečena odsutnošću kolege, pridrži Åsi vrata u prolaz

u kojem su ih čekale uredno poredane gumene čizme i kute.»Što znamo o ženi?« upita ona navlačeći kutu i mrežicu za

kosu.»Zasad ne baš mnogo, osim da ju je pronašao šumar u četvr-

tak ujutro kod jezera Avnsø na području središnjeg Sjællanda«,

reče Flemming pružajući joj zelenu kiruršku masku. »Prema nalazu mrtvozornika, umrla je u srijedu ili tijekom noći na četvrtak.«

»Policija smatra da je pala ili da se možda poskliznula niz padinu i nezgodno završila nekoliko metara niže«, nastavi on. »U petak je mrtvozornik pregledao tijelo u Holbæku i lokalna je poli-cija zajedno s nadležnim liječnikom odlučila zatražiti obdukciju jer je žena, naravno, umrla sama, ali i zato što nemamo pojma tko je ona. Zato sam u sklopu obdukcije odlučio uzeti i uzorke DNK.«

Louise kimne. Slagala se s njim. DNK i zubni karton uvijek su bili prvi koraci prema identifikaciji. Razdraženo pomisli kako bi bilo lijepo da se taj Eik Nordstrøm pojavio kako bi ih jedno od njih moglo odmah provjeriti kod stomatologa.

»Čak bih se sa sigurnošću usudio reći da ovdje nemamo posla s običnom ženom«, nastavi Flemming. »Vidi se po odjeći koju je imala na sebi prije obdukcije i stanja u kojem se tijelo nalazi, što smo utvrdili prilikom obavljanja vanjskog dijela obdukcije. Ili se barem ne radi o ženi koja je živjela običnim životom«, ispravi se zatim.

»Provjerili smo njezine otiske u bazi, no nema rezultata«, ubaci se Åse. »Mislim da bi se moglo raditi o strankinji.«

Flemming Larsen kimne, složivši se da je to sasvim sigurno bila jedna od mogućnosti.

»U svakom slučaju je očito da već mnogo godina nije sudjelo-vala ni u kakvom obliku društvenog života«, nadoveže se. »Vidjet ćeš o čemu govorim.«

Patolog krene niz bijeli popločeni prolaz s boksovima za obdukciju poredanima s desne strane. U svim su se boksovima nalazili patolozi nagnuti nad beživotnim ljudskim tijelima polože-nima na čelične stolove. Louise brzo odvrati pogled kad je krajič-kom oka na jednome od njih ugledala tijelo djeteta.

»Iz skena glave koji su napravili prije obdukcije jasno se vidje-lo da na mozgu pokojnice postoje duboke brazde«, nastavi Flem-ming. »Jednostavnije rečeno, žena je imala velik sustav šupljina, stoga unutra nije moglo biti mnogo aktivnosti.«

8

»Želiš reći da je bila mentalno hendikepirana?« upita Louise znatiželjno.

»Svakako nije bila novi Einstein.«

Na kraju prolaza nalazila se prostorija za kriminalističke obdukcije, dvostruko veća od ostalih boksova s dovoljno mjesta za policijske službenike i forenzičare, no i ona je bila opremljena čeličnim sto-lom, širokim umivaonikom i oštrim svjetlom.

Louise zaista nije mogla reći da je žena koja je ležala nasred prostorije bila zapuštena zbog nečistoće, ali svakako nije bila u pre-tjerano dobrom stanju. Kosa joj je bila dugačka i zapetljana, nokti ispucani, no najupadljiviji je ipak bio veliki ožiljak preko cijeloga obraza koji joj je malo povlačio oko prema dolje i time njezinu licu davao tužan izraz.

»Stomatolog je ostao blago rečeno zaprepašten nakon što je završio pregled«, reče Åse izvadivši fotoaparat. »Rekao je da zai-sta u rijetkim slučajevima ima priliku vidjeti zubalo u tako lošem stanju. Zubi su joj uništeni od karijesa i posve iskrivljeni.«

Flemming kimne.»Izgleda da nikada nije nosila nikakvu ortodontsku napravu,

a u gornjem dijelu usta vidi se izražena paradentoza«, nastavi on. »Već joj je ispalo nekoliko zubi.«

Louise uzme visoki stolac i dodatno se primakne kada je Flem-ming počeo s unutrašnjim pregledom. Organi su već bili izvađeni i odloženi na čelični pladanj pokraj umivaonika.

»Radi se o odrasloj ženi, ali teško mi je odrediti točnu dob«, reče on iznad trupla. »S obzirom na istaknuti ožiljak, prilično sam siguran da nije tretiran kod stručnjaka. Radi se o nasilnoj ozljedi starijeg datuma. Moguće je i da se radi o opeklini od kiseline«, doda zamišljeno.

