Sveučilište u Zadru

Odjel za knjižničarstvo

Izvanredni diplomski sveučilišni studij knjižničarstva

Razvoj knjižničnih klasifikacija s osvrtom na radove

hrvatskih autora o klasifikaciji

Diplomski rad

Studentica: Mentorica:

Zrinka Pavković prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić

Zadar, 2009.

2

SADRŽAJ:

1. Uvod……………………………………………………………………………. 4

2. Povijest klasifikacije……………………………………………………………. 6

3. Knjižnična klasifikacija………………………………………………………… 10

3.1. Klasifikacija znanosti i knjižnična klasifikacija……………………... 15

3.2. Razvoj sustava bibliotečno-bibliografske klasifikacije……………… 17

3.3. Klasifikacija i pregledavanje informacija…………………………… 22

3.4. Primjena klasifikacije u knjižničarstvu………………………………. 24

4. Knjižnična klasifikacija i organizacija informacija.............................................. 26

4.1. Klasifikacija i metode klasificiranja....................................................... 27

4.2. Vrste klasifikacija................................................................................... 28

4.3. Univerzalna decimalna klasifikacija – opis, kritike i problemi.............. 30

5. Osvrt na Međunarodne konferencije o knjižničnoj klasifikaciji.......................... 40

5.1. Početci klasifikacije u Hrvatskoj............................................................ 45

6. Organizacija znanja u računalnom okruženju........................................................ 47

7. Zaključak................................................................................................................ 51

3

Sažetak:U radu će se prikazati razvoj klasifikacije kroz povijest, od pojave pisma preko

Gütenbergova pronalaska tiskarskog stroja do kraja 19. stoljeća, kada se javljaju prvi

radovi iz teorije klasifikacije te do promjena koje donosi razvoj elektroničkih računala u

drugoj polovici 20. stoljeća. Nadalje, bit će riječi općenito o knjižničnoj klasifikaciji, o

problemima klasifikacije u knjižnicama vezanima za sređivanje dokumenata, o samoj

svrsi knjižnične klasifikacije.

Također će se dati pregled uvjetovanosti knjižnične klasifikacije i klasifikacije

znanosti, zatim razvoj sustava bibliotečno-bibliografske klasifikacije, iznijeti prednosti i

nedostatci suvremenog pregledavanja informacija u elektroničkom okruženju.

Bit će riječi o organizaciji informacija preko klasificiranja te će se navesti vrste

klasifikacija prema kriterijima na osnovi kojih se klasificira.

Ukratko će se opisati jedan od najraširenijih klasifikacijskih sustava uopće u

svijetu – UDK, a to je ujedno i klasifikacijski sustav koji se koristi u Hrvatskoj.

Spomenut će se najčešći problemi koji se javljaju u ovom sustavu te najznačajnije kritike.

Kroz osvrt na Međunarodne konferencije o knjižničnoj klasifikaciji može se

pratiti rad na istraživanju i unaprjeđivanju teorije i prakse knjižnične klasifikacije.

Ukratko je dan i pregled nastanka i razvoja klasifikacije u Hrvatskoj.

S obzirom na to da smo danas sve više okruženi informacijskim dostignućima, na

kraju će biti riječi o pogodnostima i problemima organizacije informacija na webu, te o

načinima što uspješnije prilagodbe tradicionalnih knjižničnih klasifikacija trenutnom

stanju.

Ključne riječi:Knjižnična klasifikacija, povijesni razvoj klasifikacije, klasifikacijski sustavi,

Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK), Međunarodne konferencije o knjižničnoj

klasifikaciji, online okruženje.

4

1. UVOD

KLASIFIKACIJA- lat. classis – razred, grupa životinja, biljaka, predmeta, pojava koje

posjeduju neka zajednička obilježja, a drugi dio složenice dolazi od lat. glagola facio,

facere što znači – činiti, raditi.1

Enciklopedije definiraju klasifikaciju kao raspoređivanje predmeta, pojava,

pojmova po klasama, odjelima, razredima s obzirom na njihove opće karakteristike,

prema kriteriju koji ima određenu funkcionalnu vrijednost u relaciji s područjem i

predmetom koji se klasificira.2 Klasifikacija je prirodna aktivnost ljudskog uma. John

Dewey (1859-1952) tvrdi da je znanje klasifikacija, a klasifikacija je jednakog opsega

kao znanje. „Bit klasifikacije kao relacije određenih stvari…ostvaruje se u mišljenju.“3

Klasifikacija je dio znanstvene i svakodnevne metode poimanja koja se sastoji od

promatranja, opisivanja i klasificiranja.

„Cijeli spektrum procesa mišljenja oslanja se na klasifikaciju u organizacijiutisaka, koje naš mozak prima kroz osjetila, pokušavajući razumjeti novu jedinicuinformacije, nalazeći nešto slično u našem uspostavljenom okviru iskustva.Problem je naravno u tome što je nemoguće organizirati sve ljudsko znanje uredoslijedno savršeno strukturirani put pristupa koji odgovara svima.“4

Značenje termina klasifikacija određuje se uglavnom kao podjela, raspoređivanje ili

razvrstavanje predmeta, pojava i pojmova na razrede, skupine, rodove, vrste, tipove i sl.

prema određenim kriterijima, a shvaćena u najširem značenju te riječi klasifikacija je

aktivnost kojom se svi svakodnevno, manje ili više svjesno, bavimo.5

Općenito, klasificiranje znači svrstavanje pojmova, ideja ili stvari koje imaju neke

slične ili zajedničke karakteristike, što podrazumijeva i razdvajanje različitih.

Kad definiramo klasifikaciju bilo kojega područja polazimo od određenih kriterija

prema kojima razvrstavamo pojave ili predmete u skupine. Svaka klasifikacija se može

1 Klaić, B. Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1982. Str. 694.2 V. Classification, theory of. // Encyclopedia of library and information science. New York: MarcelDekker, 1971. Vol. 5 Str. 147-174. i A. Mišić, Rječnik filozofskih pojmova. Split: Verbum, 2000. Str. 138.3 Lasić-Lazić, Jadranka. Znanje o znanju. Zagreb: Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studijeOdsjeka za informacijske znanosti, 1996. Str. 19.4 Isto, str. 26.5 Žuljević, E. Savremeni bibliotečki klasifikacioni sistemi. Sarajevo: Društvo bibliotekara Bosne iHercegovine, 1988. Str. 33.

5

promatrati kao sredstvo koje služi ispunjenju nekog cilja. Dakle, možemo reći da je svrha

klasifikacije stvoriti određeni red stvari i predmeta.

„Klasifikacija je postupak raspoređivanja predmeta prema nekom kriteriju uskupine, prema kriteriju koji ima određenu funkcionalnu vrijednost u relaciji spodručjem i predmetima koji se klasificiraju.“6

Na klasifikaciji se zasniva sustavno promatranje, procjenjivanje, analiziranje bilo koje

znanosti jer bez klasa ovi postupci ne bi imali svoje značenje pa se tako početak

klasifikacije veže uz pojmove klasa (skup ili niz pojedinačnih predmeta koji imaju neke

zajedničke osobine).7

Dakle, klasifikacija znači svrstavanje pojmova po sličnosti. Kada je riječ o

organizaciji informacija ili predmeta za opću ili individualnu uporabu, klasifikacija se

mora držati određenih pravila. Potrebno je voditi računa da se jedna karakteristika

podjele dodjeljuje samo jednom i da su iskorištene sve podjele izvedene iz njene

primjene prije nego što se dodaju neke druge, inače dolazi do unakrsne klasifikacije.

Cilj ovoga rada je prikazati razvoj klasifikacije kroz povijest, osvrnuti se na

knjižničnu klasifikaciju i najčešće probleme vezane uz sređivanje dokumenata u

knjižnicama, istaknuti svrhu knjižnične klasifikacije. Opisat će se najrašireniji

klasifikacijski sustav – Univerzalna decimalna klasifikacija. Kroz prikaz Međunarodnih

konferencija o knjižničnoj klasifikaciji dat će se osvrt na istraživanja i unaprjeđivanja

teorije i prakse knjižnične klasifikacije. Bit će riječi i o potrebi što uspješnije prilagodbe

tradicionalnih knjižničnih klasifikacija suvremenom računalnom okruženju.

U svom radu sam se usmjerila uglavnom na pregled i opis radova hrvatskih autora

o klasifikaciji u časopisima Vjesnik bibliotekara Hrvatske i Informatologia.

6 Usp. Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 61.7 Isto, str. 27.

6

2. POVIJEST KLASIFIKACIJE

Pregled povijesti klasifikacije možemo pratiti kroz informacijske revolucije od kojih prva

započinje pojavom pisma. Do stvaranja pisma dolazi razvojem društva i prvih urbanih

civilizacija i kultura. Primjenom pisma je omogućeno stvaranje „kolektivne memorije“,

nasuprot „individualnoj memoriji“, koja je bila u formi prvih zbirki i biblioteka glinenih

pločica, voštanih tablica, svitaka papirusa, pergamene i sl.. Količina informacija tako

sada nije više ovisila o sposobnosti pamćenja i prenošenja znanja jedinke, nego o

sposobnosti većeg broja pismenih ljudi da stvore dokumente u kojima će se pohraniti

informacije.8

Zahvaljujući ostatcima kultura Babilona i Asirije doznajemo da je i najmanja

poslovna transakcija bila zabilježena u pisanoj formi, kao dokument sa svim potrebnim

informacijama, jer je tako bilo zakonom propisano. Kako se s vremenom broj takvih

dokumenata povećavao, logično je da se javljala i potreba za njihovim sređivanjem. Tako

je došlo do stvaranja prvih kataloga starih biblioteka koji su ujedno bili i prvi knjižnični

klasifikacijski sustavi.

Razvojem različitih znanosti i izumom novih tehnologija, sve se više povećava i

broj dokumenata koji su se sada već pisali brže i lakše. Slijedilo je stvaranje prvih velikih

biblioteka kao svojevrsnih skladišta informacija. U to vrijeme je svaki pojedini dokument

zapravo bio original zato što je stvaranje novog primjerka predstavljalo dugotrajan

posao.9

Propašću robovlasničkog društva i nestankom jeftine prepisivačke radne snage

raste cijena rukopisne knjige. Sve više raste zanimanje za knjigu s novim sadržajima.

„Važnost je knjige u srednjem vijeku tolika da nema vrednijeg ni zaslužnijeg djelaod prepisivanja i iluminiranja manuskripata. Otprema knjige iz samostana usamostan, iz grada u grad, a katkad i na veoma velike udaljenosti, organizira sebrižljivo i pomno.“10

Sredinom XV. stoljeća, Gütenbergovim pronalaskom tiskarskog stroja započinje druga

informacijska revolucija. Javljaju se značajne promjene: mogućnost prijenosa

8 Usp. Žuljević, E. Nav. dj., str. 4.9 Usp. Isto, str. 4.10 Escarpit, Robert: Revolucija knjige. Zagreb, 1972., str. 18.

7

informacija, mogućnost brzog i lakog umnožavanja tekstova u neograničenom broju istih

primjeraka. Iako su stanovnici Europe u tom vremenu bili uglavnom nepismeni, knjiga je

imala iznimnu važnost. Prvi časopisi se počinju tiskati 150 godina poslije tiskanja prvih

knjiga (1665. g. su se pojavili prvi znanstveni časopisi).

Zahvaljujući stalnom usavršavanju tehnologije tiskanja, dobivao se veliki broj

primjeraka publikacija pa se procjenjuje da je u XVIII. st. objavljeno 1 600 000, a u XIX.

st. čak 48 000 000 publikacija.11

S obzirom na stalno povećanje broja dokumenata u knjižnicama, javlja se problem

organizacije rada u knjižnicama, problem vezan za katalogizaciju i klasifikaciju (1876.

Melvil Dewey objavljuje prvo izdanje Decimalne klasifikacije). Bilo je potrebno koliko

je moguće više uskladiti rad u knjižnicama i donijeti jedinstvena rješenja. S novonastalim

promjenama javlja se i nastojanje da se fondovi knjižnica što više otvore korisnicima. Ta

težnja se ostvaruje na dva načina: 1893. g. se u biblioteci u Finsberiju, u Londonu,

ostvaruje prvi slobodan pristup policama, a s druge strane se vrši usavršavanje

bibliografskog aparata, što omogućuje korisniku da lakše i brže upozna sadržaj

knjižničnoga fonda.12

Samo godinu dana poslije uvođenja slobodnog pristupa policama u biblioteci u

Finsberiju, William Fletcher piše:

„Svaka javna biblioteka mora da bude informativna institucija...Izdavanje knjigaza čitanje nije jedina funkcija biblioteke...“13

Dakle, već u tom vremenu se ističe zadatak knjižnica i knjižničara (koji je sukladan i

suvremenom dobu) da pružaju odgovore na najraznovrsnije upite korisnika u njihovim

potragama za informacijama. Za što uspješnije obavljanje toga posla bilo je potrebno

stvoriti ono što danas nazivamo bazom podataka.

Mnogi su pokušaji vezani uz rješavanje problema i sređivanje tog ogromnog broja

informacija. Početci klasifikacije javljaju se krajem 19. st. i vezuju se uz belgijske

pravnike Paula Otleta i Henryja La Fontainea, čija je namjera bila stvaranje popisa svega

što je bilo napisano od izuma tiska. Nastojanja tvoraca UDK, Paula Otleta i Henryja La

11 Usp. Žuljević, E. Nav. dj., str. 6.12 Usp. isto, str. 6.13 Stručni priručnik za bibliotekare. Beograd, 1969. Str. 274. Navedeno prema: Žuljević, E. Nav. dj., str. 6.

8

Fontainea, počela su se ostvarivati osnivanjem Međunarodnog bibliografskog instituta

1895. godine. Njihova ideja je imala sljedeće zadatke:

- izdavanje časopisa pomoću kojeg bi se vršila razmjena iskustava sa područja

bibliografije

- rad na rješavanju bibliografskih problema

- širenje i razrada decimalne klasifikacije

- izrada svjetskog kataloga literature

- organiziranje međunarodnih sastanaka na kojima bi se raspravljalo o problemima

bibliografske obrade građe14

Ta institucija je do 1991. godine postojala kao Međunarodna federacija za informacije i

dokumentaciju – FID sa sjedištem u Den Haggu, a danas više ne postoji.

Među različitim klasifikacijskim shemama odlučili su se za Deweyjevu

decimalnu klasifikaciju. Deweyevu shemu su proširili i prilagodili svojim potrebama

(dodali su brojne mogućnosti sinteze i pomoćne tablice). Tako su stvorili Univerzalnu

decimalnu klasifikaciju (UDK) čije je prvo potpuno izdanje objavljeno 1905., a kad je

objavljeno drugo izdanje (1927.–1933.), ova klasifikacijska shema se pokazala

prikladnom za svaku namjenu. Radni jezici UDK bili su francuski, njemački i engleski, a

danas se za potrebe uređivanja UDK koristi samo engleski jezik.

S obzirom na to da je Univerzalna decimalna klasifikacija klasifikacijski sustav

koji se koristi u Hrvatskoj, u ovom radu će biti još posebno govora o toj klasifikaciji.

Sredinom XX. stoljeća, pronalaskom i primjenom telegrafa, započinje treća

informacijska revolucija. Prave promjene u odnosu na načine i tehnike komuniciranja

vremena druge informacijske revolucije, donio je zapravo razvoj elektronskih računala u

drugoj polovici XX. st..

Dakle, svaki prijelaz iz jedne u drugu informacijsku revoluciju, nužno je pratio i

velike promjene koje su bitno utjecale na tehnologiju intelektualnih operacija i procesa.

Ti prijelazi su, dakako, značili i višestruko povećanje ljudskoga znanja.15

Sam proces klasifikacije postaje daleko zahtjevniji s obzirom na sve veću količinu

novih predmeta (za koje je potrebno pronaći mjesto) i potrebno poznavanje njihovih

14 Žuljević, E. Nav. dj., str. 7.15 Usp. Isto, str. 8.

9

najbitnijih karakteristika, međusobnih relacija, poznavanje načina na koji će se oni

predstaviti, prezentirati. Dakako da će sve to utjecati na zadovoljstvo korisnika, a to je u

konačnici svrha postojanja knjižnica.

