Repro 3

1

1. LUTHEROV PRINCIP ............................................................................................. 22. KOJE MJERENE VELIČINE DOBIJEMO DENZITOMETRIJSKIM, A KOJE

SPEKTROFOTOMETRIJSKIM MJERENJIMA? .................................................... 53. AMPLITUDNA I FREKVENTNA MODULACIJA .................................................... 74. MOARE ................................................................................................................... 85. SIVI BALANS (SIVI OMJER).................................................................................. 96. PRIRAST RASTERSKIH ELEMENATA U TISKU (DOT GAIN) .................................. 107. RAZLIKA IZMEĐU SUPTRAKTIVNOG I RASTERSKOG MJEŠANJA BOJA.... 138. PREDNOSTI I MANE CILINDRIČNOG SUSTAVA .............................................. 14

(U ODNOSU NA CIE)............................................................................................ 149. CIE KOMISIJA I NJENE PRETPOSTAVKE......................................................... 1610. O-T KONVERZIJA .............................................................................................. 1711. ADITIVNOST CRNE BOJE................................................................................... 1812. GUSTOĆA ZACRNJENJA (OPSEG OBOJENJA) .............................................. 1913. POKRIVENOST POVRŠINE U TISKU ................................................................. 2114. GREŠKA TONA, PROMJENA U SIVOĆI ............................................................. 2215. KADA KORISTIMO UCR, A KADA UCA FUNKCIJU?........................................ 2316. PREDNOST ELEK.RASTRIRANJA NAD KLASIČNIM ....................................... 2417. METAMERIJA....................................................................................................... 2418. TRAPPING (PREUZIMANJE BOJA U TISKU) .................................................... 2519. MACADAMSOVE ELIPSE.................................................................................... 2620. GRASSMANOVI ZAKONI..................................................................................... 2721. RASTERSKO RJEŠENJE BOJA – NEUGEBAUEROV MODEL............................. 2822. ULAZNE I IZLAZNE VELIČINE ............................................................................ 2823. KOLORIMETRIJSKA RAZLIKA........................................................................... 2924. PREVENTIVNA I ADAPTIVNA STANDARDIZACIJA.......................................... 3025. DCI METODA........................................................................................................ 3026. ADITIVNO I OPTIČKO MJEŠANJE BOJA........................................................... 3127. VIŠESTEPENI DIJAGRAM - ??? ......................................................................... 32

Repro 3

2

1. LUTHEROV PRINCIP

− osjet boje u našem oku izaziva EM zračenje valne dužine 380 – 750nm (tzv. bijelo svjetlo)− osjeti nastaju u mrežnici u kojoj se nalaze 2 vrste fotoosjetljivih stanica: štapići i

čunjići - u štapićima i čunjićima se nalaze fotoaktivne tvari koje se pod utjecajemsvjetla kemijski mijenjaju - te se promjene živcima prenose do mozga

− štapići su promjera 2 μm i ima ih puno; osjetljivi su uz male intenzitetzeosvjetljavanja (0,2 luksa); omogućavaju osjet akromatskih boja – osjet svjetline(svjetlo – tamno)

− čunjići su promjera 5 μm i ima ih manje nego štapića; osjetljivi su uz većeintenzitetze osvjetljavanja (30 luksa); omogućavaju osjet kromatskih boja - RGB

− osjet boje moguć je zato što u oku postoje 3 vrste receptora (fotoosjetljivih stanica)koji imaju različitu maksimalnu osjetljivost u 3 spektralna područja: RGB

− npr. ako u oko dođe plavo svjetlo, biti će pobuđeni receptori za plavo, dobivenepromjene prenjeti će se živcima do mozga i doživjeti ćemo plavu boju

− ako u oko dospiju sve tri boje (RGB) većeg intenziteta, doživjeti ćemo bijelu boju− ako u oko dospiju sve tri boje (RGB) manjeg intenziteta, doživjeti ćemo crnu boju

− osjet boje je psihički doživljaj uzrokovan fizičkim podražajem ili stimulansom(dokaz: razni ljudi iste boje vide različito)

− pri opisivanju boje služimo se subjektivnim (psihofizičkim) karakteristikama:

TON− uzrokovan je različitim valnim duljinama i opisuju boju koju osjeća naše oko

Repro 3

3

ZASIĆENJE− karakteristika koja pokazuje stupanj odstupanja boje od akromatske boje iste

svjetline - pokazuje koliki je udio bijele svjetlosti u nekom tonu boje[količina sivog u boji]

− što je boja udaljenija u spektru, to je zasićenje manje− sekundarne boje su manje zasićene od primarnih

SVJETLINA− opisuje sličnost boja s nizom akromatskih boja

− pošto su psihofizičke karakteristike subjektivne (ovisne o promatraču, uvjetimapromatranja...), mjerimo fizikalne veličine koje se na njih nadovezuju:

• ton - dominantna valna duljina• zasićenje - čistoća pobude• svjetlina - luminacija

Repro 3

4

Zašto je uopće bitno mjerenje boje?− za određivanje tolerancija za reprodukciju pojedinih boja u tisku – objektivno

uspoređivanje boja (original – otisak)− prvi uvijet za to su kolorimetrijsko i spektografsko mjerenje boja

