Uenja Ramane Maharshija

Sve dok se ovjek ne uputi na ovo traganje za istin-skim ja, sumnja i nesi-gurnost e slijediti svaki njegov korak u toku cije-log ivota. Najvei kralje-vi i dravnici pokuavaju vladati drugima, kada u svom srcu od srca znaju da ne mogu vladati ni sami sobom. Ipak najvea mo je pod zapovjedi ovjeka koji je prodro u najunutarniju dubinu. Postoje ljudi velikih umo-va koji provode cijele svoje ivote u sakupljanju znanja o mnogim stvari-ma. Upitaj te ljude da li su rijeili misteriju ovjeka, da li su pobijedili sami sebe, i oni e pognuti svo-ju glavu sa sramotom. Kakva je korist od toga da znamo bilo to kada jo ne zna tko si ti? Ljudi iz-bjegavaju ovo ispitivanje o istinskom ja, ali to bi drugo bilo vrijedno podu-zeti? Ramana Maharshi 1879-1950 to su rekli zapadni au-tori o Ramani MaharshijuTHE TEACHINGS OF BHAGAVAN SRI RAMANA MAHARSHI: in his Own Words -uredio Artur Osborne

(Izbor skraenih tekstova)Uvod . . . . . . . . . . . . . .19

Teorijska osnova. . . . 39Svijet-istina ili iluzija .50Priroda ovjeka. . . . . . 75

Smrt i ponovno roenje 104

Srce i glava. . . . . . . . 131

Patnja . . . . . . . . . . . . 147

Grijeh. . . . . . . . . . . . 173Bog . . . . . . . . . . . . . .186Religije. . . . . . . . . . . 246Samoistraivanje. . . .277Cilj. . . . . . . . . . . . . . .290Celibat. . . . . . . . . . . .311T. N. Venkataraman, - Razgovori sa Sri Ramanom Maharijem. . . . . . . . . . .324S. S. Cohen - Guru Ramana Memoirs and Notes . . . 343Ramana Maharshi - Sutina uenja. . . . . . 355- etrdeset stihova o stvar-nosti. . . . . . . . . . . . . . 365Veliki Uitelji koji su do-lazili ovdje dolje da oba-sjaju put ovjeanstvu uvijek su oko Sebe imali grupu ljudi koja je bila plodno tlo u koje bi bla-goslovljeno sjeme istin-ske mudrosti moglo da padne, ne da se osue, ve da klijaju. Maharshijeva pojava je jo jedan dokaz da su putevi provienja prilago -eni stupnjevima evolu-cije koje dostie ovjean -stvo u svakoj eri. Znai, kako je um stanovnika nae planete postajao ra-zvijeniji u poreenju sa prethodnim dobom, - pri tom ne mislim na pojedi-nane sluajeve-tako je i duhovno uenje moralo biti dato u odgovaraju-em obliku. Kada su se mnoge religije i sekte me -usobno prepirale, po-stojala je potreba za iz-noenjem istine koja bi prevazila sve postavlje-ne zidine izmeu poje-dinih vjera. To je dao Maharshi. Njegova uenja moe da prihvati svaki ovjek koji iskreno trai Boga i Istinu, nezavisno od religije u kojoj je sam odgojen. Postoji, tovie, injenica da se u svjetlo-sti Maharshijevih uenja, istine, sadrane u svetim spisima svake religije, la-ko mogu shvatiti, a nji-hova prividna protivrje-ja prestaju da postoje za tragae za Istinom. Samo -spoznaja, po eksperimen -talnim metodima Veli-kog Indijskog Rishija, vodi nas do religijske sinteze. Mi vidimo da Buddha, Krist, i manji, odnosno, manje poznati Poslanici, svi govore o istoj stvar-nosti, a jedino vanjski na-in Njenog predstavlja-nja moe da se mijenja prema potrebama epohe i mogunostima ljudskog shvaanja. Sav fanatizam i netolerancija, koji su ta-ko velike prepreke u na-em traganju za Bogom tako otpadaju.

Iz ovih dviju kuga se ra-aju politiki i drutveni fanatizmi i diktatorstvo ije se pustoenje osjea i u nae vrijeme. Maharshi shvaa istinski uzrok svih zlodjela i nesrea koje pogaaju ovjeanstvo. On jasno kae: "Svi grijesi i sva poronost, raaju se iz pogrene predstave koja ljude nagoni da se po-istovjeuju sa svojim tije-lima. Ne postoji ni jedan grijeh u kojem se ne mo-gu otkriti motiv sebino-sti i ovo poistovjeenje sa tijelom." Oigledno je da se ispitivanjem svakog zla moe doi do ovog uzroka. Slino ovom, su-protan iskaz: "Ja nisam ovo tijelo, ja sam Vjeni Duh koji privremeno boravi u ovom vozilu od mesa" u potpunosti isko-rjenjuje sve rave moti-ve. To je sutina Maharshi -jeve poruke, sutina ue-nja Jednog od posljednjih Velikih Rishija Indije, koliko sam ja bio u mo-gunosti da je shvatim. Mouni Sadhu (Autor je Poljak ovo mu je pseu-donim kojim se sluio, nakon povratka iz Indije) - IN DAYS OF GREAT PEACE, 1957

Ramana Maharshi nikada nije nita traio osim hra-nu, i dosljedno je odbijao da rukuje novcem. . . Ja ga najvie volim jer je tako jednostavan i umje-ren, kada je oko njega atmosfera autentinosti tako oigledna; zato jer on ne tvrdi da ima okul-tne moi i ezoterijsko zna -nje, da impresionira pri-rodu svojih zemljaka koji vole-misterije; i zato jer je potpuno bez traga pre-tenzija i estoko odbija da ga proglase svecem za vrijeme ivota. . .Maharshi je posljednja osoba na svijetu koja bi svoje sljedbenike okova-la lancima robovske po-slunosti. On svakome doputa potpunu slobodu djelovanja. . . On nikada nije doputao da ga obo-avaju kao boga. . . Izgle -da mi da prisustvo ljudi kao to je to Maharshi osigurava nastavljanje bo -anske poruke kroz po-vijest iz predjela koji na-ma nisu lako dostupni. Nadalje, izgleda mi, da se treba prihvatiti inje-nica da takav mudrac do-lazi da nam neto otkri-je, a ne da raspravlja o bilo emu sa nama.

U bilo kojem sluaju, nje -govo uenje ima veliku privlanost za mene zbog svog osobnog stava i praktine metode, kada bude shvaeno, onda je znanstveno na svoj nain. On ne govori o natpriro-dnim moima i ne zahti-jeva slijepu religioznu vje -ru. Suptilna duhovnost Maharshijeve atmosfere i racionalno samoispitiva-nje njegove filozofije pro -nalazi slabaan odjek u udaljenom hramu. ak i rije Bog je rijetko na njegovim usnama. On iz-bjegava mrane rasprave i kontroverzne vode neo-bjanjivog, u kojima su mnoga obeavajua puto-vanja zavrila u brodolo-mu. On jednostavno us-mjerava na put samo-analize, koja moe biti upranjavana bez obzira na bilo koje drevne ili moderne teorije i uvje-renja kojih se netko moe pridravati, nain koji e napokon ovjeka voditi ka samorazumijevanju.

Ja slijedim ovaj proces samo-ogoljavanja u na-stojanju da doem do istog cjelovitog bia. . . Moje ruke obuhvaaju sve stvoreno sa dubokom sim-patijom, jer razumijem na najdublji mogui na-in da spoznati sve ne znai samo opratati svi-ma, nego sve voljeti. Dr. Paul Brunton 1898-1981 - A SEARCH IN SECRET INDIA, 1934,autor i - A SEARCH IN SECRET EGYPT, - DISCOVER YOURSELF, - THE SECRET PATHUVOD

Tokom vie od pedeset godina svoga ivota u Tiruvanamalaiu, Sri Ramana Mahari bio je posjeivan od neprekidne rijeke ljudi iz svih djelova Indije a takoer i od mnogih ljudi sa Zapada, od ljudi koji su traili duhovno usmjere-nje, utjehu u patnji ili je-dnostavno iskustvo njego-vog prisustva. Za vrijeme svih ovih godina pisao je vrlo malo, ali nekoliko bi-ljeaka njegovih razgovo-ra sa posjetiocima je bilo sauvano i kasnije izdato od njegovog Arama, odr-ani su veinom u obliku dnevnikih biljeaka i je-dva tematski sreeni. Cilj ove knjige je da se izradi, kroz izbor i skup odlomaka iz ovih dijaloga i njegovih djela ( "Sabrana djela Rama ne Maharshi" od Rider-co i u Engleskoj i od Sri Ramanasramam u Indiji) cjelokupno predsta-

vljanje Mahariijevog ue-nja. Ponekad se dogaa da neko ko je slijedio put du-hovnog buenja osjeti is-kru ostvarenja tako to se u jednom bezvremenom doivljaju nae u apsolu-tnoj sigurnosti jedinstve-nog (Sebstva). Takvo se jedno iskustvo dogodilo Ramani kada je bio seda-mnaestogodinji mladi. "Bilo je moda est tjeda-na prije nego to sam kona -no napustio Madurai, ka -da se dogodila velika pro-mjena u mom ivotu. Dogodilo se sasvim izne-nada. Sjedio sam, sam u jednoj sobi na prvom katu u kui moga ujaka. Rijetko sam bio bolestan i moje zdravlje toga dana bilo je normalno. Ali tada me iznenada obuzeo e-stok strah od smrti.

Nije bilo objanjenja za takvo moje trenutno ra-spoloenje, a nisam poku-avao da objasnim ili traim realan razlog za strah. Bio sam jednostav-no u stanju "Umiranja" i poeo sam da uviam to da radim. Nije mi padalo na pamet da traim lije-nika, ili da pitam moje roake ili prijatelje; osje-ao sam, naprotiv, da sam problem imao da rijeim ovdje i sada. ok od straha od smrti pritiskao je moj um da se usmjerim prema unutra i rekoh sam sebi ne stvarajui rijei: "Sada smrt stoji preda mnom. to to znai, to zaista umire? Umire tijelo". I bez oklijevanja simulirao sam nastupanje smrti. Leao sam tu, ispruenog tijela, krut, kao da me smrt zaista zahvatila. Imitirao sam le da bi ovo istraivanje omo -guilo veu istinitost.

Zaustavio sam disanje i stegao usne da ne izustim ni rije, tako da nisam mogao izgovoriti ni rije "Ja", niti bilo koju drugu. "Pa dobro", rekoh sebi "Ovo tijelo je mrtvo. Odnijet e se ukrueno na mjesto za spaljivanje, gdje e sagorjeti i pretvoriti se u pepeo. Ali, umirem li ja sa smru ovog tijela? Da li sam ja tijelo? Ono je mirno i nepokretno, ali osjeam punu snagu svoje svijesti kojom sam i sa-gledao misao "Ja" u sebi. Dakle, ja sam svijest koja nadilazi tijelo. Tijelo umi-re ali svjesnost koja ga opaa i nadilazi, ne moe umrijeti. To znai da sam ja neroena-neumrla svje-snost u kojoj se sve zbiva. To sve nisu bile misli, ve iva istina koja je proticala kroz mene i koju sam primao neposredno. "Ja" sam bio ono to je jedino istinito, sva aktivnost mo-ga bia bila je koncen-trirana i sabrana u "ja". Od tog trenutka prevladala je nadmona panja vlastitog Ja u svemu. Strah od smrti izgubio se jednom zau-vijek. Prisustvo u Sebstvu bilo je od toga doba nepre-kidno i bezvremeno". Posljednja reenica je naj-znaajnija, jer jedno takvo iskustvo obino brzo ne-staje, iako se oseaj sigur-nosti koje ono ostavlja u umu nikada ne zaboravlja. Vrlo su rijetki sluajevi u kojima ono ostaje trajno i od tada ostavlja ovjeka da boravi u postojanom i stalnom identitetu univer-zalnog Sebstva. Takav jedan sluaj bio je Maharshi. Ubrzo po nastu-panju ove promjene, mla-di koji je kasnije bio poznat kao Maharshi, na-pustio je svoju kuu kao sadhu. Otiao je u Tiruvanamalai, grad u podnoju svetog brda Arunaala, i tamo ostao do kraja ivota.