10

3. KNJIŽNIČNA KLASIFIKACIJA

Biblija je bila prva tiskana knjiga koju je trebalo klasificirati, kod Muslimana je prva

knjiga bila Kuran, a na Vedama se temelji sveukupnost znanja. Tijekom cjelokupna

razvoja civilizacije može se jednostavnom poukom izraziti ideal prikladnosti, a ogleda se

kroz neprestanu čovjekovu težnju da se sazna što više i da se što bolje predoči to znanje o

prošlim vremenima. Kad je riječ o knjižničnoj znanosti, glavni cilj je iscrpno istraživati,

analitirati i predstavljati znanje o teoriji i praksi prijenosa znanja i informacija na

raznolikim medijima. Da bi se to postiglo, potrebno je prihvatiti određena pravila koja su

imala važnost u korespondenciji znanja i korisnika. Klasifikacijski sustavi su pomoću

različitih pravila i definicija izražavali ideal usustavljenog znanja, koji se nije pojavio

odjednom nego je predstavljao dugotrajno znanstveno sazrijevanje bibliotekarstva.16

Postoje tri vrste odrednica na kojima se temelji klasifikacija u knjižničarstvu:

1. filozofske odrednice: filozofija znanosti kroz klasifikaciju znanosti predstavlja

skup varijabli koje su ostavile trag u formiranju knjižničnih klasifikacijskih sustava.

2. logičke odrednice: predstavljaju, možda, najznačajniji skup utjecaja što je čitavo

vrijeme i kroz praktično i profesionalnu izobrazbu djelovao na odrednice

klasifikacije u bibliotekarstvu.

3. lingvističke odrednice: predstavljene su kroz lingvističku orijentaciju mnogih

bibliotekara, kao i kroz opće zanimanje za jezik i komunikaciju. One predstavljaju i

težnju da se što bolje ostvari svrha zajednice kojoj se posreduju informacije i

znanje.17

Klasifikacija je određena kulturnom i društvenom djelatnošću određenog društva, kojom

se razvija red uspostavljen tim društvom. Tako društvo uspostavlja obrazac klasifikacije,

kojem se onda pojedinac podređuje.

„Organizacija znanja i misli sadržanih u publikacijama mora biti usklađena saznanstvenim i obrazovnim načinom sređivanja znanja. Teoretičari bibliotečnihklasifikacija morali su uvijek to imati na umu. Analiziramo li bibliotečneklasifikacije po vremenu njihova nastanka, uočava se odmah nastojanje da se prati

16 Usp. Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 55.17 Isto, str. 17.

11

znanstvena klasifikacija priznata u vremenu nastanka i razvoja određenebibliotečne klasifikacije.“18

Na međunarodnim konferencijama o istraživanju klasifikacije stručnjaci su se složili da

klasifikacija znači „svaku metodu za utvrđivanje generičkih ili drugih veza među

jedinicama koje nose informacije bez obzira na stupanj upotrijebljene hijerarhije i bez

obzira da li su te metode primijenjene na tradicionalne ili kompjutorizirane sustave.“19

Još za vrijeme prve informacijske revolucije (vrijeme pronalaska pisma) proces

prenošenja organiziranog znanja bio je u velikoj mjeri zasnovan na znanju koje je bilo

pohranjeno u dokumentima, a porastom broja dokumenata i njihovom organizacijom u

prve zbirke, fondove i knjižnice javlja se i problem njihova sređivanja. Osnovni problem

klasifikacije u knjižnicama jest problem sređivanja dokumenata prema njihovim

sadržajima, a taj se problem veže uz sam nastanak knjižnica. Kod knjižnične klasifikacije

su se tako počeli odmah na početku javljati problemi stručnog uređenja koji su bili

vidljivi na dva načina: kroz stručni smještaj knjiga na policama (kada se na jednom

mjestu okupe sve knjige koje govore o istim ili sličnim problemima ili temama) ili

organiziranjem stručnog kataloga što nije moralo podrazumijevati i stručni smještaj

knjižničnoga fonda.20

Nameće se pitanje svrhe knjižnične klasifikacije, a ona je zapravo vrlo jednostavna i

ogleda se u tome što uređenje fonda knjižnice većini korisnika omogućuje brzo i lako

pronalaženje potrebnih informacija, a to je možda jedna od najbitnijih zadaća knjižnice

koja se ne mijenja kroz cijeli razvojni tijek, sve do naših dana. Bit klasifikacije se ogleda

i u sljedećem:

„(...) bez klasifikacije bibliotekarski posao ne bi imao smisla. Naravno, neki suelementi i karakteristike uočljiviji, ali svaki aspekt dokumenta koji može bitizanimljiv nekom korisniku zaslužuje da bude obilježen širom skupinom kojojpripada. Priznavanje skupina je oblik uopćavanja i težnja da se svakom predmetupronađe mjesto u shemi za prezentaciju.“21

18 Lasić-Lazić, Jadranka. Bibliotečna klasifikacija-organizacija spremanja i prezentiranja znanja. //Informacijske znanosti i znanje. Zagreb: Zavod za informacijske studije, 1990. Str. 122-123.19 Mikačić, Mira. Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje. Hrvatsko bibliotekarsko društvo,Zagreb, 1996. Str. 238.20 Usp. Žuljević, E. Nav. dj., str. 33.21 Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 29.

12

Kad se govori o važnosti dobro uređenog fonda knjižnice kako bi korisnici mogli na što

jednostavniji i brži način doći do informacija koje su im potrebne, bitno je istaknuti da:

„Pravilno i efikasno organiziran stručni smještaj omogućava obučenom korisnikumaksimalnu dostupnost informacijama, ali i primarnim izvorima koji postaju sve'neuhvatljiviji' mnogim korisnicima, iako se danas informacije o njima šire 'brzinommunje'.“22

U suvremenoj knjižnici čitatelj može sam birati knjige s polica pa s obzirom na to kod

klasificiranja knjiga i njihova smještaja na police poželjno je primijeniti najprihvatljiviji i

najjednostavniji raspored za svakog čitatelja, kako bi mogao samostalno birati knjige bez

posrednika- knjižničara. Da bi to bilo omogućeno, knjige trebaju biti raspoređene onako

kako će ih većina čitatelja tražiti, a praksa u knjižnicama pokazuje da čitatelji traže knjige

prema njihovu sadržaju, prema predmetu koji obrađuju, prema književnoj vrsti, prema

autoru i naslovu djela. Klasifikacija se knjiga treba osnivati na svim tim elementima, ako

želimo da knjige u knjižnici rasporedimo prema potrebama njenih korisnika.23

Na sam fenomen klasifikacije ne možemo gledati samo iz jednog područja, kao

što se npr. dugo vremena gledalo na nju samo kroz područje primjene (a to znači kroz

oznake i smještaj knjiga na policama prema područjima znanja), već je možemo

promatrati kroz različite parametre pomoću kojih se određuje njezina svrha.24

Od početka razvoja knjižnične klasifikacije (1876. g.) svi stručnjaci koji su se

bavili tim poslom bili su svjesni činjenice da se ljudsko znanje neprestano širi i da je zbog

toga potrebno ostavljati slobodna mjesta za nove sadržaje koji će se naknadno pojaviti.

Ubrzo je postalo jasno da takva nepopunjena mjesta i nisu zapravo bila slobodna jer je

bila rijetkost da se novi sadržaji uklope upravo na predviđeno mjesto koje je bilo u skladu

s logikom određenog klasifikacijskog sustava. Rješenje se moglo pronaći jedino u stalnim

promjenama unutar klasifikacijskog sustava, ali i to bi moglo predstavljati problem jer bi

česte promjene sigurno stvorile nered u sustavu, što bi opet dovelo do nejasnoća u

22 Ćirić, Ivanka. Problemi u biblioteci sa stručnim smještajem publikacija po pravilima Univerzalnedecimalne klasifikacije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 28, 1/4 (1985), str. 115.23 Usp. Blažeković, T. – Furlan, B.. Knjižnica osnovne škole. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica,1993. Str. 95.24 Usp. Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 30.

13

komunikaciji. Sve to bi dovelo u pitanje opravdanost postojanja i funkcije

klasifikacijskog sustava (posredovanje znanja).25

Promatrajući klasifikaciju kroz organizaciju razvoja znanosti i predstavljanje

sveukupnoga znanja, koje je prikupio čovjek kao pojedinac i kao društvo i ostavio kao

baštinu nadolazećim generacijama, zaključujemo da je ona doživjela različite preoblike

kroz sva područja uporabe. Javljaju se mnogobrojni problemi. Budući da se znanost

neprestano razvija, neizbježno je mijenjati sheme klasifikacijskih sustava jer se stalno

mijenjaju sadržaji pojmova pa tako ni jedna shema ne može biti stalna. Povijesni razvoj i

promjene su utjecale na različiti sadržaj određenih klasifikacija, pojedinačne spoznaje i

njihovo shvaćanje su se tijekom povijesti proširile i produbile. Formiranje skupina je

zahtjevan posao, potrebno je veliko znanje koje će moći dati odgovore na pitanja zašto je

jedan pojam podređen drugom.26

„Slaganje dokumenata logičkim redom, s obzirom na stupanj sličnosti ipronalaženje pravog mjesta za dokument u klasifikacijskoj shemi kroz sustavoznačivanja pojmova unutar kojeg postoji relacija uređivanja, osobina jeklasifikacije u knjižnici i njezine uporabe za svrstavanje dokumenata u fizičkomsmislu, za raspored listića u katalogu, s obzirom na stvarni sadržaj dokumenta, zauporabu u bibliografiji te za klasifikaciju članaka u časopisima.“27

S obzirom na činjenicu da sve veća količina novih informacija traži svoj prostor, one već

smještene dovode se u nove međuodnose što zahtijeva razvrstavanje već klasificiranih

predmeta na drugačiji način. Jasno je iz navedenoga da zapravo proces klasifikacije ne

može završiti, stalno se odvija.

„Težnja za klasifikacijom znanosti, grupiranjem pojedinih disciplina u područja uodređenom trenutku ukazivala je na put znanosti ka sve većoj specijalizaciji.Danas vidimo suprotnu tendenciju. Razvoj znanosti pred nama formira novaznanstvena područja, a već postojeće discipline šire svoj utjecaj i služe rješavanjuproblema koji su vrlo daleko od zadataka od kojih su one nastale.“28

25 Usp. Žuljević, E. Nav. dj., str. 35.26 Usp. Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 21.27 Isto, str. 22.28 Lasić-Lazić, J. Bibliotečna klasifikacija-organizacija spremanja i prezentiranja znanja. // Informacijskeznanosti i znanje. Zagreb: Zavod za informacijske studije, 1990. Str. 117-118.

14

Ukoliko klasifikacijski sustavi ne bi odgovarali na ovakve promjene u znanosti „to bi

vodilo ka okoštavanju i odumiranju samog sistema...sistem ne bi više bio u stanju da vrši

funkciju posredovanja znanja, a samim tim i njegovo postojanje bi postalo izlišno.“29

Uloga onih koji se bave prikupljanjem, obradbom, organizacijom i prezentacijom

zabilježenog znanja i informacija od neprocjenjive je važnosti. Naime, sve što je

napravljeno kroz povijest, zabilježeno je i ostavljeno u nasljeđe generacijama. Svakim

danom se količina znanja sve više i više povećava te bi je bilo nemoguće pregledati da se

djelatnici informacijskih institucija ( knjižnica, arhiva, dokumentacijskih centara i sl.) ne

brinu o tome da zabilježeno znanje bude obrađeno, pohranjeno i dostupno korisnicima. U

doba moderne civilizacije taj posao predstavlja sve veći problem jer se neprestano

pojavljuje mnoštvo dokumenata na različitim vrstama medija koje treba prikupiti,

obraditi i pohraniti.

Često se ističe kako knjižnična klasifikacija može imati iznimnu ulogu u mrežno

organiziranom okruženju. Kada govorimo o razvoju znanosti i sve većem napretku i

otkrićima, neizostavno je spomenuti novu tehnologiju koja je donijela mnoge promjene i

pomoću koje različiti stručnjaci u informacijskim institucijama obavljaju posao

prikupljanja, obradbe, organizacije i prezentacije informacija i znanja. U obavljanju tog

zahtjevnog posla računala su nam od velike, možemo reći nezamjenjive pomoći, ali i

kroz taj veliki tehnički napredak ipak je uloga čovjeka od presudne važnosti jer je upravo

on taj koji će cjelokupno znanje ugraditi u računalo. Konkretno, kada je riječ o

klasifikaciji, čovjek je taj koji će izdvojiti ključna obilježja, uspostaviti veze kroz različite

oblike, organizirati red, stvoriti klasifikaciju, kako bi na taj način onaj tko kreće u

istraživanje vlastitog predmeta imao polazište. Tako će, također, svi oni kojima je to

potrebno, moći koristiti znanje drugih u stvaranju novog znanja.

„Zabilježeno znanje izvor je mnogih implicitnih spoznaja i može samo po sebi bitiizvor istraživačkih studija i opservacija te na taj način doprinositi vlastitom rastu.“30

Skupljanje informacija, klasificiranje i pohranjivanje kako bi se to zabilježeno znanje

opet moglo koristiti sve je više vezano uz način pohrane i predstavljanja:

29 Žuljević, E. Nav. dj., str. 35-36.30 Lasić-Lazić, Jadranka. Aida Slavić. Kako u organizaciji informacija i znanja treba razumijevati, koristitii poučavati knjižničnu klasifikaciju. // Informatologia, 37, 4 (2004), str. 270.

15

„Dobra knjižnična klasifikacija uvijek je bogata reprezentacija svega onoga što jeu nekom području važno znati i komunicirati: otkrića, činjenice, analize, teorije,metode itd.. Jednom zabilježena klasifikacija nekog područja prikazuje principena kojima počivaju pravilnosti pojava i osobine klasificiranih entiteta. Na osnovuovoga mnoge pojave i principi mogu biti objašnjene i postati očigledne.“31

Kada je riječ o tiskanim publikacijama, prema J. Sheri, potrebno je pronaći načine

pomoću kojih će se kontrolirati sve veća pojava tiskanih informacija kako bi se znatna

količina društvenog znanja mogla što bolje iskoristiti. Za njega su knjižničari menadžeri

zabilježenog znanja jer oni „ prikupljaju, organiziraju i pružaju na korištenje zabilježene

proizvode ljudskog uma gdje god se oni pojave.“32 Isto vrijedi i za sve veći broj

elektroničkih publikacija i za stručnjake koji se bave organizacijom znanja prikupljenog

na taj način. Knjižnična klasifikacija služi kao glavno pomagalo u organizaciji

zabilježenog znanja.

3.1. Klasifikacija znanosti i knjižnična klasifikacija

Odnos klasifikacije znanosti i knjižnične klasifikacije je uvjetovan. Knjižnična

klasifikacija je bliska području kojim se bave filozofija i filozofija znanosti jer jednim

dijelom u sebi sadrži formiranje slike o prirodi stvari.

„Pitanje opće klasifikacije znanosti izvan filozofije znanosti po svojoj je primjeniprisutno u mnogim djelatnostima, pa tako i u bibliotekarstvu u okviru teorijesistematskog kataloga. Pitanje ovdje glasi: kakav treba da bude sistem zaklasifikaciju knjiga i u kakvu odnosu treba da bude prema sistemu znanosti?“33

Dakle, da bismo mogli razumjeti knjižničnu klasifikaciju moramo poći od klasifikacije

opće znanosti. Znatno ranije nego se pojavilo pitanje o odnosu opće klasifikacije znanosti

31 Lasić-Lazić, Jadranka. Aida Slavić. Kako u organizaciji informacija i znanja treba razumijevati, koristitii poučavati knjižničnu klasifikaciju. // Informatologia, 37, 4 (2004), str. 270.32 Isto, str. 270.33 Mikačić, Mira. Princip redoslijeda znanosti u sistemu znanosti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 40, 3/4(1969), str. 109.

16

i bibliotečno-bibliografske klasifikacije knjižničari su pri rasporedu knjiga u knjižnicama

primjenjivali onakav kakav su imali pojedini filozofi ili organizacije na učilištima.

Neprestano je postojala želja da se cjelokupno znanje stavi u organizirani red pa su se

tako stalno izrađivale različite klasifikacije znanosti, koje su poslužile kao osnova

knjižničnim klasifikacijskim sustavima. Opće klasifikacijske sheme (poput UDK) su u

svojim osnovama utemeljene na odnosu roda i vrste. Knjižnične klasifikacije su „više ili

manje u skladu s klasifikacijama znanosti, jer se njihove glavne struke općenito slažu u

određenim područjima znanja, a daljnja podjela tih skupina odgovara strukturi određene

znanosti.“34

Zanimljivo je kako H. E. Bliss tumači početke klasifikacije; on, naime, polazi od

organizacije znanja kroz područja znanosti i smatra da je svako individualno znanje

povezano sa znanjem drugih ljudi. Na taj način bi ukupnost tih spoznaja bila prezentirana

kroz ukupnost društvenog znanja koje je pohranjeno i organizirano u knjižnicama. Prema

Blissu, klasifikacija u knjižnici mora pratiti klasifikaciju znanosti i izobrazbe.

