Bakarska

RIJEKA . SVIBANJ 2012. . BROJ 4/451 . GOD. L . CIJENA 7 KN

Zajednica mladih

Župa sv. Katarine, Selce

Rolf Sauer - pastoral obitelji biskupije Linz

Potrebno nam je zajedništvo na vjerskim temeljima

Hagioterapija

Prihvaćanje, s pogledom naprijed

Kateheza

Isusova tajna se ostvaruje uskrsnućem

Osmo nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju

Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Ulaz u Mdinu, stari grad, Malta

Obrednim paljenjem svijeća i svjetla, vjernici su u Vazmenoj noći započeli proslavu Isusovog uskrsnuća. Nadbiskup Ivan Devčić euharistijsko slavlje predvodio je u Selcu, gdje

je sakramente kršćanske inicijacije, krštenje, pričest i krizmu pri-milo 30 odraslih osoba. Sveukupno je oko 70 katekumena u Vaz-menoj noći, kako je običaj, u župama Riječke nadbiskupije primilo sakramente inicijacije.

Nadbiskup je podsjetio da je radosna vijest uskrsnuća temelj slavlja i temelj vjere, te da se tog radosnog događaja vjernici uvijek prisjećaju. „To je najradosnija vijest koju je ovaj svijet čuo! Zato je razumljivo da je uvijek iznova, pogotovo u ovoj svetoj noći kada je prvi put odjeknula, želimo čuti. Želimo je čuti i radi toga što imamo potrebu ojačati svoju vjeru u Kristovu pobjedu nad zlom, grijehom, nepovjerenjem. Znamo, naime, da samo po snažnoj vjeri možemo tu pobjedu unijeti u vlastite živote, a onda i u svijet, koji upravo gla-duje za kršćanskom nadom i vapi za konačno jednom radosnom vijesti, drukčijom od svih ostalih. Zato se neprestano vraćamo na početke, na izvor svoje vjere, ali ne da bismo se samo sjetili odakle je ona počela, nego poglavito da bismo spasonosne događaje iz kojih se rodila posadašnjili i aktualizirali za nas ovdje i sada, jer samo ako ih duboko u sebi doživimo, možemo u svom životu i dje-lovanju učiniti plodnim ono što uskrsnuće znači.“

Vjernike koji su primanjem sakramenata ušli u živu zajednicu Crkve pozvao je da živeći vjeru koju su prihvatili izgrađuju za-jednicu koje su postali dio. „Crkva poziva na molitvu za živu

vjeru, koja se ne svodi samo na prihvaćanje kršćanskih istina, nego znači, prije svega, življenje po njima, a sve u dubokom povjerenju u onoga u čije se ime krstimo“, poručio je nadbiskup u Vazmenoj noći u Selcu.

Uskrsno bdijenje

Uskrsnuće je najradosnija vijestZato je razumljivo da je uvijek iznova, pogotovo u ovoj svetoj noći kada je prvi put odjeknula, želimo čuti. Želimo je čuti i radi toga što imamo potrebu ojačati svoju vjeru u Kristovu pobjedu nad zlom, grijehom, nepovjerenjem.

3 B

roj 4

/451

201

2.

DOGAĐANJA

Uskrsno bdijenjeUskrsnuće je najradosnija vijest ............ 2

DogađanjaGodina vjere ...................... 3

Zvona zvoneSalto mortale ..................... 4

Razmišljanja Politizacija povijesti .......... 4

HagioterapijaPrihvaćanje, s pogledom naprijed ........... 5

KatehezaIsusova tajna se ostvaruje uskrsnućem ...... 6

Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencijeVjeronauk u školi pridonio dijalogu u demokratskom društvu .... 7

MladiZajednica mladih svete Katarine u Selcu ................ 8

Godina mladihMladi i mediji ..................... 9

RazgovorRolf Sauer - referent za obiteljski i bračni pastoral biskupije Linz ....10

Poruka pape za Dan medija Šutnja i Riječ: put evangelizacije ...................11

Iz povijesne rizniceKastavska župa u novom ruhu ..............12-13

Priroda oko nas Topljenje leda - prijetnja polarnim medvjedima ......13

Međunarodni znanstveni skup “Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine” ....................14-15

Medicinski kutakVrućine i starije osobe ....16

Crkvena glazbaMolitva Anđeo Gospodnji .........................17

Obiteljski predah ................18

Gospićko-senjska biskupija ....................... 19-21

Riječka nadbiskupija .... 22-24

Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i SicilijuPutevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla ...................... 25-28

S a d r ž a j:

Riječka nadbiskupija, pr-vom sjednicom Organiza-cijskog odbora 24. travnja,

započela je s pripremom pro-jekata za obilježavanje Godine vjere koja će u cijeloj Katoličkoj crkvi započeti 11. listopada ove godine. „Pastoralne smjernice već je početkom ove godine pri-premila Kongregacija za nauk vjere, a one će se u svakoj bisku-piji konkretizirati prema specifič-nostima mjesne Crkve“, podsje-tio je generalni vikar mons. Emil Svažić.

Prva je sjednica bila posvećena pregledu objavljenih smjernica koje predlažu niz pastoralnih inicijativa. Za Riječku nadbiskupiju specifično je da je na nadbiskupijskoj razini pastoralna godina 2007./08. također bila posvećena vjeri pa su neke od inicijativa koje se predlažu za ovu godinu već provedene. Već tada je poseban naglasak stavljen na promociju Katekizma Katoličke Crkve, posebno Kompendija koji je te godine ušao u mnoge obitelji. Cilj je dakako bio da vjernici prodube i bolje upo-znaju vjerske istine, sadržaj i značenje vjere koju ispovijedaju, a to je i cilj najavljene pastoralne godi-ne. Ova će godina biti prilika za nastaviti neke od inicijativa. S obzirom da je Kompendij već prisutan u brojnim obiteljima, tijekom Godine vjere nastojat će se na razne načine vjernike potaknuti na čitanje i proučavanje Kompendija i Katekizma. Početak Godine vjere pada upravo na 20. obljetnicu prvog izdanja Katekizma koji je označio konsolidaciju i sažetak učenja II. vatikanskog koncila.

Svi će pastoralni susreti, od nadbiskupijske do župne razine biti prožeti temom upoznavanja i promišljanja vjere, a u tu svrhu predviđa se i priprema posebnih kateheza i tematskih homilija. Temeljni poticaj za Godinu vjere dao je papa Benedikt XVI. apostolskim pismom „Porta fidei“,

te će i ono biti promicano među vjernicima. Papa u njemu traži da se u biskupijama širom svijeta učine pojačani napori radi predstavljanja i svjedočenja pravovjernog nauka sadržanoga u Katekizmu Katoličke Crkve.

Planira se organizacija mjesečnih Kulturnih tribina koje će biti prožete temom vjere u suvreme-nom svijetu, promatranom s različitih aspekata. Produbljivanje vjere bit će poticaj i za obogaćenje liturgije, pobožnosti i sakramentalnih slavlja, posebno pokorničkog bogoslužja. Predloženo je i pro-vođenje ankete ili istraživanja o poznavanju vjere i vjerskih istina i o uzrocima nevjere.

Ur.

Nacionalni susret katoličke mladežiMladi iz župa Riječke nadbiskupije,

njih 770, u jutarnjim satima 5. svibnja krenuli su na nacionalni susret katolič-ke mladeži u Sisak. Predvođeni nadbi-skupom Ivanom Devčićem i voditeljem Ureda za mlade, biskupskim vikarom Matijom Matičićem, mladi su, sa svojim svećenicima i vjeroučiteljima sudjelo-vali na misi koju je predvodio kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s hrvatskim biskupima. Sisak je tog vikenda doče-kao 30 000 mladih iz Hrvatske i svijeta, a susret se odvijao pod geslom „U svje-tlosti hodimo“.

Započele pripreme za Godinu vjere

Za Riječku nadbiskupiju specifično je da je na nadbiskupijskoj razini pastoralna godina 2007./08. također bila posvećena vjeri pa su neke od inicijativa koje se predlažu za ovu godinu već provedene.

4 B

roj 4

/451

201

2.RAZMIŠLJANJA

Vladajuća lijevo-liberalna koalicija, i Pantovčak i Banski dvori, nastavlja sa silovanjem povijesti i njezinim in-

strumentaliziranjem za dnevno-političke potrebe. Prvo su bez ikakve grižnje savjesti skinuli saborsko pokroviteljstvo s bleiburške komemoracije bez obzira na mnogobrojna upozorenja kakve će posljedice takva odlu-ka donijeti. Revolucija u glavama vladajućih ne dopušta utjecaj racionalnih argumenata. Najbolje je to oslikao Ivo Josipović na HTV-u, kad je ukidanje pokroviteljstva jednostav-no objasnio time da se zna tko je bio na ko-joj strani. Po toj logici, zna se i tko je bio na kojoj strani u Domovinskom ratu. Pa onda logično pitanje za šefa države, znači li ta nje-gova konstatacija da je hrvatska strana, ako je bila ona na pravoj strani, trebala istrijebiti Srbe iz Hrvatske, uništiti sve one izbjegličke kolone nakon Oluje, je li trebalo opljačkati i oduzeti sve što je u vlasništvu građana srp-ske nacionalnosti? Predsjedniče, razmišlja-te li vi o čemu govorite, koje poruke šaljete?

A onda se dogodio Jasenovac, demon-stracija vladajućih na komemoraciji. Tamoš-nje žrtve nitko pametan i normalan ne spori, kao ni postojanje logora, karakter ustaškog režima, zločine... I jasenovačke žrtve zaslu-žuju dostojno sjećanje, pijetet, ali ne i poli-tičko instrumentaliziranje.

O kakvom antifašizmu danas govori-mo? Antifašizam sigurno ne pred-stavljaju Tito i njegova boljševička

klika koji su partizanski otpor iskoristili za revolucionarno zauzimanje vlasti, kad su organizirano smaknuli desetke tisuća nepo-dobnih, ljudi koji su se mahom ne svojom krivnjom našli na drugoj strani, posmicali su masovno sve što je drugačije mislilo, mno-ge čiji su stanovi, zgrade i imovina zapeli za oko komunistima, nad cijelim jednim naro-dom počinili genocid... Današnji antifašizam često je maska iza koje se kriju stari komuni-sti, boljševici, stara ideologija, koji svoje bio-grafije i svoje postupke kriju kao zmija noge.

Kome to danas treba? O kakvom to da-nas antifašizmu zbore vladajući? Gdje vide fašiste? Točnije bi bilo upotrebljavati antina-cizam. Ali danas, 2012. godine, jedino što Hrvatskoj treba jest demokracija, poštivanje svih i svakoga, poštivanje svih žrtava koje su pale na bilo kojoj strani i od bilo koje ideo-logije. Umjesto toga, oni koji ne misle isto, koji pišu, istražuju nazivaju se ustašoidima, filofašistima, povijesnim revizionistima... I tako, umjesto da imamo u Jasenovcu pije-tet, imamo novi govor mržnje, baš onaj isti kao kad je Mesić prije nekoliko godina go-vorio o gadovima. Tako je, svi smo mi gado-vi koji nismo na liniji partije i revolucije. Što znače Josipovićeva upozorenja na školske

udžbenike? Da ih se mora spaliti i da partija treba pisati nove? Hoćemo li povjesničare na cestu baciti, knjige i radove spaliti, a in-stitute zatvoriti?

Ako želimo istinu i samo istinu, zašto vladajući konačno ne kažu NE pro-slavi četničkog ustanka u Srbu? Ili će

državni vrh u srpnju onamo? Od Josipovića bi se kao predsjednika države očekivalo da ima širinu, da bude na strani svih hrvatskih građana, da zastupa sve, a ne da dijeli. Ako već ne može on, Zoran Milanović trebao je svojim istupom pokazati zrelost za državni-ka, napraviti odmak kao u kampanji, a upao je u boljševičku zamku. I to će ga politički stajati.

Kao i pitanje, čemu podilaženje Srbima u Jasenovcu? Židovima to nikako nije dra-go. Jer se jasenovački centar održao najviše zbog Židova, jer je dio sjećanja na holoka-ust, a Srbi se predstavljaju kao balkanski Ži-dovi... A da se ne govori koliko i danas Srbi instrumentaliziraju žrtve Jasenovca. Politika vladajućih totalno je slijepa. Ne vladaju naj-osnovnijim činjenicama iz povijesti, ideolo-gija im je preuzela razum, opet će se narod dijeliti po ustašama i partizanima... Kome to treba?

I opet, umjesto da se povijest pusti stru-ci, politika nas svakodnevno šopa kako bi nas zasitila, da zaboravimo na sve bjedniji život kojim žive Hrvati.

Piše: Zvonimir Despot

Politizacija povijestiJedino što Hrvatskoj treba jest demokracija, poštivanje svih žrtava koje su pale na bilo kojoj strani i od bilo koje ideologije

Najbolje je te krive pretpostavke oslikao Ivo Josipović kad je

ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom jednostavno objasnio

time da se zna tko je bio na kojoj strani. Po toj logici, zna

se i tko je bio na kojoj strani u Domovinskom ratu. No to nije

opravdanje za zločine.

Nakon brojnih vratolomija još uvijek nove dr-žavne vlasti u Hrvatskoj u posljednjih mje-sec-dva, komisija Iustitia et Pax odlučila je

javnosti uputiti priopćenje u kojem vladajućima jasno govore da stanu na loptu te traže da se „prijedlozi zakonskih rješenja od vitalne važnosti za pojedince, obitelj i hrvatsko društvo u cjelini“ ne donose po hitnom postupku.

No, donošenje prijepornih zakona samo je dio brzopoteznih odluka ove vlasti. Umjesto da se svim silama suoče s problemom gospodarske krize, do-pustili su, ili čak potaknuli, potpuno marginalne ra-sprave koje s tom krizom nemaju veze. Financiranje

Crkve i vjeronauk u školama od ozbiljne države ne bi smjeli biti dovedeni u pitanje, a kamoli da vlada-jući dopuste da ta rasprava poprimi gotovo razmjere linča.

A to se unazad mjesec dana dogodilo jer se nitko od predstavnika Vlade nije potrudio objasniti da je u svakoj zemlji normalno da

država izdvaja za vjerske zajednice, kao što npr. iz-dvaja i za civilne udruge. Zaboravili su pored toga istaknuti i da se Katolička crkva već prije dvije godine odrekla 50 milijuna kuna koje bi trebala dobiti pre-ma Vatikanskim ugovorima. Odrekla se iste svote i prošle godine, pa tako i ove. Dakle revizija Ugovora s obzirom na okolnosti već je nastupila u praksi. Da se bilo tko iz Vlade oglasio s tim podacima, bespo-trebna rasprava ne bi poprimila razmjere u kojima su čak i vjernici počeli sumnjati da s Crkvom nešto nije u redu.

Što se tiče vjeronauka u školama, jedan od ishitrenih poteza bilo je pismo ministra Jovanovića ravnateljima škola u kojemu od njih traži nemoguće. Da vjeronauk smjeste prvi ili zadnji sat u satnici. Da je samo na trenutak razmislio o tome da vjeronauk pohađa najmanje 80% djece u Hrvatskoj shvatio bi da toliki fond sati nije moguće smjestiti na margine satnice. Pored toga, rasprava o mjestu vjeronauku u školama još je jedna od promašenih tema u danima kad su nasušno potrebni spasonosni potezi vlade na gospodarskom planu. Vjeronauk u školama etablira-ni je školski predmet, o tome svjedoči broj djece koja ga pohađaju, ali i vjeroučitelji koji ga predaju. Oni po stručnosti zadovoljavaju sve standarde obrazovnog sustava. Pored toga mogućnost vjerskog odgoja u školama dozvoljena je svakoj vjerskoj zajednici što Katoličku crkvu ne stavlja u povlašteni položaj.

Na nedavnom susretu predstavnika Crkve i Vlade obje strane su usuglasile da se u međusobnoj komunikaciji, kao i u javnim

istupima, mora biti odmjeren, poštujući različitost mišljenja. Nadajmo se da se ubuduće, u ovom teš-kom gospodarskom trenutku, rasprave neće voditi oko nebitnih, ideološki obojanih tema. Nakon što su predstavnici nove vlasti već učinili salto mortale s Bleiburgom, još jedan takav skok mogao bi biti fata-lan. Dirnu li još i u vjeronauk vjerojatno neće preži-vjeti sljedeće izbore.

Danijel Delonga

ZVONA ZVONE

Da se bilo tko iz Vlade oglasio sa cjelovitim podacima, bespotrebna

rasprava ne bi poprimila razmjere u kojima su čak i vjernici počeli sumnjati

da s Crkvom nešto nije u redu.

Salto mortale

5 B

roj 4

/451

201

2.

Piše: Vesna Drmić

HAGIOTERAPIJA

Kroz korizmeno i uskrsno vrijeme često mi je na put dolazila riječ prihvaćanje. Promatrali smo i hodali s Isusom putem Križa - s Njime i s učenicima. Sada pokušavamo prepoznati Krista u

sunčanoj Galileji i u svakom danu vlastita života. Fascinira me kako Isus poznaje čovjeka, kako prihvaća svoje poslanje, kako „polaže život svoj da ga opet uzme, kako ima vlast položiti ga i vlast opet uzeti ga“.

Svjesna sam da je moja zagledanost u Uskrsloga lijek onima koji traže pomoć. Kako živimo u svijetu dobra i zla, izgradnje i razaranja, postoje dani u životu svakoga čovjeka kad je potreban netko tko će reći što to zapravo znači nešto prihvatiti - primjerice da je život ispunjen mijenama. Sveti Augustin kaže da u vremenu postoji jedino promjena. Tek vječnosti pripada trajnost.

Razmišljam, na koji način čovjek može shvaćati prihvaćanje? Kad kažemo nekome da treba prihvatiti da u svijetu ima zla, da se ljudi međusobno povrjeđuju, da ranjavaju riječima jedni druge, da je bolest sastavni dio života, onda osoba vrlo često to razumije kao: „Eto, takav je život, sudbina je takva, ništa se tu ne može. To je tako! Treba izdr-žati…“ Međutim, to je često izraz rezignacije, izraz koji upućuje da je stanje osobe na pragu depresije, a ne prihvaćanje kojim bi imala „život u izobilju“.

Kako prihvatiti život sa svojim mijenama, a da bude radostan? Kako se oduprijeti i naći izlaz? Kako izlaz posredovati drugima? Sva-kodnevno susrećemo ljude koji su razočarani jer nisu, po njihovu mi-šljenju, od života primili ono što su očekivali ili zaslužili. Da, mi često ulažemo puno truda, a čini nam se da neki bez puno uloga imaju više i lakše dolaze do rezultata. Postajemo nezadovoljni, neprijateljski ras-položeni prema svijetu.

Čovjek može prihvatiti živjeti po pravilima, raditi po cijele dane, a da ono što bere od svoga rada nije dostatno da mu napuni dušu. Kao da je nevidljiv. Stalno nešto nedostaje. Jesmo li prihvatili istinu svog ži-vota? Ili živimo u tlapnjama? Gdje je propust? Isus je prihvatio da nam se daruje. Potpuno. Ja bih pak još malo razmišljala, bih li ipak svoj život darovala drugima u potpunosti. Imam bezbroj „ još malo“, „sutra“ i „kad bude vrijeme“. Svaka je moja zadrška neprihvaćanje i postaje tlo za svakodnevne duhovne bolesti.

Hvala Nebesima, postoji rješenje! Mogu naučiti, izvježbati kako prihvatiti život kao dar, radovati se što sam živa, što dišem, što gledam, hodam, a ne samo preživljavam, životarim, imam

zadršku. Čitam knjigu liječnika, internista, dr. Arthura Joresa. Kao i teolozi, on dolazi do zaključka da patnja ima „izričiti karakter poziva da učinimo sve da je savladamo“. U svojoj knjizi „Čovjek i njegova bolest“, napisao je „da ne postoji ništa što promiče osobni razvoj toliko koliko rvanje s nepovoljnim životnim prilikama, a da samo neuklonjivu patnju kršćanin treba prihvatiti i podnositi“.

Znači, moja je dužnost, kao čovjeka, učiniti sve da se uhvatim u koštac i dam sve od sebe da život bude u izobilju. Biti mi je budna i uočavati svaki dan jesu li mi moralne vrjednote na prvom mjestu. Meni, ne susjedu. Hagioterapija me utvrđuje da sam kao osoba neu-

ništiva, da me nikakve smrti ne mogu razoriti, da je moja ucijepljenost na Dobrotu stalna, ukoliko sam usmjerena na istinu, dobrotu, jedinstvenost i lje-potu kao nosive vrijednosti u svom životu.

Prihvatiti život ne znači samo se pomiriti s time da je život smjena dobrih i lo-ših perioda, da se to svima događa. Prihvatiti je mno-go više. Prihvaćanje je si-gurnost u smisao loših perioda, mojih ne-dostataka i čvrsto uvjerenje da je cilj svega puno veći nego mogu sa-gledati sa svoje točke motrišta.

