radosavljevic zivota - menadzment znanja

Upload: pieremichel

Post on 08-Apr-2018

326 views

Category:

Documents


5 download

TRANSCRIPT

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    1/161

    DR IVOTA RADOSAVLJEVI

    MENADMENT ZNANJA I(LI) ZNANJE U MENADMENTU

    (OD PREDVODNITVA DO MAESTRALNOSTI I DALJE.......)

    BEOGRAD, 2008.

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    2/161

    Autor

    Dr ivota Radosavljevi, red. prof.

    Univerziteta Privredna akademija Novi Sad

    Recenzent:

    Dr Vojislav Vuenovi, red. prof.

    Ekonomskog fakulteta u Beogradu

    Priprema:

    Maja Anelkovi

    Kompjuterska obrada:

    Zec Ljubomir

    Izdava:

    Centar za edukaciju rukovodeih kadrova i konsalting Beograd

    Tira: 500 primeraka

    CIP Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd

    6501 (035)

    Radosavljevi, ivota

    Menadment znanja ivota Radosavlejvi, Beograd

    Centar za edukaciju rukovodeih kadrova i konsalting

    173. str. 24 cm.

    Tira: 500 primeraka

    a)Menadment prirunici

    ID 30050316-1

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    3/161

    SADRAJ

    1. UVOD

    2. Odreenje i geneza menadmenta znanja

    2.1. Odreenje menadmenta znanja

    2.2. Menadment znanja nije prolazni trik2.3. Razlika izmeu podatka, informacije, znanja i mudrosti

    2.4. Geneza menadmenta znanja

    2.4.1. Menadment znanja u Staroj Grkoj i Rimu

    2.4.2. Menadment znanja u Srednjem veku

    2.4.3. Prelazak iz tampanog u digitalno doba

    2.5. Rezime

    3. Evolucija znanja u usmeravanju zajednikim radom

    3.1. Prevodnitvo

    3.2. Vodjstvo

    3.3. Preduzetnitvo

    3.4. Rukovoenje

    3.5. Poslovoenje

    3.6. Menadment

    3.7. Rezime

    4. Znanje kao resurs

    4.1. Znaaj znanja kao resursa

    4.2. Znanje kao specifian resurs

    4.3. Rezime

    5. Menadment proces znanja

    5.1. Kreiranje znanja

    5.2. Uenje

    5.3. Pamenje

    5.3.1. Mozak kao skladite znanja5.4. Raspored znanja

    5.5. Transfer znanja

    5.5.1. Proces transfera znanja

    5.5.2. Jaz izmedju znanja i primene

    5.5.3. Preduslovi uspenog transfera znanja

    5.5.4. Naini transfera znanja

    5.5.5. Strategija transfera znanja

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    4/161

    5.5.6. Uloga interneta u transferu znanja

    5.5.7. Implikacije transfera znanja

    5.6. Iskoriavanje znanja

    5.7. Upravljanje sistemom znanja

    5.7.1. Karakteristike u upravljanju znanjem

    5.8. Organizacija koja ui

    5.9. Strategija upravljanja znanjem5.10. Rezime

    6. Menadment kao rezultat akumuliranog znanja

    6.1. Znaaj menadmenta

    6.2. Menadment kao multidisciplinarna nauka

    6.3. Menadment kao interdisciplinarnanauka

    6.4. Menadment kao transdisciplinarna nauka i prakselogija

    6.5. Menadment kao profesija

    6.5.1. kolovanje menadera

    6.6. Menadment kao vetina

    6.7. Tipologija menadmenta po tehnolokoj osposobljenosti

    6.8. Specijalna ideologija, obuavanje i treniranje menadera

    6.9. Rezime

    7. Upravljanje inovacijama

    7.1. Logino linearno i nelinearno zakljuivanje

    7.2. Invencija

    7.3. Inovacija

    7.4. Vrste inovacija

    7.5. Inovativni i inovacioni menadment

    7.6. Zakonitosti u razvoju inovacija

    7.7. Upravljanje tehnolokim inovacijama

    7.7.1. Alternativne strategije

    7.7.2. Dve kljune strategije razvoja tehnolokih inovacija

    7.7.3. Dilema: Liderstvo ili sledbenitvo7.7.4. Vrste inovacionog proizvoda

    7.7.5. Visina ulaganja i trokovi

    7.7.6. Postojanje tehnikih standarda

    7.8. Kreativna imitacija

    7.9. Otkrivanje i zatita inovacija

    7.10. Rezime

    8. Majstrostvo u menadmentu

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    5/161

    8.1. Osnove majstorskog menadmenta

    8.2. Rezime

    9. Maestralni menadment

    9.1. Maestralnost u menadmentu

    9.2. Karakteristike maestralnog menadmenta

    9.2.1. Kreativnost

    9.2.2. Inventivnost9.2.3. Inovativnost

    9.2.4. Obuenost

    9.2.5. Upornost

    9.2.6. Genijalnost

    9.2.7. Naunost

    9.3. Sprega maestralnosti i nauno tehnikog progresa

    9.4. Novi zahtevi maestralnog menadmenta

    9.4.1. Ponaanje naunog menadmenta

    9.4.2. Sukobi u maestralnom menadmentu

    9.5. Rezime

    10. Savremene tehnike i tehnologije u menadmentu

    10.1. Znaaj tehnika i tehnologija u menadmedntu

    10.2. Kvantitativno kvalitativne tehnike

    10.3. Tehnike totalnog kvaliteta (TQM)

    10.3.1. Filozofija totalnog kvaliteta

    10.3.2. Implementacija

    10.3.3. Delegiranje ovlaenja

    10.3.4. Odreenje referentne take

    10.4. Brainstorming

    10.4.1. Tehnologija breinstorminga

    10.5. Reinenjering

    10.6. Benchmarking

    10.6.1. Potreba za benchmarkingom10.6.2. Efekti benchmarkinga

    10.7. Rezime

    11. Stanje menadmenta znanja i menadera u Srbiji

    11.1. Kvalitet menadera Srbije

    11.1.1. Strunost

    11.1.2. Starosna i polna struktura

    11.2. Prisustvo ideologizacije i amaterizma

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    6/161

    11.3. Zapostavljenost profesionalizacije

    11.4. Potrebe za profesionalizacijom

    11.5. Mogunost profesionalizacije

    11.6. Mogui koncepti (super) profesionalizacije

    11.7. Mogui efekti od (super) profesionalizacije

    11.8. Rezime

    12. Literatura13. Ispitna pitanja

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    7/161

    1. UVOD

    Stalni rast elja i potreba ljudi i njihovih zajednica u svakoj novoj vremenskojdimenziji uslovljava poveanje uspenosti ostvarivanja sve brojnijih, raznovrsnijih isloenijih ciljeva. Ograniene mogunosti pojedinaca u svim oblastima ivota i rada,nameu potrebu da ljudi iznalaze nove naine i organizacione forme, odnosno naineusmeravanja, kako bi mogli da poveaju svoju mo i uticaj u prirodnom i drutvenomporetku. Sve vei uticaj na promene stanja u prirodi i drutvu, omoguilo je oveku da

    poveava resurse i sa istima zadovoljava sve vee potrebe, koje se stalno poveavaju.Iz navedenog proizilazi da su pitanja manje vie bila uvek ista, ali su odgovori u

    svakoj novoj vremenskoj dimenziji bili drugaiji i po pravilu efikasniji, saglasno steenomiskustva, vetini, odnosno znanju, koje je ovek sticao.

    Tako su ljudi jo u svom prvobitnom, odnosno primitivnom obliku ivljenja,posmatrali prirodne pojave, procese i ponaanja divljih ivotinja. Oni su ve tada uoili dase krdo ivotinja esto grupie, kako bi u oporu poveao svoju snagu u borbi sa drugimivotinjama. ovek je takoe uoio da u svakom krdu divljih ivotinja postoji predvodnik,koji artikulie ponaanje opora. To je najee bila najjaa, najbra, ili najvea ivotinja,koja se izdvajala od ostalih po odreenim karakteristikama. Ovde je fizika snaga,

    odnosno jaina ivotinja bila odluujua, da bi u krdo, postojao predvodnik.U isto vreme, ljudi su uoili da pojedinac, odnosno ljudska jedinaka, daleko tee

    opstaje u prirodnom poretku, a posebno u borbi sa drugim ivotinjama, jer ovek neraspolae ni velikim eljustima, ni jakim kandama, ni velikom brzinom, da bi se mogaosuprotstaviti ivotinjama, od kojih je vrebala svakodnevna opasnost. Saglasno navedenom,ovek je obezbedio sopstveni opstanak, zahvaljujui druenju sa drugim ljudima iudruivanjem, kako bi se suprotstavio pojedinanim ivotinjama, kao i oporima..

    Kada je ovek, u meusobnim druenjima, poveao ansu za sopstveni opstanak uborbi sa ivotinjama, nastojali su da olakaju tu borbu, ili da sebe uine to efikasnijim. Utoj borbi, ljudi su uoili da se zajednikim lovom, ili sakupljanjem plodova, ostvaruju

    daleko vei efekti u odnosu na pojedinani lov, pa su se stvarale lovake druine kako bitaj efekat uveavali. Time je ovek doao do saznanja da se kroz zajedniki rad izajednike aktivnosti daleko uspenije ostvaruju ciljevi i u prvi plan usvojio stav da jezajednitvo spasonosno reenje ne samo za opstanak, ve i za razvoj, odnosno progres.

    Zajedniko obavljanje radnih aktivnosti, ali i zajedniki ivot, namee potrebu dase zajednike aktivnosti usmeravaju, tj. da svi lanovi grupe deluju u jednom smeru ipotuju odreeni reim ivota i rada. Ljudi su jo u lovakim skupinama zakljuili, da jelov bio efikasniji, kada je druina postupala po zamisli, jednog, za to najvetijeg lovca ikada su lanovi lovake skupine, tu zamisao manje vie sprovodili. To je dovelo do potrebu imenovanja nekog od lanova grupe da obavlja usmeravanje i artikulisanjeinteresa, kako to inae radi i predvodnik u stadu, ili oporu divljih ivotinja. Tako je

    nastao predvodnik, u modernom argonu voa ili lider. On je bio najvaniji, jer je odvoe, odnosno njegove zamisli u najveoj meri zavisila efikasnost usmeravanjazajednikog rada. Lovaka skupina se zahvaljujui voi razvijala, poveavala svoju snagui svaki put bila uspenija u lovu, to je olakavalo sopstveni opstanak.

    Tokom razvoja, ovek je doao do spoznaje da se pre otpoinjanja odreenihaktivnosti i delatnosti, treba prethodno postaviti cilj, a potom osmisliti i nain njegoverealizacije. Navedeni zakljuci su bili znaajni i kao takvi su se sprovodili u praktinomdelovanju od lovake, do savremene organizacije. To je uz potovanje, prethodnihsaznanja, oveka inilo jo uspenijim u obezbeenju pre svega opstanka, kao prvog iosnovnog cilja u funkcionisanju svakog ivog bia.

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    8/161

    Povezano sa prethodnim je i ovekovo saznanje da se svaki cilj moe ostvariti narazliite naine i da se retko, ili gotovo nikada ne mogu poslovi, ili aktivnosti realizovatina potpuno isti nain. U isto vreme je utvreno, da jedino alati i maine koje je ovekstvorio, mogu da funkcioniu po principu determinizma, odnosno onako kako ih je oveknapravio, odnosno konstruisao.

    Shodno navedenom, utvreno je da svaki nain obavljanja odreenih aktivnosti,iziskuje manje ili vee napore, manji ili vei utroak resursa i da je ovek u svakoj novojvremenskoj dimenziji pronalazio efikasnije i efektivnije naine u radu i poslovanju.

    Razloge treba traiti u poveanju ovekovih saznanja i primeni savrenijih orua i oruja,koja su opet rezultat poveanja ovekovih znanja, a pre svega praktinih znanja.

    Ve navedeno ukazuje na predmet istraivanja kojim e se baviti ova studija.Analizom i istraivanjem, treba ukazati i dokazati zakonitosti usavravanja, odnosnopoveanja efikasnosti obavljanja zajednikog rada, putem profesionalizacije aktivnostiusmeravanja, odnosno rukovoenja.

    Utvrivanje navedene zakonitosti se moe obaviti istraivanjem razvoja oveka injegovih orua i oruja, odnosno kroz drutveno ekonomske formacije, ali i putem pojedinih modaliteta i tehnika usmeravanja, od predvodnitva, vostva, preduzetnitva,rukovoenja do menadmenta kao posebnog modaliteta usmeravanja, odnosno

    rukovoenja. Kvalitet istraivanja se poveava, ukoliko se istom pristupi sa obastanovita, jer su i zakljuci, odnosno zakonitosti objektivniji.