Dugo je vremena boravio u spokoju utihnua, nije govorio, jedva da je jeo, a tijelo potpuno zanemario jer mu nije vie predsta-vljalo nita. Ipak su se malo po malo oko njega okupljali potovaoci i zbog njih se prilagodio uobiajenim normama po-naanja. Mnogi su mu od njih po vlastitom izboru donosili knjige da ih ita i objanjava, tako da je spontano postao strunjak za pitanja religije, filozo-fije i meditacije, iako mu nije bila potrebna ni ue-nost, niti bilo ije poto-vanje. Staro uenje nedvoj -stva, koje se u njemu samo ostvarilo, bilo je u knjigama samo formulira-no na razne naine. On je to sam objasnio. "Izuzev Periapuranam, Biblije i dijelova iz Tayumanavar ili Tavaram, knjige nisam itao. Moja predstava o Ivari, koja je prikazana u pura-nama, bila je slina. Nikada nisam bio uo za Brahmana, samsaru i tako dalje. Jo nisam znao da postoji Bitak ili nelina stvarnost koja je u osnovi svega, i da smo Ivara i ja isto. Kasnije kada su mi proitali u Tiruvanamalai, iz Ribhu gita i drugih sve-tih knjiga, razumio sam to i uvidio da su knjige ime-novale i objanjavale ono to sam znao po sebi sa-mom bez imenovanja i ob-janjavanja". Neto treba rei i o nainu na koji je Ramana odgovarao na pita -nja. U sebi nije imao nie -ga tekog ili apostolskog. Govorio je slobodno i svo-je odgovore izraavao na-smijan, a i ostali su poka-zivali smisao za humor. Ako pitalac nije bio zado-voljan, mogao je staviti pri -govor ili postaviti drugo pitanje. Bilo je poznato da je Ramana pouavao uta-njem, ali to ne znai da on nije davao verbalna obja-njenja, ve ona nisu pred-stavljala nauno istraiva-nje. Njegova se pouka osje -ala kao tihi utjecaj u srcu. Najsnanije je djelovala njegova pojava, ija je ljepota bila neopisiva. Pa, i pored toga, bio je ve-oma jednostavan, potpuno prirodan, uviavan i skro-man. U ovoj knjizi se pi-talac obiljeava sa "P". Mahari se obiljeava sa "Bg", to znai Bhagavan, jer je bilo uobiajeno da ga ovim imenom i druge linosti oslovljavaju. To je, zaista, rije koja se upo -trebljava kao opi sino-nim za "Bog", ali takoer se koristi i u onim rije-tkim sluajevima kada se ovjek osjea "Jedan sa Ocem", kako se to izrazio Krist, isto tako kao to se Buddha u Engleskoj obi-no oznaava kao "The Blessed One" (Blagoslo-vljeni, blaeni). Koliko je bilo mogue, sanskritski izrazi su bili izbjegavani u veini sluajeva. To je uraeno sa namje-rom da se knjiga uini to lakom za itanje, a ta-koer da bi se izbjegla po-grena predstava da je tra-enje samo-ostvarenja je-dna komplicirana nauka koja se moe razumjeti sa-mo sa sanskritskom termi -nologijom. Istina je da po -stoji duhovna nauka koja ima neophodne tehnike izraze, ali oni ne daju direktan uvid. Jasna i jednostavna istina ne-dvojstva, koju je uio Bhagavan, i direktna staza samo-ostvarenja koju je preporuio, moe uvijek da se objasni na naj-jedno-stavniji nain i on je za-padnim posjetiocima obja-njavao tako da se nije sluio sanskritskom termi-nologijom. U rijetkim slu-ajevima gdje se pojavlju-je sanskritska rije, dato je odgovarajue znaenje u zagradi, tako da nije neo-phodan rijenik. Treba na pomenuti da su upotrebljeni pojmovi: pro-svjetljenje, osloboenje i samo-ostvarenje, odgova-rajui znaenju sanskrits-kih rijei: Jnana, Moksha i Mukti. Arthur Osbornewww.ramana-maharshi.org TEORIJSKA OSNOVA

itaoci sa filozofskim ob-razovanjem vjerovatno e primjetiti da je prvi dio ovog poglavlja prepisan. Po njihovom uvjerenju bi moda trebalo da itavo djelo bude posveeno teo-rijskom objanjenju, ali Ramana je zapravo bio, kao i svaki drugi Uitelj, mnogo vie zauzet prakti-nim usmjeravanjem svo-jih uenika nego, izlaga-njem teorija koje su bile od znaaja samo kao osno -nova za praksu.

Pitalac: Kae se da je Buddha ignorirao pitanje o Bogu.

Bhagavan: Da, i zato je bio nazvan bezbonikom. Zapravo, Buddha se bavio prije svega vodstvom tra-gaoca ka ostvarenju stvar-nosti, ovdje i sada, a ne akademskim raspravama o Bogu, svijetu i tako dalje.

P: Da li su znanja priro-dnih nauka, psihologije, medicine itd. od pomoi yoginu za postizanje oslo-boenja ili intuitivnog uvi-da u stvarnost?

Bg: Da, ali vrlo malo. Neto teorijskog znanja za yogija je neophodno i ono se moe nai u knjigama, ali je zaista nephodno pra-ktino usmjerenje. Vlastiti primjer i vlastito uenje su najbolja pomo. to se ti-e intuitivnog razumijeva-nja, moe da se dogodi da neko samog sebe snano ubijedi u Istinu, njenom dogaanju i ostvarenju, ali vlastita intuicija je potpu-no nezavistan i neposre-dan dogaaj koji nadilazi sva iskustva. Samo ue-nje iz knjiga ne donosi veliku i trajnu korist. Poslije ostvarenja, sva duhovna razmiljanja su mrtav i beskoristan te-ret koji ostaje iza nas.

-Iskljuivo zanimanje teori -jom, doktrinom i filozofi -jom moe da bude tetno za ovjeka ukoliko ga od-vraa od istinski neopho-dnog duhovnog preobraa -ja. Nudei jednu lanu alternativu koja je samo mentalna, samim tim sprje -ava da se uvidi autenti-no (istinsko) postojanje.

Bg: emu koristi uenje onih koji se zatim ne ustreme da ugase pogu-bno djelo sudbine pomou pitanja: "Odakle dolazimo mi koji inimo i spozna-jemo djela?" Oni su pali na nivo pokvarene ploe. to su oni zapravo, o Arunaala?

Lake se spaavaju jedno-stavni ljudi, nego oni ije Ja nije nestalo usprkos nji-hovom uenju. Jednostav-ni ljudi zatieni su od sna -nih avolovih zahvata sa -mo-obmane; zatieni su od zla bezbrojnih uskovi-tlanih misli, rijei i djela, poteeni su tenje za obi-ljem. Oni su zatieni od svih avola. Zbog iluzije koja nastaje iz neznanja, ljudi ne mogu da vide da je sve u svakom trenutku svojstveno Istini koja pri-rodno poiva u njihovom srcu, i u njoj ne mogu da ostanu.

Umjesto toga, raspravljaju da li ona postoji ili ne, da li ima oblik i kakav ili ga nema, da li je ne-dvojstvo ili dvojstvo. Moe li se neto ispoljiti iznad biv-stvujueg i stvarnog? Ovaj nain raspravljanja nema kraja. Ne zaokupljaj se ti-me. Umjesto toga okreni svoj um unutra i prestani sa svim tim. Nema kraja raspravama. Na kraju su svi spisi be-skorisni. Spisi slue samo da nagovjeste postojanje konanog stanja ili Seb-stva, kao i da ukau na put. To je njihov pravi cilj. Sve drugo je beskorisno. Pa ipak, oni su obimni kako bi odgovarali stepe-nu duhovne zrelosti sva-kog pojedinog tragaoca. Isto kao kada se netko pe-nje stepenicama i primjeti da je preeni put omogu-io dolazak na vrh, kada je cilj najzad dostignut. Kada se to dogodi ostaje sam cilj, a sve drugo, u-kljujui i stepenice, posta-je beskorisno. On je, istina, ponekad obja -njavao filozofiju u svoj njenoj sloenosti, ali samo kao ustupak nemoi ono-me kome su "mnoga mi-ljenja propala", kako on to kae u samo-istraivanju. Htio sam ovdje da citiram jedno takvo objanjenje, ali sam vidio da se ono u sutini otkriva u sljedeem odlomku: Kae se da sloeni modeli filozofije u razliitim ko-lama razjanjavaju stvar-nost i otkrivaju Istinu. Ali oni, zapravo, stvaraju zbr-ku tamo gdje ne treba da je bude. Da bi se bilo to razumijelo potrebno je Sebstvo (Atman). Sebstvo je jedina stvarnost. Zato mora da se objanjava ne-Sebstvo? I dodaje o sebi samom: "Na sreu, filozofiji se nikada nisam uputio. Da jesam, to me vjerovatno nikuda ne bi odvelo. Moja me vlastita naklonost od-vela dotle da pitam: "Tko sam ja?" Kakva srea!"

SVIJET-ISTINA ILI ILUZIJA

Ipak je neto malo teo-rijskog znanja neophodno kao osnova za praktian rad duhovne obuke. Mahari je prihvatio ue-nje ne-dvojstva u potpu-nom skladu sa uenjem velikog mudraca ankare. Ipak, ovo slaganje ne zna-i da je on bio pod nje-govim uticajem, kako bi to filozofi rekli. To samo znai da je on priznavao ankarino uenje kao istin -sko izlaganje onoga to je on ostvario kroz neposre-dno znanje.

P: Da li je uenje Bhagavana isto kao i ankarino?

Bg: Bhagavanovo uenje je izraz njegovog vlastitog iskustva i ostvarenja. Drugi nalaze da je ono podudarno sa Sri ankari-nim uenjem.

P: U Upaniadama stoji da je sve Brahman. Kako ta-da moemo da se sa-glasimo sa ankarom koji kae da je svijet iluzija?

Bg: ankara je takoer rekao da je ovaj svijet Brahman ili Sebstvo (Atman). On je bio protiv predstave da je Sebstvo ogranieno kroz imena i oblike koji stvaraju obje-ktivni svijet. On je samo rekao da svijet izvan Brahmana nema real -nosti. Brahman ili Seb-stvo slini su filmskom platnu, a svijet je slian projekciji na njemu. Mo-e da gleda projekciju filma samo ukoliko ima platna. ankara je bio kritikovan zbog njegovog uenja o mayi (iluzija), a da njeno znaenje nije bilo shva-eno. On je dao tri obja-njenja: da je Brahman je-dina stvarnost, da je univer -zum nestvaran i da je Brahman univerzum. On nije stao kod drugog obja-njenja. Tree objanjava prva dva, ono znai da je opaanje iluzorno ako se univerzum osjea kao od-vojen od Brahmana.

Proizilazi da su pojave istinite ako se doivljavaju kao Sebstvo, a da su ilu-zorne kada se ne vide u Sebstvu. Samo je Sebstvo stvarno, kao i postojanje svijeta. Svijet, individua i Bog su slini srebrenjaku i sedefu: imaginarna tvorevi -na unutar Sebstva. (Kako e se pokazati, ovo znai isto tako malo "ateizam" kao to sljedei citat znai "panteizam". Bilo kakvo oznaavanje malo koristi u nastojanju da se razumije stvarnost. To nije filozofski sistem, ve teorijska osnova za duhovno stremljenje). Oni se pojavljuju i ponovo ne-staju. Stvarno je jedino Sebstvo. Svijet, Ja, Bog i sve to jeste, samo je mani -festacija najvieg.

P: to je stvarnost?

Bg: Stvarnost mora da bude uvijek stvarna. Ona nema niti imena niti obli -ka, ve im lei u osnovi. Ona lei u osnovi svakog ogranienja jer je sama bezgranina.

Ona nije vezana na bilo koji nain. Ona je u biti nestvarna, a sama je stvar-na. Ona je to to jeste. Ona je takva kakva je. Ona je sa druge strane govora i odnosa kao to su Bie i ne-Bie.

- Mahari se nije dao za-vesti prividnom razlikom miljenja koja proistie sa-mo od jednog drugog na-ina vienja ili izraza.

P: Budisti poriu svijet, dok hindu filozofija pri-znaje njegovo postojanje, ali ga naziva nestvarnim. Da li je to tono?

Bg: To su samo razliiti pogledi.

P: Svi priznaju djelo po-mou boanske energije (akti). Da li kroz iluziju proistie znanje o nestvar-nosti?

Bg: Svi govore o boan-skoj energiji, ali to je priroda ove energije? Ona mora da se slae sa pri-rodom njenog djela.

P: Da li ima stupnjevanja u iluziji?

Bg: Sama je iluzija ilu-zorna. Ona moe da po-stane vidljiva samo neko-me ko je od nje odvojen. Ali kako moe odvojen posmatra da joj bude potinjen? Kako on, dakle, moe da govori o stupnje-vanju iluzije? Ti gleda kako prolaze razliite sce-ne na filmskom platnu. Izgleda da vatra pretvara zgradu u pepeo, voda uni-tava brodove, ali platno, na kome se slika proje-ktuje, ostaje neizgorjelo i suho. Zato to su slike nestvar-ne, a platno je stvarno. Na slian nain ogledalo daje odraz svjetlosti, ali njemu nee nikada nakoditi mno -tvo stvari ili kvalitet ovih refleksija (odraza).

Na isti nain je svijet pojava na osnovi jedine stvarnosti na koju on ne moe nikako da utie. Postoji samo jedna stvar-nost. Razgovor o iluziji je samo uslovljen pogledom. Promjeni toku svog gle-dita u saglasnosti sa ta-kvim znanjem i uvidjet e da je univerzum samo Brahman (Bog). Jer, ti si sada uvuen u svijet i vidi ga kao da je stvaran. Ako se oslobodi toga, on e nestati i ostat e samo stvarnost. Svijet se opaa kao oigle-dna, objektivna stvarnost samo kada je um okrenut prema vani i prema tome je njegovo postojanje od-vojeno od njegovog Seb-stva. Ako se svijet vidi na ovakav nain, tada stvarna priroda Sebstva nije oigle -dna. I obratno, ako je Sebstvo ostvareno, svijet prestaje da se pojavljuje kao objektivna stvarnost. Kada se neko izbezumi pa vidi kao nepostojee i ne-stvarno ono to je stvarno i sveprisutno, savreno i iz sebe samo blistavo, stvar-no Sebstvo, bit znanja - onda je to iluzija. Takoer iluzija je i to to neko pri-hvaa nepostojano i ne-stvarno Ja, predstavu svije -ta i Boga, kao stvarno i samopostojano. Svijet je stvaran, ali ne po sebi i za sebe. Mi zaista vidimo neku osobu u snu, ali ona ipak nije stvarna sama po sebi.