Prihvaća-nje, da bi bilo

radosna vijest, ima cilj daleko iznad naše zemaljske razumske analize situacije. Nama je sve moguće u Onome koji nas jača. Uvijek iznova potrebno je osluškivati riječi koje izgovaram jer će mi one dati dijagno-zu, smjer gdje dozvoljavam da tama ulazi u mene. Riječi me otkrivaju meni samoj i ako želim mogu se suočiti s činjenicom da nisam onakva kakva se predstavljam da jesam. I kad se uvjeravam da sam prihvatila život, a moje riječi ne uvode u svijetlo ni mene niti one oko mene, vrijeme je da napravim korak u mijenjanju navike govora. Profesor To-mislav Ivančić, utemeljitelj hagioterapije, u svojoj knjizi „Otkriće Božje riječi“ ističe da se potrebno i ustima osloboditi od ropstva. Ako izgova-ramo dobre i svete riječi, tada se sve zle sile oko nas boje naših riječi, jer u takvim je riječima snaga Stvoritelja svijeta.

Ako želim biti zdrava, imati smisla, nužno je izgovarati baš dobre, baš lijepe riječi. Naravno, podrazumijeva se da riječi koje izgovaram trebaju izlaziti iz moga unutarnjeg uvjerenja, velikog barem kao zrno gorušice. Toliko mogu uvijek pronaći u sebi, zar ne?

Što bi, dakle, bilo prihvaćanje života? Prihvatiti život znači odlučiti ući u borbu dobrim mislima, dobrim riječima, nastojanjima da sva-kodnevno otkrivam u ljudima i malim stvarima veličinu Onoga koji ih je stvorio. Napišite na post- it rečenice koje vas liječe, polijepite ih po stanu, naučite riječi pjesama koje vam daju snagu i pjevajte ih svojoj duši. Postanite pjesnici, pjevači života. Recite kukaču u sebi: „Briši!“ Prihvatite, s pogledom naprijed.

I promatrajte: Evo , čini sve novo!

Svjesna sam da je moja zagledanost u Uskrsloga lijek onima koji traže pomoć. Kako živimo u svijetu dobra i zla, izgradnje i razaranja, postoje dani u životu svakoga čovjeka kad je potreban netko tko će reći što to

zapravo znači nešto prihvatiti - primjerice da je život ispunjen mijenama. Sveti Augustin kaže da u vremenu postoji jedino promjena. Tek vječnosti pripada trajnost.

Prihvaćanje, s pogledom naprijedHagioterapija osobno

Mogu naučiti, izvježbati kako prihvatiti život kao dar, radovati se što sam živa, što dišem, što gledam, hodam, a ne samo preživljavam, životarim, imam zadršku

6 B

roj 4

/451

201

2.KATEHEZA

Uskrsnuće je središnji događaj kršćanstva. Zato biti kršća-nin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, onoga istog koga su ljudi razapeli, uskrisio i učinio gospodarem svega

stvorenoga. Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. U Djelima apostolskim sveti pisac ističe kako se kršćanska zajednica zasniva, razvija i širi na činjenici Kristova uskrsnuća i na vjernosti uskrslome Kristu. Ono je početak novoga svijeta i zalog je našeg uskrsnuća, koje se već sada ostvaruje dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a u punini će se očitovati kad se Krist jasno objavi svijetu na kraju vremena.

U počecima Crkve svjedočanstvo o uskrsnuću bilo je jedva prihvatljivo. Jedan dio Židova, tzv. Saduceji, nisu vjerovali u pre-kogrobni život. Heleni, pak, nakon Platona su općenito vjerovali u besmrtnost duše, ali ne u uskrsnuće tijela. Za formulaciju isti-ne uskrsnuća, a još više za narav tog događaja, jasno piše opis susreta rimskog upravitelja Festa i apostola Pavla. Fest obrazlaže Pavlovo uhićenje: „Njegovi tužitelji nemaju ništa drugo protiv nje-ga nego neku njihovu prepirku koja se tiče njihove religije, prema kojoj je neki Krist umro, a Pavao tvrdi da je živ“ (Dj 25,14.18-19). Ri-mljanin Fest je vrlo jasno rekao ono što ni mnoge kasnije definicije uskrsnuća nisu uspjele jasnije kazati: Isus je živ! Mi kršćani vjeruje-mo da je jedan čovjek pobijedio smrt i vjerujemo da je Krist svojim uskrsnućem i nama omogućio prolazak kroz smrt. Dakle, onaj koji vjeruje da je Krist živ, taj je kršćanin. Sve ostalo što spada na sadr-žaj kršćanskog vjerovanja uključeno je u tu istinu i iz nje proizlazi.

O. Bonaventura Duda razlaže kako je „u svjetlu Duhova prva Crkva produbljivala sam uskrsni misterij. Ona ga, kako svjedoče spisi Novoga zavjeta, ne doživljava samo kao

prošlost, ukoliko je Krist ‘u ono vrijeme’ uskrsnuo. Ne doživljava ga niti samo kao budućnost, ukoliko ćemo i mi ‘u posljednji dan svijeta’ doživjeti s Kristom svoje uskrsnuće tijela. Ta je vjera zapisana već u najstarijem spisu Novoga zavjeta, u Poslanici Solunjanima (1 Sol 2,14-18). Kristov uskrs za prve je kršćane nadasve živa aktualnost koja prožima našu sadašnjost. U tom smislu nadasve je divna riječ nebeskih bića u Lukinu izvještaju: ‘Što tražite živoga među mrtvi-ma?’ Uskrsli je dakle prema Luki prvenstveno Živi (usp. Lk24,23; Dj 1,3; 23,7-10 i 25,19). Lukinu će misao do kraja provesti sv. Pavao. Mi smo zajedničari Krista uskrsloga koji i sada živi i živi u nama. Novo, uskrsom uspostavljeno, stanje Krista kao Života - s kojim smo mi otajstveno ali zbiljski, krstom združeni – uzrokom je novog načina našega postojanja. Stoga i mi trebamo ‘hoditi u novosti života’ (Rim 6,4) i živjeti kao novi ljudi. Taj se novi život definira tako da odsad i mi – kao što Krist nakon svog Uskrsa ‘živi u Bogu’ (6,109 – živimo ‘Bogu u Isusu Kristu’ (Rim 6,11). To će na svoj način izreći i uskr-sna poslanica u danjoj misi: ‘jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! A kada se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.’ (Kol 3,3).

Važno je uočiti kako je za sv. Pavla nerazdvojan Raspeti i Uskr-sli Krist. Stoga je od našega zemaljskog uskrsovanja s Kristom ne-

razdvojiva združenost s njegovim križem i smrću. Treba, dakle, da ‘uvijek umiranje Isusovo u tijelu prenosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje’ (2 Kor 4,10). Samo se tako obistinjuje najviši ideal kršćanskoga života. Prema sv. Pavlu: ‘s Kristom sam raspet: živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist’ (Gal 2,19-20). To je, da-kle, posljednji doseg kršćaninova uskrsnog uvjerenja: ‘Krist živi!’, pa baš stoga: ‘Krist živi u meni!’ Uskrs, dakle, treba biti naša sa-dašnjost jer će istom tako postati i naša budućnost: ‘...A on je umro mjesto sviju, da živí ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih (2 Kor 5,14-15)’ “.

Danas će kršćanska zajednica najdjelotvornije “dokazati” Kri-stovo uskrsnuće ako njezini članovi budu “ljudi uskrsnuća”, jedno-dušni u istini, postojani u molitvi, ispunjeni ozdravljujućom snagom ljubavi. Tada će suvremeni Tome lakše priznati Krista Gospodinom i Bogom.

Pripremila: Jelenka Vučkov

Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Stoga je dobro promišljati misterij Uskrsa u svako doba, a posebno u uskrsno i pouskrsno vrijeme.

Dimitrije Dutko zapisao je razgovore s vjernicima u jednoj moskovskoj crkvi. Piše: „Najnovije sam krstio neke mladiće između 24. i 30. godine. Pitao sam:- Što vas je dovelo na ovaj korak?- Ni mi sami ne znamo što nas je potaklo, ali

smo osjetili da taj „drugi život“ jest ono što nam nedostaje.

- I što ste čitali?- Uistinu ništa posebno.- Jeste li čitali Evanđelje?- A gdje smo ga mogli naći? Nigdje se ne nalazi.- Ali za krštenje vi morate vjerovati da je Krist

uskrsnuo od mrtvih, da ćemo i mi uskrsnuti i da postoji život vječni za koji mnogi drže da je bajka.

- Mi u to ni najmanje ne sumnjamo, jer se samo u to može vjerovati ili život nema smisla“.

Isusova tajna se ostvaruje uskrsnućem

7 B

roj 4

/451

201

2.

DOGAĐANJA

Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, 44. po redu, pod predsjedanjem mons. Marina Srakića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i predsjednika HBK-a, održano je od

17. do 19. travnja u sjedištu HBK-a u Zagrebu. Na zasjedanju su sudjelovali brojni gosti: apostolski nun-cij u RH mons. Mario Roberto Cassari, izaslanik Biskupske konferencije BiH-a mostarsko-duvanjski biskup i apostol-ski administrator trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, izaslanik Slovenske biskupske konferencije celjski biskup mons. Stanislav Lipovšek, izaslanik Međunarodne biskupske konferenci-je sv. Ćirila i Metoda subotički biskup mons. Ivan Penzeš, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, izaslanik Tali-janske biskupske konferencije tršćanski nadbiskup mons. Gianpaolo Crepaldi i izaslanik Poljske biskupske konferencije mons. Marian Blažej Kruszylowicz.

Na početku radnoga dijela zasje-danja kardinal Josip Bozanić nazočne je upoznao s pokretanjem postupka za beatifikaciju kardinala Franje Kuharića. Ukratko je izložio životopis blagopokoj-nog kardinala te zamolio biskupe da daju svoje mišljenje i suglasnost za taj postupak. Biskupi su jednoglasno po-držali pokretanje toga procesa.

Posebna je pozornost bila posvećena najavama promjena za-kona koje se odnose na temeljna pitanja života i obitelji. U duhu svoje pastirske službe i odgovornosti biskupi su s tim u vezi uputili apel nositeljima vlasti i hrvatskoj javnosti da se ti zakoni ozbiljno pripreme, da se omogući široka javna rasprava te da svi odgovorno pristupe traženju najboljih zakonskih rješenja koja se odnose na te temeljne vrijednosti svakoga društva.

Osvrnuvši se na 20. obljetnicu vjeronauka u osnovnim i sred-njim školama u Republici Hrvatskoj, biskupi su vrednovali prijeđeni put. Istaknuli su da je vjeronauk u školi pridonio da

generacije učenika, sada već odgovornih članova Crkve i društva, dobiju cjelovitiji odgoj i obrazovanje te da postanu otvorenije za istinski i hrabri dijalog u demokratskom i pluralnom društvu. Zbog svoga prvotnog poziva na naviještanje, Crkva u Hrvatskoj osjeća se pozvanom i dalje kročiti tim putem. Nada se i nadalje dobroj i iskrenoj suradnji s državnim institucijama mjerodavnim za školski sustav koja će, s obzirom na vjeronauk u školi, pokazati zrelost po-štovanja svakoga čovjeka i njegovih prava na slobodu vjeroispovi-jesti, što uključuje i pohađanje vjeronauka u školi, sa svim pripada-jućim pravima i obvezama.

O pripravi kandidata za primanje u sjemenište uvodno je izla-ganje održao rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Anđelko Koščak. Govoreći o nekim iskustvima u radu s mladima koji žele biti svećenicima, istaknuo je da u posljednje vri-jeme u bogosloviju dolazi sve više kandidata koji nisu bili u malome sjemeništu. Iz toga proizlaze razni novi izazovi koji zahtijevaju nove načine pristupa odgoju budućih svećenika. U tome smislu name-

će se potreba sustavne, redovite i kvalitetne pripreme za ulazak u bogosloviju. Ta bi priprava uključivala razdoblje od jedne godine. U nju bi bili uključeni svi oni koji žele postati svećenicima, a završili su srednju školu. Nositelj programa bila bi bogoslovija u suradnji

s drugim crkvenim ustanovama i struč-njacima s različitih područja. Formacija bi uključivala ljudsku (psihosomatsku), intelektualnu i duhovnu dimenziju kan-didata. Biskupi su istaknuli važnost promišljanja o toj temi i nužnost uvođe-nja propedeutskog razdoblja u bogo-slovijama uzimajući u obzir posebnosti krajevnih Crkava.

Biskupi su usvojili završni tekst dokumenta »Ratio fundamentalis nati-onalis Croatiae« nakon što su u njega uvršteni prijedlozi s prethodnih zasje-danja. Radi se o temeljnom dokumen-tu za odgoj i obrazovanje svećeničkih kandidata na području Hrvatske bi-skupske konferencije. Dokument se upućuje Kongregaciji za katolički od-goj na odobrenje. Biskupi su razmotrili i uputili na daljnju doradu Smjernice i odredbe Kongregacije za nauk vjere.

Razmotrili su i prijedlog novoga statuta Hrvatskoga Caritasa uputivši ga na daljnju doradu. Uz to su Fabijana Svalinu, dosadašnjeg vršitelja dužnosti

ravnatelja Hrvatskoga Caritasa, imenovali ravnateljem te ustanove HBK-a.

Predsjednik Vijeća HBK-a za kulturu i crkvena kulturna dobra nadbiskup Želimir Puljić podnio je izvješće o uređenju i ko-rištenju crkvenih arhiva, o povratu crkvenih matica sukladno

Sporazumu između HBK-a i Vlade RH od 31. listopada 2005. kao i o pristupu državnim arhivima. Nadbiskup Puljić je biskupe upoznao i s novim tijelom koje je Papa utemeljio u okviru Papinskoga vijeća za kulturu pod nazivom »Predvorje naroda«. Istaknuo je da se radi o iznimno važnom tijelu u ovom povijesnom trenutku, a glavna mu je zadaća dijalog između vjernika i nevjernika o pitanjima vjere i velikim egzistencijalnim pitanjima. Jedna od tema bilo je i pitanje statusa Vojnog ordinarijata na temelju nove Uredbe Vlade RH o ustroju Ministarstva obrane.

Potvrđeno je da će zahvalno hodočašće u Rim u »Godini vjere« biti od 5. do 9. studenoga 2012.

Posljednjega dana zasjedanja, 19. travnja, biskupi su obilježili sedmu obljetnicu pontifikata pape Benedikta XVI. svečanim eu-haristijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici, koje je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Cas-sari. To je ujedno bila zahvalna i oproštajna misa nuncija Cassari-ja kojega je Papa imenovao za nuncija u Južnoafričkoj Republici, Namibiji, Bocvani, Svaziju i Lesotu. Biskupi su uputili i prigodnu čestitku Svetome Ocu u kojoj su mu na osobit način zahvalili na prošlogodišnjem nezaboravnom posjetu Hrvatskoj.

Tajništvo HBK

Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije

Vjeronauk u školi pridonio demokratskom dijalogu

Biskupi su uputili apel nositeljima vlasti i hrvatskoj javnosti da se novi zakoni ozbiljno pripreme, da se omogući široka javna rasprava te da svi odgovorno pristupe traženju najboljih zakonskih rješenja koja se odnose na te temeljne vrijednosti svakoga društva

Biskupi su izrazili želju da se Uredu za pronalaženje, obilježavanje i održavanje

grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskog rata omogući daljnji rad po još uvijek važećem Zakonu

o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina

nakon Drugoga svjetskog rata, po kojemu je i ustanovljen.

8 B

roj 4

/451

201

2.

Svaki član u srcu nosi cijelu zajednicu

MLADI

Župa sv. Katarine djevice i mučenice u Selcu broji oko 800 župljana. Prije 3

godine, točnije, dolaskom novog župnika Tomislava Ćurića, počet-kom 2009. god. u toj su se župi počeli okupljati mladi. U samim počecima osnivanja zajednice, počeli su se održavati molitveni susreti koje je predvodio župnik. Susreti su se odvijali uz katehezu i slavlje Gospodina. Uz nekolicinu neizbježnih skoro za svaku zajed-nicu, događali su se i padovi, ali u zajedništvu s Gospodinom krenuli smo naprijed. Te je uskoro bio i formiran i zbor mladih koji danas broji 10 aktivnih članova i uz njih još nekoliko članova koji ne mogu redovito dolaziti svaki vikend zbog određenih obaveza (fakultet, po-sao, obiteljske obaveze…).

Mladi se okupljaju svakoga petka u 19 sati u župnom dvoru gdje imaju probe i neizbježno dru-ženje uz razmjenjivanje duhovnih iskustava, doživljaja iz proteklog tjedna, razgovor o vjerskim ali i svjetovnim temama, ovisno što ih u tom trenutku najviše zanima ili što je aktualno u svijetu.

Zbor mladih animira sva-ke nedjelje svetu misu. U zimskom razdoblju kada

je samo jedna misa nedjeljom, mladi pjevaju udruženi sa stari-jim zborom, te tako zajedničkim snagama nastoje uzveličati slav-lje. Tijekom ljeta, mladi animiraju večernje svete mise, ali i euhari-stijska klanjanja koja se održava-

Mladi se okupljaju svakoga petka u župnom dvoru gdje imaju probe i neizbježno druženje uz razmjenjivanje duhovnih iskustava, doživljaja iz proteklog tjedna, razgovor o vjerskim ali i svjetovnim temama

„Na susrete dolazim zbog osjećaja zajedništva, druženja i naravno ugodnih razgovora o duhovnim i drugim životnim temama.“ Renata

„Ovdje imam osjećaj da radim za Gospodina. Našla sam

prijatelje u zajednici, svećenik nam nesebično posvećuje svoje vrijeme. Svaki susret i druženje za mene je velika radost.“ Ana

„Dolazim jer vidim da je uz Boga lakše podnijeti školske, tinejdžerske dane. On je moja snaga, radost i poticaj da budem bolja.“ Megi

„U zajednicu dolazim

radi prijateljstva, ali

i radi onoga tko nas

okuplja, koga slavimo,

kome zahvaljujemo

na svemu što za nas

čini i tko nam daje

svoj blagoslov kako

bi zajednica opstala

i širila vjeru među

mladima.“ Dino

Što kažu članovi zajednice:

Zajednica mladih svete Katarine u Selcu

„Dolazimo na zajednicu da bi bili s ljudima koji su u istom duhu i pomažu nam ostati na pravom putu.“ Nina i Melita

„Dolazim da bi se

više svi zajedno

družili, da bi se

približila Bogu i da

bi slavila Isusa.“

Laura

„Osjećam se kao u obitelji.“ Lucijan

Pripremila: Silvija Ivančić

9 B

roj 4

/451

201

2.

GODINA MLADIH

Kada govorimo o utjecaju medija u socijalizacijskom procesu mladih mislimo na video i audio naprave,

kao što su televizija, čitači kompakt dis-kova, digitalni sustavi, raznorazni video registri, satelitske antene, internet, te-lefoni i drugi suvremeni aparati. Mediji imaju ogroman utjecaj na socijalizacij-ski proces mladih osoba, te se s pravom i nazivaju “sedmom silom”.

Premda je uloga medija višestru-ka, primjerice informacijska, zabavna, estetska, edukacijska, čini se kao da zabavna uloga dolazi najviše do izra-žaja. Mnoge reality show emisije imaju negativne posljedice na ponašanje mla-dih, na usvajanje negativnih odgojnih vrijednosti te na iskrivljavanje morala. Ne samo da su sadržaji tih emisija ne-primjereni za mlade, nego i za odrasle. Ponašanje mladih kao da je jednim di-jelom “diktirano” onime što im mediji nude, plasiraju ili naprosto sugeriraju kao stil života. Mladi su “povodljivi” za svijetom zabave koji im nudi svijet medija. U prilog rečenome ide činjenica da mladi dnevno provode velik dio vremena pred televizorom, kompjutorom i slušajući glazbu. Umjesto okrenutosti bitnim život-nim vrijednostima, mediji usmjeravaju mlade na stil života koji se ostvaruje “ linijom manjeg otpora.”

Danas, čini se, postaje rijetkost vidjeti mladog čovjeka na putu od škole do kuće i obratno, a da nema slušalice na ušima. Mnogi mladi

provode velik dio vremena na facebooku. Premda s jedne strane pokušavaju na taj način zadovoljiti potrebu za povezanošću s drugima, s druge strane, čini se da gube vezu sa stvarnim svijetom. Usmena komunikacija postaje problem. Danas mladi teško razgovaraju s odraslima o nekim važnim životnim temama. Čini se kao da im je virtualni svijet „po-jeo jezik“. Mediji kao da postaju „novi odgojitelji“ ili „elektronski roditelji.“

Sve se više naglašava potreba sustavnoga od-goja za masovne medije. Čini se da mediji premen-taliziraju vrijednosti društvenoga života, te stvaraju jedan novi mentalitet koji ne promovira smisao i vrijednost zajedništva, koji napušta tradiciju i po-tiče odbojnost prema svakom obliku autoriteta, te stvara indiferentan stav prema onom što se oko nas događa. U medijskoj kulturi više ne vrijedi ono što je čovjek u sebi, nego je važan dojam koji ostav-lja na okolinu. Mediji postaju nezaobilazan izvor zabave u konzumiranju slobodnog vremena. Od suvremenih medija mladi najviše koriste Internet, mobitel i playstation. Riječ je o Google generaciji ili online ovisnosti. Budući da adolescent ne podnosi

prazan prostor ili prazno vrijeme, mobitel i Internet ispunjavaju njegovu veliku potrebu za komunikaci-jom. Mladi danas pronalaze nove oblike zabave u videoigrama, SMS porukama, elektroničkoj pošti, brbljaonicama, dok središnje mjesto u njihovom svakodnevnom životu zauzima glazba.