− internacionalna komisija za rasvjetu CIE je 1931. standardizirala izvore svjetla− problem je u tome što niti jedan receptor nije univerzalno osjetljiv (u jednom valnom

području barem 2 boje su osjetljive na podražaj)− na tome se bazira LUTHEROV PRINCIP koji kaže da ako želimo neku boju

staviti u neki sistem moramo poštivati 2 otežavajuće okolnosti, a to su :• da nikad nije pobuđen samo jedan čunjić, već barem 2• da je čunjić krivulja standardnog promatrača

− tu se susrećemo s METAMERIJOM, a to je slučaj kada čovjek 2 boje doživljavajednako bez obzira što se njihove krivulje refleksije razlikuju

− iz Lutherovog principa izvedena je krivulja standardnog promatrača

Repro 3

5

2. Koje mjerene veličine dobijemo DENZITOMETRIJSKIM,a koje SPEKTROFOTOMETRIJSKIM MJERENJIMA?

MJERENJE BOJA DENZITOMETRIJSKOM METODOM− mjerenje boja denzitometrijskom metodom obuhvaća mjerenje gustoća obojenja− gustoća obojenja izražava se logaritamskim jedinicama− mjeri se u području od 0,1 – 3,5− denzitometri imaju ugrađeni crveni, zeleni i ljubičastoplavi filter (u tim spektralnim

područjima mjerni uzorci imaju najveću apsorpciju)− filteri imaju definirane spektralne karakteristike

• Y sloj se mjeri LJP filterom• M sloj se mjeri Z filterom• C sloj se mjeri C filterom

− iz izmjerenih gustoća obojenja izračunavaju se koordinate točaka kojima suprikazane boje u dijagramu

− dobivene vrijednosti, koje su relativne u odnosu na standard, unose se u dijagramboja

− ovom metodom mjerimo i postotak pokrivenosti površine na filmu (transparentnomjerenje)

MJERENJE BOJA SPEKTROFOTOMETRIJSKOM METODOM− mjerenje boja spektrofotometrijskom metodom na transparentnim uzorcima (filmu)

obuhvaća mjerenje transmitancija, a na tablici boja i netransparentnim uzorcima(fotopapira) mjerenje reflektancije

− najčešće se mjere transmitancije i reflektancije samo u 3 spektralna područja:plavom, zelenom i crvenom

− vrijednosti reflektancija su ujedno i tristimulusne vrijednosti X , Y, Z• X je stimulusna vrijednost u crvenom području• Y je stimulusna vrijednost u zelenom području• Z je stimulusna vrijednost u plavom području

− iz tih vrijednosti se izračunavaju kromatične koordinate x,y,z i za njih vrijedi da je :x + y + z = 1

− izračunate koordinate x i y za tablicu boja i uzorak, unose se u kromatični dijagram,pa su na taj način vidljiva odstupanja reproduciranih boja od standarda

Repro 3

6

− SPEKTRALNI FOTOMETAR je uređaj koji mjeri promjene u refleksiji i apsorpcijiduž čitavog spektra

− on iz polikromatskog svjetla (bijela svjetlost ili dugina svjetlost sastavljena od višeboja) pomoću optičke prizme ili rešetke izdvaja ono kromatskog svjetlo (točnoodređene valne duljine) kojim se osvjetljava uzorak

− prije početka mjerenja moramo ga kalibrirati pomoću crnog ili bijelog standarda− rezultat mjerenja je spektrofotometrijska krivulja− spektrofotometrijska krivulja omogućuje uspoređivanje boje s originala s onima u

tisku – te krivulje bi trebale biti iste

* spektrofotometrijska krivulja

Repro 3

7

3. AMPLITUDNA I FREKVENTNA MODULACIJA

AMPLITUDNO MODIFICIRANI RAST. ELEMENT(KLASIČNI RASTER)

− bazična karakteristika sistema je linijatura− učestalost pojavljivanja točkica na jedinicu dužine (put) je konstantna, ali je veličina

točkice varijabilna− pokrivenost površine određena je veličinom točkice− ovu modulaciju lako je realizirati, ali postoji problem sa zaokretanjem rastera i

moareom

FREKVENTNO MODIFICIRANI RAST. ELEMENT(STOHASTIČKI RASTER)

− kod nje je učestalost pojavljivanja točkica promjenjiva, a veličina točkica konstantna− točkice su međusobno slučajno razmještene, a veće ili manje zacrnjenje postiže se

sa manjim ili većim brojem točkica na jednakoj površini otiska− kod ovog rastera nema termina linijature− za zadano zacrnjenje izračunava se prosječna frekvencija− ovu modulaciju je teže realizirati jer treba veliku softversku podršku i sofisticirani

medij za otiskivanje− prednost: nema moarea i moguća je bolja reprodukcija sitnih detalja− nove tehnike sa 6,7 boja preporučuju samo FM raster

* amplitudna modulacija *frekventna modulacija

Repro 3

8

4. MOARE

− to je česta pojava u tisku kada se otiskuje nekoliko rastera jedan preko drugoga− do njega dolazi zbog nepravilno postavljenih rasterskih kuteva− izbjegavanje ili smanjivanje moirea postiže se:

• zakretanjem rastera jednog prema drugom• mijenjenjem linijature rastera• primjenom amplitudnne i frekventne modulacije

− moare se najbolje vidi na grubom rasteru

− položaj pod kutem od 45˚ je položaj kod kojeg je greška nepoklapanja rast. točkicanajmanje uočljiva, pa tom kutu pridružujemo crnu boju (najkontrasnija)

− ako na originalu nemamo puno crnih mjesta onda ćemo pod kutem od 45˚ smjestitiZP boju jer je najkontrasnija boja suptraktivne sinteze

− purpurna boja dolazi pod kutem od 75˚− žuta boja dolazi pod kutem od 0˚, jer je na tom kutu moire najuočljiviji, a žuta boja

ima najmanji kontrast na bijelom papiru

Repro 3

9

5. SIVI BALANS (SIVI OMJER)

− sisi balans je optički doživljaj ravnoteže tonova− balans sivog pokazuje da li je postignut uvjet optičke ravnoteže između otisaka triju

osnovnih šarenih boja− u tisku, kontrola sivog balansa izvodi se pomoću kontrolnih stripova− kontrolna polja za balans sivog izrađena su obično tako da se na jedno polje otisnu

rasteri triju osnovnih boja, tako da zajedno daju akromatsku (sivu) boju− tako priređen otisak uspoređuje se s poljem na kojem je otisnut raster prave crne

boje tako da se dobije jednak stupanj sivog− vizualna kontrola sastoji se u tome da se vidi da li je sivi otisak dobiven

otiskivanjem šarenih boja jednako neutralan (akromatičan) kao i sivi otisak dobivenupotrebom crne boje

− na sivi balans djeluje prihvaćanje boje na boju (trapping) i prirast rasterskihelemenata u tisku (dot-gain)

− primjena: kada želimo postići visokokvalitetne reprodukcije

− kao najneutralniji klin uzeli smo onaj sa odnosima (standard):

C : M : Y = 1 : 0,7 : 0,63

− iz Di određujemo RTV C,M,Y, a iz RTV krivulje reprodukcije C,M,Y− svuda na sivom mjestu na slici mora biti postignut taj odnos da bi dobili neutralno sivo

Repro 3

10

6. PRIRAST RASTERSKIH ELEMENATA U TISKU (dot gain)

− veličina rasterske točkice, odnosno njena integralna gustoća na otisku, ovisi ouvjetima koji vladaju u tisku, kao i o uvjetima koji utječu na veličinu rastersketočkice za vrijeme prenošenja tonskih vrijednosti originala kroz reprodukcijski lanac

− do deformacije može doći:• u reprodukcijskoj fotografiji (izrada kopirnog predloška)• u kemigrafiji (izrada TF)• u tisku (izrada otiska)

− ako se točkice povećaju, govorimo o pozitivnoj, a ako se smanje o negativnojdeformaciji; reprodukcijski lanac dovodi u nekim fazama do pozitivne, a u drugim donegativne deformacije; konačan rezultet je gotovo uvijek pozitivna deformacija

GEOMETRIJSKA deformacija− pojam geometrijske deformacije rasterske točkice definiran je pomoću kružnog

vijenca točkice− kružni vijenac rasterske točkice je razlika između površine rasterske točkice koja bi

odgovarala originalu (teoretski definirane rasterske točkice) i rasterske točkice kojaje dobivena u tisku

* pozitivno i negativno deformiranje rasterske točkice

− geometrijska deformacija rasterske točkice je površina kružnog vijenca, anajčešće se izražava u postocima

Repro 3

11

− što je rasterski element manji, veća je deformacija (sve greške očituju se jače nafinom negoli na grubom rasteru)

− ta se pojava može objesniti s dužinom konture rasterskih točkica; grubi raster imamanju dužinu konture negoli fini raster

− mehaničke deformacije rasterske točkice:• izdužena rasterska točkica− rasterka točkica poprima izdužen ovalni oblik− ton točkice ostaje isti− uzrok: neusklađenost cilindara

• dubliranje− pojava kad se pokraj otisnute rasterske točkice pojavljuje još jedna slabija

točkica koja se s prvom točkicom ne pokriva u potpunosti− ton točkice je različit− uzrok: netočno pokrivanje pri prijenosu bojila s gumene navlake

• mrljanje− razmazivanje rasterske točkice− ton točkice ide od tamnijeg do svjetlijeg− uzrok: mahanički utjecaj nakon tiska

Repro 3

12

OPTIČKA deformacija− to je razlika između optički efikasne površine i teoretski definirane relativne

rasterske površine, obično na kopirnom predlošku− ako je nanos boje takav da se rastersko polje počinje zatvarati, dobijemo dojam

kao da integralna gustoća pripada nekom drugom rasterskom polju sa većomrelativnom rasterskom površinom – ta druga površina je optički efikasna površina

− u području tankih nanosa boje, slučaj je obrnut

− integralna optička gustoća rasterskog polja ovisi o:• relativnoj rasterskoj površini na kopirnom predlošku• optičkoj gustoći punog polja• deformaciji rasterske točkice na TF• deformaciji rasterske točkice u tisku

− osjetljivost na optičku deformaciju najveća je pri RTV 70% - 80% jer ljudsko okonajslabije osjeća razliku među njima

