SADRŽAJ

1. UVOD………………………………………………………………………………….22. KRUŠKA…………………………………………………………………………...…3 3. NAČIN RAZMNOŽAVANJA BILJAKA……………………………….……4

3.1. Način razmnožavanja kruške………………………………………………………54. PROIZVODNJA PODLOGA……………………………………………………5

4.1. Proizvodnja generativnih podloga…………………………………………………64.2. Proizvodnja vegetativnih podloga………………………………….………………64.3. Proizvodnja kalem-grančica…………………………………………………..……8

5. PODLOGE KRUŠKE…………………………………………………...…………96. POSREDNIŠTVO…………………………………………………………………117. KALEMLJENJE KRUŠKE……………………………………….……………12

7.1. Okuliranje……………………………………………………..…………………13 7.2. Kalemljenje pod koru…………………………………………..…………………13 7.3. Kalemljenje na isječak…………………………………….………………………14 7.4. Sedlasto kalemljenje…………………………………………………….…………14 7.5. Kalemljenje na rascjep………………………………………………………….…15

8. OSNOVNI TIPOVI SADNICA KROŠNJASTOG VOĆA………….…...168.1. Okulant……………………………………………………………………...………168.2. Kopulant………………………………………………………………………….…168.3. Razgranata sadnica…………………………………………………………………178.4. Knip sadnica……………………………………………………………………...…178.5. Dvogodišnja razdranata sadnica……………………………………..……………18

9. KVALITET SADNOG MATERIJALA KROŠNJASTIH VOĆAK.....189.1. Značaj i zahtjevi u pogledu podloga………………………………………………199.2. Kvalitet kalem grančica (plemki) …………………………………………………199.3. Kriterij visokokvalitetnog sadnog materijala (sadnice) ……………..…….……19

10. KATEGORIZACIJA SADNICA……………………………..………………2011. CERTIFIKACIJA SADNOG MATERIJALA………………………….…21

11.1. Osnove za certificiranje…………………………………………………….……21 12. ZAKLJUČAK………………………………………………………………………24 13. LITERATURA……………………………………………………….…………….25

1. UVOD

Veći dio prostora koji zauzima Bosna i Hercegovina ima izuzetno povoljne uslove za razvoj voćarstva. Ova grana primarne poljoprivredne proizvodnje predstavlja bitan dio ukupne čovjekove aktivnosti u produkciji hrane, a plodovi voćaka o prerađevine od voća nezamjenjive su komponente u ishrani ljudi.Krajem osamdesetih voćarstvo, a i rasadnička proizvodnja nije ništa zaostajala za razvijenim evropskim državama. Trenutno, problemi u bosanskohercegovačkoj proizvodnji voća su mnogobrojni, a između ostalih posebno se ističu: nikakav ili nizak nivo primjene modernih agro i pomotehničkih mjera, nepostojanje strategije razvoja voćarstva, stihijska ulaganja u nove zasade, sortiment koji ne omogućava postizanje visokih i kvalitetnih prinosa, nizak nivo obučenosti farmera i dr.

Savremena, intenzivna proizvodnja zahtjeva kontrolisanu proizvodnju sadnog materijala. Institucije koje se bave proizodnjom sadnog materijala (sadnica) nazivaju se rasadnici. Pod voćnom sadnicom podrazumjeva se jednogodišnja ili višegodišnja biljka nastala iz vegetativnih dijelova matične biljke ili spajanjem podloge ili plemke, ili uzgojena iz sjemena matične biljke. (Službene novine Federacije BiH broj 51)

U okviru ovog rada poseban akcenat je stavljen na sadni materijal kruške, kao i tehnike razmniožavanje ove voćne vrste.

Najmasovni i najznačajniji način razmnožavanja voćaka je putem kalemljenja. Kalemljenje je sjedinjavanje srodnih voćaka od kojih jedna daje podlogu (korijen i dio debla), a druga je odabrana sorta, koja gradi krošnju. (S. Memić i saradnici, 2010)

2. KRUŠKA

1

(PYRUS COMMUNIS L.)

Kruška je poslije šljive i jabuke najzastupljenija voćna vrsta u BiH. Ona spada u grupu rentabilnih voćaka, gdje prinosi u plantažnim zasadima premašuju i 30 t/ha. Sortiment kruške se neprestano obogaćuje novim sortama, koje se od postojećih u proizvodnji karakterišu boljim privredno-biološkim osobinama. No i pored toga, činjenica je da ni jedna nova sorta krušaka po kvalitetu nije prevazišla Viljamovku otkrivenu daleke 1796 god. Također, kruška je interesantna pošto ima dugu sezonu potrošnje, koja počinje u drugoj polovini juna, a završava se krajem aprila. Najznačajnije osobine ploda kruške su: rano i kasno zrenje, dobro čuvanje, pogodan oblik za mehanizovano sortiranje i pakovanje, privlačna boja pokožice, prijatan ukus i aroma.

Slika 1. Plodovi kruške sorta Vilijamovka

Kruška cvjeta prije jabuke te je mogućnost od proljetnih izmrzavanja znatno veća, a osim toga, osjetljivija je na apsolutne temperaturne minimume zimi. U samoj cvatnji temperature od -1 °C mogu potpuno uništiti urod jer je to najosjetljivija fenološka faza.