»Nema tragova presađivanja, mora da je bol bila nepodno-šljiva kad se to dogodilo.«

Louise kimne. I ona je odmah pomislila isto.

»Uz to ima i stari ožiljak kod pupka koji je lako mogla zado-biti još u djetinjstvu i u jednom je trenutku slomila kost u lijevoj podlaktici za koju također nije primila nikakvo liječenje.«

Flemming ih pogleda i iznese svoj prvi zaključak.»Sve mi to govori da je cijeli svoj život bila strašno zanema-

rivana i vjerojatno živjela u priličnoj izolaciji.«

Louise je promatrala ženina stopala, puna ožiljaka zadobivenih hodanjem bez obuće. Sudeći po uništenim tabanima i porezotina-ma oko gležnjeva, prilično je dugo hodala bosa.

Flemming vrati pogled na ženino tijelo i u tišini nastavi s obdukcijom. Ubrzo zatim zaključi da je pokojnica zbog pada niz padinu slomila sedam rebara na lijevoj strani prsnoga koša.

»U lijevoj pleuralnoj šupljini ima dvije i pol litre krvi«, reče on ne dižući pogled. »Plućno krilo je kolabiralo.«

Louise je Flemmingovo izlaganje obdukcije pokojnice snimala diktafonom, dok je cijeli postupak fotografirala Åse koja je sku-pljala materijal za ispitivanje u Centru za forenziku. Uzorci DNK koje je Flemming usput uzeo bit će proslijeđeni genetičarima na katu iznad.

Kad je isprao unutarnje organe i svaki dobro pregledao, Flem-ming se uspravi i reče Åsi da je završio.

»Osim slomljenih rebara i krvi u plućima nema drugih zna-kova nasilja«, zaključio je skidajući pripijene kirurške rukavice koje zatim baci u smeće.

»Moja je pretpostavka da je smrt nastupila zbog unutarnjeg krvarenja.«

Na trenutak je pomalo odsutno stajao kao da razmišlja, a zatim dodao: »Jedini možda zanimljiv detalj u koji sam poprilično uvje-ren jest to da je pokojnica nedugo uoči smrti imala spolni odnos.«

Louise ga iznenađeno pogleda.»Želim reći, u vagini i na unutarnjoj strani bedara ima osta-

taka sperme, no naravno da ću to dati potvrditi. Ipak ćemo morati

9

»Želiš reći da je bila mentalno hendikepirana?« upita Louise znatiželjno.

»Svakako nije bila novi Einstein.«

Na kraju prolaza nalazila se prostorija za kriminalističke obdukcije, dvostruko veća od ostalih boksova s dovoljno mjesta za policijske službenike i forenzičare, no i ona je bila opremljena čeličnim sto-lom, širokim umivaonikom i oštrim svjetlom.

Louise zaista nije mogla reći da je žena koja je ležala nasred prostorije bila zapuštena zbog nečistoće, ali svakako nije bila u pre-tjerano dobrom stanju. Kosa joj je bila dugačka i zapetljana, nokti ispucani, no najupadljiviji je ipak bio veliki ožiljak preko cijeloga obraza koji joj je malo povlačio oko prema dolje i time njezinu licu davao tužan izraz.

»Stomatolog je ostao blago rečeno zaprepašten nakon što je završio pregled«, reče Åse izvadivši fotoaparat. »Rekao je da zai-sta u rijetkim slučajevima ima priliku vidjeti zubalo u tako lošem stanju. Zubi su joj uništeni od karijesa i posve iskrivljeni.«

Flemming kimne.»Izgleda da nikada nije nosila nikakvu ortodontsku napravu,

a u gornjem dijelu usta vidi se izražena paradentoza«, nastavi on. »Već joj je ispalo nekoliko zubi.«

Louise uzme visoki stolac i dodatno se primakne kada je Flem-ming počeo s unutrašnjim pregledom. Organi su već bili izvađeni i odloženi na čelični pladanj pokraj umivaonika.

»Radi se o odrasloj ženi, ali teško mi je odrediti točnu dob«, reče on iznad trupla. »S obzirom na istaknuti ožiljak, prilično sam siguran da nije tretiran kod stručnjaka. Radi se o nasilnoj ozljedi starijeg datuma. Moguće je i da se radi o opeklini od kiseline«, doda zamišljeno.

»Nema tragova presađivanja, mora da je bol bila nepodno-šljiva kad se to dogodilo.«

Louise kimne. I ona je odmah pomislila isto.