− u svim fazama rada postoji geometrijska i optička deformacija rast. točkica, s tim daje optička uvijek veća

− kod točkice koja je otisnuta na papiru možemo imati mahaničko i optičko povećanje

− optičko povećanje ovisi o:• papiru (svjetlo može ući u papir, lomiti se pa tek onda izaći)• ovisi o boji (nanosu)• linijaturi• svijetlu (manje svjetla i točkica djeluje veća jer se manje svjetla reflektira

− Davis – Murray-eva jednadžba:

aD – optički efikasna površinakarakteristika koja procjenjuje RTVonak kako ih vidi ljudsko oko (kolikidio ulazne svjetlosti apsorbirarastersko polje)

Dir – integralna remisijska opt. gustoća

Drs – remisijska opt. gustoća punog tona

Repro 3

13

7. RAZLIKA IZMEĐU SUPTRAKTIVNOG I RASTERSKOGMJEŠANJA BOJA

SUPTRAKTIVNO miješanje boja (suptraktivna sinteza)− zakonitosti koje stvaraju sliku u boji− osnovne boje su: plavozelena, purpurna, žuta (CMY)− suptraktivno miješanje polazi od bijelog svjetla kojem se pomoću filtera oduzimaju

pojedini dijelovi spektra• pomoću Y filtera oduzimamo plavu komponentu svjetla• pomoću M filtera oduzimamo zelenu komponentu svjetla• pomoću C filtera oduzimamo crvenu komponentu svjetla

− totalnom suptraktivnom sintezom (C+M+Y u jednakim omjerima) nastaje CRNA boja

RASTERSKO miješanje boja− sadrži elemente optičkog, suptraktivnog i aditivnog miješanja boja− u rasterskom miješanju boja moduliramo obojenost kombiniranjem i prekrivanjem

rasterskih točkica, zasićenjem ili brojem točkica, dok svjetlinu korigiramododavanjem onih točkica koje su komplementarne osnovnoj obojenosti

• Y točkicama moduliramo plavi osjećaj boje• M točkicama moduliramo zeleni osjećaj boje• C točkicama moduliramo crveni osjećaj boje

− zbog moduliranja i prekrivanja točkica (gdje se radi uglavnom o suptraktivnommiješanju u trikromatskom rasterskom polju) nailazimo na elemente kojiprouzrokuju C, M, Y, R, G, B i skoro crni osjećaj boje, te na neotisnute površine,tako da te rastrirane boje otisnute jedna preko druge u našem oku stvaraju iluzijumnogih drugih boja

− rastersko miješanje boja možemo definirati kao stvaranje osjećaja boja koji suprouzročeni suptraktivnim miješanjem boja, a modulirani su vrlo malim elementima(rast.točkice) tako da ih oko ne može razdvojiti

C

M

Y

RK

B

G

Repro 3

14

8. PREDNOSTI I MANE CILINDRIČNOG SUSTAVA(u odnosu na CIE)

CILINDRIČNI KOORDINATNI SUSTAV− ako su boje opisane sa 3 karakteristike: TONOM (valna duljina), ZASIĆENJEM

(stupanj odstupanja boje od akromatske boje iste svjetline) i SVJETLINOM(udjelom crne boje u određenoj boji) može se prikazati točkom određenom s trikoordinate

TON BOJEodređen je amplitudom tj. kutom između polarne osi i radijusa do točke na obodukruga

ZASIĆENJEprikazano je određenom duljinom tog radijusa

SVJETLINAprikazana je udaljenošću okomite projekcije točke B na vertikalnoj osi točke O kojapredočuje crnu boju

− prednosti: lakše je prikazati ton, zasićenje i svjetlinu boje

TONO

B

Repro 3

15

CIE DIJAGRAM− standardni način prikazivanja boja - to je trokutni dijagram, projiciran u ravninu− spektarske boje nalaz se po krivulji i rubovima krivulje, a realne boje su unutar

dijagrama; položaj spektarskih boja određen je kromatskim koordinatama:

x = XX + Y + Z y = Y

X + Y + Z z = ZX + Y + Z

− mane CIE sustava:• susjedne boje ne možemo razlikovati• ton, zasićenje i čistoću ne možemo odrediti precizno

− prednosti CIE sustava:• može se izračunati čistoća boje (zasićenje)• može se izračunati dominantna valna duljina (ton)• mogu se utvrditi granice područja unutar kojih se mijenja kromatičnost boje

(ta područja ograničavaju elipse tzv. MacAdamsove elipse čija veličina ovisii o položaju boje u kromatičnom dijagramu)

− McAdamsove elipse su i razlog zbog kojeg CIE dijagram ima manu tzv. JND (justnoticiable diference), a to su:

• susjedne boje bi trebalje biti raznolike, ali nisu pa ih ne možemo razlikovati• dominantne valne duljine i čistoću možemo odrediti, ali ne precizno

− glavna specifikacija neke boje po CIE sustavu su njezini koeficijenti, odnosno trojnevrijednosti X, Y, Z kao i koordinate x i y

− budući da u denzitometriji i kolorimetriji možemo mjeriti apsolutne vrijednosti pa je usvezi s time od velike važnosti pitanje tolerancije i grešaka

− tolerancije u JND jedinicama imaju i svoja loša svojstva:• teško je ustanoviti da li vrijednosti x, y, z zaista leže unutar određenog

tolerantnog područja• pri kolorimetrijskim mjerenjima javljaju se greške koje su obično veće od

definiranih tolerancija

0,8

0,6

0,4

0,2

0,00,0 0,2 0,4 0,6 X

Y520 540

560

580

600

620

480

500

0,8

0,6

0,4

0,2

0,00,0 0,2 0,4 0,6 X

Y

C

E B

A

Repro 3

16

9. CIE KOMISIJA I NJENE PRETPOSTAVKE

− na CIE – sistemu bazira se spektrofotometrijska metoda, a postavila ju je CIEinternacionalna komisija za rasvjetu 1931.g.

