Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuEkonomski fakultet u Osijeku

Ljudevita Gaja 731000 Osijek

________________________________________

Pristupni rad iz kolegija: Urbana ekonomija

_________________________________

Razvoj sporta u gradu Vukovaru

Izradili:

Ime i prezimeBr.inde

ksaE-mail Vlastoručan potpis

Ivan Đapić 35506 Dapo_vukovar@hotmail.com

Filip Hrgović 34893 filipvxr@hotmail.com

Marina Žeravica

35217 marinazeravi7@gmail.com

Mentor: Prof. dr. sc. Maja Lamza - MaronićDr.sc. Jerko Glavaš

U Osijeku, 2013.

SADRŽAJ

1.UVOD..............................................................................................................................1

2. POVIJEST I TRADICIJA HRVATSKOG SPORTA....................................................2

2.1.Stvaranje Republike Hrvatske......................................................................................3

3. GRAD VUKOVAR........................................................................................................4

4.VESLAČKI KLUB VUKOVAR.....................................................................................5

4.1 Zlatno doba ...................................................................................................................6

5.ODBOJKAŠKI KLUB VUKOVAR ................................................................................9

6. NOGOMETNI KLUB VUKOVAR 91 .........................................................................10

7. NAJBOLJI SPORTAŠI VUKOVARA .........................................................................11

7.1. Vizija budućnosti Hrvatskog sporta......................................................... 11

8. SPORTSKA NATJECANJA.........................................................................................12

9.ZAKLJUČAK..................................................................................................................13

10.LITERATURA...............................................................................................................14

I

1. UVOD

Budućnost sporta dijeli sudbina društva, pristupe, prijedloge, optimalnih rješenja, poticaje u kojem niti jedna misao ne predstavlja kraj ideje. Posebno su kompleksna pitanja tjelovježbe i sporta kad javni interes traži političku protekciju u odnosu na sportsku aktivnost kao izraz osobnog interesa, ali i u vezi apsolutnog prava svakog građanina da sudjeluje u nekom od sportskih ili tjelovježbenih programa. Pritom se sa sigurnošću može ustvrditi jedino da rekreativcu nitko nema pravo zabraniti da postane vrhunski sportaš, niti vrhunskom sportašu da postane rekreativac.Unatoč činjenici da je sport temelj svake aktivnosti, svoje mjesto i svoj utjecaj sport predlaže praćenjem u klasičnom smislu. Sport se sve više prilagođava utjecaju svakovrsne tehnologijei urbanizacije, prirodne tjelesne aktivnosti djece i mladeži sveo na minimum, a u različite sportske grane, nepotrebno ili pogrešno opterećene tehnološkim inovacijama, sustav je prihvatio samo darovite. Takvu stvarnost, uz neprijepornu činjenicu da napredak društva ni približno ne ovisi o darovitosti mladih, koliko o njegovoj sposobnosti da se razvija u cjelini i podiže sveukupni prosjek. treba imati na umu pri stvaranju strategije hrvatskog sporta i traženju najprikladnijih puteva ostvarivanja glavnog strateškog cilja: da Hrvatska postane sportska nacija.

Tema ovog seminarskog rada je sport u gradu Vukovaru. Istraživanje razvoja prošlosti te aktualni sportski klubovi sadašnjosti. U ovom seminarskom radu pokazat ćemo najbolje i najuspješnije klubove koji su pridonjeli sportskom razvoju našega grada te ga predstavljali ne samo na općinskim razinama nego i na državnoj razini.

Od hrvatskog se sporta na svim razinama očekuje da čitavom društvu bude pokretač i poticatelj za zaokret prema zdravim načinima života, za postignuća kojima se mogu istraživati vlastiti potencijali i sposobnosti te u neograničenom razvoju svakog pojedinca. Vrh sportske organizacije, kao promicatelj vrhunskih postignuća, treba biti dio prirodne cjeline ukupnog hrvatskog sporta i, kao takav, samo jedna karika u lancu aktivnosti koje će nuditi sport u našoj državi.

Cilj je Hrvatsku predstavljati na pozitivan način, pritom uvijek naglašavajući opću vrijednost sporta, ali i posebnostihrvatske kulture, tradicije i drugih vrijednosti.

1

2. POVIJEST I TRADICIJA HRVATSKOG SPORTA

Još u rimsko doba u Hrvatskoj su izgrađeni objekti namijenjeni tjelovježbi,rekreaciji i rehabilitaciji. Kao i u drugim europskim zemljama, i u Hrvatskoj je streljaštvo najstariji sport. Građansko streljačko društvo utemeljeno je 1784. godine u Osijeku, a 1786. i u Zagrebu. U drugoj polovici XIX. stoljeća u Hrvatskoj sepojavljuje mačevanje, konjičkisport i veslanje. Prvi ljubitelji klizanja i planinarstva okupljali su se u sportskim društvima osnovanima u Zagrebu 1874. godine. Krajem XIX. stoljeća u nas je najpopularniji i najmasovniji sport bio biciklizam. Nastava tjelovježbe se neobvezno počela predavati u Zagrebu 1852. godine, a obvezno od 1874. godine. Značajan doprinos razvoju tjelovježbe bilo je osnivanje Hrvatskog sokola u Zagrebu, 1874. godine. Ova je organizacija 1883. godine izgradila i prvu specijaliziranu dvoranu za tjelovježbu i sport. Prvi priručnik1, kao i prvi stručni časopis, Sokol, izdan je 1878, a prve novine, Sport Dalmato, počele su izlaziti u Splitu 1890. godine.