Potrebe kruške za vodom su puno skromnije od potreba jabuke zbog dubljeg korijena koji može crpiti vodu i iz dubljih slojeva tla. Za svoj uzgoj zahtijeva dublja tla, dobro drenirana, lakše pjeskovita, ilovasta ili ilovasto-pjeskovita. Tla trebaju biti neutralne do slabo kisele reakcije (pH od 5,5 do 7,0), bogata humusom i hranjivim elementima. (S. Memić, 2010)

3. NAČIN RAZMNOŽAVANJA BILJAKA

2

Kao i većina voćnih vrsta i kruške se razmnožavaju na dva načina, i to generativno (razmnožavanje sjemenom) i vegetativno (razmnožavanje dijelovima biljke i kalemljenjem). U rasadničkoj proizvodnji voćnih kultura zastupljenije je vegetativno razmnožavanje jer se odlikuje nizom prednosti u odnosu na generativno.

Generativno razmnožavanje u voćarstvu koristi se samo za proizvodnju podloga. Sjeme zbog stranooplodnje i heterozigotnosti ne prenosi vjerno osobine matične biljke na potomstvo, pa se dobijaju sadnice neujednačenog izgleda i osobina. Sadnice se kao takve ne mogu koristiti u savremenom voćarstvu koje zahtijeva ujednačen rast radi lakšeg provođenja agrotehničkih mjera i sigurnijih prinosa. Osim za proizvodnju generativnih podloga, generativno razmnožavanje u voćarstvu koristi se u oplemenjivačkim procesima u eksperimentalne svrhe.

Kod vegetativnog razmnožavanja voćnih vrsta razlikujemo dva tipa: dijelovima matične biljke i kalemljenjem. Vegetativnim razmnožavanjem prenose se istovjetne osobine matične biljke na potomstvo, pa je ovo prikladniji tip razmnožavanja voćnih vrsta. Najrasprostranjeniji način vegetativnog razmnožavanja kod voćnih vrsta jeste kalemljenje.

Prvi tip vegetativnog razmnožavanja (dijelovima matične biljke) primjenjuje se kod smokve, masline, maline, jagode, ribizle, lijeske itd. To su, ustvari, voćne vrste koje se razvijaju na vlastitom korijenovom sistemu, kao i kod proizvodnje vegetativnih podloga. Vegetativne podloge proizvode se jednim od načina vegetativnog razmnožavanja, kao što su nagrtanice, položenice, izdanci, reznice i mikrorazmnožavanje.

Kalemljenjem plemke na podlogu nastaje životna zajednica dviju individua koje međusobno utječu jedna na drugu. Utjecaj podloge na plemku i plemke na podlogu je nenasljedan i predstavlja modifikaciju. Međusobni odnos uočava se u kvantitativnim promjenama kalemljene sorte pod utjecajem podloge, a ogleda se u bujnosti, izgledu krošnje, dužini vegetacije, otpornosti na sušu, bolesti i štetočine, visina prinosa te u početku dozrijevanja i kvaliteti plodova. Utjecaj sorte na podlogu manje je uočljiv, ali se ogleda u razvoju korijenovog sistema u širini i dubini. (Semina Hadžiabulić, 2010)

3.1. Način razmnožavanja kruške

3

Specifičnost proizvodnje sadnog materijala ogleda se u planskoj proizvodnji kako podloga tako i plemki. Zbog svoje specifičnosti, kruška kalemljena na podlogu sijanca kruške, također se može kalemiti i na druge voćne vrste, a u tom slučaju najveću pažnju zaslužuju vegetativne podloge dunje. Iste imaju niz prednosti, ali također postoji i problem inkompatibilnosti ovih podloga sa pojedinim sortama kruške. Stoga, u ovom radu će biti detaljno opisana proizvodnja podloga kod drvenastih kultura kao i tehnike vegetativnog razmnožavanja kruške.

4. PROIZVODNJA PODLOGA

Proizvodnji podloga treba posvetiti veliku pažnju, jer predstavlja osnovu kvalitetne proizvodnje kalemljenih sadnica. Podloge treba proizvoditi isključivo u voćnim rasadnicima, gdje je obezbijeđena savremena tehnologija i zaštita, kao i odabir najpovoljnijih tipova podloga. Za proizvodnju podloga neophodna su matična stabla. U rasadniku se nalaze matičnjaci za proizvodnju generativnih i matičnjaci vegetativnih podloga. Matična stabla za proizvodnju generativnih podloga uzgajaju se u svrhu dobijanja sjemena, a matična stabla za proizvodnju vegetativnih podloga koriste se za dobijanje nagrtanica, položenica, živića, izdanaka ili za uzimanje zrelih reznica koje se ožiljavaju. Matična stabla su posebno odabrana, a podliježu stalnoj stručnoj kontroli. S takvih stabala dobiju se kvalitetne podloge za proizvodnju sadnica voćaka.

Početak prve prave voćarske proizvodnje predstavlja kalemljenje uz upotrebu podloge. Podloge omogućavaju širenje voćarske proizvodnje u ona područja na kojima ne bi bila moguća proizvodnja, bilo zbog klimatskih ili zemljišnih faktora. Prema tome, podloga je važan faktor u voćarskoj proizvodnji jer od nje zavisi rast i razvoj sorte koju želimo uzgajati.