Svijet je stvaran za onoga ko nije ostvario Sebstvo, a takoer i za onoga koji ga je ostvario. U prvom slu-aju Istina odgovara ob-liku svijeta, dok u drugom sluaju Istina svijetli kao bezoblino savrenstvo i sama bit svijeta. Samo se po tome oni razlikuju jedan od drugog. Sjetio sam se sluajnog iskaza Bhagavana da nestvarno i stvarno imaju isto znae-nje. To nisam mogao da razumijem pa sam ga o tome pitao. On je rekao: "Da, ponekad to zaista kaem. to podrazumje-vam pod stvarnim? to je to to nazivam "Stvarno"? Odgovorio sam: "Prema vedanti stvarnim moe da se nazove samo ono to je postojano i nepromjenji-vo. To je znaenje stvar-nosti." Na to je Bhagavan rekao: "Imena i oblici (nama-rupam) koji izgra-uju svijet, stalno se mije-njaju i nestaju, pa se zbog toga nazivaju nestvarnim. Nestvarno nastaje kada je Sebstvo zaboravljeno uslijed uslovljavajuih ak -tivnosti imena i oblika, a stvarnost se budi kada se sve opaa u Sebstvu. Nedualist kae da je svijet nestvaran, ali on takoer kae: "Sve je Brahman". Jasno je da se to to on osuuje odnosi na svijet kao objektivnu stvarnost samu po sebi, odnosno da ga ne vidi kao Brahmana. Tko boravi u Sebstvu, uvia jedino Sebstvo svijeta. Za probuenog je nevano da li svijet postoji ili ne. On uvijek boravi u Seb-stvu. To je jo saetije reeno u slijedeem is-kazu. Vedanta ne kae da je svijet nestvaran. To je nesporazum. Kada bi tako govorila, to bi tada bilo znaenje njenog izraza: "Sve je ovo Bitak" (Brahman). Ona hoe da kae da je svijet nestvaran kao ovjekov svijet, ali je oduvijek stvaran kao Seb-stvo. Ako svijet ne vidi u stvarnosti svog Sebstva, tada nisi u stvarnosti svi-jeta. Apsolutno sve, bez obzira da li to naziva ilu-zijom (maya), boanskom igrom (lila), ili energijom (akti) mora da bude unu-tar Sebstva, a ne odvojeno od njega. - Prije nego to teoriju o svijetu kao manifestaciji Sebstva bez objektivne stvarnosti ostavimo po strani, naglasit emo jo jednom da je teorija za Maharija imala znaaja samo ukoliko je pomagala duhovnom sazrijevanju o -vjeka, a nikako sama za sebe. Kozmologija ga je-dnostavno nije zanimala.

P: U Vedama postoje pro-tivrijeni iskazi o kozmo-logiji. Jedanput se akaa oznaava kao prva tvore-vina, zatim prana, na dru-gom mjestu voda, a na jo jednom opet neto drugo. Kako se to sve moe do-vesti u sklad? Zar to ne kodi istinitosti Veda?

Bg: Razliiti posmatrai vidjeli su u razliitim vre-menima razne aspekte Istine, i svako od njih je stavio naglasak na odre-enu toku gledita. Zato se ti brine o njihovim pro -turjenim iskazima? Osnovni cilj Veda jeste da nam ukae na nepromje-njivu prirodu Sebstva i da je to to bit naeg bia.

P: Zadovoljan sam ovim odgovorom.

- Major Chadwick je pisao engleski prevod knjige koju je na tamilskom jeziku napisao Kaivalya Navaneetha i muio se oko nekoliko filozofskih izraza koje nije mogao da razumije. Zato je o tome pitao Bhagavana i on mu je odgovorio: "Ovi djelovi se bave teo-rijom stvaranja. Oni nisu glavna tema jer stvarni cilj spisa nije u tome da sa-stavlja teorije. One se na-pominju usputno, kako bi itaoci koji prema njima imaju naklonosti i potrebu za znanjem, mogli da se s njima bave. Istina je da se svijet javlja kao pojava sjenke pri svjetlosti. Svjetlo je zapravo neo-phodno da bi se javila sjenka. Ali ona nije vrije -dna specijalnog proua-vanja, analize ili disku-sije.

Cilj knjige je okrenuti se ka Sebstvu, a to se o stvaranju svijeta govori to moe da se preskoi." Sri Bhagavan je kasnije produio: "Vedanta kae da kozmos postaje vidljiv istovremeno sa onim koji ga uvia i da ne postoji po -stepen proces stvaranja.

Slino snu u kome se onaj ko doivljava san nalazi u istom poloaju sa snom kojeg doivljava. Ipak, veina ljudi dri tako mnogo do objektivnog zna -nja da sa tim ne mogu da budu zadovoljni. Oni hoe da im neko objasni kako je mogue trenutno stvaranje i odmah proturijee da sve -mu mora da prethodi uzrok. Oni hoe da dobiju istinito objanjenje o svije-tu kojeg vide oko sebe. Zbog toga spisi pokua-vaju da zadovolje njihovu radoznalost s takvim teori-jama.

Ovakva postupna metoda stvara teorije postepenog stvaranja, ali onaj ko istin-ski tei duhovnom probu-enju zadovoljava se teori -jom trenutnog stvaranja".PRIRODA OVJEKA

- Doli smo do osnovne niti svih teorija, do same prirode ovjeka. Jer, to god ovjek mislio o stvar-nosti svijeta ili o Bogu, on mora da postane svjestan prave prirode svoga po-stojanja. Za spoznaju neo-phodnosti tog najbitnijeg preokreta ka Sebstvu - potrebno je vodstvo.

Bg: Kada individualno bie poistovjeti svoje po-stojanje sa konkretnim dogaajem ivljenja je-dnog fizikog tijela, na-staje predstava "To sam ja". Sama bit tog bia, Sebstvo, nema nikakvu predstavu o sebi. Takoer ni fiziko tijelo koje je potpuno uslovlje-no i inertno, ne moe da ima Ja-osjeaj. Izmeu iste slobodne svijesti po-stojanja Sebstva i inertnog fizikog tijela, nastaje spontano i nepromiljeno predstava o sebi, koja nije ni jedno ni drugo, a na-staje njihovim ukrtanjem. Ona se po navici odreuje kao individualno bie. Ovo Ja, ili individualno bie, jeste u osnovi svega onoga to je besmisleno i nepoeljno u ivotu, izvor nesvjesnosti i bola. Stoga se ona mora razotkriti i razoriti pri svakom trenu-tku djelovanja. Tada ostaje ista bezvremena svijest samog postojanja koja nije nita po sebi, niti za sebe.

P: Bhagavan esto kae: "Svijet nije odvojen od tebe", ili "Sve zavisi od tebe", ili "to postoji od te -be odvojeno?" Sve mi je to zamreno. Svijet je po-stojao i prije mog roenja, i on e postojati poslije moje smrti, kao to je pre-ivio smrt mnogih koji su ivjeli.

Bg: Da li sam ikada rekao da svijet postoji zbog te-be? Ja sam te samo pitao to postoji odvojeno od tebe samog. Trebalo je da razumije da Sebstvo nije ni fiziko, ni uzrono tije-lo. Bilo ti je reeno da ako jednom otkrije Sebstvo na ijoj jedinstvenoj osnovi postoje sve ideje, o tebi sa-mom, o drugome i o svije-tu, tada moe da uvidi Istinu, jedinu stvarnost ko-ja je Sebstvo cijelog svije-ta kojeg vidi, koja nema nieg sa djelom individual -nog bia koje je neposto-jano. Ne smije smatrati iskustvo svoga tijela ili svoga Ja za Sebstvo.

P: Da li Bhagavan hoe da kae da je Sebstvo Bog? - I u sljedeem odgovoru Bhagavan, na svoj nain, okree raspravu od teorije ka praksi. Iako je ovaj dio uglavnom posveen teori-ji, opravdano je nastaviti dalje dijalog da bi se po-kazalo kako se teorija do-vodi do praktine primje-ne. - - Bg: Pokuaj da uvidi tekou. Samoistra-ivanje "Tko sam ja?" je drugaija metoda nego me -ditacija "Ja sam iva" ili "Ja sam On" (Brahman-Bog). Vie puta sam sta-vio naglasak na uvid u samo bivstvovanje ovoga bia. Mora najprije uvidje -ti prirodu svoga bia da bi mogao uvidjeti sve ostalo, svijet i njegovu pravu pri-rodu. Meditacija "Ja sam On" ili "Ja sam Brahman" je manje ili vie mentalna aktivnost, ali okretanje ka sebi jeste neposredan doga -aj i nema nieg zajedni-kog sa razmiljanjem. Prepusti se za trenutak bezlinom opaanju Seb-stva i Istini Sebstva koja oduvijek eka da te pri-mi. Tada cijelo postojanje, sav tvoj ivot izgleda kao da je pokretan od nekog drugog, a ti sam nisi ni-kada u tome uestvovao. U tom konanom dogaa-ju zauvijek prestaju sve sumnje i misli, isto kao to ovjek u dubokom snu za-boravlja sve.

- Sljedei razgovor poka-zuje slobodu prigovora ko -ju je Bhagavan doputao onima koji nisu razumjeli odgovor.

P: Kakva garancija postoji da tamo neko eka da me primi?

Bg: Ako je ovjek dovolj-no zreo, u to e se uvjeriti na prirodan nain. P: Kako se ta zrelost moe dosei? -Bg: Postoje razliite mo-gunosti. Ali, kakva god bila priroda ranijeg razvo-ja, ozbiljno samoistraiva-nje ubrzava i potpuno osi-gurava nastupanje ove zre-losti.

P: To se sve kree u krug. Ja za traganje moram biti dovoljno zreo, a ono pre-tpostavlja zrelost.

- Ovaj se prigovor esto stavljao na razne naine i ponovo se naglaava odgo -vor da je potrebna praksa, a ne teorija.

Bg: Razum ima takvu te-kou. On zahtjeva neku odreenu teoriju koja e ga zadovoljiti. Za stvarnost je potreban potpuni napor u tome da se bez zamiljanja i razmi -ljanja bude u Istini biva-nja bia, ili svom jedinom Sebstvu.

Svatko je Sebstven i zaista beskrajan. Ipak, svi sma-traju svoje tijelo za Seb-stvo. Probuenje je neo-phodno da bi se bilo to drugo znalo. Ono moe biti zasnovano na svjetlo-sti koja podjednako pro-svjetljava pojave fizike svjetlosti i tame. To znai da nije uslovljena poja-vom svjetlosti ili tame. Nije ni jedno ni drugo, ali se oznaava kao svjetlost jer sve prosvjetljuje. Ona je neuslovljena i sama je sutina svijesti. Svijest je u svojoj sutini Sebstvo u kome svatko postoji. Niko se nikada od Sebstva nije udaljio i stoga je, u stvar-nosti, svatko u potpunoj Istini - i to je cijela tajna - toga ljudi nisu svjesni i pokuavaju da ostvare Seb -stvo. Ostvarenje se sastoji jedino u tome da se oslo-bodimo pogrenih predsta-va i tenji da ih ostvarimo. To nije nita novo to tre-ba da se dostigne! To mo-ra biti oduvijek tu, inae ne bi bilo neuslovljeno i bezvremeno, a samo se za tako neto isplati umirati. Kada jednom nestanu po-grene predstave "Ja sam tijelo" ili "Ja nisam u je-dinoj stvarnosti", tada se otvara ista svijest bia ili Sebstvo, koje se zbog sadanjeg nivoa kulture i znanja ovjeka, naziva "Ostvarenje". Ipak je isti-na da je "Ostvarenje" bez-vremeno i da oduvijek po-stoji ovdje i sada.

Svijest je ista spoznaja bivstvovanja bia. Um na-staje iz njegovog nepozna-vanja prave prirode biva-nja i sastavljen je iz misli.

Sutina uma nije nita drugo nego svijest. Ako ga zasjeni Ja, tada um funkci -onira kroz opaanje, zami -ljanje i razmiljanje. Za svjestan um, koji nije ogranien pomou Ja, ni-ta ne postoji i zato je on sama svjesnost bia. To je ono to Biblija hoe da kae sa "Ja sam onaj koji jesam". Um koji je pot-injen Ja-neznanju, gubi svoju snagu i postaje su-vie slab i nesposoban da odoli muenju mislima. Um osloboen od Ja, spo -kojan je kao kada se na-lazimo u dubokom snu bez snova. To potvruje da su doivljaji sree ili patnje samo izrazi aktiv-nosti uma ili njegovog smirenja.

P: Ako tragam za tim Ja, ne vidim nita.

Bg: Ne vidi zato to si navikao da sebe samog po -istovjeuje sa tijelom i vienje sa fizikim gleda-njem; ali to tu ima da se vidi? I ko da vidi? I zato? Postoji samo svijest koja, kada se poistovjeti sa tije-lom, projektuje samu sebe pomou oiju i razlikuje predmete okoline. Individua koja je ograni-ena na budno stanje oe -kuje da vidi neto drugo i prihvata autoritet svo-jih ula. I tako ona ne moe da prizna da su onaj koji gleda predmete i samo vienje, djelova-nje iste svijesti apsolut-nog bia. Meditacija stal-nog okretanja ka Ja po-mae da se savlada iluzija da je Sebstvo neto obje-ktivno. U stvarnosti nema nieg da se vidi. Kako se ti sada prepoznaje? Da li mora ispred sebe da dri ogledalo da bi znao da si to ti sam? Sama svjesnost je Sebstvo. Ostvari tu je-dinu Istinu.P: Kada istraujem porije-klo misli usmjeravam se na opaanje sebe, ali to mi nita ne znai.

Bg: To se tako dogaa kada je to usmjeravanje pod utiskom oblika tvog fizikog tijela. Sa istim Sebstvom ne moe nita da se povezuje. Ono je ista stvarnost bivanja bia u kome se javljaju tijelo, Ja-neznanje i sve postoje-e. Kada se umiri svako (raz)-miljenje, tada pre-ostaje ista svijest.

P: Kako je nastalo Ja-ne-znanje?

- To je pitanje oduvijek davalo povod filozofira-nju, ali Bhagavan je bio u Istini ne-dvojstva i uskra-ivao je priznavanje njego -vog postojanja.

Bg: Ne postoji Ja. Ako bi postojalo, morao bi da prihvati postojanje dva razliita Sebstva u tebi. Zato ne postoji neznanje. Kako se bude otvarao ka Sebstvu, uviat e da io-nako nepostojano neznanje u stvarnosti i ne postoji, i sam e rei da je nestalo.