Snažan utjecaj na razvoj sporta u Hrvatskoj imale su Austrija i Njemačka, dok je u tjelovježbi prevladavao utjecaj češkog sokolskog gimnastičkog sustava. Između sportskog i tjelovježbenog - sokolskog pokreta, postojao je antagonizam. Sportaši su brojno članstvo nastojali što brže osposobiti za natjecanja, dok je sokolima u prvom planu bio odgoj i razvoj osjećaja za nacionalno. Potkraj XIX. stoljeća na hrvatsku sportsku i tjelovježbenu scenu stupa Franjo Bučar2 koji je više od pola stoljeća neumorno radio na promicanju navedenih struka.

Početkom XX. stoljeća u Hrvatsku počinje prodirati moderni sport. Najveće zasluge za njegovo širenje ima Hrvatski akademski športski klub (HAŠK), osnovan 1903. godine. Lepeza sportova se širi, pa su utemeljene prve sekcije, odnosno klubovi mačevanja (1902.), hokeja na travi (1903.), tenisa (1904.), hrvanja (1905.), automobilizma (1906.) i plivanja (1910.). Prva atletska utrka održana je 1905. godine.

Prvi hrvatski športaš koji je ostvario međunarodni uspjeh bio je Milan Neralić. On je,nastupajući za Austriju, na II. olimpijskim igrama u Parizu, 1900. godine, osvojiobrončanu medalju u mačevanju.Zaslugom Franje Bučara, Hrvatski sokolski savez je, 1908. godine, primljen u članstvo Međunarodne gimnastičke federacije (FIQ). Gimnastička vrsta Hrvatskog sokola nastupila je 1911. godine na V. gimnastičkom prvenstvu svijeta u Torinu. Bio je to prvi nastup jedne hrvatske reprezentacije pod svojom zastavom na velikom međunarodnom natjecanju.Daljnji napredak hrvatskog sporta ovisio je o osnivanju saveza svih sportskih grana, koji bi povezao pojedine klubove i omogućio nesmetano održavanje međunarodnih susreta. Tako je u Zagrebu, 5. listopada 1909., osnovan Hrvatski športski savez. Na godišnjoj skupštini Hrvatskog športskog saveza 1912. godine, osnovane su sekcije za razne sportske grane. Te sekcije smatramo počecima rada hrvatskih strukovnih sportskih

1 „Tjelovježba u pučkoj školi“ , objavio Andrija Hajdinjak 1875. godine.2 „Otac hrvatskog sporta“

2

saveza: nogometnog, teniskog, plivačkog, skijaškog, automobilističkog te brojni drugi.

Dvadesetih godina započinje organizirano djelovanje prvih klubova u vaterpolu, boksu, kuglanju, hokeju na ledu, hazeni, golfu i odbojci. Tridesetih godina osnivaju se prvi klubovi košarke i rukometa. U međuratnom razdoblju hrvatski su sportaši nastupali na olimpijskim igrama3, te kontinentalnim i svjetskim prvenstvima kao članovi reprezentacije Jugoslavije. Jedine međunarodne uspjehe ostvarili su veslači, igračice hazene, tenisači i stolnotenisači.

U Hrvatskoj je, 14. svibnja 1939., osnovan središnji sportski savez - Hrvatska športska sloga, u koju su bili udruženi novoosnovani hrvatski sportski savezi. U Banovini Hrvatskoj sport je dobio izvjesnu autonomiju, koja se prije svega ogledala u mogućnosti nastupanja hrvatskih reprezentacija. U okviru Ministarstva udružbe Vlade NDH-a osnovano je Glavno ravnateljstvo, unutar kojeg je djelovao Ured državnog vodstva tjelesnog odgoja i športa, a u svibnju 1941. raspušteni su postojećih sportskih savezi. U savezima i većim klubovima postavljeni su povjerenici. Održavana su državna prvenstva i organizirani nastupi reprezentacija u atletici, boksu, hokeju na travi, hrvanju, kuglanju, nogometu, plivanju, rukometu, skijanju, stolnom tenisu, tenisu, vaterpolu i veslanju. Kroz tjelovježbu i šport nastojali su se promicati interesi postojećeg režima.

Socijalizam je izgradio svojstveni sustav tjelovježbe i sporta, u kojem su stvoreni relativno dobri uvjeti za razvoj amaterizma. Postignuti su i vrlo dobri rezultati i na najvećim međunarodnim sportskim natjecanjima. Usput se, osnivanjem prvih klubova džuda, ragbija, karatea, boćanja, taekwondoa, bejzbola, badmintona i drugih sportova, širila i lepeza sportskih grana. Godine 1959. započela je u Zagrebu radom Visoka škola za fizičku kulturu, koja je 1973. postala Fakutet za fizičku kulturu. U Hrvatskoj je održano i nekoliko velikih međunarodnih sportskih priredbi.

2.1. Stvaranje Republike Hrvatske

Stvaranjem Republike Hrvatske obnovljena je djelatnost Hrvatskog športskogsaveza (28. XII. 1990.), a 10. rujna 1991. utemeljen je Hrvatski olimpijski odbor (HOO). Od 1990. savezi svih sportova odjeljuju se od jugoslavenskih i osnivaju se hrvatski, a hrvatski sportaši na međunarodnim natjecanjima afirmiraju Hrvatsku u najtežim prilikama Domovinskog rata. Hrvatski

3 (1920.-1936.)

3

sportaši su prvi put nastupili pod svojom zastavom na Zimskim olimpijskim igrama4, Iste godine, na XXV. olimpijskim igrama u Barceloni, osvojena su i prva olimpijska odličja.

Hrvatski sport je u posljednjih desetak godina funkcionirao i razvijao se po konceptu promidžbe nacije i države, a na lokalnim razinama zbog promidžbe grada i regije. Iako se zaklinjalo u razvoj sporta zbog uključivanja što više mladih, taj je cilj u situaciji osamostaljivanja države, domovinskog rata, ali i sve nepopularnije, osobito naše inozemne politike, te sve težih gospodarskih i socijalnih prilika bio potisnut sasvim u drugi plan, pogotovo zbog sve veće ovisnosti sporta o državnim i lokalnim proračunima.

