Renato Baretić • HOTEL GRAND

SVEZAK 101

RENATO BARETIĆ

Hotel Grand

Renato Baretić Hotel Grand

Copyright © za hrvatsko izdanje Znanje d. o. o. 2016.Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati ili

javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

Po jedan hotelski ručnik s izvezenim logotipom dugujem Maji, Katarini, Jakovu, Vinku, još jednome Vinku, Kruni, Nevenu, Alli, Emiru, Renati i Dariju, još jednome Dariju, Alidi, Dubravki, Sigrid, Alexandri, Ivani, Đurđi, Matasu, Jasni, Andri… i svim drugim, stalnim ili povremenim, gostima hotela Grand.

Autor

3

I

CONDOLEEZO wrote:

Jedva sam ga prepoznao. Tamno sivi kamen kojim mu je bila optočena fasada prizemlja ispjeskaren je i zasljepljujuće bijel, a ostatak, sva četiri kata, obojan je u nešto čudno, nešto između ružičaste i okera, u neku prljavo svijetlu boju koja u proljetno prije­podne blješti jače i od samoga sunca. Svi su prozori gore uokvireni bijelim kamenim gredama i zaklonjeni zelenim škurama što se sjaje kako se samo plastične, lažne škure uz more mogu sjajiti. Sve šljašti, baš kao da se srami sive, zagasite prošlosti. Sjaje, pretpostavljam, i moje oči. Ali, to u njima je samo odraz. Odraz nepunih devet mjeseci koji su mi potpuno odredili život.

I terasa je nanovo popločana i ograđena, a otučeni metalni stolovi i stolice zamijenjeni su laganim pletenim garniturama od bambusa i ratana. Da nema istog onog premalenog parkinga i istih šahtova na istim mjestima, da su posjekli ovih dvanaest palmi i iščupali oleandre, da dolje nije ista ona plaža, da nema polukružne strehe nad ulazom u kavanu i neonskog, doduše novog, natpisa »Hotel GRAND« na njoj, vjerojatno bih ušao ovamo kao u svaki drugi hotel do sad.

Sobe 311, baš kako sam i slutio, više nema. Ni 312. Na trećem katu danas nema nijednoga broja nakon 307, vidi se na zidnoj polici s ključevima. Novi vlasnici su, da bi dobili četvrtu zvjezdicu, pored svega ostaloga morali i porušiti one tanke, tople,

Renato Baretić

4

šupljikave pregrade kojima su komunisti od gotovo svake sobe u starom austrougarskom zdanju napravili po dvije. Malo dasaka, čavala i tapeta, probiješ vrata iz hodnika i — eto ti novog smještaj­nog kapaciteta.

— Onda bilo šta na trećem katu — procijedio sam jedva. Toga me bilo najviše strah dok sam dolazio, da ovdje neću mo ći istisnuti ni glasa iz sebe.

Badava im sve zvjezdice, mogu imati i 44, ali kad takvu curu, tako malu i guzatu, stave na recepciju, onda im fali barem jedna ona partizanska daska u glavi. U ono vrijeme (»moje« vrijeme?) ženska s takvim tenom, tako niska, s tolikim dupetom i tako iz­griženim noktima nije mogla prići ni na kilometar od Granda… Stari Martin, sa staklenim okom, s onim natučenim i natečenim nosom i sa svim kapilarama po njemu, bio je sedam puta više seksi od nje.

Nema, veli, ništa slobodno na trećem. Sajam, kaže i sliježe ramenima, sajam sporta i nautike. Samo dvije prazne sobe u cije­lom hotelu, jedna na drugom i jedna na četvrtom katu. Trgnuo sam se kad mi se učinilo da cijelu vječnost stojim zapiljen u preši­roki bijeli razdjeljak posred njenog tjemena. Drugi kat, ili četvrti? Gore ili dolje? Iznad ili ispod?

— Dajte tu na drugom — promucao sam i izvadio pripremlje­nu osobnu iz unutarnjeg džepa balonera. Iznad mi je bez veze, a ako budem ispod, čut ću barem nečije korake odozgo. Možda i škripu kreveta oko dva u noći, možda neku jeku. Četrnaest godina staru. Ako su i srušili one pregrade od daske i iverice, pravi zidovi, tvrdi i stoljetni, sigurno čuvaju još nešto od svega onoga. Šute, i samo čekaju da ih netko nešto pita. A možda ih i ne treba ništa pitati, možda me sami prepoznaju?

JULIO wrote:

Sorry, stari, a da nisi ti fulo blog? Daj provjeri još jedanput. NHF, al čini mi se da si upo niotkuda. Inače, nickname ti je super, a

HOTEL GRAND

5

i ovo ti je dobro. Kaj je to, roman neki, novela? Malo vuče na »Shining« od Kinga.

CONDOLEEZO wrote:

Nisam fulo, nisam, i ne vuče na Shining. Barem ne bi trebalo. Hvala na sugestiji.

JULIO wrote:

OK, nisi fulo i ne vuče na Kinga. Al meni svejedno nije jasno šta radiš na mojem blogu? Mislim, tu je pun k… ljudi i to mi je cool, to sam i htio, al oni su tu došli da komentiraju moje pisanje a ti to ne radiš. Ti briješ neku svoju briju, zato bi najbolje bilo da otvoriš svoj blog i tam briješ koliko te god volja. Ak ne znaš kak se to radi, ja ti objasnim, može?

TAMIA wrote:

Čovječe, u prvi tren sam i ja pomislila da sam fulala blog! Julio, čini mi se da imaš zgodnog podstanara;))

CONDOLEEZO wrote:

Vidiš kako ženske sve odmah skuže! Julio, neću svoj blog. Tko zna koliko bi mjeseci prošlo dok netko slučajno ne nabasa na njega, a onda javi nekom frendu, ako mu se svidi, pa taj frend nema vremena, pa ovo, pa ono… Zato sam se uselio tebi, ima do­voljno mjesta za obojicu, ima dovoljno uhodane publike, kritički nastrojene, neću ti puno smetati, a dobit ću sigurno od govore na neka pitanja koja me muče u pisanju. Shvati ovo kao kompliment: dva mjeseca surfam po književnim blogovima, i evo, tebi sam se jedinom odlučio ukrcat. Ne hrčem, ne prdim, mogu i skuhat ka­vu ako treba… Nikad u životu nisam pisao ovakvo nešto i imam groznu tremu. Pusti me, pliz, na koji tjedan, čisto da vidim kakve su reakcije ljudi, a i kako ja reagiram na tuđe kritike. Može?

Čitao sam tu ove tvoje stvari i komentare i mislim da si a) turbo pogriješio što si za Božić onako odje… Lanu, ona je samo jedna čedna cura kojoj se ti jako sviđaš, samo bi htjela da si mrvicu

Renato Baretić

6

finiji u pisanju (vjeruj mi, to su najbolje cure za pametne muške!;) i b) tvoja priča »Sekunde«, taj seks u zad njem liftu koji se spušta s prvog Twin Towera, minutu prije cijelog užasa, ej, meni je to najbolje što sam od Hrvata pročitao u zadnjih 20 godina, ozbiljno! Da ne duljim sad, to je možda bila i ključna stvar kad sam odlučio da se baš tebi uselim. To i, čini mi se, najsuvisliji gosti­komentatori.

Ne boj se, neću ti se uvaljivat svaki dan.

TAMIA wrote:

Julio, ne samo da ti je podstanar zgodan, nego ti se još i upucava. Ajde, pusti ga malo, baš je sladak :)))