Po načinu razmnožavanja podloge mogu biti generativne i vegetativne.

Generativne podloge (sjemenjaci) proizvode se iz sjemena matičnih stabala tako da se iz zrelih plodova vadi sjeme, pere i oslobađa od nečistoća, a zatim se suši. Generativne podloge su stadijski mlađe i po snazi rasta su bujne. Sorte kalemljene na njima imaju dug vijek trajanja, a korijenov sistem odlikuje se sposobnošću prodiranja u dublje slojeve. Sorte kalemljene na njima imaju slabiji kvalitet plodova i kasnije počinju davati rod.

Vegetativne podloge (korjenjake) karakterizira ujednačenost genotipa i bioloških osobina. Snaga rasta im je manja, pa su obično slabije bujnosti i daju stabla manjih dimenzija. Njihov životni vijek je kraći. Korijenov sistem je finije konstitucije i obično se razvija u plićim slojevima zemljišta. Manje su otporne na bolesti i ranije počinju davati rod; rađaju redovno i obilno, uz dobar kvalitet ploda. (Semina Hadžiabulić, 2010)

4.1. Proizvodnja generativnih podloga

Svaki

4

cm, dodaje se stajnjak i mineralna đubriva NPK s većom količinom fosfora i kalija. Količine i sastav đubriva utvrđuje se na osnovu analize zemljišta.

Podloge za sadnju u matičnjaku moraju biti s dobrim korijenovim sistemom i debljinom nadzemnog sistema od 8 do 12 mm. Razmak među redovima podešava se u zavisnosti od planirane mehanizacije. Rastojanje u redu u mnogome zavisi od bujnosti podloge.

Matičnjak ne bi trebao biti na jednom mjestu duže od 10-12 godina.

Vegetativne podloge proizvode se:

nagrtanjem reznicama položenicama izdancima mikrorazmnožavanjem.

Većina sorti ispoljava sposobnost vegetativnog razmnožavanja, pa se ona koristi u cilju neposrednog razmnožavanja ili u cilju proizvodnje podloga na koje će se kalemiti sorte određene vrste.

Uspjeh dobijanja vegetativnih podloga zavisi od više faktora: genetskih svojstava i prirodnih predispozicija podloga, primjene tehnike i načina razmnožavanja, kao i od faktora spoljne sredine, posebno plodnosti zemljišta, temperature, vlažnosti i aeracije.

Vađenje podloga vrši se od otpadanja listova do početka vegetacije. Najbolje je saditi podloge u jesen, jer je primanje bolje, a i kalemovi i sadnice boljeg su kvaliteta. U rastilu se sade samo jednogodišnje podloge I klase. Podloge se prvo pripreme orezivanjem žila, čišćenjem i skraćivanjem nadzemnog dijela, ako se sade u proljeće, što važi naročito za jabuku i krušku. Za kalemljenje podloga u proljeće podloge zasađene u jesen se ne skraćuju.

Razmnožavanje nagrtanicama zasniva se na stvaranju adventivnog korijena pri osnovi izboja još neodvojenih od matične biljke, koji se poslije odvajaju i uzgajaju kao posebne individue. U toku vegetacije vrše se 2 do 3 nagrtanja izboja. Prvo nagrtanje rahlom zemljom vrši se kad izbojci dostignu visinu 15-20 cm, a nagrnu se do polovine njihove visine. Drugo nagrtanje izvodi se istim postupkom kad izbojci narastu 25-30 cm. Ožiljavanje izbojaka počinje 35-50 dana poslije nagrtanja, a posebno se intenzivno odvija u drugoj polovini ljeta i početkom jeseni. Na kraju vegetacije ožiljeni izbojci skidaju se s matične biljke što kasnije, ali obavezno prije prvih jesenjih mrazova.

5

Slika 2. Razmnožavanje nagrtanjem

Razmnožavanje izdancima – ovom tehnikom dobijaju se sadnice koje rastu na vlastitom korijenu ili podloge kao dio kalemljenih voćaka. U toku vegetacije izdanci se razviju najčešće u skupinama (žbunovima) oko matične biljke. Na kraju vegetacije iz zemlje se vadi cijeli žbun i razdvajaju pojedinačni izdanci. Razdvajanje je poželjno vršiti što pažljivije uz što manje oštećivanja korijenovog sistema novoformiranih izdanaka.

Razmnožavanje reznicama podrazumijeva odvajanje vegetativnih dijelova različitih biljnih organa (korijena, stabla i listova) od matične biljke, na kojima se na pogodnom supstratu i uz druge uvjete formira adventivni korijen. Za proizvodnju podloga na ovaj način koriste se zrele, zelene i korijenove reznice. Uspješnost ožiljavanja nije ista za sve voćne vrste. Najbolje se ožiljavaju reznice jabuke, dunje, smokve, šljive, trešnje, ribizle i limuna. Mnogo teže se ožiljavaju breskva, kajsija, višnja, a veoma teško orah, kesten, badem i lijeska. Na ožiljavanje posebno utječe sadržaj hormona u tkivima reznica voćaka. Primjenom sintetičkih hormona postiže se visok procenat ožiljavanja i kod onih vrsta kod kojih ožiljavanje otežano.