- Ponekad se sluaocu ini -lo da nepostojanje milje-nja znai mrtvu prazninu. Zato je Ramana naroito naglaavao:

Nepostojanje miljenja ne stvara prazninu. Trebalo bi da od ranije ima nekog is -kustva, kako bi bio svje-stan ove praznine. Znanje i neznanje, postojanje i praznina tiu se samo razuma i oni su u dvoj-nosti, ali Sebstvo je izvan oba. Ono je ista svje-tlost svijesti. Ne treba mu nita drugo da bi spoznalo. Ne postoje dva razliita Sebstva.

- Ramana je esto nagla-avao ovjekovo postoja-nje za vrijeme dubokog sna bez snova kao dokaz da postoji nezavisno od Ja-iskustva i tjelesnog osje -anja. Time je ukazivao da je stanje dubokog spa-vanja osloboeno tjelesnog Ja-iskustva. P: Ja ne znam da li se Sebstvo razlikuje od Ja. Bg: U kom stanju se na-lazi za vrijeme dubokog spavanja? -- P: Ne znam.

Bg: Tko ne zna? Budno Sebstvo? Ali ti ne porie da si postojao dok si se nalazio u dubokom snu.

P: Postojao sam, ali ne znam tko je bio u dubo-kom snu.

Bg: Da, to je tako. Kada je ovjek budan, kae da u stanju dubokog sna nije ni -ta znao. Sada vidi pre-dmete i zna da on sam postoji, a u dubokom snu predmeti se nisu pojavlji-vali i nije bilo posmatraa. A ipak je bie koje sada govori i koje postoji u du-bokom snu isto. Kako nastaje razlika izme-u ova dva stanja? Sada postoje predmeti i igra ula, dok za vrijeme du-bokog sna nisu p-stojali. Javio se jedan novi entitet. Ja, koje reagira na osnovu ulnih utisaka, vidi pre-dmete, pobrka svoja reagi -ranja sa tijelom i uvjeren je da je on Sebstvo. Stvarnost bivstvovanja bi-a koja je postojala u du-bokom snu postoji i sada, uvijek. Sebstvo je neuslovljeno i bezvremeno. Ja-iskustvo je to to je dolo izmeu. Sve to se javlja i nestaje, to je Ja-iskustvo. Ono to stalno i nepromjenljivo postoji je -ste Sebstvo. - Takvi su primjeri pone-kad dovodili do pogrene predstave da je ostvarenje Sebstva, na to je Ramana upuivao, stanje nesvjesno -sti, kao u fizikom snu, i zato se tome suprosta-vljao.

Bg: Budnost, spavanje i dubok san samo su sta-nja aktivnosti uma, a ne Sebstvo. Sebstvo je svje-dok ova tri stanja. Tvoja istinska priroda uvijek je prisutna. P: Ali, mi se vjebamo da za vrijeme meditacije ne zaspimo.

Bg: Ti mora da se vje-ba da ne zapadne u sta-nje umrtvljenosti. Spava-nje koje smjenjuje bud-nost, nije istinsko spava-nje. Budnost koja smjenju-je spavanje, nije istinska budnost. Da li si sada budan? Nisi. Sve to treba da uradi jeste da se zaista probudi u Istini svoga stalno prisutnog bivanja. Tada na tebe nee bitno utjecati svakodnevna izmje-na budnosti i spavanja.

Iako je Sebstvo prisutno za vrijeme spavanja, ono u snu ne moe da ostvari svoju svjesnu prirodu. Za vrijeme spavanja nema aktivnog razluivanja ono-ga to se zbiva. Sebstvo mora najprije da se ra-zlui u budnom stanju jer je ono istinska priro-da svjesnosti koja lei u osnovi sva tri stanja. Napor za ostvarenje mora da se uini u budnom sta-nju i Sebstvo mora da se razlui ovdje i sada. Tada e se ono pokazati kao stalno prisutna stvar-nost bivanja na koju ne utjeu nikakve promjene, pa ak ni one koje se dogaaju u naem umu za vrijeme budnosti, sanjanja i dubokog spavanja. SMRT I PONOVNO ROENJE

Nigdje Ramana nije tako jasno pokazivao da teorija mora biti ostvarena istin-skim i samostalnim razu-mijevanjem, kao kada se radilo o pitanjima u vezi smrti i ponovnog roenja. Onima koji su sposobni da njegovo uenje o nedvoj stvu spontano prihvate, sa-mo bi objasnio da je to pitanje besmisleno, jer ako Ja nema istinsko postoja-nje u stvarnosti, nee ga imati ni poslije smrti.

P: Da li postupci nekog ovjeka u ovom ivotu imaju uticaja na njegova budua roenja? Bg: Da li si sada roen? Zato razmilja o budu-im roenjima? U stvar-nosti nema ni umiranja ni raanja. Pusti onog koji se rodio da misli na smrt i trai sredstva utjehe.

P: Da li je tono hindu-istiko uenje o ponov-nom roenju?

Bg: Jedan definitivan od-govor nije mogu. U Bhagavad Giti se ak porie samosvojna real-nost sadanjeg roenja.

P: Zar naa linost nije beskrajna?

Bg: Pronai najprije da li ona postoji u stvarnosti, pa se onda pitaj o tome. Nammalwar kae: "U ne-znanju sam drao Ja za Sebstvo, ali sa pravim zna -njem nema vie Ja i osta-doh sam kao jedino Seb-stvo". I dualisti i ne-dua-listi slau se u pogledu neo -phodnosti samo-ostvare-nja. Ostvari najprije spo-znaju Sebstva, pa zatim dalje postavljaj pitanja. Dvojstvo i nedvojstvo se ne mogu razumijeti samo na teorijskoj osnovi. Ako je prisutna stvarnost Sebstva u svakom trenu-tku, tada se nikakva pita-nja nee javljati.

Sve to se raa mora i umrijeti, sve to je steeno mora da se napusti. Naputanje svega u ivotu pretpostavlja smirenje, i-stou i dozrelost uma. Da li si ti u sutini uope i roen? Tvoje Sebstvo ne zavisi od vremena i pro-stora, ono niti nastaje niti nestaje.- Ramana je esto odvra-ao od takvih pitanja jer ona samo zavode od istin-skog zadatka - spoznaje Stvarnosti bivanja ovdje i sada.

P: Kae se da poslije smrti moemo da biramo iz-meu nagrade i kazne, da od naeg izbora ovisi kako e biti. Da li je to tako?

Bg: Zato pita to se do-gaa poslije smrti? Na os-novu ega zakljuuje da si roen i da e trpjeti po-sljedice svojih djela, itd? Kada zaspi i zaboravi na sebe, ova pitanja nee ni postojati. Zato? Da li si, kada spava, postao netko drugi? Nisi, to si uvijek ti sam. Pronai zato ova pitanja ne iskrsavaju kada spava.

- Ponekad je Bhagavan, za one koji nisu mogli da prihvate poruku samog ne-dvojstva, izraavao uslo-vljena i steena gledita.

Bg: U Bhagavad Giti Sri Krina najprije kae Arjuni da niko nikada nije bio roen, a zatim u etvr-tom dijelu kae: "Bezbroj ponovnih roenja je dato tebi i meni. Ja ih pozna-jem, a ti ne". Koji je od ova dva iskaza toan? - Uenje se ovdje mijenja u skladu sa razumijeva-njem sluaoca. Kada je Arjuna rekao da ne eli da se bori protiv svojih ro-aka i djedova, da ih ubije kako bi zadobio kraljev-stvo, Krina je odgovorio: "Nikada ne bijae vreme-na kad ja, ti, ili ove voe ne bijasmo, niti e ikad itko od nas prestati biti... Nema ne-biu postajanja, nema biu propadanja". Niti se itko raa, niti itko umire. I razvijao je ovu temu dalje, govorei kako je ovo uenje dao Suncu i preko njega Ivari. Arjuna je u sve to sumnjao, jer je Krina bio roen tek prije nekoliko godina, a Sunce i Ivara postoje eonima. Krina je uvidio njegov nain razumijevanja i re-kao: "Da, bezbroj je novih roenja dato tebi i meni. Ja ih sve znam, ali ti ih ne zna". - Takvi iskazi mogu da izgledaju protivrijeni, ali oni su takvi samo da bi se prilagodili razumijeva-nju onoga koji pita. Krist je takoer rekao da je postojao prije Abraha-ma. To je Ramana dopu-tao samo na jednom od-govarajuem nivou.

Bg: Isto kao kada se pro-budi poslije raznih isku-stava u snu, tako e nai drugo tijelo poslije smrti. Isto tako kao to rijeke gube svoju individualnost kada njihova voda utie u more, pa se isparavanjem vrate nazad, na breuljak, u rijeku i more, tako ljudi zaborave svoju individual-nost kada spavaju, ali je poslije buenja zadobija-ju ponovo, shodno svom prethodnom ueu u bi-vanju. Na slian nain se ovjekovo bivstvovanje na -stavlja poslije smrti.

P: Kako se to dogaa?

Bg: Posmatraj kako drvo nastavlja da nie poto mu je stablo odsjeeno. Dokle god mu korijen nije ra-zoren, ono e nastaviti da raste. Na slian se nain prilikom smrti latentne sposobnosti vraaju u srce, ali ne iezavaju. Tako se bie raa ponovo. - Pa ipak, on kazuje sa svog gledita da:

Bg: U stvarnosti ne postoji ni sjeme, ni drvo. Sve je to jedinstveno bivanje.

- Ponekad je u svojim objanjenjima zalazio u po -jedinosti, ali uvijek na-glaavajui da u stvarnosti postoji samo nestvoreno Sebstvo.

P: Koliko vremena prote-kne izmeu smrti i po-novnog roenja? Bg: Moe da bude due ili krae, ali ostvaren ovjek ide kroz ovu promjenu, za njega nema ni raanja, ni umiranja. Neki kau da oni koji idu stazom svje-tlosti, nakon umiranja ne-e vie ponovo da se rode, dok e se oni koji idu ta-mnim stazama ponovo roditi zbog uticaja njihove karme u suptilnim tijeli-ma. Bez obzira na zasluge ili mane nekog ovjeka, on e se ponovo roditi na ovom svijetu. Ako preovladavaju zaslu-ge, njegovo suptilno tijelo najprije stie na nebo, dok, s druge strane, ako preo-vladavaju mane i tupost, leti u pakao kao strela. Ali, sigurno e se vratiti na "ovaj svijet". Sve je to u raznim tekstovima opisa -no, ali u stvarnosti ne po -stoji ni raanje ni umi-ranje, ovjek u Sebstvu uvijek ostaje ono to Jeste. Samo je to Istina.

Bg: Bog, u svojoj milosti, skriva ovo znanje od ljudi. Ako bi ih uvjeravao da su savreni, postali bi gordi, a u suprotnom bi oajavali. I jedno i drugo je ravo.Treba spoznati stvarnost Sebstva.

Bg: Zrela osoba, koja je u ranijim inkarnacijama ste-kla dovoljnu mo razliko-vanja, ostvaruje Istinu ili slobodu im joj se na to samo jedanput skrene pa-nja. Dok, naprotiv, onaj tko nije dovoljno sposo-ban da razlikuje, mora da proe razna iskustva prije nego to postigne sama-dhi.

-To znai da se vremensko trajanje jednog ivota mo-e shvatiti kao dnevno pu-tovanje u hodoau ka samo-ostvarenju. Udaljenost od cilja zavisi od nastojanja ili nedosta-tka nastojanja iz ranijih dana - ivota - i koliko e odmai naprijed, zavisi od sadanje tenje. Profesor prirodnih nauka je pitao da li intelekt preivljava smrt ovjeka, i dobio odgovor:

Bg: Zato misliti na smrt?

Razmisli to se dogaa kada spava. to tada do-ivljava?

P: Ali san je prolazan, dok smrt nije. Bg: San je stanje izmeu dva budna stanja, i smrt je na isti nain stanje iz-meu dva ivota. Oba stanja su prolazna. P: Mislim, da li duh, kada naputa tijelo, odnosi sa sobom i intelekt?

Bg: Duh nije nikada bez tijela. Postoje razna tijela. Ako to nije tijelo od grube materije, tada e biti od fine, isto kao u snu, spa-vanju ili dnevnom ma-tanju.

- Bhagavan nije nikada priznavao da su razlike u izrazima i nainu formu-liranja uenja meu razli-itim filozofskim pravci-ma stvarne protivrijeno-sti. Istina na koju ukazuju razliite religije, na razne naine jedna je i nepro-mjenljiva.

P: Da li je budistiko ue-nje o nepostojanosti bia tono? Da li je to u skladu sa hindu uenjem o po-novnom roenju Jastva?

Da li je dua vjeno bie koje se uvijek iznova ova-plouje (utjelovljuje) kako to kae hindu uenje, ili je ona samo nagomilavanje mentalnih tendencija?

Bg: Istinska stvarnost Sebstva je bezvremena i nepojmljiva. Jastvo koje se reinkarnira pripada ilu -zornoj ravni - miljenju. Pomou samo-ostvarenja to se nadilazi.

- Ponovno roenje se dogaa uslijed nesvjesno-sti prave prirode bivstvo-vanja i zato ga budisti po-riu. ovjekovo stanje od-reeno je nerazlikovanjem onoga to se zbiva i do-ivljava, od onoga to je neuslovljeno i neroeno.

Ponekad se pitanje nije od -nosilo na ponovno roe-nje, ve patnju zbog smrti voljenog bia. Jedna da-ma, koja je dola iz sje-verne Indije, pitala je Bhagavana da li je mogu-e da se spozna stanje je-dne osobe poslije smrti.

Bg: Mogue je, ali zato te to zanima? To je sve realno koliko je realna i linost koja se time bavi.

P: Roenje, ivot i smrt jednog ovjeka su za nas realni.

Bg: Zato to sebe na po-grean nain poistovje-uje sa tijelom, misli o drugoj osobi da je tijelo. Ni ti, niti je ta druga osoba, tijelo.

P: Ali, sa moga gledita posmatram samu sebe i svog sina kao stvarne.