3.GRAD VUKOVAR

U gradu Vukovaru stanovništvo je vezano za prirodu i rijeku Dunav. Takav stil života obilježava i značajna uloga sporta i rekreacije. Adekvatan prostor za održavanje sportsko-rekreativnih događaja u gradu Vukovaru postoji, ali izgradnja, radovi te proširenje upravo takvih prostora mora biti složeniji. Sportski objekti već duže vrijeme nisu plod promišljenih prostornih rješenja i urbanističkih planova. Izrasli političkom voljom ili ad hoc potrebom uz dobivanje domaćinstva za priredbe europskih vrijednosti, naši su sportski objekti češće dokazinemara, voluntarizma i stjecaja okolnosti. Samo dvije velike međunarodne priredbe imale su i organizirani pristup. Mediteranske igre u Splitu 1979g. i Univerzijada u Zagrebu 1987. Naravno, to ne znači da nisu izgrađeni brojni objekti.

Uzevši u obzir sportsku dvoranu Borovo koja je najveća gradska sportska dvorana u sklopu koje djeluje više sportskih klubova uključujući: boks, rukomet, košarka, odbojka, gimnastika te brojni drugi sportovi.

Športsko-rekreacijski centar "Lijeva Bara": je sportski centar s vanjskim terenima i dvoranom za borilačke sportove.

Unatoč tomu većina objekta je stara, dotrajala, i s uporabnom vrijednošću koja je davno nadmašila tehnološke zahtjeve. Postojeća hrvatska sportska infrastruktura je raznovrsni skup građevina, prostora, instalacija i uređaja, građen i uređivan u prošlosti, namijenjen igri, odmoru, odgoju i obrazovanju, pripremama i natjecanjima sportaša amatera i profesionalaca sa ili bez gledališta. Veći dio je namijenjen javnom korištenju.

Sportski klubovi grada Vukovara u 2013. godini:

1.ŽOK VUKOVAR (ženski odbojkaški klub Vukovar).2. MOK VUKOVAR (muški odbojkaški klub Vukovar).3. KNH VUKOVAR 91.4. HNK MITNICA (Hrvatski nogometni klub Mitnica).

4 Albertville, u veljači 1992. godine.

4

5. MALO NOGOMETNI KLUB PRIUS 6. ŠAHOVSKI KLUB BOROVO7. HKK VUKOVAR (Hrvatski košarkaški klub Vukovar).8. ŽRK BOROVO (ženski rukometni klub Borovo).9. KK BOROVO (košarkaški klub Borovo).10. HRK BOROVO11. KARETE KLUB VUKOVAR 9112. BOKSAČKI KLUB BOROVO13. GIMNASTIČKI KLUB VUKOVAR14. HVKV VUKOVAR (Hrvatski veslački klub Vukovar).15.ATLETSKI KLUB MARATON16.BOČARSKI KLUB MITNICA17. HNK RADNIČKI

Osim sportske dvorane Borovo te Športsko-rekreacijskog centra "Lijeva Bara“, veliku ulogu ima Park šuma Adica5 nalazi se svega 2 km od središta grada, te je omiljeno mjesto Vukovaraca za rekreaciju i odmor. Prošarana je pješačkim i trim stazama obogaćenim drvenim spravama za vježbanje.

4. VESLAČKI KLUB VUKOVAR

Povijest osnivanja kluba i izgradnja veslačkog doma

Veslački sport u kontinentalnim i primorsko dalmatinskim dijelovima Hrvatske spada među najstarije sportove. Kako je Vukovar gradić smješten uz Dunav koji povezuje zapadnu, srednju i istočnu Europu tako je i veslanje preko Beča i Budimpešte stiglo u Vukovar. Za razvoj veslanja u kontinentalnom dijelu zemlje vidljiv je utjecaj Austrije i Mađarske. Početkom XX stoljeća osnivanju se veslački klubovi u kontinentalnom dijelu zemlje. 1907. osniva se VK „NEPTUN“ – Osijek.

Davne 1912. godine osnovan je i VK „Vukovar“. Vukovar je za vrijeme Austro-Ugarske monarhije imao nešto više od 10.000 stanovnika. Gradić na dvije rijeke Dunav i Vuka imao je snažnu predispoziciju za razvoj veslanja.

Neposredno pred prvi svjetski rat gospodin Antun Manč6 uz skupinu od dvadesetak entuzijasta došao je na ideju osnivanja veslačkog kluba. Prvi pomagač bio mu je Manfred Wachsler, veletrgovac. Kako je nekoliko godina prije osnovan VK „Neptun“ obojica odlaze nekoliko puta u Osijek i proučavaju organizaciju i ustroj kluba što je pripomoglo u osnivanju VK Vukovar.

Prvi sastanak (osnivačka skupština) održan je 11. svibnja 1912. godine u igračnici kavane hotela Grand u 18.00 sati poslijepodne. Već 1913. postoje zapisi o natjecanju vukovarskih veslača protiv VK „Neptun“. Uskoro počinje prvi svjetski rat i vrijeme nikako nije naklonjeno veslanju i sportu. Međutim krajem kolovoza 1914. na sudjelovanju u utrci u Osijeku nastupa u samcu Konstantin Iskra, a u dvojcu Dragutin Rotter i Nikola Doljak. Tu se i prvi puta pojavljuje ime Konstantina Iskre koji ostaje legendom vukovarskog veslanja. Prvi svjetski rat znatno je osiromašio klupsku blagajnu koja je bila ravna nuli. Održana je izvanredna glavna skupština kluba na kojoj je zaključeno da je broj članstva znatno opao zbog odlaska iz Vukovara, zarobljeništva i siromaštva. Poratne neprilike natjerale su klub da pristupi kao

5 Eko etno projekt6 upravitelj podružnice „Prve Hrvatske štedionice“

5

sekcija „Hrvatskom sokolu“ uz uvjet da se utemelji Veslački odjel. Konstantin Iskra pojavljuje se kao voditelj sekcije. Kasnije će se pokazati da su članovi odbora teško ili nikako pristali na pripojenje „Sokolu“. Tek nakon godinu dana održana je glavna skupština. Sve veći broj članova je razočaran. Razočaran je i Konstantin Iskra te se zahvaljuje na časti vođe. Članstvo se osipa, neredovito se vježba. Konstantin Iskra ipak ostaje kao vođa sekcije kako bi se sredilo stanje u klubu. 1922. godine nabavlja se devetnaest novih čamaca.