Mikrorazmožavanje u voćarstvu posebnu primjenu ima kod proizvodnje bezvirusnog sadnog materijala. Od mnogobrojnih tipova mikrorazmnožavanja najčešće se koristi kultura meristema i, ako je potrebno, koristi se i metod termoterapije i na ovaj način se proizvode matična stabla super-elite. Budući da je ova proizvodnja skupa, stabla super-elite nakon oslobađanja virusa sade se u staklenik, plastenik ili u kućice od mreže, da ne bi došlo do reinfekcije, i služe za uzimanje materijala za dalje mikrorazmnožavanje. Od ovih se biljaka formiraju matičnjak elite za proizvodnju podloga i matičnjak elite za proizvodnju plemki. U rasadniku se provodi stalna kontrola i testiranje matičnih biljaka na viruse.

Za proces mikrorazmnožavanja potrebna je laboratorijska oprema za izdvajanje meristema i umnožavanje. U laboratorijskim uvjetima odvaja se meristem sa vrha izdanka ili pupoljka s matične biljke i uzgaja na hranjivoj podlozi u sterilnim uvjetima. U klima-komorama se obezbjeđuju optimalna temperatura, svjetlost i dužina dana za razvoj nježnih biljaka. Nakon nekoliko umnožavanja formirane biljčice se iznose iz laboratorije i sade u supstrat i premještaju u staklenik ili plastenik da bi se prilagodile uvjetima sredine.

6

Ovom metodom proizvode se sadnice na vlastitom korijenovom sistemu kod šljive, breskve, trešnje, višnje, jagode, maline, kupine, borovnice, oraha, aktinidije i citrusa, kao i podloge za jabuku (M i MM), krušku, dunju (dunja MA; BA29) i vegetativne podloge koštičavih voćaka (GF 677; GF 655-2; GF 43; Damans GF 1869, Gisella). (Semina Hadžiabulić, 2010)

4.3. Proizvodnja kalem-grančica

Kalem grančice mogu se proizvoditi u sortimentnim matičnjacima, na pojedinačnim stablima u proizvodnom voćnjaku, prekalemljivanjem starijih stabala i skidanjem sa sadnica u rastilu. Najsigurniji način dobijanja kvalitetnih kalem-grančica je proizvodnjom u sortimentnim matičnjacima i svi veći rasadnici trebali bi ih posjedovati.

Sortimentni matičnjaci su dio rasadnika u kojem su posađene elitne sorte namijenjene za razmnožavanje i u kojem se glavna pažnja posvećuje proizvodnji kalem-grančica, a ne voća. Za podizanje sortimentnih matičnjaka treba uzimati najkvalitetniji sadni materijal sa poznatim porijeklom podloge i plemke. Podloga treba biti bujnija, pa se mogu koristiti i generativne, na kojima je prisustvo virusa veoma rijetko. Autentičnost sorte mora biti zagarantirana uzimanjem plemke od selekcioniranih klonova bez virusa. (Semina Hadžiabulić, 2010)

5. PODLOGE KRUŠKE

Kao što smo i naveli na samom početku rada, postoje generativne i vegetativne podloge za krušku. Od generativnih podloga najčešće je to sijanac divlje kruške, ili pitomih krušaka, a od vegetativnih to su najčešće različiti klonovi dunje. Sijanac divlje kruške ima bujniji habitus, ali bolje podnosi lošija zemljišta, sušu, mraz i ima dobru kompatibilnost sa većinom sorata, tako da danas ima dominaciju u intenzivnim zasadima, posebno što ne zahtijeva sistem za navodnjavanje.

U odnosu na jabuku izbor odgovarajuće vegetativne podloge za krušku je daleko složeniji iz nekoliko razloga. Predstavljeni su najznačajniji, i to:

Danas postoji malo vrsta vegetativnih podloga kruške Dunja kao najčešće korištena podloga za krušku ima različitu kompatibilnost sa

sortama krušaka. Kruška gajena na dunji teže podnosi teška i hladna zemljišta, sadržaj kreča u zemljištu,

poremećeni su korelacioni odnosi u dinamici i snazi rasta Osjetljivost dunje prema Erwinia amylowora Kruška kalemljena na dunji zahtijeva sistem za navodnjavanje

Najvažnije podloge za krušku u BiH:

7

MA (Angers quince, Malling quince A) – u kombinaciji sa sortama kruške daje stabla srednje bujnosti. Podnosi teška, ali ne i suha zemljišta. Otporna je na krvave uši. Osjetljiva je na bakterijsku palež (Erwinia amylowora), truležnicu korijena (Armillaria) i ferohlorozu (podnosi do 2% fiziološki aktivnog kreča). Srednje je osjetljiva na niske zimske temperature i nematode. Stabla kruške na ovoj podlozi prorode već u drugoj godini. Dobro je kompatibilna sa kruškama (osim sa Vilijamovkom). (M. Kurtović i A. Maličević, 2009)

BA 29 – daje stabla 10-20% bujnija od MA. Bolje podnosi teška i suha zemljišta od EMA. Srednje otporna na krvavu uš, ali je jednako osjetljiva na niske zimske temperature kao i EMA. Osjetljiva je na bakterijsku palež (Erwinia amylowora), rak korijenova vrata (Phytophtora cactorum), dok je na ferohlorozu tolerantnija od svih podloga dunje. Karakteristično je za ovu podlogu da je kompatibilna s Vilijamovkom, posebno ako su podloge i sorte bezvirusne i ako se uzgajaju u toplijim krajevima.