Bg: Roenje Ja-iskustva u mislima je roenje jedne osobe, a smrt ovih misli je njegova smrt. Sa ostva-renjem "Ja mislim", stvara se pogrena identifikacija sa tijelom. Ako samu sebe poistovjeuje sa tijelom, poistovjeuje takoer na pogrean nain i druge kao da su tijelo. Isto kao to se tvoje tijelo raa, razvija i umire, misli takoer da je i druga osoba roena, i-vjela i umrla. Da li si misli -la na svog sina prije ne-go to se rodio? Misli dolaze poslije njego-vog roenja, pa se ak nastavljaju i poslije njego-ve smrti. On je utoliko tvoj sin, ukoliko na njega misli. Kuda je on otiao? Tamo odakle je i doao. Dok ti postoji, postoji ta-koer i on. Ali, ako pre-stane sebe da poistovje-uje sa tijelom i ako se nae u Sebstvu, nestat e sva konfuzija. Stvarnost tvog Sebstva nije u vreme -nu, i odatle e vidjeti da ni drugi nisu uslovljeni vre -menom i pojavnou. Dok se to ne ostvari, bit e uvi-jek patnje. Ona postoji zbog pogrenog opaanja i vre-dnovanja bia, nepoznava-nja njegove prave prirode i pogrene identifikacije sa njegovim zbivanjem.

- Religije naglaavaju da je vano stanje duha kada netko umire i kakve su nje -gove posljednje misli. Ali, Bhagavan je podsjeao lju -de na to da je neophodno ve ranije biti dobro pri-premljen, inae se u trenu-tku umiranja mogu pojavi-ti nepoeljne sklonosti ko-je su suvie mone da bi se mogle kontrolirati.

P: Ako ne mogu da posti-gnem ostvarenje u ovom ivotu, mogu li barem u trenutku smrti da usmje-rim svoj um ka Istini tako da mi to dobro doe u budunosti?

Bg: U osmom dijelu Bhagavad Gite stoji da posljednja misao ovjeka pred smrt odreuje njego-vo budue roenje. Ali stvarnost mora da se prepozna sada, u ovom ivotu, da bi ovjek mo-gao da je prepozna u smrti. Sagledaj paljivo da li je sadanji trenutak na bilo koji nain drugaiji od posljednjeg trenutka, pred smrt, i pokuaj da bu-de u tom stanju.SRCE I GLAVA

ini se da je sada pogodan trenutak da se izloi ue-nje Mahariija o srcu i glavi. On je uio da je pra-vo mjesto svijesti u srcu, a ne u glavi. Time nije mi-slio na fiziki organ na lijevoj strani grudnog ko-a, ve na duhovno srce sa desne strane. Pod svijeu nije podrazumijevao mi-ljenje, nego isto opaa-nje i neuslovljenu budnu prisutnost pri ukupnom bi-vanju bia. On je to spo-znao u vlastitom iskustvu kao osnovu duhovne svje-snosti, i nakon toga je za to svoje otkrie naao po-tvrdu u nekoliko starih tek -stova. Kada je upuivao svoje potovaoce na to da se koncentriraju na srce, ukazivao je na ovo duhov -no srce, sa desne strane. Oni su ga nalazili na osno-vu istinske, skoro fizike vibracije svijesti. Takoer je govorio o srcu kao isto-vjetnom sa Sebstvom, i podsjeao na to da Seb-stvo u stvarnosti nipoto nije u tijelu, da nije uslo-vljeno prostorom i vreme-nom.

P: Zato kaete da je srce na desnoj strani, kada se zna da je na lijevoj? ime to dokazujete?

Bg: Nitko ne osporava da je fiziki organ na lijevoj strani, ali srce o kojem ja govorim je na desnoj stra-ni. To je moje iskustvo i ja za to nemam dokaz. Ipak moe o tome da nae potvrdu u Malayali Buch o Ayurvedi i u Sita Upanishad.

- Bhagavan je pokazao citate iz ovih djela. Pone-kad je, upitan o tome, uka-zivao na tekst u Bibliji, "Knjiga propovjednikova" (pogl. 10. d. 2.) "Srce je mudrome sa desne strane, a ludome je sa lijeve stra-ne".

P: Zato za vrijeme medi-tacije treba da se koncentri -ramo na mjesto gdje je srce?

Bg: Jer trai istinsku svi-jest. Gdje bi mogao da je nae? Da li moe da je dostigne izvan sebe sa-mog? Ti mora da je nae u sebi. Zato si okrenut pre-ma sebi. Srce je mjesto same svjesnosti. Pokuaj da opazi na kojem se mje -stu u tvome tijelu stvara Ja. Ipak, nije sasvim is-pravno rei da se Ja raa na desnoj strani grudi i tu takoer nestaje. Srce je samo jedna oznaka za Istinu i niti je unutar, niti izvan tijela. Ne moe se rei da je unutra ili iz-van jer je ona samo biv-stvovanje. Pod "srcem" ne podrazumjevam fiziki or-gan, pleksus ili nervni cen-tar. Meutim, sve dok se ovjek poistovjeuje sa ti-jelom i misli da je on samo tijelo, nee mu poi za rukom da pronae gdje se u tijelu pojavljuje Ja-osjeaj, i gdje nestaje. To mora da bude srce na de-snoj strani grudi, jer sva-ko, bez obzira na rasu ili religiju i jezik kojim go-vori, pokazuje na desnu stranu grudi da bi oznaio samog sebe kada kae "ja". Svuda u svijetu tako i treba da bude. I ako se paljivo posmatra izranja-nje Ja-misli pri buenju i njegovo nestajanje pri spa-vanju, tada ovjek moe da uvidi da se to deava u srcu na desnoj strani gru-dnog koa. Ako je prostor taman, potrebna ti je lam-pa da bi ga osvjetlio, ali, kada izae sunce, ona ti nije potrebna jer vidi i bez nje. A da bi se samo sunce vidjelo, nije potre-bna nikakva lampa jer ono sija iz sebe samog. Slino je i sa srcem. Svjetlost uma je neophodna da bi ovjek mogao da razazna-je postojee objekte. Da bi se vidjelo srce, dovoljno je da se um sa svojom pa-njom usmjeri ka njemu. Tada se um gasi, jer se raa svjetlost srca.

- U tantrizmu je praksa da se koncentrira na akru, ili duhovni centar u tijelu, e-sto na toku izmeu obr-va. Kako e se kasnije po-kazati, srce na desnoj stra-ni grudi ne spada u akre. Bhagavan u sljedeem iz-vodu objanjava ukratko svoje uenje da je sabra-nost na srce efikasnije ne-go na bilo koju drugu to-ku, ali ipak ne tako efika-sno kao isto samo-istra-ivanje.

P: Kau da postoji est razliito obojenih organa u astralnom tijelu, meu ko-jima je i duhovno srce ko-je treba da se nalazi za dvije irine prsta desno od sredine grudnog koa. Ali, takoer se kae da je srce bezoblino. Da li to znai da moramo da ga vizuali-ziramo pa da na taj nain meditiramo o njemu?

Bg: Ne. Jedino je neopho-dno istraivanje "Tko sam ja?" To to je stalno prisu-tno i pri spavanju i u bu-dnom stanju, jeste isto bi-e. Samo pri budnom sta-nju postoji nesrea i stoga nastojanje da se ova ne-srea otkloni. Ako se pita ko se iz sna budi, kae "Ja". Dri se vrsto ovog "Ja". Ako u tome istraje, otvorit e ti se neuslovlje-na sutina Bia. Najvanije je istraivanje i traganje ka "Ja", a ne kon-centracija na centar srca. Ne postoji tako neto to bi bilo "unutranje" ili "vanjsko". Oba pojma ne znae nita. Pa ipak, posto -ji i vjebanje koncentra-cije na centar srca, to je odreeni oblik duhovne vjebe. Samo onaj tko je usredotoen na srce mo-e da ostane svjestan ka-da se um smiri i misli ne-stanu.

Meutim, svi koji se kon-centriraju na druge centre, ne mogu da sauvaju svje-snost bez misli, nego samo zakljuuju da je um bio mi -ran kada ponovo postane aktivan.

- U sljedeem dijelu se po-sjetiteljka iz Engleske izja -snila u prilog ovog poslje -dnjeg izlaganja i Bhagavan je njeno iskustvo potvrdio.

P: Misli iznenada prestaju i "Ja-Ja" se isto tako izne-nada probudi i traje. To je samo jedno stanje bez mi-sli. Da li je to ispravno?

Bg: Da, to je sasvim is-pravno. Misli moraju da prestanu i njihovo razumi-jevanje mora da nestane da bi se "Ja...Ja..." probu-dilo i moglo da se ovlada. Glavno je da se moe biti u Ja, a ne samo razumi-jevati ga.

P: Osim toga, ono nije u glavi nego je na desnoj strani grudi.

Bg: Tamo je gdje treba da bude, jer tu je srce. P: Kada se usmjerim pre-ma vani, tada to sve ne-staje. to treba da radim?

Bg: Dri se vrsto toga.

- To ne znai da u ostva-renju Sebstva ne mogu po-stojati misli. To se jasno moe vidjeti na primjeru samog Ramane koji je traj -no bio u ovom ostvare-nju. Za nesvjesnog ovje-ka misli su stvarne same po sebi i za sebe, pa zato i optereujue kao oblak ko -ji zamrauje sunevu svje -tlost. Tek kada oblak po-stane providan i kada ne-stane, svjetlost se javlja, tako i ovjek moe da ko-risti miljenje a da ne bude od njega uslovljen. Navodei drugu metaforu, Bhagavan je ponekad us-poreivao misaoni um os-tvarenog ovjeka sa mjese -com na nebu usred dana, tada je njegova svjetlost beskorisna, jer se mnogo bolje vidi neposrednom svjetlou sunca.PATNJA

- Jedan od problema o ko-jem je Bhagavan esto bio pitan, jeste patnja. Pitanja su uglavnom bila vie oso-bne nego teorijske prirode. Najee je samo iskustvo patnje tjeralo ljude da kod njega potrae utjehu. Pra-va utjeha je dolazila po-mou njegovog tihog utje-caja, ali odgovarao je i na teorijski postavljena pita-nja. Uobiajen odgovor bio je da kae pitaocu ka-ko on treba da pronae onog koji pati, isto kao to je skeptiku savjetovao da pronae onog koji sum-nja, jer Sebstvo nije niim uslovljeno, ni patnjom ni sumnjom. Ponekad je ipak, na prikladniji nain obja-njavao da ako se ovjek, bez obzira na razloge svog nezadovoljstva sadanjim ivotom usmjeri ka traga-nju za Sebstvom, pretvorit e patnju u dobro sredstvo za postizanje ovog cilja.

Bg: Blaenstvo Sebstva ti uvijek pripada i ti e mo-i da ga pronae ako is-kreno tei ka njemu. Uz-rok tvoje nesree ne lei u tvom vanjskom ivotu, on je u tebi kao tvoje Ja. Tovari sebi ogranienja, pa se zatim uzaludno bori da ih savlada. Sva nesre-a proistie iz Ja. Sa tim dolazi sve zlo. to ti vri-jedi da uzroke svoga ne-zadovoljstva trai u doga-ajima ivota, kada su za-pravo svi oni u tebi. Ka-kvu sreu moe da ugra-bi od stvari koje se ne tiu tvog Sebstva? Koliko dugo e ona trajati ako i misli da je ima? Ako bi postojanou patnje sago-rio Ja-iskustvo, tada bi bio slobodan. Ako ga bude nepaljivo prihvatio, name -tnut e ti ogranienja i s njima besmislenu borbu da ova ogranienja savla-da. Jedino sredstvo da ostvari spokoj jeste da uvijek bude u Sebstvu, ono to u stvarnosti Jesi.

- Jedan vrlo odan, ali je-dnostavan potovalac, iz-gubio je sina jedinca, tri-naestogodinjeg djeaka.

Sljedeeg dana je doao u Aram sa svojom porodi-com. Suosjeajui sa nji-ma, Bhagavan ree:

"Upoznavanje uma poma-e ovjeku da uspjeno po -dnosi sve brige i gubitke, ali gubitak roenog djeteta se smatra za najveu nesre -u. Patnja postoji samo ukoliko je ovjek uvjeren da postoji samo kao jedan odreen oblik. Kada nesta-ne oblik, ovjek zna da je Sebstvo neuslovljeno. On zna da za njega u stvar-nosti nema ni raanja ni umiranja. Samo se uslo-vljeno tijelo raa i s njime se stvara Ja-iskustvo. A ono ne moe da se opazi bez tjelesnog iskustva, jer je Ja poistovjeeno sa tije-lom. U tome je sva igra miljenja. Razborit ovjek treba paljivo da razmotri da li je on znao za svoje tijelo kada je bio u du-bokom snu. Zato ga osje-a samo u budnom stanju? Mada nije znao za sebe i tijelo dok je spavao, on je ipak bio tu. to je bilo njegovo stanje u dubokom snu a to je sada kada je budan? U emu je razlika?

Pojavljuje se Ja-uverenje, i to se naziva budnim sta-njem. Sa njim se javljaju i misli. Pronai ko ima ove misli? Kome su one namje -njene? One moraju da nastaju u okviru aktivnosti tvoga bia, tvoga uma, odnosno Ja. Ako ovjek makar i za trenutak opazi kako se to dogaa, bit e dovoljno za poetak gae-nja Ja, ime se omoguava ostvarenje bezvremenog i neuslovljenog prisustva u stvarnosti.

Tada ne postoji individua nego samo Sebstvo. S ti-me nestaju sve misli, pa i one o smrti i patnji. Ako netko misli da je roen, on ne moe da pobjegne od straha od smrti. Treba da otkrije da li je uope roen i da li njegovo Sebstvo na-staje u vremenu. On e otkriti da je Sebstvo izvan vremena i oblika, da se ra-a samo potpuno uslovlje -no tijelo i da se tjelesno iskustvo koncentrira i kri-stalizira u miljenje - zbog ega nastaju sve nevolje. Pronai odakle nastaje mi-ljenje u tebi, tada e biti uvijek prisutan u Sebstvu, u stvarnosti, i bit e oslo-boen od predstave roe-nja i straha od smrti.