Dok u dodiru s televizijom mladi oblikuju svoj način ponašanja, grade ljestvicu vrjednota, percipiraju i prosuđuju svakodnevnu stvar-

nost, zabrinjava prekomjerna prisutnost nasilja na televizijskim programima što može imati negativ-ne posljedice na život mladih. S obzirom na dozu ovisnosti o medijima, danas se javlja goruća potre-ba i pitanje prevencije ovisnosti mladih o medijskoj manipulaciji, budući da je istina u medijima velikim dijelom i korumpirana. Pomoći našim mladima možemo u tom pravcu da oni sami podignu kri-tičku svijest i percepciju onoga što se doista doga-đa u medijima kako bi se mogli oduprijeti pošasti “žutila” novog doba i manipulacijama koje prijete osnovnim funkcijama medija.

Znati razaznati u čemu mediji mogu pomoći u vrtlogu suvremenosti današnjem mladom čovjeku zahtjevan je proces koji počinje razgovorom u obi-telji, a nastavlja se u školi i župi, te o vlastitom vri-jednosnom okviru svake pojedine mlade osobe. Ako mladi često završavaju u neuspjehu, očaju, patnji i smrti “zahvaljujući” suvremenoj kulturi potpomo-gnutoj medijima, onda okretanje vrijednostima kao što su askeza, umjerenost, solidarnost, suosjećanje i odgovornost daju novu zraku svjetlosti, kako osob-noj, tako i društvenoj zrelosti, te kritičkoj svijesti naspram medija.

ju svakog petka. A ove godine, u korizmenom vremenu bila su or-ganizirana i cjelodnevna klanjanja na kojima su mogli prisustvovati svi, u periodu koji je njima naj-više odgovarao. Osim redovitih nedjeljnih misa, mladi imaju i ne tako rijetko, čast da sviraju i na vjenčanjima, gdje mogu pridonije-ti pjesmom i glazbom slavlju ovog važnog sakramenta.

Mladi su također aktivni i u ostalim djelatnosti-ma župne zajednice,

kao npr. ministriranju, čitanju na svetim misama, u već spomenu-tom zboru, pomaganju župniku, zatim u aktivnostima čišćenja cr-kve ukoliko zatreba koja ruka više. Tako su npr. imali priliku poma-gati u ne tako davnom uređenju okoliša oko crkve gdje su svojim snažnim mladim rukama pridoni-jeli sadašnjem izgledu.

Osim u navedenim aktivno-stima, mladi iz zajednice jednom godišnje odlaze i na hodočašće u Međugorje ili na duhovnu obnovu, pa su tako protekle godine imali priliku otići u Tabor, gdje se održa-vala trodnevna duhovna obnova. Neki pojedinci su također bili i u Lurdu prošle godine, a ove godi-ne neki od njih odlaze i u Izrael. Takva veća hodočašća ovise i o trenutnim financijskim mogućno-stima, te se na žalost ovdje nismo mogli svi zajedno okupiti, ali i da ode samo jedan član, on u srcu nosi cijelu zajednicu sa sobom.

Mladi naravno uz ta hodo-čašća i duhovne obnove održavaju i svakodnevni

duhovni život. Pa tako neki poje-dinci sudjeluju u tzv. „Živoj kruni-ci“, zatim nastojimo da svatko u vrijeme korizme ukoliko je u mo-gućnosti da održava četrdesetnicu svetih misa na određenu nakanu, štujemo pobožnosti svete kruni-ce, nastojimo da članovi redovito odlaze na svetu ispovijed kao vrlo važan sakrament u životu jednog vjernika, održavamo i posebnu po-božnost Duhu Svetome, te upravo u ovom periodu obavljamo i Pede-setnicu, a što je najvažnije od sve-ga uz svu tu molitvu, nastojimo najviše sebe mijenjati i raditi na što boljem odnosu međusobno.

„Bog za mene svaki dan čini puno stvari. Mislim da je ovo najmanje što ja mogu učiniti za Njega, a i smatram i vjerujem da je Bog jedini smisao.“ Diana

Mladi i medijiPremda je uloga medija višestruka, primjerice informacijska, zabavna, estetska, edukacijska, čini se kao da zabavna uloga dolazi najviše do izražaja.

Sve se više naglašava potreba sustavnoga odgoja za masovne medije. S obzirom na dozu ovisnosti o medijima,

danas se javlja goruća potreba i pitanje prevencije ovisnosti mladih o medijskoj manipulaciji, budući da je istina u medijima velikim dijelom i korumpirana.

Pomoći našim mladima možemo u tom pravcu da oni sami podignu kritičku svijest i percepciju onoga što se doista događa u medijima kako bi se mogli oduprijeti

pošasti “žutila” novog doba i manipulacijama koje prijete osnovnim funkcijama medija.

Piše: Marijan Benković

10 B

roj 4

/451

201

2.DAN OBITELJI

Donedavni predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz Rolf Sauer bit će jedan od vodećih sudionika na proslavi desete obljetnice

Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije 14. i 15. svibnja. Središnja proslava bit će misa u katedrali sv. Vida 14. svibnja u 18.00 sati koju će predvoditi nadbiskup Ivan Devčić.

Dan kasnije, 15. svibnja na Međunarodni dan obitelji proglašen od UN-a, u dvorani Nadbiskupskog doma u Rijeci u 9.30 započinje okrugli stol na kojem će sudjelovati potpredsjednica vlade i mini-strica socijalne politike i mladih Milanka Opačić te predstavnici Žu-panije i Grada i drugih ustanova koje se bave obiteljskim pitanjima.

Rolf Sauer održat će uvodno predavanje, a govorit će o potre-bama i načinima stručne pomoći obiteljima u suvremenom druš-tvu, te suradnji Crkve i države.

m Koliko ste dugo bili na čelu Odjela za obitelj biskupije Linz i koja je svrha tog odjela?

Nakon smrti moga prethodnika dr. Bernharda Lissa 1995. pre-uzeo sam vodstvo našeg Odjela koje sam ove godine na Uskrs predao mome nasljedniku mr. Josefu Lugmayru. Sada sam i dalje referent za obiteljski i bračni pastoral u našem centru. Cilj nam je omogućiti obuhvatno dušebrižništvo u pitanjima braka i obitelji. Ima i drugih mjesta u našoj biskupiji koja pružaju ekonomsku ili društvenu podršku obiteljima, kao npr. pomoć obiteljima preko Ca-ritasa koja pruža pomoć preko stručnih suradnika, npr. ako jedan od roditelja zbog bolesti onemoća, tu je „Akcija život“ ili obiteljski fond „Katoličke akcije“ koja uskače kod ekonomskih problema u trudnoći te „Katoličko obiteljsko udruženje“ kojemu je cilj javno i političko zastupanje obitelji.

m Kakve programe i pomoć obiteljima nudi biskupija Linz?U našem Odjelu vodimo sveukupno 27 obiteljskih savjetovali-

šta rasprostranjenih po cijeloj biskupiji, u kojima godišnje obavimo otprilike 20 000 savjetovanja. Prostori nam se daju na raspolaganje od župa, dekanata ili drugih vjerskih zajednica i omogućuju stru-čan rad bračnih i obiteljskih savjetnika koji su upravo za to školo-vani. Za te programe dobivamo i državne subvencije te moramo jamčiti da se savjetovanje nudi besplatno kao i da je samo savjeto-vanje profesionalno. U tu svrhu imamo i vlastite edukativne centre u kojima po potrebi školujemo savjetnike.

Nudimo savjetovanja za muškarce koji su bili nasilni u obitelji i žele se promijeniti. Većinu njih dodijeli nam sud ili njihovi poslo-davci, npr. školski ravnatelji. Već 15 godina nudimo i posredništvo u slučaju sukoba kod rastave preko posebnog tima posredovatelja. Nudi se i psiho-socijalna i pravna pomoć kada već dođe do rastave da se, koliko je moguće, rastavljene strane ipak raziđu u miru ima-jući na umu prvenstveno dobrobit djece.

Pored savjetovanja tu je i program bračnog i obiteljskog od-goja koji se provodi u suradnji sa 7 crkvenih odgojnih ustanova i katoličkim odgojem u župama. U okviru obiteljskog dušebrižništva provodimo tečajeve za bračne parove. To je u Austriji obvezno za sve parove koji se žele crkveno vjenčati.

Izdajemo dvije brošure koje redovito šaljemo parovima. Brač-na pisma „Živjeti vezu u braku“ koja supružnici dobivaju u 12 izda-nja tijekom dvije godine nakon sklopljene ženidbe, te roditeljska pisma „Ti i mi“ (pod licencom njemačke BK) s 36 izdanja u 9 godina od rođenja prvog djeteta. Ova su pisma dobro primljena i oni koji ih dobivaju procjenjuju ih korisnima. Parovi za to ne moraju plaćati ništa, troškove dijele župe i biskupija kao dio obiteljske i krsne ka-teheze.

m Zbog čega smatrate da je važno u današnjem društvu zadr-žati tradicionalne, kršćanske obiteljske vrijednosti?

Na društvenoj razini, danas je kao rijetko kada potrebno za-jedništvo na vjerskim temeljima. U vremenu relativizma kad se sve iznova može dogovarati i ništa se ne pretpostavlja kao stalna vrijed-nost, bitno je da ljudi od malena imaju jednu podlogu povjerenja na kojoj mogu graditi temelje za život. A to mogu dobiti i razviti jedino u obitelji. Vjera kasnije pomaže u životu. Npr. uz vjeru mogu prona-ći svoj pravi put makar i nisu kao djeca odrastali u idealnim idealne okolnostima. Mogu se lakše postaviti prema nepravdi koja im je učinjena ako nauče da je korisno svoj vlastiti križ uzeti na sebe.

Osnivanje nove obitelji uvijek znači i uhvatit se u koštac s na-sljeđem iz obitelji iz kojih dolaze bilo preko lijepih i izgrađujućih stvari kao i preko bolnih i žalosnih. Samo ako se pomirimo s tim nasljeđem onda će i zajednička budućnost, uz Božju pomoć, biti uspješna.

m Što danas ugrožava tradicionalne obiteljske vrijednosti, kakve se nove ideologije nude?

Prvo mi pada napamet tzv. neoliberalizam: ideologija koja propagira težnju za dobitkom (kapitalom) kao jedino što društvo može donijeti do sreće i blagostanja i koja zbog toga sotonizira sve što poziva na društvenu odgovornost i želi regulirati akumulaciju kapitala. Takvom kapitalizmu suprotstavljaju se načela socijalnog nauka Crkve: solidarnost i supsidijarnost. Solidarnost omogućuje ljudima koji su pogođeni sličnom nepravdom ustati zajedno protiv te nepravde. Supsidijarnost omogućuje da manja jedinica čini ono što je u njihovoj ingerenciji i moći, ali i da se mogu osloniti da će oni na višoj razini uskočiti gdje su manji preopterećeni.

Pripremio: Danijel Delonga

Rolf Sauer - referent za obiteljski i bračni pastoral biskupije Linz

U vremenu relativizma kad se sve iznova može dogovarati i ništa se ne pretpostavlja kao stalna vrijednost, bitno je da ljudi od malena imaju jednu podlogu povjerenja na kojoj mogu graditi temelje za život

Koje su potrebe mladih kršćanskih obitelji, s kakvim se problemima suočavaju i kako im pomoći?„U zdravlju i bolesti, u dobru i u zlu“: taj dio ženidbene privole danas više ne zvuči moderno. Ali upravo te riječi su potrebna hrana svijetu koji vezivanje i obveze smatra kao iritantne i prekomjerne zapreke. Samo program života „Ja sam uz tebe, bilo što bilo“, donosi pravu slobodu. Društvo i Crkva kod ostvarivanja tog programa mogu pomoći: ohrabrivati mlade ljude da se upuste u tu avanturu braka i da im se pomogne kada više ne znaju kako dalje, preko odgoja, savjetovanja i duhovne skrbi.

Potrebno nam je zajedništvo na vjerskim temeljima

11 B

roj 4

/451

201

2.

DAN MEDIJA

Draga braćo i sestre, uoči Svjetskog dana sredstava društvenih ko-munikacija 2012., želim podijeliti s vama neka razmišljanja o jed-nom aspektu ljudskog procesa komunikacije koji se, premda veoma

važan, katkad zaboravlja, a na kojeg je danas osobito potrebno podsjetiti. Riječ je o odnosu između šutnje i riječi: to su dvije odrednice komunikacije među kojima mora postojati ravnoteža, koje se moraju jedna s drugom izmjenjivati i uzajamno nadopunjavati da bi se postigao istinski dijalog i duboka bliskost među ljudima. Kada se riječ i šutnja međusobno isključuju, komunikacija se pogoršava, bilo zato što to dovodi do stanovite zagluše-nosti bilo pak zato što se, naprotiv, time stvara ozračje hladnoće; kada se, međutim, uzajamno upotpunjuju, tada komunikacija dobiva na vrijednosti i značenju.

Šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem. Često, na primjer, možemo primijetiti kako se među onima koji se vole najautentičnija komunikacija odvija upravo u šutnji: neka kretnja, izraz lica, govor tijela znakovi su kojima oni jedno drugom otkrivaju ono što nose u sebi. U tišini progovaraju radost, zabrinutosti, patnje, koji upravo u njoj nalaze neki posebno snažan izražajni oblik. Iz šutnje, dakle, proizlazi još zahtjevnija komunikacija, koja zahtijeva tankoćutnost i onu sposobnost slušanja koji često otkrivaju dubinu i narav međusobnih odnosa.

Tamo gdje vlada obilje porukâ i informacijâ, šutnja postaje bitna da bi se moglo razlučiti između onoga što je važno i onoga što je beskorisno odnosno sporedno. Duboko razmišljanje pomaže nam otkriti postojeći odnos između događaja koji su na prvi pogled međusobno nepovezani, iznositi sudove, analizirati poruke; sve to omogućuje dijeliti promišljene i relevantne stavove i mišljenja, čime se stvara autentični kompleks općeg znanja. Zato je nužno stvoriti prikladno okruženje, gotovo svojevrsni “eko-sustav” u kojem će se očuvati ispravna ravnoteža između šutnje i riječi, slika i zvukova.

Današnji se komunikacijski proces u velikoj mjeri sastoji od traženja odgovora na razna pitanja. Tražilice i društvene mreže su polazišne točke komunikacije za mnoge osobe koje traže savjete, prijedloge,

informacije, odgovore. U našim danima Internet postaje sve više prostor za pitanja i odgovore; štoviše, suvremeni je čovjek često obasut odgovori-ma i pitanjima koja si nikada prije nije postavljao i potrebama koje nije za-mjećivao. Ako želimo prepoznati i usredotočiti se na pitanja koja su uistinu važna, šutnja je dragocjeno pomagalo koje nam pruža mogućnost ispravno razlučiti među mnogobrojnim poticajima i podacima koje primamo. U slo-ženom i raznolikom svijetu komunikacije na vidjelo, ipak, izbija činjenica da je mnogo onih koji si postavljaju posljednja pitanja ljudskog života.

Ta neprekidna bujica pitanja očituje, u konačnici, nemir ljudskog bića koje uvijek traga za, malim ili velikim, istinama koje daju smisao i nadu životu. Čovjek se ne može zadovoljiti pukom i pomirljivom razmjenom mi-šljenja i životnih iskustava: svi tražimo istinu i svima nam je zajednička ta duboka čežnja, i to danas više no ikada prije.

Nužno je posvetiti dužnu pozornost raznim web stranicama, aplika-cijama i društvenim mrežama koje mogu pomoći današnjim ljudima da pronađu vremena za razmišljanje i istinska propitkivanja, ali također da pronađu prostora za šutnju, priliku za molitvu, razmatranje ili zajedničko slušanje Božje riječi. U jezgrovitosti kratkih poruka, koje često nisu duže od retka iz Biblije, mogu se izraziti duboke misli, pod uvjetom da sugovornici nisu zanemarili i prestali njegovati vlastitu nutrinu. Ne treba se čuditi što su, u raznim biblijskim tradicijama, samoća i šutnja povlašteni prostori koji pomažu osobama da ponovno pronađu same sebe i onu Istinu koja daje smisao svemu. Bog biblijske objave govori i bez riječi: “Kao što pokazuje križ Kristov, Bog govori i po svojoj šutnji. Božja šutnja, iskustvo udaljenosti Svemogućega i Oca, predstavlja ključnu postaju u zemaljskom hodu Sina

Božjega, utjelovljene Riječi… Božja šutnja produžava njegove prethodne riječi. U ovim mračnim trenucima On govori po otajstvu svoje šutnje” (Po-sin. ap. pob. Verbum Domini, 30. rujna 2010., 21). Rječitost Božje ljubavi, življene sve do najvišeg dara, govori u šutnji križa. Nakon Kristove smrti, na zemlji je zavladala silna tišina i na Veliku subotu, kada “Kralj spava… [i] Bog u tijelu usnuo [je] i probudio pomrle od početka svijeta” (usp. Služba čitanja na Veliku subotu), odjekuje glas Boga punog ljubavi prema ljud-skom rodu.

Ako Bog govori čovjeku u šutnji, čovjek također u šutnji otkriva mo-gućnost da govori s Bogom i o Bogu. Tiha kontemplacija omogućuje nam uroniti u izvor Ljubavi, koja nas vodi prema našem bližnjem

tako da možemo osjetiti njegovu bol i pružiti mu Kristovo svjetlo, njegovu poruku života, njegov potpuni dar koji spašava.

U tihoj kontemplaciji, nadalje, još snažnije na vidjelo izbija ona Vječna riječ po kojoj je stvoren svijet, i dokučuje se onaj naum spasenja kojeg Bog ostvaruje po riječi i gestama u čitavoj povijesti čovječanstva. Kao što podsjeća Drugi vatikanski koncil, Božja se objava ostvaruje “djelima i rije-čima iznutra međusobno povezanima tako da djela što ih je Bog izveo u povijesti spasenja očituju i potkrepljuju nauk i riječima označene stvari, a riječi razglašuju djela i osvjetljuju u njima sadržano otajstvo” (Dei Verbum, 2). A taj naum spasenja ima vrhunac u osobi Isusa iz Nazareta, posrednika i punine čitave objave. Po njemu smo upoznali pravo lice Boga Oca i on nas je svojim križem i uskrsnućem izveo iz ropstva grijeha i smrti i priveo k slobodi djece Božje. Temeljno pitanje o čovjekovu smislu nalazi u Kristovu otajstvu odgovor koji može unijeti mir u nemirno ljudsko srce. Iz toga se otajstva rađa poslanje Crkve, to otajstvo potiče kršćane da postanu navje-stitelji nade i spasenja, svjedoci one ljubavi koja promiče čovjekovo dosto-janstvo i koja gradi pravdu i mir.

Iz Vatikana, 24. siječnja 2012., blagdan sv. Franje Saleškoga

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2012.

Šutnja i Riječ: put evangelizacijeŠutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem. Ako želimo prepoznati i usredotočiti se na pitanja koja su uistinu važna, šutnja je dragocjeno pomagalo koje nam pruža mogućnost ispravno razlučiti među mnogobrojnim poticajima i podacima koje primamo.

Riječ i šutnja. Učiti se komunikaciji znači naučiti slušati, kontemplirati, a ne samo govoriti, a to je

posebno važno za vjerovjesnike: šutnja i riječ su bitni sastavni dijelovi komunikacijskog djelovanja Crkve,

u cilju novog naviještanja Krista u suvremenom svijetu. Mariji, koja u tišini “sluša Riječ i daje joj rasti” (Molitva za Agoru mladih u Loretu, 1.-2. rujna 2007.),

povjeravam čitavo djelo evangelizacije koje Crkva provodi pomoću sredstava društvene komunikacije.

12 B

roj 4

/451

201

2.

Piše: Goran Moravček

IZ POVIJESNE RIZNICE

Kastavska župa sv. Jelene Križari-ce postoji od davnina, kao i njezina zborna crkva podignuta na mjestu

nekadašnje pethistorijske gradine i kasnijeg rimskog kastruma. Crkva je bila sjedište žu-pnog kaptola, koji je dokinut 1843. godine. Svoj današnji izgled crkva je dobila između 1709. i 1720. godine, a uz nju je 1724. podi-gnut zvonik.

Kapele u župi posvećene su Presveto-me Trojstvu, sv. Fabijanu i Sebastijanu, sv. Luciji, sv. Antunu pustinjaku, sv. Viktorinu na Kalvariji, a u novije doba podignuta je i kapelica sv. Nikoli. U mjestu su i ruševine crkve sv. Marije ili Crekvine.

DREVNA ŽUPA S BOGATOM POVIJEŠĆU

Kastavska župa prostirala se svojevre-meno do Rijeke i Grobnika, sezala do Ve-princa i mora te imala u svome sastavu i Klanu. Kastav je zajedno s područjem od Ri-jeke do Brseča pripao Devinskim grofovima sredinom XII. stoljeća, a u crkvenom pogle-du pulskome biskupu, koji je od 1093. bio podređen akvilejskom patrijarhu. Kastav je pripadao Pulskoj biskupiji do 1784. godine, nakon čega je priključen Tršćanskoj.