− komisija je definirala:• geometriju osvjetljavanja• izvore svjetla kojima osvjetljavamo uzorak (A,B,C,D,E)• pojam spektralne osjetljivosti standardnog promatrača• spektralni sastav filtera za dobivanje svjetla

− pretpostavke CIE komisije bile su:1) sve realne boje smještene su unutar dijagrama i definirane su kao pozitivne

vrijednosti kromatskih koordinata x, y2) kromatičnost izoenergetskog izvora E leži u trokutu x, y, z sa koordinatama x i y3) CIE primarne koordinate x, y, z nisu fizičke već imaginarne i njihova je uloga samo

da opisuju smjesu boja4) purpurna boja leži s donje strane trokuta između plave i crvene boje, na pravcu5) komplementarne boje su na presjecištu ravne linije koja ide kroz izvor svjetla i

mjesta promatrane boje do rubne linije6) smjesa 2 boje definirana je točkom koja je na liniji koja povezuje osnovne boje7) boja nastala miješanjem 3 boje definirana je točkom koja je ograničena trokutom

koji gradi 3 osnovne komponente8) ton boje u prostoru boja definiran je valnom dužinom koja odgovara kromatskim

koordinatama promatrane boje i definira izvor svjetla9) čistoća boje (zasićenje) daje se kao omjer udaljenosti od izvora svjetla do boje i od

boje do oboda:

Repro 3

17

10. O-T KONVERZIJA

− rastersku ofsetnu sliku prenosimo na bakrotisni cilindar tako da uzimamo srednjuvrijednost pokrivenosti površine nekog polja određene veličine, na ofsetnoj slici iprema njoj izrađujemo alveole (lončiće) na TF za bakrotisak :

• pomoću računala• pomoću folija (mat folije male granulacije)• elektronskim putem• optičkim putem

Repro 3

18

11. ADITIVNOST CRNE BOJE

− pravilo aditivnosti kaže da je ukupna gustoća punih polja koja su otisnuta jedno nadrugo jednaka zbroju gustoća pojedinih punih polja:

D1,2 = D1 + D2

− u praksi to ne vrijedi jer je često slučaj da je gustoća punih polja otisnutih zajednoznatno manja od zbroja individualnih gustoća zbog aditivne greške

D1 + D2 > D1,2

− uzroci su:• površinska refleksija,• višekratna unutrašnja refleksija• neprozirnost tiskarske boje• otiskivanje boje na boju• rastersko polje (u prozirnoj podlozi stvara svjetlosnu zamku jer se zbog

prozirnosti papira svjetlost ne reflektira na njegovoj površini, nego unjegovoj unutrašnjosti)

− kod četverobojnog tiska važan je redosljed nanašanja boja− aditivna greška je najmanja ako prvo nanesemo cijan, a ostale dodajemo preko

− dodavanjem crne boje ne povećava se optička remisijska gustoća kako bi očekivaliprema pravilu aditivnosti jer ne naliježe idealno na prethodne tri boje

Repro 3

19

12. GUSTOĆA ZACRNJENJA (OPSEG OBOJENJA)

− da bismo postigli željeni opseg obojenja višebojnog otiska, moramo posvetitiposebnu pažnju reprodukciji boja i tonova

− kako su reproducirani tonovi originala na otisku pokazuje ova zavisnost:

Dotisak = f (Doriginal) reprodukcija tonova na otisku je funkcija opsegatj. raspona gustoća na originalu

− krivulja reprodukcije u idealnom slučaju je pravac pod kutem od 45°

− u tisku je ograničena mogućnost postizanja Dmax

• visoki tisak najviše do 1,6• plošni do 1,4• duboki do 1,8

− idealna bi bila reprodukcija samo onih originala čiji ΔD ne prelazi te vrijednosti− iz prakse znamo da je gotovo nemoguće postići da je reprodukcija identična originalu

− ako je ΔDotiska koji neka tehnika može reproducirati manji od ΔDoriginala moramosniziti tonske vrijednosti originala

− da bi se ipak reproducirala cijela skalatonova krivulja reprodukcije tonova moraležati pod kutem manjim od 45°, ali tada ćecijela reprodukcija biti mekša (manjegkontrasta)

Repro 3

20

− u praksi je najčešći slučaj da se svijetli isrednji tonovi reproduciraju do ili preko 45°, atamni tonovi se žrtvuju

− može se raditi i tako da se izradi otisak smanjim kontrastom u svijetlim i tamnimtonovima, a većim kontrastom u srednjimtonovima (1) i obrnuto (2)

