razvoj samopoštovanja

kod školskog djeteta

Samopoštovanje je...

negativna ili pozitivna slika o sebi.

To je način na koji vrednujemo ono što činimo, ono što jesmo i rezultate koje postižemo.

Zašto je poželjno da djeca imaju visoko samopoštovanje?

Način na koji dijete vidi samo sebe, značajno utječe na njegove osjećaje, njegov rad i naposljetku na njegovo postignuće.Što dijete ima veće samopoštovanje, bit će samouvjerenije u svoje sposobnosti, lakše će nalaziti prijatelje, lakše donositi odluke. Ukratko, djeca visokog samopoštovanja općenito su uspješnija u životu.

Samopoštovanje utječe na školski uspjeh. Djeca koja imaju pozitivno mišljenje o sebi, češće imaju bolji uspjeh u školi. Dobar školski uspjeh opet povećava njihovo samopoštovanje.

Djeca koja imaju lošiji uspjeh u školi, često imaju i nisko samopoštovanje.

Istraživanja su pokazala da nisko samopoštovanje kod većine djece može pridonijeti (uz neke druge okolnosti kao što su stresne situacije) emocionalnim problemima, a može doći i do depresije, maloljetničke delikvencije, anoreksije i drugih ozbiljnih psihičkih poremećaja.

Djeca visokog samopoštovanja znaju se oduprijeti negativnom utjecaju vršnjaka: lakše će odbiti ponuđen alkohol ili drogu. Takva djeca lakše izlaze na kraj sa svim životnim izazovima.

Što o sebi kaže dijete visokog samopoštovanja?

“Volim se igrati s drugom djecom. Uglavnom se dobro slažemo. U razredu imam zaista puno prijatelja. Što se tiče učenja, mogu reći da sam dobar učenik. Ipak, dogodi mi se i pokoja loša ocjena. To je uglavnom onda kada se nisam dovoljno trudio. Imam mnogo hobija: igram nogomet s dečkima, izrađujem makete i sviram gitaru. Kako sve uspjevam? Pa to je bar lako!”

Osobine djeteta visokog samopoštovanja:

• Lako sklapa prijateljstva i uspješno se zabavlja samo ili u društvu s drugom djecom.

• Veselo je i puno energije, koju često prenosi i na drugu djecu.

• Uspješno surađuje s vršnjacima i odraslima.• Zna donositi odluke.• Kreativno je.• Sigurno je u svoje sposobnosti.• Radi bolje i uz manji napor.• Zadovoljnije je svojim radom.• Očekuje uspjeh.

Što o sebi kaže dijete niskog samopoštovanja?

“Mene nitko ne voli. Ne, nemam prijatelja. Nemam hobi. Htjela sam se baviti plesom ili ritmikom, ali nisam. A i u školi mi teško ide. Koliko god da učim, nikad ne dobijem dobru ocjenu. Da, ove godine sam bolja u matematici, ali ne znam ja to ništa.”

Što o sebi kaže dijete niskog samopoštovanja?

“Mene nitko ne voli. Ne, nemam prijatelja. Nemam hobi. Htjela sam se baviti plesom ili ritmikom, ali nisam. A i u školi mi teško ide. Koliko god da učim, nikad ne dobijem dobru ocjenu. Da, ove godine sam bolja u matematici, ali ne znam ja to ništa.”

Osobine djeteta niskog samopoštovanja:

•Nije zadovoljno sobom.•Podcjenjuje se.•Ima negativno mišljenje o sebi.•Svoje neuspjehe pripisuje vlastitoj nesposobnosti. •Uspjeh pripisuje sreći.•Sklono je tražiti odobravanje od drugih. •Očekuje da će doživjeti neuspjeh i da će ga drugi odbaciti.•Češće se sukobljava s roditeljima.

NE. Samopoštovanje je osobina koja nema dva suprotna pola. Kao što ne možemo biti previše zdravi, nije moguće imati ni previše samopoštovanja.

Problem je ipak kod onih ljudi koji svoje “samopoštovanje” baziraju na lažnim činjenicama (“Ja sam najpametniji, nema pametnije osobe od mene.”). Tu se radi o samoljublju a ne samopoštovanju!

Postoji li previsoko samopoštovanje?

Razvoj samopoštovanja

Samopoštovanje nije urođeno, već se razvija tijekom života.