Kada je 1399. godine umro Hugon VI. Devinski, kao posljednji pripadnik muške loze Kastvom od 1400. godine upravlja au-strijska obitelj Walsee. Habzburzi ga preu-zimaju 1468. godine, a kako je zajednički kapetan, sa sjedištem u Kastvu, upravljao cijelim tim područjem ono je činilo Kastav-sku gospoštiju, koja je bila u sastavu Pazin-ske grofovije (knežije). Kastavska gospoštija je 1613. došla u ruke Balthasara od Thon-hausena. Kada je ovaj 1624. postao knez utemeljio je isusovački Kolegij u Judenbur-gu u Štajerskoj i dodijelio mu 1625. godine Kastavsku gospoštiju. Njegova udovica

Uršula je 1630. darovala Kastavsku gospo-štiju riječkome isusovačkom Kolegiju, koji je stupio u njezin stvarni posjed 14. srpnja 1637. godine. Isusovci su s prilično poteško-ća upravljali gospoštijom do ukinuća reda 1773. godine. Gospoštija je nakon toga bila u vlasništvo obitelji Thierry i Vranyczany sve do ukinuća feudalizma 1848. godine.

ŽUPNA CRKVA SV. JELENE KRIŽARICE

Župna crkva sv. Jelene Križarice ima dugu povijest, a pretpostavlja se kako je sa-građena između V. i VII. stoljeća. U knjizi ri-ječkoga javnog bilježnika Antuna de Renna de Mutina kastavska crkva i njezin župnik Docglena upisani su 19. ožujka 1440. go-dine. Plovan se te godine spominje i u Ka-stavskom satutu. Iz kasnijih javnobilježnič-

kih zapisa saznajemo da je Bratovština sv. Ivana brinula o oltaru sv. Marije Magdalene (2. veljače 1441.) te da je 1443. prikupljen novac za krov, a dvije godine kasnije crkva je oslikavana.

Trobrodna crkva sa zvonikom koji je bio ugrađen u korpus građevine, kako je bila prikazana na crtežima putopisca Janeza Vajkarda Valvasora (1641-1693), bila je preu-ređena u doba plovana Ivana Matešića. Nje-govo se ime spominje na latinskom natpisu postavljenom nad glavnim ulazom u crkvu, prema čijem kronogramu je građevina ob-novljena 1709. godine nakon što je stradala od udara groma.

Prostrana crkva (22 x 17 m) ima pet ol-tara posvećenih sv. Jeleni Križarici, sv. An-tunu Padovanskom, sv. Ivanu Nepomuku, Majci Božjoj od Svete krunice i sv. Križu. Glavni mramorni oltar izrađen je na prijela-zu iz XVII. U XVIII. stoljeće. Na oltarnoj slici prikazane su sv. Marija, kojoj je bila posve-ćena srušena crkva (Crekvina) te sv. Jelana Križarica. Slika za oltar sv. Antuna Padovan-skog djelo je J. Svanorlica (1908), a onu za oltar sv. Ivana Nepomuka potpisao je slikar Dekleva (1904). Mramorni oltari posvećeni Majci Božjoj od Svete krunice i Svetome Kri-žu postavljeni su 1862. godine.

BOGATA SAKRALNO-POVIJESNA BAŠTINA

Dvorska gotička kapela sv. Trojstva na Trgu Lokvina spominje se u Kastavskom statutu 1400. godine. Crkvica je oslikana, a na freskama je glagoljaška ruka na sjever-nome zidu svetišta uparala 1483. godinu, što je najstariji datum među svim glagolj-skim grafitima u Kastvu. Drevna je i kapela sv. Fabijana i Sebastijana nasuprot Fortici. Nekoć je na navratniku crkve stajao datum 23. svibnja 1530. zapisan glagoljicom, ali

Neumorni kastavski župnik dr. Franjo Jurčević obnavlja bogatu

sakralno-povijesnu baštinu

Svoj današnji izgled crkva je dobila između 1709. i 1720. godine, a uz nju je 1724. podignut zvonik.

KASTAVSKA ŽUPA SV. JELENE U NOVOM RUHU

13 B

roj 4

/451

201

2.

Ljetne topline tek što nisu počele. Grupa mališana približivši se ka-vezu s polarnim ili bijelim medvje-

dom, upitat će čuvara životinja zagrebač-kog Zoo-a: „Striček, zašto ovaj medvjed stalno maše glavom amo-tamo?“ „Jer mu je vruće“, kratko će čuvar i zaključuje: “Ništa mu bolje ne bi bilo ni na Sjever-nom polu!“

Zar je zaista tako? Zar ovom gole-mom sisavcu, trećoj najvećoj kopnenoj ži-votinji, prijeti opasnost da zbog topljenja leda nestane s lica zemlje? Prema novijim istraživanjima led na Arktiku (bijeli med-vjedi samo tamo žive!) topi se nesmilje-nom brzinom, što postupno dovodi do nestanka medvjedova prirodnog staništa. Polarni medvjedi, naime, bez leda ne mogu doći do hrane, koju im čine tuljani, mladi morževi, veće morske ribe, morske ptice i njihova jaja/ptići. Ledene sante služe im poput platformi kako bi se domogli plijena.

Osim sobovima, bijelim zečevima, polarnim lisicama i vukovima, polarno je područje je-dino utočište bijelim, sjevernim ili polarnim medvjedima. Ako bacimo pogled na zemljopisnu kartu, vidimo da se Sjeverni pol nalazi u središtu Sjevernog ledenog mora, pokriven ledenom korom koja je u stalnom pokretu nošena morskim strujama. Srednja temperatura najtoplijeg mjeseca ne prelazi 10 stupnjeva Celzijevih, gdje zapravo nema ni jednog jutra bez mraza. Vegetacija je vrlo oskudna. Nešto južnije, na području vječnog leda, pojavljuju se lišajevi i mahovine (hrana sobovima), a još južnije dolazi pojas drveća lakog sjemena, vrba i breza. Zbog surovih uvjeta života arktičko područje slabo je naseljeno. Eskimi, koji naseljavaju pri-morske dijelove Sjeverne Amerike i Grendland, stalno su u pokretu, premještajući se u potrazi za sisavcima i ribama kojima se prehranjuju.

Prije četiri godine, točnije svibnja 2008., Sjedinjene Američke Države proglasile su polarnog medvjeda ugroženom životinjskom vrstom. Razlog: smanjivanje njihova staništa zbog ubrzanog topljenja leda. Prema crnim prognozama američkih znanstvenika dvije

trećine ukupne populacije sjevernih medvjeda mogla bi posve nestati tijekom slijedećih 40 godina, dakle do 2050., ukoliko se led nastavi topiti sadašnjim tempom. Na arktičkom području Kanade, gdje živi glavnina od ukupno 16.000 primjeraka procijenjene populacije, ta je zabrinutost za sudbinu medvjeda manja. Slažu se da medvjedima prijeti opasnost od klimatskih promjena i ilegalnog lova, ali ne i istrjebljenje.

Sjeverni ili bijeli medvjedi uistinu su goleme zvijeri. Mužjak može doseći težinu i do 700 kg (naš smeđi medvjed do 400 kg) i dvostruko je teži od ženke. Pari se na ledu u travnju i svibnju. Bređa medvjedica kopa brlog u snijegu ili tlu, donoseći na svijet prosječno dvoje mladih od prosinca do siječnja. Mladunčad počinje uzimati krutu hranu u dobi od 5 mjeseci. Lov na tuljane, koji je sjevernom medvjedu glavna hrana, provodi na dva načina: vrebanjem ili dočekom. Uspješniji mu je potonji način kad mirno sjedi pokraj tuljanove rupe za disanje da bi ga vješto zgrabio kad pomoli glavu kroz rupu. Gusto krzno i debeli sloj potkožne masti štite ga od hladnoće. Spretno pliva i još bolje roni, zadržavajući dah do 12 minuta. Na taj se način odozdo prikradaju plijenu, primjerice morskim pticama, koje se odmaraju na vodi.

Za nadati se je, da i pored svih opasnosti koje im prijete, posebno one koja proizlaze kao posljedica globalnog zatopljenja, nećemo polarne medvjede, sinonime ekstremnih hladnoća, gledati samo iza željeznih ograda.

PRIRODA OKO NAS

Piše: Alojzije Frković

Polarni medvjedi, bez leda ne mogu doći do hrane, koju im čine tuljani, mladi morževi, veće morske ribe i ptice. Ledene sante služe im poput platformi kako bi se domogli plijena.

Topljenje leda - prijetnja polarnim medvjedima

Sjeverni ili bijeli medvjedi uistinu su goleme zvijeri. Mužjak može doseći težinu i do 700 kg (naš smeđi medvjed do 400 kg) i dvostruko je teži od ženke. Lov na tuljane, koji je sjevernom medvjedu glavna hrana, provodi na dva načina: vrebanjem ili dočekom.

je kasnije taj natpis, koji je prepisao kastavski kapelan Jakov Volčić, izgubljen. Unutrašnjost crkve je oslikana prije 1535. godine o čemu svjedoči glagoljski grafit uparan na freski. Ka-pela je preuređena 1845. godine.

Kapela sv. Lucije dobila je sadašnji izgled 1886. godine.

Kapela sv. Antuna pustinjaka u naselju Jurčići ima s vanjske strane na sjevernom zidu ugrađenu kamenu ploču s glagoljicom: 1453. miseca aprila 16 dan. Na kraju glagoljskog natpisa arapskom je brojkom uklesana godina 1837. U svetištu crkvice postavljen je drveni ol-tar, rad pučkog majstora, s drvenim kipom sv. Antuna pustinjaka. Taj se pozlaćeni oltar izra-đen na starinski način s reljefnom palom spo-minje 1658. godine.

Kapela sv. Viktorina kastavskoj Kalvariji postoji također od davnina. Prema kronogra-mu iznad ulaza, kapela je obnovljena 1850. u doba plovana Alojzija Vlaha, koji je godinu dana ranije, 1849., kako je zapisano na pod-nožju Raspela, dao urediti Kalvariju koja po-tječe iz 1729. Pred kapelom sv. Viktorina je poklonac Tri Marije te ruševna poklon kapelica Petrovog zatajenja. U podnožju je spomen ka-pela Gospe Lurdske, koja je premještena 2007. godine, zalaganjem plovana dr. Franje Jurče-vića, stoga što se nalazila na trasi nove ceste. Plovan Jurčević je na Kalvariji dao podići nova mramorna raspela.

Zalaganjem dr. Jurčevića, koji je kastavski župnik od 1979. godine sagrađena je u Rešeta-rima kapela sv. Nikole biskupa. Dr. Jurčević je gotovo neumoran u obnovi bogate kastavske crkvene baštine. Upravo ovih dana obnavlja se stepenište pred ulazom u župnu crkvu i to od kamena “kastavca”, a od slavonske hrastovine, od koje su izrađene i nove crkvene klupe, bit će oblikovana u radionici Marije i Branka Rizvi-ća, skulptura Krista za novouređenu kastavsku Kalvariju.

Dvorska gotička kapela sv. Trojstva na Trgu Lokvina spominje se u

Kastavskom statutu 1400. godine.

14 B

roj 4

/451

201

2.

Zagreb, (IKA)

Međunarodni znanstveni skup “Hrvat-ski mučenici iz vremena komunistič-ke vladavine” započeo je 25. travnja

u zgradi Hrvatske biskupske konferencije, a organizatori skupa su zajednička Komisija za hrvatski martirologij biskupskih konferenci-ja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvatski institut za povijest i In-stitut društvenih znanosti Ivo Pilar.

U ime Hrvatske bi-skupske konferencije skup je pozdravio njezin predsjednik nadbiskup đakovačko-osječki Ma-rin Srakić. U pozdravnom govoru istaknuo je da je hrvatski narod krajem Dru-gog svjetskog rata ušao u doba osvete, a žrtve te osvete likvidirane su bez suda. Narodna vlast neprijatelje je označila kao “popove i kulake”, a neprijatelji su postali svi oni koji su nešto značili u tadašnjem društvu. Nadbi-skup Srakić istaknuo je da biskupske konfe-rencije Hrvatske i BiH, zajedno sa svim pro-vincijalima redovničkim provincija podupiru istraživanje poslijeratnih zločina. Istraživanje istine nije premetanje kostiju kako tvrde neki političari, nego je to izraz humanosti. Treba žaliti žrtve Jasenovca i Auschwitza, ali ni dru-

ge jame se ne smiju preskočiti. Mlađe gene-racije imaju pravo na istinu, jer kao što je Isus rekao, istina će vas osloboditi. Nadbiskup je izrazio želju da se i zakonski regulira istraži-vanje komunističkih žrtava.

U ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine govorio je vojni ordinarij u BiH

Tomo Vukšić, izaslanik predsjedni-ka BKBiH biskupa Franje Koma-

rice. U ime Ureda za pro-

nalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrta-va komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, govorio je dr. Andri-ja Hebrang, predsjednik

Upravnog vijeća Ureda. U govoru je istaknuo važnost

pronalaska i obilježivanja grobova žrtava komunizma, do-

davši da su se tom temom do sada bavili samo Crkva i pojedini povjesničari. Sve druge postkomunističke zemlje su to učinile, a Hrvatska još uvijek nije. Nevina je svaka žr-tva koja nije imala pravo na suđenje. Nakon donošenja Zakona o pronalaženju, obilježa-vanju i održavanju grobova žrtava komuni-stičkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, Ured je zaživio i usko surađuje s Crkvom. Dr. Hebrang posebno se zahvalio gospićko-senjskom biskupu Mili Bogoviću na suradnji,

rekavši da Ured i Crkva zajedno nadoknađuju gotovo 70 godina zanemarivanja. U ime Hr-vatskog instituta za povijest, govorila je dr. Jasna Turkalj, ravnateljice Instituta, u ime In-stituta društvenih znanosti Ivo Pilar govorio je ravnatelj dr. Vlado Šakić.

Uvod u rad i u znanstveni skup dao je gospićko-senjski biskup Mile Bogović, predsjednik Komisije za hrvatski mar-

tirologij. Pokojni papa Ivan Pavao II. vidio je mučenike kao blago prošlosti te je pozvao sve narode da popišu svoje mučenike, o čemu je govorio i prilikom beatifikacije kar-dinala Alojzija Stepinca, podsjetio je biskup Bogović. Biskup je rekao da su svi mučenici žrtve, premda nisu sve žrtve mučenici. Kao primjer žrtava komunizma naveo je uhićene građane Senja, koje su u kolovozu 1943. par-tizani strijeljali, a koji premda su znali da idu u smrt nisu proklinjali svoje progonitelje nego pozivaju na molitvu Bogu i ljubav prema bli-žnjemu. Izgradnja Crkve hrvatskih mučenika na Udbini je odgovor pokojnom Papi. Biskup Bogović pozvao je na izgradnju svehrvatskog groba za sve nepokopane žrtve na mjestu negdašnje Crkve sv. Marka Groba u Podud-bini.

Zajednička Komisija nastala je zato što o žrtvama nitko nije govorio. Prioritet je istražiti novije žrtve, one iz komunizma. Biskup Bogo-vić naglasio je važnost suradnje s povjesni-čarima, pa baš zbog toga je organiziran i ovaj

Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine

“Treba žaliti žrtve Jasenovca i Auschwitza, ali ni druge jame se ne smiju preskočiti. Mlađe generacije imaju pravo na istinu, jer kao što je Isus rekao, istina će vas osloboditi”, rekao je mons. Srakić

Zaključci skupaPozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da odlučnije djeluju u osudi zločinačke komunističke ideologije te

promiču demokraciju i slobodu svake osobe.Zagreb, (IKA) - U donesenim zaključcima koje potpisuje Komisija HBK i BiH za hrvatski martirologij ističe se da je potrebno da

svaka biskupija imenuje povjerenika za hrvatski martirologij, koji će koordinirati rad u biskupiji i župama. Kao polazište rada biskupij-skih povjerenstava treba biti stvaranje popisa svih žrtava u svakoj katoličkoj obitelji. Na taj način će se, uz ostalo, u memoriju pojedinih obitelji ugradit i one osobe o kojima se dugo nije smjelo govoriti.

U zaključcima se potiče Crkvu u hrvatskom narodu da nastavi i dovrši rad na pronalaženju mučenika među žrtvama i za njih po-krene kanonski postupak. Predlaže se da svaka biskupija na svome području odredi Dan mučenika i način proslave toga dana. Potiču se župnici da nastoje oko prikupljanja svjedočanstava živućih svjedoka. U svrhu djelotvornijeg praćenja ovih djelatnosti i njihovog usmjeravanja Komisija HBK i BiH za hrvatski martirologij nastavit će razvijanje zajedničkog glasila i portala te uznastojati oko osniva-nja ureda. Ta Komisija će u što skorije vrijeme objaviti zbornik radova s ovoga znanstvenog skupa i prema procjeni organizirati nove skupove. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da što prije dovrše cjelovit popis žrtava iz Drugoga svjetskoga rata i poraća tako da se onemoguće manipulacije žrtvama.

Dr. Josip Jur-čević imao je izlaganje

pod nazivom “Ustrojavanju represivnog sustava u ko-

munističkoj Jugoslaviji”. Među ostalim napomenuo je do sada

otkriveno oko 1800 grobišta u bivšoj Jugoslaviji, 900 u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji,

200 u Srbiji i 100 u BiH.

Nadoknaditi 45 godina

šutnje

15 B

roj 4

/451

201

2.

Žrtve i mučenici s područja Riječke nadbiskupije Sažetak s međunarodnog simpozija Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine na kojem je sudjelovao dr. Marko Medved

S područja Riječke nadbiskupije popisani su svećenici kao žrtve komunizma tijekom i poslije svr-šetka Drugog svjetskog rata. To su: Alojzije Kristan (Mune 14. kolovoza 1947.); Stjepan Horžić (Mrkopalj 30. siječnja 1945.); Zvonimir Ante Milinović (Podstene 1943.); Juraj Matijević (Gerovo

1943.); Andrija Loušin (Lokve 1937.); Vjekoslav Gržanić (Ravna Gora 1943.); Mate Burić (travanj 1945.); Martin Bubanj (travanj 1945.); Mate Moguš (Grižane 1946.); Viktor Perkan (Jelšane 1945.); Josip Pret-ner (Lič 1943.); Ladislav Šporer (Delnice 1941.); Srećko Blažević (Jelenje bolnica Sušak 1946.); Stjepan Petranović (župnik u Bribir, umro u Kraljevici od posljedica mučenja poludio 1944.); Fra Hadrijan Hre-mić (1945.); Andrija Mavrinac (listopad 1944.); Fra Marijan Blažić (Daksa 25. listopada 1944.), Eugen Kukina (1945.).

No historiografija ipak još nije zabilježila sve okolnosti stradanja svećenika Riječke biskupije. Do-prinos poznavanju tih žrtava dao je biskup dr. Mile Bogović dok je još postojala Riječko-senjska nadbi-skupija prije 2000. kada je aktivnije djelovao kao crkveni povjesničar. Od mlađih svećenika spomenuo bih vlč. Sanjina Francetića koji širi spomen na svećenike žrtve na području Riječke nadbiskupije i to u okviru pastorala duhovnih zvanja.

Većina svećenika s područja Riječke nadbiskupije stradalo je na području Modruške biskupije, a ne Riječke, dakle istočno od Rječine. S obzirom na pitanje o tome gdje se nalaze crkvena arhivska vrela valja pojasniti da je današnji prostor Riječke nadbiskupije u to doba bio crkveno podijeljen na 2 dijela, zapadni - Riječka biskupija i istočni - Modruška biskupija kojom upravlja biskup u Senju.

U Državnom arhivu u Rijeci do danas četiri su puta prikupljani podaci o žrtvama rata i poraća. Prvi put 1992., drugi put 1998., treći put 1994.-2000. i četvrti put 2009.-2011. U istraživanjima su sudjelova-li znanstvenici iz instituta Ivo pilar i Hrvatskog instituta za povijest. Četvrto istraživanje kojega je vodila grupa znanstvenika-istraživača Blanka Matković i Stipo Pilić bilo je najopsežnije i najiscrpnije, i još uvijek nije završeno. U okviru govora o stradanju tijekom komunizma tu je i pitanje zatvaranja riječkog Sjemeništa nakon sudskog procesa i pritvaranja svećenika i bogoslova 1955. O tome se je već pisalo.

U nadbiskupiji je obilježeno mjesto stradanja jama Bezdan na Kostreni u kojoj je stradao župnik Sušaka Martin Bubanj. Postoje i druga neoznačena mjesta stradanja i s nedovoljno osvijetljenim okol-nostima stradanja.