Repro 3

21

13. POKRIVENOST POVRŠINE U TISKU

− na rasterskoj slici različiti tonovi originala prikazani su različitim veličinamarasterskih točkica

− veličina rasterske točkice može se izraziti kao postotak pokrivenosti jediničnepovršine ili s integralnom gustoćom zacrnjenja

− kada se izražava s postotkom pokrivenosti površine, onda se ti postoci označavajukao RTV

− tako će npr. 20% RTV označavati takvu veličinu rast. točkica da njihova površinazauzima svega 20% jedinične površine

− pokrivenost površine može biti negativna kod kopiranja na TFpotkopiranje – podosvjetljavanje rasterskih točkica; štavljenje ili razgrađivanjekopirnog sloja ispod rasterskih točkica = negativna deformacija)

Repro 3

22

14. GREŠKA TONA, PROMJENA U SIVOĆI

GREŠKA TONA (HUE ERROR)− određuje nam postotak za koji boja odstupa od idealne, tj. određuje iznos boje gdje

njena refleksija nije ujednačena− izražava se u postocima

L - najmanja optička gustoćaH - najveća optička gustoćaM - srednja optička gustoća

− iznos greške tona određuje se iz količine svjetla koji se reflektira kroz RGB filternpr. mjerimo M: R filter – najmanja optička gustoća (L)

G filter - najveća optička gustoća (H)B filter – srednja optička gustoća (M)

− ako se vrijednost u toku tiska mijenja, mijenja se prihvaćanje boje na boju(trapping)

SIVOĆA BOJE (GREYNESS)− podatkom o odsustvu sivog može se okarakterizirati čistoća pojedine boje− doživljaj boje postaje siv kada reflektira manje svjetla od osnovnih boja sa papira

od onih s kojima je otisnuta− npr. procesna purpurna bi trebala reflektirati kompletni crveni i plavi dio svjetla -

ona postaje siva kada počinje reflektirati manje crvene nego papir na kojem jeotisnuta

− ako je manji iznos sivosti u osnovnim bojama njihova čistoća je veća (manji jeakromatski dio u tim bojama)

− grešku tona i promjenu u sivoći mjerimo denzitometrom sa otiska

Repro 3

23

15. KADA KORISTIMO UCR, A KADA UCA FUNKCIJU?

UCR (under color removal)− UCR metodom smanjuje se udio šarenih boja za određeni postotak− oduzimamo C, M, Y i dodajemo crnu na tamnim mjestima originala− koristi se uvijek kod brzih rotacija− bez učešća UCR imali bi:

3 x 90% RTV (C, M, Y) + 90% RTV (crna) = debeli nanos− sa UCR imamo:

3 x 50% RTV (C, M, Y) + 90% RTV (crna) = 240 % RTV (max)− prednosti:

• brzo sušenje tiskarske boje na otisku (zbog manjeg nanosa bojila)• postiže se veća oštrina reprodukcije• smanjena je potrošnja boje (CMY) – ekonomičnost

UCA (under color adition− primjenjuje se kod velikih vrijednosti UCR-a− postupak suprotan UCR metodi− dodajemo C, M, Y na tamnim mjestima originala da bi pojačali doživljaj boje− koristi se za izradu visokokvalitetnih reprodukcija i u modernom digitalnom tisku

krivulje se podižu u tamnim točkamagdje je dodana crna zbog boljerefleksije svjetla

Repro 3

24

16. PREDNOST ELEK.RASTRIRANJA NAD KLASIČNIM

1) direktno dobivanje predloška2) mogućnost veće korekcije kontrasta3) rasterske točkice su jednakog zacrnjenja po cijeloj površini, oštrije (bolja kopija na

ploču)4) ne moramo prilikom promjene raster fizički mijenjati5) za svaki original proizvoljno mijenjamo kut rastriranja

17. METAMERIJA

− vrlo velika teškoća pri promatranju boja je osvijetljenost, jer uzorak u različitimuvjetima reflektira, odnosno propušta različitu količinu relativne svjetlosne energijepri određenim valnim dužinama

− to znači da istu zelenu boju (ili neku drugu boju) u različitim uvjetima rasvjetevidimo drukčije i obrnuto - u određenim uvjetima rasvjete možemo boje s različitimspektrofotometrijskim krivuljama vidjeti kao istu boju

− metamerijske boje su boje koje imaju različite krivulje, a u određenim uvjetima ihvidimo kao istu boju

− pojava metamerizma koristi se pri reprodukciji višebojnih originala, gdje na otisku,optičkim miješanjem različitih rast. točkica nastaje otisak neke boje originala

− s druge strane pojava metamerizma znači da su u svim uvjetima osvjetljavanjajednake samo one boje koje imaju potpuno identičnu spektrofotometrijsku krivulju

− boje s jednakom krivuljama podudaraju se u svim uvjetima osvjetljavanja, a boje srazličitim krivuljama mogu se u određenim uvjetima rasvjete točno podudarati(original i otisak pri dnevnom svjetlu)

Repro 3

25

18. TRAPPING (preuzimanje boja u tisku)

− trapping označava prihvaćanje boje na boju− što je prihvaćanje bolje, bolja je reprodukcija− boje u tisku su polutransparentne, ne naliježu dobro jedna na drugu pa dolazi do

promjene tona− trapping je rezultat slabog prekrivanja u višebojnom ofsetnom tisku− na trapping utječe:

• debljina sloja prve boje• debljina sloja druge boje• vrsta papira - zbog različite mogućnosti upijanja

− za definiranje standardnog višebojnog procesa potrebno je znati neku mjernuvrijednost trappinga koji će dati realne vrijednosti pogodne za uspoređivanje

− denzitometrom se mjeri refleksija u određenom spektralnom području i izražava sekao gustoća obojenja

− kod otiskivanja treba znati vrijednosti trappinga koji će biti u relaciji sa standardnimprirastom rasterskog elementa u tisku

Preucil-ova jednadžba:

Dop – gustoća boje na bojuD1 i D2 – 1. i 2. nanos boje

− ova jednadžba se koristi kada su uvijeti tiska isti kao i kod probnog otiska (papir,boja) i ako se mjeri istim denzitometrom

Ritz-ova jednadžba:

− ova jednadžba daje veće prekrivanje i identična je u svim uvjetima− mjeri se pomoću denzitometra s filterom komplementarne

veličina otisnutog rasterskog elementa:

ā – ukupna efikasna površina

Repro 3

26

19. MACADAMSOVE ELIPSE

− tolerancije i greške u CIE dijagramu možemo izraziti pomoću krugova ili kugle okotočke koja pripada određenoj boji

− budući da tolerancija mora obuhvatiti sve tri karakteristike boja, odnosno njezinekoordinate, a one imaju različite smjerove, ispravnije ju je izraziti pomoću kugle

− jednake dužine u CIE dijagramu ljudsko oko ne osjeća kao jednake diferencijeizmeđu kromatičnosti različitih boja

− budući da u kolorimetriji (denzitometriji) ne možemo mjeriti apsolutne vrijednosti, odvelike je važnosti pitanje tolerancije i grešaka

− kolorimetrijeske greške i tolerancije izražavaju se u JND jedinicama (just noticiabledifference)

− jedna JND jedinica znači ono odstupanje od boje koje ljudsko oko još ne možeidentificirati - u kromatičnom dijagramu to odgovara polumjeru kugle, odnosnokrugu oko točke

− mjerenja su pokazala da su površine oko tih točaka, kada one odgovaraju JNDjedinicama, elipse, a ne krugovi, a njihova veličina ovisi i o položaju boje ukromatičnom dijagramu

− tolerancije u JND jedinicama imaju i svoja loša svojstva - vrlo je teško ustanoviti dali x, y, z vrijednosti zaista leže unutar određenog tolerantnog područja

Repro 3

27

20. GRASSMANOVI ZAKONI

− kolorimetrijska metoda mjerenja boja bazira se na uspoređivanju boja s bojomnastalom u kolorimetru

− u kolorimetru boja nastaje mješanjem osnovnih boja (svjetala) aditivnom sintezom,za koju vrijede Grassmanovi zakoni:

1) za svaku boju postoji komplementarna bojakada se dvije komplementarne boje pomješaju u odgovarajućem nanosu,dobit ćemo akromatski neutralan doživljaj

2) ako se pomješaju dvije neakromatske boje, stvorit će se osjećaj boje čiji ćeton biti između tonova primarnih boja

3) mješanjem dvije identične boje nastaje smjesa treće boje neovisno ofizikalnom sastavu dotičnih boja (za vladanje neke boje važno je kako onaizgleda, a ne kakav joj je spektralni sastav)

RGB – primarne boje CMY – sekundarne boje W – tercijarna boja

− vektorski pisano:doživljaj nove boje prikazuje se identično kao vektorsko zbrajanje sila, kada senova boja dobiva zbrajanjem, kao smjesa nekih drugih boja

F1 + F2 = (r1 + r2 ) R + (g1 + g2) G + (b1 + b2) B

Repro 3

28

21. Rastersko rješenje boja – NEUGEBAUEROV MODEL

− sadrži elemente optičkog, suptraktivnog i aditivnog miješanja boja− u rasterskom miješanju boja moduliramo obojenost kombiniranjem i prekrivanjem

rasterskih točkica, zasićenjem ili brojem točkica, dok svjetlinu korigiramododavanjem onih točkica koje su komplementarne osnovnoj obojenosti

− rastersko miješanje boja možemo definirati kao stvaranje osjećaja boja koji suprouzročeni suptraktivnim miješanjem boja, a modulirani su vrlo malim elementima(rast.točkice) tako da ih oko ne može razdvojiti

NEUGEBAUER-ovi AKSINOMI1) trobojni osjećaj boje stvori se u trikromatskom rasterskom tisku mješanjem 8

osnovnih osjećaja: C M Y R G B W K2) udio jediničnog rasterskog kvadrata ili površine koja je pokrivena elem.

pojedinih osjećaja može se odrediti pomoću relativnih rasterskih površinatiskarske boje na osnovi izračunatih vrijednosti

22. ULAZNE I IZLAZNE VELIČINE

ULAZNE− one karakteriziraju tvar ili energiju što ih sustav u procesnom prostoru izmjenjuje s

okolinom− one su i informacije o željenom stanju sustava− dijele se na

• upravljane - na njih možemo utjecati da bi u procesnom prostoru zadržalineke optimalne uvijete