Prve znakove samopoštovanja u djece naziremo u drugoj godini života. U toj dobi djeca počinju shvaćati sebe same odvojeno od svoje majke i drugih značajnih osoba u njihovu životu.

S tri godine djeca počinju donositi prve sudove o sebi i vrednovati poruke koje dolaze iz vanjskog svijeta a odnose se na njih. U toj dobi pokazuju i snažnu želju učiniti nešto samostalno i stoga često čujemo NE i NEĆU kad im pokušavamo nešto nametnuti.

U predškolskoj dobi intenzivno uče nove vještine (npr. vezanje cipela, crtanje i sl.), te postaju svjesna kako svojih interesa, tako i svojih sposobnosti u pojedinim područjima njihove aktivnosti. U ovoj dobi djeca prvi put svoj rad počinju uspoređivati s radom druge djece i tako stvaraju sliku o vlastitoj vrijednosti.

Polaskom u školu djeca se još intenzivnije počinju uspoređivati sa svojim vršnjacima (koliko je visoko u odnosu na druge, kako piše, koliko brzo računa ili trči). U školskoj sredini djeca imaju priliku prepoznati svoje dobre i loše strane.

U opisu sebe koriste riječi koje se odnose na:

• njihove tjelesne, socijalne i intelektualne kompetentnosti,

• percepciju funkcioniranja u školi,• osobine koje su vezane uz obitelj, vršnjake

i svoju emocionalnu zrelost.

Kako to istraživanja pokazuju, dječacima su važnije njihove sposobnosti i talenti, a djevojčicama tjelesni izgled i uspjeh među vršnjacima.

Ima li razlika između dječaka i djevojčica?

Da li se samopoštovanje mijenja?

DA. Čak se i osobe koje općenito imaju visoko samopoštovanje, ponekad nađu u razdoblju života u kojem se ne mogu pohvaliti dobrim mislima o samima sebi.Istraživanja pokazuju da je u srednjem (od 6. do 10. godine) i kasnom djetinjstvu (od 10. do 12. godine) samopoštovanje uglavnom stabilno. U adolescenciji dolazi do mnogih promjena. Prema većini autora, početkom adolescencije (oko 12 godina) samopoštovanje uglavnom opada, a povećava se opet polaskom u srednju školu. Neki istraživači ukazuju da čak 1/6 adolescenata ima kronično nisko samopoštovanje.

Kako roditelji mogu pomoći razvoj samopoštovanja svoje

djece?

Djeca od roditelja i drugih značajnih osoba iz njihova života traže potvrdu da su voljena, važna, sposobna. Zbog toga

značajnu ulogu u nastanku pozitivne slike kod djece imaju roditelji i druge

odrasle osobe koje brinu o njima.

Kako roditelji reagiraju na djetetov uspjeh, neuspjeh, odluke koje donosi,

situacije u kojima se nađe, ono zaključuje ne samo iz njihovih verbalnih

izjava, već i iz neverbalnih poruka, promatrajući stvarno ponašanje.

Ne propustite priliku da djetetu kažete što vam se sviđa kod njega, što je dobro učinilo i

da ga volite.

Roditelji su često skloni djeci ukazivati samo na pogreške. Neka djeca nisu sigurna da ih roditelji vole samo zato što im to nikada ili dovoljno često nisu rekli.

Reći djetetu da ga volimo, čak i kada je pogriješilo, ne mora značiti da prihvaćamo njegovo pogrešno ponašanje.

Zagrljaj, osmijeh, pogled odobravanja i nježan dodir također su snažni izrazi ljubavi.

Osjećaj da je voljeno, da je za nas posebno, snažno hrani djetetovo samopoštovanje.

•

Pohvalite dijete kada je:Uspješno dovršilo neki zadatak ili obvezu: “Dobro si pokosio travu.”Pokazalo da ima talenta: “Jako lijep crtež. Imaš ukusa za odabir boja.” Tako ćete kod djeteta potaknuti interes za ativnosti koje mu pričinjaju zadovoljstvo i koje može samostalno obavljati.Iskazalo svoje dobre osobine: “Sviđa mi se kada priznaš da si pogriješila čak i onda kada ti je teško.”

Ne kritizirajte

U ljutnji, koju je izazvalo djetetovo ponašanje, neki roditelji izgovaraju kritike na njegov račun. Zbog njih se ono osjeća nevoljeno i povrijeđeno. “Smotan si. Ništa ne možeš učiniti kako treba.”, “Zločesta si.”Roditelji se prema svojoj djeci trebaju ponašati na isti način kako žele da to čine osobe koje su djetetu nepoznate.