Iz perspektive Riječke biskupije postavlja se pitanje istraživanja i žrtava fašizma i nacizma. Nije točno da su one dovoljno poznate. Svećenici triju nacionalnosti - Hrvati, Slovenci i Talijani - našli su se na udaru totalitarizama. Radi se o tome da je na području današnje Riječke nadbiskupije velik broj

čak 2/3 svećenika moralo napustiti svoje župe tijekom talijanske uprave. Tijekom dvadesetogodišnjeg talijanskog fašizma Hrvati i Slovenci; pod udarom komunizma sve tri nacionalnosti podnose žrtve. Što se tiče žrtava tijekom talijanskog fašizma niže potpisani autor je istraživao o tome, slijedi objavljivanje knjige. Nasušna je potreba nadvladavanja historiografskog procijepa nastalog nakon 1945. To se može postići jedino integriranjem hrvatske, slovenske i talijanske bibliografije i proučavanjem arhivskog vrela. Neki kontakti su uspostavljeni, određena literatura je skupljena, a nakon što je autor istražio razdoblje talijanske uprave, slijedi istraživanje nakon 1943. i potom poratne godine.

Povjesničari ne smiju upasti u odveć pojednostavljene analize i sudove. Odnos određenog broja katoličkih svećenika Hrvata i Slovenaca s našega područja (da spomenem samo Josipa Pavlišića, Božu Milanovića i Jakoba Ukmara) prema antifašizmu i potom prema komunističkoj vlasti, ne treba prešućivati, već ga valja interpretirati u kontekstu uvjeta u kojima su Hrvati (i Slovenci) kroz skoro tri desetljeća živjeli pod fašističkom Italijom. To je specifičnost riječko-istarskih crkvenih prilika.

Marko Medved

znanstveni skup. Komunizam ne samo da je oduzimao živote, nego oduzimao i pravo na grob. Koliko je promidžba jaka protiv žrtava, svjedoči i malobrojnost postupaka za pro-glašenje mučenika. Pred istraživačima stoji veliki posao, zaključio je biskup Bogović.

Izlaganje “Primjena represivnog sustava prema Katoličkoj Crkvi” održao je dr. Miro-slav Akmadža. Istaknuo je tri segmenta na-pada na Crkvu, jedan usmjeren prema ljudi-ma Crkve, drugi prema djelatnostima Crkve, a treći prema ljudskoj savjesti. Za rata i posli-je rata strijeljano je 385 svećenika, od toga 355 su ubili partizani. Svećenici su također zatvarani, a nadbiskup Stepinac je simbol tih zatvaranja, podsjetio je dr. Akmadža. Dr. Jure Krišto, voditelj Odjela za povijest Hrvat-skoga katoličkog sveučilišta, održao je izla-ganje “Komunizam kao ideologija i politički program”.

Mr. Tomislav Jonjić u izlaganju “Zakon-ske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u Hrvatskoj” istaknuo je da pravne osnove za progon zločinaca ima, ali da ne postoji politička volja. Dr. sc. Mile Lasić i dr. Mitja Ferenc održali su izlaganja o zakonskim mogućnostima istraživanja zločina i žrtava u BiH i Sloveniji. Na području Slovenije nalazi se izuzetno veliki broj žrtava. Izvansudska ubijanja su bila najjača u Sloveniji, a najviše je ubijeno Hrvata. U demokraciji se krenulo s označavanjem grobišta u Sloveniji i stvorena je Komisija slovenske Vlade za istraživanje masovnih grobišta. Komisija je imala proble-ma s financiranjem i djelovanjem. Katolička Crkva u Sloveniji je podigla 179 spomen-plo-ča za oko 14.000 žrtava u Sloveniji. Od 2001. slovenska država počela je označavati mje-sta grobišta. Slovensku javnost posebno je pogodilo otkriće masovnog grobišta Huda Jama s oko 2000 smaknutih, posvjedočio je dr. Ferenc.

U nastavku rada Međunarodnoga znan-stvenog skupa „Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine” dat

je osvrt na stradanja po pojedinim nad/bi-skupijama.

Na početku drugoga dana u četvrtak, 26. travnja sudionicima su se pridružili gene-ralni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Ni-kola Eterović, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i član Europskog parlamenta Lojze Peterle.

U obraćanju skupu nadbiskup Eterović pozdravio je ovu „važnu inicijativu, važnu ne samo za istraživanje prošlosti nego i za bu-dućnost Katoličke Crkve u Hrvatskoj i BiH”. „Mi kao Katolička crkva dajemo naglasak na svjedoke, kršćanske svjedoke ljubavi u ta-kvim veoma teškim vremenima i zato nasto-jimo povijesnim istraživanjima identificirati one koji su zavrijedili biti blaženi i sveci. Ja-sno da bi se to postiglo potrebno je istražiti povijesni kontekst, treba opisati i druge žrtve koje možda nisu prikladne za uzdizanje na čast oltara, premda su na svoj način i oni žr-tve tih režima i dali su svoj život za naš bolji-tak, i ljudi dobre volje. Ali kao Katolička crkva mi stavljamo na uzor blažene i svete koji su dali svoj život iz ljubavi i prema svojim nepri-jateljima, koji nisu mrzili one koji su ih progo-nili”, rekao je nadbiskup Eterović, poručivši kako je to najveće svjedočanstvo mučenika.

U zaključku oko historiografskih prijepora vezanih za ovu temu rekao bih da svakako treba istraživati i govoriti o mučenicima komunizma. Valja raditi i

na poznavanju žrtava fašizma i nacizma. Treba napomenuti da se pod svaku cijemu treba kloniti politizacije, a da se u tome uspije valja se pridržavati kriterija znanstvenog rada, a za povjesničare to znači rad u arhivima i na arhivskom vrelu.

Osim toga upućujem dvije kritike dvjema suprotstavljenim historiografijama. Prvo: iako je istina da se ne može uspostaviti znak jednakosti između antifašizma

i komunizma, treba priznati da je u okviru antifašizma izvršena marksistička revolucija i da je ta revolucija u borbi prema svojim ideološkim neprijateljima

koristila neprihvatljive metode. U tom kontekstu došlo je do borbe protiv Crkve i vjere, odnosno žrtava među vjernicima, svećenicima i redovnicima. Drugo: treba priznati da se svi katolici nisu ponašali isto i da su zauzimali različite stavove, ne

uvijek onakva kakva bismo mi danas priželjkivali. Sve to treba registrirati i hrabro prihvatiti jer naprosto to ukazuje na složenost

prilika rata i poraća kada su se na našem području sukobile dominantne ideologije dvadesetog stoljeća.

16 B

roj 4

/451

201

2.

Priredio: dr. Ivan Host

MEDICINSKI KUTAK

Organizam čovjeka je osposobljen da se relativno dobro prilagođava vrućinama. No teškoće nisu isključene - ponekad vrlo neugodne i opasne. Mogu se javiti kod svih dobnih skupina, ali su naj-češće i najopasnije kod starijih osoba. Starenjem organizma slabe i mehanizmi prilagođavanja

vrućini, a uz to su u starijih osoba ćešće kronične bolesti. Posebno prilagođavanje vrućinama otežavaju bolesti srca i krvnih žila. Najteže stanje koje može nastati je toplotni udar, koji je nekoliko puta češći kod starijih nego kod mlađih ljudi.

Tijelo regulira tjelesnu toplinu na tri načina: prvo gubljenje prekomjerne topline izravnim kontaktom, drugo zračenjem i treće isparavanjem. Međutim, kad toplina okoliša dostigne vrijednosti blizu topline tijela, prva dva načina regulacije topline zakazuju. Ostaje samo treći način - isparavanje. Tijelu za to stoje na raspolaganju dva načina - isparavanje putem kože (znojenje) ili preko dišnih puteva i pluća. Međutim ako se uz toplinu okoliša poveća i vlaga u zraku, znoj će slabije isparavati, Tako može zakazati jedini preostali mehanizam kojim se smanjuje toplina tijela. Uz to, kod starijih osoba često je bitno smanjen osjećaj žeđi, što dodatno pogoršava situaciju.

IscrpljenostStupanj poremećaja uzrokovanog vrućinom može biti različit. Iscrpljenost uzrokovana vrućinom je

najčešći poremećaj. Nastaje dugotrajnom izloženošću visokoj temperaturi. Uglavnom se javlja kod oso-ba koje se jako znoje zbog gubitka minerala i tekućine. Javlja se osjećaj žeđi, umor, slabost, mučnina, vrtoglavica, a moguća je dezorijentacija, ubrzan rad srca, grčevi mišića. Temperatura tijela je normalna ili lagano povišena. Potrebno je spriječiti dalju izloženost tijela utjecaju visoke temperature okoliša. Osobu treba poleći, i dati joj piti puno tekućine.

Sunčanica Sunčanica nastaje izlaganjem glave visokoj temperaturi, odnosno izravnim sunčevim zrakama. Ti-

jelo koristi krv kao rashladnu tekućinu. Ukoliko nesmotreno izlažete glavu utjecaju sunca, temperatura glave raste kao u ekspres loncu. Tijelo će pokušati rashladiti mozak, na način da što više krvi uputi u glavu. Posljedica toga je otok mozga. Simptomi sunčanice su povišena tjelesna temperatura. Osoba često ima glavobolju, vrtoglavicu, nemir, smušenost. Vidljivo je crvenilo lica. U teškim slučajevima osoba je omamljena, te u konačnici može ostati i bez svijesti.

Sunčanica je vrlo ozbiljno stanje koje može biti i jako opasno. Osobu za koju sumnjate da je dobila sunčanicu odmah smjestite u hladovinu, u poluležeći položaj i raskomotite joj odjeću. Treba je rashladiti laganim polijevanjem vodom, te stavljanjem hladnih obloga ili vrećica s ledom na vrat i glavu. Osobi dajte hladne napitke - no nikako ne kavu ili alkohol.

Sunčanicu možete izbjeći ukoliko koristite dobru zaštitu za glavu. Nabavite prozračni šešir širokog oboda koji će vas štititi od izravnog utjecaja sunca. Ukoliko na suncu boravite duže vrijeme (naprimjer dok radite u vrtu) redovno rashlađujte kosu, glavu i vrat vodom. Pijte puno hladne tekućine kako bi iznu-tra rashladili tijelo. Uz to češće potražite hladovinu i odmorite se.

Toplotni udarU slučaju vrućina i jako povećane vlage u zraku organizam se nije u stanju adekvatno rashladiti. U

tom slučaju naglo raste temperatura tijela. Ako se vrlo brzo ne reagira to može biti jako opasno. Dolazi do slabosti, malaksalosti, žeđi, vrtoglavice, jake glavobolje, grčeva, ubrzanog pulsa, i poremećaja svijesti – sve do gubitka svijesti. Temperatura tijela raste na preko 40°C, a koža je topla, suha i crvena.

Osobu je potrebno zaštititi od utjecaja vrućine. Treba je osloboditi suvišne odjeće, brzo rashlađivati hladnim oblozima, prskanjem tijela hladnom ili mlakom vodom uz stvaranje propuha npr. ventilatorom.

Vrućine i starije osobe

Kad toplina okoliša dostigne vrijednosti blizu topline tijela, regulatori topline zakazuju. Ostaje samo isparavanje

Zaštiti se od vrućinaNo sve ove komplikacije uslijed djelovanja vrućine mogu se vrlo jednostavno spriječiti poštujući slijedeće savjete: - treba nositi svijetlu

odjeću, od lana ili pamuka

- zaštititi se od sunca, posebno glavu

- piti više tekućine nego obično, pa čak i kada ne osjećate žeđ

- jesti puno sezonskog voća i povrća

- izbjegavati napore u najtoplijim satima

- nadzirati osobe pod povećanim rizikom

- posebno starije i bolesne

- izbjegavati izlaganje direktnom suncu od 10-17 sati

- što više boraviti vani, po mogućnosti u prirodi, a ako je kretanje otežano neophodno je redovno provjetravati prostoriju u kojoj boravite

17 B

roj 4

/451

201

2.

CRKVENA GLAZBA

Piše: Andrejka Srdoč

Značenje molitveAnđeo Gospodnji je izrazito bi-

blijska molitva i njezini dijelovi uzeti su iz Evanđelja. Potječe od trenut-ka kada je Anđeo Gospodnji navije-stio Mariji da će začeti Sina Božje-ga pozdravivši je riječima „Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom“ (Lk 1, 28). Prvo svjedočanstvo o moljenju Angelusa imamo u 13. stoljeću kod sv. Bonaventure koji donosi u odredbama franjevačkog reda da se moli navečer pozdrav Mariji jer se smatralo da je u pred-večer Anđeo došao Mariji. Molitva se počinje uvoditi i ujutro i u podne, te se brzo širi Italijom, Njemačkom i krajem 14. i početkom 15. stoljeća moljenje Angelusa prakticiralo se gotovo po čitavoj Europi. Moljenje Anđeo Gospodnji ujutro podsjeća nas na Isusovo uskrsnuće, u pod-ne na Kristovu muku i smrt, a nave-čer na Isusovo utjelovljenje. Anđeo Gospodnji ili u uskrsnom vremenu Kraljice neba prekrasna je molitva i uvijek aktualna. Potrebno je produ-bljivati njezin smisao i nastojati da se običaj moljenja sačuva.

Svakog dana je možemo čuti točno u podne na Katoličkom radi-ju u izvedbi za četveroglasni zbor u prevedenoj verziji iz slovenske puč-ke popijevke, ali vrlo lijepe i pjevne skladbe.

Skladba Anđeo GospodnjiNova verzija pjesme Anđeo

Gospodnji sastoji se od četiri kitice i pripjeva „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom!“. Po-sebnost ove verzije je što su kitice podijeljene po ulogama: narator ili pripovjedač kojeg može pjevati solo muški glas ili grupa muških glasova, zatim solo ženski glas ili grupa pjevačica za dionicu Djevice Marije („Evo službenice Gospod-nje“), te puk koji svaki puta odgo-vara pripjevom „Zdravo Marijo“. Na kraju završava riječima „Moli za nas sveta Bogorodice da dostojni postanemo obećanja Kristovih“. Skladba je napisana za potrebe li-turgijskih glazbenika koji pohađaju Nadbiskupijsku školu za crkvenu glazbu u Rijeci i sve ostale glazbe-nike Riječke nadbiskupije i šire.

MOLITVA ANĐEO GOSPODNJITri puta dnevno zvuk zvona poziva vjernike da mole molitvu koja se naziva Pozdrav Gospi, Anđeoski pozdrav ili jednostavno Angelus kojom se prisjećamo Utjelovljenja Sina Božjega.

18 B

roj 4

/451

201

2.

Iz prošlosti Rijeke

Krčki mostVelebni lučni most koji je otok Krk

pretvorio u poluotok otvoren je 19. srp-nja 1980. godine. Vjerojatno rijetko tko od korisnika mosta razmišlja o njegovoj veličini, izgradnji, rizicima, sposobnosti-ma graditelja. Divimo se autocestama, ali mostovi su komplicirane konstrukcije koje dovode graditelje da posijedi.

Premoštenje je izvedeno sa dva ar-mirano lučna mosta. Do nedavno, ovo je bio najveći most ovog tipa gradnje. Dužine 1040 metara, a veliki raspon od 390 metara. Za realizaciju takvog mo-sta trebalo je solidno znanje, iskustvo i nadasve smjelosti. To je imao i dokazao Stanko Šram.

Ovo je povezivanje bilo dugogodiš-nja želja otočana. Njegovu izvedbu došli su promatrati stručnjaci iz cijelog svijeta.

Maks Peč

OBITELJSKI PREDAH

“Youcat - Molitvenik za mlade”Godinu dana nakon velikog uspjeha “Youcat – Katekizma za mlade”, nakladna kuća Verbum objavila

je “Youcat – Molitvenik za mladeA” koji će nedvojbeno biti od koristi ne samo mladima, nego svima onima koji su željni rasti u duhovnom životu

Nudeći duhovno blago vjere ovaj jedinstveni molitvenik sadrži moderne, svježe molitve koje se izmje-njuju s velikim, drevnim molitvama iz Svetoga pisma te s molitvama svetaca i duhovnih velikana iz kršćan-ske povijesti. Kako bi mladima bio od što veće koristi, “Youcat – Molitvenik za mlade” u uvodnomu dijelu donosi kratku i vrlo poticajnu školu molitve u 10 koraka.

Molitvenik je privlačno ilustriran, sadrži i brojne fotografije mladih ljudi iz cijeloga svijeta, a tu su i na-dahnjujući citati duhovnih velikana i svetaca o molitvi.

IZDANJA VERBUM

DODIJAVANJA STAROG PROFESORA

Čovjek noći“Da, Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao da ne propadne ni jedan koji

u nj vjeruje, već da ima život vječni.”(Iv 3,10)

Zar je zaista ovaj svijet u svim svojim izdanjima vrijedan Božje ljubavi? Zar su zaista ljudi ovoga naraštaja vrijedni da ih Bog zagrli?

Zanimljivo je da o toj ljubavi Isus govori čovjeku farizejske sljedbe, jednome od onih koji su više cijenili slovo zakona nego ljubav. Govori Nikodemu u povjerljivom razgovoru koji se proteže duboko u noć. U tom čovjeku noći otkrivamo i mi svoje skrivene čežnje za susretom s Ljubavi, Svjetlom i Istinom. Isus mu tumači: “Svje-tlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost!” (Iv 3,19). Kao da se čovjek još uvijek uporno opire ljubavi, i nije u stanju vjerovati u Božju vjernost nasuprot ljudske nevjernosti...

Gospodine Isuse Kriste! Nikodemu farizeju strpljivo i s ljubavlju razlagao si Božje planove. Možda bi se to i meni moglo dogoditi... samo kada bih, poput Ni-kodema, htio proboraviti duže vremena s Tobom, kada bih ti povremeno mogao žrtvovati i dio noći za razgovor s Tobom. Pa neka se i sa mnom zbude novo rođenje o kojemu veliš: “Vjetar puše gdje hoće. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.” (Iv 3,8)

Dođi, Gospodine Isuse!Priredio: Dario Miletić

Uskrs fest nikad ne stari„Na Uskrs festu 2012. uživao sam u bogatstvu ‘raspjevanih ri-

tmova’. Festival je pokazao da nikad ne stari jer uvijek dolaze nove generacije, sve mlađe i sve bolje“, poručio je u nedjelju navečer na kraju našeg najstarijeg festivala duhovne glazbe pomoćni zagre-bački biskup Mijo Gorski, predsjednik Vijeća HBK za mlade. Vijeće je zajedno s Hrvatskim katolički radijem organizator ovog festivala čija tradicija seže sve do 1979. Biskup je ujedno naglasio da su kroz 31 godinu Uskrs festa svi izvođači, slaveći Boga, željeli dati ono najbolje što imaju. Jer, doista, Bogu pripada ono najljepše u nama. I kad mu to dajemo, Bog nam sa svoje strane također daje ono naj; svoj život i svoje svjetlo.

U dvosatnom programu u Koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisin-skog“ nastupilo je 20 izvođača iz Zagreba, Rijeke, Varaždina, Ma-đareva, Đakova, Rovinja, Kostrene, Dugog Sela, Županje, Požege, Josipovca, Velike Mlake, Vrpolja, Splita i Subotice. Nastupilo je i devet debitanata, ali to je prepoznatljivo obilježje Uskrs festa u kon-tinuitetu. Time se u biti pokazuje da je hrvatska duhovna scena vrlo

živa, ali i kreativna. No, publika u „Lisinskom“ uvjerila se da su mnogi izvođači i lica među njima, zapravo, izvrsni i vrlo znani glazbenici, kako sa duhovne, tako sa svjetovne scene, a i srčani pljesak i iskrene ovacije potvrdili su opetovano da je na Uskrs festu, jedino i samo, u prvome planu izvrsna glazba, sigurni vokali (neki i dojmljivog raspona), originalne interpretacije i aranžmani koji u duhovnim vodama, ponaosob od 2000. godine, sve više idu u stilsku širinu (od šansona, rocka, gospela, soula, a capella pjevanja, pa do u zadnje vrijeme repa i klapske izvedbe).

Ante Novak

19 B

roj 4

/451

201

2.

U Gospiću je 3. svibnja održana tribina u organizaciji župe Navještenja BDM, Podružnice Hrvatske udruge medicinskih sestara i tehničara iz Gospića kao i Hrvatskog katoličkog

liječničkog društva na kojoj je Krešimir Miletić iz građanske inicijati-ve „I ja sam bio embrij“ govorio o problematici prijedloga novog za-kona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Moderator tribine bio je don Anđelko Kaćunko, a na početku su nastupili gradski zbor “Vila Velebita“ iz Gospića pod vodstvom Danka Ivšinovića kao i zbor mladih Angelus pod vodstvom Nikole Perišića.

Kada bi znanstvenici pronašli živuću stanicu u svemiru, sma-trali bi to otkrićem novog života, no kada se takva stanica nađe u ženskoj utrobi to za njih nije novi život, istaknuo je na početku don Anđelko te predstavio gosta koji je svojom akcijom pod nazivom „I ja sam bio embrij“ uzburkao Hrvatsku, a ministru zdravlja je poručio „kada je umrla vaša savjest u vrijeme kada se odlučuje o životu“.