Nasuprot Blissovom znanstvenom pristupu imamo i Deweyev praktični pristup

knjižničnoj klasifikaciji kao rasporedu na policama sa sustavom decimalnih oznaka.

Ranganathanova je klasifikacija ponudila novi pristup sinteze ukupne znanosti.

Klasifikacija je predstavljena kao metoda organizacije razvoja znanstvene misli i

prezentacije sveukupnog znanja. U knjižničarstvu je riječ o koncepcijama koje su pratile

razvoj znanosti i koristile postignuća u organizaciji i prezentaciji. Današnji knjižnični

klasifikacijski sustavi, prvenstveno DDC i UDK, imaju strukturu znanosti svoga

vremena.

„Vrijeme nastanka klasifikacionog sistema se tako javilo kao dvostrukolimitirajući faktor. Naime tvorci klasifikacionih sistema… ne samo da su biliograničeni postojećom, dakle vremenski uslovljenom strukturom znanja čiji sedinamičan razvoj nije mogao preciznije predviđati, već su bili ograničeni i samimsaznanjem o zakonitostima koje vladaju na polju bibliotečne klasifikacije.“35

Tek s DDC-om, dakle 1876. godine, započinje nagli razvoj knjižnične klasifikacije, ali

klasifikacija kao disciplina, u pravom smislu riječi, nastaje tek s Blissom. Tek je kod

njega fenomen klasifikacije „razmatran šire od njene uporabne vrijednosti u struci,

34 Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 12.35 Žuljević, E. Nav. dj., str. 34.

17

omogućio proučavanje klasifikacije kao spoznajno-teorijskog, psihološkog i sociološkog

fenomena.“36

Razvojem znanosti stvaraju se nova znanstvena područja koja nužno donose nove

izvore znanja i sve veći broj informacija. Brojni klasifikacijski sustavi su prolazili kroz

različite faze i oblike, od primitivnih i posve jednostavnih oblika klasificiranja pisane

građe, pa do suvremenih baza podataka. Neprestano su se usavršavali i razvijali kako bi

svojim shemama mogli obuhvatiti cjelokupno ljudsko znanje i razinu znanstveno-

tehničkih dostignuća u određenom trenutku.

Kada se u knjižničarstvu govori o klasifikaciji, prvenstveno se misli na rad na

stvarnim katalozima, a to su stručni i predmetni katalog koji su bibliotečna organizacija i

prezentacija znanja pohranjenih u knjižnicama. Knjižnična klasifikacija podrazumijeva

identifikaciju sadržaja određene publikacije i njeno prevođenje na neki od klasifikacijskih

jezika te uključivanje u cjelinu odgovarajućih sadržajnih baza podataka. Klasificirati

neku knjigu u bibliotečno-informacijskoj djelatnosti znači odrediti joj mjesto u sustavu

znanstvenih i stručnih disciplina, sustavu koji je iskazan korištenom bibliotečnom

klasifikacijskom shemom.

3.2. Razvoj sustava bibliotečno-bibliografske klasifikacije

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće smatra se da klasifikacija knjiga u knjižnici treba biti

primjerena svom zadatku, a to znači da treba omogućiti korisniku da najbržim putem

dođe do znanja sadržanih u knjigama. Knjižnična klasifikacija je trebala biti usklađena s

klasifikacijom znanosti, ali se ubrzo pokazalo da se knjižnična klasifikacija ne može

oslanjati samo na klasifikaciju znanosti. Zato knjižnična klasifikacija „uvodi i druga,

pomoćna sredstva za utvrđivanje i pronalaženja znanja i poruka sadržanih u knjigama.

Težište interesa i stvaralačkog duha sada se premješta s pitanja „pravog redoslijeda

znanosti“ na pronalaženje formalnog, općeg i zajedničkog u djelima s područja

36 Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 22.

18

najrazličitijih znanosti.“37 Takve formalne kategorije bi bile: objekti, svojstva, aktivnosti,

dimenzije, oblici, fokusi i drugo.38

„Težnja da se na općim načelima utemelji i teorija bibliotečnih klasifikacijskihsustava i teorija klasificiranja, u smislu sadržajne analize i definiranja, te da seobjedine u znanstvenom mišljenju svi postupci u kojima se realizira samaklasifikacija, kroz strukturu mišljenja, jezik i znakove pomoću kojih se u poljupraktičnih rješenja i stvaralačke moći klasifikatora potvrđuje znanstvenost posla,utvrdila je i odrednice bibliotečne klasifikacije.“39

Bibliotečno razvrstavanje građe se ne može zasnivati na diobi sveukupnog područja

znanja prema tradicionalnim znanostima, prvenstveno zato što su granice između

disciplina neodređene pa se javlja preklapanje područja koje pojedine discipline

pokrivaju, a na tim graničnim područjima se javljaju nove discipline.

„Nesklad između teorije i prakse...dovodi do krize. U tom kontekstu trebapromatrati sve klasifikacijske sustave, a većina njih nastala je krajem 19. ipočetkom 20. stoljeća. Naime, osnovni problemi nastaju prije svega zbognemogućnosti da se kroz klasifikaciju, zbog unaprijed određenih pojmova, pratirazvoj područja, a time i mogućnost da se nova literatura adekvatno označi ismjesti na pravo mjesto.“40

Od svog postanka „primijenjene znanosti bave se uglavnom istim objektima kao i

osnovne znanosti ali s drugog stajališta. Razvitkom graničnih znanosti i poduzimanjem

multidisciplinarnih istraživanja taj se proces još više produbio i proširio. I što se sada

dešava kad jedna znanost posegne za predmetom koji je prvobitno pripadao području

druge znanosti i koji je u klasifikacijskoj shemi uvršten kao podskupina te druge

znanosti? Taj je predmet, točnije njegov pojam, 'opterećen' pojmovnim sadržajem svih

njemu nadređenih skupina u shemi do najviše glavne skupine koja znači znanost. On se

ne može od tih pojmovnih sadržaja 'odlijepiti', kao što se ne može ni nova veza između

druge znanosti i tog predmeta po pravilima postojećih klasifikacijskih sustava iskazati u

čistom obliku.“41 I dalje je ostao neriješen problem klasificiranja višeaspektnih djela.

37 Mikačić, Mira. Principi redoslijeda znanosti u sistemu znanosti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 40, 3/4(1969), str. 109.38 Usp. Dahlberg, I.. Načela klasifikacijske strukture: istraživanja, iskustva, zaključci. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 28-33.39 Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 54.40 Isto, str. 70.41 Mikačić, Mira. Klasifikacija znanstvenih područja: zadatak radne grupe FID / SRC. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 20, 1/4 (1974), str. 24.

19

Bilo bi realno očekivati da znanstvenici s područja posebnih znanosti usporedo sa

stalnim razvojem znanstvene misli izgrađuju i dograđuju sustav znanosti, da ga redovito

ažuriraju i tako uređenog pružaju knjižničarima radi primjene.

„Ova se očekivanja međutim nisu ostvarila. Pokazalo se, naprotiv, da je sistemznanosti u današnje vrijeme izvanredno dinamičan sistem te da ni one znanostikoje su posvećivale veliku pažnju klasifikaciji unutar svoje oblasti nisu mogle usvakom času ponuditi jednu jedinu, općeprihvaćenu klasifikaciju znanja teoblasti.“42

Klasifikacija znanosti je prijeko potrebno sredstvo za rad u knjižnicama pa se tako

javljaju nastojanja pojedinih knjižničara da se prihvate tog gotovo nemogućeg zadatka.

Američki knjižničar H. E. Bliss je cijeli svoj život radio na izradi bibliografskog sustava s

ugrađenim sustavom znanosti. On istražuje osnovnu strukturu sveukupnog znanja,

metode organizacije u prirodi, društvu, intelektualnim procesima, da bi odatle izveo

principe svoga sustava. Smatra da znanosti treba organizirati u skladu sa suglasjem

znanstvenog i obrazovnog mišljenja, nalazeći kroz proces obrazovanja i znanosti tu

organizaciju relativno učinkovitom.

Cutter i Bliss traže trajno uporište u prirodi i posvećuju više pozornosti

makroporetku svojih klasifikacija (za razliku od DDC i UDK). Zbog „ove usmjerenosti

na pitanja klasifikacije znanosti H. E. Bliss je u bibliotekarstvu ostao posljednji,

zakašnjeli predstavnik stare škole.“43 Žuljević smatra da Blissovo utemeljenje

klasifikacijske sheme u suglasju zapravo predstavlja „vid priznanja da jedna bibliotečka

klasifikacija mora biti zasnovana na način na koji većina predmetnih specijalista očekuje

da materijal koji ih interesuje bude organizovan i na način na koji su predmeti proučavani

na univerzitetima.“44

Ranganathan drži da poredak glavnih skupina u osnovi klasifikacijskih shema nije

toliko bitan sve dok je razumno tolerantan pa stoga više pažnje posvećuje poretku unutar

svake skupine. Tako je veliki doprinos razvoju knjižnične klasifikacije dao upravo na

planu razvoja facetne klasifikacije.

42 Mikačić, Mira. Principi redoslijeda znanosti u sistemu znanosti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 40, 3/4(1969)43 Isto, str. 110.44 Žuljević, E. Nav. dj., str. 130.

20

Princip sintetičkog povezivanja i sklapanja klasifikacijske oznake koji leži u osnovi CC

pokazuje puno veću fleksibilnost.

„Taj proces bi se mogao opisati i kao proces prelaska bibliotečkih klasifikacionihsistema sa pozicije prekoordinatnih sistema u postkoordinatne klasifikacionesisteme.“45

Sigurno je da:

„budućnost klasifikacije stoji na analitičko-sintetičkom i facetnom pristupu. Alidok se ne ostvari tako nešto, bit će neophodno prevladati mnoge prisutneprobleme u ovim klasifikacijama.“46

Prateći razvoj sustava DDC i UDK zaključujemo da su ove klasifikacije od početnih

hijerarhijsko-enumerativnih obilježja izmjenama išle sve više prema hijerarhijskim

polufacetnim sustavima.

Danas se smatra da je sistem za klasifikaciju knjiga veoma složen sistem

višedimenzionalne strukture te da u njemu svoje mjesto trebaju naći djelatnosti koje

pisano djelo predstavlja, ali jednako tako i predmeti ljudskog razmišljanja o kojima se u

djelu govori, kao i čitav niz struktura i oblika u kojima se javljaju misaoni sadržaji.

Problem predstavlja to što nisu svi elementi ovog sistema jednako trajni.

„Sistem znanosti, podložan stalnim izmjenama, izvor je nemira i uzrokzastarijevanju bibliotekarskih sistema. Nasuprot su tome opće forme i struktureviše-manje trajne.“47

Do određenog trenutka u našoj povijesti,

„stvaraoci univerzalnih klasifikacijskih sustava nisu razmišljali o potrebi da svojesustave utemelje na strukturalnim načelima, a nisu imali ni teoriju koja bi imslužila kao čvrsta konstrukcija za 'ugradnju' pojedinih elemenata sustava, nitistrukturu i načela za određivanje mjesta tim elementima unutar sustava.“48

Ranganathan je riješio problem preklapanja disciplina tako što je (po uzoru na Blissa)

uveo formalni, strukturalni element u univerzalnu klasifikaciju. Kriza klasifikacije se

smiruje pojavom facetne klasifikacije. Metoda facetne analize predstavljala je značajan

iskorak jer se tako svaki bitni aspekt mogao označiti, bez da pri tom klasifikator naiđe na

45 Žuljević, E. Nav. dj., str. 177.46 Isto, str. 178.47 Mikačić, M.. Principi redoslijeda znanosti u sistemu znanosti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 40, 3/4(1969), str. 110.48 Dahlberg, I.. Načela klasifikacijske strukture: istraživanja, iskustva, zaključci. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 54, 1/4 (2001), str. 27.

21

problem (to znači da klasifikator nije morao uzimati u obzir svaki zahtjev svake

potencijalne potrebe, što nije slučaj kod korištenja tradicionalne procedure univerzalnih

klasifikacijskih sustava).49 Facetna analiza i mogućnost facetne klasifikacije oslobađaju

bibliotekara potrebe da bude sveznajući radi anticipiranja svake karakteristike diobe.

Proučavanje i utvrđivanje tih formalnih stalnih struktura još uvijek traje i za sada još nije

pronađeno odgovarajuće rješenje.

Organizacija znanja, naime, „zahtijeva objektivnu sistematizaciju znanstvenih

jedinica/pojmova, neovisno o tome radi li se o disciplinama koje su već bile ustanovljene

ili su se tek pojavile.“50

„Bibliotečno-bibliografske klasifikacije rabe se za: interpretaciju sadržaja,klasifikaciju prema pravilima određenog sustava, te za organizaciju i prezentacijusvega što je o određenom predmetu znano, općenito ili s aspekta određenogpodručja.“51

Tri su različita značenja koja se vežu uz pojam klasifikacije:

- postupak izdvajanja i prepoznavanja karakteristika predmeta važnih za sve

članove skupine

- odnosi među predmetima (rod-vrsta; dio-cjelina)

- jezik za iskazivanje i označivanje

Bibliotečno-bibliografska klasifikacija upotrebljava se za klasificiranje zabilježenog

sadržaja dokumenta, gledišta, mjesta, vremena, oblika i jezika. Ona je disciplina koja se

bavi jezicima za označivanje i dogovornim simbolima, obradbom dokumenata i sustavom

označivanja pojmova unutar kojeg postoji relacija uređivanja i stvaranjem znanja.52

Predmet bibliotečno-bibliografske klasifikacije je dokument, kao fizička i

intelektualna jedinica, a kao rezultat rada imamo: organizaciju i prikaz znanja, fizički

raspored dokumenata u grube klase i stvaranje znanja.53

Često se naglašava kako bibliotečna klasifikacija može imati vrlo važnu ulogu u

mrežno organiziranom okruženju. Tako klasifikacija može: poboljšati komunikaciju i

49 Usp. Dahlberg, I. Načela klasifikacijske strukture: istraživanja, iskustva, zaključci. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 54, 1/4 (2001), str. 57.50 Dahlberg, I.. Načela klasifikacijske strukture: istraživanja, iskustva, zaključci. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 54, 1/4 (2001), str. 28.51 Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 33.52 Usp. isto, str. 62.53 Usp. isto, str. 62.

22

učenje, dati koncepcijsku osnovu za izradu nacrta istraživanja, poboljšati dostupnost

informacija, pružiti osnovu za klasifikaciju radnji, poslužiti u izradi interdisciplinarnih,

međujezičnih i interkulturalnih karata, poslužiti kao osnova rječnika ili ukupnog znanja u

obradi prirodnog jezika i sl.. Na taj način klasifikacija i u novom okruženju osigurava

svoj razvoj i dobiva novo značenje.54

„ Klasifikacije ne služe same sebi. One povezuju osobe u infrastrukturu, u setradnih praksi, vjerovanja, navika i organizacijskih rutina oko nekog pojma. Uproteklih 100 godina zajedničkim je radom ljudi iz svih područja rada stvorennevjerojatan povezujući set kategorija, standarda i sredstava za rad. S razvojemnovih informacijskih infrastruktura klasifikacijski sustavi postaju još čvršćepovezani.“55

3.3. Klasifikacija i pregledavanje informacija

U pretraživanju informacija klasifikacija ima iznimnu važnost u postupku pregledavanja

(browsing) informacija. Ovdje bih citirala Samuela Johnsona koji kaže: „Postoje dvije

vrste znanja. Sami smo upoznati s predmetom ili znamo gdje možemo pronaći

informacije o njemu.“56 Ili: „U potrazi za informacijama postoje dva pristupa: znati „što“

i tražiti „gdje“ se to nalazi i znati područje „gdje“ i tražiti „što tamo postoji““.57

Suvremeno pregledavanje informacija (u elektroničnom okruženju) uspoređuje se s

pregledavanjem sistematski uređenih polica u knjižnici.