Nikad ne kritizirajte dijete (“Ti si loš dječak.”), već njegovo ponašanje (“To što činiš je loše.”).

Učite dijete pozitivnom govoru

Istraživanja su pokazala da se uglavnom osjećamo onako kako se ponašamo i onako kako govorimo. Što više dijete spominje dobre stvari o samome sebi, to će više biti uvjereno u ono što govori. Zato, potičite dijete da govori pozitivno o sebi i drugima: “Mislim da mogu rješiti ovaj problem ako se potrudim.”

Pomozite djetetu da nauči donositi odluke i rješavati probleme

Već mlađa djeca (3 i više godina) su sposobna donositi prve odluke (ako im to dopustite): “Želiš li obući plave ili zelene čarape?”,”Koji sok želiš?”Starija djeca spremna su donositi i važnije odluke, pogotovo ako ih na to pripremite. Samostalno donošenje odluka i rješavanje problema prilika je za dijete da preuzme odgovornost za svoje ponašanje. Naučit će da svi ponekad griješimo u svojim odlukama i da se greške mogu ispraviti.

I ne zaboravite: ljudski je griješiti.

Učite dijete da si postavlja i ostvaruje ciljeve:

• Vrlo je važno da su ciljevi realni s obzirom na djetetovu dob i sposobnosti. Ciljevi koji su djetetu neostvarivi vode ga k razočarenju i osjećaju bespomoćnosti.Znate li priču o buhi koja je uhvačena u kutiju šibica? Skakala je i skakala ne bi li izašla na svjetlo dana, međutim, stalno je udarala u poklopac kutijice. Na koncu se umorila. A kad su kutijicu otvorili... ona više nije niti pokušavala.

• Za ostvarenje ciljeva potrebno je odrediti male ciljeve-korake čije ostvarenje će dijete dovesti do konačnog cilja.

Pružite djetetu priliku da pomogne drugima (npr. nekom vršnjaku, mlađem djetetu ili starijoj osobi).Važno je djetetu omogućiti i poticati ga da otvoreno govori o svojim osjećajima.Pomozite mu da realno prihvati svoje jake strane kao i slabosti.Razgovarajte s njim o njegovim korijenima.Ne uspoređujte ga s braćom i sestrama.Neka humor bude prisutan u vašem domu.

I još nekoliko malih savjeta:

Ne zaboravite:

Informacije koje djeci (i odraslima) daju njima važne osobe (roditelji,

učitelji, rođaci i prijatelji), ujedno i najviše utječu na njihovo

samopoštovanje. Zato je djeci važno dati do znanja kada su nešto učinila dobro te im dati do znanja da se i

greške mogu ispravljati.

Literatura

Bezinović, P. i Lacković-Grgin, K. (1990.). Percepcija vlastite kompetentnosti, tjelesnog izgleda i samopoštovanja kod 10-godišnje djece, Primjenjena psihologija,11.,71-79.Brajković, S. Živković, Ž. (2002.). Ja to mogu. Osijek: Nansen.Dinkmeyer, D.Sr., McKay, G. D. (1997.). The Parents Handbook. Minnesota: AGSLacković-Grgin, K. (1994.). Samopoimanje mladih. Jastrebarsko: Naklada Slap.Lindenfield, G. (2001.). Confident teens. London: Thorsons.Severe, S. (2000.). How to Behave. London: Vrmilion.www.childdevelopment.com/parenting/self_esteemwww.familyeducation.comwww.kidsource.comwww.pta.org/programs

Preporučujemo:

1. Miljković, D. (1996). Roditelji i dječje samopouzdanje, Zrno, 46.,8-10.2. Delač-Hrupelj, J., Miljković D., Lugomer Armano, G. I sur. (2000.)

Lijepo je biti roditelj. Zagreb: Kreativa3. Miljković, D. (1996). Pomozite svojoj djeci da razviju samopouzdanje,

Đakovo: Tempo.4. Miljković, D. I Rijavec, M. (2002). Bolje biti vjetar nego list. Zagreb:

IEP.5. Miljković, D. I Rijavec, M.(1994). Čuda se ipak događaju. Zagreb: IEP6. Sullo, R. A. (1995). Učite ih da budu sretni. Zagreb: Alinea7. www.school.discovery.com8. www.self-esteem-nase.org