    Studijom Menadment znanja i (li) znanje u menadmentu upravo za predmetsvog istraivanja ima utvrivanje objektivnih injenica i zakljuaka profesionalizacijeaktivnosti usmeravanja zajednikog rada do vieg nivoa, odnosno superprofesionalizmakao najvieg, ali ne i krajnjeg dometa osposobljavanja oveka za postizanje postavljenihciljeva.

    2. ODREENJE I GENEZA MENADMENTA ZNANJA

    Menadment znanja je u poslednjoj deceniji dvadesetog veka evoluirao od prakse ikonsultanstva do akademske nauke. On je poput drugih granskih nauka postaospecijalizovano podru je upravljanja putem znanja, vetina i sposobnosti, odnosnomudrosti, kako organizacionim, tako i drutvenim i drugim sistemima.

    2.1. Odreenje menadmenta znanja

    Menadment znanja se esto poistoveuje sa informacionim sistemima, ili samenadmentom ljudskih resursa. U stvarnosti, on ima korene u irokom mnotvudisciplina poput filozofije, biznis menadmenta, antropologije, informacionih nauka,

    psihologije i kompjuterskih nauka.Znanje, i nain na koji se ono koristi, prate oveanstvo jo od poetka civilizacije.U postindustrijskoj ekonomiji, koja se nekad naziva i ekonomija znanja (Bel 1973;

    P.Draker 1992), menadment znanja je postao nova disciplina koja zadobija ogromnupopularnost meu akademskim svetom, konsultantima i ljudima iz prakse. Zagovara se datradicionalne industrijske tehnologije, ili zanatske vetine vie nisu ono to pokreekonkurentsko delovanje, ve je to znanje koje je postalo kljuna vrednost i preimustvokoje pokree organizacioni opstanak i uspeh privrede i drutva.

    Menadment znanja je relativno mlada disciplina koja ima korene u brojnimdisciplinama. Neka literatura o menadmentu znanja je veoma orijentisana nainformacione sisteme, ostavljajui utisak da je to malo ta vie od menadmenta

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    9/161

    informacija. Druga literatura posmatra vie ljudsku dimenziju stvaranja i deljenja znanja,ime je tema slinija menadmentu ljudskih resursa. Ovo su dve najee dimenzije iesto postoji malo preklapanja izmeu njih. Svaka od njih ne razume onu drugu, jer se jezici i pretpostavke svake discipline znaajno razlikuju. Ipak, upravo oveinterdisciplinarne veze obezbeuju najbolja napredovanja na polju upravljanja znanjem.

    Usled interdisciplinarne prirode ovog novog polja, nee pomoi uobiajenaakademska razgranienja tradicionalnih podru ja tematika. Na primer, relativno retko jeda e diplomirani strunjak iz kompjuterskih ili informatikih nauka stei dovoljno osnovau menadmentu ljudskih resursa a obratno vai za studente tradicionalnog biznismenadmenta. Ovaj orsokak je esto zasnovan na strahu obeju strana zasnovanom naprirodi i relativnim vrednostima njihovih vetina i strunosti. Pored ove dve dominantnedimenzije, postoje neke dodatne perspektive u literaturi o MZ1, koje su u opsegu odstrategijskog do menadmenta kulturne promene. Ne iznenauje da postoji malousaglaenosti izmeu ove ponude, jer mnogi autori usmeravaju svoje teme na njihovujednodisciplinarnu perspektivu.

    Od mnotvo definicija i odreenja menadmenta znanja Devenport i Prusak su1998 godine integrisali odreenje koje je proizilazilo iz perspektive informacionih sistemai ljudskih resursa i definisali menadment znanja kao integraciju menadmentainformacionih sistema, menadmenta organizacionih promena i prakse menadmentaljudskih resursa.

    Svon i njegovi sledbenici pod menadmentom znanja podrazumevaju: bilo kojiproces ili praksu stvaranja, pribavljanja, deljenja i korienja znanja, bilo gde da se ononalazi, radi poboljanja uenja i performansi u organizacijama.

    Niveli definie menadment znanja sa strateke perspektive. Po njemumenadment znanja je: Unapreivanje naina na koji se firme suoavaju sa visokoturbulentnim okruenjima i putem koga se moe pokrenuti njihove baze znanja (ilipoduprti njihovu imovinu znanja) u cilju obezbeivanja neprekidne inovaci

    Iz datih definicija jasno je da ni jedna ne uvaava interdisciplinarnu stratekuperspektivu. Uvaavajui navedeno menadment znanja se moe definisati kao efektivan proces uenja povezan sa istraivanjem, iskoriavanjem i deljenjem ljudskog znanja

    (skrivenog i eksplicitnog) koji koristi odgovarajue tehnologije i kulturno okruenje radipoboljavanja intelektualnog kapitala i performansi neke organizacije.

    2.2. Menadment znanja nije prolazni trik

    Kao i u svakom novom polju razmatranja, menadment znanja ima svoje kritiare iprotivnike. Najglasniji do sada dolaze od informacionih naunika koji su izgleda ugroeniizgledima da to moe marginalizovati njihovu sopstvenu disciplinu (Ponzi i Kenig 2002;Vilson 2002). Ovo strahovanje je neopravdano, jer je informaciona nauka jedna odosnovnih komponenti menadmenta znanja, iako nije jedina. Dati su brojni argumenti radipokazivanja da menadment znanja nije nita vie od starog vina u novoj boci, poput Alise

    iza ogledala, termini mogu znaiti ta god neko odabere da znae.Prvi argumentje da menadment znanja nije nita drugo do moda ili hir. Razlika

    izmeu mode ili hira je u vremenskom trajanju. Hirovi dobijaju veliki interes tokomkratkog vremena, a zatim nestaju. Ipak, mode imaju mnogo due trajanjezainteresovanosti. Usvojene su bibliometrijske tehnike radi istraivanja obima bibliografskih zapisa kao jednog indikatora popularnosti teme tokom vremena.Pretpostavka je da je menadment znanja slian ostalim menaderskim hirovimai pomodarijama, poput ciklusa kvaliteta, menadmenta totalnog kvaliteta i reininjeringa

    1 menadmentu znanja

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    10/161

    biznis procesa. Ipak, empirijski dokazi govore protiv ovih argumenata. Bibliometrijskestudije (1991-2001) pokazuju da je menadment znanja imao skoro eksponencijalan rast uprethodnih nekoliko godina i da ne pokazuje znake smanjenja (Ponzi i Kenig 2002).

    Drugi argumentkoji daju kritiari je da menadmet znanja ne izdrava rigorozneanalize, jer se pojavio iz prakse konsultovanja (Vilson 2002). Ovo jasno nije sluaj, jerznanje ima korene u literaturi o organizacionom uenju i strategiji sa mnogo duim poreklom strogosti prilaza. Organizacija znanja je razmatrana od nekih naunika jo odranih 1960-ih (Etcioni 1964). Znatno skorije, naunici su polemisali o pogledu na firmuzasnovanom na znanju (Grant 1996; Spender 1996) koje nasleuje pogled na firmuzasnovan na resursima (Barnej 1991; Barnej 2001) i institucionalnu teoriju (Penrouz 1959;Selznik 1957). Na nivou strunjaka u praksi, postojale su studije koje su istraivalestrategije i pristupe menadmenta znanja u eminentnim asopisima poput Hardvard BiznisRivju (Hansen i os. 1999; Novaka 1991). Na ovom polju se pojavljuje predstavnicirigoroznog znanja, ukljuujui kritike analize literature kao i alternativnih uvida poputpostmodernistikih orjentacija (Kaling i Stir 2003; Stir 2003).

    Trei argument protiv menadmenta znanja je da mnoge vrhunske biznis kolenisu uspele da reaguju na ove napretke u menadmentu znanja u svojim nastavnim programima (Vilson 2002). Neke biznis kole mogu ukljuiti materijale povezane samenadmentom znanja u razliitim nastavnim modulima poput stratekog menadmenta,menadmenta ljudskih resursa i strategije informacionog menadmenta. Bilo bi znaajnoukoliko ijedna biznis kola bude ignorisala nastavnu osnovu povezanu sa menadmentomznanja. U nekim kolama u V.Britaniji, poput Otvorene univerzitetske biznis kole, postoje specijalizovani moduli o menadmentu znanja i oni privlae znaajan brojstudenata. Disciplina menadment znanja je stara oko 10 godina i nije udno to su nekebiznis kole pioniri na ovom polju, dok druge procenjuju njen uticaj.

    Krajnji argumentje da menadment znanja nije nita drugo do zamenamarketinga (Vilson 2002). Ovo znai da mnoge softverske kue jednostavno predeklariusvoje proizvode ubacivanjem oznake znanje ili menadment znanja negde na svombrendu. Zasigurno postoji neki element toga. Takvim organizacijama se moe oprostiti tozarauju na popularnosti menadmenta znanja na korporativnom tritu. Jedan primer toga je Lotus Notes softver koji je sebe predeklarisao sa Knowledgeware (softver za znanje)

    umesto Groupware (deljivi softver). Ipak, menadment znanja je vie od softvera isistema, ak i ako postoje njegovi vani aspekti. Odreena zabuna moe nastati kadakritiari pogreno pretpostave da je menadment znanja razvio potpuno novi komplet alatau prethodnih nekoliko godina, umesto to je izgraivao i prilagoavao postojeeinformacione sisteme koje e iskoristiti do kraja. Budue MZ tehnologije e verovatnoistraiti puteve ukljuivanja u ogroman rezervoar podrazumevanog znanja uorganizacijama.

    Jedan ubedljivi kontra-argument protiv mnogih kritiara je jasan empirijski dokazkoji pokazuje da je menadment znanja postao jedan prihvaeni deo korporativnogplaniranja, posebno meu velikim firmama. Pojavila su se specijalistika radna mesta ijase popuna trai putem interneta, kao to su: direktor menadmenta znanja, menader

    odeljenja za znanje, ekonomista znanja, administrator znanja, menader projekta znanja,itd. Istraivanje izvreno od strane KPMG Konsaltinga u 1999-oj (KPMG Konsalting2000) na 423 organizacije u V.Britaniji, ostatku Evrope i SAD-a pokazalo je da je 81%velikih kompanija razmatralo neki program MZ, od kojih je 38% ve imalo jedan aktivan program znanja. Ovo istraivanje je izvedeno pre svega meu rukovodiocima i elnimrukovodiocima velikih organizacija sa prometom od preko 200 miliona dolara godinje.Istraivanje je potvrdilo da 64% ovih firmi ima strategiju MZ i da su glavni pokreta i MZstrategije bili top menaderi, ili ljudi iz upravnih odbora. Najei MZ problemi koji suzabeleeni su informaciono preoptereenje, nedostatak vremena za deljenje znanja inemogunost efektivne upotrebe znanja. Glavni uzrok neuspeha MZ poduhvata se nalaze

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    11/161

    oko pitanja ljudskih resursa. Ovo ukljuuje nedostatak razumevanja korisnika uslednedovoljne komunikacije, nesposobnost integrisanja MZ praksi sa normalnim praksamarada, nedostatak vremena za uenje i nedostatak adekvatnog treninga. Pored ovogistraivanja, postoje brojni dobro dokumentovani primeri firmi angaovanih u MZstrategijama i praksama, poput Bakmen Laboratorija i BP (Briti Petroleuma) u privatnomsektoru i Svetske Banke i UN u javnom sektoru.

    2.3. Razlika izmeu podatka informacije - znanja - mudrosti

    Definicija iz renika kae da podatak predstavlja "poznate injenice, ili stvarikoriene kao osnova za zakljuivanje ili raunanje." Mi dobijamo podatke iz spoljnogsveta kroz naa ula i pokuavamo da damo smisao tim signalima pomou naeg iskustva.Ovi spoljni podaci postaju interna injenica. Pretpostavka o injenicama je da su tane. Alinaa ula mogu da nas zavaraju. Jedan od primera je optika iluzija Eerove slike koja semoe videti na dva razliita naina. Eer je nainio jedno lukavstvo stvaranjem nemoguihslika, poput ljudi koji se penju i sputaju stepenicama u isto vreme, to je kontradiktorno.Mi takoe moemo iskljuiti podatke na brojne naine koji utiu na nae zakljuivanje iliizraunavanje. Prvi je da se ne fokusiramo na podatke, poput efekta zabave kada smobombardovani sa mnogo podataka ali smo u stanju da ih veinom ignoriemo (pozadinskium) i skoncentriemo se na podatke osobe sa kojom priamo. Mi takoe iskljuujemopodatke, jer naa ula nisu u stanju da reaguju na signale poput ultraljubiastog svetla, iliultrazvuka, a moemo iskljuiti namerno podatke stavljanjem zatite na oi ili zapuaa zaui (Midovs 2001) ili nenamerno tokom preoptereenja podacima.

    Postoje razlike izmeu kvantitativnih i kvalitativnih podataka. Na primer, brojevi72% i 83% su primeri podataka koji mogu imati viestruka znaenja i veoma su zavisni odkonteksta. Oni mogu ukazivati na srednje rezultate ispita ili karakteristike novogkarburatora koji se testira. Stoga, podaci su bez znaenja van konteksta i zahtevajupovezivanje sa neim drugim.

    Kvalitativni podaci su jo problematiniji, jer zavise od percepcije poiljaoca i primaoca podatka. Deset uesnika na nekom sastanku e verovatno dati deset razliitih

    miljenja o njemu zavisno od njihove percepcije i njihovog selektivnog ukljuivanja iiskljuivanja podataka. U ovom smislu, podaci su vrednosno optereeni. Jedan primerovoga su dva umetnika, jedan evropski i jedan kineski, koji su slikali "verne predstave"istog krajolika u Engleskoj (Gombri 1960). Za Evropljaninove oi, slika kineskogumetnika je bila tipina kineska slika. Ovaj primer pokazuje karakter konceptualnezasienosti opaanja i podataka pri emu je teko razluiti ta je opaeno (empirijski) a ta je neopaeno (teorijski ili konceptualno). Mi moemo imati opaaje u naim oima bezkoncepata, ali nemamo percepciju podataka bez koncepata (O'Konor i Kar 1982).

    Renika definicija informacije je neto izreeno' ili 'in informisanja ilisaoptavanja'. Ipak, ovo nam ne pomae da razlikujemo podatak i informaciju. Informacijamoe biti smatrana kao 'sistematski organizovani podaci' (Midov 2001). Termin

    sistematski ukazuje na mogunost predvianja ili zakljuivanja iz podataka,pretpostavljajui da su oni zasnovani na nekom sistemu. Ukoliko nam se da neki nizneparnih brojeva poput 7,9,11,13 mi moemo predvideti iz informacije da e sledei broju nizu biti broj 15. Da bi informisali, podaci moraju da budu organizovani. Ovo se moeuraditi preko neke vrste eme klasifikovanja radi obezbeivanja okvira za naerazmiljanje. Na primer, biblioteke klasifikuju njihove knjige koristei bibliografskuklasifikacionu emu. esta je Divijeva decimalna klasifikacija koja je zasnovana na podelisvog znanja u deset polja u opsegu od 0-999. Divij je u osnovi sledio Darvinov model ukome su razliiti aspekti i delovi znanja povezani jedni sa drugim bilo preko direktnognasleivanja, ili preko sluajne slinosti. Svo znanje je podeljeno u rodove (genera) i vrste

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    12/161

    (specie) korienjem pristupa slinog Darvinovom. Deset obuhvatnih klasa (000, 100,...900) su dalje izdeljene, najpre u 401,402, ... zatim 410, 411, a zatim dodavanjemdodatnih brojeva nakon decimalne take, to je povezano sa brojem koji se moe pojavitipre take (primer je da broj nakon decimalne take bude isti za odreene periode koji supokriveni u povezanim oblastima tema poput engleske istorije i engleske literature).

    Druga koncepcija informacije je podatak koji nosi neko znaenje, relevantnost icilj. Ovo znaenje ne mora da bude nauno znaenje poput Divijovog sistema klasifikacijeali moe imati subjektivno znaenje dato od strane primaoca podataka ili poruke.Informacija daje oblik podatku i pravi razliku u gleditu ili uvidu primaoca podatka. Uovom smislu, primalac podatka je onaj koji odreuje da li je poruka podatak iliinformacija. Neki konsultanski izvetaj moe biti napisan da informie vie menadere okritinim stavkama ali se od strane primaoca moe proceniti kao preopirno i nekorisnotivo (Dejvenport i Prusak 1998). Znaenje u podacima se esto javljaju kroz neki oblikpovezivanja sa iskustvom ili povezivanjem sa ostalim podacima.

    U praktinom smislu, znanje moe biti posmatrano kao primenjiva informacija,kao to je pokazano u hijerarhiji podataka, informacija i znanja na sledeoj slici:

    Primenjiva informacija omoguava nam da bolje odluujemo i daje nam efektivaninput za dijalog i kreativnost u organizacijama. Ovo se odvija preko obezbeivanjainformacije na pravom mestu, u pravo vreme i na pravi nain (Tivijana 2000).

    Znanje omoguava da delujemo efektivnije u poreenju sa informacijom ilipodatkom i daje nam veu sposobnost predvianja buduih ishoda. Ipak, znanje je mnogosloenije od ovog jednostavnog pojma. Ne postoji jo uvek koncenzus o prirodi znanja,sem da je ono zasnovano na percepciji koja moe dati racionalno opravdanje za sebe.Takve percepcije su zasnovane na naim ontolokim i epistemolokim pretpostavkama ostvarnosti.

    Da pojednostavimo, mi svi nosimo 'naoari razliitih boja' bez obzira da li smotoga svesni ili ne. Ove naoari imaju pretpostavke o stvarnosti, poput toga da li je onaobjektiva ili subjektivna (ontologija) i pretpostavke o tome ta moemo spoznati(epistemiologija). Nastavljajui ovu analogiju, znanje o odreenoj pojavi e verovatno bitirazliito ukoliko neka osoba nosi plave a druga osoba ute naoari. Stoga, na primer, nijeiznenaujue da znanje o trokovima i prednostima organizacionog restruktuiranja seesto veoma razliito sagledava od strane zaposlenih s jedne, i vieg menadmenta, sdruge strane. Tumaenje istih podataka i informacija e varirati u znaajnoj meri zavisnood ovih percepcija i polazne osnove znanja pojedinaca.

    ISTINA

    PAMET

    ZNANJE

    INFORMACIJAPODATAK

    ISTINA

    PAMETZNANJE

    INFORMACIJAPODATAK

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    13/161

    Najea napomena o znanju u postojeoj MZ literaturi ima korene u ideji ologikom bihejviorizmu zasnovanom na radovima Gilberta rajla i Majkla Polanija. Sa ove perspektive, znanje postoji zajedno kontinuumom izmeu preutnog (podrazumevanog)znanja (know how znati kako) i eksplicitnog znanja (znati ta). (Polani 1967; Rajl1949). Jedan od glavnih izazova u MZ je istraivanje kreativnih naina da pretvaranjeosnove preutnog znanja u organizacijama u eksplicitno znanje (Nonaka 1994).Organizacione rutine, prakse i norme takoe mogu delovati kao deo ove osnove preutnogznanja. Uprkos tome to je trenutno perspektiva logikog bihejviorizma dominantna na polju preutnog i eksplicitnog znanja, postoje brojne alternativne perspektive o prirodiznanja. Kako literatura dobija na zrelosti, verovatno e ostale perspektive poputpostmodernizma, kritike teorije i realizma moda dati nove prodore na ovom polju.

    Pamet (mudrost) i istina su prikazane da imaju vie kvalitete negoli znanje. Ovipojmovi su jo neuhvatljiviji negoli znanje. Pamet je sposobnost da se deluje kritiki ilipraktino u datoj situaciji. Ona je zasnovana na etikim sudovima vezanim sistemuverenja neke osobe. Pamet je esto iskazana poznatim citatima, poslovicama i izrekama.Neki primeri poslovica irom sveta ukljuuju sledee:

    Deca trebaju vie da oponaaju a ne da se kritikuju (Francuska) Ne moe se celo nebo sagledati kroz bambusovu cev (Japan) Postoji mnogo zvuka u upljoj bavi (Rusija)

    Veruj u Alaha, ali vezuj svoju kamilu (Arapska) Zapitanost je poetak mudrosti (Grka)Istina je jo problematinija, jer postoji sve razumevanje da je ovaj drutveni

    fenomen optereen teorijom, kako je ilustrovano primerom kineskog i evropskogumetnika. Ne postoje opaanja koja su neutralna u odnosu na teoriju, jer nae preutneteorije, ili koncepcije sveta utiu na nae opaaje. Pojmovi istina i objektivnost izgledaju besmisleno ukoliko se svet drutva moe razumeti jedino kroz posebne nainesagledavanja. Ovo implicira da postoje viestruke istine umesto jedne apsolutne istinedrutvenih fenomena.

    2.4. Geneza menadmenta znanja

    Jedan od najstarijih oblika menadmenta znanja je usmeno prenoenje predanja sakolena na koleno. Ovde nalazimo i prve korene upotrebe ljudskog pamenja zaskladitenje znanja. Ovaj usmeni prenos znanja se odvijao kao proces prenoenja porukapomou govora tokom vremena, to se nalazi kod mnogih pesnikih tradicija irom sveta.Proces prenoenja poinje kada se poruka ponavlja tokom vremena a zavrava se kada onanestaje zbog mnotva razloga. Poruka moe predstavljati vesti poput izvetaja oevidaca,glasine ili vizije, sna i halucinacija u nekim drutvima. Ostale grupe poruka su tuma enja poput priseanja na detinjstvo, objanjavajuih komentara i istorijskih pria, poezije,pesama i kazivanja. Epske pesme se mogu zapamtiti radi ostvarivanja saglasnosti tokomsvakog recitovanja, ali injenica je da su se stvarne rei verovatno menjale tokomvremena.

    Jedinstvena karakteristika usmene tradicije je da je poruka neopipljiva i akumuliratumaenje tokom prenoenja. Uzastopno akumuliranje i biranje tumaenja mogu dovestido toga da su poruke iz usmene tradicije postale izmenjene prethodnim tumaenjima. aki ako pouzdanost poruka iz usmene tradicije moe biti pod sumnjom, one pruajusadrajno znanje o vestima ili tumaenjima neke zajednice ljudi.

    Usled ogranienja usmene tradicije, prvi znaci uvanja znanja kroz pisanje datirajuoko 3000 godine p.n.e. Sumeri nastanjeni u junoj Mesopotamiji su imali velike koliinetrske i gline oko svojih reka. Oni su uobliavali glinu u ploice, a trske u trougaone oblikeza pisanje ili pera, i usavrili su nain pisanja nazvan klinasto pismo koji se sastojao iz

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    14/161

    prostih linija i utisnua. Kombinacija ovih jednostavnih utisnua (na latinskom cunei)predstavljao je mnogo stotina rei i glasova.

    Pisari ili dubsar-i su provodili mnoge godine obuke kao egrti kod majstora iliummia-a. Pisari su bili visoko cenjeni u drutvu, i po statusu su bili jedva ispod visokogsvetenika. Znanje koje je zabeleeno na ovim glinenim ploicama je bilo u opsegu odadministrativnih zapisa, Hamurabijevih zakona i branih ugovora, pa sve do legendi imitologije.

    Davno, oformljene su kolekcije ovih glinenih ploica i izazov je postaloorganizovanje znanja u tablicama u nekom obliku sistema katalogizacije. Godine 1980-e,arheolozi su otkrili jednu prostoriju punu glinenih ploica u davnoj kraljevskoj palati Eblau Siriji, koji su datirali oko 2300 godine p.n.e.

    Ovo nam je dalo primitivan oblik kataloga u obliku duge liste rei, objekata, imenamesta i vrsta. Biblioteka u palati je bila mesto obuke za pisare i pospeivala je stvaranje iouvanje znanja koje je bilo slino po prirodi dananjim univerzitetima (Lerner 1998).

    Jedan od najveih rezultata znanja u antikom svetu obuhvatao je preko 10,000radova koji su sadrani na 30,000 glinenih ploica naenih u biblioteci Asurbanipalove palate (oko 650 gdoina p.n.e.) u Ninevi. Ova Asirska kolekcija je u osnovi bila arhivastvorena kao javna arhiva za dravu. Pisari i uenjaci su bili angaovani na sastavljanju,prepravkama i ureivanju razliitih vrsta znanja.

    U antikom Egiptu, medijum za prenos i uvanje znanja je bio papirus. On jepravljen od stabljike obine trske koja je bila svuda u delti Nila. Papirus je imao prednostu odnosu na glinene ploe u tome to je bio mnogo laki, lake prenosiv i mnogo manjelomljiv. Papirus je korien za manje formalne zapise. Formalniji zapisi su zapisivani ukamenu, i jo uvek se mogu videti na mnogim egipatskim spomenicima. Najpoznatija biblioteka faraonskog Egipta je bila kompleks izgraen od strane Ramzesa II koji senazivao 'svetom bibliotekom' i koji je bio ispisan reenicom 'Mesto izleenja due' (Lerner1998). Biblioteka je sadravala tekstove o poeziji, astronomiji, istoriji, ininjerstvu,poljoprivredi i mati o tome ta eka kralja u njegovom zagrobnom ivotu.

    2.4.1. Menadment znanja u Staroj Grkoj i Rimu

    Iako je pismenost bila iskljuivi domen pisara i naunika u drevnoj Mesopotamiji iEgiptu, ona je bila znatno razvijenija u staroj Grkoj. Knjige su pisane na papirusu, iako jetakoe bio raspoloiv i pergament. Centralni istorijski dogaaj u staroj Grkoj su biliTrojanski ratovi, opisani od strane Homera u epovima Ilijada i Odiseja. Ovi stihovi surecitovani i usmeno prenoeni preko generacija pesnika. Jedno od prvih pitanja je biloustanovljavanje kompletnog teksta Homerovih epova. Ovo je pokuano u estom veku pren.e. od strane tiranina Pejsistratusa koji je takoe osnovao i prvu javnu biblioteku u Atini(Lerner 1998).

    Prenoenje znanja preko knjiga je posebno dola do izraaja u vreme Sokrata (400godini p.n.e.) Nekoliko decenija posle, sakupljanje knjiga je postalo rairenije inajverovatnije su Platonova Akademija i Aristotelov Licej posedovali njihove sopstvene

    privatne biblioteke. Aleksandar Makedonski, je shvatio doprinos koji knjige i bibliotekeimaju u klasinoj helenskoj kulturi, koju je osvojio. Ipak, tek nakon njegove smrti 323godine p.n.e, Ptolomej I, jedan od Aleksandrovih generala, postaje kralj Egipta i pokreenajveu biblioteku starina u Aleksandriji. Ova biblioteka, poznata kao Muzej, cvetala jetokom vie stotina godina, privlaei mnoge poznate pisce, pesnike, naunike i ueneljude i imala je vie od 600,000 spisa. Muzej, ili mesto Muza, ukljuivalo je radove izistorije, filozofije, muzike i vizuelnih umetnosti. Pored toga, ono je prualo studije jezika iliterature i viestruke komentare, renike i osnove o poznatim tekstovima poput Ilijade iOdiseje. Retke i arhaine rei u Homerovim tekstovima su objanjavane u jednojFilitasovoj kompilaciji nazvanoj Ostali radovi. Ovaj renik tekih ili metaforinih rei je

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    15/161

    doiveo ogroman uspeh meu strastvenim itaocima Homera. Velika biblioteka uAleksandriji je unitena 48 godine p.n.e. Tada je uniteno 400,000 spisa u poznatomCezarovom kratkom Aleksandrijskom ratu.

    Glavni rival Aleksandrijskoj biblioteci je bio u Pergamonu, izgraen u vremeAtalusa I (247-197 g.p.n.e). Ona je posedovala oko 200,000 spisa i fokusirala se vie naistraivanja Homera, geometriju i umetnike kritike. Postojalo je ogromno rivalstvoizmeu Pergamona i Aleksandrije oko uenosti i njihovih kolekcija. Ipak, ovo je zavreno41 g.p.n.e. kada je Pergamon potpao pod vlast Marka Antonija koji je Kleopatri dao itavukolekciju od 200,000 spisa, verovatno kao kompenzaciju za gubitak koji je Julije Cezarnaneo Aleksandrijskoj biblioteci.

    Iako su Rimljani pokorili Makedoniju 168 godine p.n.e., osvajake snage su bilepod znaajnim utiskom bogatstva grke kulture i njihovih kolekcija knjiga. Mnoge od ovihknjiga su se obrele u Rimu kao ratni plen. Uenja iz ovih knjiga su bila visoko cenjena odmnogih generala poput Polusa Emiliusa koji je izgradio jednu od prvih poznatih rimskihbiblioteka (Haris 1995). Julije Cezar je zapoeo gradnju javne biblioteke u Rimu koja binadmaila biblioteku u Aleksandriji, ali ovaj plan nikada nije ostvaren usled njegoveprerane smrti.

    Prva javna biblioteka u Rimu je osnovana 39. godine p.n.e. od strane politiara igenerala Gaja Asinija Polija. On je stekao lino bogatstvo u osvajanju Dalmacije i koristio je deo toga da prikupi brojne privatne kolekcije i oformi biblioteku u Hramu slobode(Atrijum Libertatis) koja je sadrala knjige i na grkom i na latinskom. Tradicija osnivanja javnih biblioteka se nastavila tokom rimske ere, iako su privatne biblioteke bile takoerairene u ovom periodu, a njihova veliina je bila esto srazmerna bogatstvu vlasnika.Jedna od najveih rimskih biblioteka je bila verovatno Ulpijanska biblioteka koja senalazila u Forumu Trajana i koju je izgradio car Trajan 114 godine p.n.e. To je bila javnabiblioteka velikog obima, sa dva velika odeljka, jednog za kolekcije na grkom, a druga zaknjige na latinskom. Iskljuiva svrha odeljaka je bila da slui itaocima njihovih kolekcijau prostranom i raskonom okruenju. Odeljci su bili dekorisani velikim skulpturama, saobilatom upotrebom kamena i mermera. Knjige su bile lako dostupne itaocima i nisu bilenaslegane u ogromnim redovima, kao to je bilo uobiajeno u grkim bibliotekama.Organizovanje biblioteke je zahtevalo usluge specijaliste za katalogiziranje, preslaganje i

    opravku oteenih knjiga. Odreeni ostaci Trajanovog Foruma postoje i danas u Rimublizu ulice Via dei Fori Imperiali (Kason 2001).

    Znanje sadrano u spisima u rimskim bibliotekama je bilo izloeno brojnimrizicima. Ovo je ukljuivalo este poare, napade insekata na akte kao i vlagu ubibliotekama. Razliiti uenjaci i pesnici su mogli da padnu u nemilost te su itava njihovadela sklanjana sa polica. Ovo se desilo Ovidiju pod carem Avgustom i Liviju i Virgiliju pod carem Kaligulom (Vegand i Dejvis 1994). Stoga, selektivnost znanja iz usmenetradicije se moe primeniti i na znanje koje nastaje iz pisanih izvora.

    2.4.2. Menadment znanja u Srednjem veku

    Uspon hrianstva u IV veku n.e. je imao dramatian uticaj na prirodu znanja kojese skupljalo i uvalo u bibliotekama. Religija je uzdignuta iznad ostalog znanja i biblioteke su postale povezane sa mnogim crkvama i manastirima. Najee zapadnebiblioteke su se mogle nai u manastirima, gde su monasi bili ukljueni u itanje zapisa,prepisivanju teolokih tekstova (skriptorium) i pisanju komentara na kljune tekstove. Ovoje bila glavna forma uenja za ovaj period. Biblija je naravno bila osnovni tekst i uvale suse razne verzije i oblici ovog dela. Ostali tekstovi u ovim kolekcijama su uklju ivaliradove raznih crkvenih otaca, ivot muenika i svetaca, crkvene slubene knjige, tekstovena latinskom i klasinim jezicima i lokalnu literaturu i istoriju (Haris 1995). Mnoge odovih kolekcija su uvane u kovezima za knjige, ili malim ormanima i bile su paljivo

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    16/161

    uvane i drane pod kljuem. Monasima je bilo dozvoljeno da koriste samo po jednuknjigu u datom trenutku.

    U XII veku, intelektualni ivot se pomerao iz ruralnih manastira u urbane centre, jer je postojala potreba za obrazovanjem i obukom ljudi u rastuim i sve sloenijimekonomijama i vladavinama u Evropi. Katedrale su tradicionalno sluile kao teren zaobuku monaha u teologiji, muzici i kanonskom pravu. One su preuzele novu ulogu iuveale svoje kolekcije knjiga da bi obuhvatile i sekularnije interese poput aritmetike,retorike i astronomije. Neke katedralske biblioteke, poput Kanterberijske su oko 1300-tegodine sadrale oko 5,000 knjiga. Ovo je dovelo do gaenja mnogih manastirskihbiblioteka. Vladavina Henrija VIII u Engleskoj je dovela do daljeg pada u skolastikimkolekcijama prilikom rasputanja manastira u 1530-tim prilikom ega su mnoge zbirkerazgrabljene ili unitene (Haris 1995). Uprkos gubitku hiljada manuskripta, relativno maloznanja je izgubljeno u poreenju sa gubitkom u V i VI veku kada su razliita germanskaplemena razorila zapadno Rimsko carstvo.

    U isto vreme sa pojavom katedralskih kola, odreeni gradovi su postali poznati pogrupama uitelja sa specijalnostima u odreenim predmetima poput prava, ili teologije.Ovo je poelo da privlai brojne studente i uskoro su se uitelji i studenti poeliorganizovati i regulisati svoje aktivnosti. Na primer, univerzitet u Parizu je osnovan oko1200-te i bio je poznat po teologiji. Njemu su priznata odreena prava i privilegije krozpovelju kralja Filipa II. Godine 1167-e, neki engleski studenti su se povukli sa univerzitetau Parizu i vratili se u Englesku da bi osnovali univerzitet u Oksfordu. Redovni studenti subili stariji od 12 godina, a njihov 6-godinji program uenja se sastojao od 7 liberalnih predmeta (Lerner 1998). Iznenaujue, klasina literatura iz Grke i Rima nije bilaobuhvaena programom, jer je posmatrana sa velikom sumnjom. Trivijumi (trivium) su pomogli obuavanju studenata u rezonovanju i argumentovanju: gramatika, retorika,logika. Kvadriviumi (quadrivium) su pomagali obuavanju studenata u prirodnimzakonima univerzuma: aritmetika, geometrija, muzika, astronomija.

    Rani univerziteti su podseali na manastirske biblioteke. Oni su obino biliformirani kao legati crkvenih ili svetovnih pokrovitelja, poput Roberta de Sorbone koji jepomogao osnivanju Sorbone 1257-e godine. Dominantni delovi kolekcije su bili religiozniradovi, zatim klasici, a najzad prirodni zakoni (matematika, medicina, astronomija i

    pravo). Postojala su striktna pravila i propisi o lanstvu u bibliotekama i redu u njima. Na primer, studenti na Oksfordu su mogli da koriste biblioteku jedino ukoliko su studiralifilozofiju tokom 8 godina, a postojala je kazna na Sorboni za ostavljanje otvorenih knjiga(Haris 1995). Knjige su bile skupe, a znanje je bilo namenjeno samo privilegovanima.

    2.4.3. Prelazak iz tampanog u digitalno doba

    Dramatina promena u uvanju i irenju znanja je dola sa pojavom tampe 1455-e. Johan Gutenberg iz Majnca se obino oznaava kao ovek koji je izmislio tampu naZapadu, iako je verovatnije da je to bilo kinesko otkrie iz osmog veka n.e. Prve tampaneknjige u Evropi je bila Gutenbergova Biblija koja je podseala na fini manuskript.

    Manuskripti su bili skupi za izradu, dok su tampani tekstovi smanjili cenu knjiga iomoguili mnogo bre irenje. Uskoro su hiljade knjiga izlazile iz tampe, a posebno jevelika potranja bila za latinskim i grkim klasicima. Ove knjige su nale put do privatnihkolekcija, kao i do javne upotrebe u manastirima, katedralama i prvim univerzitetima kojisu se pojavljivali.

    Posledica tampe je bio nagli skok veliine biblioteka i njihove sloenosti. Ovo jeutrlo put modernom bibliotekarstvu tako da su mogle da budu izvravane osnovnefunkcije sakupljanja, organizovanja, ouvanja i pristupa ovom sveprisutnom znanju.

    Konrad Gesner, otac moderne bibliografije, objavio je 1545-e godine svoju knjiguBibliotheca Universalis da bi pomogao voenju evidencije o sve veem broju knjiga.

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    17/161

    Jedan rani pokuaj popisivanja i nalaenja odgovarajue klasifikacione eme ubibliotekama je nainjen sa Indeksom zabranjenih knjiga ( Index Librorum Prohibitorum)iz 1559-e godine.

    Ovo je doprinelo privlaenju novih italaca i poveavanje nivoa pismenosti meuobinim ljudima. Uvoenje tampanih tekstova je takoe omoguilo svetovnim ljudima daprivatno itaju Bibliju koja je bila u prolosti u domenu manastirskih i katedralskih biblioteka. Oko XVII veka, postojala je eksplozija uenja i znanja koje se odnosilo nanauku i zabeleeno je osnivanje mnogih uenih udruenja koja su poela da ire najnovijemisaono i specijalistiko znanje u njihovim oblastima kroz magazine (Ejsentajn 1979;Vigard i Dejvis 1994).

    Sledei veliki kvantni skok je bilo uvoenje kompjutera krajem XX veka to jedovelo do eksplozije naina na koje se znanje prikuplja, organizuje, skladiti, deli iocenjuje. Digitalni kompjutri rade pomou pretvaranja simbola, slika i rei u binarnejedinice koja se naziva bit (i predstavlja se pomou 0 ili 1). Niz od 8 bitova se naziva bajt. Napredovanje kompjuterske tehnologije je znailo da svake godine sve vee koliineznanja mogu biti sauvane na kompjuterima po niim trokovima. Jedan megabajt (milionbajtova) kompjutrskog kapaciteta skladitenja je prilino est za pojedinane korisnike, avelike organizacije imaju zalihe znanja koje se mere u terabajtovima (1 trilion bajtova).Poveavanje procesorske snage je znailo da neki moni kompjuteri mogu obraditi jednumainsku naredbu u nanosekundi (milijarditom deliu sekunde).

    Glavi uticaj kompjutera je doao kroz telekomunikacije, omoguavajuikompjuterima da se povezuju i da znanje bude deljeno preko mrea irom sveta. Ovo semoe vriti preko mrea lokalnog podru ja (LAN) u nekoj organizaciji ili globalnijihmrea poput informacionog autoputa (interneta). Tehnologija je takoe razvila beinukomunikaciju u kojoj se znanje moe prenositi preko mobilnog telefona ili preko linihdigitalnih pomonika (PDA-ova). Najea forma prenosa znanja je elektronska pota (e-mejl). Fizika razdvojenost ljudi na velikim rastojanjima je postala manja. Grupe ljudi semogu susresti elektronski preko telefona korienjem telekonferencija ili moguistovremeno modifikovati podatke kroz dejta konferencije ili se susretati jedno sa drugimvizuelno na video ekranima korienjem videokonferencija. WWW je srce ove eksplozijeznanja, sa posledinim rastom publikovanja znanja na internetu. Poveani ritam

    tehnolokog razvoja e obezbediti nove i uzbudljive izazove za budui menadmentznanja.

    2.5. Rezime

    Ovo poglavlje je razmatralo 5 kljunih podruja mendmenta znanja:Razliite postojee definicije menadmenta znanja sa prevshodne perspektive

    informacionih sistema ili menadmenta ljudskih resursa. Razliite dimenzijemenadmenta znanja su objedinjene u jednoj integralnoj definiciji sa jedneinterdisciplinarne perspektive.

    Argumente koji pruaju antitezu novom polju debate o tome da li je ono (MZ) ita

    vie odstarog vina u novoj boci.Razluivanje izmeu podatka, informacije i znanja, posebno razjanjavajui ulogu

    poiljaoca, primaoca i medijuma poruke i signala.Pesnike usmene tradicije date u najranijim oblicima upravljanja znanjem u

    civilizacijama i njihove prednosti i ogranienja. Objanjeno je prenoenje znanja sausmene rei na pisane klinaste znakove na glinenim ploicama.

    Centralnu ulogu biblioteka u stvaranju i irenju znanja od antike Grke doformiranja univerzitetskih biblioteka. Razmatran je kvantni skok u prenosu znanja koji sejavio pronalaskom tampe i razvojem kompjutera i internet tehnologija.

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    18/161

    3. EVOLUCIJA ZNANJA U USMERAVANJU ZAJEDNIKIM RADOM

    Svaka organizovana struktura, bilo da se radi o prirodnom ili drutvenom poretkuima proces usmeravanja, odnosno upravljanja i rukovoenja. Ovi procesi su uslovljenikvanutumom i kvalitetom znanja i vetina koje je ovek imao u svakoj drutvenoekonomskoj formaciji. Ispostavlja se da je ovek u svakoj novoj vremenskoj dimenzijiimao efikasniju organizaciju i proces usmeravanja, odnosno upravljanja. Tako su nastajalei nestajale pojedine metode. U prvobitnim primitivnim drutvima i organizacijama je

    postojalo predvodnitvo, kao prvi oblik usmeravanja grupe ka odreenim ciljevima, kojepredstavlja imitaciju iz ivotinjskog sveta. Vremenom se predvodnitvo transformisalo uvostvo, a vodjstvo u preduzetnitvo, odnosno rukovodjenje sa razliitim modalitetima, domenadmenta kao novog kocepta koji takodje ima svoje modalitete.

    3. 1. Predvodnitvo

    Usmeravanje je verovatno najstarija profesija kojom se ovek poeo baviti. Ona jenastala onog trenutka kada su iva bia (ivotinje i ovek) poela da se meusobno drue ida kroz zajedniki ivot i rad obezbeuju sopstveni opstanak. Tada se pojavljuje potrebada jedinka predvodi opor ivotinja, kako bi se celo stado lake odbranilo od drugihivotinja. Svoje izvorne oblike, usmeravanje i upravljanje nalazi u predvodnitvu kojepostoji u ivotinjskom svetu, odnosno u oporu ivotinja, jatu ptica, roju mrava, roj pela,itd.

    ovek je doao do zakljuka, da u roju mrava postoji usmeravanje i organizacija,esto savrenija, nego to to ovek misli. Takoe je utvreno da i u jatu ptica, postojivisok nivo grupnog delovanja, kao i pravila njihovog funkcionisanja kada su u pitanjudugi letovi. Angels Arien preporuuje ljudima da ue iz prirode, odnosno od gusaka i za todaje brojne primere koji se mogu primeniti i na zajedniki rad kod ljudi.

    Time se moe zakljuiti da u ivotinjskom svetu postoji organizacija i predvodnitvo. Zahvaljujui predvodnitvu i zajednitvu, odnosno prirodnoj sposobnosti

    percepcije od strane ivotinja, a posebno predvodnika da utvrdi opasnosti koje ih vrebajuna odreenom lokalitetu, pojedine vrste ivotinja su opstale, dok one, poput dinosaurusasu odavno nestale. Zato i kaemo, Da je bolje krdo jelena koje predvodi lav, negokrdo lavova koje predvodi jelen. To je i prirodno, jer predvodnik uvek ima veuspecifinu teinu od drugih lanova opora, ili krda, zbog svoje jaine, vetine, iliprirodne obdarenosti da artikulie pravila u oporu, ili jatu.

    Saznanja iz predvodnitva u ivotinjskom svetu, ovek je implementirao uusmeravanje, odnosno upravljanje ljudskim skupinama. Taj zakljuak je vaio u prolosti, vai danas, a vaie i u budunosti. Medjutim i predvodnitvo nijestatian fenomen. I ono se vremenom razvijalo, to je dovelo do njegove

    transformacije u vodjstvo, kao kvalitetniji nain usmeravanja ljudskih skupina.

    3.2. Vostvo

    Pojavom prvih ljudskih organizacija se moe smatrati poetkom konstituisanjadrutvenog poretka. U organizovanim drutvenim skupinama, predvodnitvo nije mogloda ispunjava svoje ciljeve, pa se javlja potreba za transformaciju predvodnitva u vostvo.

    Transformacijom predvodnika u vou, predstavlja razvojnu fazu drutvenog poretka u kojoj se javlja potreba za stalnim programiranjima, organizovanjima iusmeravanjima zajednikih svesnih delatnosti svesno organizovanih drutvenih zajednica,

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    19/161

    odnosno organizacionih sistema. Ta potreba u svakoj novoj fazi drutvenog razvoja svevie i sve potpunije se ispoljava.

    Tako nastaje kvalitativno nova razvojna faza, kako u drutvenom, tako i uupravljanju zajednikim radom. Novi kvalitet nastaje pojavom, uslovno reeno prvimprofesionalnim zanimanjem i pojavom prvih ljudi koji su se bavili iskljuivo poslovimaupravljanja zajednikim radom i ivotom. Tako je vostvo postalo stalno zanimanje zaone koji su se tim poslom bavili, ali i stalna potreba u svakoj ljudskoj skupini, nezavisnoda li se radi o organizovanju ivota (naselja, lokaliteti, itd), ili organizovanju ili

    usmeravanju zajednikih radnih aktivnosti.Dok je predvodnik najee bio najsnaniji i najvetiji pojedinac u grupi na

    izvrnim poslovima (pri lovu, obavljanju ceremonijalnih i drugih aktivnosti), dotle voasvoje kvalitete iskazuje kroz umee i vetine u organizovanju i usmeravanju zajednikograda. Vetine kojima je voa raspolagao, postaju i osnova za odravanje autoriteta, ali i zairenje moi pojedinaca.

    Poveanjem linog autoriteta voe i irenje njegove dominacije na ostale lanovegrupe, stvara uslove da voe stiu jo vee poverenje za programiranje, organizovanje iusmeravanje zajednikih aktivnosti.

    Istovremeno poinje da se primenjuje pravilo da se raspodela zajednikih efekata

    ostvaruje u zavisnosti od doprinosa pojedinaca u njihovom ostvarenju. Shodnonavedenom, utvreno je nepisano pravilo (obiaj), da onaj koji organizuje i usmeravazajedniki ivot i rad, najvie doprinosi ostvarenju zajednikog efekta, pa je i logino daon i najvie dobije od ostvarenih efekata. Meutim, pojedinac sa najviim autoritetom, pored toga to je imao najvei udeo u raspodeli, je esto odreivao i nain, pa i udeosvakog pojedinca u ostvarivanju zajednikog efekta.

    Osnovu za ovo pravilo naeno je u injenici da su poslovi organizovanja,programiranja i usmeravanja grupe najsloeniji i najnaporniji i da od njih u najveoj merizavisi i uspenost grupe. Kako su voe vodile grupe u duem vremenu, stvarali su seuslovi i za raslojavanje, to dovodi do privatne svojine i prvih antagonistikih drutava.Koja su diferencirala klasu povlaenih i potinjenih. Ona su u osnovi promenila statusvoe, ali i njegov izbor, odnosno imenovanje, kriterijume po kojima se oni imenuju, dokorienja razliitih instrumenata u ostvarivanju ciljeva, itd.

    3.3. Preduzetnitvo

    Sa stanovita evolucije usmeravanja i rukovoenja, vano je shvatiti da je u novouspostavljenom transformacionom procesu preduzetnitvo postalo novi moni instrumentu poveanju uspenosti. Bez obzira to postoje razliiti pristupi ovom pitanju, osnovaovog prilaza mora biti preduzetniki duh, koji je nepomirljiv, promenljiv, inovativan utraenju novih proizvoda i usluga, novih trinih nia i uopte novih izazova. Shodno

    navedenom, kada se govori o preduzetnitvu, treba imati u vidu pre svega matovitost,inovativnost, inicijativnost, znanje, obrazovanje, dinamiku, procenjivanje i predvianje,moral, motivisanost i rezolutnost.2

    Preduzetnitvo u prethodnom kontekstu se ne sme shvatiti kao vlasnitvo nad biznisom, to se esto u teoriji i praksi ini. Vlasnitvo nije uslov za postojanje preduzetnitva. Transformacijom voenja u preduzetnitvo, nastao je novi kvalitet kojinema veze sa vlasnitvom, to znai da ove funkcije postoje i kada je preduzetnik vlasniksvog malog porodinog biznisa, ali i kada nema svojine. To potvruje i prof. Vajikonstatacijom: Nije vano da li je u pitanju proizvodna ili usluna organizacija, privatno

    2 Dostani M,Preduzetnitvo i menadment u malom biznisu, Svjetlost, Sarajevo, 1996. str. 7

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    20/161

    preduzee, ili vladina institucija, u svim tim sluajevima nalazi se bitno obeleje preduzetniko upravljanje preduzeem, iako su problemi, norme i ogranienja od sluajado sluaja razliiti.3 Drugo je pitanje intenziteta motivacije preduzetnitva u razliitimvlasnikim odnosima, koji sigurno imaju bitnog uticaja na razvoj.

    Shodno navedenom, preduzetnik i kapitalista nisu sinonimi iako obojicafunkcioniu po principima kapitala. Preduzetnik je ekonomski akter, ija je sutinainsistiranje na buduim oekivanjima, to podrazumeva nesigurnost i rizik. Zbog toga, preduzetnitvo nije ideoloki pojam, koji je vezan za kapitalizam, razvijene trine

    privrede, ve za sve drutvene sisteme, odnosno sve organizacione oblike nezavisno odvlasnikog odnosa, struktuiranja, itd.

    Preduzetnitvo se takoe esto vezuje za male biznise, odnosno za one sisteme kojidaju inovacije. Zbog toga se smatra da su preduzetniki oni sistemi koji inoviraju istvaraju uslove za nastanak novatorija. I ovaj prilaz nije prihvatljiv, jer ga je praksademantovala. P. Drucker navodi da postoji mnogo velikih kompanija, koje su se pokazalei dokazale kao veoma dobri preduzetnici i inovatori. Takvi sluajevi postoje u SAD,Nemakoj, u starim, kao i mladim kompanijama.4

    Zato preduzetnitvo kao razvojni koncept usmeravanja treba shvatiti pre svega kaofilozofiju biznisa i nain operativnog voenja i funkcionisanja preduzea. Pri tom treba

    biti objektivan i realan. Ono nije ni prirodno, ni kreativno. Ono je kako to kae P. Druckerrad, trud, napor... to je preventivna obaveza preduzetnika.

    Objektivna posmatranja nastajanja i razvoja naina upravljanja zajednikimradnim aktivnostima ukazuju da predvodnitvo nastaje osamostaljivanjem specijalizovanihproizvoaa koji angauju nekoliko obuenih pojedinaca iz svoje porodice, ili onih koji senalaze na tritu rada. Tako konstituisana poslovna organizacija, kada uspeno ostvarujeposlovanje, postupno se iri i u svoju strukturu ukljuuje sve vei broj najamnika.5

    Transformacijom voenja u preduzetnitvo nastaje novi kvalitet. Dok voa predvodi i usmerava radne aktivnosti uesnika u obavljanju zajednikog rada i samuestvuje u realizaciji tih procesa, dotle nevlasnik (u predvodnitvu prim. .R.) za sebezadrava samo pravo upravljanja iznajmljenim radom i angaovanim drugim resursimaradi ostvarivanja onih ciljeva koje su oni utvrdili. Time se intenzivira raslojavanje drutvana dve osnovne drutvene klase.

    Sa novim raslojavanjem drutva, zapoinje i razdvajanje regulacionog procesa nadve osnovne funkcije, koje u ovom kvalitetu dobijaju sve karakteristike preduzetnikogprocesa. Preduzetniki proces po svom statusu i kvalitetu, ali i mestu i ulozi u ostvarivanjuefekata organizacije, se razlikuje od procesa voenja, to ga razdvaja na dve faze ili dela, ito:

    prvu skupinu ine one funkcije, aktivnosti i zadaci koji se odnose na usmeravanjezajednikih aktivnosti ka odreenom cilju, a koje se formalizuju kroz donoenjeupravljake odluke.

    drugu skupinu ine izvrni poslovi, odnosno onaj deo upravljakog procesa koji seodnosi na operacionalizaciju, odnosno sprovoenje upravljake odluke kako bi seostvario odreeni efekat, ili izvrila operacija koja e direktno ili indirektnodovesti do konanog efekta (proizvod, uslugu, itd).

    3 ire o navedenom: Ivan Vaji (redaktor),Preduzetniki menadment, Institut za mala preduzea, Beograd,2004. str. 484 P. Drucker, Moj pogled na menadment, Adies, Novi Sad, 2003. str. 1155 V. Vuenovi, ampionski menadment, Obrazovni informator, Beograd, 2004. str. 77

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    21/161

    Ralanjavanjem upravljakog procesa na donoenje upravljakih i izvrnihposlova, nametnulo je potrebu da se za svaku od njih odrede posebni nosioci, sa jasnimrazgranienjem njihovog delokruga rada i aktivnosti. Nosioci ovih funkcija i poslova supreduzetnici.

    Transformacijom voenja u preduzetnitvo nastaje nov kvalitet u kome se sadavoe posveuju samo usmeravanju, tj. postavljanju ciljeva i upravljanjem najamnimradom, a ne i njenom deliminom, ili potpunom realizacijom. U isto vreme se izvrnim poslovima bave nevlasnici, koji sada postaju autonomni, sa vie slobode u realizaciji

    preduzetnike odluke. U preduzetnitvu se integrie vie funkcija u jednu, a samo jedan ito po pravilu preduzetnik obalja menadersku funkciju. Realnost veliine firme i realnost poslova koji se u njoj obavljaju, prisiljava vlasnika da samostalno donosi upravljake ioperativne poslovne odluke6.

    To znai da preduzetnici preuzimaju sve elemente upravljanja, to stvara uslove zaspecijalizaciju u ovoj oblasti, a time i za konceptualizaciju kvalitetnijih upravljakihodluka. Na taj nain preduzetnik ne troi vreme i energiju na izvrnim, kao manje vrednimdelovima preduzetnikog procesa, ve na njegovim kreativnijim i produktivnijim fazama,to je poboljalo kvalitet i uspenost zajednikog rada i organizovanja.

    Transformacija voenja u preduzetnitvo, dovelo je do novog kvaliteta koji je

    otelotvoren u preduzetnikoj organizaciji i usmeravanju.

    3.4. Rukovoenje

    Preduzetnitvo kao biznis je dalo znaajan doprinos u razvoju savremenecivilizacije. Meutim, ono je znaajno i kao razvojna faza usmeravanja. Sa tog stanovita,preduzetnitvo se moe opisati kao dinamian proces neprestanog menjanja kakoekonomske strukture i njene efikasnosti u kojem se preuzimaju rizici od strane pojedinaca,za postizanje rezultata u odreenim poslovnim akcijama.7

    Razvojem usmeravanja zajednikog rada i usloavanje upravljanja poslovnimbiznisom, ispoljava se tendencija da u tako sloenim uslovima, preduzetnici nisu vie bili

    spremni da se izloe naporu i riziku u vezi donoenja upravljake odluke. Oni na drugojstrani nisu eleli da gube dominaciju, ve naprotiv da je i dalje zadravaju, odnosno ire.Da stvar bude potpuno jasna i zaokruena, vlasnici su sve to eleli, ali uz manji rad iulaganja energije, vremena i itd. Izlaz je naen u novim organizacionim formamausmeravanja, uvodjenjem tri faze u obavljanju poslovnih aktivnosti u organizacijama,umesto dve koje su postojale u preduzetnitvu. Ta tri podsistema u sistemu regulisanjacelokupnih odnosa u organizacijama su:8

    nosioci donoenja upravljake odluke. Ova organizaciona celina ima primarnomesto u sistemu i njeni nosioci su vlasnici sredstava za proizvodnju. U ovomorganizacionom delu, vlasnici kroz upravljake organe, a na bazi vlasnitva,

    donose upravljake odluke. Ova skupina je najmanja od svih navedenih, ali istaima najveu ekonomsku mo, koja proizilazi iz vlasnitva u raspolaganju.

    realizatori upravljake odluke. Ovi podsistemi regulacionog sistema imaju zadatakda na to efikasniji i efektivniji nain realizuju upravljaku odluku koju je doneoorgan upravljanja, odnosno vlasnici. Ta funkcija u novo komponovanomorganizacionom procesu se naziva rukovoenje, a njeni nosioci rukovodioci, iako je mogue da ovi nosioci nose i druge termine. Ova skupina je brojnija od

    6 M. Dosti, Navedeno delo, str. 577 I. Vaji,Ibidem, str. 498 A. Markovi i drugi,Izvorita majstorstva menadmenta , str. 37

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    22/161

    upravljake, ali po snazi i uticaju slabija, jer se i ona nalazi u najamnom odnosu savlasnicima. U isto vreme, ova skupina je manje brojnija od izvrne, ali u istovreme i ekonomski snanija od ove funkcije i njenih nosilaca.

    treu organizacionu skupinu ine nosioci izvrne funkcije, iji je zadatak datransformiu upravljaku, odnosno rukovodilaku odluku u delo. Ova skupina,zapravo efektira rezultate prethodnih nosilaca i faza u regulacionom procesu. Nosioci izvrne funkcije su najbrojniji, ak i u savremenim uslovima, u kojimapostoji visok nivo robotizacije i kompjuterizacije i u kome je minuli rad u najveoj

    meri zamenio ljudski rad. Meutim, po ekonomskoj snazi i uticajima ova grupacijaje najslabija, najmanje vrednovana, jer se nalaze u podreenom poloaju, a ispodove funkcije ne postoji ni jedan drugi nivo, ve se ista angauje iskljuivo naizvrnim poslovima.

    Iz navedenog proizilazi da se u novo uspostavljenom organizacionom oblikupojavljuje funkcija upravljanja, funkcija rukovoenja i funkcija izvravanja, koje su istimredosledom i hijerarhijski postavljene. Time dolazi do razdvajanja funkcije upravljanja odrukovoenja, odnosno izvravanja, a za njihovo obavljanje se imenuju posebni subjekti.

    Vlasnici su kao i u ostalim organizacionim formama, zadrali funkciju upravljanjai to onaj deo koji se odnosi samo na donoenje upravljake odluke. Ova funkcija je najvia

    i ona odreuje druge, odnosno funkcije nieg ranga, kao to su rukovoenje i izvravanje.Realizaciju upravljake odluke, upravljai dodeljuju posebnim najamnicima koji senazivaju rukovodioci i na koje delegiraju ovlaenja da u ime njih obavljaju posloverealizacije. Oni u konkretnom sluaju dobijaju svoj funkcionalni autoritet, odnosno vlast po osnovu dodeljene funkcije, koja ima presudnu ulogu u organizacionim sistemimakojima rukovode.

    Unajmljene rukovodioce vlasnici, odnosno upravljai, posebno stimuliu iovlauju, da u njihovo ime i za njihov raun organizuju, odnosno angauju neophodneljudske i ostale resurse koji su uslov za realizaciju utvrenih ciljeva, da tako angaovaneljudske i ostale resurse tako meusobno rasporede i poveu da se tok procesa ostvarivanjaodreenog cilja obavlja sa to manje utroka i tako obezbede to povoljniji efekti u

    ostvarivanju utvrenog cilja.9

    Da bi rukovodioci mogli da obave svoj zadatak, pored ovlaenja, vlasnici morajurukovodiocima staviti na raspolaganje odreena sredstva za rad i druge materijalne inematerijalne resurse. Na taj nain, vlasnici prenose i deo autoriteta na rukovodioce, kakobi mogli da konstituiu rukovodilaku odluku o realizaciji upravljake odluke, ali i mo daprisile ili pridobiju izvrioce da realizuju projektovanu zamisao rukovodilaca.

    Iz navedenog proizilazi da je funkcija rukovoenju nieg hijerarhijskog ranga odfunkcije upravljanja, odnosno da je podreena u odnosu na upravljanje, to znai da jezavisna od ove funkcije. Shodno navedenom, rukovoenje je u isto vreme i nadreeno uodnosu na izvravanje, odnosno izvravanje je zavisno od rukovoenja. To je proizvelo

    novi kvalitet koji se razlikuje u odnosu na preduzetnitvo u kome je postojao samo odnosizmeu onih koji su donosili upravljake odluke i onih koji su ih realizovali.

    Ralanjavanjem preduzetnikog procesa i imenovanje nosilaca funkcije donoenjapreduzetnikih odluka i njihovog izvravanja, napravljen je znaajan korak u unapreenju preduzetnitva. Ono je omoguilo specijalizaciju nosilaca preduzetnike funkcije, kaoznaajnog faktora poveanja uspenosti.

    9 B. Lekovi i drugi, Menadment tehnologija i filozofija, elnid, Beograd, 1995. str. 106

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    23/161

    3. 5. Poslovodjenje

    Rukovoenje je dinamiki sistem sa intenzivnim razvojem. Ono je oduvek predstavljalo instrument za postizanje vee uspenosti organizacija. U tom smislu se upraktinoj realizaciji primenjuju razliiti modaliteti. Neki od modela su manje ili vie profesionalizovani, drugi su ideologizirani, ili proglaavani za ciljeve, itd. Posebanrazvojni model ili modalitet rukovoenja je poslovoenje, koje je pokuano da seoperacionalizuje na prostorima bive SFRJ.

    Uvoenjem poslovoenja, kao posebnog modaliteta rukovoenja, umesto dugo

    prihvaenog termina direktora, u jugoslovenskoj praksi je egzistirao poslovodni organ. Napolitiku strukturu i zakonodavstvo nisu uticali ni trendovi sa Zapada, zbog ega sunegirali menadment i menadere i ak su ove fenomene smatrali za najvee neprijateljehumanom socijalistikom samoupravnom drutvu.

    Na navedeni nain je funkcija rukovoenja u samoupravljanju ideologizirana i politizirana. Ona se nije shvatala kao profesionalna i odgovorna profesija, ve kaofunkcija, uz ije odreenje je po pravilu dolazio prefiks da je ona specifina. Kako jeposlovoenje shvatano u odnosu na menadment sredinom osamdesetih godina od strane jugoslovenske nauke o organizaciji moe se videti iz sledeih stavova ljudi iz nauke:Funkcija rukovoenja, kao bitna poluga za realizaciju ciljeva kapitaliste kao vlasnika ili

    suvlasnika firme, decenijama je razvijana i odnegovana dotle da menaderi kao njeninosioci uivaju poseban status u kapitalistikim zemljama. Nauka i praksa posebno sudoprinele uobliavanju menaderstva, kao izuzetne vetine, za koju se posebnim postupkom biraju najsposobniji ljudi. Sistem njihovog izbora i usavravanja posebno jerazraen i on dobro funkcionie. Od menadera se mnogo trai zato su oni najuspeniji,posebno cenjeni i priznati, kako drutveno, tako i materijalno...

    U samoupravljanju, rukovoenje ima specifinu fizionomiju, koja samo u nekimelementima ima karakter koji proistie iz samoupravnih drutveno ekonomskih odnosa.Koliko elemenata i kojih treba da se preuzme iz menaderstva, a koliko ima elemenataspecifinih za samoupravne odnose i kakva je njihova fizionomija, nije ni danas, posle 35godina od uvoenja samoupravljanja, ni delimino razjanjena. Moe se pak rei da su

    miljenja veoma razliita, od tvrdnje da rukovoenje u samoupravljanju nema nitazajedniko sa menaderstvom (pa se menaderstvo koristi kao pogrdni izraz zarukovoenje, koji nije za nas prihvatljiv, pa do tvrdnje da je rukovoenje zanat, odnosnotehnologija koja skoro uopte ne zavisi od vladajuih drutveno ekonomskih odnosa.Istina je sigurno, negde na sredini, ali gde je, naa nauka to treba da razjasni.10

    Jasno je da se u konkretnom sluaju i nauka ogreila o naune principe, to znaida je i ona bila zahvaena ideologijom, a esto i bila u slubi ideologije. Nastala jesituacija u kojoj je rukovoenje, odnosno poslovoenje bila osnovna funkcija zaodravanje nesposobnog politikog establimenta. Dok se u razvijenim trinimprivredama razvijao menadment, kao poseban modalitet rukovoenja, u jugoslovenskojsamoupravnoj praksi je dolo do marginalizacije, pa u nekim elementima i do zloupotrebefunkcije poslovoenja. Ekstremnost zloupotrebe je dola do izraaja u:deprofesionalizaciji, amaterizmu, volonterizmu i uvodjenju moralno polike podobnostikao najvanijeg kriterijuma za imenovanje pojedinaca na mesta top menadera.

    10 iri citat preuzet iz rada M. Milivojevia,Funkcija upravljanja, rukovoenja i izvravanja i njihoviodnosi u OUR, koji je prezentiran na naunoj raspravi na temu Nauka i organizovanje udruenog rada,koju je organizovao Centar za marksizam univerziteta u Beogradu i Fakultet organizacionih nauka uBeogradu, u vremenu od 31. oktobra do 1. novembra 1985. Zbornik radova, Izdava FON, 1985, str. 212

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    24/161

    3.6. Menadment

    Za P. Druckera, jednog od najpoznatijih teoretiara menadmenta na svetumenadment je: Vetina upravljanja ljudima, specifina samostalna oblast aktivnosti iznanja. Iako je prethodno odreenje menadmenta bazirano u njegovim ranim radovima, ukasnijim preciznim analizama, a posebno danas, P. Drucker smatra da je menadmentnauka i to jedna od najznaajnijih i najsloenijih nauka, kojom se ovek moe baviti.

    Pored navedenog, on smatra da se menaderstvo odnosi samo na poslovnapreduzea, odnosno ona koja ostvaruju profit, dok ne i za druge, a posebno ne zaneprofitne organizacije. I ovde se kasnije Drucker koriguje i insistira na razlikovanjuvlasnika, odnosno boss od menadera, pri emu istie da je menadment specifianorgan drutva, to znai da ga razmatra kao drutveno istorijsku pojavu.

    Ne ulazei u dalja razmatranja ovog pitanja, pod ovim pojmom trebapodrazumevati nauku i vetinu upravljanja procesom donoenja i realizacije upravljakihodluka, zarad postizanja odreenih ciljeva.

    U okviru ovog pitanja postoji dilema, da li ima neto novog u menadmentkonceptu, ili je to novi trik vlasnika, odnosno staro vino u novom pakovanju. Ukoliko sena postavljeno pitanje odgovori pozitivno, postavlja se pitanje zbog ega je nastao novikoncept, ta je to kvalitativno novo u menadment konceptu, itd.

    Usloavanjem poslovanja i brze promene nastale uvoenjem savremenijih sredstvaza rad je dovodilo u pitanje opstanak onih organizacija koje su se na amaterski nainbavile najvanijim delom upravljakog procesa, a to je donoenje strategijskih odluka. Dabi odrali sopstveni biznis, vlasnici su pronali reenje i novom dizajniranju upravljakefunkcije.

    Ispostavilo se da je vlasnika elita imala imovinu, vlast i mo, ali ne i dovoljnoznanja i sposobnosti da reava probleme u promenjenim okolnostima. Takvo stanje jedovodilo u pitanje i njihov opstanak, jer su trita postajala mesta na kome su se odvijalestalne trine borbe u kojima su pobednici bili oni koji su znali, a ne koji su bili bogati.

    Tako su ishodi trinih borbi zavisili pre svega od pameti profesionalnih upravlja a nevlasnika, a ne od resursa i bogatstva vlasnika.

    Imajui u vidu navedeno, bilo je nuno da se promeni infrastruktura, odnosnoorganizacioni dizajn upravljake funkcije. Odnosno, nasledna prava nad materijalnimdobrima, s jedne strane, i poveanje sloenosti upravljanja i rukovoenja zajednikimradnim aktivnostima, druge strane, utiu da vlasnici sve vie funkcija ukupnog procesaupravljanja prenesu na profesionalne rukovodioce. Ta tendencija predodreuje darazvojnost rukovoenja oznaava postupno preuzimanje komponenti procesa donoenjaupravljakih odluka, od vlasnika na profesionalne rukovodioce.11

    Tako je konstituisan novi model usmeravanja, odnosno rukovoenja zajednikim

    radom i uopte poslovanjem. Njegova sutina, odnosno osnovni sadraj na najbolji nainobjanjava sledea konstatacija: Dalje kvalitativne promene u oblicima privatnogvlasnitva.......... uslovljava kvalitativne promene u odnosima upravljanja i rukovoenjaorganizacionim sistemima. Vlasnici kapitala kao nosioci funkcija upravljanja zadravaju po pravilu za sebe, samo donoenje odluka o dividendama, dok sve ostale funkcijeupravljanja delegiraju profesionalno osposobljenim najamnicima. U toj transformaciji,

    11 A. Markovi i drugi: Ibidem, str. 43

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    25/161

    nosioci funkcija rukovoenja poprimaju kvalitativno nova obeleja, jer se sve potpunijeispoljavaju kao nosioci funkcije upravljanja.12

    Ovaj modalitet rukovoenja se zasniva na stvarnom, odnosno profesionalnomautoritetu, koji za osnovu ima strunost, odnosno sposobnost poveanja efikasnosti iefektivnosti organizacija. Ovo je znaajna kvalitativna razlika u odnosu na ranijemodalitete usmeravanja, jer se ukida pozicioni autoritet koji se zasnivao na snazi kapitala ikoji je bio u nadlenosti vlasnika.

    U takvoj situaciji vlasnici koji raspolau velikim kapitalom, prenose pravo

    upravljanja organizacijama kvalifikovanim i izuzetno sposobnim strunjacima u razliitimnazivima kao to su: predsednici, direktori, izvrni direktori, generalni menaderi,komisije, kolegijalni organi, itd. Sva ova lica manje vie se nazivaju menaderi.

    U menadment konceptu se primenjuju drugaiji instrumenti motivisanja u odnosu naranije modalitete rukovoenja. Umesto prinude i fizike prisile, koriste se pravila struke zapoveanje profita i ostvarenje ciljeva. Time se samo delimino reavaju suprotnostiizmeu drutvenog karaktera proizvodnje i privatnog prisvajanja efekata proizvodnje.

    Dok je voa u svojoj delatnosti i pri donoenju odluka imao u vidu interesedrutvene zajednice, odnosno irih ljudskih skupina, dotle se upravljanje vezuje zaostvarivanje linih interesa vlasnika. Shodno navedenom, razlikuju se ciljevi, nain

    donoenja upravljake odluke i nain njenog ostvarenja u menaderskom kapitalizmu, uodnosu na ranije ekonomske sisteme.

    Za donoenje upravljakih odluka je neophodno posedovanje odreenih znanja,vetina, kao to je to potrebno i za svaku drugu aktivnost i delatnost. Znanje se stiesvesnim delovanjem ljudi, jer se niko nije rodio sa znanjima i umeima. Potrebe zaznanjem se takoe poveavaju u svakoj novoj vremenskoj dimenziji, to znai da se iznanje u menadmentu treba shvatati kao dinamiki sistem.

    Klasni karakter i meusobno suprotstavljeni interesi, nametali su potrebu da senevlasnici organizuju kako bi se oslobodili zavisnosti i tiranije vlasnika, posebno u deluraspodele zajedniki ostvarenih efekata. Oni se organizuju u neformalne organizovane

    otpore, kako bi se suprotstavili organizovanoj formaciji koja ih prisiljava na rad zadrugoga.

    U monopolskom kapitalizmu, proces razdvajanja svojine nad kapitalom od funkcijeupravljanja, doivljava svoj vrhunac. To dovodi do situacije da vlasnici sredstava i imovine postaju rentijeri, a da kapitalom upravljaju menaderi. Time ekonomska vlast sa vlasnikaprelazi u ruke posebne elite, koja potie iz klase najamnih radnika i koja ima sve uslove da isama preraste u povlaenu klasu, odnosno da se iz najamnih radnika transformie ukapitaliste.

    U kvalitativno novim uslovima izvrena je praktina denacionalizacija od vlasnika ipravo upravljanja u celosti povereno profesionalcima za upravljanje. Oni moda ne znaju da

    izvre ni jednu operaciju na proizvodu koga proizvodi njihova fabrika, ali su profesionalci zaupravljanje. Eksperti za upravljanje su osposobljeni pre svega da upravljaju ljudskim, ali idrugim resursima i da u turbulentnim uslovima poslovanja obezbeuju uspeno poslovanjekompanija koje su im poverene na upravljanje.13

    Iz navedenog prikaza se moe jasno zakljuiti da su eksperti ljudi koji raspolauspecijalizovanim znanjima i vetinama, i to onima koja se odnose na upravljanje zajednikimradom, odnosno kompanijama i organizacijama.

    12 B. Lekovi i drugi, Menadment, elnid, Beograd, 1995. str. 11013 . Radosavljevi, Menadment menadmenta, DP Pronalazatvo, Beograd, 1992. str. 19-20

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    26/161

    3.7. Rezime

    Proces ovladavanja i upravljanja je kroz celu ljudsku istoriju menjao svojemodalitete. Evidentno je da je evolutivni razvoj usmeravanja iao od predvodnitva, premavoenju, preduzetnitvu, rukovoenju i poslovoenju, do menadmenta kao modernogkoncepta u upravljanju organizacionim sistemima.

    Svaki od navedenih metoda je imao neke svoje opte, ali i niz posebnih

    karakteristike. To se odnosi i na njihove nosioce. injenica je da su nosioci navedenihmodaliteta koristili razliite metode i alate za ostvarivanje vee uspenosti. Za predvodnitvo je karakteristian relativno demokratski metod u kome je dominiraokonsenzus u donoenju vanih odluka, a posebno kada je u pitanju bio izbor i smenjivanje predvodnika. Voenje kao modalitet je imalo najvii nivo prinude, a bi je bio osnovnialat za postizanje vee uspenosti. Preduzetnitvo je koristilo demokratinije metodeostvarivanja uspenosti, kao to su porezi, radne rente, kuluci, itd, da bi menadmentkoristio nauno tehniki progres i profesionalna znanja iz upravljanja za ostvarenje veeuspenosti.

    Razvojni ideogram u transformaciji pojedinih modaliteta usmeravanja iupravljanja, pokazuje zakonitost da je svaki naredni modalitet upravljanja bio efikasniji i

    efektivniji od prethodnog, to je i logino, jer da to nije bilo, novi modalitet ne bi nizaiveo. To ukazuje da je kriterijum uspenosti osnovna za vrednovanje svakogpojedinanog modaliteta.

    Takoe se pokazuje da je svaki naredni modalitet upravljanja bio demokratiniji, jer se fizika prisila i maltretiranje po pravilu smanjivalo, a uvodile su se demokratinijemetode. Meutim, ideogram pokazuje da ni jedan modalitet upravljanja nije eliminisaoprinudu, ve je ona samo menjala svoje oblike i naine izraavanja. To ukazuje da prinudau upravljanju, pa i u menadmentu nije eliminisana i da se to nee desiti ni u budunosti, jer bilo koji koncept upravljanja ne moe biti uspean bez hijerarhije i nekog oblikaprinude. U budunosti se hijerarhija nee zasnivati na vlasti, ve na znanju, koje e se ikoristiti u pridobijanju ljudi za realizaciju postavljenih ciljeva.

    Analiza pokazuje da do dananjih dana i dalje postoje svi koncepti upravljanja iusmeravanja zajednikog rada, koji su navedeni u ovom radu, samo to su postalimarginalni i zastupljeni u pojedinim i po pravilu u neuspenim organizacijama, ilidravama.

    Takoe je evidentno da je ivotni vek svakog sledeeg modaliteta usmeravanja iupravljanja do dananjih dana imao krai ivotni vek. Tako je predvodnitvo kaodominantan oblik usmeravanja imao najdui ivotni vek, voenje krai ivotni vek od predvodnitva, kao i preduzetnitvo od voenja. Pretpostavka je da e i menadmentkoncept takoe imati za krai ivotni vek od preduzetnitva.

    4. ZNANJE KAO RESURS

    Znanje kao resurs ima znaajan uticaj na sve segmente privrede i drutva.Meutim, ono se razliito definie, to izaziva este nedoumice i u sferi upravljanja. Ipaknajvei broj autora se slau da znanje ine kontekstualne informacije, koje se nazivajueksplicitno znanje, odnosno znanja koja se mogu kodifikovati i zabeleiti za kasnijuprimenu ili transfer i tzv. tacit znanja u koje spadaju: intuicija, iskustvo, vetine, stavovi ikreativnost. Prema miljenju veine autora, ovu vrstu znanja nije mogue zapisati,kodifikovati. Meutim, ozbiljni pokuaji kodifikovanja tacit znanja, obavljaju se u

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    27/161

    najrazvijenijim svetskim kompanijama.14 Analize pokazuju da ni jedan resurs nijeispoljio toliki uticaj na nacionalne i globalne nivoe, kao to je to znanje.

    4.1. Znaaj znanja kao resursa

    Znaaj i uticaj znanja na privredu i drutvo svake nacionalne zajednice, ali i naglobalnom nivou se moe sagledati kroz nekoliko sledeih injenica, i to: znanje utie na nivo demokratije, odnosno demokratija i znanje stoje u upravnoj

    proporciji. to vie znanja, to vie demokratije. Danas su najrazvijenije zemlje nasvetu, u isto vreme i najdemokratinije. Ovde na znaaju dobijaju ekonomske slobode,polazei od toga da su one primarne i da esto opredeljuju i nivo politikih sloboda idemokratije. U isto vreme najnedemokratinije zemlje na svetu su po pravilunerazvijene zemlje u kojima postoje diktature i oligarhije, visok nivo raslojavanjadrutva u kome ima mnogo siromanih i malo bogatih.

    znanje poveava efikasnost privrede i drutva. to u nekoj organizaciji ili drutvupostoji vei kvantum znanja, to e i njena efikasnost biti vea. Poznato je da su prvobitna drutva bila neefikasna, upravo zbog malog znanja. Kako se nivo znanjapoveavao, odnosno uvoenjem tehnikih sredstava, kao primenjenog znanja, tako se iefikasnost poveavala. Zato je svaka sledea drutveno ekonomska formacija bilanaprednija, u odnosu na prethodnu i zato je svaka drutveno ekonomska formacija usvom okrilju u svojoj najvioj fazi znanja stvarala uslove za njeno propadanje.

    nivo znanja utie na stil upravljanja. U drutvima i organizacijama, koje neguju stilprinude, odnosno autokratski metod upravljanja po pravilu nedostaje znanje. U ovimsistemima, se nedostatak znanja pokuava nadoknaditi snagom vlasti i moi koju nekoima zahvaljujui pozicionom autoritetu. I obrnuto. U intelektualnim organizacijama se primenjuje stil pridobijanja ljudi za ideje menadmenta. Ovde bi svako uvoenje prinude, proizvelo konflikte, to je i prirodno, jer svaka neprimerena, a posebnosankcije na intelektualce, proizvodi reakcije, to poveava entropiju funkcionisanjaorganizacije i u krajnjem dovodi do haosa.

    znaaj znanja je i u tome, to se putem prodaje znanja daleko vie zara uje, nego prodajom drugih resursa. Zarade se kreu na milijarde dolara, a da se ne prodaje ilirasprodaje prirodno bogatstvo u sirovinama, materijalima, sredstvima, itd. Znanje koje je ugraeno u projekte, softvere, inovacije i novatorije, danas postaje primarno, uodnosu na radnu snagu koja se prodaje jeftino i koja ne moe da stvori profit. Drutva iorganizacije koje preferiraju znanju imaju najvei ivotni standard, ali one ostvaruju inajbri rast.

    trite menadmenta znanja se brzo razvija i u skoroj budunosti, ono e pretei tritaroba, kapitala. Zbog toga e ono biti glavni elemenat poslovnih strategija. Ono seintenzivno razvija. Primera radi, trite za softvere koji se koriste u menadmentuznanja u 1999. godini iznosilo je oko 515 miliona dolara, dok je ta cifra u 2004.godini porasla na 3, 5 biliona dolara. U isto vreme trite za pruanje uslugamenadment znanju e porasti sa 2, 6 na preko 8, 8 biliona dolara. Cifra od 8. 8 bilionadolara predstavlja samo informacione tehnologije i usluge menadmenta znanja. Ustvari, postojae niz ostalih delatnosti i aktivnosti koje namee trite znanja, a koje jeteko proceniti. Ovo se odnosi na kadrove, pravnu slubu, konsalting, slubu obuke iobrazovanja, koji su presudni za trite menadmenta znanja. Ako su ova trinapredvianja tana, a malo je razloga koji ukazuju na suprotno, da li bilo ko na svetumoe da ignorie ovu izuzetno znaajnu temu i pitanje.

    14 Vie o znanjima kojima se mora upravljati i objanjenje zbog ega je to potrebno u: Z. Lovrekovi,Upravljanje znanjima-izazov novog doba, Zbornik radova, FM, Novi Sad, 2003. str. 9-17

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    28/161

    znanje stavlja tehnologiju u pravi kontekst, odnosno na mesto na kome zaista i treba da bude. Tehnologija omoguava da pojedinci, kompanije i uopte drutva razvijajusisteme procese koji su bitni za njihovu efikasnost. Ljudski faktor u tome ima presudnu ulogu. Ono to ograniava razvoj mnogih kompanija nije nedostatakfinansija i zahteva potroaa ve to nemaju kvalitetne ljude.

    znanje je promenilo i odnos prema ljudima koji znaju. Danas se fokus panjemenadmenta usmerava na uvanje ljudskog kapitala, kao suvog zlata. Prema Veru iFerenu, kompanije u Silikonskoj dolini procenjuju da svaki put kada ih jedan zaposleninapusti kompaniju u proseku kota 125, 000 dolara. Bil Gejts je takoe komentarisaoda bi njegova kompanija bankrotirala da iz nje ode 20 kljunih ljudi Microsofta.

    Iz navedenog proizilazi da znanja ima veliki znaaj i ispoljava bitan uticaj na svesegmente privrede i drutva. Ovaj zakljuak vai na mikro, mezo i makro, odnosnoglobalnom nivou.

    4.2. Znanje kao specifian resurs

    Znanje je proizvod tri razliita elementa. To je neto to je kupljeno, neto to jestvoreno kroz razmiljanje i neto to je dobijeno kroz praksu i uenje. Sve navedeno jepotrebno da bi ovek sklopio uspenu sliku o znanju. Alati, kao to su najpraktinija bazapodataka su vani, ali to nije sve. Pored navedenog, potrebni su ljudi koji e uiti novestvari, nove tehnologije i postavljati nove i izazovne ciljeve. To je konstantan krug gde sepojedinci preispituju i nastoje da stvore intelektualni prostor da bi mogli da ue i olakajupostizanje uspeha.

    U savremenim uslovima javljaju se dileme oko razlikovanja znanja i intelektualnogkapitala. Mnogi posebno razmatraju znanje, a posebno intelektualni kapital. Ne ulazei udetaljniju raspravu po ovom pitanju neophodno je ova dva fenomena posmatrati kao dvestrane istog novia, kako je konstatovao Robert Reich: "U ekonomiji zasnovanoj naznanju, novi novi tog kraljevstva je uenje".15 Znanje u sebe ukljuuje istraivanje irazvoj, zatitne znake i patente i intelektualno vlasnitvo, E-komerc (elektronskoposlovanje) i Internet.

    Intelektualni kapital, je sve ono to postoji u ljudima, ili proizilazi od ljudi. U ovajresurs spadaju individualna znanja i vetine, norme i vrednosti, kultura i ponaanjezaposlenih, baze podataka, metodologije, standardi i procedure, licence, brendovi. estose naziva nevidljivim kapitalom, elei da se na taj nain napravi razlika u odnosu navidljivi, odnosno materijalni kapital.

    Intelektualni kapital se nalazi u glavama ljudi. On nije svojina organizacije,odnosno nije pod kontrolom menadmenta i ne moe biti predmet prometa. Navedenainjenica je logina, jer je znanje jedina privatna svojina koju ovek ima. Intelektualnikapital je ono to odlazi iz organizacije, nakon zavretka radnog vremena, a to jenajvredniji deo organizacije.

    Intelektualni kapital se razlikuje od drugih resursa. Znanje u odnosu na materijalne

    resurse ima sledee specifinosti, i to: dualnost vlasnitva. Dok kod materijalnih resursa nema mogunosti da postoje dva, ili

    vie vlasnika nad jednim predmetom, kod znanja je to mogue. Kada se znanje daje, iliprenosi na drugoga, davaoc ne ostaje bez znanja, ve ono i dalje ostaje u vlasnitvudavaoca, ali i kod primaoca, koji sada postaje takoe vlasnik.

    to se znanje vie deli, ono se uveava, dok se kod materijalnih resursa ono smanjuje.To poveanje je prisutno kod davaoca, ali i kod primaoca.

    poveanje kvantiteta znanja, dovodi i do poboljanja njegovog kvaliteta, posebnoukoliko znanjem raspolae vei broj ljudi.

    15 Citirano u Von Krogh et al., 2000, str. 3

  • 8/7/2019 Radosavljevic Zivota - Menadzment znanja

    29/161

    dok je neznanje univerzalna kategorija, znanje je raznovrsno. Kada ljudi neto neznaju, svi ne znaju na isti nain, ali kada znaju, svi znaju na razliite naine. Timeznanje postaje zamajac za pokretanje brojnih aktivnosti, jere postojei fond znanja,svaki ovek poveati, dodati neto novo, ili eliminisati neto to je ometalopoboljanju.

    znanje je danas najvredniji resurs. On je mnogo vredniji od bilo kog drugog resursa, jer se za njega moe kupiti bilo koji drugi resurs. To znai da je on transverzibilan.Zbog toga razvijeni svet prodaje znanje i po tom osnovu ostvari daleko vei profit, dokzemlje u razvoju prodaju sirovine i po tom osnovu jo vie siromae.

    procesi i tokovi znanja u drutvu i organizaciji koja ui su vaniji, od tokova novca.Protok znanja mora biti tako organizovan da taj proces dobije karakteristike krvotokau organizaciji, a to znai shvatiti potrebu da znanje mora dotei do svakog delaorganizacije. U protivnom, svuda tamo gde ne dosee znanje doi e do umiranja delaprivrednog organizma.

    Ovde se negira klasina organizacija i menadment, koji su se zasnivali nahijerarhijskoj podeljenosti, subordinaciji, jedinstvu uprave, potinjavanju, itd. Upravljanjeznanjem se ne moe obavljati na klasian nain, odnosno na nain na koji smo navikli.

    Znanje kao sistem je povezano i sa okruenjem. Bez ove povezanosti, ovaj sistemne bi mogao da opstane, da se razvija i ostvaruje svoju misiju. Ova napomena je posebnoznaajna za znanje, jer se ono kristaliziralo tokom cele ljudske civilizacije, od pojedinaca igrupa, prenoenjem sa kolena na koleno i uvek nadopunjavalo novim saznanjima. Zato jeovaj sistem izuzetno dinamian, jer ono to je bilo znaajno i epohalno jue, danaspredstavlja moda prevazieno saznanje.

    4.3. Rezime

    Menadment znanjem je proces profesionalnog sticanja, transfera, korienja iskladitenja znanja, kako bi se stekla prednost, mo i presti u odnosu na konkurenciju, ilidruge subjekte. Posedovati prednost je isto to i imati pitolj u borbi noevima.Intelektualni kapital jeste najefikasnije oruje u poslovnom biznisu.

    Stara ekonomija pripada prolosti. "Informacije i znanje su termonuklearnokonkurentno oruje naeg vremena, konstatovao je Tomas Stjuart. Znanje je vanije imonije od prirodnih resursa, velikih fabrika i debelih bankovnih rauna.

    Intelektualni kapital ima dva nivoa, i to gornji i donji. Gonji nivo obuhvataupravljanje ljudskim resursima, procesima i racionalnim korienjem znanja, kao to jeorganizacija uenja, inovacije, itd. Nii nivo u menadmentu znanja i intelektualnogkapitala obuhvata tehnike i postupke kojima se operacionalizuje strategijska zamisao topmenadmenta. Na ovim nivoima se upravo materijalizuje znanje.

    Menadment intelektualnog kapitala je esto povezan sa razvojem znanja, a nekadasa moima znanja. Koncept organizacije uenja izgleda da je u Velikoj Britaniji bioprethodnik upr