P: Ako umre netko koga volimo, tada osjeamo pa-tnju. Moemo li da izbje-gnemo takva osjeanja na taj nain to emo sve po-djednako da volimo ili ta-ko da uope ne volimo?

Bg: Ako umre netko koga volimo, tako nastale brige nastavljaju i dalje da po-stoje. Nain da se oslobo-dimo briga jeste da one dalje ne postoje. Kada ne-ma onoga koji pati, tko e tada da ostane da bi patio? Ja-iskustvo mora da umre. To je jedini put. Obe mogunosti koje ti predlae svode se na isto. Ako su svi Jedno u Seb-stvu, tko tu ostaje da bi volio ili mrzio?

- Ponekad pitanja nisu bila osobna, i nisu se odnosila na privatne tragedije, ve na zlo i patnju u svijetu. U takvim sluajevima pitanja su bila uglavnom postavlja -na od posjetilaca koji nisu razumijevali put nedvoj-stva i nisu se okrenuli samo-istraivanju.

P: Svijet razaraju bijeda, glad i epidemije. to je tome uzrok?

Bg: Za koga to sve postaje oigledno?

P: Ne moe tako. Ja svuda vidim bijedu.

Bg: Ti si bio u svijetu i dok si spavao, a nisi bio svjestan njegove patnje, ali sada kada si budan, ti si svjestan. Ostani u stanju u kome nisi dirnut ovakvim utjecajima. Ako nisi bio svjestan svijeta to znai da si bio u Sebstvu tokom du-bokog sna i patnja u svi-jetu te se nije doticala. Okreni se zato ka sebi i istrai stvarnost tvog Seb -stva i to e biti kraj svijeta i njegove patnje.

P: Ali to je onda traganje ka Sebstvu.

Bg: Svijet nije razliit od tebe. Zato to se na nevje-rovatan nain poistovjeu-je sa tijelom, ti svijet vi-di kao razliit od sebe i zbog toga ga doivljava kao patnju. Ali, svijet i pa-tnja koja u njemu postoji prestaju da bivaju stvarni kada si okrenut ka Sebstvu u svakom trenutku i tako se oslobodi nesvjesnog postojanja. - Posjetilac nije bio voljan da to uini, pa se, umjesto toga, ponovo zauzimao za problem patnje i onih koji se uzaludno trude da je uklone.

P: Postoje znaajne lino-sti i slubenici u javnim slubama koji ne rijea-vaju problem patnje u svijetu.

Bg: To je zato to se oni i njihove aktivnosti zasniva-ju na Ja-stanju. Da borave u Sebstvu, bilo bi druga-ije.

- I dalje je, sa apsolutnim ubjeenjem u stvarnost ob -jektivnog svijeta, posjeti-lac pitao, ali indirektno, na koji nain bi ipak moglo neto da se uini. Pritom je zahtijevao da oni koji borave u Sebstvu prihvate nestvarno kao da je stvar-no.

P: Zato Mahatme ne po-mau?

- Bhagavan je za trenutak odgovorio sa nivoa posje-tioca.

Bg: Otkud zna da oni ne pomau? utanje Mahatme prevazilazi sve javne go-vore, vanjske aktivnosti i materijalne pomoi. Oni postiu mnogo vie nego drugi.

- Sada posjetilac postavlja pitanje prakse: vanjske ak-tivnosti pretpostavlja unu-tranjem traganju.

Bhagavan odluno odbacu -je ovo gledite.

P: to treba da uinimo da bismo popravili stanje u svijetu?

Bg: Ako si ti osloboen bola, nee nigdje ni pro-uzrokovati bol. Sva te-koa je u tome to vidi svijet kao da je odvojen od tvog Sebstva i zato ga doivljava u sukobu i patnji. Ali, oba, i svijet i patnja, su u tvome posto-janju. Kako ide ka Sebi, bol nestaje.

P: Ako je Bog savren, zato je stvorio nesavren svijet? Jedno djelo sadri prirodu svoga tvorca, ali u ovom sluaju to nije tako.

Bg: Ti sebe smatra odvo-jenim od Boga ako moe da postavi ovo pitanje. Sve dok sebe posmatra kao tijelo, doivljava svi-jet kao da je odvojen od tvoga postojanja, u sukobu i nesavrenstvu.

Bog je savren i potpun, i njegovo djelo je takoer savreno i potpuno, ali ti vidi to sve kao nesavre-no i nepotpuno samo zbog svoje identifikacije sa tije-lom i svojim Ja.

P: Zato se Sebstvo poja-vljuje kao ovaj svijet?

Bg: Da bi morao da trai. Tvoje oi ne mogu da vide same sebe, ali kada ispred stavi ogledalo, tada se vi-de. Stvoreni svijet je ogle-dalo. Vidi najprije sebe sa-mog, pa e tada cijeli svijet vidjeti kao Sebstvo.

P: To znai da treba uvijek da se okreem ka Sebstvu?Bg: Da.

P: Da li tada da uope ne gledam na svijet?

Bg: Ne kaem ti da treba da zatvara oi pred svije-tom, nego da mora najpri -je vidjeti Sebstvo, pa e tada itav svijet biti iden-tian sa tvojim Sebstvom. Tada e cijeli svijet biti manifestacija Brahmana.

- Nevolja je u tome to je vrlo teko da se tijelo i objektivni svijet razoblie kao iluzije. To je Ramana priznao u sljedeem dijalo -gu.

P: Imam zubobolju. Da li je to samo jedna misao?

Bg: Da.

P: Zato onda ne mogu da zamislim da bol ne posto-ji, i tako se izlijeim?

Bg: ovjek ne osjea bol u zubima ako je zadubljen u druge misli ili kada spa-va.

P: Ali, i pored toga on postoji.

Bg: ovjekovo ubjeenje o stvarnosti svijeta tako je snano da ne moe lako da se razoblii. Ali svijet nije nita stvarniji od linosti koja ga vidi.

- Sljedei razgovor, pun humora, pokazuje tekou ovakvog usmjerenja.

P: Upravo traje kinesko-japanski rat. Ako on po-stoji samo u mislima, zar Bhagavan ne moe ili ne eli sebi da predstavi da se ovaj rat ne deava i time ga okona?

Bg: Za Bhagavana je ovaj koji to pita isto toliko je-dna njegova predstava kao i kinesko-japanski rat.

- Na kraju jo jedan citat koji pokazuje kako je Bg. ponekad odgovarao vrlo je -dnostavno kada je upozo-ravao na to da patnja ini ovjeka nezadovoljnim i-votom i podstie ga da tra-i samo-ostvarenje.

P: Ali zato mora da bude patnje?

Bg: Kada ne bi bilo patnje, kako bi se rodila elja za spokojem? Kada ne bi bilo ove elje, kako bi moglo da se rodi traganje za Sebstvom?

P: Da li je onda sva patnja dobra?

Bg: Da. to je zapravo srea? Da li je to zdravo, dobro oblikovano tijelo, re -dovni obroci itd? ak i kralj ima velike tekoe, iako moda ima dobro zdravlje. Dakle, sve patnje nastaju na pogrenoj pred-stavi "Ja sam tijelo". Oslobaanje od ove pred-stave omoguava znanje koje oslobaa.GRIJEH

- Grijeh i sva zla rezultat su egoizma, bez obzira na tetu koju drugima prii-njavaju ili ine negativan uticaj na karakter samog grijenika. Religije od to-ga tite ljude pomou mo-ralnih i disciplinskih za-kona i emocionalnih uvje-ravanja. Na taj nain po-kuavaju da dre ego u miru i izbjegnu njegovo lutanje koje je uvijek u krajnjem vidu negativno. Ipak, duhovna staza koja je tako radikalna i direktna da negira i sam ego, ne treba da obraa panju i vezuje se za razna ispolja-vanja egoizma. Sam egoizam mora da se odbaci. Zbog toga se ne-dvojstvo u svom prakti-nom vidu usmjerava na sam ego, a ne na njegove posebne manifestacije.

Bez obzira koliko da je netko grijean, kada bi prestao da se neutjeno ali: "O, ja sam grijean, ne mogu da postignem osloboenje!", i ako bi od-bacio misli da je grijenik, uporno produavajui me-ditaciju Sebstva, sasvim bi se sigurno preobrazio. Ova disciplina, koja je usmje-rena na to da aktivnost miljenja sasvim utrne u ostvarenju nadracionalne Sebstvene cjelovitosti, stal -no je okrenuta protiv ne-gativnih misli i predstava. Sve su misli zapravo skretanje od puta ka Sebstvu. Posjetiteljka iz Evrope je pitala, da li su za poetnike u traganju za ostvarenjem pozitivne mi-sli od pomoi za sticanje unutranje sigurnosti, i dobila je odgovor:

Bg: Da, ukoliko otklanjaju negativne misli, ali i dobre misli moraju da nestanu prije ostvarenja. Ako je osobina istoe (sattva) proela prirodu uma, tada je njegova bistrina i irina istovjetna onoj koju ima vedro nebo. Ako je um nadraen osobinama aktiv -nosti (rajas), postaje nemi -ran i manifestira se pod uticajem tame (tamas) kao fiziki svijet. Kada je um nemiran, svijet mu izgleda kao da je materijalan. Stvarnost tako ne moe da se prepozna. Isto kao to se svilenim koncima ne moe tkati sa tekim gvo-zdenim unkovima, ili kao to se ne mogu vidjeti fini prelivi boja na nekoj slici pri slaboj svjetlosti lampe na zidu, tako je ostvarenje Istine postalo teko sa umom koji je optereen tamom aktivnosti.Istina je iznad svake pro -mjene, ista i mirna. Um se proiava od nei-stoa samo pomou iz-vravanja obaveza bez vezivanja, u toku vie ivota. On nalazi dostoj-nog Uitelja koji ga neizbjeno usmjerava na meditaciju o najbitnijem. Preobraaj uma u svijet inertne materije na osnovu osobina tame i nepresta-nog nemira uslijed aktiv-nosti, na taj e nain pre-stati. Tada um nestaje u proienju i miru. Spokoj Sebstva moe da se do-godi samo kada um, po-mou meditacije Sebstva, postane sasvim ist i po-stojan. Onaj tko postane tako spokojan, osloboen je za ivota (jivamukta).

On je, naravno, ostvario neophodno spokojstvo.

- Ponekad se posjetilac alio kako je isuvie slab da bi mogao odoljeti svo-jim sitnim strastima i sklo -nostima koje ga vezuju, i jednostavno mu je bilo reeno da to nepokole-bljivo pokua. U zavisno-sti od temperamenta i ka-raktera, bilo mu je prepo-rueno da pronae tko ima sitne sklonosti ili vjeruje u Boga (to jest tei oslobo-enju). - - P: Ja sam grije-an i ne ispunjavam nika-kve religijske dunosti.

Hou li zbog toga da iskusim bolno ponovno roenje?

Bg: Zato smatra da si grijean? Vjera u Boga je dovoljna da te sauva od ponovnog roenja. Prepu-sti njemu sav svoj teret.

U Tiruvachakam stoji: "Iako sam bjedniji od psa, Ti si se milostivo zauzeo da me titi. Ti odrava i stvara obmanu raanja i umiranja. Da li ja u tome moram da uestvujem? Da li sam ja ovdje Gospod? Svemogui Boe, Tvoja je volja da li e me provo-diti kroz mnoga tijela, ili e me zadrati kraj svojih nogu". Zato budi pun vjere i to e te spasiti.

P: Meditacijom se zado-bija vie radosti nego tje-lesnim zadovoljstvima. Zato um ipak tei ovom drugom, a ne prvom?

Bg: I radost i patnja samo su manifestacije aktivnosti uma. Naa prava priroda je spokojna i neuslovljena pojavnou, ali mi smo Sebe potpuno zaboravili i mislimo da smo ovaj um ili ovo tijelo. Ova pogrena identifika-cija uzrokuje svaku patnju koju doivljavamo. to treba uiniti? Ovakav na-in postojanja je vrlo du-boko ukorijenjen tokom mnogih prolih roenja i time je postao jak. Sve to mora da nestane kako bi naa Istinska priroda ne-manifestiranog spokoja mo -gla da prevagne nad nemi -rom "ovog svijeta". Pri tome je najvanije ne stvarati nove vasane - podsvjesne predispozicije (utiske).

P: Kako moe da se oslabi ego?

Bg: Na taj nain to mu se ne dodaju nove vasane (samskare - utisci) tj. navi-ke koje uslovljavaju dalj-nju aktivnost uma: vezi-vanje za misli, predstave, osjeaje i tjelesna zbiva-nja.

- Ako je objektivna stvar-nost svijeta iluzorna, tada je i zlo u njemu takoer iluzija. Stoga je jedino rje-enje bivati u Sebstvu, kako se nikakve iluzije ne bi stvarale. Posjetilac iz Amerike, sekretar Swami Yoganande, pitao je zato postoji dobro i zlo u svije-tu. Dobio je odgovor:

Bg: To su relativni i uslo-vljeni pojmovi. Mora biti subjekta koji spoznaje do-bro i zlo. To je ego. On nestaje u Sebstvu. Moe se rei da je izvor ega Bog. Ovo je objanjenje za tebe vjerovatno razu-mljivije i tonije.BOG

Na prvi pogled moe izgledati kao da su Ramanini iskazi o Bogu protivrijeni, jer je pone-kad upuivao na apsolutnu vjeru u Boga i potpuno pokoravanje Njegovoj vo-lji, a zatim bi govorio o Bogu kao o nestvarnom. Ali tu zapravo nema pro-tivrijenosti, jer se nikada ne smije zaboraviti da svrha njegovog objanjava -nja nije apstraktna, da stvara neku filozofiju, ne-go da bude praktino us-mjeravanje duhovnom pro -buenju. Onaj tko je mo-gao da prihvati upui-va-nje na nedvojstvo Sebstva, moe da uvidi kako je njegovo Sebstvo identi-no sa Bojim, kao i sa stvarnou svijeta. A onaj koji se, naprotiv, grevito dri prividne stvarnosti njegovog Ja-iskustva, moe da razu-mije Sebstvo samo kao uslovljeno i stvoreno od Boga tvorca. Bhagavan je objanjavao u zavisnosti od razumijevanja ljudi. U ovoj, kao i u drugim te-mama, ukazivao je na beskorisnost raspravljanja. Korisno je ii ovim ili onim putem, ali ne i stva-rati teoriju o tome.