Na izvanrednoj glavnoj skupštini „Sokola“ 1922. godine Konstantin Iskra predlaže odvajanje Veslačkog odjela i ponovno formiranje samostalnog VK Vukovar. Predstavnik „Sokola“ Jedvaj  stavlja do znanja da sva imovina pripada „Sokolu“. Na skupštini je odlučeno o istupanju Veslačkog odjela i ponovnom formiranju VK „Vukovar“.

Nova konstituirajuća skupština VK „Vukovar“ održana je 01. srpnja 1922. Sokolsko društvo i dalje potražuje novčanu odštetu na što VK „Vukovar“ pristaje.

Agencija riječnog brodarstva u Vukovaru traži hitno iseljenje iz spremišta koje VK „Vukovar“ koristi te se 1923. godine ozbiljno počinje razgovarati o neophodnoj izgradnji veslačkog doma.  Konstantin Iskra i dr.Mato Kirchbaum predlažu sastanak sa „uglednim građanima“ i traženje novčanih sredstava u obliku udjela od 250 dinara za izgradnju veslačkog doma. Osamnaestoro prisutnih građana prihvaća predloženo i upisuju udjele ali ni to nije dovoljno jer mnogi vjerovnici kucaju na vrata kluba i potražuju dugove.

Najveće zadovoljstvo priređuje jedan član kluba koji objavljuje da je s ciglane „Braće Bohn“ iz Vinkovaca dovezao 4.000 kom crijepa. Svi članovi obvezuju se na zemljane radove oko kluba. Iznenada na dužnost u jedno ministarstvo odlazi predsjednik kluba Vasa Isajlović te je za novog predsjednika izabran dr.Milutin Tićak. Parobrodarsko društvo traži hitno iseljenje, a vjerovnici potražuju dug i kamate.

1923. godine u upravu kluba prvi puta ulaze Andrija Šijanović kao zamjenik odbornika, Geza Mamuzić kao drugi spravar, tajnik je Konstantin Iskra, a predsjednik dr.Milutin Tićak.

U proljeće i ljeto 1924. intenzivno se radi na izgradnji Veslačkog doma, a veslači VK „Vukovar“ pripremaju se za regatu u Splitu.

15. prosinca 1924. godine mali grad Vukovar dobio je prvu sportsku bitku. Na sjednici upravnog odbora u vlastitim prostorijama prisutni su dr.Milutin Tićak, Feliks Kirchbaum, Konstantin Iskra, Ivan Beručić, Antun Lukičić, Joco Bogić, Emil Gelis, Ljudevit Pollak, Otto Stubenvoll, Paja Uglješić, Andrija Šijanović, Geza Mamuzić i Lujo Karlovsky kao članovi odbora osnivača „Veslačkog doma“.

1925. započela čuvena vukovarska veslačka afera tadašnjeg predsjednika dr.Milutina Tićaka. Dugogodišnji predsjednik kluba postaje najveći protivnik, tuži ga sudu, osporavao njegovo pravno postojanje, nudio se drugima da mu kao pravniku povjere utjerivanje zajmova koje su dali klubu. Policiji i sudu neprestano podnosi prijave, blati ljude, želi prodati Veslački dom. Na skupštini održanoj 24. travnja 1925. dr. Milutin Tićak i Miša Milanković isključeni su iz

6

kluba. Mnogi ugledni Vukovarci tada otpisuju znatne sume novca koji su posudili klubu pokazujući kako klub cijene, vole i smatraju ga svojim.

U razdoblju od 1941. do 1945. godine klub nije prestajao sa radom već su veslačku aktivnost održavali vukovarski gimnazijalci (Mirko Hameder, Milivoj Šestan, Berislav Šebetić, Ivan i Vlatko Đukić, Stjepan Kizler, Ivan Kraljevac, Ivan Cvek, Zvonko Otrok, Toni Galaso, Drago Ajbek i dr.

4.1. RAZDOBLJE OD 1970. – 1980. Zlatno doba

1970. održano prvenstvo Hrvatske u Vukovaru. Vukovarski dvojac bez kormilara za seniore osvaja prvo mjesto u sastavu: Josip Tomić i Tomislav Posavec.

1976. na prvenstvu Hrvatske u Varaždinu VK“Vukovar“ osvaja šest prvih, dva druga i dva treća mjesta te u ukupnom plasmanu zauzima treće mjesto iza VK“Jadran“ Rijeka i VK“Iktus“ iz Osijeka.

1976. na prvenstvu SFRJ u Beogradu vukovarski četverac bez kormilara u sastavu Željko Begov, Damir Šild, Zdravko Anđel i Leon Mormer osvajaju tri druga mjesta. VK“Vukovar“ tada je osvojio jedno prvo, četiri druga, jedno treće i jedno šesto mjesto.

1976. vukovarski četverac bez ulazi u reprezentaciju SFRJ i na Svjetskom prvenstvu u Villlachu zauzima jedanasto mjesto. Veslali su Željko Begov, Damir Šild, Zdravko Anđel i Leon Mormer. Trener je bio Josip Batarelo.

1977. na regati "Dana mladosti" u Zemunu nastupaju skifisti i to u kategoriji juniorki Lidija Barišić, juniora Miroslav Šimunović a u kategoriji mlađih juniora Gordan Šestan koji zauzima treće mjesto.