„Osnovna prednost pregledavanja očituje se u tome što korisniku daje izravnukontrolu nad procesom pretraživanja i dozvoljava donošenje odluka o tome koje seinformacije trebaju uzeti u obzir, a koje odbaciti. U tom postupku korisnik uči opredmetnom području koje pregledava i kontekstu u kojem se informacija koju traži

54 Usp. Lasić-Lazić, J.; Slavić, A.; Banek Zorica, M.. Bibliotečna klasifikacija kao pomagalo u organizacijiznanja. // Odabrana poglavlja iz organizacije znanja. / ur. J. Lasić-Lazić. Zagreb: Zavod za informacijskestudije, 2004., str. 14.55 Isto, str. 14.56 Lasić-Lazić, J. Znanje o znanju. Zagreb: Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijskeznanosti, Filozofski fakultet, 1996., str. 11.57 Lasić-Lazić, Jadranka; Aida Slavić. Kako u organizaciji informacija i znanja treba razumijevati, koristiti ipoučavati knjižničnu klasifikaciju. // Informatologia, 37, 4 (2004), str. 271.

23

može nalaziti. Iako pregledavanje zahtijeva više vremena ovaj pristup, odnosnoklasifikacija koja ga podržava, ima veliku vrijednost kad se teži:- imati pregled nad predmetnim područjem, odnosno početi prikupljati literaturu o

području o kojem se ne posjeduje dovoljno znanja- kontrolirati postupak pretraživanja informacija (vraćati korak unatrag)- smanjiti pritisak na korisničke kompetencije u pretraživanju- učiti o vlastitom informacijskom problemu tj. korigirati loše definirani

informacijski problem- razvijati formaliziranu strategiju pretraživanja- učiti kroz otkrivanje“58

Kada je riječ o složenijem pretraživanju literature, pregledavanje može dovesti do

preopterećenja informacijama i odvući pažnju od onoga što je zaista bitno. Ipak, ima

veliku važnost pri kreiranju novih znanja kad iza njega stoji dobro osmišljena suvremena

klasifikacija.

„Pregledavanje je priznata i proučavana strategija u istraživanju informacija idobiva sve više na važnosti u elektroničkom informacijskom okruženju i velikomdistribuiranom informacijskom prostoru Interneta.“59

Klasifikacija je jedno od pomagala koje se koristi u knjižničarstvu kako bi se informaciji

dala upotrebna i dodana „vrijednost“, kako bi se istakle logične veze predmeta unutar

nekog određenog područja te njihovi odnosi s nekim drugim područjima. Klasificirani

izvori informacija su također informacije koje su organizirane na taj način kako bi imali

određenu svrhu, dakle, kako bi korisnici mogli što lakše doći do potrebnih odgovora na

svoje zahtjeve.60

58 Lasić-Lazić, J.; Slavić, A.; Banek Zorica, M.. Bibliotečna klasifikacija kao pomagalo u organizacijiznanja. / Odabrana poglavlja iz organizacije znanja. / ur. J. Lasić-Lazić. Zagreb: Zavod za informacijskestudije, 2004. Str. 22.59 Isto, str. 22.60 Usp. isto, str. 23.

24

3.4. Primjena klasifikacije u knjižničarstvu

Kad govorimo o primjeni klasifikacije u knjižničarstvu uvijek imamo u vidu njenu svrhu

pa se svi stručnjaci slažu oko nekoliko temeljnih primjena:

korištenje klasifikacije za raspored građe na policama u smislu stručnog rasporeda

korištenje klasifikacije za raspored informacija o zabilježenom u katalogu ili

korištenje klasifikacije za organizaciju i prezentaciju informacija u bazama

podataka

korištenje klasifikacije u bibliografijama te za klasifikaciju članaka u časopisima

korištenje klasifikacije u postupku pretraživanja61

Kad se gleda uopćeno, klasificiranje u knjižničarstvu se svodi na stvaranje mnoštva

skupina i stavljanje predmeta u već stvorene klase, ali taj posao je zapravo daleko

složeniji i zahtjevniji. Mnogi će gledati na primjenu klasifikacije u knjižničarstvu kroz

vještine upotrebljavanja tablica i mogućnost interpretacije sadržaja publikacije.

Ne postoji univerzalna metoda stvaranja skupina s hijerarhijskom strukturom

predmeta. Problem predstavlja redoslijed već određenih skupina o čemu su stručnjaci već

mnogo raspravljali. Postavlja se pitanje prirodnog i znanstvenog redoslijeda rasporeda,

svrhe klasifikacije, pitanje klasifikacijskog sustava koji bi najbolje odgovarao zahtjevima

te pitanje u kojoj mjeri klasifikacijski sustav treba prikazivati sliku društva.62

„Pitanje klasifikacije i klasifikacija u knjižnici postoji od kada postoje knjižnice.Slaganje knjiga na police zasnivalo se na različitim kriterijima; od onih premaveličini ili fizičkom izgledu, numerus curensu, do slaganja knjiga u ormare premastručnim područjima. U svom najopćenitijem značenju klasifikacija kaoraspoređivanje prema nekom kriteriju, omogućuje svrstavanje sličnih predmeta uskupine. U bibliotekarstvu se klasifikacija rabi kao metoda i svojevrsni jezik ilisustav za raspored građe na police, za bibliografije ili izradbu stvarnih kataloga teklasifikaciju članaka iz stručnih i znanstvenih časopisa te izradbu različitih indeksaza pohranu i pronalaženje pohranjenog.“63

Kada je riječ o složenosti sadržaja knjiga, problem se javlja pri odluci klasifikatora na

koje mjesto smjestiti knjigu. Treba se voditi računa o tome da slični sadržaji budu na

jednom mjestu i imati u vidu zahtjeve korisnika. Dakle, stručni raspored knjiga na

61 Usp. Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 64.62 Isto, str. 65.63 Isto, str. 66.

25

policama ovisi o količini teksta koji govori o predmetu i o tome što je korisniku knjižnice

važnije. Svi predmeti o kojima se govori u knjizi zabilježeni su u stručnom katalogu i

odnose se na stručno područje.

Ispravno bi bilo utvrditi koliko koja klasifikacija odgovara i koliko je prilagođena

pojedinim vrstama knjižnica i na temelju toga donositi zaključke i vrjednovati određenu

klasifikaciju, umjesto da se ona procjenjuje na temelju iskustava korisnika različitih vrsta

knjižnica koji imaju i različite potrebe pa je već samim time takav sud uopćen.

„Prije 20. stoljeća svrha bibliografske klasifikacije bila je čista i jednostavna, alisloženost modernog života, ponovno kretanje prema interdisciplinarnosti, razvojznanosti i tehnologije, dovela je do razlika u mišljenju, njegovoj uporabi, pa tako iiskazu o tome što je autor mislio i mogućnost da se to označi jezicimaklasifikacijskih sustava, koji su načelno nastali krajem 19. stoljeća.“64

64 Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 67.

26

4. KNJIŽNIČNA KLASIFIKACIJA I ORGANIZACIJAINFORMACIJA

Teorija klasifikacije, kao dio znanosti ili struke koji se odnosi na njezine principe i

metode, daje opća načela klasifikacije određenih znanstvenih područja i izgrađuje se na

isti način kao i mnogobrojne klasifikacije.

Klasifikacija je osnova sinteze znanstvenih spoznaja jer se principi klasifikacije

mogu podjednako primijeniti na međusobno vrlo različita područja znanosti i tehnike.

Grupiranjem pojedinih disciplina u područja pokazivala se želja za klasifikacijom

znanosti, što je upućivalo na put znanosti ka sve većoj specijalizaciji.

„Klasifikacija znanosti, epistemološka disciplina, neophodna je podloga ustvaranju bibliotečnih i bibliografskih klasifikacija.“65

Razvojem znanosti i stvaranjem novih znanstvenih područja nužno se povećavaju broj

informacija i izvori znanja. Podatci su se prikupljali stoljećima i to iz najrazličitijih

područja znanja, pa je njihov broj danas toliko porastao da je jednostavno nemoguće

pratiti i kontrolirati takav dotok informacija. Među tim mnoštvom informacija logično je

da se javlja problem u onom trenutku kad među svim tim informacijama treba pronaći

baš one koje su relevantne za određeni upit:

„Osobi koja traži informaciju problem je pronalaženje relevantnih informacija ipristupa do njih, jer mora pronaći put kroz golemu količinu nerelevantne građe.Postoje različiti oblici pomoći pri pretraživanju – neki za virtualne informacije(pretraživači web-a), a neki za tiskane ili elektroničke oblike (bibliografije,katalozi, rječnici). Različite su učinkovitosti i kad se temelje na prirodnom jezikumogu biti ograničeni problemima s riječima. (Je li korišten ispravan izraz? Je lipretraživanje samo na jednom jeziku? Nedostaju li relevantni izrazi na drugimjezicima?) Osim puke sreće, strategije pretraživanja su učinkovitije ako se moguosloniti na informaciju organiziranu u obrasce koji odgovaraju potrebama većinekorisnika – ili su im barem poznate – sa zajedno navedenim srodnim jedinicama iisključenim nepovezanim jedinicama – drugim riječima, ako se mogu osloniti nainformaciju koja je klasificirana.“66

65 Mikačić, Mira. Petnaest godina rada na proučavanju teorije i prakse stvarnih bibliotečnih kataloga iunapređivanju kataloške prakse u knjižnicama SRH. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 25, 1/4 (1981), str.146.66 Univerzalna decimalna klasifikacija: hrvatsko džepno izdanje / prijevod s engleskog Jelica Leščić.Zagreb: Naklada Nediljko Dominović, 2003. Str. 7.

27

Ljerka Filaković izdvaja sljedeće bitne elemente o kojima ovisi izbor jezika za

klasificiranje (klasifikacijskog sustava):

1. Razvoj klasifikacije, područje primjene, održavanje klasifikacije.

2. Osnovna struktura, stručni raspored, suvremenost i aktualnost klasifikacije.

3. Struktura podjele, dubina podjele, načela diobe, sredstva strukturiranja.

4. Sistem označavanja, oblik i struktura, mogućnost širenja, mogućnost primjene.

5. Podatci o grafičkoj prezentaciji, opis stručnih skupina i kazalo.67

Razumljivo je da će izbor klasifikacijskog sustava također ovisiti i o tipu knjižnice,

njenom fondu.

4. 1. Klasifikacija i metode klasificiranja

Organizacija informacija postiže se klasificiranjem.

„Klasifikacija je sredstvo unošenja reda u raznolikost pojmova ili jedinica kojeraspoređuje u skupine. Skupina je grupa pojmova koji imaju najmanje jednuzajedničku osobinu. To zajedničko svojstvo koje dijele svi pojmovi u skupini dajeskupini njezin identitet.“68

Moderna klasifikacija danas obuhvaća široki skup mnogobrojnih metoda i tehnika iz svih

znanstvenih područja. Cilj je da se zajedničke karakteristike određenih elemenata

grupiraju u određene skupine. Klasifikacijske metode imaju danas široku primjenu na

računalima jer je tako omogućena obrada velikog broja podataka.

Sve klasifikacijske metode sastoje se od nekih osnovnih postupaka koje možemo

naznačiti kao:

- sortiranje

- premještanje

- spajanje

67 Filaković, Ljerka. Kriterij za ispitivanje i ocjenjivanje bibliotečno-bibliografskih klasifikacija. //Informatika 19, 1985., br. 6., str. 379.68 Univerzalna decimalna klasifikacija: hrvatsko džepno izdanje / prijevod s engleskog Jelica Leščić.Zagreb: Naklada Nediljko Dominović, 2003. Str. 8.

28

- rastavljanje

- dodavanje

- pretraživanje69

Često se uz pojam klasifikacije veže i pojam diobe jer su ta dva pojma bliska po svom

procesu, s tim da se kod klasifikacije grupiraju pojedini elementi u klase, a klase u šire

klase. Tri su osnovna načela diobe koja su primjenjiva i na klasifikaciju:

1. Dioba mora biti adekvatna i iscrpna.

2. Diobeni članovi moraju se međusobno isključivati

3. Dioba na svakom stupnju mora biti jedinstvena i odvijati se po jednom principu70

Za klasifikaciju je bitno da bude postupno provedena bez preskakanja i da se poštuju

opća načela koja su primjenjiva u svim područjima. Skup bitnih činjenica se proširuje

zavisno o području i onda se grupira. Temelj svih klasifikacija je odnos roda i vrste.

4. 2. Vrste klasifikacija

Klasifikacije prvenstveno razlikujemo prema kriteriju na osnovi kojega je obavljeno

okupljanje i prema dosljednosti provedbe kriterija.

Zanimljiva je podjela klasifikacije klasifikacija koju pronalazimo kod Ingetraut

Dahlberg. Ona navodi četiri grupe klasifikacija:

1. Klasifikacije za predstavljanje znanja (koje se dalje dijele na filozofske i

pedagoško-didaktičke klasifikacije)

2. Klasifikacije za primjenu znanja (enciklopedijske klasifikacije i klasifikacije riječi

i lingvistički fondovi znanja)

3. Klasifikacije za posredovanje znanja (bibliotečno bibliografske klasifikacije i

dokumentacijske klasifikacije)

69 Lasić-Lazić, Jadranka. Bibliotečna klasifikacija – organizacija spremanja i prezentiranja znanja. –Informacijske znanosti i znanje. Zavod za informacijske studije, Zagreb, 1990. Str. 119.70 Isto, str. 121.

29

4. Klasifikacije za organizaciju znanja (znanstveno privredno administrativno

usmjerene klasifikacije i klasifikacije orijentirane na informacijske sustave)71

Knjižnice su od samog početka razvrstavale građu prema sadržaju pa se klasifikacija

knjižnične građe veže uz početak postojanja knjižnica. Knjižnična se građa klasificira

prema odabranom sustavu. Stvoreni su različiti klasifikacijski sustavi koji su se tijekom

vremena razvijali i usavršavali, a imaju obilježja vremena u kojem su nastajali s obzirom

na znanstvenu klasifikaciju.

„U izradi i primjeni opće sheme za klasifikaciju knjiga moramo se poslužiti različitimpostupcima za sređivanje predmeta ili pojava. Tako moramo imati na umu pravilavaljane logičke klasifikacije da bismo ih bezuvjetno poštivali, zatim moramopoznavati kriterije diobe znanosti i diobe predmeta pojedinih znanosti da bismo ihmogli slijediti i na kraju, prema društvenim potrebama za znanjima, strukturikorisnika i njihovim pitanjima, izgrađivati svrsishodnu bibliotečnu klasifikaciju kojaće pomoći čitaocu da brzo i lako pronađe tražene obavijesti što ih sadrže knjige ičasopisi.“72

Prema J. Lasić-Lazić, bibliotečna klasifikacija mora pokriti:

znanje-sadržaj

vrstu građe koju biblioteka posjeduje

Dakle, bibliotečna klasifikacija treba pokriti sve dijelove znanosti i to osnovne,

primijenjene, društvene i prirodne, zatim umjetnost i djelatnost kao šport, igru, zabavu,

jer sadržaji dokumenata nisu vezani samo za znanost.

„Kada se u biblioteci govori o klasifikaciji, onda se tu govori o radu na stvarnimkatalozima. To su stručni i predmetni katalog koji su bibliotečna organizacija iprezentacija znanja i informacija pohranjenih u bibliotekama.“73

Bibliotečno-bibliografske klasifikacije mogu se podijeliti prema raznim kriterijima kao

što su:

1. Obuhvat (opće ili enciklopedijske bibliotečne klasifikacije i specijalne)

2. Dubina razradbe (plitke – za klasifikaciju časopisa, dublje ili srednje razrađene –

klasifikacija knjiga i bibliografska svrha, najdublje ili prodorno razrađene –

klasifikacija članaka)

71 Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 29.72 Mikačić, Mira. Namjena djela – značajno obilježje: prilog pitanju izrade opće sheme za klasifikacijuknjiga. // Informatologia Yugoslavica 2, 1/4 (1970), str. 15-16.73 Lasić-Lazić, Jadranka. Bibliotečna klasifikacija – organizacija spremanja i prezentiranja znanja. –Informacijske znanosti i znanje. Zavod za informacijske studije, Zagreb, 1990. Str. 122.