»Uz to ima i stari ožiljak kod pupka koji je lako mogla zado-biti još u djetinjstvu i u jednom je trenutku slomila kost u lijevoj podlaktici za koju također nije primila nikakvo liječenje.«

Flemming ih pogleda i iznese svoj prvi zaključak.»Sve mi to govori da je cijeli svoj život bila strašno zanema-

rivana i vjerojatno živjela u priličnoj izolaciji.«

Louise je promatrala ženina stopala, puna ožiljaka zadobivenih hodanjem bez obuće. Sudeći po uništenim tabanima i porezotina-ma oko gležnjeva, prilično je dugo hodala bosa.

Flemming vrati pogled na ženino tijelo i u tišini nastavi s obdukcijom. Ubrzo zatim zaključi da je pokojnica zbog pada niz padinu slomila sedam rebara na lijevoj strani prsnoga koša.

»U lijevoj pleuralnoj šupljini ima dvije i pol litre krvi«, reče on ne dižući pogled. »Plućno krilo je kolabiralo.«

Louise je Flemmingovo izlaganje obdukcije pokojnice snimala diktafonom, dok je cijeli postupak fotografirala Åse koja je sku-pljala materijal za ispitivanje u Centru za forenziku. Uzorci DNK koje je Flemming usput uzeo bit će proslijeđeni genetičarima na katu iznad.

Kad je isprao unutarnje organe i svaki dobro pregledao, Flem-ming se uspravi i reče Åsi da je završio.

»Osim slomljenih rebara i krvi u plućima nema drugih zna-kova nasilja«, zaključio je skidajući pripijene kirurške rukavice koje zatim baci u smeće.

»Moja je pretpostavka da je smrt nastupila zbog unutarnjeg krvarenja.«

Na trenutak je pomalo odsutno stajao kao da razmišlja, a zatim dodao: »Jedini možda zanimljiv detalj u koji sam poprilično uvje-ren jest to da je pokojnica nedugo uoči smrti imala spolni odnos.«

Louise ga iznenađeno pogleda.»Želim reći, u vagini i na unutarnjoj strani bedara ima osta-

taka sperme, no naravno da ću to dati potvrditi. Ipak ćemo morati

10

pričekati rezultate testiranja uzoraka prije negoli vam to sa sigurno-šću budem mogao potvrditi. Moglo bi potrajati oko tjedan dana.«

Ona kimne. To je zaista moglo potrajati u ovakvim smrtnim slučajevima u kojima naizgled ništa nije upućivalo na zločin. Louise ustane, vrati se do tijela i promotri ženino izobličeno lice.

»Ako sam u pravu, to bi moglo značiti da možda ipak i nije bila toliko usamljena«, reče Flemming i nazove forenzičare kako bi im javio da je završio s obdukcijom.

»No ipak dovoljno usamljena da je nitko nije imao razloga potražiti, iako je mrtva već gotovo tjedan dana«, reče Louise.

Pričekala je da Åse pospremi svoju opremu, a zatim su se oprostile s Flemmingom, koji je za računalom u kutu u svoje izvje-šće diktirao detalje obdukcije — ženinu masu, veličinu organa i utvrđene ozljede.

Napustile su prostoriju za obdukcije, kimnuvši putem u pozdrav dvojici forenzičara koji su došli zašiti truplo prije nego ga ponovno odvezu u hladnjak u podrumu. Kad sam stigla u Zavod za sudsku medicinu, tamo nije bilo nikakvog Eika Nordstrøma«, odmah je započela Louise kada joj se Ragner Rønholt javio na telefon. »Ne znam kako vi

obično radite, no ako policija nije prisutna od samoga početka, patolozima je to čisti gubitak vremena. Morao mi je ponoviti rezul-tate cijelog vanjskog dijela obdukcije.«

»Jao, sranje«, progunđa Rønholt. »Nije se pojavio?«»U svakom slučaju ne ondje gdje sam bila ja«, odgovori Lou-

ise, dodavši kako se baš vraća natrag.»Pričekaj samo trenutak, ostani tamo, začas ću te nazvati«,

zamoli je šef.Nakon što je prekinuo razgovor, Louise se spusti stepenica-

ma u predvorje i pričeka njegov poziv, no naposljetku ipak izgubi strpljenje, izađe van, prijeđe cestu i ode do službenog automobila.

Tek što je sjela, na zaslonu mobitela zasvijetlilo je Rønholtovo ime.

»Jesi li još tamo?«»Baš se spremam krenuti«, odgovori mu ona, odajući tonom

glasa svoju razdraženost predugim čekanjem.

2