1977. na prvenstvu SR Hrvatske u Splitu nastupale su slijedeće posade: četverac s kormilarom za juniore: Darko Siplački, Željko Benčić, Đorđe Vukičević, Emil Aleksander, korm. Nikola Kamenović osvajaju prvo mjesto; skif za juniore Miroslav Šimunović osvaja drugo mjesto, a skif za juniorke Lidija Barišić osvaja treće mjesto.

1977. četverac bez kormilara postiže odlične rezultate u sastavu Boran Cetinić, Željko Begov, Zdravko Anđel i Dražen Grubišić. Nastupaju za reprezentaciju SFRJ u Brnu i osvajaju treće mjesto. Na prvenstvu SFRJ u Jajcu osvajaju prvo mjesto.

Član ovog četverca Zdravko Anđel ulazi u sastav reprezentacije SFRJ i u kombinaciji sa veslačima iz VK“Danubius“ na svjetskom prvenstvu u Finskoj ulaze u finale i osvajaju šesto mjesto. Do tada je u povijesti kluba to bio najveći uspjeh jednog vukovarskog veslača.

1977. VK“Vukovar“ podiže kredit i kupuje novu garnituru čamaca tvrtke „Donoratico“ iz Livorna.

1978. predsjednik kluba postaje dr.Vladimir Husar, tajnik Tomislav Omrčenović 1978. Tomislav Omrčenović izabran je za člana predsjedništva VSJ-e. 1978. najuspješnija klupska ekipa bila je četverac s kormilarom za juniorke u sastavu

Snežana Krezo, Slobodanka Grahovac, Melita Antonić, Zdravka Miloslavić i korm.Biserka Vuksanović. Ova ekipa pobjednik je „Bledske regate“, prvak Hrvatske i prvak SFRJ, te pobjednik svih pet regata „Podunavskog kupa“.

7

Četverac s kormilarom za juniore u sastavu Darko Siplački, Željko Benčić, Đorđe Vukičević, Dragan Grubišić i korm.Davor Slijepčević pobjednici su Bledske regate, zatim međunarodne regate u Brnu, drugoplasirani su na međunarodnoj regati u Italiji, te drugoplasirani na prvenstvu SFRJ u Beogradu 1978.

Dvojac s kormilarom za seniore u sastavu Zdravko Anđel, Leon Mormer i korm.Damir Adžaga bili su drugoplasirani na prvenstvu Hrvatske a trećeplasirani na prvenstvu SFRJ u Beogradu 1978.

četverac bez kormilara za juniore: Emil Aleksander, Vladimir Veber, Tomislav Kurmajić, Radoslav Mišić, treći je na prvenstvu države SFRJ i pobjednik podunavskog kupa.

Osmerac za mlađe juniore: Vladimir Kordi, Ivo Plazonja, Damir Veldić, Danko Sušac, Zoran Pothorski, Vladimir Bergman, Srđan Ruskaj, Vlatko Obradović i korm. Davor Slijepčević, osvojio je drugo mjesto na prvenstvu SR Hrvatske i pobijedio na svih pet regata podunavskog kupa; skif za juniorke Ljiljana Perić osvojila je drugo mjesto na prvenstvu SR Hrvatske i SFRJ; skif za mlađe juniore Gordan Šestan osvojio je drugo mjesto na prvenstvu SR Hrvatske.

1979. na međunarodnoj regati u ČSSR - Piještani nasupale su slijedeće posade: Skif za mlađe juniore Staniša Mišić koji osvaja treće mjesto; skif za juniorke Ljiljana Perić zauzima drugo mjesto; dvojac na pariće Gordan Šestan i Staniša Mišić zauzimaju drugo mjesto; a četverac bez kormilara za juniore: Danko Sušac, Gordan Šestan, Damir Veldić, Vladimir Veber zauzimaju treće mjesto.

1979. na prvenstvu Hrvatske u Zatonu Staniša Mišić u samcu osvaja prvo mjesto, četverac s kormilarom – juniorke u sastavu Marija Martić, Đurđica Čerkez, Jelena Kovačević, Lela Pap i korm.Verica Kefer osvajaju prvo mjesto. Dvojac bez kormilara – seniori u sastavu Dragan Grubešić i Željko Benčić prvo mjesto. Samac – juniorke Ljiljana Perić  prvo mjesto, a dvojac na pariće za juniorke Vanda Tomić i Jasminka Grubešić zauzimaju treće mjesto.

1980. godina je smjene generacija u klubu. Otvara se i škola veslanja pod vodstvom trenera Tomislava Baumgertnera.

1980. za predsjednika kluba izabran je dr.Vladimir Husar, tajnik je Tomislav Omrčenović.

1980. na prvomajskoj regati na Bledu nastupaju: Dvojac na pariće za juniore Gordan Šestan i Staniša Mišić, koji zauzimaju drugo mjesto i dvojac na pariće za juniorke Jasminka Grubešić i Vanda Tomić koje zauzimaju treće mjesto. Ova regata je ujedno i kriterijska za reprezentaciju, te na osnovu rezultata kandidati za A repzentaciju postaju Gordan Šestan i Staniša Mišić.

1980. na međunarodnoj regati u ČSSR - Piještani nastupaju slijedeće posade. Dvojac na pariće za juniore Gordan Šestan i Staniša Mišić zauzimaju prvo mjesto; četverac sa kormilarom: Krešimir Šlafhauzer, Saša Molnar, Saša Odanović, Berislav Vrančić i korm.Goran Cvejić zauzimaju drugo mjesto; četverac s kormilarom za juniorke: Marija Martić, Đurđica Čerkez, Jelena Kovačević, Lela Pap i korm. Verica Kefer; dvojac bez kormilara za juniore Saša Odanović i Berislav Vrančić; dvojac na pariće za juniorke Jasminka Grubešić i Vanda Tomić; te skif za seniorke Ljiljana Perić.