MC - Selekcionirali u East Malling-u. Slabije je bujnosti od MA. Podloga je vrlo osjetljiva na veći sadržaj fiziološki aktivnog kreča, sušu, niske zimske temperature i palež. Malo je osjetljiva na krvavu uš, malo do srednje na nematode i srednje na viruse. Dobro se razmnožava zelenimi reznicama i srednje dobro mikrorazmnožavanjem. Podlaga zahtjeva vrlo dobra tla. Slabije kompatibilnosti sa sortama nego MA. Stabla brže stare nego na MA, ali ranije prorode. U okviru nje termoterapijom su oslobođeni od virusa klonovi koji nose oznake EMLA C i C INFEL. Pomenuti klonovi u odnosu na standardnu dunju C imaju bolje osobine i bolji afinitet sa privredno značajnim sortama.

Sijanac kruške – Sorte kalemljene na ovu podlogu imaju neujednačen rast i veoma su osjetljive na krvavu uš, nematode, palež i viruse. Otporna je na niske zimske temperature. Kompatibilnost sa sortama kruške je vrlo dobra do optimalna. Rast je bujan, kruške kasnije stupa u rodnost, rodnost je vrlo dobra. Plodovi dozorijevaju nešto kasnije i kasnije završavaju vegetaciju. Vrlo lako se razmnožava sjemenom-dobra klijavost. Korjenski sistem je vrlo dobro razvijen i dubok. Vrlo dobro se prilagodi na slabija, teža, glinasta i pješčana tla, i nedostatak vlage. Dobro podnosi veće količine aktivnoga kreča. Bolje podnosi sušu nego podloge dunje. Sijanci pitomih sorata (npr. U SAD se koristi vilijamovka). Sijanci oskoruše (Sorbus domestica) se koriste za suha i krečom bogata zemljišta, i stabla na ovoj podlozi posjeduju veliku bujnost. Sijanci Pyris amigdaliformis, se koriste za suha i krečom bogata zemljišta. Sijanci gloga (Crategus monogina), zbog dubokog korjenja idealna je za suha, krečna i pjeskovita zemljišta. (M. Kurtović i A. Maličević, 2009)

OHF podloge - OHF klonovi kruške nastali ukrštanjem sorti Oldhome x Flamingdale. Klonovi OHF serije su nastali u SAD. U toj seriji podloga najbolje rezultate su pokazali klonovi OHF 333, OHF 51, OHF 282, OHF 87, OHF 69, OHF 40. Za sve njih je

8

karakteristično da su otporni prema bakterijskoj plamenjači (Erwinia amylovora) i krvavoj uši kruške (Eriosoma pyrina), a tolerantne prema mikoplazmatičnom propadanju kruške (Pear decline).

Klonovi OHF 333, OHF 87, OHF 69 ožiljavaju se lako i dobro kao i dunja MA. Izrazito su dobre kompatibilnosti sa sortama kruške. Vrlo su adaptivni na različite tipove zemljišta, a posebno su tolerantni prema višku kreča u zemljištu. Sorte kruške okalemljene na njih veće su bujnosti stabla i bolje rodnosti u odnosu na dunju MA, ali nešto kasnije stupaju u plodonošenje.

Kalemljenje na rascjep primjenjujemo kad je podloga puno deblja od plemke, najčešče pri prekalemljivanju starijih voćaka radi promjene odlike ili kad se na pojedinačnim preraslim podlogama želi prekalemiti željena odlika. Obavlja se u proljeće, kad krenu sokovi. Podloga se pripremi tako da se na mjestu kalemljenja prereže pilom, a rana zagladi oštrim nožem. Ispod prerezanog mjesta (10-12cm) podloga se čvrsto sveže jačim povezom, da bi se spriječilo rascijepljivanje. Zatim se nožem po sredini napravi rascijep. Da bi se mogla postaviti plemka, u rascijep se stavi tanji drveni klin ili tupi kraj noža. Postave se dva kalema s obje strane rascijepa. Kalem grančica ima tri pupa, a donji je pup uvijek na suprotnoj strani od reza na podlozi. Na donjem  dijelu plemke naprave se dva reza, s dva poteza nožem, s jedne i s druge strane. Počne se malim zarezom, pa na donju stranu koso kako bi se dobio oblik klina s gornjim nadglavkom. U rascijep se stavi jedana plemka, pa druga. Treba paziti da se kambij izvanjskog dijela plemke poklopi s kambijem podloge. Kako je kora podloge nešto deblja, plemka će biti nešto malo uvučen prema unutra. Nakon postavljanja prvoe kalem grančice izvadi se klin i prenese na drugu stranu, kako bi rascijep odmah stisnuo istu. Kad se postavi drugi kalem, izvadi se klin. Sve se dobro poveže vezivom. Tad se skine prije postavljeni vez ispod rascijepa. Sve se rane dobro premažu voćarskim voskom. Ovaj način kalemljenja je dosta slilčan kalemljenju na isječak i kalemljenju pod koru, jedina je razlika što se kod ovog kalemljenja koriste dvije plemke. (H. Bajrović i saradnici, 2000)