Bg: Sve religije pretposta-vljaju tri osnovna pojma: svijet, individualnu duu i Boga. Ali, oni se manife-stiraju u okviru jedne stvar -nosti. Samo dok postoji Ja (ego) moe se rei da ova tri postoje odvojeno. Zato je savreno ono sta-nje kada se biva u jedinoj stvarnosti Sebstva gdje ne moe postojati Ja. "Svijet je stvaran!" "Ne, on je sa-mo iluzorna pojava." "Svijet je izraz svijesti!" "Ne, on je spokojstvo". Od kakve je koristi da se tako objanjava? Kada ovjek neposredno opaa Sebstvo, bez objektivnog podvajanja, pri emu ne-staju sve predstave o jedinstvu ili dvojstvu jer nema ni Ja, tada ovjek boravi u stvarnosti koja sve to smiruje. Ako je ovjek poistovjeen sa svo -jim oblikom, samim tim e se i svijet i Bog javljati kao oblici.

Ali ako je ovjek bezobli-an, nepojavan i neuslo-vljen, ko bi tu uviao i od-reivao oblike i na osnovu ega? Moe li se bez oiju vidjeti bilo to? Onaj koji vidi je u Sebstvu koje nije niim uslovljeno niti odre-eno. Brahman ne moe da se vidi ili spozna. On je izvan trostrukog odnosa onoga koji vidi, vienja i vienog, ili onoga koji zna, saznanja i onoga to se saznaje. Stvarnost je oduvijek jedna i ista. Pojava svijeta i naega ne-znanja o njemu je posljedi -ca nae nesvjesnosti spram Sebstva u svakom trenutku. Niti je znanje, niti nezna-nje na bilo koji nain stvar -no. Stvarnost je slobo-dna od svih suprotnosti. Ona nije ni svjetlost, kao to nije ni tama, iako o zna -nju ponekad govorimo kao o svjetlosti, a o nezna-nju kao o tami.

- Ako je netko inzistirao na razumijevanju svih deta -lja, Ramana je tada obja-njavao i pojedinosti, ali uvijek je pri tome vraao tragaoca na okretanje pa-nje ka Sebstvu. Jedan vrlo miran mladi ovjek, gospodin Tompson, koji se dugo godina zadrao u Indiji i ozbiljno studirao in -dijsku filozofiju, pitao je: "Srimad Bhagavad Gita kae: "Ja sam oslonac Brahman", a na drugom mjestu stoji: "Ja sam u srcu svakoga". Tako se otkrivaju razliiti aspekti jednog istog principa. Razumijem da postoje tri aspekta:1. transcedentalni, 2. osobni,

3. kozmiki. Da li ostvarenje treba da se odigra u jednom od njih, ili u svima zajedno? Na prelazu sa kozmikog u transcendentalni aspekt vedanta odbacuje imena i oblike kao maya. A zatim vedanta ponovo kae da je sve Brahman, kao to je prikazano usporebom sa zlatom i zlatnim nakitom. Kako treba da razumijemo pravo stanje stvari?"

Bg: U Giti stoji: Brahmano hi pratishataham. Kada je ovo Aham (Ja) poznato, tada je sve (apsolutno) poznato. - - P: To je samo pitanje gledita.

Bg: Ti sada misli da si individualan, da je izvan tebe univerzum, a iznad univerzuma Bog. Tako ima ideju odvajanja. Ove ideje moraju da nestanu jer, niti je Bog od tebe od-vojen, niti od kozmosa. Gita takoer kae: "Ja sam Sebstvo koje ivi u srcima svih ljudi. Ja sam nasta-nak, razvoj i kraj svih bia."

- Nije, dakle, Bog samo u srcima svih, nego je i tvorac svih, njihovo upori-te i njihov kraj. Sve dola-zi iz Njega, u Njemu su, i najzad u Njemu zavrava-ju. Stoga nita nije odvo-jeno.

P: Kako treba da razu-mijem ovaj iskaz u Giti: "Sav ovaj kozmos je dio mene." - Bg: To ne znai da se jedan mali Boji dio odvaja od Njega i oblikuje univerzum. Njegova akti (energija) je aktivna i ko-zmos se manifestira kao rezultat jedne faze takve aktivnosti. Slino iskazu u Purua sukta: "Sva bia ob -likuju podnoje Njegovih stopala," ovo ne znai da je Brahman podijeljen.

P: To razumijem. Brahman je sigurno nedjeljiv.

Bg: Dakle, injenica je da je Brahman sve i da je nedjeljiv. On je uvijek ono to jeste u stvarnosti. Tu stvarnost ovjek ne opaa i to je upravo ono to treba da spozna. Da bi bio u Istini, ovjek mora da ovla -da smetnjama koje sprea -vaju bivanje u bezvreme-noj i neuslovljenoj Istini, da je Sebstvo isto to i Brahman. Sve smetnje zajedno obra-zuju tvoju predstavu odvo-jenog bia kao individue. Nastojanje da se bivanje Istine ovako razumije, od-vest e te do otkria da Sebstvo nije razliito od Brahmana.

- Krani se - osim najve-ih mistika, dre predstave jednog nepromjenljivog, za sebe stvarnog i odvojenog Ja. Bhagavan je o tome imao jednu raspravu sa jezuitskim sveenikom, ali je ona ostala nezavrena. Bhagavan je pokuao da okrene sveenikov um ka unutra, ka samoistraiva-nju, a sveenik je umjesto toga zahtijevao teorijsko objanjenje. Dr. Emile Cathier, profesor filozofi-je, pitao je:

Moete li, molim vas, dati rezime vaeg uenja?

Bg: Moe ga pronai u maloj knjiici "Tko sam ja?"

P: Proitat u je. Ali, da li bih mogao da ujem iz vaih vlastitih usta central-nu toku vaega uenja?

Bg: Upravo je to centralna toka.

P: Nije mi jasno to po-drazumijevate pod tim.

Bg: Da treba da pronae centar.

P: Stvoren sam od Boga. Zar Bog nije razliit od mene?

Bg: Tko stvara ovo pita-nje? Bog ne. Ti ga sam stvara. Pronai, dakle, tko si ti sam i tada e moda otkriti da li je Bog razliit od tebe ili nije.

P: Ali Bog je savren, a ja sam nesavren. Kako ika-da mogu da ga upoznam?

Bg: To ne tvrdi Bog. Ti stvara pitanja. Kada otkri -je tko si ti sam za sebe, tada e znati to je Bog.

P: Ti si svoje Sebstvo ot-krio. Pomogni nam da i mi saznamo da li je Bog ra-zliit od tebe.

Bg: To je pitanje samoga postojanja. Svatko mora sam za sebe da ga spozna.

P: Oh! Razumijem. Bog je beskonaan, a ja sam kona -an. Ja sam linost koja ne moe nikada da se rodi u Bogu. Zar ne?

Bg: Za beskrajno i savre-no ne postoji razlika. Ako je jedno bie konano i uslovljeno, tada ne moe postojati beskrajnost i neu-slovljenost. Tvoj iskaz je oigledno protivrijean.

P: Ali ipak postoje oba: Bog i djelo.

Bg: Kako si ti svjestan Sebstva?

P: Ja imam duu. Pozna-jem je kroz njene postu-pke.

Bg: Da li si nju poznavao u dubokom snu?

P: Svi postupci su prekinu -ti u dubokom snu.

Bg: Ali ti, sam po sebi, postoji takoer i u snu kao i sada. Koja od ova dva stanja smatra da ti jedino pripadaju kao stvar-no?

P: Budnost i spavanje sa-mo su sluajnosti. Ja sam supstanca iza sluajnosti.

- Pogledao je zatim na sat i rekao da mu je vrijeme da ide na eljezniku sta-nicu. Poto se zahvalio Bg., otiao je. Tako je raz-govor iznenada zavren.

Sljedei razgovor se odno-si na razliite probleme ko -ji su uznemiravali filozo-fe i teologe: o Bojoj sve-moi i slobodnoj volji, priro -dnim zakonima i Bojem djelu, linom i nelinom Bogu. Ipak, ton razgovora pokazuje da Ramana nije svemu tome pridavao veli-ku vanost.

P: Kakav je odnos izmeu moje slobodne volje i mo-i Najvieg?

a) Da li je slobodna volja ega u skladu sa Bojom svemoi?

b) Da li je slobodna volja ega u skladu sa svezna-njem Boga?

c) Da li su prirodni zakoni u skladu sa sveznanjem Boga?

Bg: Da. Slobodna volja je bivanje u sadanjosti, a ne u uslovljenim aktivno -stima i izrazima volje koji se samo ine slobo-dnim. Ovaj ego doivljava samog sebe kroz postupke koji kao da se dogaaju u vremenu i prostoru pod utjecajem raznih zakona. On svoju volju treba da uvidi kao jednu kariku u lancu uzroka i posljedica. Svemo i sveznanje Boga ego uvijek razumije sa-mo kroz pojavne oblike i djelovanja svoje vlastite volje. To znai da je ego uvijek usmjeren prema pojavnim oblicima i zavisi od njih. Prirodni zakoni su manifestacija Boje volje i potpuno su uslovljeni i odreeni.

- Sljedei dijalog je kara-kteristian za Bhagavano-vo odbijanje da raspravlja o teoriji, i za istrajnost u neophodnosti prakse.

P: Da li je Bog lian?

Bg: Da, on je osnova li-nosti - Jastvo, koje je uvijek sadrano u tebi. Ti daje prednost svjetovnim stvarima i zato ti izgleda kao da Bog stoji u poza-dini. Ako napusti sve i samo njemu tei, tada e ostati On sam, kao Jastvo, kao stvarnost tvoje Vlasti-te prirode.

P: Prema advaita vedanti, najvii stupanj ostvarenja treba da bude potpuno jedinstvo sa Bogom, a pre-ma vasishtadvaiti to je og-ranieno jedinstvo, dok dvaita tvrdi da uope ne-ma jedinstva. Koje od ovih gledita treba da se smatra ispravnim?

Bg: Zato razbija glavu oko toga to e se i kako jednog dana dogoditi u budunosti? Svi se slau u tome da Ja postoji. Pravi tragalac treba najprije da otkrije, bez obzira kojoj koli pripada, to je to Ja. Tada e se samo po sebi saznati kako e biti kona-no ostvarenje, da li e se Ja sjediniti sa Najviim biem ili e da ostane od njega odvojeno. Mi ne moemo da preduhitrimo zavretak, ve teimo ou-vanju istog uma.

P: Zar ne bi za tragaoca bilo od koristi u pravom usmjerenju da neto razu-mije o konanom ostvare-nju?

Bg: Pokuavati da se sada sazna kakvo je najvie os-tvarenje jeste beskorisno i tetno. -- P: Zato?

Bg: Zato to se tada nala-zi na pogrenoj osnovi. Dolazi pomou intelekta do svojih zakljuaka a on svjetli samo svjetlou koja se stvara iz Jastva. Zar nije pretjerivanje kada se intelekt usmjera-va da sa svojom slabom svjetlou osvjetli ono najvie? Kako bi intelekt mogao da bude mjeroda-van za utvrivanje prirode najvieg stanja ostvare-nja? On ne moe nikada da dosegne Sebstvo jer je uslovljen, stvoren. To bi sliilo pokuaju da se ot-krije svjetlost u sreditu Sunca pomou male svije-e. Vosak bi se rastopio mnogo prije nego to bi svijea dola u blizinu Sunca. Potpuno se posveti ovdje i sada otkrivanju Istine svoga bivanja, koja stalno nastaje i zbiva se u tebi iz trena u tren, umje-sto da se predaje ispraz-nim spekulacijama.

- Ponekad su bila postavlje -na pitanja o mnogobroj-nim Hindu boanstvima. U vezi s tim treba napome -nuti da Hindusi, kao kr-ani i muslimani, vjeruju u jednog Boga. Nekoliko pi-tanja o Bogu je bilo posta-vljeno od Hindusa. Oni oboavaju Boga u njego-vim razliitim manifestaci -jama i oblicima, pri emu jedni ne negiraju druge .

P: Zato se govori o tako mnogo Bogova?

Bg: Tijelo je samo jedno, ali ono ostvaruje mnoge funkcije i djela. Izvor svih djela je isti. Tako je i sa Bogovima.

- Ponekad je pitano da li su razni Bogovi i nebesa stvarni. Ali takvo se pita-nje zasniva na prihvaa-nju konkretne stvarnosti fi -zikog svijeta i individual -nosti tijela onoga koji pita. Takvu pretpostavku Bhagavan nije priznavao. Umjesto toga, okretao je ta pitanja- kao i sva druga- na razotkrivanje Sebstva.

P: Da li su Bogovi Ivara i Vinu stvarni na svojim nebesima? Bg: Onoliko su stvarni ko-liko i ti u svome tijelu. P: Mislim, da li imaju kon -kretno postojanje kao mo -je tijelo, ili su oni uobra-zilja, kao rog zeca?

Bg: Oni postoje stvarno.

P: Ako stvarno postoje, ta-da moraju negdje i biti. Gdje su? - - Bg: U tebi.

P: Tada su oni samo moja predstava, neto to ja stva -ram i odreujem.

Bg: Sve je tako.

P: Ali, ja mogu da stvorim istu uobrazilju, kao to je rog nekog zeca, ili fikciju, dok postoje takoer i inje -nice nezavisno od mojih predstava. Da li Bogovi Ivara i Vinu postoje na ovakav nain? - - Bg: Da.