Krešimir Miletić je na početku prezentirao niz naslova u dva glavna hrvatska dnevna lista u kojima se od zadnjih izbora 3. rosinca orkestrirano napada Crkva zato što je ustala pro-

tiv načina donošenja novog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Postoje dvije Hrvatske, jedna je u medijima, no druga Hr-vatska ste svi vi, istaknuo je Miletić te dao presjek odnosa prema pitanju ljudskih embrija i začeća od vremena seksualne revolucije 60-tih godina prošlog stoljeća pa do danas kada je trgovina ljud-skim zamecima postala unosan posao, pogotovo u zemljama 3. svijeta, da bi kasnije pod sličan kontekst stavio i biznis sa surogat majkama. Miletić se osvrnuo na izjavu ministra Rajka Ostojića od 4. siječnja ove godine kada je izjavio da život počinje rođenjem ili pr-vim pokretima djeteta u majčinom trbuhu i da građanima 21. stolje-ća daje priliku da mogu zamrznuti 12 embrija. Tako je odlučilo novo povjerenstvo po svjetonazoru onih koji su im dali povjerenje. Tako se paradoksalno došlo u situaciju da o životu ne odlučuje struka nego svjetonazor onih „iz 21. stoljeća“. Ne može nešto biti čovjek, a da nije čovjek, istaknuo je Miletić i decidirano rekao da se pravo na život ne može ostvarivati na uštrb druge osobe.

Zatim je predstavljena Deklaracija o početku i zaštiti ljudskog života objavljena 30. Ožujka kao i Zakon o MPO. Miletić je zatim iznio niz iskustava s MPO u drugim zemljama uz užasan podatak da je u Italiji od 121 tisuće zamrznutih embrija obavljeno samo 6 777 poroda te ukazao na pravnu nedorečenost prijedloga hrvat-skog zakona po kome se embrij tretira kao stvar, proizvod i roba 2. klase čime se vrijeđa dostojanstvo ljudskog života. Za takav zakon tražiti će se referendum te predložio sudinicima tribine da potpišu deklaraciju kojom brani život u RH.

Zvonko Ranogajec

DOGAĐANJA

Otočac

Don Damir Stojić o ljubavi i seksualnosti

U organizaciji župe Presvetog Trojstva Otočac 13. travnja održana je tribina Mladi petak u Gackom pučkom otvorenom učilištu, a tema je bila ljubav i seksualnost u Božjem naumu. Gost tribine bio je don Damir Stojić, salezijanac i studentski kapelan Zagrebačke nadbiskupije, a moderator don Anđelko Kaćunko. Pred stotinjak okupljenih, većinom mladih, don Stojić je bio otvoren i bez dlake na jeziku. Tijelo je stožer spasenja, ukazao je don Stojić citirajući papu Ivana Pavla II. i njegovu knjigu Teologija tijela. Spomenutu knjigu papa je čitao kao 129 kateheza tijekom svojih audijencija srijedom od 1979. do 1984 godine. Tko je čovjek, kamo ide i koji je njegov smisao tri su temeljna pitanja na koja Papa odgovara.

„Ne počinjem predavanje tako da nešto branim ili dopuštam, nego prije svega s mladima prođem dva osnovna antropološka pitanja: tko sam i kamo idem. Nakon toga zaključak se sam nameće“, rekao je don Damir. „Kršćanski pristup, nastavlja, jedno je veliko “da” koje podrazumijeva i mnoga ne. Primjerice, pri ulasku u brak jednoj osobi kažemo da, a pritom “ne” izgovorimo dvjema milijardama ljudi!“

Istaknuo je kako je Ivan Pavao II. govorio da čovjek mora znati odgovor na dva pi-tanja: Tko sam ja? Gdje odlazim? „Ukoliko čovjek zna tko je onda zna i dolično živjeti, a ukoliko zna gdje odlazi onda zna i kako ići. Upravo na tom tragu potrebno je osmisliti sadašnji trenutak kao da biraš nebo ili pakao, jer čim ljudi izbace Nebo počinju se klanjati jedni drugima.“

Glavni je problem mladih, smatra, oholost, „kad svoju osobnost prekriju maskom i glume nekoga tko nisu. Iz tog smrtnog grijeha stvara se strah jer se boje da će otkriti ka-kvi su ispod površine, što pak izaziva psihičke probleme. Sada se gura u škole liberalni spolni odgoj, zakon ide u hitnu proceduru u Sabor RH, a programa nema nigdje na in-ternetu da se može vidjeti i pročitati. Na taj način ministri gaze prava roditelja“, zaključio je Stojić. Ivan Bižanović

Gospić

Tribina Krešimira Miletića

I ja sam bio embrij

Novi izgled Riječke kršćanske

televizijeNa uskrsnu nedjelju, 8. travnja, stranice Ri-

ječke kršćanske televizije (www.rikatv.net) do-bile su novi izgled. Dizajn je osmislio pokretač i glavni urednik RikaTv-a, Pavao Čalogović, dok je tehnička realizacija povjerena tvrtki POSLuH iz Zagreba koja je specijalizirana za izradu web stranica.

Na naslovnoj strani može se pratiti Vati-kanska televizija gdje se posjetiteljima pruža mogućnost izravnog praćenja prijenosa Papi-nih misa, audijencija i drugih događaja, kao i snimke važnijih događaja u Vatikanu. Nude se i prilozi vlastite produkcije i to: video vijesti, ne-djeljne propovijedi, crtice iz povijesti, ekumeni-zam, kultura, mladi te glazbeni prilozi duhov-nog usmjerenja i to ozbiljne, jazz i pop glazbe.

Stranica RikaTv-a pokrenuta je na blagdan sv. Vida, 15. lipnja 2011. godine, dok je Udru-ga “Riječka kršćanska televizija na internetu” osnovana krajem te godine. Namjera je bila pokrenuti televiziju na internetu kršćanskog usmjerenja, ističe Čalogović dodajući da je cilj projekta bio ostvarivanje onoga što su mnogi željno očekivali, a to je pokretanje kršćanske televizije.

20 B

roj 4

/451

201

2.GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Oštarije

Predstavljen zbornik mariološkog simpozija

U Oštarijama u svetištu Gospe od Čudesa održano je u subotu 14. travnja pred-stavljanje zbornika o štovanju BDM na području Gospićko-senjske biskupije odr-žanog 2010. godine povodom 550 godina bule pape Pia II. koji je ovom svetištu

dao bulu za oprost grijeha. Predstavljanju su nazočili predsjednik Hrvatskog mariološ-kog instituta KBF-a u Zagrebu i sisački biskup Vlado Košić, mjesni ordinarij Mile Bogo-vić, dugogodišnji tajnik mariološkog instituta fra Petar Lubina kao i brojni svećenici na čelu sa čuvarem svetišta popom Antunom Luketićem.

Veliki mariološki događaj započeo je misom koju je predslavio sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića. Suslavili su dugogodišnji tajnik mariološkog instituta fra Petar Lubina, generalni vikar gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, župnik i dekan ogulinski mons. mr. Tomi-slav Rogić, upravitelj svetišta pop Antun Luketić te više župnika Ogulinskog dekanata. Misno slavlje glazbom su animirali župni zbor koji je pjevao staroslavensku „peranovu“ misu kao i zbor mladih Gospin plašt. Misa je služena u sklopu predstavljanja mariološ-kog zbornika.

Biskup Košić je u propovijedi istaknuo da Mariju ne nalazimo u tekstovima nakon Isusova uskrsnuća iz jasne činjenice jer je ona jedina vjerovala, za razliku od apostola. Marija je u uskrsnom vremenu radosna. Ona je, kako je istaknuo bl. A. Stepinac pramaj-ka naše vjere i zagovornica pod čijim plaštom se okupljamo, kao i ovdje u Oštarijama posljednjih 552 godine od Papine bule. Ona nam je bila u pomoći i u vremenu turskih osvajanja kao i u zadnjem Domovinskom ratu kada su se po riječima kardinala Kuharića dogodila tri čuda, Hrvatska je ostala, doživjela je međunarodno priznanje i obranila se od agresora. Marija svojim zagovorom čini da se u našoj duši događa radost.

Nakon mise održano je predstavljanje zbornika u zgradi „stare škole“ u nazočnosti brojnih zainteresiranih među kojima i više sudionika simpozija prije dvije godine kao i načelnika općine Josipdol Zlatka Mihaljevića. Biskup Bogović je kao uvod-

ničar podsjetio na povijest ovog svetišta, pohvalio organizatore mariološkog simpozija kao i sadašnjeg čuvara svetišta popa Antuna Luketića koji je svetištu dao novu dimenzi-ju. Biskup Vlado Košić je zatim predstavio bogatu i plodnu povijest Hrvatskog mariološ-kog instituta kome je na čelu zadnjih 11 godina. Ova je institucija bila ponajbolji hrvatski veleposlanik još od 1975. godine kada su Hrvati samostalno sudjelovali na svjetskim mariološkim kongresima. Znanstveni simpoziji na nacionalnoj razini prava su riznica vje-re, umjetnosti i domoljublja. Biskup Košić je posebno pohvalio izdavačku djelatnost jer je ovaj zbornik 17. po redu u kategoriji zbornika međunarodnih i nacionalnih marioloških simpozija, najavljujući nacionalni simpozij u Sinju 2013. godine.

Na kraju je fra Petar Lubina predstavio zbornik „Beata virgo de miraculis-štovanje Bl. Djevice Marije na području Gospićko-senjske biskupije“. Zbornik je separat radova koji su bili prezentirani na mariološkom simpoziju održanom u Oštarijama 31. travnja i 1. svibnja 2010. godine u organizaciji Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a u Zagrebu a koji je okupio preko 24 znanstvenika, teologa, povjesničara i etnologa među kojima i tri biskupa. Zbornik je uredio fra Petar Lubina, a izdala ga je krajem prošle godine Kr-šćanska sadašnjost. Na 357 stranica predstavljeni su radovi sudionika simpozija kao i sažeci prevedeni na strane jezike Za simpozij održan pred dvije godine koji je okupio tri biskupa i 20 znanstvenika je istaknuo da je do sada nezabilježen od kada ih on organi-zira kao tajnik te da je imao status kongresa.

Zvonko Ranogajec

Slunj

Duhovna obnova prosvjetnih djelatnika

Tijekom subote 21. travnja na Plitvicama je održana cjelod-nevna duhovna obnova za prosvjetne djelatnike i odgajatelje s prostora Gospićko-senjske biskupije. Oko 50-tak prosvjetnih djelatnika i više ravnatelja osnov-nih i srednjih škola i dječjih vrtića iz Gospića, Ogulina, Otočca, Plitvica i Rako-vice okupilo se u pastoralnom centru župe BDM Majke Crkve gdje je u organizaciji Katehetskog ureda p. dr. Niko Bilić, profesor na Filozofskom fa-kultetu DI u Zagrebu održao duhovnu obnovu na temu „Biblijski temelji pedagogije“. Susret je počeo pozdravom organizatora predstojnika KU biskupije vlč. Nikole Turkalja i molitvenim uvo-dom vjeroučitelja Marija Klepića.

Dr. Bilić je polazeći od teze da je Isus autentični učitelj, pre-zentirao značajne momente iz biblije koja je temelj svakom pe-dagoškom radu. Dužnost je čovjeka po Isusovu primjeru opslu-živati i služiti. No čovjek je opterećen samoćom, laži, strahom, stidom. Zato nam Bog šalje novu zapovijed, cjeloviti angažman. Od vjernika, a pogotovo pedagoga traži se cjelovit angažman odnosno stvaranje djeci prostora za kreativnost te ih učiniti is-punjenima. U drugom dijelu dr. Bilić je govorio o pedagoškim procesima u Svetom pismu odnosno psihosocijalnim momen-tima i odgojnoj integraciji. Učitelj treba reagirati prema učeniku na vrijeme i dati mu potrebno „odijelo“.

Susret je završio misom u kapelici pastoralnog centra kao krunom duhovne obnove. I ovaj susret je pokazao da je pasto-ralni prostor na Plitvicama odličan za razne vidove duhovnih obnova u čemu je i velika uloga domaćeg župnika vlč. Josipa Štefančića.

Z. Ranogajec

Gospić

Prezbitersko vijeće U ponedjeljak 16. travnja u ordinarijatu u Gospiću je odr-

žana proljetna sjednica Prezbitersko vijeća Gospićko-senjske biskupije. Vijećnike, odnosno predstavnike svih pet dekana-ta i biskupijskih ustanova pozdravio je mjesni ordinarij biskup gospićko-senjski Mile Bogović nakon čega je vođenje preuzeo predsjednik Poslovnog odbora mons. mr. Tomislav Rogić.

Na početku je generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić dao osvrt na provedbu biskupijskog pastoralnog plana u 2011./12. koja je drugu godinu u znaku župne kateheze. Žu-pna kateheza još nije zaživjela onako kako bi trebalo, te treba i dalje raditi na formiranju župnih suradnika i animatora, istaknuo je mons. Šporčić. Naredna pastoralna godina kao i na razini čitave Crkve će biti Godina vjere pa će Poslovni odbor razraditi program proslave na razini Biskupije.

Zatim se govorilo o osnivanju odnosno obnovi Udbinskog dekanata koji je prije Drugog svjetskog rata brojio preko 17 tisu-ća katolika, da bi bio pometen nakon 2. svjetskog rata, a 70-tih godina spao je ispod 5 tisuća. U ovaj dekanat bi spadale župe iz dijela sadašnjeg Gospićkog dekanata, odnosno župe istočnog dijela biskupije oko Udbine, Lovinca, Gračaca i Donjeg Lapca. Razgovaralo se i o pitanju gašenja župa koje postoje samo na papiru, a nemaju vjernika, kao što su npr. Palanka, Bunić i Rudo-polje. Na kraju je financijsko izvješće podnio ekonom biskupije vlč. Nikola Turkalj.

Z. R.

21 B

roj 4

/451

201

2.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJAPlitvice

Biskup Jezerinac na komemoraciji prve žrtve u Domovinskom ratu

Vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je 31. travnja komemoraciju na 21. obljetnicu pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića koji je nastradao od srpskog agresora na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine. Počast Joviću uz njegovu majku i rodbinu pružili su predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović, predstav-nik Hrvatskog sabora Ivan Leko i Vlade RH Neven Mimica te policijski vrh i njegovi suborci. Uz predstavnike brojnih udruga na komemoraciji su nazočili vojni kapelan iz Porečko-pulske biskupije fra Ivan Borić i župnik Plitvica Josip Štefančić.

Predvodeći službu riječi i molitvu s odrješenjem biskup Jezerinac se sjetio riječi pokojnog predsjednik Tuđmana koji je nakon pogibije Josipa Jovića uputio ožalošće-noj obitelji pokojnika, prvog poginulog branitelja. „Dok su nam oči zajedno s vama, pune suza koje ne pokušavamo sakriti jer te suze za junakom zalijevaju snagu hrvat-ske mladosti, da sva bude junački spremna za žrtvu, poručujem Vam, u duhu Uskrsa koji je po vašem Josipu za sve nas postao i Veliki Petak. Ne plačite jer vaš sin živi.“

Biskup je zatim poručio da Josip živi danas sa svima nama za što su dokaz svi njegovi štovatelji koji su se u slobodnoj Hrvatskoj okupili na Plitvičkim jezerima. Na njega se, kao i na sve poginule branitelje mogu primijeniti Isusove riječi: „Nema veće ljubavi od ove nego tko svoj život dade za prijatelja svoga“. Pokojni branitelji zajedno s Josipom nama poručuju da nastavimo izgrađivati Hrvatsku tamo gdje su oni stali: u poštenju, čestitosti zauzetosti oko svega za opće dobro Hrvata i svih građana, uvje-reni da se jedno društvo kao i bolji i ljepši svijet mogu graditi na sigurnim temeljima, a to je vjera u Boga.

Z. Ranogajec

Slunj

38. sabor mladihTijekom subote 21. travnja u Slunju je održan 38. sabor mla-

dih katolika Gospićko-senjske biskupije. Pod vodstvom biskupij-skog povjerenika za mlade mons. mr. Tomislava Rogića u Slunju se okupilo oko 60 mladih iz svih dekanata na čelu s predsjedni-com Vesnom Vuković, a sabor je bio generalna priprava za sko-ri nacionalni susret mladih u Sisku. Uz mlade saboru su nazočili župnik i dekan slunjski mons. Mile Pecić, don Anđelko Kaćunko, mons. Marijan Ožura, vlč. Stanko Smiljanić, vlč. Šimo Božić.

Susret je počeo u pastoralnoj dvorani župe Presvetog Troj-stva razmatranjem vlč. Zorana Grgića iz Duge Rese na temu “Ho-dimo u svjetlosti”. U svijetu u kome živimo mladi su svjetlo oko kojeg je tama. Oni su kao svijeća koju guši atmosfera bez kisika. A upravo je Krist taj koji mladima daje potreban kisik. Slijedila je sv. misa koju je predslavio domaćin, župnik i dekan slunjski mons. Mile Pecić. Mladima je pojasnio ove Isusove riječi: „Niste vi mene izabrali nego sam ja vas izabrao...”. Pozvao ih je u sudioništvo Božje ljubavi, ali ne zbog naših zasluga, pameti, mudrosti nego iz ljubavi. Mladi su sudjelovali pjesmom i molitvom, misu je glaz-bom animirao zbor mladih uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića.

Nakon okrjepe u popodnevnim satima slijedilo je zasjedanje sabora. Predstavnici mladih po dekanatima podnijeli su svoja iz-vješća, Nikola Perišić za Gospićki, Jelena Odočić za Otočki, Josip Tomljanović za Senjski, Lidija Lapić za Slunjski i predsjednica Ve-sna Vuković za Ogulinski. Podsjetila je na korizmenu akciju pro-daje maslinovih grančica, duhovni vikend mladih Sisačke, Šiben-ske i Gospićko-senjske biskupije u Baškim Oštarijama te mlade pozvala na nacionalni susret u Sisku. Detalje o odlasku u Sisak prezentirao je biskupijski povjerenik mons. Tomislav Rogić. Sabor je završen na Rastokama u igrama koje su pripremili animatori.

Zvonko Ranogajec

Ogulin

Nagrađeni ogulinski župljaniOgulinski župnik i dekan mons. mr. Tomislav Rogić tradicionalno je na Uskrsni ponedjeljak 9. travnja održao Uskrsno primanje za predstavnike javnog,

kulturnog i gospodarskog života grada Ogulina na čelu s gradonačelnikom Ogulina Nikolom Magdićem i zamjenicima. Primanje je uzveličao i stalni gost, gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović kao i brojni svećenici ogulinskog dekanata, članovi župnog zbora i župnog pastoralnog vijeća.

Mons. Rogić je pozdravio uzvanike uz bogati agape stol u pastoralnoj dvorani, nakon čega je posebno pohvalio brojne suradnike koji su tijekom godine, a posebno za vazmenog vremena bili najbliži i značajni suradnici župniku. I ove godine je neke od njih nagradio prigodnim darovima, na čemu im je čestitao i sam biskup Bogović. Ove godine nagrađena su 4 člana žu-pnog pastoralnog vijeća i s. Miranda. Župnik je nagradio Josipa Cindrića Grgu za višedesetljetni rad i pomoć oko održavanja i obnove filijalne crkve sv. Petra u istoimenom naselju. Isto tako je nagradio Milana Prpića za dugu suradnju i pomoć u brojnim pastoralnim zadacima, a ponajviše oko proslave Rokove u naselju Lomost. Nagrađen je i Zdravko Paušić, koji je i član župnog ekonomskog vijeća oko pomoći pri obnovi i nadzoru gradnje crkve sv. Jako-va. Nagrađena je i Mira Brozović za višegodišnju aktivnost oko održavanja župne crkve ali i lektorskih i zborskih aktivnosti. Dekan Rogić je s biskupom Bogovićem također nagradio i s. Mirandu Tomić, župnu kuharicu koja već 10 godina skromno, vedro i odgovorno vrši svoje dužnosti.

Z. R.

22 B

roj 4

/451

201

2.RIJEČKA NADBISKUPIJA

Uskrs

Vjera je poslanje

Uskrsna čestitka

I smrt može biti pobijeđena

„ A mi se nadasmo!“ uskršnja je poruka riječkog nadbiskupa Iva-na Devčića koju je 2. travnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci pred-stavio nadbiskupov tajnik Velimir Martinović, a duhovnu poruku nade novinarima je pružio povjerenik za sredstva društvenog priopćavanja, dr. o. Marjan Jurčević. Nadbiskup Devčić uputio je čestitku istaknuvši kako Isusovo uskrsnuće poziva otvoriti srce i oči te da se uz Isusa mogu i bezizlazne situacije pobijediti.

„Uskrsnuće je toliko nečuven događaj da nam je teško u tu mo-gućnost povjerovati. No, čitav je naš život od početka do kraja ispu-njen tolikim čudesnim događajima, ravnim po mnogo čemu uskrsnuću od mrtvih. Štoviše, bez takvih događaja ne bi bilo ni života ni tolikih

iznenadnih situa-cija u njemu, koje često stubokom mijenjaju njegov tijek. Isusovo nas uskrsnuće u tom smislu poziva da otvorimo oči duha i srca za stvarnost čudesnoga i nai-zgled nemoguće-ga u nama i oko nas. Što više bude-

mo to uočavali i prepoznavali, to će više jačati vjera u nama da se, kao kod Isusa, naizgled bezizlazne situacije mogu promijeniti nabolje, pa čak i da smrt može biti pobijeđena. Želeći da nas Isusovo uskrsnuće ohrabri na takvo gledanje na život i na našu stvarnost, koja je često tako crna, želim svima vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan i radostan Uskrs“, rekao je nadbiskup.