30

3. Način izradbe (izrađene na temelju znanja predmetnih stručnjaka, enciklopedija,

klasifikacija znanosti, leksikona, izrađene na temelju određene bibliotečne građe,

tj. na temelju sadržaja)

4. Vrsta (hijerarhijsko-enumerativnebibliotečne klasifikacije, analitičko-sintetičke ili

facetizirane bibliotečne klasifikacije)

5. Struktura (jednodimenzionalne i višedimenzionalne)

6. Jezik (bibliotečne klasifikacije prema jeziku dijelimo na one koje koriste umjetni,

kontrolirani jezik klasifikacije ili prirodni, kontrolirani ili polukontrolirani jezik)

7. Način obradbe građe (stručna obradba; klasifikacijski indeks i predmetna

obradba; abecedni predmetni indeks)

8. Svrha klasifikacije (fizički raspored građe, raspored sadržaja, bibliografija,

časopisi i članci)74

4. 3. Univerzalna decimalna klasifikacija – opis, kritike i problemi

Materijali knjižničnih fondova uglavnom se raspoređuju prema autoru, naslovu,

predmetu, odnosno sadržaju ili obliku u kojem se pojavljuju, dok se informacije o

knjižničnim fondovima uglavnom pripremaju u obliku kataloga koji mogu biti autorski,

odnosno abecedni (prema autoru ili naslovu) ili pak stvarni katalozi, stručni i predmetni

(prema sadržaju), budući da korisnici najčešće tragaju za potrebnim informacijama

upravo na osnovi neke od ovih karakteristika.

Sistematsko raspoređivanje knjiga, časopisa i drugog knjižničnog materijala

prema predmetu, odnosno sadržaju postiže se prvenstveno primjenom klasifikacijskih

shema, među kojima su najpoznatije Deweyeva decimalna klasifikacija, Univerzalna

74 Lasić-Lazić, J. Znanje o znanju. Zagreb: Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijskeznanosti, Filozofski fakultet, 1996. Str. 30-32.

31

decimalna klasifikacija i Klasifikacija Kongresne knjižnice. Univerzalna decimalna

klasifikacija je shema koja se koristi u mnogim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj.75

„Određujući područja sveukupnog ljudskog znanja, umijeća i djelatnosti, zatimutvrđujući hijerarhijske odnose unutar skupina i podskupina u okviru jednogpodručja te ukazujući na eventualnu srodnost i/ili povezanost između pojedinihpodručja, klasifikacijske sheme omogućuju da se posebnim simbolima označe,odnosno klasificiraju bibliotečni i dokumentacijski materijali svih mogućihsadržaja, kako bi se sređivanjem i uređenjem cjelokupnog fonda u skladu sklasifikacijskom shemom osiguralo takvo strukturiranje i grupiranje građe iinformacija o građi koje će čitaocima i drugim korisnicima olakšati lociranjepotrebnog segmenta građe i dobivanje željenog podatka.“76

Kako je već spomenuto, jedan od velikih i značajnih bibliotečno-bibliografskih

klasifikacijskih sustava jest Univerzalna decimalna klasifikacija. Ovu vrstu klasifikacije

kroz literaturu nalazimo definiranu kao sveobuhvatan informacijski jezik za indeksiranje i

pretraživanje, u obliku klasifikacijskog sustava s decimalnim oznakama.

Prema J. Leščić, Univerzalna decimalna klasifikacija je opća shema za organizaciju

znanja odnosno njegovo razvrstavanje u odgovarajuće skupine – to je hijerarhijska,

sintetička i dijelom enumerativna shema, razvijena na temelju Deweyeve decimalne

klasifikacije i prihvaćena u mnogim knjižnicama svijeta.77

„Krajem prošlog stoljeća idejom univerzalnog sakupljanja znanja i njegoveuniverzalne dostupnosti bili su zaokupljeni belgijski bibliografi Paul Otlet i Henry laFontaine. Njihova nastojanja počela su se ostvarivati osnivanjem Međunarodnogbibliografskog instituta 1895.. Danas je to Međunarodna federacija za dokumentaciju(Federation Internationale de Documentation). Njihova želja bila je načinitiuniverzalni bibliografski popis, jednu univerzalnu bibliografiju koja bi uključila svepublicirane dokumente svih zemalja i iz svih stručnih područja. Taj zadatak nijeostvaren, jer je on zahtijevao detaljno razrađenu klasifikacijsku shemu koja biobuhvaćala sva područja znanosti i bila primjenjiva na međunarodnom nivou. Kaopodloga uzeta je Deweyeva decimalna klasifikacija.“78

Stručni katalozi su popisi građe raspoređene na niz osnovnih skupina prema podjeli svih

znanosti, djelatnosti i umjetnosti, koje se dalje dijele na podređene skupine i podskupine,

a izrađuju se po bibliotečno-klasifikacijskim shemama.

75 Usp. Bauer, Ivan; Doležal, Vlasta. UDK u bibliotekama Grada Zagreba. Neki aspekti primjene. //Informatologia Yugoslavica 17, 3/4 (1985), str. 267.76 Usp. Isto, str. 267.77 Leščić, Jelica. Univerzalna decimala klasifikacija u online okruženju. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske39, 3/4 (1996), str. 17.78 Lasić-Lazić, Jadranka. Bibliotečna klasifikacija – organizacija spremanja i prezentiranja znanja. –Informacijske znanosti i znanje. Zavod za informacijske studije, Zagreb, 1990. Str. 123.

32

Prema J. Lasić-Lazić, tri su bitna koraka u procesu klasificiranja:

1. Analiza dokumenta (sadržajna obrada dokumenta)

2. Određivanje aspekata

3. Indeksiranje odnosno klasificiranje (prevođenje iskazanog na jezik klasifikacije)

Tako dobivena stručna oznaka je konvencionalni simbol koji se dodaje stručnim

skupinama i podskupinama, tj. pojmovnim jedinicama, a sastavni je dio klasifikacijske

sheme. UDK oznaka je, često u nešto skraćenom obliku, prvi element signature, te

određuje mjesto knjige na polici. Ova klasifikacijska shema u početku nije bila

namijenjena redanju knjiga na policama. Prvotna zamisao o UDK je bila da to bude jezik

za predmetno označivanje prikladan za raspored velikog bibliografskog popisa.

U radu pod nazivom Jedan pristup primjeni UDK u klasifikaciji i indeksiranju

znanstvenoistraživačke građe79, skupina autora također navodi tri faze procesa

određivanja stručne oznake:

a) utvrđuje se sadržajna suština zadatka, definira se, dakle, ono o čemu zadatak

govori, a određuju se i ostali elementi potrebni za primjereno klasificiranje

(u ovoj fazi je najvažnije pokušati proniknuti u sadržajnu suštinu zadatka)

b) pronalaze se odgovarajuće stručne skupine u klasifikacijskom sustavu

c) određuje se stručna oznaka

Nadalje, autori posebnu pažnju posvećuju određivanju razine klasificiranja. Određeni

zadatak se može ostručiti „plitko“, koristeći manji broj znamenaka UDK oznake, ili pak

„duboko“, navodeći veći broj znamenaka, ali je te termine „plitko“ i „duboko“ koji se

odnose na razinu klasificiranja vrlo teško definirati na osnovi broja korištenih

znamenaka. Ono što je zaista važno jest da klasifikator bude dosljedan prilikom

određivanja razine klasificiranja i određivanja dužine UDK oznake.80

Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) je najprikladnija za međunarodnu

upotrebu pa samim time i najviše korištena klasifikacija jer, kako kaže Thompson,

„umjesto upućivanja slovima raznojezičnih abeceda operira oznakama pisanim arapskim

79 Bauer, I.; Zajec, J.; Kritovac, D.; Švarc, J.; Milas-Bracović, M.; Doležal, V. Jedan pristup primjeni UDKu klasifikaciji i indeksiranju znanstvenoistraživačke građe. // Informatologia Yugoslavica 20, 3/4 (1988),str. 180.80 Isto, str. 181-182.

33

brojkama, a njih svi narodi poznaju“.81 UDK se često u novije vrijeme koristi i za

klasifikaciju elektroničke građe na Internetu i smatramo ga univerzalno razumljivim

jezikom sa znakovnog gledišta. Univerzalan je i zato što nastoji obuhvatiti sva ljudska

znanja i umijeća, razvrstana u devet osnovnih skupina.82

UDK skupine

0 Općenito. Bibliografija. Knjižničarstvo

1 Filozofija. Psihologija

2 Religija. Teologija

3 Društvene znanosti

5 Matematika. Prirodne znanosti

6 Primijenjene znanosti. Medicina. Tehnika

7 Umjetnost. Arhitektura. Fotografija. Glazba. Šport

8 Lingvistika. Književnost

9 Arheologija. Zemljopis. Biografije. Povijest

Sve ove skupine dalje se dijele na podskupine, dodavanjem brojeva od 0 do 9, a tako se

provodi i daljnja podjela u novim podskupinama. Pri izgovoru, svaka brojka u

decimalnim oznakama se izgovara posebno, a radi preglednosti nakon svake tri znamenke

piše se točka.

Prema Lj. Filaković:

„(...) mnoge opće i specijalne biblioteke, bibliografije, kao i dokumentacionicentri ne žele prihvatiti UDK u svojim 'kućama', jer smatraju da način kako jeizrađena klasifikacijska shema pojedinih područja u UDK tablicama ne odgovaradanašnjem stupnju razvitka u tim naukama. UDK je zaista u nekim dijelovimanedovoljno razrađena i zastarjela. Za takva se područja sve češće izrađujuspecijalne klasifikacijske sheme i tezaurusi.“83

81 Thompson, A. Rječnik bibliotekarskih stručnih izraza. Zagreb: Školska knjiga, 1965. Str. 5.82 Usp. Kolbas, Irena. Univerzalna decimalna klasifikacija: opis, propis i problemi. // Arhivi, knjižnice,muzeji: mogućnost suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: zbornik radova /uredile M.Willer i T. Katić. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998. Str. 181.83 Filaković, Ljerka. Kritike UDK i prijedlozi Ingetraut Dahlberg i Adolf-Friedrich Schmidta za reformuUDK. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 23, 1/4 (1977-1978), str. 17.

34

UDK je živ klasifikacijski sustav što podrazumijeva da je podložan izmjenama i

dopunama koje nastaju kao izraz potrebe sustava da se stalno prilagođava potrebama

korisnika, koji prati promjene u društvu i razvoj znanosti. Ovaj sustav je neprestano pod

nadzorom FID-a (Međunarodna federacija za dokumentaciju), pri čemu je osnovan

Centralni odbor za klasifikaciju.

Upravo široka upotreba ovoga klasifikacijskog sustava pridonijela je tome da je

zapažen niz nedostataka u sustavu pa je logično da je to dovelo do većeg broja prijedloga

kako da se oni uklone. Engleski stručnjaci, B. Kyle i B. C. Vickery, koji su pobliže

ispitivali UDK, navode neke od nedostataka UDK. Među glavnim nedostatcima navode

njezinu usku osnovu i način kako se vrše promjene. Ograničenost osnove UDK na 10

osnovnih skupina neizbježno dovodi do dugih stručnih oznaka koje otežavaju upotrebu i

služenje tom klasifikacijom. Moguće rješenje tog nedostatka B. Kyle vidi u stvaranju 20

osnovnih skupina pa bi se za označavanje tih stručnih skupina uzelo 20 slova, a

razvrstavanje građe iz 10 sadašnjih osnovnih skupina u novih 20 ovisilo bi o opsegu

razrađenosti prvih.84

M. Mikačić opisuje kako izgleda utvrđeni postupak izmjene UDK: „Pojedinci,

nacionalni odbori UDK ili međunarodne stručne organizacije dostavljaju prijedloge koji

se razmatraju u odgovarajućem stručnom komitetu i Centralnom komitetu za

klasifikaciju. Prijedlozi se, ako nisu bili odbačeni ili vraćeni predlagačima na doradu,

daju na javnu raspravu. Ako prođu bez prigovora nakon određenog razdoblja usvajaju se i

postaju sastavni dio UDK. Centralni komitet za klasifikaciju u tom se radu drži ovih

načela:

„Značenje pojedine decimalne oznake može se u uskim granicama ograničiti iliproširiti, ali se ne smije potpuno izmijeniti. Potpuna preradba i prebacivanje nekestručne skupine na sasvim različite decimalne oznake dopuštaju se samo kad jepostojeće stanje postalo neupotrebljivo. Napuštene decimalne oznake ne smiju seupotrijebiti za nove pojmove dok ne prođe deset godina. Slično tome, kad jepojedina stručna skupina temeljito preuređena, u njoj se u toku deset godina nemogu vršiti veće izmjene.“85

B. Kyle traži reviziju ovih propisa za vršenje izmjena u UDK navodeći sljedeće razloge:

84 Usp. Rad na izmjenama Univerzalne decimalne klasifikacije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 8, 1/2(1962), str. 57.85 Mikačić, Mira. Problemi primjene Univerzalne decimalne klasifikacije s obzirom na izmjene i dopune unjenim tablicama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 17, 1/2 (1971), str. 22.

35

„Prema sadašnjim propisima značenje pojedine stručne oznake može bitiprošireno ili suženo, ali ne može u potpunosti biti izmijenjeno. Ako se želitemeljito preurediti koja stručna skupina (i njene podskupine), postojeću stručnuoznaku treba u potpunosti napustiti, a preuređena stručna skupina dobiva novu,dotad neupotrijebljenu stručnu oznaku. Napuštena se stručna oznaka oslobađa, alise u toku narednih deset godina ne može primijeniti. To se razdoblje smatraprimjerenim da bi oni koji se služe tim sistemom mogli izvršiti preklasifikacijuodnosnih stručnih skupina.“86

Autorica ističe potrebu temeljite revizije osnovnih stručnih skupina 1, 2 i 3.

J. Lešaja ističe potrebu za revizijom klasifikacijskog sustava:

„Klasifikacijske sheme potrebno je revidirati vodeći računa o održavanjuodređene razine stabilnosti kako bi se što bolje predstavilo novo znanje koje se uknjižnicama neprestano nakuplja, ali i ono postojeće koje se iznova preispituje iredefinira.“87

Zanimljivo je kako M. Mikačić razlikuje promjene koje se provode u određenom

klasifikacijskom sustavu:

„Sve provedene promjene u Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji, kao i u drugimtakvim klasifikacijama, mogu se podijeliti u dvije skupine. Jedno su promjenekoje se provode zato što je u stvarnosti, u ljudskim djelatnostima ili u ljudskomznanju, pa prema tome i u sadržajima tiskanih knjiga, došlo do nekih promjena,zbog kojih treba u klasifikacijskoj shemi otvoriti nove skupine ili preureditipostojeće. Drugo su promjene koje se provode zato što su se naknadno pronašlabolja rješenja za davno postavljena pitanja. Promjene su prve vrste neizbježne isvjedoče o promjenama u svijetu i napretku znanosti. Promjene druge vrstesvjedoče o čitavom spletu činjenica: o ograničenosti ljudskih sposobnosti, opraksi promašaja i ispravljanja grešaka, o loše organiziranom radu ineiskorištenim mogućnostima i tome slično.“88

Mnoge knjižnice su donijele odluku da se ne obaziru na promjene koje se stalno

pojavljuju, te da stalno primjenjuju jedno isto izdanje UDK kojim su započeli

klasifikaciju fonda. To nužno povlači pitanje zaostatka za razvojem znanosti u

klasifikaciji bibliotečne građe, a osim toga „(…) Univerzalna decimalna klasifikacija sve

86 Rad na izmjenama Univerzalne decimalne klasifikacije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 8, 1/2 (1962),str. 57.87 Lešaja, Jelena. Klasifikacija sociologije i srodnih znanstvenih područja unutar sheme UDK. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 49, 3/4 (2006), str. 37.88 Mikačić, Mira. Problemi primjene Univerzalne decimalne klasifikacije s obzirom na izmjene i dopune unjenim tablicama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 17, 1/2 (1971), str. 30.

36

je manje univerzalna što je veći broj knjižnica koje primjenjuju različita njezina

izdanja.“89

Njemački stručnjak K. Fill također iznosi neke od nedostataka UDK, npr.:

neorgansko raščlanjivanje i neravnomjerna raspodjela područja znanja unutar 10

osnovnih skupina, pretjerana duljina mnogih UDK brojeva, dvostruka mjesta (tj.

mogućnost da se ista ili srodna građa uvrštava u različite stručne skupine), nedovoljna

razrađenost i nelogična struktura mnogih stručnih područja, upotreba različitih znakova

uz brojke u stručnim oznakama, nepotrebno dugo vrijeme dok potrebne dopune postanu

sastavnim dijelom UDK, itd..90

L. Jurić Vukadin, govoreći o promjenama u UDK, ističe nužnost korekcija i

stalnih dorada u UDK tablicama s obzirom na političke i društvene promjene kojima smo

stalno izloženi, te sve brži razvoj i napredak znanosti. Osvrće se na promjene koje su se

dogodile npr. u skupini 8 Lingvistika. Književnost i sve probleme koji su se pojavili

uslijed toga (da li postojeći fond reklasificirati, da li uopće koristiti nove oznake, da li ih

uključiti u „staru“ klasifikaciju, kako riješiti problem signiranja koji je u većini naših

knjižnica u neposrednoj vezi s UDK i sl.), zaključujući pri tome da knjižničari

(klasifikatori) uglavnom ne žele mijenjati ustaljeni način rada, postavljajući pitanje jesu li

tako česte promjene uopće potrebne, jer one samo narušavaju teško postignut sklad i

dosljednost u sustavu kojim se koriste.91 Autorica nadalje u članku govori o nizu

konkretnih promjena koje su se dogodile u određenim skupinama.