1980. na međunanarodnoj veslačkoj regati na Bledu (šesteromeć nacija) i na međunarodnoj regati u Beogradu "BIR" koje su ujedno i kriterijske za reprezentaciju nastupaju u dvojcu na pariće Gordan Šestan i Staniša Mišić koji u jakoj konkurenciju zauzimaju četvrto mjesto.

1980. u Osijeku je održano prvenstvo Hrvatske. VK“Vukovar“ nastupa u 18 posada u tri kategorije – mlađi juniori, juniori i seniori i osvaja drugo mjesto u ukupnom plasmanu. Prvo mjesto osvojili su četverac s kormilarom za juniorke i seniorke

8

(Marija Matić, Đurđica Čerkez, Jelena Kovačević, Lela Pap i korm.Verica Kefer),  dvojac bez kormilara za juniore (Saša Odanović i Berislav Vrančić), dvojac na pariće za mlađe juniorke (Vesna Gudelj i Jasminka Grubišeć), osmerac za juniorke (Tatjana Kolesar, Vesna Kolesar, Vlatka Tustonić, Silvija Husar, Marija Martić, Đurđica Čerkez, Jelena Kovačević, Lela Pap i korm.Verica Kefer). Drugo mjesto osvoili su dvojac na pariće za juniore a prvo za lake seniore (Staniša Mišić i Gordan Šestan), dvojac na pariće za juniorke i seniorke (Vanda Tomić i Ljiljana Perić). Treće mjesto u dvojcu bez za seniore osvojili su Dragan Grubešić i Željko Benčić.

1980. na prvenstvu SFRJ Gordan Šestan u samcu osvaja treće mjesto za lake seniore. Već poznati četverac s kormilarom za juniorke i seniorke zauzeo je drugo mjesto.

1980.na prvenstvu SFRJ  u dvojcu bez kormilara drugo mjesto zauzeo je dvojac bez kormilara u sastavu Saša Odanović i Berislav Vrančić. To je ujedno bila i najmlađa ekipa u svojoj konkurenciji što je zasigurno velik uspjeh. U dvojcu na pariće za juniorke nastupili su Jasminka Grubešić i Vanda Tomić i osvojili treće mjesto i brončanu medalju.

U svibnu 1991. godine, nakon masakra nad 12 redarstvenika u Borovu selu, prestaje svaka mogućnost normalnog treninga na Dunavu, pa ekipe odlaze nespremne na Prvenstvo RH7. Nakon povratka u Vukovar, kod nas započinje Domovinski rat. Pojedini članovi kluba se aktivno uključuju u obranu RH, tako da se i Veslački dom koristi kao mjesto s kojega se stražari prema Jugoslaviji, jer se sa lijeve strane Dunava čuje brujanje tenkovskih motora.

U rujnu 1991. godine naš klub biva potpuno devastiran. nakon raketiranja iz zraka, sa skelskog prijelaza na jugoslavenskoj strani, tenkovskim granatama klub biva pogođen na nekoliko mjesta. Nakon okupacije grada od strane Jugo-vojske, ono što je ostalo od kluba je opljačkano i uništeno.

Već dugi niz godina održava se maraton Vukovar – Ilok u dužini od 36 km. Želja je zadržati tradiciju održavanja regate u Vukovaru, upoznati mladež Vukovara sa sportom, a stare vukovarce podsjetiti na veslačka natjecanja održavana u gradu.Okupljanjem i druženjem svih poklonika veslanja, počevši od obitelji, rekreativaca, studenata i prijatelja do vrhunskih veslačica i veslača, promicati natjecateljsko i rekreativno veslanje te tradiciju života uz Dunav: sport, ribolov, odlazak na izlete, upoznati goste sa enološkom i gastronomskom ponudom Istočne Slavonije, posebice Vukovara i Iloka.

Ovu veslačku priču započeta je 30. rujna 2004. godine, kad je nastupilo 8 veteranskih osmeraca iz Republike Hrvatske.

Budući da je najveći dio članova HVK Vukovar aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i grada Vukovara, a 32 člana našeg kluba izgubili su život ili se još uvijek vode kao nestali, veslački maraton Vukovar-Ilok vesla se u znak sjećanja na 23. rujna 1991.8

7 Makarska 22. I 23 lipanj8 Dan osnivanja legendarne 204. Vukovarske brigade

9

5. ODBOJKAŠKI KLUB VUKOVAR

Ženska odbojka u Vukovaru ima dugu tradiciju. Klub je osnovan 1962. godine i od tada su odbojkašice ponos grada koji puni tribine. Krajem sedamdesetih, ŽOK Vukovar se izborio za ulazak u prvu saveznu ligu Jugoslavije gdje je i ostao do 1991. godine. Bilo je teško uspjeti i zadržati se u prvoj ligi, ali samo su se jedne godine borile za opstanak dok su većinom bile stabilan prvoligaš uglavnom na sredini ljestvice, točnije od 4. do 7. mjesta. Ostvarivale su dobre rezultate i u kupovima Jugoslavije, a 1986. su čak sudjelovale i u kupu CEVA gdje su došle do 3. kola, odnosno bile su četvrte plasirane. Prve godine mirne reintegracije djevojke su ponovno bile u prvoj A ligi (8. mjesto) te su se održale do 2004. kada su pale u prvu B ligu u kojoj su se održale s vrlo mladom ekipom.

Uprava je kluba tada donijela odluku kako grad s takvom tradicijom ženske odbojke zaslužuje prvoligaški status. Kako je odlučeno, tako je i učinjeno. Sljedeće su godine djevojke ponovno bile u prvoj A ligi te su zauzele 8. mjesto. Druge su sezone bile 4. i tim su rezultatom izborile nastup u Challenge kupu gdje su uspjele doći do 3. kola kada su izgubile od budućeg prvaka Challenge kupa, atenskog Panathinaikosa.