7. OSNOVNI TIPOVI SADNICA KROŠNJASTOG VOĆA

U osnovne tipove sadnica krošnjastog voća ubrajaju se:- okulant,- jednogodišnji kopulant,- razgranata sadnica,

9

- „knip“ sadnice,- normalne dvogodišnje sadnice. (S.Memić i saradnici, 2010)

7.1. OkulantDvogodišnji korjenov sistem i ovogodišnji nadzemni sistem.

7.2. Razgranata sadnica

Razgranatu sadnica sa prijevremenim razgranjenjima čini dvogodišnji korjenov sistem i jednogodišnji nadzemni sistem; kod jabučastog 3-5, a kod koštičavog voća 6-8 prijevremenih razgranjenja. Takve sadnice se najčešće ne proizvode uobičajenim rasadničkim tehnologijama jer je prirodna sklonost formiranju lateralnih izbojaka već u rasadniku relativno mala. Razvoj lateralnih izbojaka u izvanrednoj je korelaciji s fenomenom apikalne dominacije, koja predstavlja rezultat dominacije auksina koji se sintetizira u vegetacijskom vrhu.Ovaj tip sadnice se smatra optimalnom sadnicom u savremenoj intenzivnoj voćarskoj proizvodnji.

Slika 8. Razgranata sadnica

7.3. Knip sadnicaSadnica sa prijevremenim granama na višem, željenom nivou. Dobivaju se od okulanata ili sadnica proizvedenim engleskim spajanjem u sobnim uslovima. Vrijeme proizvodnje traje 2-3 godine.

10

Slika 9. Knip sadnica

7.4. Dvogodišnja razdranata sadnicaDvogošišnju razgranatu sadnicu čini korjenov sistem star tri godine, a nadzemni razgranati sistem star dvije godine. Postrana razgranjenja su na većoj visini, imaju oštre uglove granjanja i velike su bujnosti, pa stabla kasno prorode i kasno ulaze u pono plodonošenje.

1. Generativni status sadnicao sadnice bez cvjetnih pupoljakao sadnice sa cvjetnim pupoljcima

2. Zdravstveni status sadniceo oslobođen svih bolesti i štetnika

Unutrašnji kvalitet podrazumjeva:1. da su sadnice sortno čiste2. da su sortno identične3. da su testirane na bolesti (S.Memić i saradnici, 2010)

7.5. Značaj i zahtjevi u pogledu podloga- 30 cm,- visina spoljnog mjesta najmanje 15 cm iznad korjenovog vrata,- dužina podloge najmanje 30 cm.

Knip sadnice- visina reza minimalno 50 cm, preferira se 60 cm,- promjer sadnice 10 cm, najmanje 13 mm iznad spoljnog mjesta,- najmanje četiri izboja duža od 30 cm na visini od 70-100 cm,- minimalna visina sadnice 1m, preferira se 1.30 cm,- visina spoljnog mjesta najmanje 15 cm iznad korjenovog vrata,- dužina podloge najmanje 30 cm.

Normalne dvogodišnje sadnice- visina reza između 80 i 100 cm,- visina grananja na 70 do 100 cm,- najmanje četiri jednogodišnja izboja veći od 30 cm,- tupi uglovi razgranjenja, - promjer sadnice 10 cm, najmanje 13 mm iznad spoljnog mjesta,- minimalna visina sadnice 1.30 m,

11

- glavna provodnica mora biti dobro odrvenjela.

Svaka od navedenih sadnica mora imati etiketu ( putni list ), na kojoj je označeno:

- Voćna vrsta,- Sorta,- Podloga,- Kvalitet,- Proizvođač,- Godina proizvodnje. (S.Memić i saradnici, 2010)

8. KATEGORIZACIJA SADNICA

Različiti autori daju i različite kategorizacije sadnog materijala, neki nešto užu, dok drugi to raščlanjuju na više stavki. Međutim, prema trenutno važećim pravilima u Evropi, kategorizacija sadnica bi se može posmatrati kroz:

1. CAC- sadnice (conformiras agraria comunitatis) – usklađeno sa poljoprivrednom praksom zajednice

Standardni sadni materijal – ovo je najniže dozvoljen stepen kvaliteta za sadnicu. Pored opštih uslova koje propisuje Zakon, rasadničar garantuje za:

- sortnu čistoću,- vizuelno zdravu sadnicu (bez štetočina i bolesti), te- odsustvo karantinskih štetnika.