• neupravljene – ne utječu na promjenu uvjeta u procesnom prostoru; na nijhse ne može utjecati

• procesne – karakteriziraju materijal i energiju koju dovodimo u procesniprostor (količinu, a ne njihova kem. i fiz. svojstva)

• informacijske – karakteriziraju željeno stanje sustava

IZLAZNE− one karakteriziraju stanje sustava u procesnom prostoru, tj opisuju zbivanje unutar

tehnološke operacije i procesa

Repro 3

29

23. KOLORIMETRIJSKA RAZLIKA

− kolorimetrija je naučna disciplina o mjerenju i uspoređivanju boja− njene metode baziraju se na činjenici da osjet boje u ljudskom oku nastaje pomoću

tri različita receptora, tj. da svaku boju možemo dobiti miješanjem triju osnovnihboja

− pri mjerenju i uspoređivanju boja koristimo kolorimetar− kromatičnost neke boje (ton i zasićenje) može se prikazati u trokutnom dijagramu

za kojeg vrijede Grassmannovi zakoni – važno je kako boja izgleda, a ne kakav jenjen spektralni sastav

B

G

R B

G

R0,100,20

0,300,400,50

0,600,70

0,800,90

0,10 0,30 0,50 0,70 0,90 0,10 0,30 0,50 0,70 0,90

0,900,800,700,600,500,400,300,200,10

r ----------------> r ---------------->

− kromatične koordinate r, g, b dobiju se iz stimulusnih vrijednosti R, G, B

r = RR + G + B g = G

R + G + B b = BR + G + B

r + g + b = 1

− KOLORIMETRIJSA RAZLIKA je prostorna udaljenost između dviju točki kojedefiniraju boje u danu prostoru boja

− kolorimetrijska razlika definirana je izrazom:

− pri tome vrijedi:ΔE < 0.2 razlika se ne vidiΔE = 0.2 – 1 razlika se primjećujeΔE = 1 – 3 rezlika se vidiΔE = 3 – 6 razlika se dobro vidiΔE > 6 razlika je očita

Repro 3

30

24. PREVENTIVNA I ADAPTIVNA STANDARDIZACIJA

PREVENTIVNA− optimiziranje i unificiranje informacija, materijala, proizvoda i tehnoloških operacija

unutar dozvoljenih odstupanja kako bi se povećala kvaliteta proizvoda iproduktivnost

ADAPTIVNA− osiguranje optimalne ravnoteže između sustava u procesnom prostoru i okoline na

osnovu matematičkog modela i linearnog programiranja

25. DCI METODA

− DCI metoda omogućuje da se vidi ukupni pomak u doživljaju boja− vidi se ukupno obojenje (zacrnjenje) svih triju boja jedne na drugoj− razlikujemo pojmove tona, inteziteta (jakosti) i obojenosti

S = (DR + DG + DB) x 100%

− ova metoda daje jedinstvene podatke, da li je boja čista ili ne− metoda počinje od mjerenja svih boja kroz sva tri filtera (RGB)− ako se na filmu mjeri puni ton (D = 3,5), na otisku nije tako

Repro 3

31

26. ADITIVNO I OPTIČKO MJEŠANJE BOJA

ADITIVNO MJEŠANJE BOJA− to je mješanje svjetlosnih podražaja bez selektivne adsorpcje, tj. bez modulacije

pojedinih komponenti prije ulaska u ljudsko oko− to je kombiniranje primarnih podražaja boje koje istovremeno emitiraju primarni

izvori svjetla− ako primarne izvore svjetla dovedemo na bijeli ekran, stvorit će se novi

polikromatski podražaj boje koji će u oku prouzročiti podražaj novih boja

OPTIČKO MJEŠANJE BOJA− ono se bazira na tromosti ljudskog oka i lošoj moći razdvajanja− dolazi do stapanja pojedinih osjeta boja, zbog fizioloških ili psiholoških sposobnosti

za osjet ili doživljavanje boja

Repro 3

32

27. VIŠESTEPENI DIJAGRAM - ???

− 3 najčešća omjera:

C : M : Y

G1 → 1,00 0,70 0,63G2 → 1,00 0,65 0,70G3 → 1,00 0,75 0,58

1. korak:− prvo odaberemo koji nam sivi klin odgovara (u ovom slučaju G2)− mjerimo film za cijan (jer je C konstantan) i otisak (probni klin G2)2. korak:− je određivanje korigiranih vrijednosti pomoću Munsellovog dijagrama− cilj je linearizirati krivulju dodavanjem crne (vrijednost prelazi s 1,4 na 1,8)− kad odredimo korigirane vrijednosti originala vraćamo se na dijagram + gustoća

zacrnjenja 3 otiska3. korak:− crtamo krivulju reprodukcije

− općenita krivulja reprodukcije: pomoću korigirane vrijednosti originala i Dotiska

− krivulja reprodukcije za cijan:

− iz krivulje za sivi omjer i općenite krivulje reprodukcije

− ostale boje M i Y se rade iz prethodno danih omjera (C krivulju množimo somjerom)

M = C * 0,7− krivulje rep. izvatka za Y

Y = C * 0,83