„Kritike na klasifikaciju u cjelini i pojedine njene dijelove stalno se iznose.Vodeći računa o interesima i raspoloženju korisnika Univerzalne decimalneklasifikacije, Međunarodna federacija za dokumentaciju nastoji da ograničiizmjene i proširenja kako bi održala potrebnu ravnotežu između stalnosti ipromjenljivosti spomenute klasifikacije.“92

89 Mikačić, Mira. Problemi primjene Univerzalne decimalne klasifikacije s obzirom na izmjene i dopune unjenim tablicama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 17, 1/2 (1971), str. 31.90 Usp. Rad na izmjenama Univerzalne decimalne klasifikacije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 8, 1/2(1962), str. 58.91 Usp. Jurić Vukadin, Lidija. Pregled promjena UDK u razdoblju od 1997.-2000. god. // HKD Novosti,lipanj 2001., str. 15.92 Mikačić, Mira. Problemi primjene Univerzalne decimalne klasifikacije s obzirom na izmjene i dopune unjenim tablicama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 17, 1/2 (1971), str. 31.

37

M. Bolić93 također govori o izmjenama do kojih je došlo posljednjih godina unutar

glavnih, pomoćnih i posebnih pomoćnih UDK oznaka što ih je donio UDK Consortium, a

objavljene su u publikaciji „Extensions and Corrections to the UDK“. Navodi da su

osobito velike izmjene nastale unutar UDK skupine 8, izmijenjene su pomoćne oznake za

jezik, etničke skupine i nacionalnosti. Brojevi za pojedine jezike i pojedine književnosti

tvore se tako da se glavnom broju iza točke dodaje odgovarajući broj za jezik (npr.

811.163.42 Hrvatski jezik; 821.163.42 Hrvatska književnost). Kada je riječ o izmjenama

do kojih je došlo u pomoćnim oznakama za mjesto, autorica ističe da su za to uglavnom

zaslužne društveno-političke promjene nastale u proteklom periodu. Autorica nadalje

navodi još neke UDK skupine u kojima je došlo do izmjena.

Govoreći o UDK sustavu, I. Kolbas94 navodi da se UDK kao dobar sustav

najbolje pokazuje u skupinama 5 i 6 (prirodne i primijenjene znanosti). Glavne tablice su

u tim skupinama detaljno razrađene. U tim se područjima u skladu sa znanstvenim

dostignućima i brojevi razmjerno brzo mijenjaju. Posve je drugačija situacija s

društvenim i humanističkim znanostima.

Autorica na nizu primjera pokazuje kako UDK često nudi više varijanti

označivanja sadržaja dokumenta pa je tako odabir načina klasificiranja prepušten

klasifikatoru, a to uglavnom znači njegovom poznavanju određene discipline i

mogućnosti UDK. Navodi i upute za klasificiranje:

„Pri klasificiranju valja imati u vidu namjenu označivanja. Detaljnije seklasificiraju članci (prema potpunom izdanju), monografije se klasificiraju premasrednjem izdanju, a časopisi, zbornici i referentna djela prema skraćenom izdanju,iako to nije uvijek pravilo. Najvažnije je da se klasificira prema sadržaju a neprema naslovu. Od više ponuđenih rješenja u klasificiranju valja odabrati jedno injega se dosljedno držati.“95

Na kraju članka se ističe kako je veliki nedostatak UDK u njegovoj vrlo slaboj

pristupačnosti za korisnike.

93 Bolić, Marija. Najznačajnije izmjene i dopune u UDK. // Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničaraSlavonije i Baranje, Osijek, godina III., br. 1-2 (1999), str. 49-53.94 Kolbas, Irena. Univerzalna decimalna klasifikacija: opis, propis i problemi. // Arhivi, knjižnice, muzeji:mogućnost suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: zbornik radova /uredile M. Willer iT. Katić. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998. Str. 183.95 Isto, str. 186.

38

J. Lešaja se osvrće na problem višeaspektnosti djela pri klasificiranju o čemu

kaže:

„ S obzirom na to da je jedna od značajki UDK ta da je ona aspektna klasifikacija,problemi u klasificiranju nastaju kada su djela višepredmetna i interdisciplinarna.Klasifikatori nastoje takve dvojbe riješiti internim dogovorom kako bi odabirUDK oznaka bio logičan i u skladu s knjižničnim fondom i profilom korisnika, neodstupajući pritom od UDK sheme i poštujući osnovna pravila kombiniranja. Odpresudne je važnosti dokumentiranje načelnih rješenja i stvaranje normativne bazepodataka, te njeno ažuriranje i usklađivanje s katalogom. Iako poneko rješenjenije uvijek i najbolje, potrebno je dogovor poštivati kako bi fizičko okupljanjesrodne građe uopće bilo moguće, dok će pomoć pri pretraživanju kataloga bitinavođenje više UDK oznaka za iskazivanje višeaspektnosti određenog djela.“96

Lj. Filaković97 se osvrće na studiju Ingetraut Dahlberg (Mogućnosti preuređenja UDK)

gdje autorica iznosi osnovne postavke svog prijedloga o reformi UDK, pri čemu je vodila

računa o sljedećim zahtjevima koji se postavljaju pred UDK:

- trebala bi biti univerzalno primjenjiva

- trebala bi održavati današnju razinu razvitka znanosti

- treba biti tako izgrađena da bude pogodna kako za ručno tako i za strojno

analiziranje, uskladištavanje i pronalaženje informacija

A. F. Schmidt nudi sljedeće načine reforme UDK:

- da ona bude niz jedno uz drugo poredanih specijalnih klasifikacija koje zajedno

obuhvaćaju sva znanstvena područja

- da ona bude jedna zatvorena, jedinstvena klasifikacija svih naučnih područja

(univerzalna facetna klasifikacija)98

Prema Lj. Filaković, da bi se ocijenio jedan klasifikacijski sistem treba se analizirati

klasifikacijska shema i pravila za upotrebu, ali je neizostavno i u praksi provjeriti njegovu

valjanost. Ona izdvaja dijelove projekata I. Dahlberg i A. F. Schmidta koje smatra

prihvatljivima i za koje drži da bi doprinijeli osuvremenjivanju UDK, a to su sljedeći:

96 Lešaja, Jelena. Klasifikacija sociologije i srodnih znanstvenih područja unutar sheme UDK. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 49, 3/4 (2006), str. 48.97 Filaković, Ljerka. Kritike UDK i prijedlozi Ingetraut Dahlberg i Adolf-Friedrich Schmidta za reformuUDK. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 23, 1/4 (1977-1978), str. 19.98 Isto, str. 23.

39

da se krovište UDK sastoji od 100 umjesto 10 glavnih skupina

da se iz glavnih tablica izluče sve opće kategorije. Tako se dobivaju samo „čista“

stručna, predmetna područja i opće kategorije sa svojim podjelama u općim

facetama99

Može se zaključiti da će u svakoj knjižnici koja je izabrala Univerzalnu decimalnu

klasifikaciju kao sustav za klasificiranje svog knjižnoga fonda postojati određeni

problemi, u kojoj mjeri, ovisi o strukturi i veličini fonda (logično je da postoji razlika

između knjižnica koje imaju velike fondove i u skladu s tim primjenjuju vrlo razrađenu

shemu i onih s manjim fondovima koje se mogu zadovoljiti s manje razrađenom shemom,

npr. do troznamenkastih brojeva). Bitno je upotrebljavati elemente veće stalnosti kako bi

se smanjile poteškoće.

99 Filaković, Ljerka. Kritike UDK i prijedlozi Ingetraut Dahlberg i Adolf-Friedrich Schmidta za reformuUDK. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 23, 1/4 (1977-1978), str. 26.

40

5. OSVRT NA MEĐUNARODNE KONFERENCIJE O

KNJIŽNIČNOJ KLASIFIKACIJI

Mira Mikačić u svom djelu Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje osvrće se

na rad međunarodnih konferencija o klasifikaciji koje su od izuzetne važnosti za rad na

području klasifikacije i IFLA-ine sekcije za klasifikaciju i predmetno označivanje (od

svog osnutka 1927. do 1978. IFLA nije među svojim mnogim odborima imala radno

tijelo za klasifikaciju. Na 43. zasjedanju IFLA-e u Bruxellesu 1977. donesena je odluka o

osnivanju Okrugloga stola za klasifikaciju, koji je zatim prerastao u stalno tijelo -

Komisiju za klasifikaciju).100 Dakle, iako je time osnovana Sekcija za klasificiranje i

predmetno označivanje, voditelji IFLA-e su joj dodijelili skromne zadatke: njezino je

djelovanje predloženim i usvojenim planom ograničeno na „bavljenje primjenom

knjižničnih klasifikacija u knjižnicama“ što je ujedno značilo da se Sekcija neće baviti

teorijskim pitanjima knjižnične klasifikacije. M. Mikačić naglašava da je itekako

potrebno Sekciju za klasificiranje i predmetno označivanje osloboditi od nametnutog i

pogubnog ograničenja na bavljenje primjenom knjižničnih klasifikacija u knjižnicama i

da ona zapravo treba imati cjelovitu obvezu i odgovornost za teorijski i praktični rad na

tom polju.101

Međutim, postojala je druga organizacija koja je razvila teorijsku i praktičnu

djelatnost na području knjižnične klasifikacije. Riječ je o Međunarodnoj federaciji za

dokumentaciju (FID – organizacija koja se prvenstveno bavi pitanjima klasifikacije, a

osnovana je 1895. s ciljem izdavanja međunarodne bibliografije). FID je preuzeo

pokroviteljstvo nad Univerzalnom decimalnom klasifikacijom, a teorijski rad je poticao

organiziranjem redovitih međunarodnih konferencija o klasifikaciji.102 Od 1957. do 1997.

održano je šest konferencija.

Nakon Drugog svjetskog rata održane su četiri međunarodne konferencije o

istraživanju klasifikacije (Dorking, 1957. – bio je velika prekretnica u uzdizanju

100 Mikačić, Mira. Petnaest godina rada na proučavanju teorije i prakse stvarnih bibliotečnih kataloga iunapređivanju kataloške prakse u knjižnicama SRH. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 25, 1/4 (1981), str.156.101 Usp. Mikačić, Mira. Djelatnost IFLA-e na području sadržajne obrade. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske44, 1/4 (2001), str. 21.102 Isto, str. 21.

41

klasifikacije, a sljedeće tri konferencije Elsinor, 1964., Bombay, 1975. i Augsburg, 1982.

uistinu su značile uspon klasifikacije). M. Mikačić navodi kako je nakon druge,

Elsinorške konferencije, bilo više pokušaja da se stvori nova, savršenija klasifikacija koja

bi postala općeprihvatljivom i zamijenila toliko kritiziranu UDK do čega ipak nije

došlo.103 Uoči treće konferencije stručnjaci su se usuglasili da klasifikacija znači „svaku

metodu za utvrđivanje generičkih ili drugih veza među jedinicama koje nose informacije

bez obzira na stupanj upotrijebljene hijerarhije i bez obzira da li su te metode

primijenjene na tradicionalne ili kompjutorizirane sustave.“104

„Time se riječi „klasifikacija“ daje najšire značenje, točnije, ona se odnosi na stručnii predmetni katalog, a također i na stručne rasporede i abecedno-predmetna kazala ubibliografijama.“105

Zaključci međunarodnih konferencija o klasifikaciji temelje se na spoznajama da su

značajne doprinose teoriji klasifikacije dale razne discipline, npr.: strukturalna

lingvistika, semantika, matematika, logika, epistemologija. Postojeće glavno jezgro

teorije treba dalje razrađivati u raznim pravcima, za opće i posebne klasifikacijske

sustave, kao i za takve primjene kao što su stručni raspored knjiga na policama, katalozi

na listićima, kazala i bibliografije s jedne strane i strojni sustavi različitih stupnjeva

automatizacije, s druge strane. Takav teorijski pristup obuhvaća proučavanje uzajamnih

odnosa misli i jezika, odnosno veza i odnosa među pojmovima i njihovo izražavanje u

prirodnom jeziku, izradbu kontroliranih rječnika (tezaurusa) te klasificirajuće pred-

koordinatne strukture. U vezi s tim trebalo bi proučiti nekoliko specifičnih pitanja

povezanih s teorijom klasifikacije:

- mogućnost razdvajanja paradigmatskih i sintagmatskih odnosa

- upotrebu opće primjenjivih kategorija ili kategorija koje se mogu primijeniti na

nekoliko područja. Spomenuta bi teorijska proučavanja trebalo primijeniti na

poboljšanje postojeće klasifikacije, uključujući metodologiju izradbe tezaurusa i

103 Mikačić, Mira. Od Dorkinga do Augsburga i natrag do Londona: neobična događanja na Međunarodnimkonferencijama o bibliotečnoj klasifikaciji. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 42, 1/4 (1999), str. 105.104 Mikačić, Mira. Pripreme za III. Međunarodnu konferenciju o istraživanjima klasifikacije. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 18, 3/4 (1972), str. 130.105 Mikačić, Mira. Petnaest godina rada na proučavanju teorije i prakse stvarnih bibliotečnih kataloga iunapređivanju kataloške prakse u knjižnicama SRH. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 25, 1/4 (1981), str.143.

42

sličnih pomagala te na istraživanje i ostvarivanje slaganja između klasifikacijskih

sustava i tezaurusa, uključujući i standardne rječnike.106

U osvrtu na Treću međunarodnu konferenciju o istraživanju klasifikacije održanu u

Bombayu 1975. (Prva međunarodna konferencija o klasifikaciji održana je u Dorkingu

1957., a Druga u Elsinoru 1964.), M. Mikačić navodi kako su na Konferenciji izneseni

rezultati desetogodišnjeg rada na istraživanju i unaprjeđivanju teorije i prakse knjižnične

klasifikacije, a planovi o stvaranju nove jedinstvene klasifikacije nisu se ostvarili.107

Izrađene su mnoge specijalne klasifikacije, sastavljene klasifikacije i tezaurusi. Među

zaključcima Bombayske konferencije autorica (posluživši se prikazom Treće

konferencije H. Becka) izdvaja one koje predstavljaju opće smjernice:

- pri obrazovanju specijalista na području klasifikacije moraju se uzimati u obzir

razvojni trendovi i promjene u istraživanjima klasifikacije i u klasifikacijskoj

praksi, te ih uključivati u nastavne programe i planove

- interdisciplinarna komunikacija i suradnja stručnjaka svih znanstvenih područja,

koji se bave problemima klasifikacije ili se zanimaju za istraživanja klasifikacije,

mora se poboljšati i uspješnije provoditi

- za ispunjenje ovoga zadatka od najveće je važnosti pokretanje časopisa

„International Classification“ i osnivanje nacionalnih društava za klasifikaciju.108

Opisujući međunarodne konferencije o klasifikaciji, M. Mikačić izdvaja rad autora H.

Felbera i W. Nedobityja u kojem su izložili misli stručnjaka Wüstera, važne za

terminologiju.

„Razlikuju se dvije vrste klasifikacija: klasifikacija pojmova i klasifikacijapredmeta. Odnosi među pojmovima dijele se na dvije vrste: logički odnosi (iliodnosi sličnosti) i ontološki odnosi (odnosi dodira individualnih objekata).Logički odnosi su odnosi: nadređivanja, podređivanja, istorednosti, preklapanja idijagonalni odnosi. Širenje ili razrada okomitih ili vodoravnih nizova pojmovavodi do stvaranja logičkog sustava pojmova, koji se može smatrati klasifikacijompojmova. Sustavi pojmova prikazuju se obično u obliku sheme (…).Među pojmovima mogu se uspostavljati logičke veze. Tri su vrste logičkih veza:određivanje, spajanje i rastavljanje.“109

106 Mikačić, M.. Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje. Hrvatsko bibliotekarsko društvo,Zagreb, 1996. Str. 238.107 Usp. Mikačić, M.. Treća međunarodna konferencija o istraživanju klasifikacije: Bombay, 6.1.-11.1.1975. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 24, 1/4 (1979-1980), str. 294-298.108 Isto, str. 298.