Sezona koja je uslijedila bila je najbolja u povijesti kluba – ŽOK Vukovar postao je viceprvak na Prvenstvu Hrvatske i u kupu. Te sezone nisu imale niti jednu izgubljenu utakmicu u regularnom dijelu Prvenstva.

Međutim Vukovarke nisu dugo morale čekati na prvi trofej. 22.prosinca 2010. u Zagrebu je osvojen Kup Hrvatske - najveći uspjeh Vukovarskog sporta. U polufinalu su s lakoćom pobijedile ekipu Splita 1700 sudionika Lige prvakinja sa 3:0 (25:18, 25:14, 25:14) da bi u velikom finalu iznenadile cjelokupnu sportsku javnost pobijedivši i više nego zasluženo glavnog favorita i ekipu koja ne zna za poraz u domaćim natjecanjima ŽOK Rijeku 3:1 (19:25, 25:21, 25:21, 25:14).

6. NOGOMETNI KLUB HNK VUKOVAR 91

Klub je osnovan godine 1946. godine9, iako je u razdoblju od 1926.-1928. godine u gradu djelovao klub sličnog imena Radnički športski klub Sloga. Početkom Domovinskoga rata prestaju s radom svi Vukovarski nogometni klubovi, a 1991. godine u progonstvu, u Zagrebu, se osniva NK Vukovar ´91 kao spomen na vukovarske žrtve i heroje. U srpnju 1992. godine se spajaju NK Vukovar ’91 i NK Sloga s ciljem da NK Vukovar ’91 dobije bolji rang natjecanja. Stoga se NK Vukovar ’91 uzima kao pravni sljednik NK Sloge. Od 1995. do 1998. klub zamrzava svoj status, a zatim obnavlja rad. Klub je u sezoni 1999./2000. bio član prve Hrvatske nogometne lige.

Nastupi u hnl-u:

1999./2000. 12. mjesto

9 FD Sloga

10

Odlukom većine članova skupštine HNK Vukovara 91, ovaj nogometni klub, koji je osnovan prije 20 godina i godinama predstavljao ponos grada i Vukovaraca, odlazi u povijest. Na ovaj način ugašen je klub koji se prije 15-ak godina natjecao i u Prvoj HNL, a najveći dio svoje povijesti proveo kao hrvatski nogometni drugoligaš.

Istodobno donesena je i odluka o osnivanju nove sportske udruge koja će nositi naziv HNK Vukovar 1991. a koja će se od iduće jeseni natjecati u međužupanijskoj nogometnoj ligi. Vukovarski zaljubljenici u nogomet ističu da je ovakva odluka bila očekivana i plod rada prethodnih godina. Podsjećaju i na niz neriješenih pitanja oko kluba, dugovanja, posudbe, neisplate igrača, isključivanja vode i struje radi neplaćanja računa i niz sličnih stvari koje su obilježile rad HNK Vukovara 91.  

7. NAJBOLJI SPORTAŠI VUKOVARA U 2012.

U organizaciji Zajednice športskih udruga grada Vukovara dodijeljene su nagrade i priznanja najuspješnijim sportašicama, sportašima i sportskim kolektivima u 2012. godini, a ceremonija svečane dodjele održana je u Hrvatskom domu Vukovar.

Za najbolju sportsku ekipu proglašen je Hrvatski veslački klub Vukovar iz kojega dolazi i najbolja sportašica u 2012. godini Ivana Krkljuš. Najbolji sportaš grada Vukovara u protekloj godini je Mario Lacić iz Nogometne škole „Mali Vukovarac“, dok su nagrade za perspektivne sportaše osvojili Tamara Ljikar, članica Šahovskog kluba Vukovar 91, te Srđan Brocić iz Hrvatskog košarkaškog kluba Vukovar.

Pohvale i priznanja primili su i Samanta Karaula (Karate klub Vukovar 91), Ivan Androšić (Boksački klub Borovo), Ivan Tomić (Muški odbojkaški klub Vukovar), Dragana Bijelić (Gimnastički klub Vukovar), Ivana Čolak (Ženski odbojkaški klub Vukovar) i Mario Hutz (Hrvatski rukometni klub Borovo). Posebno priznanje zaslužnom sportskom djelatniku za proteklu godinu uručeno je Eduardu Buliću iz Hrvatskog nogometnog kluba Vukovar 1991.

Predsjednik Zajednice športskih udruga grada Vukovara Ivan Polhert u svom je uvodnom govoru naglasio kako je protekla godina za sport u Vukovaru bila vrlo uspješna, te kako ga raduje što pojedinci, ali i klubovi, iz godine u godinu postižu sve bolje rezultate i plasiraju se u više rangove natjecanja.

"Svi naši klubovi sudjeluju u ligama u kojima je danas postalo uobičajeno da neki od njih doslovce nestaju sa scene, što nije slučaj s vukovarskim klubovima i sportašima i na to smo posebno ponosni. Ono što nas ohrabruje su sve bolji rezultati i sve veća zainteresiranost mladih za sport u gradu, a mi smo ovdje da im to i omogućimo kroz rad naših klubova i udruga", rekao je Polhert.

7.1. Vizija budućnosti Hrvatskog sporta

11

Za nekoliko godina Hrvatska može postati «inteligentna zelena zona u Europi»:srednje razvijena europska zemlja, država razvijenog civilnog društva, europska zona znanja, poduzetništva i prepoznatljive strategije razvitka kroz očuvanje, njegovanje i korištenje svojih neobnovljivih prirodnih resursa.

Sunčana energija, ekološka (alternativna) poljoprivreda, eko-turizam, zaštita eko-sustava s jedne, te ulaganja u obrazovanje, znanost i znanja u najširem smislu, kao i u nove tehnologije i poduzetništvo, s druge strane - Hrvatsku i njeno gospodarstvo lakše će integrirati u suvremene europske i svjetske tokove koji teže razvijanju poduzetništva u slobodnoj tržišnoj konkurenciji.