2. CERTIFICIRANE SADNICE

Osim uslova koje mora da zadovolji CAC sadnica, za certificiranu sadnicu su propisani i dodatni uslovi koji se moraju ispoštovati, a to su:

- da su proizvedene direktno iz baznog materijala,- da su zvanično kontrolisane, i- da su oslobođene od virusa ili virus testirane. (S.Memić i saradnici, 2010)

9. CERTIFIKACIJA SADNOG MATERIJALA

Osnova za uspjeh voćarske proizvodnje je zdravstveno ispravan sadni materijal. Virusna oboljenja izazivaju velike štete u proizvodnji voća. Neka od tih oboljenja su postala ograničavajuci faktor u proizvodnji pojedinih voćnih kultura, a posebno: jabuke, kruške, dunje, šljive i jagode. Klasičnim načinom proizvodnje sadnog materijala, nekontrolisano se

12

prenose i ova oboljenja. Zbog toga proizvodnja bezvirusnog sadnog materijala je postala obaveza u mnogim zemljama. Nažalost, to nije slučaj i sa našom zemljom. Proizvodnja bezvirusnog sadnog materijala je skup i složen proces, koji zahtijeva visoku stručnost kadrova i opremljenost proizvođača posebnom opremom i specifičnim proizvodnim prostorom. Pedesetih godina xx vijeka kod stabala jabuke dokazano je prisustvo nekih važnih virusnih oboljenja. Vremenom je izolovano preko 100 virusa od kojih obolijevaju voćne vrste. Stabla koja nisu bila zaražena ovim bolestima nazvana su virus testirana stabla. Stabla koja su oslobođena svih virusa nazvana su virus free sadnice.

Certifikacijom sadnog materijala se garantuje veći kvalitet sadnica u pogledu sortne čistoće i zdravstvenog stanja, ali i veći prinos stabala. Za svaku voćnu vrstu postoji posebna certifikacijska šema. Svaka voćna vrsta proizvedena po certifikacijskoj šemi označava se posebnom etiketom koja garantuje visok kvalitet takvog sadnog materijala. Crvena etiketa označava virus free sadnice. Žuta etiketa označava virus testirane sadnice, dok bijela etiketa označava standardni sadni materijal. Osnovni zadatak certificiranja je da se u višegodišnjem procesu proizvodnje obezbjeđuje sortno čist i zdrav sadni materijal. (S. Memić i saradnici, 2010)

11.1. Osnove za certificiranje

Kao što je već rečeno, za svaku voćnu vrstu postoji certifikacijska šema. Potrebno je pratiti sve smjernice iz certifikacijskih šema. U osnovi svega ovoga je dobra poljoprivredna praksa. Svaka od šema za certificiranje mora da ima zadato ukoliko faza i za kakvu vrstu umnožavanja se proizvodi sadni materijal.

U nastavku će bit predstavljena osnovna šema certificiranja sadnog materijala voćaka stablašica.

Svaka šema počinje sa inicijalnim to jest izvornim materijalom, koji je genetski identifikovan i ocijenjen sa pozitivnim ocjenama na pomološka svojstva. To je svaka selekcionisana i indeksirana nova sorta ili selekcija koja se želi uključiti u masovno razmnožavanje. Takav materijal se testira na prisustvo virusa i drugih bolesti, tzv. predhodni test. Ukoliko je identificirana zaraza pristupa se eliminaciji virusa putem termoterapijom. (Memić i saradnici, 2010)

Termoterapija se se zasniva na principu da vršni, zeljasti dijelovi vegtativnih prirasta izrasli u uslovima temperature od 37,2°C i uslovima relativne vlažnosti zraka od 85%, osvjetljenja 15000-20000 luxa, u trajanju od 6-8 sedmica, da u svome tkivu nemaju virusa. Ovo se odnosi na termolabilne viruse koji su prouzrokovači oboljenja koja imaju za posljedicu ekonomski značajne štete u proizvodnji štete. Postupak oslobađanja od virusa se odvija u posebno konstruisanim aparatima ili komorama za termoterapiju. Treba imati u vidu da samo najmlađi dijelovi mladara,koji su izrasli u tom periodu, od 6-8 sedmica, oslobođeni od virusa, dok stariji dijelovi ostaju zaraženi. Ovi ne zaraženi dijelovi se dalje koriste za dalje razmnožavanje mikrokalemljnjem na generativnu podlogu. Na ovako okaleljenoj podlozi u daljem se

13

postupku, izolovano od drugih biljaka,odnjeguje sadnica klona koji je oslobođen od virusa. To je polazni materijal. (S. Memić i saradnici, 2010)

Da bi smo bili sigurni u zdravstveno stanje na izolovanoj podlozi vrši se testiranje odgovarajućim virusološkim testom.

Proizvodnja bezvirusnog sadnog materijala metodom meristema zasniva se na principu da se kod zaraženih biljaka u meristematskom tkivu ne nalaze virusi. Kada se meristematsko tkivo zaraženih biljaka razmnoži nekom od tehnika kulture tkiva dobit će se nezaražen materijal genetski identičan sa polaznim klonom ili selekcijom.

Nuklear stock, prebasic mother plants - to je biljka koja je od ishodišnjeg materijala uzeta, testirana na viruse i proizvedena kao virus free, bilo kojom od navedenih metoda. U ovoj fazi biljke se odgajaju u kontrolisanom zatvorenom prostoru izolovano od drugih biljaka. Ove biljke se obavezno kontrolišu odgovarajućim virusološkim testovima, u priodu 1-2 godine. Ukoliko je zdravstveno stanje dobijene jedinke zadovoljavajuće od njega će se uzeti materijal za kalemljenje i dalje umnožavanje u cilju proizvodnje matičnih stabala super elite- predosnovni materijal oslobođen od svih patogena.