43

Kao što je već spomenuto, osim logičkih odnosa postoje i ontološki koji su odnosi među

individualnim objektima. Među ovim odnosima najčešće se javljaju partitivni odnosi koji

predstavljaju odnose između cijeloga i dijelova i odnose između dijelova cijeloga.

Predmetna klasifikacija se javlja kad među pojmovima nema navedenih vrsta odnosa,

dakle ni logičkih ni ontoloških.

Osvrćući se na rad I. Dahlberg, Jedinstvena klasifikacija, M. Mikačić navodi

definicije autorice za klasifikaciju i klasifikacijski sustav. Klasifikacija je dovođenje u

vezu elemenata jedne stvarnosti, odnosno jedne teme, s elementima jednog

klasifikacijskog sustava i obrnuto. Klasifikacijski sustav definira kao poredak pojmova

radi klasificiranja predmeta (objekata, sadržaja, tema i sl.).

Kako je dotada stalno govorila o klasifikacijskom sustavu, klasificiranju i

klasifikacijskom iskazu, autorica želi razjasniti razliku između klasificiranja i predmetnog

označivanja, odnosno tzv. bibliotekarskog predmetnog katalogiziranja, pa o tome

izjavljuje:

„Razlika se ne sastoji u stvari, već samo u pravcu iz kojeg ili prema kojem se radi:pri klasificiranju glavnu ulogu igra vezanje na jedan postojeći sustav i prema tome napostojeće znanje, a pri predmetnom označivanju ili dodjeljivanju predmetnihodrednica (sa ili bez tezaurusa) ide se više prema mogućim budućim postavljenimpitanjima, naročito putem pretraživanja. Također, s predmetnim označivanjempovezana je mogućnost dolaženja do individualnih pojmova, dakle do pojmova kojise odnose na individualne predmete (osobe, ustanove, sustave i slično) s pomoćunavođenja njihovih imena. Nazivi i imena mogu vrijediti kao oznake. Stoga se možedefinirati: predmetno označivanje je navođenje oznaka u svrhu najkraćeg mogućegprikaza i informacijskog i relevantnog za pronalaženje sadržaja dokumenata.“110

Komentirajući ovaj tekst, M. Mikačić ističe kako se odavna zna da su se definicije

pojmova i postupci stručnog i predmetnog kataloga znatno zbližili i da je osnovni pojam

„klasifikacija“ protumačen kao obuhvatan za stručni i abecedno-predmetni raspored. Ona

smatra da ništa od toga zajedničkog u članku nije spomenuto, i da je na kraju iznesena

definicija predmetnog označivanja, suprotstavljena definiciji klasificiranja, samo

istaknula razlike među ovim postupcima. Ne smatra to ispravnim postupkom, jer su iz

109 Mikačić, M.. Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje. Hrvatsko bibliotekarsko društvo,Zagreb, 1996. Str. 258.110 Isto

44

skupa zajedničkih obilježja stvarnog katalogiziranja u prvom slučaju navedena jedna, a u

drugom slučaju druga obilježja.

Na osnovi referata na međunarodnim konferencijama o istraživanjima

klasifikacije, bilježaka sa sjednica IFLA-inih sekcija o klasifikaciji i predmetnom

označivanju (J. Leščić u članku Klasifikacija i indeksiranje: IFLA, UDK Konzorcij111

govori opširnije o radu i ulozi Sekcije za klasifikaciju i indeksiranje, njenom djelovanju

usmjerenom na međunarodnu razmjenu informacija o metodama sadržajnog pristupa

dokumentima) i na osnovi sličnih izvora, Mikačić izdvaja glavne pravce razvoja:

- zbližavanje teorije dvaju stvarnih kataloga

- stvaranje jezgre zajedničke teorije stvarnih kataloga iz koje bi proizlazile posebne

teorije pojedinih vrsta stvarnih kataloga

- stvaranje brojnih specijalnih klasifikacija i tezaurusa za uža stručna područja i

potreba da se isti dovode u vezu s općim klasifikacijskim shemama i

makrotezaurusima

- stvaranje posredničkih sustava uz razvijanje smisla za suradnju i kompatibilnost

među svim sustavima u uporabi

- planiranje rada na ujednačivanju pravila predmetnog katalogiziranja, odnosno

traganja za međunarodno prihvatljivim načelima

Komentirajući događanja na Petoj konferenciji Istraživanja klasifikacije za

predstavljanje i organizaciju znanja održanoj 1991. u Torontu, Mikačić navodi kako su

za razliku od svih dotadašnjih konferencija, vodeći stručnjaci postali svjesni da se

zaključci ne provode i da se zamišljeno unaprjeđivanje klasifikacije, i teorije i djelatnosti,

zapravo ne ostvaruje. Šesta međunarodna konferencija o klasifikaciji – Organizacija

znanja za pronalaženje informacija održana je 1997. u Londonu i nije donijela nikakvih

zaključaka.112

„Praćenjem sadržaja i zaključaka međunarodnih konferencija o klasifikaciji, uočavase da je razdoblje napredovanja bilo od prve do četvrte konferencije u Augsburgu1982. godine, za kojom je slijedilo doba nazadovanja. Na petoj i šestoj konferenciji,prema podnesenim priopćenjima i izvještajima, bilo je jasno da se nije ništa uradilo

111 Leščić, Jelica. Klasifikacija i indeksiranje: IFLA, UDK Konzorcij (stanje 2001.). // Bibliotekarskenovosti, broj 17, str. 24.112 Usp. Mikačić, Mira. Od Dorkinga do Augsburga i natrag do Londona: neobična događanja naMeđunarodnim konferencijama o bibliotečnoj klasifikaciji. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 42, 1/4 (1999),str. 109-110.

45

na prethodno donijetim zaključcima i da je prekinut jednom planirani rad i da nitko zato ne odgovara.“113

Može se zaključiti da se knjižnična klasifikacija kao stručna djelatnost i znanstvena

disciplina nalazi u nezavidnom položaju jer

„(…) stjecajem niza okolnosti i davno donesenih pogrešnih odluka, na koje su senadovezale nove i najnovije, danas se o bibliotečnoj klasifikaciji govori i piše namnogim mjestima, redovito u širem krugu sa srodnim i nesrodnim pitanjima, alinigdje nije dobro organiziran rad na teorijskom utemeljenju i unapređivanju tedjelatnosti.“114

5. 1. Početci klasifikacije u Hrvatskoj

Bibliotečna znanost utemeljila se kao znanstvena disciplina na prijelazu iz 19. u 20.

stoljeće. Tome u prilog govori: studij na visokoškolskoj razini, organizirani

znanstvenoistraživački rad, osnovana stručna društva na nacionalnoj i međunarodnoj

razini, izdavanje stručnih i znanstvenih časopisa i sl.. Na zagrebačkom Sveučilištu (kao i

na drugim sveučilištima u Hrvatskoj) djeluju dodiplomski i postdiplomski studij

bibliotekarstva, koji su vezani sa skupinom informacijskih znanosti i nizom drugih

znanosti, pa je pri sastavljanju nastavnog plana i programa studija bibliotečne znanosti

trebalo razmisliti o mjestu bibliotečne znanosti u sistemu znanosti i o različitim vezama

te znanosti s drugim znanostima.115

I u Hrvatskoj se, otprilike u isto vrijeme kad su se odvijale i međunarodne

konferencije koje su bile toliko značajne za pitanja knjižnične klasifikacije, radi na

unaprjeđenju klasifikacije.

M. Mikačić govori o početcima klasifikacije u Hrvatskoj:

113 Mikačić, Mira. Djelatnost IFLA-e na području sadržajne obrade. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 44,1/4 (2001), str. 21.114 Mikačić, Mira. Od Dorkinga do Augsburga i natrag do Londona: neobična događanja na Međunarodnimkonferencijama o bibliotečnoj klasifikaciji. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 42, 1/4 (1999), str. 112.115 Usp. Mikačić, Mira. Mjesto bibliotečne znanosti među drugim znanostima. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 31, 1/4 (1988), str. 91.

46

„Početkom šezdesetih godina zaslugom pokojnoga prof. Bože Težaka osnovan jeu Zagrebu postdiplomski studij iz bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskihznanosti, a 1966. dr. Eva Verona uključila se u nastavni rad na tom studiju izapočinje s predavanjima. Po toj činjenici tu godinu možemo držati odlučujućomza znanstveno utemeljenje teorije bibliotečne klasifikacije na zagrebačkomSveučilištu. Gradska knjižnica u Zagrebu osnovala je centar za unapređivanjebibliotekarstva u okviru kojega je i klasifikacija dobila svoje mjesto. U 1973.Hrvatsko bibliotekarsko društvo osniva Komisiju za klasifikaciju, koja otadaokuplja vrsne stručnjake i radi na rješavanju pojedinih stručnih pitanja. God.1975. u Program za stručne ispite u bibliotekarskoj struci uvodi se nov,samostalan predmet Klasifikacija i klasifikacijski sustavi u knjižnicama. God.1977. osnovana je Katedra za bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebui otada se predaje i predmet Klasifikacija i klasifikacijski sustavi. Kasnihsedamdesetih godina Nacionalna i sveučilišna biblioteka osniva Matičnu službu ukojoj od 1979. djeluje i stručni suradnik za pitanja klasifikacije (…).“116

116 Mikačić, Mira. Petnaest godina rada na proučavanju teorije i prakse stvarnih bibliotečnih kataloga iunapređivanju kataloške prakse u knjižnicama SRH. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 25, 1/4 (1981), str.144.

47

6. ORGANIZACIJA ZNANJA U RAČUNALNOM OKRUŽENJU

„Bibliotečna klasifikacija najstarije je pomagalo za organizaciju znanja.Dokumenti u knjižnicama stotinama se godina lako i jednostavno označuju ipretražuju po simbolima koji predstavljaju određene predmete, teme, znanstvenaili stručna područja. Automatizacija knjižničnog poslovanja omogućila je lakšepretraživanje velikog broja dokumenata, no bibliotečna klasifikacija, prvobitnonamijenjena tradicionalnim sustavima za pretraživanje dokumenata, na izvjestanje način zapostavljena u suvremenim računalnim katalozima.“117

Mnogi će se danas, okruženi informacijskim dostignućima, zapitati ima li klasifikacija,

barem ona u „tradicionalnom“ obliku, uopće smisla. Ipak, svi stručnjaci se slažu da o

budućnosti klasifikacije nije upitno govoriti dokle god postoji tradicionalni oblik

smještaja knjiga na policama knjižnica. Oduvijek je postojao nekakav red u pronalaženju

informacija, a kriteriji su varirali od boje i veličine pa do predmetnog sadržaja, koji je

tijekom vremena postao odlučujućim čimbenikom u rasporedu građe. Tradicionalne

knjižnične klasifikacije moraju utrošiti mnogo napora i pronaći način za što uspješniju

prilagodbu trenutnom stanju.

„Danas se situacija brzo mijenja jer 'knjižnice' dobivaju potpuno novu dimenziju –dimenziju 'virtualne stvarnosti'. Knjižničari i informacijski stručnjaci više se nebave jednostavno fizičkim i opipljivim predmetima; stanje je danas takvo da subeskrajne informacije dostupne pritiskom na tipku. Iako stalno rastuća gomilapodataka nije knjižnica u tradicionalnom smislu riječi, svi problemi koji sejavljaju pri organiziranju zbirke knjiga, i dalje su prisutni. Ali sada postoji idodatni čimbenik – knjižnica je neopipljiva. Korisnik ne zna što zbirka sadrži inikada ne može biti siguran da je pronašao sve relevantne podatke onako kako jebilo tehnički moguće dok je marljivo pretraživao u vrijeme kataloga nalistićima.“118.

Informacije dostupne na Internetu još uvijek nemaju organizirani pristup za razliku od

tradicionalnih knjižnica, gdje se ljudi mogu lakše orijentirati zahvaljujući određenom

fizičkom rasporedu građe. Javljaju se različiti problemi pri organizaciji informacija na

webu, a jedan od bitnih problema uzrokovan je time što je slaba komunikacija između

stručnjaka koji programiraju pretražnike i onih koji se bave organizacijom znanja.

117 Slavić, A.. Turkulin, B. Knjižnična klasifikacija u online sustavima i prevođenje klasifikacijskih oznakana prirodni jezik. // 1. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnost suradnje u okruženju globalneinformacijske infrastrukture: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998., str. 188.118 Mcllwaine, la C. Prilagodba UDK-a mrežnom svijetu. Prevela Jelica Leščić. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 44, 1/4 (2001), str. 53.

48

Pretraživanje zbirki dokumenata jako je ubrzano i poboljšano pojavom računala,

ali i dalje su prisutni neki problemi. Problem često predstavlja i upotreba prirodnog jezika

u pretraživanju na računalu. Naime, kako bi se došlo do određene informacije, uobičajeno

je da pretraživanje započinje oblikujući upit riječima. Sada u novom internetskom

okruženju korisnici pristupaju računalu na posve isti način, dakle upotrebljavajući

prirodni jezik. Za pristup mrežnim stranicama upotrebljava se svakodnevni jezik koji je

često neprecizan, a za dobivanje prave informacije jako je bitna precizna uporaba riječi

pa se ne rijetko i tu pojavljuje problem.

„U virtualnom okruženju riječima nedostaje kontekst koji imaju na tiskanojstranici, tako da je potrebna znatna pažnja pri njihovoj uporabi – i za stvaranjeinformacija i za njihovo pretraživanje.“119

Prisutna je potreba za preciznim pomagalima kojima bi se poboljšalo pretraživanje.

A. Slavić ističe kako klasifikacija u elektroničkom obliku ima velike prednosti,

prvenstveno zato što joj se može pristupiti gdje god postoji pristup Internetu i ne

zahtijeva ni posebna programska rješenja, diskete ili CD-ROM, niti instalacije i nabavu

novih verzija.120 Autorica smatra da je više razloga koji govore u korist primjene

knjižnične klasifikacije na Internetu s obzirom na važnost i vrijednost predmetnog

pristupa informacijama. Svaki kvalitetan sustav za pretraživanje pruža dvije osnovne

funkcije: odaziv na precizan upit o određenom predmetu (što? – gdje se nalazi?) i

mogućnost pregledavanja i kretanja kroz predmetno područje (gdje? – što se tamo

nalazi?). U obje ove funkcije može se koristiti klasifikacija koja ima i neke važne dodatne

prednosti. Veličina rječnika velikih općih klasifikacijskih sustava uglavnom zadovoljava

preciznost koja je bitna za specijalizirane informacijske servise (npr. UDK ima 63 000

pojmova koji se mogu neograničeno kombinirati).121 Upravo zbog dopuštenog

kombiniranja glavnih i pomoćnih oznaka UDK pripada sintetičkim sustavima, a njegova

hijerarhijska struktura pomaže uz to i pri bilježenju širih i užih pojmova.122

119 Mcllwaine, la C. Prilagodba UDK-a mrežnom svijetu. Prevela Jelica Leščić. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 44, 1/4 (2001), str. 54.120 Usp. Slavić, Aida. UDK i druge opće velike klasifikacijske sheme dostupne na webu. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 128.121 Usp. Slavić, Aida. Predmetni pristup informacijama na Internetu i knjižnična klasifikacija. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 89-90.122 Usp. Leščić, Jelica. Univerzalna decimala klasifikacija u online okruženju. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 39, 3/4 (1996), str. 19.