Sport, kojemu je natjecanje, čini se jednim od dobrih puteva kojima bi trebala ići naša mladost. U sportu stečena iskustva i navike svakako će biti korisne i djelotvorne u svakodnevnom životu i radu. To je, između ostalih, jedan od bitnih razloga da naš sportski i klupski život bude primjeren onom što od sporta i tjelovježbe kao društvo i država očekujemo, te glavni razlog i težnji da postanemo sportska nacija.

U mogućem, opisanom, scenariju razvoja Hrvatske, upravo je sport je jedan od ključnih zamašnjaka takvog tijeka događanja. Pritom se djeca i mladež već u najranijoj dobi odgojno usmjeravaju u zdrave načine života: bavljenje tjelovježbom i sportom, kretanje u prirodnom okružju, vožnja biciklom, negativan stav prema pušenju i ostalim ovisnostima; radost natjecanja i druženja kroz sport, skromnost i solidarnost te osjećaj zajedništva; očuvanje okoliša i svjesnost o ljepoti prirodnih resursa Hrvatske i svijeta; pripadnost velikoj sportskoj obitelji - sportskoj naciji koja kroz takav mentalni sklop promiče svoju kulturu i tradiciju, te stvara prirodan,dojmljiv odnos prema strancu i gostu.

Takva koncepcija i takav odgoj potiču i ekstenzivno stvaranje sportskihklubova i saveza, što doprinosi formiranju zdravog pristupa sportu i životu, a djeci imladeži pruža priliku da se sportom bave zbog radosti tjelovježbe i natjecanja, ali izbog vrhunskih postignuća.

Razvoj hrvatskog sporta treba zasnivati na postojećim resursima, koji će se inadograđivati i unapređivati. To su sportski objekti i prirodno okruženje, te stručnikadrovi. Sportske objekte različite starosti i opremljenosti nužno je tehnološkiosposobiti prema zahtjevima modernog sporta, a ovisno o razvijenosti pojedinihsportova i strategiji razvitka hrvatskog sport. Potrebno je planirati i izgradnju

12

objekata širom zemlje.

8. SPORTSKA NATJECANJA

Natjecanja su osnovna svrha sporta, motiv najvećem dijelu sportaša za treningi nerijetka odricanja, te osobito javni dio njihove djelatnosti. Natjecanja čine sportzanimljivim široj javnosti i omogućuju njegovu komercijalizaciju. Otuda i geslo:važno je natjecati se. Međutim, važno je i pobjeđivati, pa ta želja za što boljimrezultatom potiče razvoj svih sudionika u sportu, pojedinaca, klubova i saveza, razvojsporta općenito. Tako dolazimo do zaključka da natjecanja moraju biti u funkcijirazvoja sporta, pa čak i ona profesionalna jer, ako ništa drugo , ona teže optimalnojprezentaciji sportskih događaja i time, zbog velikog zanimanja, višestruko pozitivnimučincima.

Natjecanja moraju zadovoljiti sljedeće kriterije:- omogućiti zadovoljstvo natjecanja svima koji su za njih osposobljeni, na razininjihove dobi i pripremljenosti;- pravilima i tehničkom provedbom omogućiti pobjedu najboljima i takopoticati razvoj pojedinačnih i grupnih sportskih dostignuća, te ulaganja utrening i pripremu sportaša;- dostupnošću i prepoznatljivošću natjecanja nastojati u njih «uključiti» javnost,barem kao promatrača.

Troškovi natjecanja čine, u nizu sportova, najveći dio troškova jednog kluba.Upravo zato i zahtjevi klubova za sufinanciranje troškova natjecanja, upućenizajednicama sportskih udruga i saveza gradova i općina, nerijetko opterećujumeđusobne odnose i postaju kamen spoticanja. Posljedica je to sve većeg širenjasustava natjecanja, koji su ponekad više izraz nerealnih ambicija javnih uglednikaprivremeno zalutalih u sport, negoli objektivnih zahtjeva razvoja sporta.9.ZAKLJUČAK

U samom zaključku temeljem istraživanja internetskih stranica možemo reći kako je financiranje sporta glavna karika koja povezuje

13

stabilnost dugotrajnog postojanja sportskih klubova, Programe u obrazovanju, te programe školskog i sveučilišnog sporta, treba u cijelosti financirati iz proračunskih izvora.

Pri tome važno je zakonom, utvrditi što su, u financiranju, obveze lokalnih jedinica uprave, a što ministarstava.

Financiranjem iz državnog proračuna, u pravilu, treba:- kompenzirati nedovoljno financiranje u pojedinim sredinama,- izjednačavati standarde za obavljanje djelatnosti,- financijski podržavati programe međunarodnih aktivnosti.

Proračunska sredstva kojima se u cijelosti prate programi kroz sustav obrazovanja,organi lokalne uprave, odnosno Ministarstvo prosvjete i športa, trebaju izravnodoznačivati realizatorima programa.

Programe koje provode sportske udruge, savezi, sportske zajednice i Hrvatskiolimpijski odbor, dijelom će se financirati iz lokalnih ili državnog proračuna, adijelom iz vlastitih izvora. Ustroj sporta, temeljen na udrugama građana ili nevladinimorganizacijama, podrazumijeva neovisnost sporta o državi, a time i neovisne izvorefinanciranja. Sloboda udruživanja treba, ponekad, rezultirati i kreativnošću u stvaranjuvlastitih izvora financiranja. Do tada, dakle do razvijenijeg i bogatijeg društva, država će sportu, o kojem skrbi, dio potrebnih sredstava osiguravati u proračunu, ali će usput,postupno, stvarati i uvjete za financijsko osamostaljivanje sportske djelatnosti.

14

10.LITERATURA

15