P: Da li je Bog predodre-dio razrjeenje svega na kraju jednog kozmikog ciklusa?

Bg: Zato bi On bio za to potreban? Onaj tko razo-tkrije Sebstvo, doao je do razrjeenja bivanja kozmo -sa i time je osloboen. Ivara, koji je beskrajno mudriji i moniji od o-vjeka, ne treba da bude osloboen.

P: Znai, postoje Bogovi i demoni? - Bg: Da. P: Kako bismo mogli sebi da predstavimo najviu bo -ansku svijest?

Bg: Kao to to jeste.

- Naroito su bila intere-santna pitanja koja su po-stavljena od strane jednog Muslimana, profesora, o himni o liku Arunaale koju je Bogu napisao Bhagavan.

P: Proitao sam pet himni i vidim da su one posve-ene Arunaali. Meutim, vi ste nedualist, zato ste oznaili Boga kao jedno odreeno bie? Bg: Potovalac, Bog i hi-mne - svi su u Sebstvu.

P: Ali vi adresirate Boga. Odredili ste ovo brdo Arunaala za Boga.

Bg: Ako ti moe Sebstvo da poistovjeti sa tijelom, zato oboavalac ne bi mo -gao da poistovjeti Sebstvo sa Arunaalom?

P: Ako je Arunaala Seb-stvo, zato je ba ono tre-balo da se izdvoji od mno-tva drugih brda? Bog je svuda, zato ga odreujete ba kao Arunaalu?

Bg: to je tebe dovelo iz Allahabada do ovog mjesta? to je sve ove ljude dove-lo ovamo? P: Sri Bhagavan. Bg: A to je mene ovamo dovelo? Arunaala. Privla-na snaga ne moe da se porekne. Moe se rei da je Arunaala unutra, a ne izvani. Sebstvo je Arunaa la. --P: U svetim knjigama postoje razliiti pojmovi: Atman, Paratman, Purua itd. Kakve su razlike meu njima?

Bg: Za one koji su te rijei osmislili, sve one imaju is-to znaenje. Ali neprosvje-tljeni ljudi su ih razumije-vali na razliite naine, ovi -sno od razvoja njihove li-nosti.

P: Ali, zato se upotreblja-vaju mnoge rijei za istu stvar?

Bg: To uslovljavaju okol-nosti. Sve oznaavaju Seb-stvo. Para (u rijei Para-atman) znai nerelativno, ili suprotno od relativnosti tj. apsolutno. - Bhagavan je esto pravio primjedbe koje bi povrni kritiar mogao da ocjeni kao da su suprostavljene religioznosti, isto kao to su to inili neupueni kri-tiari Buddhinog uenja.

Bg: Zato se brine o Bogu? Mi ne znamo nita o Njegovom postojanju, ali moemo upoznati stvar -nost naega postojanja. Dakle, okreni se ka samo-me sebi i razotkri Sebstvo.

- To nije bilo nagovaranje na bezbonost, jer Bhaga-van govori, kao i Buddha, iz same stvarnosti. On se jednostavno prilagodio ni-vou pitaoca i savjetovao mu da je bolje da se us-redsredi na ono to je bivstvujue i to moe da upozna, nego da brine o svojim zamiljanjima i raz -miljanjima. Ponekad bi govorio ljudima da ne treba da se brinu oko toga da li Bog postoji ili ne, da li je ostvarenje Istine u jedinstvu sa Bogom ili nije, ve bi jednostavno trebalo da istraju u razo-tkrivanju Sebstva u sva-kom trenutku. Ako bi ga u potpunosti otkrili, tada bi znali odgovore na sva egzi -stencijalna pitanja. U to-me ne pomae razmilja-nje. Objanjavajui jednoj posjetiteljki iz Amerike, Bhagavan je rekao: Jedino je Sebstvo stvarno. Sve po -stojee je nestvarno. Tvoj um i tvoja svijest nemaju nezavisno postojanje od tvoga bivanja. U Bibliji stoji: "Budi miran i znaj da sam ja Bog". Samo je mir potreban da bi se ot-krilo da je to "Ja sam" Bog. - Kasnije je dodao:

Cjelokupna vedanta je sa-drana u dva biblijska is-kaza: "Ja sam onaj koji jesam" i "Budi miran i znaj, da sam Ja Bog".

- Onome koji je tvrdio da je samo-istraivanje isuvi-e teko, preporuio je pre -danost i pokornost.

P: Kako treba misliti za vrijeme meditacije?

Bg: to je meditacija? To je prestanak miljenja. Ti si smeten mislima koje stalno stvara. Um se kon-centrira i jaa tako to se zadrava na jednoj misli naputajui sve druge. Ovakvo uporno vjebanje donosi onu neophodnu sna -gu uma koja je potrebna za okretanje i dolaenje do izvora nastajanja misli.Meditacija je razliita u za -visnosti od ovakve snage uma, tj. zrelosti tragaoca. Ako je ovjek dovoljno zreo, moe direktno da se okrene ka misliocu i za-dri se u svom Sebstvu, izvoru svega koji je ista svijest bivanja.

- Ako ovjek ne moe da se direktno okrene sebi sa-mom, tada mora da medi-tira o Bogu, ili neem dru-gom, ne bi li mu um to-kom vremena postao do-voljno ist za boravak u Sebstvu, ime se otvara jedinoj Istini bia. Ako bi netko izabrao stazu preda-nosti, upuivao ga je na potpunu predanost.

P: Bog se opisuje kao ma-nifestiran (ispoljen) i kao nemanifestiran (neispoljen) O manifestiranom se kae da stvara svijet kao dio svoga bia. Ako je tako, zar ne bismo mogli da ga spoznamo kao dio svijeta, u njegovom manifestira-nom dogaanju?

Bg: Spoznaj najprije sa-moga sebe, umjesto za-htjeva za spoznavanjem prirode Boga i svijeta.

P: Ako spoznam samoga sebe, da li u time spo-znati i Boga?

Bg: Da, Bog je u tebi.

P: to onda ometa nasto-janje da spoznam samoga sebe i Boga?

Bg: Tvoj nemirni um i naopaki nain ivljenja.

P: Ja sam slabo stvorenje. Zato Gospod ne ukloni unutranje smetnje?

Bg: On e to uiniti ako ti tome tei.

P: Zato On sam ne pota-kne ovu tenju u meni?

Bg: Za to mu se Ti mora predati.

P: Ako se predam Njemu, da li je tada neophodna molitva Bogu?

Bg: Sama predaja je naj-monija molitva.

P: Ali zar ne treba ovjek da razumije Njegovu pri-rodu prije nego to Mu se preda?

Bg: Ako misli da Bog u stvarnosti svoje prirode treba da ini samo ono to bi tebi odgovaralo, bolje je da zaboravi na Boga i spozna samoga sebe.

- Ako je predaja istinska, tada nema tekoa ni fru-stracija.

P: Mi smo svjetovni ljudi i optereeni smo brigama kojih ne moemo da se oslobodimo. Molimo se Bogu i jo uvijek nismo spokojni. to da radimo?

Bg: Imajte povjerenja u Boga.

P: Mi se Njemu predaje-mo, ali jo uvijek nema pomoi.

Bg: Ako si mu se predao, to znai da mora da pri-hvati Boju volju i ne smije da se ali ako se deava ono to tebi ne odgovara. Stvari mogu dru -gaije da se razvijaju ne-go to se ini da bi trebalo. Nespokojstvo koje nasta-je uslijed razlike izmeu stvarnog i zamiljenog e -sto vodi ljude ka vjero-vanju u Boga.

P: Ali mi smo svjetovni ljudi. Imamo ene i djecu, prijatelje i roake. Ne mo-emo da ih ignoriramo i predamo se Bojoj volji a da ne sauvamo trag indi-vidualnosti.

Bg: To znai da ne uspje-vate da se predate na pravi nain. Sve to treba da i-nite jeste da potpuno vje-rujete u Boga.

- Ako se ide stazom pre-danosti, sve treba da se prepusti Bogu.

Bg: Gospod nosi sav teret svijeta. Znaj da je la kada Ja misli da nosi ovaj teret, slino kamenoj figuri u podnoju crkvenog tornja koja izgleda kao da nosi svu teinu. ija je greka ako se putnik osjea nepri-jatno nosei prtljagu na svojoj glavi, umjesto da je odloi u kolima koja voze i njega i teret?

- Nikada ne smije biti nestrpljenja u odnosu na brzo ostvarenje. Jednom posjetiocu koji se za to zanimao odgovorio je:

Bg: Predaj se Njemu i pri-hvati Njegovu volju bez obzira na to da li se po-kazuje ili se skriva. ekaj da se dogodi Njegova vo-lja. Ako hoe da On radi po tvojoj volji, tada to nije predaja nego is-poljavanje tvog ega. Ne moe Ga moliti da ti se prilagodi, mislei da si se ti Njemu predao. On zna to je najbolje, kad i kako treba da ini. Prepusti se potpuno Njemu. Sve je Njegov teret i ti si oslo-boen briga. Sve tvoje brige, su zapravo Njegove. To je prava predaja.- ak se i molitva moe smatrati kao nedostatak povjerenja i Bhagavan je ohrabrivao da se to ini to manje.

Bg: Vi se molite Bogu za-vravajui sa rijeima: "Neka bude volja tvoja". Ako treba da bude volja Njegova, zato se tada uope molite? Boja se volja sprovodi uvijek i u svim okolnostima. ak ni ljudi ne djeluju iz svojih vlastitih pobuda. Spoznaj Boju volju kao takvu i bit e spokojan. Bog se za sve brine. On je sve i stvo-rio. Ti si samo jedno od bezbroj bia. Ako se On brine o postojanju svih, zato bi tebe izostavio. ak i zdrav razum savje-tuje ovjeku da prihvati Njegovu volju. Nije potre-bno da mu govori o svo-jim potrebama i eljama. On ih sve zna i uvijek e se odnositi prema njima u skladu sa stvarnou na osnovu koje one i postoje.

- U nekim sluajevima je ipak opravdano dejstvo mo -litve. Pri tome je, kao i u drugim sluajevima, Maha -ri objanjavao gledite ko je najvie pomae duhov-nom osvjeenju svakog pojedinca.

P: Hoe li se nae molitve ispuniti? Bg: Da, one e se ispuniti. Nikako nee biti uzaludne. Svaka e misao, prije ili kasnije dovesti do svog rezultata. Snaga misli nije nikada uzaludna.

- Pokazat e se da je ra-zumijevanje ovoga izuze-tno vano. Ono ukazuje na univerzalnu snagu misli koja stvara dobro ili zlo, i odgovarajue posljedice n a mislioca. Ovakvo razumi-jevanje donosi veliku od-govornost, i to podjednaku za misli kao i za djela i posljedice toga na misli-oca. Kao to je Krist rekao da je podjednak grijeh po-udno gledati enu i za-vesti je. Sljedee poglavlje na poseban nain obja-njava shvaanje koliko je ovo uenje daleko od bilo kojeg ljudskog koncepta o Bogu.

Bg: Bez elje, odluke ili napora sunce izlazi, i sa-mo prisustvo svjetlosti iza-ziva toplotu, cvjetanje loto -sa, isparavanje vode i ak-tivnost ljudi na raznim du-nostima u ivotu. Igla se pokree u samoj blizini magneta. Na slian nain dua ili jiva, koja je od-reena trostrukom aktivno -u (guna) stvaranja, odr-avanja i razaranja, to se sve odigrava unutar biva-nja najvie svijesti Gospo-da, izvodi djela koja su u skladu sa njenom karmom nakon kojih se oputa u miru. Ali, u samom Bogu nema namjera, nijedno dje -lo i nikakav dogaaj ne dotiu Njegovo bie. Ovo stanje nedodirljive pleme-nitosti moe da se uspo-redi sa stanjem sunca koje ostaje netaknuto aktivno-stima ivota na zemlji. Po-stoje dva naina da se po-stigne predaja. Prvi je gle-dati u izvor nastanka Ja i utrnuti ga u tom izvoru. Drugi je osjeati:

"Ja sam bespomoan. Jedi-no je Bog svemoan i osim da se u potpunosti prepu-stim Njemu, nema drugog naina da budem siguran". Ovako postepeno razvija-mo uvjerenje da jedino Bog postoji, i da sam Ja beznaajan. Obe metode vode istom cilju. Potpuna predaja je drugi naziv za jnanu ili osloboenje. Bhakti (predaja) se ne ra-zlikuje od mukti (oslobo-enja). Bhakti je kada je bitno jedino Sebstvo.

RELIGIJE

Iz prethodnog poglavlja trebalo bi da bude jasno da Ramanino uenje nije pro-tivno bilo kojoj religiji. Ako bi filozofi i teolozi pokuali da dokau kako je ovjekova dua u os-novi stalno odvojena od Boga, on bi odbijao takav tok razgovora i pokuavao da ih okrene ka duhovnom istraivanju. U ostvarenju Istine mogue je znanje, dok je bez ostvarenja sva-ko osmiljavanje bez ika-kve osnove.Pokazujui svoju toleran-ciju, Bhagavan nije bio iskljuivo vezan za hindu-izam, jer inae ova religija priznaje da onaj tko je u stalnom ostvarenju Seb-stva stoji iznad svih reli-gija. On je na vrhu brda do kojeg vode razliite staze sa svih moguih strana. Bhagavan je imao mnogo sljedbenika koji nisu bili Hindusi - Krani, Parsi, Muslimani, i nijednog nije nagovarao da mijenja svo-ju religiju. Religije sadre dva oblika aktivnosti koji se mogu nazvati horizontalnom i vertikalnom. Horizontalna uravnoteuje i kontrolira ivot pojedinca i drutva prema vjeri i moralu, obu-zdavajui ljudsku prirodu to vodi dobrom ivotu i dobrom umiranju. Vertika