49

A. Slavić i B. Turkulin smatraju da je knjižnična klasifikacija kao tradicionalno

pomagalo za označivanje i pretraživanje dokumenata posve nepravedno zapostavljena

informatizacijom knjižničnog poslovanja te ističu kako tradicionalni opći klasifikacijski

sustavi mogu bitno doprinijeti poboljšanju suvremenih jezika za predmetno označivanje,

mogu se koristiti u kombinaciji s njima ili mogu služiti umjesto njih. Autorice se pozivaju

na E. Svenonius koja smatra da je knjižničnu klasifikaciju moguće koristiti kao posredni

korak koji može bitno poboljšati odaziv i njegovu preciznost.123

Kada je riječ o organizaciji znanja, knjižnična klasifikacija je pomagalo koje u

velikoj mjeri može poslužiti u samoj organizaciji i pretraživanju informacija na Internetu:

„Knjižnična klasifikacija među prvim je tradicionalnim knjižničnim pomagalimakoja su uspješno primijenjena u unapređenju pronalaženja informacija naInternetu. Ona se može koristiti u metapodatcima ugrađenim u dokument kao i usamostalnim metapodatcima. Isto se tako može koristiti za pretraživanjeinformacija kao i za pregledavanje i navigaciju kompleksnim prostoromprezentacije znanja.“124

Knjižnična klasifikacija se smatra pouzdanim pomagalom za predmetno označivanje i

pretraživanje s obzirom na to da može sažeti sav predmetni sadržaj dokumenta u jednom

klasifikacijskom simbolu (nizu brojeva ili slova ili njihovoj kombinaciji) koji ne ovisi o

jeziku. Računalo njima uglavnom lako i brzo rukuje (predmetno označivanje,

razvrstavanje, pretraživanje).125

Tradicionalne knjižnične klasifikacije koje su namijenjene rasporedu na policama,

našle su se pred problemom kako se prilagoditi web-okruženju. U elektroničkom

okruženju je bitno moći „razložiti“ brojeve tako da svaki dio složene stručne oznake bude

jasno prepoznatljiv. Klasifikacije u svojim oznakama navode složene pojmove koji se u

pretraživanju ne mogu jednostavno razložiti i tu se javlja problem. Zato nije moguće

pretraživanje pojmova koji su sadržani u takvoj složenoj oznaci kao posebnih,

pojedinačnih elemenata, korištenjem oznaka kao da su riječi. Dakle, potrebno je izdvojiti

različite elemente iz oznake skupine, kako bi onda svaki od tih elemenata bio dostupan u

123 Usp. Slavić, A.. Turkulin, B. Knjižnična klasifikacija u online sustavima i prevođenje klasifikacijskihoznaka na prirodni jezik. // 1. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnost suradnje u okruženju globalneinformacijske infrastrukture: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998., str. 188.124 Slavić, Aida. Predmetni pristup informacijama na Internetu i knjižnična klasifikacija. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 82.125 Usp. Mcllwaine, la C. Univerzalna decimalna klasifikacija: upute za uporabu. Lokve. Benja; Zagreb:Nacionalna i sveučilišna knjižnica; Osijek: Filozofski fakultet, 2004. Str. 177-178. i 205.

50

pretraživanju. S obzirom na to da je UDK analitičko-sintetički sustav, dopušteno je

povezivanje pojmova pa se složena UDK oznaka može rastaviti na svoje sastavne

dijelove.126

J. Leščić ističe kako se glavne skupine UDK temelje na znanstvenim

disciplinama, a kako je danas uobičajena interdisciplinarnost, autorica smatra da bi UDK

oznake u online katalogu zbog toga trebale biti pretražive po cijelom UDK broju, sa svim

korištenim simbolima, po svakom dijelu složenog UDK broja, po pomoćnim oznakama i

po umetnutim UDK brojevima, ali i po skraćenom UDK broju.127

Dakle, suočeni smo s velikim prednostima koje donosi suvremeno računalno

okruženje, ali pri tome nisu isključeni mnogi problemi koji se javljaju pri organizaciji

informacija na webu. Potrebno je pronaći načine kako bi se tradicionalne knjižnične

klasifikacije što bolje prilagodile suvremenom online okruženju.

126 Usp. Mcllwaine, la C. Prilagodba UDK-a mrežnom svijetu. Prevela Jelica Leščić. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 44, 1/4 (2001), str. 54-55.127 Usp. Leščić, Jelica. Univerzalna decimala klasifikacija u online okruženju. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 39, 3/4 (1996), str. 19-20.

51

7. ZAKLJUČAK

Klasifikacija okuplja i organizira predmete prema stupnju njihove međusobne srodnosti.

Bibliotečno-bibliografske klasifikacije spadaju u klasifikacije za posredovanje znanja i

uređuju znanje zabilježeno u dokumentima.

Svrha klasifikacije se očituje u njezinoj praktičnoj primjeni jer:

„(...) svaka klasifikacija i njezina primjena polaze od osnovnog zahtjeva: nakonsadržajne obradbe, označiti, pospremiti i na zahtjev pronaći. Većinaklasifikacijskih sustava koncipirana je tako da stavlja bibliotekara u situaciju damora anticipirati svaki zahtjev smišljanjem svake potencijalne potrebe.“128

Klasifikacija znanosti je temelj knjižničnoj klasifikaciji, ali promjene u strukturi znanosti

su ubrzo pokazale da se knjižnična klasifikacija ne može direktno i isključivo oslanjati na

principima klasifikacije znanosti. Problem predstavlja ispreplitanje raznorodnih

znanstvenih područja i vrlo je teško odrediti granicu između društvenih i prirodnih

znanosti, a klasifikacijski stručnjaci kombiniranjem oznaka i skupina nastoje što bolje

opisati sadržaj.

Knjižnični, dokumentacijski i bibliografski materijal sustavno se organizira prema

predmetu, odnosno struci, a to se postiže primjenom klasifikacijskih shema među kojima

je u hrvatskim knjižnicama najpoznatija Univerzalna decimalna klasifikacija.

Hrvatski autori govore o problemima vezanim uz primjenu UDK u knjižnicama.

Mnogi se slažu da su pojedina područja nedovoljno razrađena i zastarjela pa ne

odgovaraju današnjem stupnju razvitka određenih znanosti. S obzirom da je to živ

klasifikacijski sustav, UDK je podložan izmjenama i dopunama (koje se provode po

točno određenim kriterijima, vodeći računa o održavanju određene razine stabilnosti),

kako bi se prilagođavao potrebama korisnika i kako bi se što bolje predstavilo novo

znanje koje se u knjižnicama neprestano nakuplja, kao i ono već postojeće koje se iznova

preispituje. Problem često predstavlja to što je teško mijenjati ustaljeni način rada i što

česte promjene narušavaju teško postignuti sklad i dosljednost u sustavu, ali ipak nije

zanemariva činjenica da ovakva razmišljanja neizbježno doprinose zaostatku za razvojem

znanosti u klasifikaciji knjižnične građe.

128 Lasić-Lazić, J. Nav. dj., str. 68.

52

Iznijeti su brojni prijedlozi reforme UDK i neprestano se ističe potreba za

dosljednošću u klasificiranju.

S obzirom na potrebe novog informacijskog okruženja, knjižnične klasifikacije,

da bi se mogle koristiti za označivanje u računalnim sustavima, zahtijevaju određene

prilagodbe. Klasifikacija, kao umjetni jezik za označivanje, trebao bi se prevesti na

prirodni jezik kako bi korisnicima postao razumljiv. Kada se govori o prilagodbi

klasifikacijskih sustava elektroničkom okruženju i suvremenoj informacijskoj

infrastrukturi, bitno je uspostaviti zajedničke elemente na temelju kojih će se povezivati i

pretraživati različiti klasifikacijski sustavi.

Za rad na području klasifikacije od velike je važnosti bio rad međunarodnih

konferencija o klasifikaciji. Mira Mikačić (vodeća stručnjakinja po pitanju klasifikacije u

Hrvatskoj) donosi prikaz šest međunarodnih konferencija, održanih od 1957. do 1997..

Opisujući konferencije, autorica iznosi rezultate dugogodišnjeg rada na istraživanju i

unaprjeđivanju teorije i prakse knjižnične klasifikacije, kao i zamjerke i propuste.

Na osnovi tih konferencija jasno je da je bilo više pokušaja da se stvori što savršenija

klasifikacija koja bi bila općeprihvatljiva, ali do toga nije došlo. Zajednička stajališta su

se slagala u tome da je teorijska proučavanja trebalo primijeniti na poboljšanje postojeće

klasifikacije (uglavnom UDK), osvrćući se na razvojne trendove i promjene u

istraživanjima klasifikacije i u klasifikacijskoj praksi. Stručnjaci su se također složili u

tome da je potrebna što kvalitetnija komunikacija i suradnja različitih znanstvenih

područja koji se bave problemima klasifikacije i njenim istraživanjem. Zaključci

konferencija uglavnom se nisu provodili i nije se ostvarilo zamišljeno unaprjeđivanje

klasifikacije. Razdoblje napredovanja i uspona klasifikacije bilo je od prve konferencije u

Dorkingu, 1957. do četvrte u Augsburgu 1982., a potom je uslijedilo nazadovanje.

Na osnovi literature o konferencijama o klasifikaciji, može se zaključiti da se

knjižnična klasifikacija kao stručna djelatnost i znanstvena disciplina nalazi u

nezavidnom položaju jer

„(…) stjecajem niza okolnosti i davno donesenih pogrešnih odluka, na koje su senadovezale nove i najnovije, danas se o bibliotečnoj klasifikaciji govori i piše namnogim mjestima, redovito u širem krugu sa srodnim i nesrodnim pitanjima, ali

53

nigdje nije dobro organiziran rad na teorijskom utemeljenju i unapređivanju tedjelatnosti.“129

129 Mikačić, Mira. Od Dorkinga do Augsburga i natrag do Londona: neobična događanja na Međunarodnimkonferencijama o bibliotečnoj klasifikaciji. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 42, 1/4 (1999), str. 112.

54

LITERATURA:

1. Blažeković, Tatjana. Branka Furlan. Knjižnica osnovne škole. Zagreb: Nacionalna

i sveučilišna knjižnica, 1993.

2. Bauer, Ivan. Doležal, Vlasta. UDK u bibliotekama Grada Zagreba. Neki aspekti

primjene. // Informatologia Yugoslavica 17, 3/4 (1985), str. 267-275.

3. Bauer, I.; Zajec, J.; Kritovac, D.; Švarc, J.; Milas-Bracović, M.; Doležal, V..

Jedan pristup primjeni UDK u klasifikaciji i indeksiranju znanstvenoistraživačke

građe. // Informatologia Yugoslavica 20, 3/4 (1988), str. 179-193.

4. Bolić, Marija. Najznačajnije izmjene i dopune u UDK. // Knjižničarstvo: glasnik

Društva knjižničara Slavonije i Baranje, Osijek, godina III., br. 1-2 (1999), str.

49-53.

5. Ćirić, Ivanka. Problemi u biblioteci sa stručnim smještajem publikacija po

pravilima Univerzalne decimalne klasifikacije. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 28,

1/4 (1985), str. 113-115.

6. Dahlberg, Ingetraut. Načela klasifikacijske strukture: istraživanja, iskustva,

zaključci. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 26-37.

7. Encyclopedia of library and information science. New York: Marcel Dekker,

1971.

8. Escarpit, Robert. Revolucija knjige. Zagreb, 1972.

9. Filaković, Ljerka. Kritike UDK i prijedlozi Ingetraut Dahlberg i Adolf-Friedrich

Schmidta za reformu UDK. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 23, 1/4 (1977-1978),

str. 17-28.

10. Filaković, Ljerka. Kriterij za ispitivanje i ocjenjivanje bibliotečno-bibliografskih

klasifikacija. // Informatika 19, 6(1985), str. 379.

11. Jurić Vukadin, Lidija. Pregled promjena UDK u razdoblju od 1997.-2000. god. //

HKD Novosti (lipanj 2001), str. 15-17.

12. Jurić Vukadin, Lidija. Pregled hrvatskih izdanja UDK s posebnim osvrtom na

prijevod srednjeg izdanja. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49, 3/4 (2006), str. 1-

18.

13. Klaić, B. Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod Mh, 1982.

55

14. Kolbas, Irena. Univerzalna decimalna klasifikacija: opis, propis i problemi. //

Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnost suradnje u okruženju globalne informacijske

infrastrukture: zbornik radova / uredile M. Willer i T. Katić. Zagreb: Hrvatsko

bibliotekarsko društvo, 1998. Str. 181-187.

15. Lasić-Lazić, Jadranka. Znanje o znanju. Zagreb: Filozofski fakultet, Zavod za

informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1996.

16. Lasić-Lazić, Jadranka. Bibliotečna klasifikacija – organizacija spremanja i

prezentiranja znanja. - Informacijske znanosti i znanje. Zagreb: Zavod za

informacijske studije, 1990. Str. 117-125.

17. Lasić-Lazić, Jadranka. Aida Slavić. Kako u organizaciji informacija i znanja treba

razumijevati, koristiti i poučavati knjižničnu klasifikaciju. // Informatologia 37, 4

(2004), str. 269-275.

18. Lasić-Lazić, J.; Slavić, A.; Banek Zorica, M.. Bibliotečna klasifikacija kao

pomagalo u organizaciji znanja. / Odabrana poglavlja iz organizacije znanja /

Zagreb: Zavod za informacijske studije, 2004. Str. 10-33.

19. Lešaja, Jelena. Klasifikacija sociologije i srodnih znanstvenih područja unutar

sheme UDK. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49, 3/4 (2006), str. 36-49.

20. Leščić, Jelica. Univerzalna decimalna klasifikacija u online okruženju. // Vjesnik

bibliotekara Hrvatske 39, 3/4 (1996), str. 17-31.

21. Leščić, Jelica. Klasifikacija i indeksiranje: IFLA, UDK Konzorcij (stanje 2001.).

// HKD Novosti, 17 (listopad 2001), str. 24-25.

22. Mcllwaine, la C.. Univerzalna decimalna klasifikacija: upute za uporabu. Lokve.

Benja; Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica; Osijek: Filozofski fakultet,

2004.

23. Mcllwaine, la C.. Prilagodba UDK mrežnom svijetu. Prevela Jelica Leščić. //

Vjesnik bibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 52-67.

24. Mikačić, Mira. Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje. Hrvatsko

bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1996.

25. Mikačić, Mira. Namjena djela – značajno obilježje: prilog pitanju izrade opće

sheme za klasifikaciju knjiga. // Informatologia Yugoslavica 2, 1/4 (1970), str. 15-

25.

56

26. Mikačić, Mira. Principi redoslijeda znanosti u sistemu znanosti. // Vjesnik

bibliotekara Hrvatske 40, 3/4 (1969), str. 109-125.

27. Mikačić, Mira. Klasifikacija znanstvenih područja: zadatak radne grupe FID/SRC.

// Vjesnik bibliotekara Hrvatske 20, 1/4 (1974), str. 23-25.

28. Mikačić, Mira. Problemi primjene Univerzalne decimalne klasifikacije s obzirom

na izmjene i dopune u njenim tablicama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 17, 1/2

(1971), str. 21-32.

29. Mikačić, Mira. Petnaest godina rada na proučavanju teorije i prakse stvarnih

bibliotečnih kataloga i unapređivanju kataloške prakse u knjižnicama SRH. //

Vjesnik bibliotekara Hrvatske 25, 1/4 (1981), str. 143-165.

30. Mikačić, Mira. Djelatnost IFLA-e na području sadržajne obrade. // Vjesnik

bibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 20-26.

31. Mikačić, Mira. Od Dorkinga do Augsburga i natrag do Londona: neobična

događanja na Međunarodnim konferencijama o bibliotečnoj klasifikaciji. //

Vjesnik bibliotekara Hrvatske 42, 1/4 (1999), str. 104-112.

32. Mikačić, Mira. Pripreme za III. Međunarodnu konferenciju o istraživanjima

klasifikacije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 18, 3/4 (1972), str. 129-133.

33. Mikačić, Mira. Treća međunarodna konferencija o istraživanju klasifikacije:

Bombay, 6.1.-11.1. 1975. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 24, 1/4 (1979-1980),

str. 294-298.

34. Mikačić, Mira. Mjesto bibliotečne znanosti među drugim znanostima. // Vjesnik

bibliotekara Hrvatske 31, 1/4 (1988), str. 91-103.

35. Mišić, A.. Rječnik filozofskih pojmova. Split: Verbum, 2000.

36. Rad na izmjenama Univerzalne decimalne klasifikacije. // Vjesnik bibliotekara

Hrvatske 8, 1/2 (1962), str. 57-59.

37. Slavić, Aida. UDK i druge opće velike klasifikacijske sheme dostupne na webu. //

Vjesnik bibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 110-128.

38. Slavić, Aida. Predmetni pristup informacijama na Internetu i knjižnična

klasifikacija. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 44, 1/4 (2001), str. 82-95.

39. Slavić, Aida. Turkulin, Branka. Knjižnična klasifikacija u online sustavima i

prevođenje klasifikacijskih oznaka na prirodni jezik. // 1. seminar Arhivi,

57

knjižnice, muzeji: mogućnost suradnje u okruženju globalne informacijske

infrastrukture: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998.

Str. 188-193.

40. Tadić, Katica. Rad u knižnici. Opatija: Naklada Benja, 1994.

41. Univerzalna decimalna klasifikacija: hrvatsko džepno izdanje / prijevod s

engleskog Jelica Leščić. Zagreb: Naklada Nediljko Dominović, 2003.

42. Žuljević, Emir. Savremeni bibliotečki klasifikacioni sistemi. Sarajevo: Društvo

bibliotekara Bosne i Hercegovine, 1988.