Dr. Jurčević je novinare potaknuo da budu glasnici svijetlih pri-mjera, kojih, kako je rekao, unatoč svemu ima. „Dvije tisuće godina poslije Isusovog vremena još uvijek se događaju iste stvari u društvu: izdaje, prevare i čovjek se s pravom pita je li se što promijenilo. Vi pak, umjesto crne kronike, nastojte širiti sjajne kronike, jer ljudi su danas željni dobrih vijesti“, poručio je dr. Jurčević i čestitao nadolazeći Uskrs svim novinarima.

Nadbiskupovu poruku „A mi se nadasmo“ predstavio je tajnik Ve-limir Martinović koji je istaknuo kako se slika Hrvatske može prepoznati u zgodi o dvojice učenika u Emaus i njihovom osjećaju izgubljenosti i otuđenosti, te susretu s neznancem za kojega se kasnije ispostavilo da je Isus.

„Nadbiskup u poruci poziva vjernike, da kao zajednica Isusovih učenika, prate ljude na njihovim životnim putovima, dijeleći s njima njihove tjeskobe, muke i razočaranja, budeći u njihovim srcima nadu koju uskrsli Krist dariva svakom čovjeku koji je želi od njega primiti. To možemo činiti samo ako Isusa i njegovu uskrsnu nadu i sami nosimo u svojim srcima“, istaknuo je Martinović.

Helena Anušić

Misa posvete ulja

Budite vjerni krsnim i svećeničkim zavjetima

„Neka nam, draga braćo svećenici, ovo sveto slavlje i obnova naših sveće-ničkih obećanja, pomognu da naša svećenička vjernost bude vjernost Kristu, vjernost Crkvi, vjernost kreativna i domišljata kao što je ljubav kreativna i domi-šljata“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić obraćajući se svećenicima na Veli-ku srijedu 4. trav-nja u katedrali sv. Vida. Misom posvete ulja i ob-novom zavjeta svećenici Riječ-ke nadbiskupije proslavili su spo-men ustanovlje-nja svećeničkog reda na Posljed-njoj večeri, tra-dicionalno dan uoči Velikog četvrtka. Nadbi-skup Devčić na misi je blagoslovio i posvetio ulje koje će se u tijeku godine ko-ristiti za podjelu sakramenata bolesničkog pomazanja, krizme i svetog reda te u obredima posvete oltara i crkve. U prinosu darova predstavnici župnih Caritasa prikupljene priloge donijeli su pred oltar i darovali ih nadbiskupijskom Caritasu.

Nadbiskup je u propovijedi svećenike podsjetio na obećanja koja su dali primajući sveti red kako bi njima uvijek težili. „Moramo se truditi oko vlastitog obraćenja kako bismo mogli druge na njega pozivati.“ Svećenik je prvenstveno vjernik, a onda i pastir Crkve, objasnio je nadbiskup. „Vjernici od nas kao pogla-vara ili pastira mogu imati korist samo ako smo doista kršćani. U protivnome će od nas imati više štete nego koristi. To znači da vjernost našim svećeničkim obe-ćanjima pretpostavlja vjernost onome što smo na krštenju Bogu i Crkvi obećali, naime da ćemo se klonuti grijeha kojemu je otac sotona, te u zajedništvu Crkve vjerovati Bogu koji nam se objavio u Isusu Kristu. Doista, bez ikakvog uvijanja možemo reći da onaj koji nije pravi kršćanin, ne može biti ni pravi svećenik! Zato se obnova svećeničkih obećanja koju ćemo nakon ovog nagovora učiniti nado-vezuje na obnovu naših krsnih obećanja.“

Podsjetio je i na kušnje i slabosti kojima svećenik može biti izložen te, ako ime se ne odupre, nanijeti duboke rane Crkvi. Jedna od njih je kušnja nihiliz-ma ili relativizma, a druga je častohleplje. „Svećeniku koji izgubi vjeru u Boga i vječni život sve postaje relativno i bezvrijedno, te je u takvom stanju sposoban i na najteže čine izdaje svoga poziva i nevjernosti prema braći i povjerenom mu narodu. Svi znamo kako duboke rane na tijelu Crkve takvi nevjerni službenici ostavljaju. Druga kušnja koja nas može zadesiti u ispunjavanju danih obećanja sastoji se u njihovu izvršavanju isključivo radi nas samih, radi svog dostojanstva i časti. Ponos i čast nam ne dopuštaju da ne ispunimo što smo obećali. Koliko god nam se to na prvi pogled može činiti dobrim i ispravnim, problem je što kod takvog stava dolazi u drugi plan onaj komu smo dali obećanje.“ Propovijed je zaključio pozivom vjernicima da mole i pomažu svojim svećenicima kako bi bili vjerni svojim svećeničkim obećanjima i ljudima za koje brinu.

D. D.

Vjera u Isusovo uskrsnuće neraskidivo je povezana s poslanjem da to što vjerujemo i drugima prenosimo, rekao je na uskrsnoj misi u katedrali sv. Vida riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodeći svečano slavlje najve-ćeg kršćanskog blagdana. Uvjerljivo i vjerodostojno svjedočiti Isusovo uskrsnuće znači djelatno ga svjedočiti, istaknuo je riječki nadbiskup u propovijedi dodavši da je takva vjera potrebna današnjem svijetu i druš-tvu.

„To uključuje prije svega trajno nastojanje oko usklađivanja vlastitog života s evanđeljem, a zatim zauzimanje za što evanđeoskije odnose u svojim obiteljima, na radnom mjestu i na drugim mjestima gdje se odvija naš život.“, istaknuo je riječki nadbiskup.

„Vjera u Isusovo uskrsnuće, a time i u naše, neraskidivo je povezana s poslanjem, tj. s nalogom da to što vjerujemo i drugima prenosimo. Ta je veza toliko čvrsta da možemo reći kako nema jednog bez drugog: nema ni vjere u uskrsnuće ako iz nje ne slijedi spremnost svjedočiti je drugima, i isto tako nema pravog naviještanja i svjedočenja uskrsnuća, ako se sami nismo sreli s Kristom uskrsnulim. Uvjerljivost uskrsnog navještaja slijedi iz iskustvenog susreta s Isusom uskrsnulim, a što nam je moguće po čitanju i razmatranju Božje riječi, slavljenju sakramenata, osobito euharistije, i sve to u zajedništvu Crkve“, poručio je nadbiskup Devčić.

Uskrs je svim vjernicima, ispred islamske zajednice čestitao glavni riječki imama, Hajrudin ef. Mujkanović čija je poruka pročitana vjernicima okupljenim u katedrali.

23 B

roj 4

/451

201

2.

RIJEČKA NADBISKUPIJAMolitva za zvanja

Pomognimo mladima odazvati se pozivu

Djelo za zvanja Riječke nadbiskupije 26. travnja, u četvrtak uoči nedjelje Dobrog Pasti-ra, organiziralo je molitveno bdijenje u katedrali sv. Vida na kojemu su se okupili predstavnici svećenika, bogoslova, redovnica i redovnika te molitvenih zajednica. Bdijenje je predvodio voditelj Djela za zvanja Sanjin Francetić koji je u nagovoru pozvao sve vjernike da svjedočeći vjeru pomognu mladima prepoznati i odazvati se duhovnom pozivu.

„U godini koja je u Riječkoj nadbiskupiji po-svećena mladima, molimo posebno za to da im budemo od pomoći u svim ži-votnim situacijama, da im budemo blizu molitvom, savjetom i primjerom. Dru-gim riječima da budemo svjedoci Božje ljubavi. Tada je sve moguće, a poznati su nam primjeri da se zvanja rađaju i u zajednicama koje pomaži mladima koji su dotakli dno, bili na rubu društva i života“, rekao je Francetić. Istaknuo je važnost zajedništva vjernika i pozvao na vjerodostojnost. Parafrazirajući riječi sv. Pavla slikovito je opisao kako je svaki vjernik stanica u mističnom tijelu Crkve. „Tu se očituje i velika odgovornost vjernika za život Crkve. Znamo što se događa kada u našem zemaljskom tijelu neka stanica poludi. To se tada naziva tumor i nanosi mnogo štete organizmu. Slično se dešava i tijelu Crkve kada se netko od njezinih članova, a posebno svećenici, ne ponašaju vjero-dostojno. Tada postaju tkivo koje razara i nanose mnogo štete Crkvi.“

Na bdijenju je sudjelovao i riječki nadbiskup Ivan Devčić i na samome kraju kratko se obratio okupljenima zahvalivši im na njihovim molitvenim na-porima u brizi za duhovna zvanja. Podsjetio je da je potrebno moliti za nova zvanja, ali i za postojeće svećenike kako bi bili vjerni svom pozivu i dostojni službe. „Uvijek je, u raznim povijesnim okolnostima i društvima, bilo otpora prema svećenicima i svećeničkom pozivu. Taj otpor dijela društva postoji i danas, čak se čini još i jači, lukaviji, jer na prikrivene načine odvlači ljude od Crkve i svećeništva“, rekao je nadbiskup i podsjetio da unatoč svim okolno-stima Bog uvijek poziva, a na vjernicima je da svojim svjedočkim životom po-mognu rađanju novih zvanja. Na nedjelju Dobrog Pastira za zvanja se molilo u svim župama.

D. D.

Mons Liniću županijska nagrada za životno djelo

Mons. Ivoslav Linić, rektor riječke katedrale i dugogodišnji ekonom Riječke nadbiskupije, dobitnik je ovogodišnje županijske nagrade za životno djelo. Na proslavi Dana Primorsko-goranske županije 12. trav-nja u HKD-u na Sušaku dvije nagrade za životno djelo, mons. Liniću za očuvanje baštine i Zdravku Ćiri Kovačiću za doprinos sportu, te dvije godišnje nagrade svečano su uručili obnašatelj dužnosti župana dr. Vi-doje Vujić i predsjednik županijske Skupštine Ingo Kamenar.

Županijska skupština mons. Liniću je nagradu za životno djelo dodijelila „za izuzetan doprinos očuvanju crkvene i opće kulturne bašti-ne i jačanje tolerancije, razu-mijevanja i prijateljstva među ljudima na području Rijeke i Primorsko-goranske župani-je“, kako stoji u obrazloženju.

Županija je tako prepo-znala njegovo djelovanje u 30 godina upravljanja katedra-lom sv. Vida, njezinu temeljitu obnovu, posebno devedesetih godina prošlog stoljeća, te suradnju s njime u očuvanju crkvene i kulturne baštine dok je bio u službi ekono-ma Riječke nadbiskupije. S navršenih 80 godina života, mons. Linić s početkom ove godine predao je službu ekonoma i otišao u mirovinu, ali i dalje je prepozit Metropolitanskog kaptola i rektor katedrale.

Zaređen 1954., dugogodišnje svećeničko služenje Riječkoj nad-biskupiji mons. Linić je započeo kao kapelan u Slunju, a zatim je do 1970. upravljao župama u Cvitoviću, Cerniku, Kukuljanovu i Mrkoplju. Prvim ekonomom Riječko-senjske nadbiskupije imenovao ga nadbi-skup Viktor Burić 6. prosinca 1969., a do ‘80. vršio je i službu ekonoma Bogoslovije u Rijeci. U prosincu 2003. imenovan je prepozitom Metro-politanskog kaptola, a u travnju 2006. godine postao je počasni prelat Njegove Svetosti.

Sprovod vlč. Stjepana BrlečićaŽupnik Ledenica, Zagona i Krmpota Stjepan Brlečić, svećenik Regensburške biskupije u službi Riječke nadbisku-

pije, prešao je u kuću Očevu 15. travnja u 57. godini ovozemaljskog života i 27. godini svećeništva. Sprovodnu misu s obredom ukopa 17. travnja u njegovom rodnom mjestu Klenovniku u Varaždinskoj biskupiji, predvodio je rektor riječke katedrale mons. Ivoslav Linić.

„Nakon što je zaređen u Njemačkoj gdje je proveo veći dio svog svećeničkog vijeka, po povratku iz Njemačke, 2003. godine preuzeo je župu Ledenice. Na toj je tvrdoj njivi Gospodnjoj kristijanizirao, možemo reći, na svoj način drobio Riječ Božju. Ali postojano i zauzeto ta se Riječ probijala kao gorušičino zrno u tim krajevima Riječke nadbisku-pije. Gospodin zna koliko je puta vjernicima prenosio riječi evanđelja, dijelio sakramente i naviještao Krista i sigurno je da je vidio njegov trud i muku. Na nama je da se pomolimo da mu Gospodin bude milosrdan i nagrada“, rekao je mons. Linić u homiliji.

Od pokojnika su se u prepunoj župnoj crkvi u Presvetog Trojstva oprostili rodbina i brojni svećenici i mještani rodnog Klenovnika te Le-denica i Klenovice gdje je živio. Njegov kolega rodom iz Klenovnika i svećenik Riječke nadbiskupije Ivan Friščić pročitao je životopis. Rođen u Klenovniku 1955. godine od majke Ane i oca Dragutina, pokojni Stjepan Teologiju je upisao u Zagrebu, zatim prešao u Rijeku i završio u Njemač-koj gdje je 1985. zaređen za svećenika Regensburške biskupije. Djelo-vao je na više župa u Njemačkoj, a nakon 17 godina izrazio je želju za povratkom u Domovinu. Riječki nadbiskup Ivan Devčić primio ga je na službu 2003. godine. „Vjernici Novog Vinodolskog, Ledenica i Klenovice pamte ga kao zauzetog, jednostavnog i skromnog svećenika, uvijek do-bre volje i spremnog pomoći. Vjerujemo da ga takvog pamte i vjernici u Njemačkoj. Dragi Štef žao mi je kao čovjeku i kao starom prijatelju da te Gospodin prerano, po našem ljudskom mjerilu, pozvao k sebi. No Božju volju treba poštovati jer su u Božjoj ruci vremena i vjekovi, kao i život svakog čovjeka“, rekao je Friščić.

Od pokojnika su se oprostili i njegov kolega sa studija Teologije Stje-pan Šoštarić, njegov nasljednik u Klenovici Matija Žugaj te bivši župnik Klenovnika koji ga je uputio u svećeničko poslanje, Stanko Havajić.

Ur.

24 B

roj 4

/451

201

2.RIJEČKA NADBISKUPIJA

Duhovna obnova za djelatnike CaritasaPrisutnost Uskrsloga u služenju bližnjima u potrebi bila je tema duhovne obnove za ravna-

telje i djelatnike nacionalnog i nad/biskupijskih Caritasa održane 25. travnja u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Predvodio ju je Dragutin Goričanec, povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za pastoral osoba s invaliditetom i predsjednik Udruge Job, udruge za osmišljavanje života osoba-ma s posebnim potrebama. Za predan rad s ljudima s „društvene margine“ ovaj je svećenik u 2011. godini primio i nagradu „Ponos Hrvatske“. Uz desetak ravnatelja nad/biskupijskih Caritasa iz cijele Hrvatske u duhovnoj je obnovi sudjelovalo i dvadesetak djelatnika.

Predvoditelj je, uz razmatranje slavnih otajstava krunice, osobno posvjedočio iskustvo su-sreta s beskućnicima, siromašnima, bolesnima i ostavljenima u svom pastoralnom djelovanju. Istaknuo je pritom važnost poniznosti i zahvalnosti u služenju, a govorio je i o važnosti prihvaća-nja osoba i situacija koje nas ponižavaju, ne sumnjajući kako sve što nam se događa - ima smi-sla. „Upoznajući bolje život ljudi s invaliditetom i sam sam počeo otkrivati veliko blago sakriveno u onima koji su drugačiji ili nečim zakinuti“, poručio je Goričanec.

U završnom se dijelu programa sudionicima duhovne obnove pridružio i mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup. Prisutne je detaljnije upoznao s projektima i ustanovama, inicijativama i pla-novima djelovanja Caritasa Riječke nadbiskupije. Prije desetak godina izgrađena je nova zgrada Caritasa u kojoj se dijeli hrana, odjeća, lijekovi, medicinska pomagala i druge potrepštine, u tim prostorijama su i posebni prostori za susrete zlostavljane djece s roditeljima ili susrete supružni-ka, zatim Dom sv. Ana za zlostavljane žene, Prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“, pučka kuhinja kod sestara milosrdnica gdje se osim podjele hrane pokušava i evangelizirati/katehizirati one koji tu dolaze, a najveći projekt je Hospicij koji je dovršen i trebao bi ove godine krenuti s ra-dom. Ovaj je projekt bio zahtjevan i zbog toga što će to biti prvi Hospicij u Hrvatskoj besplatan za korisnike. Osnivač je Caritas, zgrada u kojoj je Hospicij je nadbiskupijska i prilagođena za Hos-picij. Nadbiskup je zahvalio svima koji rade u Caritasu, naglasivši da to ne treba biti samo rad za plaću, nego prije svega u svakom potrebitom treba gledati Krista i iz ljubavi pomoći svakome.

Zahvaljujući svim sudionicima na dolasku i spremnosti za duhovnim rastom i radom, ravan-telja Hrvatskog Caritasa Fabijan Svalina osobito je zahvalio nadbiskupu Devčiću na dolasku, čime je potvrdio važnost djelovanja Caritasove mreže.

Župa Volosko 29. travnja radovala se s obi-telji Hlanuda krštenju malene Nike, njihovog 6. djeteta. Ponosnim roditeljima Davoru i Rebeki župljani su poklonili dječji krevetić, a ispred svih čestitao im je župnik Petar Belanić.

„Neki danas možda smatraju da je to ludost, da ne treba imati toliko djece, ali obitelj Hlanuda odlučila se slaviti život. Na tome im treba česti-tati. Brojna obitelj zapravo je veliki Božji dar, ne samo za tu obitelj nego i za zajednicu, za Crkvu i domovinu.“

Potaknut nedjeljom Dobrog Pastira župnik je istaknuo kako je obitelj kolijevka iz koje se rađaju svećenička i redovnička zvanja. „Ako su obitelji dobre, ako djecu odgajaju u vjeri i kršćanskim vri-jednostima bit će i zvanja. Jer Bog uvijek poziva, a na obitelji je da bude potpora, a ne zapreka, ukoliko se sin ili kćer odluče odazvati Božjem pozivu.“ Potaknuo je vjernike da mole za nova svećenička zvanja, ali i za svećenike koji već vrše svećeničku službi. „Sjetite se onih koji su vam udijelili prve sakramente. Molite za vaše župnike

Odbor HBK za pastoral turizma

Turisti traže iskustvo duhovno

Pod vodstvom porečko-pulskog biskupa Ivana Mi-lovana u zgradi Riječke bogoslovije 11. travnja sastao se Odbor Hrvatske biskupske konferencije za pastoral turizma. Sudjelovali su tajnik Marijan Jelenić, Patricija Zanketić, mr. Tomislav Korov, Luka Lučić, Zdenko Milić i Nikola Radić. Nakon uvodne riječi mons. Milovana, tajnik je održao predavanje o Sakralnoj baštini u evan-gelizaciji suvremenog čovjeka.

„Čovjek ima tijelo, dušu i duh, a na odmor ide či-tav čovjek. Za svaku je pohvalu sve što Lijepa naša može ponuditi čovjeku za tijelo i dušu, ali duhovnu hranu može najbolje ponuditi Crkva koja i sama nasta-je iz duhovnog iskustva. Turisti su posebno otvoreni duhovnom upravo u vrijeme godišnjeg odmora, dakle u turističkoj sezoni, što se iz nepoznavanja činjenica zanemaruje“, rekao je Jelenić. Crkva ima dvostruku zadaću: brigu za domaće ljude da ih ljetni spektakl ne razbaštini napretka u duhovnom životu i brigu za go-ste, koji i zbog duhovnih doživljaja dolaze u Hrvatsku.

„Naša Crkva ni izdaleka još nije svjesna svojih evangelizacijskih instrumenata u ovo “selilačko doba”. Za osviještenje crkvenih djelatnika za nove zadatke potrebno je uz medijsko djelovanje organizirati krajev-ne i nacionalni simpozij o toj tematici u suradnji sa Mi-nistarstvom turizma jer se naš turizam, ovakav kakav je danas, u svijetu smatra “agresivnim turizmom” kojemu je u žiži interesa novac, ne čovjek. Moglo bi se dogoditi da Hrvatska, uz jednu primitivnu propagandu postane fenomen “spaljene zemlje” u koju gosti umjesto na od-mor dolaze na osiromašenje samih sebe“, zaključio je predavanje tajnik.

Nakon predavanja opći je zaključak bio kako Crkva mora majčinski, raširenim rukama prihvaćati suvremenog čovjeka s toplom i hranjivom pričom za njegovu dušu. Uz osjetljivost rektora crkava, posebna se briga mora posvetiti osposobljavanju vodiča. Teo-loški fakulteti trebali bi sa sektorom turizma osposobiti vodiče s licencom za vodstvo u sakralnim prostorima.

