1

Kontakt adresa udruženja:UG „Colon“ u Bosni i HercegoviniKolodvorska br.1271000 SarajevoBosna i Hercegovinatelefon: 033 710 360 fax: 033 710 361

COLON

2

3

UvodPred Vama je vodič koji će Vam pomoći u snalaženju u situaciji u kojoj se osobno nalazite ili u kojoj se nalazi neko od Vama bliskih osoba. Ovaj vodič namijenjen je svim oboljelima, članovima njihovih porodica, zdravstvenim radnicima i uopće svima čiji se život mijenja uz bolest kao što je rak debelog crijeva.

Liječenje raka debelog crijeva postavlja mnoge nove odluke, dileme i izazove pred oboljele, ali i pred sve koji ih okružuju i žele im pomoći.

Stranice koje slijede pomoći će Vam savjetima, informacijama o bolesti, njezinu otkrivanju i liječenju te iskustvom oboljelih koji su već prošli ili upravo prolaze sve faze prilagođavanja na nova pravila života.

U izradi ovoga vodiča učestvovali su liječnici, bolesnici i članovi udruženja „Colon“ sa željom da Vam pomognu na putu ka izlječenju. Taj isti put u ovom trenutku prolazi više od 700.000 ljudi diljem Evrope.

Nadamo se da će uz ovaj vodič izazovi koji su pred Vama ili kroz koje već prolazite biti lakše prebrodivi te da će Vam vodič služiti kao dobar izvor informacija.

4

Nešto o nama Udruženje Građana „Colon“ u Bosni i Hercegovini

UG „Colon“ je nezavisno, neprofitno udruženje osnovano 2008. godine, radi podizanja svijesti javnosti o raku debelog crijeva te kao podrška svim građanima kako Bosne i Hercegovine tako i Evrope u borbi protiv te bolesti.

Namjera je osnivača udruženja da u sljedećih pet godina sve zemlje članice EU i zemlje pristupnice EU imaju svoje predstavnike oboljelih osoba, zdravstvenih djelatnika, političara i drugih članova u borbi protiv raka debelog crijeva i rektuma.UG „Colon“ surađuje i s drugim europskim organizacijama kao što je EUROPACOLON, a koje se bave rakom općenito, te rakom debelog crijeva. Želja je udruženja objediniti sve zainteresirane osobe u Evropi kako bi postali snažan činilac u rješavanju problema nastalih kao posljedica raka debelog crijeva i rektuma te da se njihov glas čuje na najvišim razinama odlučivanja unutar EU.

Udruženje poziva sve oboljele, liječnike, zdravstvene djelatnike, medije, javnost, vlade i Evropsku komisiju da rak debelog crijeva postave kao prioritet te da se aktivno uključe u borbu protiv te bolesti.

5

Ciljevi udruženja „Colon“ u Bosni i Hercegovini su:

• omogućiti bolesnicima i svim zainteresiranima pristup najnovijim informacijama• podići svijest javnosti o problemu raka debelog crijeva te o mogućnostima njegovog rješavanja• potaknuti društvo u cijelini na podizanje kvalitete zdravstvene zaštite oboljelih• pravovremeno pružanje pomoći i podrške ne samo oboljelima nego i članovima njihovih porodica• uticati na vladu, na ministarstva i druga tijela državne uprave koja sudjeluju u donošenju odluka o esencijalnim listama lijekova, a koje bi mogle poboljšati stepen zdravstvene zaštite oboljelih i • omogućiti drugu potporu oboljelima i članovima njihovih porodica.

Svoje ciljeve udruženje „Colon“ namjerava ostvariti brojnim informativno-edukativnim aktivnostima kao što su:

• otvaranje internetske stranice sa svim korisnim informacijama za oboljele i ostale zainteresirane• aktiviranje otvorenog telefona za kontakt s udruženjem• organiziranje tribina i predavanja za ljekare, članove i ostale građane• organiziranje medijskih kampanja za informiranje javnosti• štampanje letaka / novina s novostima iz područja liječenja raka debelog crijeva i rektuma te uopće bolesti• članovi UG „Colon“ imat će mogućnost korištenja besplatnog liječničkog savjeta.

6

Debelo crijevo i rektumDebelo crijevo (intestinum crassum) dugo je oko 1,5 do 2 m i završni je dio probavnog sistema. U debelom crijevu događa se reapsorpcija vode iz crijeva u krvotok te oblikovanje i pohrana izmeta (fecesa). Žljezdane stanice sluznice debelog crijeva luče sluz koja je važna za oblikovanje izmeta i zaštitu same sluznice od kiselina koje nastaju zbog djelovanja bakterija.

Na debelome crijevu razlikujemo slijepo crijevo (cekum) s crvuljkom (apendix), zatim slijedi kolon (colon), koji se dijeli na uzlazni, poprečni i silazni dio, te na kraju dolazi završno crijevo (rectum) koji završava analnim otvorom (anus).

Prehrana i način života imaju utjecaj na povišenje rizika od pojave raka debelog crijeva.

7

Desna krivina debelog crijeva

Ulazna granaileokolične arterije

Prednja i zadnja cekalna grana ileokolične arterije

Ileocekalna udubina i nabor

Ilealna granaileokolične arterije

Gornja

Donja

Ileokolična arterija

Sigmoidni diodebelog crijeva

Poprečni diodebelog crijeva

Omentalneepiploike

Omentalnatenija

HaustrePolumjesečasti nabori

Uzlazni diodebelog crijeva

Mezokolična Tenija

Slobodna Tenija

Mezoapendiks

Rektum

Apendikularna arterija

Pogled sprijeda

Slijepo crijevo

Cekumpočetni dio debelog crijeva

Lijeva krivina debelog crijeva

Silazni diodebelog crijeva

8

Šta je rak debelog crijeva?Stanice se tokom svog postojanja dijele, rastu i stare, a poneke budu i oštećene. U normalnim okolnostima stanice crijeva kao i sve stanice živih organizama imaju svoj “rok trajanja”, odnosno imaju svoj život od trenutka nastajanja pa sve do umiranja stanica i odstranjivanja njihovih ostataka iz tkiva. Tijelo ima mehanizme kojima odstranjuje oštećene, stare i mrtve stanice. Ponekad ti mehanizmi zakazuju pa oštećene stanice ostaju u organizmu i nastavljaju svoj život oštećujući okolne stanice i tkiva. Tako nastale nove stanice dalje se dijele i stvaraju nakupine koje nazivamo tumor. Tumor nije nužno zloćudan, ponekad je riječ o bujanju stanica koje se ne šire na druge dijelove tijela, ne ugrožava život bolesnika, niti razara okolna tkiva. Takve tumore nazivamo benignima ili dobroćudnima. Ponekad dobroćudni tumori iz još nepoznatih razloga mogu postati zloćudni. Moguće je i da tumor već od samoga nastanka nosi zloćudan karakter.

Tumori koji brzo rastu, razaraju okolno tkivo, šire se u druge dijelove tijela i predstavljaju opasnost za život bolesnika, nazivaju se maligni ili zloćudni tumori ili rak (karcinom). Najveći dio slučajeva raka debelog crijeva nastaje iz polipa koje nazivamo adenomima i koji strše u šupljinu (lumen) crijeva.Prema posljednjim podacima GLOBOCAN-a iz 2008. godine, u BiH je otkriveno gotovo 1500 novih bolesnika s rakom debelog crijeva i rektuma. Rak debelog crijeva i rektuma prema učestalosti je, u odnosu na sve zloćudne bolesti otkrivene u Bosni i Hercegovini, na drugom mjestu i kod žena i kod muškaraca.

9

Uzroci nastanka i činioci rizikaIako, kao i za većinu drugih vrsta raka, uzrok nastanka raka debelog crijeva i rektuma nije definitivno poznat, postoje neki činioci koji povećavaju vjerovatnost obolijevanja od te bolesti.• U trenutku otkrivanja raka debelog crijeva čak je 90% bolesnika starije od 50 godina. Sa starošću se rizik za pojavu te zloćudne bolesti povećava.• Postojanje polipa debelog crijeva ili rektuma također povećava rizik pojave raka debelog crijeva, s obzirom na to da navedene dobroćudne promjene mogu preći u zloćudne.• Ako osoba u krvnom srodstvu (majka, otac, brat, sestra, baka, djed) ima nekoga ko je obolio od raka debelog crijeva ili rektuma, njegov rizik za razvoj iste zloćudne bolesti je veći u odnosu na

Polipi u debelom crijevu

10

osobe koje nemaju takvih bolesnika u krvnome srodstvu. Postoji nekoliko formi nasljednog karcinoma debelog crijeva od kojih su najznačajniji sindrom familijarne polipoze (FAP), hereditarni nepolipozni kolorektalni karcinom (HNPCC, syndrome Lynch) i Gardnerov sindrom.• Prehrana i način života imaju utjecaj na povišenje rizika od pojave raka debelog crijeva i rektuma. Prehrana u kojoj nema dovoljno vlakana, voća i povrća, a koja je bogata mastima, posebno životinjskog porijekla, te šećerima može povećati rizik pojave raka debelog crijeva i rektuma. Pravilan način prehrane i zdrav život općenito, s dovoljno tjelesnih vježbi i održavanjem primjerene tjelesne težine, smanjuje taj rizik.• Metabolički sindrom: prekomjerna tjelesna težina, hipertenzija, povišen šećer i masnoće u krvi mogu povećati rizik za nastanak raka debelog crijeva i rektuma.• Pušenje je također jedan od činioca koji povećava rizik od pojave raka debelog crijeva.• Upalne bolesti debelog crijeva kao što su ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest također povećavaju rizik za razvoj raka debelog crijeva i rektuma. Rizik od nastanka karcinoma raste sa proširenošću osnovne bolesti.

11

Rano otkrivanje raka debelog crijeva i rektumaRak debelog crijeva i rektuma može se vrlo uspješno liječiti i izliječiti ako se otkrije u ranoj fazi. Otkrivanje raka u ranijim faza-ma nastanka osigurava učinkovitije, jednostavnije i, konačno, jeftinije liječenje.

Postoji nekoliko metoda za otkrivanje raka debelog crijeva u početnoj fazi, odnosno za otkrivanje stanja koja vrlo lako mogu prijeći u rak debelog crijeva.

Najjednostavnija metoda je uzimanje uzoraka stolice i testiranje na tragove krvi u stolici, tj. pregled na okultno krvarenje (fecal occult blood test ili FOBT). Test otkriva male tragove krvi u stolici koji nisu vidljivi golim okom. Krv u stolicu može doći iz raznih di-jelova probavnog sistema i kao posljedica različitih bolesti i stan-ja kao, npr., hemoroida, crijevnih polipa, čira na želucu ili dvan-aestercu ili raka crijeva/ rektuma. Stoga taj test nije specifičan, ali upućuje na postojanje neke bolesti u probavnom sistemu te daje prvu orijentaciju o tome u kojem dijelu probavnog sistema postoji krvarenje. Ako je taj test pozitivan, tj. pronađeni su tragovi krvi u stolici, tada je potrebno učiniti daljnje testove i preglede za tačno utvrđivanje uzroka krvarenja. Pregled stolice na tzv. okultno kr-varenje treba redovito obavljati nakon navršene pedesete godine života.

12

Simptomi raka debelog crijevaU ranim fazama razvoja raka debelog crijeva i rektuma najčešće nema nikakvih znakova i simptoma. Kada se već simptomi po-jave, oni ovise o tome u kojem dijelu debelog crijeva se tumor nalazi.

Tumori koji se razvijaju na desnoj strani debelog crijeva često se prikazuju uz povišenje tjelesne temperature, znojenje, opće loše osjećanje, slabokrvnost, gubitak tjelesne težine, a rjeđe i grčeve u trbuhu te krv u stolici.

Tumori lijeve strane debelog crijeva uzrokuju grčeve, bolove u trbuhu, krv u stolici, slabost i povraćanje te izmjenjivanje zatvora i proljeva.

Tumori završnog dijela debelog crijeva ili rektuma izazivaju osjećaj punoće završnog dijela crijeva, krvarenje, bolne grčeve i promjene u promjeru stolice.

Zajedničko im je obilježje da bez obzira na lokaciju rak debelog crijeva može uzrokovati dugotrajno krvarenje koje za posljedicu ima anemiju (slabokrvnost). Zbog toga se bolesnici često osjećaju umorno i slabo, imaju glavobolje, šum u ušima, blijedi su i pate od vrtoglavice. Svi su ovi simptomi nespecifični i mogu se pojavi-ti kao posljedica niza drugih bolesti i stanja, ali svakako upućuju na to da treba otići liječniku na pregled.

13

Metode otkrivanja raka debelog crijevaDigitorektalni pregled često je dio ukupnog fizikalnog pregleda. Liječnik pri izvođenju tog pregleda nježno ulazi prstom u anus i pregledava područje analnog otvora i završni dio debelog crijeva. Na taj način može otkriti izrasline, hemoroide i slične promjene tog područja, a koje često uzrokuju smetnje u vidu krvarenja iz probavnog sistema.

Endoskopski pregled (Anoskopija, rektoskopija i sigmoidosko-pija) ili pregled završnog dijela debelog crijeva, ovisno o visini do koje se pregleda, provodi se krutim instrumentom koji se uvodi u analni otvor te se njime ulazi u debelo crijevo zavisno od toga do koje se visine obavlja pregled. Ukoliko se tim pregledom uoče polipi, oni se mogu tokom pregleda i odstraniti, što opet ovisi o veličini polipa, njihovu izgledu i položaju.

14

Kolonoskopija je endoskopski pregled debelog crijeva koji se provodi uvođenjem savitljive cijevi u kojoj se nalaze leće i sistem kamera. Na vrhu kolonoskopa također se nalazi izvor svjetla kojim se osvjetljava područje pregleda. Postoji i mogućnost uvođenja dodatnih instrumenata kojima se može obaviti manji zahvat na stjenci debelog crijeva. Sluznica crijeva prikazuje se na ekranu i na taj način liječnik može detaljno pregledati cijelu površinu sluznice debelog crijeva. Da bi vidljivost crijevne sluznice bila što bolja, u crijevo se upuhuje zrak kako bi se stjenke crijeva odvojile od kolonoskopa i izgladili svi nabori crijevne sluznice.

Kolonoskopija je najpouzdanija metoda za rano otkrivanje promjena sluznice debelog crijeva i svaka bi je osoba nakon pedesete godine života trebala obaviti. Ukoliko je nalaz uredan, kolonoskopiju bi trebalo ponavljati svakih 5 godina, dok bi je osobe kod kojih su otkriveni polipi trebali ponavljati svake 2 do 3 godine. Ako je bolesniku dijagnosticiran rak debelog crijeva, kolonoskopiju bi u dogovoru s liječnikom i uz provedeno liječenje trebalo obavljati u redovitim intervalima.

Bolesnik prije provođenja kolonoskopije dobiva detaljne upute o prehrani i načinu čišćenja crijeva uz primjenu lijekova i pripravaka za tu svrhu. Kolonoskopija može biti neugodna pretraga jer može izazvati osjećaj napuhnutosti koji traje nekoliko sati nakon same pretrage. Tokom kolonoskopije mogu se uzeti uzorci tkiva za pato-histološku analizu (biopsija) ili se, ovisno o položaju i veličini polipa ili sličnih tvorbi, iste mogu u cijelosti odstraniti.

15

Prikaz metoda pregleda: kolonoskopija

Kolonoskopija

Debelo crijevo

Rektum

Kolonoskop

Anus

16

Rendgensko snimanje uz primjenu kontrastnog sredstva ili irigografija pretraga je kod koje se debelo crijevo ispuni kontrastnim sredstvom i/ ili zrakom te na taj način tumorske tvorbe postaju vidljive na rendgenskoj snimci. Tom se pretragom, ovisno o veličini i smještaju, može otkriti oko 70 do 80% tumora, dok se kolonoskopijom mogu otkriti gotovo svi i najskriveniji tumori u debelom crijevu.

Metode kontrolisanja i procjene otkrivenih tumora debelog crijeva i rektumaKada se kod bolesnika otkrije rak debelog crijeva, za planiran-je daljnjih postupaka važno je odrediti koliko se rak proširio na okolne organe i tkiva te ima li metastaza u drugim organima i dijelovima tijela. Kako bi se to utvrdilo, odnosno kako bi se odre-dio stadij bolesti, koriste se pretrage kojima se detaljno prikazuje područje u kojem je otkriven rak debelog crijeva i/ ili rektuma (CT ili NMR, ultrazvuk) ili područje za koje se sumnja da je zahvaćeno metastazama (jetra, pluća, kosti).Ultrazvuk: Za grubu orijentaciju o proširenosti raka na okolne strukture najčešće se koristi ultrazvuk abdomena/ trbuha, pretraga koja koristi ultrazvučne valove za prikazivanje struktura unutar tijela.Endorektalni ultrazvuk: Za detaljniji prikaz lokalne proširenosti raka završnog dijela debelog crijeva moguće je napraviti

17

endorektalni ultrazvuk. Ta se pretraga provodi tako da se ultrazvučna sonda uvodi kroz anus u završni dio debelog crijeva i pregledava se crijevna stjenka i okolne strukture.

CT ili kompjuterska tomografija pretraga je koja koristi rendgensko zračenje tako što radi “presjeke” po slojevima kroz određeno područje tijela. Ta pretraga pomaže u otkrivanju i najmanjih metastatskih promjena koje se ne bi mogle vidjeti rendgenskim i ultrazvučnim pregledima.

NMR ili nuklearna magnetska rezonanca pretraga je slična CT-u, no koja ne koristi rendgensko zračenje nego magnetska polja.

PET (pozitronska emisijska tomografija) jedna je od metoda otkrivanja proširenosti raka koja uz proširenost bolesti može odrediti i aktivnost otkrivenih promjena. Može se izvoditi uz pomoć kompjuterske tomografije.

Kada se kod bolesnika otkrije rak debelog crijeva, za planiranje daljnjih postupaka važno je odrediti koliko se rak proširio na okolne organe i tkiva te ima li metastaza u drugim organima i dijelovima tijela.

18

Stadiji raka debelog crijeva i rektumaStadij bolesti se često može definitivno odrediti tek nakon opera-tivnog zahvata.Proširenost raka debelog crijeva i rektuma opisuje se na sljedeći način:

Stadij IStadij 0

Stadij II

Stadij III

Širenje u druge organe

Limfni čvorovi

Seroza

Mukoza

Krvnisudovi

Mišićnisloj

Submukosa

Normalno

Stadij IV

19

Stadij 0 (CIS, carcinoma in situ) Postoji na sluznici debelog crijeva maleno izdignuće, viđeno prostim okom kod kolonoskopije. Na patohistološkom pregledu vidljive su zloćudne stanice koje su zadržane samo na površini sluznice debelog crijeva.

Stadij I Stanice raka debelog crijeva zadržane su na sluznici i dijelu podsluznice crijeva. (Stadij I ponekad se zove Dukes A)

Stadij II Dijeli se na dva podstadija II A i II B II A Zloćudne stanice zahvatile su cijelu širinu crijevne stijenke II B Zloćudne stanice probile su cijelu stijenku i zahvatile strukture izvan stijenke crijeva 1-2 limfna čvora ili okolno tkivo oko vanjske strane crijeva. (Stadij II ponekad se zove Dukes B)

Stadij III Dijeli se na III A i III B III C III A Zloćudne stanice probile su stijenku crijeva i nalaze se u više od 3 limfna čvora.III B Zloćudne stanice zahvatile su više od 3 limfna čvora u trbušnoj šupljini, okolno tkivo ili druge okolne organe u trbušnoj šupljini.III C Zloćudne stanice zahvatile su više od 4 okolna limfna čvora i okolno tkivo ili druge okolne organe u trbušnoj šupljini zahvaćajući i unutrašnjost trbušne stijenke (Stadij III ponekad se zove Dukes C).

Stadij IV Zloćudne stanice metastazirale su (presadile su se) po cijelom tijelu, a ne samo lokalno. Najčešće metastaze su u jetri i plućima. (Stadij IV ponekad se naziva Dukes D)

Prikaz razvoja karcinoma po stadijima

Plan liječenja određuje se prema stadiju bolesti, dobi i općem stanju bolesnika.

20

Liječenje raka debelog crijevaLiječenje raka debelog crijeva ovisi o stadiju bolesti. Ovisno o stadiju bolesti u kojem se započne s terapijom šanse za potpuno izlječenje mogu biti visoke. Ako se rak debelog crijeva otkrije u ranom stadiju i odmah započne s liječenjem, izgledi za izlječenje su čak do 95%.

Budući da liječenje raka debelog crijeva i rektuma podrazumijeva primjenu više načina liječenja, to je jedna od rijetkih zloćudnih bolesti kod koje je, i u poodmakloj fazi uznapredovale bolesti, moguće bolest staviti pod dugotrajnu kontrolu, a kod jednog broja oboljelih možemo govoriti čak i o izlječenju.

Liječenje može biti lokalno, kada se zračenjem ili operativnim zah-vatom odstranjuje tumorsko tkivo u crijevu ili metastaze u drugim dijelovima tijela. Sistemsko liječenje podrazumijeva primjenu li-jekova (kemoterapije i bioloških lijekova) koji se raspoređuju po cijelom tijelu. Primjenjuju se četiri osnovne metode u liječenju raka debelog crijeva i rektuma – samostalno ili se međusobno kombinuju. Plan liječenja određuje se prema stadiju bolesti, dobi i općtem stanju bolesnika te ostalim bolestima od kojih bolesnik boluje i posljedičnim oštećenjima organa. Plan liječenja zajednički trebaju donijeti oboljela osoba, onkolog, hirurg, patolog, radioter-apijski onkolog i gastroenterolog-onkolog.

21

Prije početka liječenja potrebno je s liječničkim timom razgovarati o sljedećim pitanjima:

• stepen proširenosti raka i zahvaćenost drugih organa• mogućnosti liječenja za stadij raka koji je utvrđen• hoće li se primijeniti samo jedna metoda ili će se kombinovati više njih i na koji način• koje su koristi od primjene odabranih metoda liječenja• koje se nuspojave ili neželjeni učinci mogu očekivati kod primjene odabrane terapije• koja je priprema za odabranu terapiju i metodu liječenja• u kojoj će mjeri liječenje utjecati na dnevne aktivnosti• koliko će liječenje koštati i pokriva li troškove odabranog liječenja ZZOiR ili neki drugi izvor financiranja.

Ako se rak debelog crijeva otkrije u ranom stadiju i odmah započne s liječenjem, izgledi za izlječenje su čak do 95%.

22

Hirurško liječenjeDok je rak debelog crijeva i rektuma u ranoj fazi te se nije proširio izvan crijeva, najčešća je terapijska metoda operativni zahvat kojim se odstranjuje tumor. Vrsta operacije ovisi o položaju tu-mora u crijevu. Tokom zahvata hirurg odstranjuje zahvaćeni dio debelog crijeva i pripadajuće limfne čvorove te spaja preostale krajeve crijeva. Ponekad nije moguće spojiti preostale krajeve crijeva pa se u tom slučaju crijevni otvor izvodi na stjenku trbuha (kolostoma ili anus praeter) te se sadržaj crijeva prazni u posebnu vrećicu koja se pričvrsti na otvor crijeva. Takav zahvat može biti samo privremen te se nakon određenog vremena otvor na trbuhu operativno zatvara, a krajevi crijeva spajaju i uspostavlja se nor-malan način eliminacije sadržaja crijeva. Kolostoma može biti i trajna. Uz postojeća pomagala i dobro obavljen hirurški zahvat bolesnici s trajnom kolostomom mogu nastaviti živjeti potpuno normalno i bez ograničenja. Kod bolesnika s rakom rektuma od-luka o privremenoj ili trajnoj kolostomi ovisi ponajprije o položaju i veličini tumora.

Operativni zahvat izvodi se također i u kasnijim stadijima raka debelog crijeva s ciljem sprječavanja razvoja komplikacija (za-petljaja crijeva i sl.), širenja tumora u lokalne strukture, ali i radi odstranjivanja metastaza u drugim organima i dijelovima tijela. Najčešće se metastaze raka debelog crijeva nađu u jetri. Kako bi odstranjivanje jetrenih metastaza bilo što uspješnije i uz mini-malno oštećenje jetrenog tkiva, prije operativnog zahvata često se primjenjuje kemoterapija s biološkim liječenjem u cilju smanji-vanja metastaza, a tek se nakon toga pristupa operaciji.

23

Nakon operacije debelog crijeva ili rektuma bolesnici se često osjećaju iscrpljeno, slabo, imaju proljev ili pak zatvor. Poslije op-erativnog zahvata može se pojaviti krvarenje i/ ili infekcija ili dru-ge komplikacije. Ako je napravljena kolostoma, bolesnik na koži oko otvora može osjećati iritaciju i može doći do infekcije. Zbog toga je potrebno savjetovati se s bolničkim osobljem o pravilnoj higijeni otvora kolostome.

Prije operativnog zahvata potrebno je razgovarati s kirurgom o sljedećim pitanjima:

• kakav operativni zahvat liječnik predviđa u liječenju• što će sve ukloniti (limfne čvorove, koliki dio crijeva, okolna tkiva…)• koji su rizici operacije• hoće li biti potrebno napraviti kolostomu i hoće li ona biti trajna• o toku liječenja nakon operacije• o boli nakon operacije i kako se ona može liječiti• o trajanju bolničkog liječenja nakon operacije• o povratku na normalne dnevne aktivnosti

Karcinom

Karcinom i okolno tkivo otklonjeno

Slobodni krajevi crijeva spojeni

24

ZračenjeZračenje ili radioterapija je postupak kod kojeg se koriste zrake visoke energije za uništavanje stanica raka. Kao i kod hirurškog liječenja i ovdje je riječ o lokalnoj terapiji koja se može primjen-jivati za liječenje raka rektuma, ali i za liječenje ili ublažavanje posljedica metastaza raka u druge organe i dijelove tijela.U pravilu se bolesnici liječe radioterapijom ambulantno, što znači da ne ostaju na bolničkom liječenju nego na terapiju dolaze prema dogovoru s liječnikom. Iznimka su bolesnici koji uz radioterapiju primaju kemoterapiju čija primjena zahtijeva bolničko liječenje (npr. primjena kemoterapije putem krvnih žila – infuzijom).Najčešće se primjenjuje za liječenje raka završnog dijela debe-log crijeva ili rektuma i to u kombinaciji s kemoterapijom i/ ili hirurškim liječenjem.

Neoadjuvantna radioterapija je ona koja se može primijeniti prije operacije s ciljem da se tumor smanji i na taj način omogući poštedni hirurški zahvat.

Adjuvantna radioterapija je ona koja se primjenjuje nakon op-eracije, što je rjeđe.

Palijativna radioterapija je radioterapija koja se primjenjuje za liječenje metastaza rektalnog karcinoma ili za ublažavanje posljedica metastaza ili širenja tumora u okolna tkiva s ciljem poboljšanja kvalitete života bolesnika.

Ovisno o trajanju radioterapije, dozama koje su primijenjene kao i o dijelu tijela koji se zrači moguća je pojava raznih nuspojava koje mogu biti različitog intenziteta. Kod ozračivanja trbuha i zdjelice

25

najčešće se javljaju povraćanje, mučnina, proljev, krvave stolice ili grčevi u crijevima. Mogu se pojaviti i nuspojave koje su vezane uz mokraćni sistem kao, npr., nemogućnost mokrenja. Koža na mjestu zračenja može biti crvena, osjetljiva, suha i napeta, što se posebno odnosi na kožu u blizini anusa.Bolesnici koji su na terapiji zračenjem često se osjećaju iscrplje-no i umorno. Velik se dio navedenih nuspojava ove terapije može ublažiti, a ponekad i u potpunosti otkloniti. Važno je znati da se većina nuspojava povlači nakon prekida terapije.

Prije početka radioterapije dobro je razgovarati s onkologom-radioterapeutom o sljedećem:

• zašto je potrebna ta vrsta terapije• kada će terapije početi i do kada će trajati• o nuspojavama radioterapije• kako će se provjeravati uspjeh terapije• kako se ponašati tokom terapije – prehrana, tjelesna aktivnost i sl.• kakav je uticaj terapije na svakodnevne aktivnosti• trajne posljedice primjene radioterapije

Bolesnici koji su na terapiji zračenjem često se osjećaju iscrpljeno i umorno. Velik se dio navedenih nuspojava ove terapije može ublažiti, a ponekad i u potpunosti otkloniti. Važno je znati da se većina nuspojava povlači nakon prekida terapije.

26

KemoterapijaKemoterapija podrazumijeva primjenu određenih lijekova koji uništavaju tumorske stanice te zaustavljaju njihov rast i razmnožavanje. Za razliku od hirurškog liječenja i zračenja, kemot-erapija ima sistemski učinak na tijelo, tj. osim na tumorske stanice djeluje i na zdrave stanice u tijelu, posebice na one koje se brzo dijele (primjerice, na stanice koštane srži, sluznice probavnog sus-tava ili vlasišta). Zbog toga se u bolesnika liječenih kemoterapijom javljaju tegobe (nuspojave) kao što su mučnina i povraćanje, umor, manjak leukocita i sklonost infekcijama, manjak eritrocita (anemija) i trombocita, upala sluznice usne šupljine, proljev, opadanje kose i drugo. Ponekad primjena određenih lijekova može izazvati po-javu crvenila i bolnosti kože na dlanovima i stopalima. Ako bole-snik razvije neku nuspojavu, to nije znak da se primjena kemoter-apije odmah treba prekinuti. Mnoge nuspojave mogu se uspješno spriječiti, ublažiti ili potpuno ukloniti. Danas su dostupni lijekovi čija primjena ne zahtijeva bolničko liječenje (5-fluorouracil, irinotekan-Campto i oksaliplatina –Eloxatin, Oxaliplatin), odnosno lijekovi koji se primjenjuju u obliku tableta (kapecitabin-Xeloda). Količina i raspored davanja kemoterapije kao i dužina trajanja terapije ovisi o tipu raka, lijeku i općem odgovoru bolesnika na terapiju. Ponekad se terapija može dati u jednom danu, a nekada terapija traje ned-jeljama, mjesecima pa čak i godinama. Neki se lijekovi daju u cik-lusima koji uključuju i razdoblja neuzimanja lijeka radi odmora i re-generisanja tijela.Kemoterapija se može primjenjivati kao dodatak liječenju hirurškim zahvatom i/ ili zračenjem ako bolesnik i nema znakove proširene bolesti te se takva kemoterapija zove adjuvantna kemoterapija. Svrha takve primjene kemoterapije je smanjenje rizika od naknad-nog ponavljanja bolesti, radi toga što kemoterapija uništava i stan-ice raka koje su eventualno zaostale nakon hirurškog zahvata i/ ili zračenja, kao i one koje “lutaju” tijelom.

27

Biološka terapija ili imunoterapijaU posljednje se vrijeme razvijaju i primjenjuju nove metode tzv. ciljanog liječenja primjenom pametnih lijekova. U njih ubrajamo monoklonska protivtijela, terapiju usmjerenu protiv stvaranja tu-morskih krvnih žila i uništavanja postojećih, inhibitore faktora rasta.

Monoklonalna antitijela djeluju tako da se vežu na vezna mjesta na tumorskoj stanici ili na krvnoj žili koja tumorsko tkivo opskr-bljuje krvlju. Postoje dvije vrste monoklonalnih antitijela.

Jedna vrsta protutijela (bevacizumab-Avastin) veže se na vasku-larni endotelni faktor rasta (VEGF) koji igra važnu ulogu u nastanku tumorskih krvnih žila. Svojim vezanjem na taj faktor sprječavaju prijenos informacije za stvaranje novih krvnih žila i omogućavaju dostavu kemoterapije do tumorskih stanica.

Druga se vrsta protivtijela primjenjuje u kasnijim fazama liječenja (cetuksimab-Erbitux i panitumumab-Vectibix). Ona se vežu na samu tumorsku stanicu i to na receptor za epidermalni faktor rasta (EGFR) (anti-EGFR terapija), čime sprječavaju prijenos in-formacije za rast tumorskih stanica.

Navedene terapije u većoj ili manjoj mjeri zahvaćaju samo tumor-ske stanice, dok zdrave stanice bolesnikova organizma u većoj ili manjoj mjeri ostaju pošteđene. Radi toga su, pored dokazane učinkovitosti, novi, biološki lijekovi i lakše podnošljivi od kemot-erapije. Osim toga nuspojave koje se javljaju kod primjene novih

28

lijekova uveliko se razlikuju od onih koje se javljaju kod primjene kemoterapije. Biološki lijekovi ne izazivaju opadanje kose, a mučnina i povraćanje se pojavljuju rjeđe nego kod primjene ke-moterapije. Najčešće se od nuspojava primjećuju: povišeni krvni pritisak, osip, glavobolja, proteini u mokraći, zaduha, suha koža, vrućica, slabost i dr. Biološka terapija primjenjuje se u kombinaciji s kemoterapijom jer je na taj način povećan učinak terapije i uspješnost liječenja.Primjena bioloških lijekova obavlja se putem infuzija koje se po-navljaju svakih nedjelju dana do tri nedjelje, ovisno o vrsti terapi-je, učestalosti nuspojava i drugim faktorima. Trajanje biološke terapije može biti i više godina.

Prije početka primjene kemoterapije i/ili biološke terapije s liječnikom treba razgovarati o sljedećem:

• koji će se lijekovi primijeniti i kako oni djeluju• kada će terapija početi, koliko često će biti primjenjivana i koliko će dugo trajati• gdje će se terapija primjenjivati (u kojoj ustanovi)• o sposobnosti upravljanja vozilom nakon primjene terapije• kako prilagoditi životne navike prema terapiji• kako će se provjeravati učinak terapije• koje nuspojave treba očekivati i kako postupati kada se pojave• hoće li biti trajnih posljedica primjene te terapije• u slučaju primjene anti-EGFR terapije neophodno je također provesti određena molekularno-genetska testiranja kako bi se mogao predvidjeti odgovor na ciljanu terapiju

29

Prehrana i tjelesna aktivnostPrehrana bolesnika s rakom debelog crijeva i rektuma mora biti uravnotežena i sadržavati dovoljno proteina, vitamina i minerala. Osim toga hrana mora osiguravati dovoljan unos energije.Nikako nije dobro izgladnjivati se radi ideje da će se na taj način smanjiti tumorsko tkivo ili da će ono “odumrijeti”. Štoviše, to može biti izrazito opasno jer može oslabiti organizam bolesnika. U tu svrhu postoje lijekovi koji se primjenjuju za liječenje raka debelog crijeva i rektuma, a koji ciljano ograničavaju dovod hran-jivih tvari (krvi) tumoru a da pritom ostatak tijela i dalje ima nor-malnu opskrbu svim tvarima potrebnim za uspješnu borbu protiv bolesti. Prema tome, navedeni lijekovi ciljano i izolirano “izgladn-juju” tumor, a za njihov maksimalan učinak i poboljšanje uspjeha terapije, bolesnik treba održati snagu i tjelesnu izdržljivost uz nor-malnu ili čak pojačanu prehranu.Terapija raka debelog crijeva i rektuma često dovodi do niza nuspojava koje otežavaju održavanje uravnoteženog unosa svih potrebnih elemenata. Ponekad je zbog terapije promijenjen os-jet okusa hrane ili je zadržavanje hrane u tijelu otežano zbog povraćanja i/ ili proljeva. Radi toga je potrebno hranu unositi više puta dnevno u manjim obrocima. Najbolji savjet o prehrani i pre-vladavanju svih poteškoća svakako će dati liječnik i dijetetičar.Umjerena tjelesna aktivnost uveliko pomaže održavanju tjele-sne izdržljivosti, boljem psihičkom stanju i pozitivnom stavu te je svakako treba nastojati održati. Fizička aktivnost koju bolesnik odabere ovisi o dobi, prijašnjoj kondiciji bolesnika i o terapiji koja se primjenjuje. Plivanje, šetnje, joga i slične aktivnosti mogu pri-donijeti općem poboljšanju stanja. Prije početka bilo koje tjele-sne aktivnosti treba se posavjetovati s liječnikom.

30

Život s rakom debelog crijevaŽivot s teškom bolešću kao što je rak debelog crijeva i rektuma nije lagan. Najčešće oboljeli osim što brinu o svom zdravlju brinu i o tome kako će prenijeti tu vijest najbližima, kako će nastaviti život s bolešću, hoće li se moći brinuti za porodicu, hoće li moći nastaviti raditi i sl.

Važno je biti dobro informisan o samoj bolesti i mogućnostima liječenja kao i o mogućnostima financiranja liječenja. Velik dio in-formacija moguće je naći u brošurama namijenjenim bolesnicima, ali svakako o svim problemima treba razgovarati s liječnikom koji provodi liječenje. Osim toga mnogo informacija može se dobiti na internetu, iako treba biti pažljiv s time s koje stranice podaci dolaze. Stranice medicinskih fakulteta, državnih/ nacionalnih in-stituta kao i stranice Ministarstva i drugih stručnih i znanstvenih ustanova najčešće daju provjerene i kvalitetne podatke.

Preporučujemo vam i da posjetite sljedeće internet adrese:http://www.europacolon.com/http://www.cancerhelp.org.uk/http://www.fda.gov/default.htmhttp://www.emea.europa.eu/http://smk.mef.hr/http://www.hzjz.hr/http://www.almp.hr/http://www.mayoclinic.com/http://www.cybermed.hr/

31

Tokom terapije raka debelog crijeva i rektuma treba biti disci-plinovan i terapiju uzimati prema uputi liječnika, odnosno odlaziti na redovite kontrole. Kada terapija završi, također treba nastaviti s redovitim kontrolama i praćenjem bolesti, odnosno ranim ot-krivanjem moguće ponovne pojave bolesti.

Uspjeh terapije ovisi u velikoj mjeri o tome koliko bolesnik vje-ruje u njezino djelovanje i koliko sarađuje s liječnikom na svom liječenju. Pozitivan stav i objektivna očekivanja temelj su uspješne terapije.

Iako je teret suočavanja, svladavanja i prihvaćanja bolesti na oboljeloj osobi i iako niko taj teret ne može preuzeti od bolesnika, mnogi mogu pomoći u tom procesu.

Udruženja oboljelih od raka debelog crijeva kao i udruženje „Co-lon“ pružaju podršku svojim članovima te je dobro kontaktirati ih, a u slučaju potrebe zatražiti njihovu pomoć kao i pomoć liječnika koji provodi terapiju. Ponekad je, naime, najlakše podijeliti svoje strahove, osjećaje i iskustva s onima koji su to već prošli ili up-ravo prolaze. Porodicu treba također uključiti u borbu s bolesti, a pomoć svakako potražiti i kod psihologa, jer je riječ o izrazito teškoj, a novoj životnoj situaciji.

Rak nije samo problem pojedinca, nego i čitave zajednice. Protiv te opake bolesti moguće se boriti isključivo djelovanjem svih nas, a ne samo ljekara, medicinskih sestara i oboljelih.

32

Rječnikabdomen – trbušna šupljinaadenokarcinom – zloćudni tumor žljezdanog porijeklaadenom – dobroćudni tumor žljezdanog porijeklaanemija – snižena koncentracija hemoglobina u krvi. Simptomi su: umor, kratak dah, glavobolje, zujanje u ušima, mršavljenje; znakovi su: blijeda koža i sluznice, ubrzan ritam rada srca.anus – čmar, završni otvor debelog crijevaanus praeter – kolostoma, otvor na stjenci trbuha na koji je hirurškim putem izvedeno debelo crijevoappendix – crvuljakcekum – slijepo crijevocolon – debelo crijevoCrohnova bolest – hronična upalna crijevna bolestCT – kompjuterska tomografija, dijagnostička pretraga koja koristi rend-genske zrake za prikaz anatomskih struktura unutar tijelaeritem – crvenilo kožekonstipacija – otežano pražnjenje stolicelaparotomija – presijecanje i rezanje trbušne stjenke radi izvođenja različitih intraabdominalnih operacijamagnetska rezonancija (MR, NMR) – neinvazivna dijagnostička me-toda prikaza tijela pomoću snažnih magnetskih polja. Ta je metoda posebno indicirana za prikazivanje mozga, kralježnice, zglobova i ab-dominalnih organa.nausea – mučnina koja prethodi povraćanju. Praćena je bljedilom, znojenjem, pojačanim slinjenjem.polip (polypus) – uglavnom dobroćudna tumorska tvorba koja izgleda poput čvorića na peteljcirectum – završni dio debelog crijevaulcerozni kolitis – hronična upalna bolest crijevaUZV – ultrazvučna sonografija, dijagnostička metoda koja koristi ultrazvučne valove za prikazivanje struktura unutar tijela

33

Plava traka (Blue Ribbon) je međunarodni simbol svih udruženja ili individua koji podržavaju borbu protiv raka debelog crijeva.

34

Bilješke