P1 parcela - matični zasad super elite - stabla super elite su pod stalnom kontrolom virusologa. Služe za dalje razmnožavanje u cilju formiranja matičnjaka elite. Pored zdravstvene kontrole predosnovni materijal mora biti provjeren na sortnu čistoću tj.provjeravaju se pomološke vrijednosti u toku 3-5 godina (cvjetanje, plodonošenje,zrenje plodova

Bazni materijal, super elitu i elitu mogu proizvoditi samo spcijalizovane naučno-istraživačke ustanove koje imaju potrebnu opremu i stručnjaka za kontrolu,kako čistoće sorte, tako i bezvirusnog sadnog materijala.

Stablasuper elite i elite, moraju proći i agropomološku provjeruu na čistoću sorte (cvjetanje, kvalitet plodova, zrenje i sl.). Ovoje kod voćki stablašica dug proces, zbog specifičnosti rađanje stablašica. Od kalemljenja jedne slekcionisane sorte u kontroliranim uslovima do sadnje tih stabala na otvorenom prođe 1-2 godine, dalje do prorođavanja treba još 1-2 godine. Poslije toga se čeka na puni rod 3-4 godine,kako bi se mogla ispitati čistoća sorte. Čitav ovaj proces u cjelini traje 8 godina. Proizvođači žele što prije imati novu sortu u svojim zasadima, pa uzimaju sadnice bez prthodne provjere te sorte u datim uslovima. Vrlo često se pokazuje da novostvorena sorta ne pokazuje sve sortno

300 m razmak od parcele niže kategorije

14

Koštičave vrsteP2 parcela- matičnjak eliteJabučaste vrste 50-100 m razmak od parcele niže

kategorijeKoštičave vrste 100 m razmak od parcele niže

kategorije2. distance rasadnika za priozvodnju standardnog materijalarasadnici 10 m minimalno rastojanje od

necertificiranih stabala

10. ZAKLJUČAK

Proizvodnja sadnog materijala, i voćaka, strateški interes svake države, te ista svojom zakonskom regulativom određuje uslove za proizvodnju sadnog materijala.

Dobro poznavanje podloga i sorti, njihovih osobina i međusobne interakcije, jeste osnov savremene voćarske proizvodnje, te proizvodnja sadnog materijala kruške. Greške u izboru sorti pojedinih vrsta voćaka mogu da se otklone jedino prekalemljivanjem, a greške u izboru podloga ostaju tokom čitavog života voćaka. Uticaj podloge na plemenitu sortu je mnogostruk i ispoljava se u različitim vidovima.

Podloga utiče na:

fenologiju voćaka (početak i završetak vegetacije, cvjetanje, obrazovanje cvjetnih pupoljaka, sjemena i plodova, vrijeme sazrijevanja plodova),

rastenje, bujnost i građu krošnje a time i sistem gajenja voćaka, dugovječnost voćaka, početak plodonošenja okalemljene sorte, visinu i redovnost prinosa, krupnoću i kvalitet plodova i dužinu njihovog čuvanja, kao i otpornost prema mrazu, suši, obilnoj vlažnosti, bolestima i štetočinama.

Nažalost, u našoj zemlji još uvijek se, u potpunosti, ne primjenjuje Zakon o sjemenu i sadnom materijalu, tako da postoji dosta haotična situacija u oblasti rasadničarstva, koja može da dovede do nesagledivno loših posljedica za ukupno voćarstvo. Ovakvim pristupom vrlo je moguće da se uveze i proširi niz karantinskih bolesti i štetnika. Tipičan primjer za ovu konstataciju jeste PPV (šarka šljive), bolest koja je uništila našu autohtonu sortu šljive, a ozbiljno prijeti drugim sortama i vrstama.

15

11. LITERATURA

1. H. Bajrović, F. Bajrović, S. Kurtović. Praktično voćarstvo. Harfo-graf Tuzla, 2000.

2. K. Lind, G. Lafer, K. Schloffer, G. Innerhofer, H. Meister. Organic fruit growing. Wallingford, Oxon, UK: CABI Publishing 2004.

3. M. Kurtović, A. Maličević. Tehnologija uzgoja jabuke i kruške. Sarajevo: Edis, 2009.

4. S. Memić, P. Drkenda, A. Kojić. Proizvodnja voćnog i loznog sadnog materijala. BEMUST, Sarajevo, 2010

5. S. Memić. Osnovi biologije voćaka. Sarajevo: Edis, 1999.

6. S. Memić. Voćarstvo. BEMUST, Sarajevo, 2010.

7. Semina Hadžiabulić. Rasadničarstvo. Univerzitet Džemal Bijedić Mostar. Štamparija Fojnica, 2010.

8. Službene novine Federacije BiH broj 51, (10.05.2012)http://www.kuiptk.ba

9. Vegetativne podloge kruške, 15.V. 2008, http://www.aic.ba/poljoprivreda/vocarstvo/1614-vegetativne-podloge-kruke.html, (10.05.2012)

16

17