Krštenje 6. djeteta obitelji Hlanuda

koji su vas krstili, pričestili, ispovijedali, ženili. Mo-lite da oni svoj uzor uvijek pronalaze u Kristu, pra-vom Pastiru koji primjerom pokazuje kako pastir treba služiti zajednici. Kristu koji je spreman i život

dati radi spasenja drugih, radi ljubavi“, zaključio je župnik te potaknuo obitelj Hlanuda i sve vjernike da i svoju djecu uče ljubavi koju je Krist posvjedo-čio kako bi na svijetu bilo više svjetla i više mira.

25 B

roj 4

/451

201

2.

HODOČAŠĆE

Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju - Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla

Susret s Isusom mijenja čovjeka

Na Uskrsni ponedjeljak 9. travnja rano ujutro, tristotinjak vjer-nika Riječke nadbiskupije krenulo je na 8. Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju, putevima četvrtog misijskog

putovanja apostola Pavla, predvođeni riječkim nadbiskupom Iva-nom Devčićem te duhovnim vodičima u 7 autobusa. Prije puta ho-dočasnici su sudjelovali na misi u crkvi Gospe Lurdske na Žabici. Propovijedao je Vjekoslav Kovač, a u propovijedi je rekao okuplje-nima kako je ovo hodočašće možda prilika da se izvuku iz „svoje Galileje, svog zatvorenog groba“ te postanu svjedoci Uskrsloga onima koji više ništa ne očekuju, koji nemaju više snage, a možda su to i oni najbliži u njihovim obiteljima. U ime Riječke nadbiskupije hodočašće je organizirao i pripremio Matija Matičić, biskupski vikar za pastoral s dugogodišnjim partnerom Autotransom.

U talijanskoj luci Chivitavecchii hodočasnici i autobusi ukrcali su se na brod kojim su drugog dana ujutro stigli u grad Palermo u istoimenoj pokrajini na Siciliji.

Dan drugi - Sicilija

Sicilija je autonomna pokrajina u Italiji i najveći otok u Sredo-zemnom moru, na kojem živi više od pet miliona stanovnika. Ističe se po vlastitoj povijesti, kulturi, umjetnosti arhitekturi i jeziku. Hodo-časnici su uz pratnju profesionalnih vodiča odmah krenuli prema malom mjestu Monreale pored Palerma gdje su u katedrali Marijina Rođenja slavili misu. Katedrala je primjer normanske arhitekture, a isprepliće se s bizantskom i murskom. Svaki centimetar unutraš-njosti prekriven je zlatnim mozaicima koji prikazuju biblijske slike od stvaranja svijeta, preko Starog zavjeta do Muke.

Na misnom slavlju propovijedao je Velimir Martinović, tajnik nadbiskupa Devčića. „Uskrsli Isus je Mariji Magdaleni dao zadatak da ono što je vidjela i doživjela kad je došla na prazan grob, prene-se i drugima. I mi imamo zadatak da duhovne plodove s ovog ho-dočašća prenesemo drugima“, rekao je Martinović. Na večeri u ho-telu gdje su noćili, nadbiskupa Devčića, svećenike i hodočasnike posjetio je i pozdravio nadbiskup Palerma kardinal Paolo Romeo.

Poslijepodne hodočasnici su nastavili panoramsko razgleda-vanje Palerma uz pratnju vodiča. Taj multinacionalni i multietički grad ima 900 000 stanovnika. Stara jezgra ima kulturnih spomeni-ka iz doba Feničana, Rimskog carstva i Bizanta, iz doba Normana koje je papa u 11 st. pozvao kako bi vratili kršćanstvo u ove krajeve

kojima su od 9. st. vladali Arapi. Razgledali su katedralu Marijina Uznesenja.

Dan treći - SiracusaRano ujutro hodočasnici su krenuli prema Siracusi gdje su u

katedrali sv. Lucije slavili misu. Na početku ih je pozdravio nadbi-skup Siracuse mons. Salvatore Pappalardo koji je rekao nešto o povijesti katedrale izgrađene na ostacima hrama božice Atene iz 5. st. prije Krista. „Crkva u Siracusi blagoslovljena je Božjim milo-stima. Utemeljio ju je sv. Petar, tu je tri dana boravio sv. Pavao, a 1953. g. jedan Gospin kip proplakao je ljudskim suzama. To čudo je priznao i potvrdio papa Ivan Pavao II. i posvetio svetište Majke Božje od Suza“, rekao je nadbiskup Pappalardo. Tijekom propovi-jedi don Vjekoslav Kanić pročitao je ovogodišnju uskrsnu poruku nadbiskupa Devčića u kojoj nadbiskup uspoređuje opće stanje duha današnjeg svijeta s nevjerom dvojice učenika koji su bježeći iz Jeruzalema na putu u Emaus, susreli uskrslog Isusa.

Poslijepodne hodočasnici su iz luke Pozzalo katamaranom krenuli prema Malti. Noćili su u hotelu Excelsior u Florijani, pred-građu La Valette, glavnog grada Malte. Autotransovi autobusi ostali su na Siciliji.

Nadbiskup Devčić pozvao je hodočasnike da se s ovog hodočašća vrate svojim domovima i na radna mjesta obnovljeni u vjeri i da budu Kristovi apostoli. „Kada se vratite kući, nemojte ne govoriti o onome što ste vidjeli, čuli i razmatrali na ovom hodočašću, nego donesite drugima uskrsnu nadu“, rekao je nadbiskup.

Na večeri u hotelu gdje su noćili, nadbiskupa Devčića, svećenike i hodočasnike posjetio je i pozdravio

nadbiskup Palerma kardinal Paolo Romeo

Nadbiskup Devčić susreo se sa svim mjesnim biskupima na hodočasnićkom putu.

Foto: Nadbiskup Monrealea - Salvatore di Cristina.

Katedrala u Palermu

26 B

roj 4

/451

201

2.HODOČAŠĆE

Sv. Pavao, nakon obraćenja, nakon susreta s uskrslim Isusom, postaje, od žestokog progonitelja kršćana, gorljivi navjestitelj Isusovog učenja. Propovijeda Radosnu vijest, osniva prve Crkve, osobito među poganima u Maloj Aziji, Makedoniji… piše poslanice. Zbog toga je osuđen na smrt po zahtjevu Židovskog vijeća. Kako je bio rimski građanin Pavao se pozvao na carski sud te je krenuo brodom u Rim. Na obalama Malte doživio je

brodolom i tu ostao tri mjeseca, a kasnije na putu za Rim zadržao se tri dana i u Siracusi na Siciliji.

Dan četvrti - crkva Brodoloma sv. PavlaMisu na Malti hodočasnici su slavili u 11 sati u crkvi Brodolo-

ma sv. Pavla. U njoj se čuva relikvija ruke sv. Pavla kao i komad stupa na kojem mu je u Rimu odsječena glava. Propovijedao je nadbiskup Devčić. Rekao je kako se teško dolazi do uskrsle vjere jer i Isusovi učenici, iako su vidjeli prazan grob nisu povjerovali u uskrsnuće dok se osobno nisu susreli s Uskrslim Kristom. „Važno je naše svjedočenje danas, ali važno je da znamo što vjerujemo da poznajemo svoju vjeru i probudimo u sebi živu nadu i povje-renje u Boga, da mu vjerujemo u svim životnim prilikama i onda kada nam se dogodi brodolom kao što se dogodio sv. Pavlu. Taj brod na kojem je bio sv. Pavao to je Crkva koja i danas putuje na uzburkanom moru. Sv. Pavao hrabrio je svoje suputnike. Tako i mi moramo hrabriti one u našoj blizini, u našoj obitelji koji više ne vje-ruju. Budimo i mi na tom brodu oni koji nose svjetlo i nadu“, rekao je nadbiskup Devčić te pozvao hodočasnike da se odazovu Hr-vatskom nacionalnom hodočašću u Rim u studenom ove godine povodom Godine vjere koju je proglasio Sveti Otac Benedikt XVI.

Dan peti - Rabat i MdinaHodočasnike je dočekalo kišovito jutro. Krenuli su u Rabat i Mdinu, neka-

dašnji glavni grad Malte. U katedrali sv. Pavla u Rabatu u 10 sati imali su sv. misu. Katedralu su u 18 st. obnovili Ivanovci jer je bila oštećena u potresu 1693. g.

U propovijedi je nadbiskup rekao kako su apostoli odmah imali poteškoća u naviještanju Radosne vijesti jer oni koji su dali osuditi Isusa nisu mogli pod-nijeti da njegovi učenici nastavljaju njegovo djelo. „Sv. Petar koji je nekoliko dana prije zatajio Isusa i pobjegao odjednom postaje hrabar u naviještanju Istine. Zašto? Gospodin je Petra promijenio. Susret s Isusom mijenja čovjeka. Postajemo novi ljudi. Srca nas danas bole kada vidimo kolike mlade krizma-mo, a oni odlaze iz Crkve. Možda nisu djeca kriva nego mi koji ih nismo do-sta pripremili da se otvore Duhu Božjem. Svatko od nas ponekad, iz raznih razloga, zataji poput Petra. Potrebno je da Isus i nas plašljivce i kolebljivce preobrati, da i od nas napravi druge ljude, da budemo otvoreni svjedoci, da o sudbini našeg naroda ne odlučuju oni drugi, nego oni kojih ima puno više. Zar da nakon 1300 godina kršćanstva odbacimo Isusa? Mi ne živimo svoju vjeru, ne nosimo Krista u tkivu našeg društva jer šutimo, jer smo pasivni. I tako je po cijelom kršćanskom svijetu. Da su naši kršćanski roditelji danas autentični svjedoci poput sv. Pavla i djeca bi takva bila i svjedočila istinske kršćanske vrijednosti. No, unatoč teškoćama, ne smijemo gubiti hrabrost da ne upadne-mo u beznađe. Mi moramo svjedočiti jer je Gospodin s nama, on nas čeka na obali kao što je čekao apostole i prati nas svojom riječju i svjetlom“, rekao je nadbiskup Devčić i pozvao hodočasnike da se vrate s ovog hodočašća svojim domovima i na radna mjesta obnovljeni u vjeri i da budu Kristovi apostoli.

Nakon misnog slavlja hodočasnike je pozdravio nadbiskup Malte mons. Paul Cremona OP. Uputio ih je da razgledaju malu spilju ispod crkve u kojoj je prema predaji sv. Pavao naviještao Radosnu vijest Maltežanima. Spilju su posjetili i blagoslovili pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.

Poslijepodne, uz pratnju vodiča hodočasnici su razgledali Mdinu. Grad-ska arhitektura najviše predstavlja fatimidski period koji je započeo u 10. st. U 11. st. Normani su izgradili debele utvrde, a od 17. st. u arhitekturu je uveden barok. Posjetili su katedralu sv. Petra i Pavla koja je 1699. g. obnovljena u baroknom stilu. Oko šesnaest sati iz La Valette opet su katamaranom krenuli prema Siciliji. Iz luke Pozzalo krenuli su u malo mjesto Acireale pokraj Catanie, glavnog grada istoimene pokrajine na istočnoj obali Sicilije, na obali Jonskog mora.

Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla

Tijekom misnog slavlja hodočasnici su obnovili svoja krsna obećanja, a dva bračna para svoje ženidbene zavjete: Željko i Marija Mahulja koji ove godine slave 50. godišnjicu braka i Josip i

Silvana Hajplan koji slave 10. godišnjicu.

Sva misna slavlja tijekom hodočašća pjesmom je pratio zbor od petnaestak pjevača župnih

zborova župa Riječke nadbiskupije. Na orguljama je svirala s. Ljiljana Nikić, a dirigirala je prof. Mirjana Žužić koja vodi župni zbor na

Pećinama u Rijeci.

Hodočasnici su u 7 autobusa bili predvođeni svećenicima: Matijom Matičićem, Nikicom Uravićem, Velimirom Martinovićem, Vjekoslavom Kanićem, Vjekoslavom Kovačem te časnom sestrom Ljiljanom Nikić i vjeroučiteljicom Katicom Dessardo. Kao hodočasnici bili su tu i svećenici Anto i Ilija Aračić te časne sestre

Suzana Samardžić i Mihelina Banić.

Crkva brodoloma sv. Pavla

Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla

Dan šesti - CataniaRano ujutro iz Acirealea hodočasnici su otišli u Cataniu,

drugi grad po veličini na otoku. Catania je smještena na se-izmički aktivnom području te je u nekoliko navrata srušena u katastrofalnim potresima 1169. i 1693. g.

U 11.30 sati imali su misu u katedrali sv. Agate, zaštitnice grada. Izgradio ju je G. B Vaccarini preko ostataka normanske crkve iz 11. st. U ovoj raskošnoj baroknoj crkvi sahranjen je tali-janski skladatelj Vincenzo Bellini.

Tijekom misnog slavlja hodočasnici su obnovili svoja krsna obećanja, a dva bračna para svoje ženidbene zavjete: Željko i Marija Mahulja koji ove godine slave 50. godišnjicu braka i Jo-sip i Silvana Hajplan koji slave 10. godišnjicu.

I u ovoj trećoj propovijedi nadbiskup Devčić je nadahnuto i veoma poticajno govorio. „Mi Crkva smo Isusovo mistično Tije-lo i zato su Isus i Crkva nerazdvojni i nema Isusa živog osim u Crkvi, ona ga svjedoči i po njoj on djeluje. U prvoj Crkvi Isusovi učenici, nakon što su dobili nalog propovijedanja, nailaze na prepreke od Židovskog vijeća koje je zbunjeno jer apostoli na-stupaju neustrašivo, a na Veliki petak svi su se razbježali i zata-jili ga. Nepojmljivo im je da su ozdravili hromog od rođenja, po očitom, prepoznatljivom znaku poznatom svima u Jeruzalemu. I zato nemaju hrabrosti kazniti ih, nego im samo prijete i zabra-njuju da govore u ime Isusa Krista. To što je bilo na početku, to je i danas. Razna vijeća ovoga svijeta se i danas suprotstavljaju Isusovom imenu i naviještanju njegove Riječi. Kada Crkva ne-što predlaže u ime njegove Riječi, nailazi na razne prepreke. I nama treba te apostolske nepokolebljivosti, da nam Isus ispuni srca svojim darovima i da nas ojača. Židovi su se čudili aposto-lima. Znali su da su to neuki ribari, pa otkud sada tako govore? Ali apostoli su bili tri godine u Isusovoj školi, slušali su njego-vu Riječ i vidjeli kako djeluje. Tu su stekli to znanje i mudrost. Draga braćo i sestre, molite za nas svećenike da preko naših usta Riječ Božja dopre do svih srca, svom snagom moći pre-porađanja. Idimo i mi u Isusovu školu, školu molitve. Čitajmo evanđelja i pitajmo se što to nama Gospodin govori. Apostol je i danas svaki onaj koji je s Isusom, a to je svaki kršćanin. Ljudi to na nama trebaju prepoznati. Želimo li mi to zaista ili se skri-vamo, ili smo malo Isusovi, malo od nekog drugog? Mi zaista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo! - rekli su apostoli. Zato se Crkva ne može ušutkati. U kojoj mjeri Crkva doživljava ljepotu snage Isusova uskrsnuća? Ona ne može i ne smije o tome šutjeti. Ako nemamo potrebu govoriti o svojim vjerničkim iskustvima, onda nešto nije u redu s našom vjerom. Kada se vratite kući, nemojte ne govoriti o onome što ste vidjeli, čuli i razmatrali na ovom hodočašću, nego donesite drugima uskr-snu nadu“, rekao je nadbiskup Devčić.

I tu je hodočasnike pozdravio mjesni nadbiskup mons. Sal-vatore Gristina. Rekao je kako u ispovijedanju vjere u Uskrslog pomaže vodstvo izvanrednog svjedoka sv. Pavla te da je dobro

što su baš u ovoj vazmenoj osmini odlučili slijediti njegove sto-pe na Siciliji i Malti. Nadbiskup Devčić toga dana oprostio se od hodočasnika jer se zbog službenih obveza morao vratiti u Rijeku. Zahvalio se organizatorima hodočašća i svim vjernicima koji su u njemu sudjelovali.

Poslijepodne su hodočasnici otišli do Etne, još uvijek aktiv-nog i najvišeg vulkana u Europi koji se izdiže na 3320 metara nadmorske visine, a pokriva područje od 1190 kvadratnih kilo-metara. Bilo je hladno i vjetrovito. Došli su do kratera Monte Sil-vestri na visini od 1660 m. Autobusi su se penjali serpentinama krajolikom prošaranim crnom lavom. Vrh Etne bio je u snijegu i oblacima. Hrabriji su otišli do kratera iako je bio jak vjetar.

I tu noć su noćili u Acirealeu.

Dan sedmi - MessinaPretposljednji dan dugog putovanja u jutarnjim satima ho-

dočasnici su iz Messine trajektom preko Messinskog tjesnaca došli do najjužnije točke Italije te su do Salerna putovali gotovo osam sati. Putem ih je pratila jaka kiša koja ih je dočekala i u Salernu. Misno slavlje imali su u 17.30 sati u franjevačkoj crkvi Presvetog Srca Isusovog a predvodio ga je mons. Nikica Ura-vić, rektor bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II“ u Rijeci. U propovijedi je između ostalog rekao kako vjera izaziva vjeru, a to je ona vjera koja nas čini ljudima i naš život neće biti uzalud ako istinski po njoj živimo.

Pompeji, povratakUjutro nakon doručka hodočasnici su krenuli prema po-

sljednjem odredištu svoga putovanja, u Pompeje. U papinskoj crkvi Gospe od Pompeja slavili su misu koju je predvodio orga-nizator hodočašća, biskupski vikar za pastoral Matija Matičić. U propovijedi je istaknuo najvažnije dijelove evanđelja koje su hodočasnici proteklih osam dana čuli na misnim slavljima. „Potrebno je svaki dan Bogu reći ‘Da!’, da nas obraća, da mu se vraćamo, da se dogodi to novo stvaranje. Isus kada dolazi među učenike govori: ‘Mir vama!’. To je taj novi Duh, novo stva-ranje nakon uskrsnuća“, rekao je Matičić i pozvao hodočasnike na misu zahvalnicu u katedralu sv. Vida 20. travnja. Tu je po-zdrav hodočasnicima, u ime nadbiskupa i papinskog prelata Pompeja uputio njegov osobni tajnik.

Nakon misnog slavlja imali su gotovo dva sata vremena za razgledanje čuvenih Pompeja, rimskog grada kojeg je s njego-vih 20 000 stanovnika zatrpala velika erupcija vulkana Vezuva 79. g. Grad je bio zatrpan pod slojem pepela 1600 godina dok nije slučajno otkriven. Utorak ujutro oko 2 sata svi su sretno sti-gli do Rijeke, mnogi ispunjeni i nošeni Duhom Božjim koji ih je obilato blagoslivljao na svakom svetom mjestu, mnogi možda tek na početku obraćenja, ali svi radosni i bogatiji za neka nova povijesna i zemljopisna saznanja.

Crkva sv. Pavla, RabatIznad Pavlove spilje

Dan četvrti - MaltaRepublika Malta otočna je država u Sredozemnom moru s

manje od pola miliona stanovnika. Smještena je nedaleko Sicilije, a oko 300 km je udaljena od obale Afrike. Zbog svog strateškog položaja Maltom su tijekom povijesti vladale mnoge sile: Feničani, Rimljani, Fatimidi, Ivanovci i Britanci. Izrazito je katolička zemlja. Kr-šćanstvo je na Maltu donio sv. Pavao kada je oko 60. g. na putu za Rim na carski sud, doživio brodolom na njezinim obalama. Arheo-loška istraživanja ukazuju na to da se radi o povijesnom događaju. Nakon brodoloma Sv.Pavao je bio smješten u kući poglavara oto-ka, Publija. Ozdravio je njegovog bolesnog oca. Svjedočeći tome, Publije je prešao na kršćanstvo, a sv. Pavao ga je posvetio za prvog biskupa Malte.

Ujutro, uz pratnju vodiča hodočasnici su pješice krenuli pre-ma La Valetti u poludnevno razgledavanje grada. U La Valetti se nalaze brojne znamenite građevine iz 16. st. kada su otokom vla-

dali Ivanovci. U njemu se isprepliću razni umjetnički stilovi: maniri-zam, barok,neoklasicizam i moderni funkcionalizam u područjima obnovljenim nakon Drugog svjetskog rata. Grad je pod zaštitom UNESCO-a.

Malteške vitezove ili red hospitalaca sv. Ivana, ili Ivanovce osnovao je učitelj Gerard u 11. st. Svi članovi reda bili su redovnici, ali su s vremenom poprimali viteška obilježja. Posvetili su se zbri-njavanju bolesnih i ranjenih i pomagali su braniti kršćanske hodo-časnike na putu za Svetu Zemlju od islamskih napada. Na Maltu su došli 1530. g. Konkatedrala sv. Ivana je jedna od najvećih i najspek-takularnijih crkvi u Europi. Ivanovci su ju izgradili u 16. st. kao svoju samostansku crkvu. Pod je popločen s 400 mramornih nadgrobnih ploča koje su posvećene vitezovima sv. Ivana, a na zidovima i svo-du nalaze se freske, remek djela mnogih umjetnika. U katedrali su hodočasnici vidjeli najznametija djela velikog slikara iz tog vremena Caravaggia: «Sjeća glave sv. Ivana» i «Sv. Jeronim».

Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju

Fotografije shodočašća: