revija za zdravlje

Revija za zdravljeBROJ 1 | 2015. | BESPLATNI PRIMJERAK | ISSN 1849-9287 www.cybermed.hr

Tema broja: Rak dojkePovišena tjelesna temperatura

dojenceta i malog djeteta

Što bi svaki bolesnik s astmom trebao znati

Novosti u lijecenju multiple skleroze

Dermatomikoze

Ospice

Genitalne bradavice

Balanitis

Cybermed | Revija za zdravlje | 2015/1 | 1

2 IZ ORDINACIJE OBITELJSKE MEDICINEKako ostvariti kvalitetan odnos sa svojim liječnikom obiteljske medicine

4 Povišena tjelesna temperatura dojenčeta i malog djeteta

6 Balanitis

11 Ospice

14 Što bi svaki bolesnik s astmom trebao znati

16 ASKA pro – novi lijek iz Belupovog bezreceptnog programa

18 TEMA BROJARak dojke

24 Prevencija raka dojke

27 Mamografija

29 Atipična hiperplazija dojke

30 Q&ARak dojke

32 LABRak dojke i laboratorijske pretrage

35 Hormonska terapija raka dojke

37 Terapijske mogućnosti liječenja koštanih metastaza

39 Pridržavanje preporuka liječnika kod liječenja raka dojke

44 Trudnoća nakon liječenja raka dojke

47 Dermatomikoze

54 Q&ADermatomikoze

55 Genitalne bradavice

59 INTERVJUNovosti u liječenju multiple skleroze

62 ZDRAVA PREHRANA8 povoljnih učinaka češnjaka na zdravlje koje bi svaka osoba morala znati

64 LIJEKOVIAcetilsalicilatna kiselina

Nakladnik:CYBERMED d.o.o.Frana Vrbanića 2210000 Zagreb

E-mail: [email protected]

Glavni urednik: Mr. sc. Dean Delić, dr. med.

Marketing i prodaja oglasa:[email protected]

Dizajn i prijelom:Cat design

Fotografije i ilustracije:Shutterstock, SPL, Elsevier Inc,iStockphoto

Tisak:Stega tisak, Zagreb

Digitalno izdanje dostupno na:www.cybermed.hr/revija_za_zdravlje

Pratite nas na:facebook.com/cybermedhr

Pratite nas na:twitter.com/cybermedhr

Pišite nam na:[email protected]

Sadržaj Cybermed Revije za zdravlje jeisključivo informativnog karaktera te služisamo za bolje razumijevanje određenihzdravstvenih stanja i poremećaja. Specifičniliječnički savjeti se ne pružaju na stranicamaCybermed Revije za zdravlje te se u svakomslučaju za dijagnosticiranje i liječenje bolestiobratite ovlaštenom liječniku, stomatologu i/ililjekarniku. Eventualno korištenje podataka izCybermed Revije za zdravlje suprotno gorenavedenim odredbama i uvjetima, isključiva jeodgovornost čitatelja. Nije dozvoljenopreuzimanje niti jednog dijela sadržaja bezprethodne suglasnosti izdavača.

Oglašavanje određenog lijeka, proizvoda,usluge ili tvrtke u Cybermed Reviji za zdravljene znači da ih ona i preporuča. Prilikom objaveoglasa u Cybermed Reviji za zdravlje oglašivačisu dužni poštivati odredbe Pravilnika o načinuoglašavanja o lijekovima i homeopatskimproizvodima kao i odredbe drugih propisavažećih na području Republike Hrvatske.Slijedom navedenog, nakladnik isključujesvaku odgovornost za moguću štetu nastaluusljed nepoštivanja navedenih odredbi odstrane oglašivača.

Sadržaj

Impressum

2 | 2015/1 | Revija za zdravlje | Cybermed

akav god zdravstveniproblem imate, zamisliteosobu kojoj vjerujete i koja

Vam želi pomoći. Što ste urazgovoru neposredniji to će i Vašodnos s liječnikom biti kvalitetniji.

Ako Vas boli glava i povraća Vamse, recite to baš kako osjećate. Nemapotrebe za uljepšavanjem, niti zauklapanjem vlastitog problema uneki obrazac kakav je opisanprimjerice na nekom internetskomforumu.

Mi liječnici, u ovoj kolumni,obrazovani smo upravo dadokučimo uzrok Vaše tegobe,primjerice glavobolje ili koliki Vamje problem povraćanje. Naravno, što

brže i bolje otkrijemo uzrok, višećemo Vam pomoći, no put dorješenja je često dugotrajan inepredvidiv.

Ne postoje dvije iste glavobolje, pamakar se jednako nazivaju,primjerice migrena, ili imajumedicinsku oznaku G44.Glavobolja Vam je neizdrživa i utom trenutku najveći problem, nomožda već znate kako se s njomnositi. Željeli biste znati hoće lipovraćanje prestati i smijete li ištajesti, no moguće je da će tajproblem jednostavno nestati akodva do tri sata provedete mirujući utamnoj prostoriji. Možda još nikadniste popili ni jedan lijek protivglavobolje, ili naprotiv nosite

lijekove uvijek sa sobom i znate daih trebate uzeti već pri najmanjojnaznaci razvoja glavobolje kojusamo Vi možete prepoznati. Čak tajosjećaj ne možete točno opisati, aliznate da prethodi glavobolji.

Svaki je čovjek jedinstven pa tako iVi. A moj je posao ustanoviti štotreba učiniti baš kod Vas daglavobolja prestane ili se ublaži. Usvakom slučaju da Vam tegoba budemanja.

Temeljem svog iskustva i znanja teonoga što ste mi rekli doći ću donekoliko najvjerojatnijih uzrokavašeg problema. Sva daljnja pitanjapostavit ću Vam radi dodatneprovjere da se radi o onome što mi

Kako ostvariti kvalitetan odnos sasvojim liječnikom obiteljske medicineDr. sc. Miro Hanževački, dr. med.

IZ ORDINACIJE OBITELJSKE MEDICINE

K


se već kod prvih opisa simptomanametnulo kao mogući uzrok.

Zašto baš kod Vas treba učiniti,primjerice EEG(elektroencefalografiju), izmjeritikrvni tlak, uputiti Vas na vađenjekrvi, ili provjeriti imate li upalniproces u sinusima.

Ako mislite da postoji bilo kojiuzrok navedenom problemu, recite.Primjerice, ako ste bili na dugojvečeri i popili previše alkoholnihpića, recite. To će mi puno pomoćida razmotrimo okolnosti podkojima se javila glavobolja, aliistodobno ću doznati više o Vama io tome kako vidite odnos sa mnom.I ne bojte se, nitko neće saznati daste popili previše. A ja Vas nećuispitivati ništa više od onog što jenužno da razumijem nastanakglavobolje ili malo detaljnijestvorim sliku o vašoj navici pijenjaalkohola.

U razgovoru sa mnom koristiteizraze koji su Vam jasni i s kojima se

osjećate najbolje. Ne možetepogriješiti. Pitajte! Ni jedno pitanjenije glupo. Može se samo dogoditida ja tog časa ne znam odgovor.Možda u komunikaciji i samidođete do rješenja uzroka tegobe.

Opća, odnosno obiteljska medicinaje zasebna grana medicine kojapojedincu pruža kontinuiranuzdravstvenu skrb bez obzira nauzrok i prirodu zdravstvenogproblema. Po tome smo tolikorazličiti od svih drugih granamedicine da je na prvi pogled teškoi sagledati važnost te razlike. Drugećete liječnike vidjeti rijetko, samodok rješavate neki specifičnizdravstveni problem. Sa mnom imojim kolegama je drugačije. Kadse ulovimo u koštac s nekim Vašimproblemom i rješimo ga to će bitisamo jedna epizoda našegkontinuiranog kontakta. Kada ćeteimati neku drugu zdravstvenutegobu ili trebati savjet primjerice ouzimanju lijekova ili prehranidođite, recite i pitajte! I opet znajte,baš nitko neće saznati o čemu se

radi, a ja neću ispitivati ništa više odonog što je nužno da razumijemokolnosti Vašeg pitanja iliproblema.

I jasno je da se tijekom vremena svebolje upoznajemo i zapravo živimozajedno. U svakom sljedećemkontaktu sjećat ćemo se i iskustva izprethodnih razgovora. I često će mi,pri rješavanju Vašeg trenutnogproblema, od velike pomoći bitiznanja kojima raspolažem izprethodnih posjeta u drugačijimokolnostima. I opet neću pitati ništaviše od onoga što je nužno i što ćepomoći da riješimo Vaš trenutniproblem kao i da što uspješnijeubuduće sami savladate lakšezdravstvene tegobe.

Čuli ste, primjerice, da bi trebaloprestati pušiti, postići idealnutjelesnu težinu i ne jesti slano. O da,i jesti pet puta dnevno. Kako? Kada?

Pitajte me, pitajte nas obiteljskeliječnike!


ovišena tjelesna temperaturaje najčešći znak akutneinfektivne bolesti dojenčeta i

malog predškolskog djeteta. Uvećine roditelja vrućica djetetauzrokuje brigu i strah da je riječ oteškoj bolesti. No činjenica je da uvelikoj većini slučajeva onapredstavlja tek popratnu pojavunedužnih infekcija koje prolaze bezspecifičnog liječenja (npr.antibiotika). Ipak, u manjempostotku, vrućica može biti znakteških upalnih procesa uorganizmu.

Da bi prepoznali znakove kojiukazuju na stanja koja zahtijevajuneodložni liječnički pregled, i kakobi ispravno i učinkovito pomoglisvom djetetu, potrebno je upoznatise sa temeljnim spoznajama i

preporukama za postupanje uslučaju pojave vrućice. Navedenatema se redovito aktualiziradolaskom prvih jesenskih dana ipovećanjem učestalosti upala dišnihputeva.

Kada mjeriti temperaturu

Uvijek kada se dijete čini toplim,kad je mirnije, cendravo, slabijegapetita ili kada postoje drugi znacibolesti (povraćanje, proljev, kašalj,osip ili drugo). Određivanjetemperature samo opipom djetetavrlo je nesigurno! Primjerice, djecas visokim temperaturama imajuhladne okrajine i čelo zbogzakazivanja centra za reguliranjetemperature. Visoke vrućice mogudovesti do neželjenih posljedica kaošto su dehidracija (tijekom vrućice

se potreba za tekućinom povećava2-3 puta). Najbolji znak manjkatekućine je pojava suhoće usnica ijezika koji postaje bijel.

Kako mjeriti temperaturu

U djece do godine dana preporučase mjeriti temperaturu rektalno (uguzi) stavljanjem užeg dijelatoplomjera (gdje se nalazi živa) oko2 cm u otvor debelog crijeva.Toplomjer se drži dokle god živaraste (obično 2-3 minute). Kod većedjece uži kraj toplomjera se stavlja usredište pazuha, koje smoprethodno posušili, te se potomnadlaktica prisloni uz tijelo.Mjerenje traje 10 minuta. Normalnatemperatura mjerena rektalno jeoko 37,5°C, a pod rukom do 37°C.Ako je dijete aktivno (plač,

Povišena tjelesna temperaturadojenčeta i malog djetetaProf. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

P


hranjenje, kretanje) ili ako je utoplom okruženju ili pretoploobučeno, tjelesna temperatura kojase izmjeri rektalno može dosegnuti i38°C.

Kada i kako snižavatipovišenu tjelesnutemperaturu

Povišena temperatura je jedan odprirodnih načina obrane organizmaprotiv uzročnika infekcije. Stoga sepreporučuje snižavati temperaturutek kada poraste iznad 38°C podpazuhom, odnosno 38,5°C rektalno.Točnije, suvremene preporuke susnižavati temperaturu kada dijetepokazuje znakove klonulosti ipromjene raspoloženja. Tako udjeteta koje veselo trčkara i ima39°C nije nužno dati lijek, dok udjeteta s tek neznatno povišenomtemperaturom ako izgleda umornoi plačljivo treba ga dati.

Temperatura se može snižavatilijekovima i hlađenjem. Od lijekovaje najpogodniji i najmanje štetanparacetamol (u obliku sirupa iličepića) i ibuprofen, pri čemu setreba strogo pridržavati uputstava okoličinama koje se mogu dati. Akose primijeti da dijete ima visokutemperaturu, treba ga odmah

razodjenuti i dati mu lijek zasnižavanje temperature.

Prostorija u kojoj dijete boravi trebabiti rashlađena, a odjevenost štomanja kako bi se omogućilopostupno odavanje tjelesnetemperature u okolicu. Nakondavanja lijeka za snižavanje vrućicepreporuča se pričekati dvadesetakminuta prije negoli dijete počnemohladiti tuširanjem ili kupanjem ukadici. U ovom periodu će lijek zasnižavanje temperature zakočiticentar za drhtanje. Naime, drhtanjeje iznimno moćan način podizanjatjelesne temperature i može sedogoditi da prigodom drhtanjauslijed osjećaja hladnoće kupkedođe do porasta za 1-2 stupnjaumjesto očekivanog pada!Najpogodnije je napuniti kadicu svodom temperature oko 37°C (tj. 2-3 stupnja niže temperature odtemperature tijela) i pustiti da sedijete u njoj igra oko 20 minuta ipolagano hladi. Trljanje alkoholomse ne preporuča (naglo ohlađujepovršinu kože, krvne žile u koži sesuze i daljnje hlađenje je slabije,jedan dio alkohola prodire uorganizam udisanjem alkoholnepare ili kroz kožu). Ukoliko setjelesna temperatura ne snizi,veoma je korisno nakon kupanja

omotati dijete u pelenu ili ručniknamočen u vodu sobne temperature(odstajala voda) i to povremenomijenjati. Postupak snižavanjatemperature treba ponavljati doklegod je potrebno.

Budući da u temperaturi dijete trebamnogo više tekućine (dnevnapotreba za tekućinom se povećava ido dvostrukih količina), veoma jevažno napajati ga čajem, sokom ilivodom sobne temperature. Tekpotom treba zatražiti liječničkupomoć. Nužno je imati kod kućelijek za snižavanje temperature prijenegoli se dijete razboli!

Kada se treba neodložnojaviti liječniku

U dojenčadi, naročito ako je riječ odjeci mlađoj od 3 mjeseca, nakonsnižavanja temperature potrebno jeobratiti se liječniku. U starije djece,ako je temperatura viša od 40°C,preporuča se istoga dana potražitiliječničku pomoć jer ona takođermože biti znakom težih bakterijskihinfekcija. Tresavice (jako drhtanje) uvrijeme porasta temperature i/ililoše opće stanje djeteta svakakonalažu neodložni posjet pedijatru.Izbjegavajte utopljavanje djeteta zavrijeme transporta.


alanitis označava pojavuupalnih promjena na glaviću(glansu) penisa. Ukoliko je

riječ o muškarcima koji nisuobrezani, te promjene se moguproširiti i na kožicu penisa(prepucija) pa tada govorimo obalanoposthitisu, a one takođermogu biti prisutne samo na tomedijelu pa je tada riječ o izoliranomposthitisu. Termin balanitis sekoristi i u žena i u tom slučajuoznačava upalne promjene naklitorisu. Obzirom da se dalekočešće javlja u muškaraca, u ovomčlanku će biti opisana njegovapojava u muškoj populaciji.

Učestalost pojave balanitisa variraod 3-11 posto; iako se može pojavitiu bilo kojoj životnoj dobi, najčešćese pojavljuje u dječaka ili uneobrezanih spolno aktivnihmuškaraca. Ovom stanju doprinosefimoza, tj. suženje kožice penisakoje onemogućava provlačenjekožice preko glavića penisa iuzrokuje nakupljanje produktalojnih žlijezda (tzv. smegme) ibakterijsku kolonizaciju, kao ioskudna higijena.

Uzorci pojave ovog stanja sumnogostruki – od različitihinfektivnih čimbenika, iritansa pasve do specifičnih stanja kože kojamogu uključivati ovu regiju.Uzročnike balanitisa dijelimo iinfektivne i neinfektivne.

Infektivni čimbenici koji senajčešće povezuju s pojavombalanitisa su:• gljivična infekcija: Candida spp.,

Malassezia furfur;• bakterijska infekcija:

Beta-hemolitički streptokoki

grupe B i A, Staphyloccocus aureus, Bacteroides spp., Fusubacterium, Neisseria gonorrhoeae, Chlamydia trachomatis, Gardnerella vaginalis, Treponema pallidum;

• virusna infekcija: Herpes simplex virus (HSV) (pri čemu dolazi do pojave genitalnog herpesa koji se manifestira pojavom inflamiranih papula, nakon čega slijedi razvoj mjehurića – vezikula koje rupturiraju te nastaju bolne erozije), Humani papilomavirus (HPV);

• parazitarna infekcija: Trichomonas vaginalis, Borrelia vincentii, Borrelia burgdorferi.

Neinfektivni čimbenici koji senajčešće povezuju s pojavombalanitisa su:• iritansi: sapuni, detergenti,

lubrikanti, prezervativi, spermicidne kreme;

• trauma bilo koje vrste;• toksični agensi, primjerice

podofilin koji se koristi u terapiji kondiloma;

• alergijska reakcija na lijekove, najčešće na tetracikline i sulfonamide;

• specifične kožne promjene koje mogu zahvatiti penis: kontaktni dermatitis, seboreični dermatitis, dermatitis artefacta, psorijaza, lichen planus, lichen sclerosus, Reiterov sindrom, intraepitelne neoplazije;

• ostala stanja: zatajenje srca, ciroza jetre, nefroza, imunosupresija, šećerna bolest, pretilost, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis.

Kao i svaka upala, balanitis/balanoposthitis može imati akutni ikronični tijek.

Akutni balanoposthitis najčešće sepovezuje sa sljedećim čimbenicima:infekcijom, traumom, kontaktnomalergijom, retencijom smegme tetoksičnim čimbenicima. Dijelimoga na akutni alergijskikontaktni balanoposthitis(nastaje kao reakcija na tvari koje seapliciraju na glans), akutniinfektivni balanoposthitis(nastaje zbog infektivnogčimbenika), ulcerozni balanitiste balanitis gangraenosaphagedaenica (češće nastaje udijabetičara te ga uzrokujuinfektivni čimbenici). Bitno jenaglasiti kako je gangrenoznibalanopostitis vrlo ozbiljno stanjekoje zahtijeva hitan i ozbiljanterapijski pristup jer ono možeunutar 1 do 2 dana rezultiratigangrenom (odumiranjem) penisa.

Kronični balanitis čine sljedećientiteti: balanoposthitiscandidomycetica (uzrok jegljivičnog podrijetla, prisutne suljuske bjelkaste boje, crvenilo tenaslage sirastog izgleda),balanoposthitis diabetica(nastaje u dijabetičara u kojih zbogpovišene razina glukoze u krvi ineprimjerene higijene dolazi dorazvoja upale uz najčešćeguzročnika Candidu albicans),balanitis erosiva circinata(pojavljuje se u sklopu Reiterovogsindroma ili samostalno) tebalanitis keratotica etpseudoepitheliomatosa(atrofični balanitis koji nastaje kaoreakcija tkiva na infekciju).

Klinička slika ovisi o uzročnomčimbeniku, neki od simptoma susljedeći:• ružičaste ili crvenkaste

BalanitisMaja Kovačević, dr. med.

B


jednostavni balanitis

erozivni balanoposthitis

lezije

gangrenoznibalanoposthitis

genitalniherpes

papule

rupturiranevezikule(mjehurići)

atrofičnibalanoposthitis


promjene na penisu koje mogubiti glatke, točkastog izgleda te se mogu ljuštiti;

• crvenilo, pojačana osjetljivost te oteknuće glavića;

• iscjedak iz penisa;• osjećaj svrbeža i nelagode;• bolnost prilikom prevlačenja

kožice preko glavića;• erozije, ragade, ulceracije;• otežano mokrenje uz pojavu

peckanja (ukoliko dođe do pojave uretritisa);

• povećani limfni čvorovi u preponama;

• impotencija.

Komplikacije balanitisa uključujufimozu (otežano, ili potpunoonemogućeno, prevlačenje kožice

preko glavića penisa), celulitis(difuzna gnojna upala kože ipotkožnog tkiva), uretritis (upalamokraćne cijevi) i meatalnu stenozus retencijom urina (suženje otvoramokraćne cijevi uz zadržavanjeurina). U slučaju pojavekomplikacija, indicirana jesistemska antibiotska terapija, anerijetko i kirurški tretman.

Dijagnoza se obično postavlja natemelju kliničke slike, a ukolikosumnjamo da je infektivni agensdoveo do pojave ovog stanja,indicirana je ciljana laboratorijskadijagnostika uz uzimanje obriskapenisa i/ili uzorka krvi (primjericeza serološku dijagnostiku sifilisa isl.).

Terapijski cilj je uklanjanjeinfekcije i prevencija komplikacija.Najčešće je riječ o topičkoj terapiji ito u obliku topičkih antibiotika,antimikotika, kortikosteroida, iliimunomodulatora. U slučajuiritacije, potrebno je izbjegavatisapune prilikom pranja te koristitineutralnu kremu za njegu(primjerice s dodatkombepanthenola).

Ukoliko se stanje često ponavlja,nije isključena ni mogućnostcirkumcizije (obrezivanja). Dakako,osim regulacije kožnih promjena,potrebna je i regulacija stanja koje jedovelo do balanitisa (primjericeukoliko je riječ o dijabetesu, cirozijetre, Crohnovoj bolesti i sl.).


Balanitis XeroticaObliterans

Ukoliko lichen sclerosus etatrophicans zahvati glans penisa,dolazi do stanja koje nazivamobalanitis xerotica obliterans.Najčešće se pojavljuje uneobrezanih muškaraca srednježivotne dobi. Bolest jemultifaktorijalna. Početak jeasimptomatičan uz pojavu blagogeritema. Kako stanje napreduje,dolazi do pojave atrofičnihbjelkastih plakova koji se najčešćenalaze na glansu i prepuciju, uzprisutnost svrbeža i peckanja(atrofični balanitis). U kasnijimstadijima dolazi do adherencijeglansa uz prepucij, otežanog ibolnog mokrenja te bolnih erekcijauz smanjenu seksualnu funkciju. Ukonačnici ovo može dovesti dofimoze i parafimoze (nemogućnostretrakcije prepucija preko glansa pričemu dolazi do edema, otežanecirkulacije i moguće gangrene).Također, uz ovo stanje se opisuje ipojava skvamocelularnogkarcinoma penisa pa stoga onozahtijeva ozbiljan terapijski pristup iredovite kontrole. Dijagnoza sedokazuje uz pomoć kliničke slike ihistološkog preparata, a terapijauključuje topičke i intralezijskekortikosteroide, imunomodulatore,CO2 laser i cirkumciziju. Bolest imačesto kroničan i progresivan tijek.Cirkumcizija u ranoj životnoj dobimože dovesti do smanjenja

učestalosti ovog stanja, obzirom dase ono pojavljuje u neobrezanihmuškaraca.

Balanitis CircumscriptaPlasmacellularis (Zoonovabolest)

Plazmacelularni balanitis jeidiopatska, rijetka dermatoza kojase pojavljuje u odraslih muškaraca.Manifestira se solitarnim,crvenkasto-narančastim plakomsjajne površine uz mogućnostpojave žućkastih areala točkastogizgleda praćenih blažim osjećajemsvrbeža i nelagode. Moguća jepojava i erozija (erozivni balanitis)te vegetacija. Obzirom na mogućupovezanost sa Queyratovomeritroplazijom (in situ skvamoznikarcinom penisa), potrebna jeposebna pažnja prilikomdijagnostične obrade, kao i redovitekontrole. Analogno stanje se možepojaviti i u žena, na vulvi. Potrebnoje učiniti biopsiju promjene kako bise histološki verifiricala dijagnoza.Terapijske opcije uključujuprimjenu topičkihimunomodulatora, intralezijskuaplikaciju interferona alfa, CO2laser, YAG laser, fotodinamskuterapiju te u konačnici cirkumcizijukao zlatni standard u terapiji.

Balanitis circinata

Balanitis circinata je najčešćamukokutana manifestacija

Reiterovog sindroma kojegobilježavaju artritis (upalnepromjene zglobova), konjuktivitis(upalne promjene spojnice oka) inegonokokni uretritis (upalamokraćne cijevi). Postoje dva oblikaReiterovog sindroma – urogenitalniili venerični oblik (uz uretritisnakon seksualnog kontakta, najčešćiuzročnik Chlamydia tractomatis) tedijaroični oblik (nakon crijevneinfekcije). Balanitis circinata semanifestira pojavom sivkastobijelihtočkastih areala koji se sprogresijom međusobno spajaju uerozije nepravilnog, bizarnog oblikapraćenih osjećajem svrbeža ipečenja (erozivni balanitis).Također, balanitis circinata se možepojaviti i samostalno. U terapiji sekoriste topički kortikosteroidi itopički imunomodulatori uz vrlodobre terapijske rezultate.

Balanitis keratotica etpseudoepithelimatosa

Riječ je o kroničnoj upali glansanastaloj kao reakcija tkiva nainfekciju. Humani papilomavirus(HPV) je najčešće opisan uzročničimbenik. U kliničkoj slici nalazimobezbolne kruste sjajne površine ikeratotične naslage na glansu.Obzirom na povezanost s HPV-om,bitno je diferencijalno-dijagnostičkiisključiti kondilome i karcinompenisa. Terapijske opcije uključujuelektrokauterizaciju, CO2/YAGlaser te kiruršku eksciziju promjena.

Posebni oblici balanitisa


spice, poznate i kao morbilliili dobrac, vrlo su zaraznavirusna infekcija koja se

najčešće pojavljuje u dječjoj dobi, aočituje se vrućicom, kašljem,kataralnim simptomima,konjunktivitisom, enantemom(Koplikove pjege) na sluzničkojpovršini obraza i usana temakulopapuloznim osipom koji seširi cefalokaudalno (od glave premastopalima). Dijagnoza se najčešćepostavlja na temelju kliničke slike.Liječenje je suportivno, a cijepljenjeje vrlo učinkovito u sprječavanjuoboljevanja od ospica.

Svjetska zdravstvena organizacija(SZO) zadala si je kao ciljiskorjenjivanje ospica pomoću živog

atenuiranog cjepiva. Međutim, da bise spriječilo izbijanje epidemijeospica potrebno je da više od 95posto stanovnika bude cijepljenjoprotiv ospica.

Ospicama se godišnje u svijetuzarazi oko 45 milijuna ljudi, a 1 do 2milijuna zaraženih umre. Ospice sezbog rutinskog cijepljenja udjetinjstvu rijetko pojavljuju urazvijenim zemljama.

Etiologija i epidemiologijaospica

Ospice uzrokuje nesegmentirani,jednolančani negativni RNK virusiz roda Morbillivirus i porodiceParamyxoviridae.

Virus ospica je izrazito zarazan, aširi se uglavnom sekretom iz nosa,grla i usta tijekom prodromalnog iliranog eruptivnog stadija, odnosnokapljičnim putem. Bolesnik jezarazan nekoliko dana prije pojaveosipa te još nekoliko dana nakonpojave osipa. Nakon povlačenjaosipa bolesnik nije zarazan. Inače,ljudi su jedini rezervoar virusaospica.

Žene koje su preboljele ospice ili secijepile protiv ospica prenoseimunitet (u obliku protutijela)svojem djetetu; ovaj imunitet trajetijekom većeg dijela prve godineživota. Potom je, međutim,osjetljivost prema infekciji visoka.Nakon preboljelih ospica osobastječe doživotni imunitet.

OspiceMr. sc. Dean Delić, dr. med.

O


Simptomi i znakovi ospica

Nakon inkubacije ospica kojaobično traje 7 do 13 dana, započinjeprodromalni stadij bolesti koji seočituje vrućicom, kataralnimsimptomima, kašljem,konjunktivitisom i fotofobijom(vrućica + KKK + F). Bolest jenajviše zarazna tijekom ovograzdoblja.

Dva dana nakon prodromalnogstadija bolesti javljaju sepatognomonične Koplikove pjege,najčešće na sluzničkoj površiniobraza nasuprot 1. ili 2. gornjegkutnjaka. Koplikove pjege izgledajupoput zrnca bijelog pijeskaokruženih crvenkastim areolom.Ove promjene mogu biti opsežne,stvarajući difuzni šareni eritem nasluzničkoj površini obraza. Svakakotreba spomenuti da se one mogujaviti i na drugim sluznicama utijelu poput spojnice oka i vagine.Također dolazi i do grlobolje.

Osip se pojavljuje 3 do 5 dananakon prvih simptoma, odnosno 1do 2 dana nakon pojave Koplikovihpjega. Počinje ispred i ispod ušiju tena lateralnim stranama vrata uobliku nepravilnih makula kojeprelaze u papule. Kroz 1 do 2 danaosip se proširuje na trup iekstremitete, a na licu počinjeblijediti. Kod težih oblika bolestimogu se pojaviti petehije iekhimoze.

Na vrhuncu bolesti temperaturamože biti viša od 40°C, praćenaperiorbitalnim edemom,konjunktivitisom, suhim kašljem,opsežnim osipom, umorom teblagim svrbežem. Opći simptomi iznakovi težinom odgovarajuintenzitetu osipa i variraju upojedinim epidemijama. Nakon 3do 5 dana dolazi do pada

temperature, poboljšanja općegstanja bolesnika te povlačenja osipana mjestu kojeg zaostaje bakreno–smeđa boja kože koja se ljušti.

Imunokompromitirani bolesnici nemoraju imati osip, a u njih se možepojaviti teška, brzo progedirajućagigantocelularna pneumonija.

U bakterijske superinfekcijeubrajaju se upala pluća, upalasrednjeg uha, kao i druge infekcije.Ospice jednako tako uzrokujuprolaznu supresiju imunološkereakcije odgođenehipersenzitivnosti što može dovestido pogoršanja aktivne tuberkulozete privremeno onemogućiti reakcijuna tuberkulin i histoplazmin ukožnim testovima. Na bakterijskusuperinfekciju treba posumnjati akopostoje znakovi zahvaćenostiorgana ili ako nastane relapsvrućice, leukocitoze ili umora.

Upala pluća je ozbiljna komplikacijaospica, te je odgovorna za 60 postosmrtnih slučajeva povezanih sospicama.

Komplikacija ospica koja je takođervrlo opasna je encefalitis koji sejavlja u 0,5 posto zaražnih. Dooporavka od encefalitisa dolazi zaotprilike tjedan dana, no encefalitismože potrajati i dulje uzrokujući ismrt. Nažalost, 15 posto bolesnika sencafalitisom umre.

Nakon regresije bolesti može sepojaviti akutna trombocitopeničnapurpura praćena blagom sklonostikrvarenju, iako ponekad krvarenjemože biti i teško.

Subakutni sklerozirajućipanencefalitis (SSPE) je kasnakomplikacija ospica.

Dijagnosticiranje ospica

Klinička dijagnoza se možepostaviti na temeljukarakterističnog osipa ipatognomoničnih Koplikovih pjega.

Serološko testiranje jenajprimjenjivanija metodalaboratorijske dijagnostike. Jednakotako, za dijagnosticiranje ospica semogu koristiti i reverzna reakcijalančane polimeraze (rPCR) izobriska ždrijela ili uzoraka urina,odnosno izolacija virusa nastaničnim kulturama.

Liječenje ospica

Liječenje ospica je suportivno. Nepostoji specifična antivirusnaterapija za ospice. Antibiotskaterapija za bolesnike sasekundarnom bakterijskominfekcijom pomaže u smanjivanjumortaliteta.

Svjetska zdravstvena organizacija(SZO) preporuča vitamin A zadjecu stariju od 12 mjeseci, u doziod 200.000 I.J. dnevno tijekom dvadana.

Prevencija ospica

Ospice je moguće spriječitiprocjepljivanjem tzv. MO-PA-RUcjepivom (od lat. morbilli, parotitis,rubeolla; u eng. izvorniku MMR, odmeasles, mumps, rubella).

Djeca trebaju primiti dvije dozeovog cjepiva: prvu u dobi od godinudana, te drugu između četvrte išeste godine.

U Republici Hrvatskoj se uobaveznom programu cijepljenjaveć dugi niz godina koristi MO-PA-RU cjepivo.


stma je kronična upalnabolest dušnica ili bronhakoje se zbog upale suzuju na

različite nespecifične ili specifičnepodražaje. Nespecifični su podražajivirusne infekcije, onečišćenje zraka,hladni i suhi zrak, tjelesni napor kojiizaziva veću potrebu za kisikom iradom disanja, a specifični supodražaji različiti alergeni (u osobakoje kao podlogu astme imajualergiju). Upala je bezbolna, alitendira napredovanju ako se nesuzbija. Dušnice se mogu suziti takoda se protok zraka smanji za 20-25posto, ali da bolesnik još uvijek neosjeća većih tegoba.

Da nešto nije u redu, bolesnikshvaća tek kada osjeti stezanje ilisviranje u svojim grudima, zaduhuili suhi napadajni kašalj. Takveepizode mogu biti kratkotrajne, od

par minuta do par dana, čak moguproći same od sebe, a bolesnik možeosjećati duga razdoblja mira, pa čak ipomisliti da mu nije ništa. Ako jedijagnoza astme pouzdana,postavljena i potvrđena od liječnika,treba voditi računa da jepridržavanje propisane terapije jakovažno. Samo u dosta rijetkimslučajevima liječnik će prosuditi dabolesnik ima tzv. povremenu iliintermitentnu astmu, tj. takav blagioblik u kojem su smetnje rijetke,npr. svega nekoliko puta godišnje,blage, i brzo prolaze same od sebe ilijoš brže uz uzimanje inhalacijeVentolina (salbutamol). U ovihbolesnika upala je slabog intenziteta,pretežito stacionarna, a neprogresivna, te se može donijetitakva procjena da je u terapijidovoljno uzeti bronhodilatator(salbutamol) prema potrebi. U tom

slučaju može se dogovoriti sbolesnikom da se osloni samo nauzimanje Ventolina po potrebi.Ventolin (salbutamol) se nalazi uobliku suspenzije stlačene s potisnimplinom u inhaleru (pumpici) i valjaga uzeti u dozi od 2 do 4pojedinačnih potisaka, pomogućnosti preko komore zainhaliranje, npr. Volumatic-a,Babyhaler-a, Aerochamber-a, uzprethodno obavezno dobroprotresanje pumpice kako bi sesupsenzija i potisni plin dobroizmiješali.

Najčešće upala ipak napreduje, pričemu bolesnik i ne mora imatineprekidne smetnje, već onenadolaze s vremena na vrijeme uzodređene, već spomenute podražaje.Učestalije smetnje, nepotpuniodgovor na Ventolin, smetnje u

A

Što bi svaki bolesnik s astmom trebao znatiPrim. Darko Richter, dr. med.


naporu, kašalj ili otežano disanjepred jutarnje sate, te lošaspirometrija, svaki pojedinačno, aosobito u kombinaciji, ukazuju dapred sobom imamo tzv. perzistentnuili trajnu astmu, koja zahtijeva trajnuprotuupalnu terapiju.

Osnova protuupalne terapije suinhalacijski kortikosteroidi:beklometazon, budesonid,flutikazon, ciklesonid, i dr. Odperoralnih lijekova suvremenualternativu, iako manje potentnu,pruža montelukast. Potonji se češćedaje kao nadopuna inhalacijskimkortikosteroidima, nego kaomonoterapija.

Odbacivanje ili zanemarivanjeprotuupalne terapije, bez obzira skojim izgovorom, vodi u lošukontrolu astme i silno povisuje rizikpogoršanja, od kojih neka mogu bitinagla i opasna po život. Najčešći suizgovori da se pacijent osjeća dobro,da će radije trpiti malo simptoma,koje ionako stavi pod kontrolusalbutamolom (Ventolin), nego se“trovati” kortikosteroidima, i sl.. Tosu vrlo opasne teze koje dolaze izsvijeta neinformiranosti, ignorancijeili tzv. besplatnih savjeta raznihneovlaštenih skrbnika za tuđezdravlje koji imaju neobjašnjivu,najčešće nesvjesnu potrebu nekomškoditi, misleći da empatija iprijateljska riječ mogu zamijenitiinhalacijski kortikosteroid. Astmanije nikakva psihogena bolest. Čak,štoviše, makar i postoje bolesnicikoji imaju osjećaj jačih tegoba kodpsihogenih podražaja, a što je inačeslučaj skoro sa svim kroničnimbolestima, postoje i oni kojirazmjerno slabo predosjećajupogoršanje sve dok ono ne postanekritično.

Astma se može pogoršati naglo, i uroku od nekoliko minuta dovesti doteškog dišnog zatajenja, pa i smrti.

Najčešće je riječ o neredovitom,slabom ili nikakvom uzimanjuprotuupalne terapije, što ne odražavaništa drugo nego nepoznavanjeprirode bolesti, ili negativizamprema stvarnosti. Osobito su uriziku oni bolesnici koji imajurazmjerno duge faze mira, prestanuuzimati protuupalnu terapiju, i onda,u jednom času dožive masivnuekspoziciju alergenu i pri tomereagiraju teškombronhoopstrukcijom – suženjembronha i lučenjem guste bistre sluzikoja može ugušiti bolesnika bezizgleda da mu se efikasno pomogne.Takvi su slučajevi opisani kodintenzivnih peludnih aktivnosti uproljeće ili jesen, ili nagloj većojkoličini prašine (grinja). Takav jedogađaj krajnje izuzetan ukolikopacijent makar malo pazi dakontinuirano uzima protuupalnuterapiju.

U nekim slučajevima bolesnik neosjeća postupno pogoršavanje, a inačezanemaruje protuupalno liječenje, i ujednom se času nađe onkraj točke ukojoj je svakom, pa i njemu samomjasno da mu je jako loše. Naravno da jeu takvim situacijama prva mjeradavanje inhalacije Ventolina(salbutamol). Međutim, tešku greškupredstavlja oslanjanje na više-manjestalnu intervenciju tim lijekom uzzanemarivanje protuupalne terapije,jer je to otvoreni poziv za pogoršanje izkojega je pacijenta teško spašavati.Protuupalnom se terapijom suzbijaupala, onemogućuju nagla pogoršanjai smanjuje, pa čak i eliminira potrebaza Ventolinom. Ventolin u velikimdozama, koje su u pravilu potrebnekod astmatskog napada, ima obligatnei vidljive nuspojave nakardiovaskularnom sustavu: ubrzanjerada srca i lupanje srca te pad krvnogtlaka, što u kombinaciji s nedostatkomkisika zbog dišnog problema možesmrtno završiti.

Jedna od češćih zabluda bolesnika sastmom jest da, ako više nije dijete,inhalacijske lijekove iz pumpica netreba uzimati uz pomoć komore ilipomagala za udisanje. Izravnoinhaliranje stlačenih lijekova izpumpica vrlo je neefikasno liječenje,jer samo neznati dio, najviše 10posto, konačno uđe u pluća. Ostalidio lijeka zabije se u usta i ždrijelo, as tog mjesta može prouzročiti višenuspojava, nego koristi.

Zato treba jako dobro voditi računao tome da se inhalacijskikortikosteroidi i osobito Ventolin(salbutamol) inhaliraju pravilno uzpomoć komore za inhaliranje. Novijioblici nekih inhalacijskihkortikosteroida su stlačene otopine,a ne suspenzije, s nižim potisnimtlakovima, i vješto educiranibolesnik može ih inhalirati izravno(npr. ciklesonid), ili dolaze u novimnapravama koje prate pacijentovudah i same se aktiviraju kod usisnesile koju stvara bolesnikov udah(“stari” beklometazon “u novomruhu”). Neki inhalacijskikortikosteroidi dolaze u oblikupraška za inhaliranje u tzv.diskusima ili drugim napravama,npr. turbuhaleru.

S obzirom da Ventolin dolazi jedinou obliku stlačene suspenzije upumpici, ili kao otopina zainhalaciju na električni inhalator,bitno je naglasiti da, osobito uastmatskom napadu, nema velikekoristi od paničnog pritiskanjapumpice Ventolina u usta bolesnika,jer on jedva diše, a nema nitikoncentracije, niti vremena, nitisnage da sinkronizira potisak napumpicu s vlastitim udahom. Zato jeod izuzetne važnosti naglasiti nužduda se Ventolin uzme preko komoreza inhaliranje, ili, ako za to postojemogućnosti i dovoljno vremena, naelektrični inhalator.


studenom 2015. godineBelupo je proširio paletuOTC proizvoda s novim

lijekom pod nazivom ASKA pro.Lijek spada u skupinu lijekova kojise zajednički nazivaju antitrombotici, odnosno inhibitoriagregacije trombocita.

Osnovna djelatna tvar lijeka ASKApro je acetilsalicilatna kiselina udozi od 100 mg.

Mehanizam djelovanjaacetilsalicilatne kiseline zasniva sena sprječavanju agregacije tj.nakupljanja trombocita.Pretpostavlja se da acetilsalicilatnakiselina ima i druge inhibitorneučinke na trombocite pa se stogakoristi u mnogim vaskularnimindikacijama.

ASKA pro, tablete koriste se zasprječavanje srčanog i moždanogudara u bolesnika koji su već prebo-ljeli srčani, odnosno moždani udar.Također se primjenjuje zasprječavanje stvaranja krvnihugrušaka nakon određenih vrsta operacija na krvnim žilama kako bise krvne žile proširile ili postaleprohodne.

Lijek je namije-njen dugotraj-nom liječenju iprije prvoguzimanja ovoglijeka potrebnoje potražitisavjet liječnika.Tablete imaju

želučanootpornu ovojnicu kojasprječava nadraživanje sluzniceželuca. Tablete ASKA pro dostupnesu u ljekarnama.

Prije upotrebe pažljivo pročitajteuputu o lijeku, a o rizicima inuspojavama upitajte svog liječnikaili ljekarnika.

ASKA pro – novi lijek iz Belupovogbezreceptnog programa

U


ak dojke najčešća je zloćudnabolest u žena, a gotovo svakaosma žena oboljeva od raka

dojke. Rak dojke je drugi po reduvodeći uzrok smrti od raka u žena,odmah iza raka pluća. Trebaistaknuti da rak dojke čini oko 23posto svih karcinomadijagnosticiranih u žena. Karcinomidojke u muškaraca čine manje od 1 posto svih slučajeva raka dojke.Inače, svake godine diljem svijetarak dojke se dijagnosticira u više odmilijun žena.

Prema procjenama, rak dojke je uSAD-u u 2013. godinidijagnosticiran kod oko 232.340žena i 2.240 muškaraca. UHrvatskoj godišnje od raka dojkeoboli oko 2.500 žena i oko 25muškaraca. Obzirom da kod nas odraka dojke godišnje umre oko 900

žena, rak dojke se smatrajavnozdravstvenim problemom, pase stoga ulažu veliki napori kako uranom otkrivanju te bolesti, tako i unjenom liječenju. Inače, trebapripomenuti da postoje velikerazlike u učestalosti raka dojkemeđu pojedinim zemljama, pa jetako pojavnost raka dojke u nekimzemljama čak sedam puta veća uodnosu na druge zemlje.

U slučaju rane dijagnoze rak dojkese može liječiti kirurškim zahvatom,zračenjem i sistemskom terapijom.U zemljama Zapada u trenutkudijagnoze više od 90 posto žena imasamo lokaliziranu bolest.

Etiologija većine karcinoma dojke jenepoznata i sporadična. Oko 5 do10 posto karcinoma dojke jenasljedno jer 5 do 10 posto žena

ima mutacije gena koje su povezanes razvojem raka dojke. Najčešćemutacije su mutacije BRCA1 iliBRCA2 gena. Druge mutacije genakoje su povezane s razvojem rakadojke su mutacije gena PTEN, TP53i CDH1. Mutacije BRCA1(kromosom 17q21) i BRCA2(kromosom 13q12-13q13) suodgovorne za 85 posto nasljednihkarcinoma dojke.

Čimbenici rizika za rakdojke

U glavne čimbenike rizika za rakdojke ubrajaju se starosna dob (rizikod javljanja raka dojke raste s dobi),obiteljska povijest raka dojke umlađoj životnoj dobi, mutacije gena(npr. BRCA1 ili BRCA2 gena),povećana gustoća dojki na

Rak dojkeKatarina Antunac, dr. med., mr. sc. Dean Delić, dr. med.

TEMA BROJA: RAK DOJKE

R


mamografiji, rana menarha (prvamenstruacija), kasna menopauza,nerađanje djece, starija životna dobkod rođenja prvog djeteta,izostanak dojenja, promjene ugrudima poput atipične hiperplazijeili lobularnog karcinoma in situ,prethodne biopsije dojke,hormonska nadomjesna terapija upostmenopauzi, rana izloženostzračenju, izlaganje određenimkemijskim supstancama, pretilost,pušenje, konzumacija alkohola ikonzumacija masne kalorijskehrane.

Žene koje su izložene većem rizikuod raka dojke trebale bi ići naredovite preglede. Preventivnouzimanje lijekova tamoksifena iraloksifena smanjuju rizik odrazvoja raka dojke za 40 do 50posto, dok bilateralna mastektomija(odstranjenje obje dojke) smanjuje

taj rizik za više od 90 posto. Zbogtoga se neke od tih metoda takođerprimjenjuju kod žena s povećanimrizikom nastanka raka dojke kakobi se taj rizik smanjio.

Vrste raka dojke

Većina karcinoma dojke su epitelnitumori koji se razvijaju od stanicakoja oblažu mliječne kanaliće(duktuse) ili mliječne žlijezde(lobule), a rjeđi su neepitelni tumoripotporne strome (angiosarkom,primarni stromalni tumori i filodestumor).

Karcinomi dojke se dijele naneinvazivne karcinome (karcinomin situ) i invazivne karcinome dojke.

Karcinom in situ je bujanjestanica raka unutar kanalića ili

mliječnih žlijezda, bez prodora uokolno tkivo strome.

Duktalni karcinom in situzapočinje u stijenci mliječnihkanalića, a može se ponekadnapipati kao kvržica. Namamogramu se prikazuje kao sitnetočkice odlaganja kalcija(mikrokalcifikacije). Obično seduktalni karcinom in situ otkrivatek mamografijom, a može postatiinvazivan.

Lobularni karcinom in situ kojizapočinje unutar mliječnih žlijezdaneopipljiva je promjena koja seobično slučajno otkriva biopsijom, arijetko je vidljiva mamografijom. Zalobularni karcinom in situ i atipičnulobularnu hiperplaziju često sekoristi zajednički naziv lobularnaintraepitelna neoplazija (LIN).


Prisutnost lobularnog karcinoma in situ ukazuje na povećanuopasnost od kasnijeg invazivnogkarcinoma u bilo kojoj dojci.

Invazivni rak dojke koji se možeproširiti i zahvatiti druga tkiva možebiti lokaliziran (ograničen nadojku) ili metastatski kada setumorske stanice odvoje odprimarnog, izvornog tumora teputem krvi ili limfe dospiju doudaljenih dijelova tijela.

Inače, invazivni rak dojke jeponajprije adenokarcinom, oko 70posto invazivnih karcinoma dojke jeinfiltrirajućeg duktalnog tipa, 10 do15 posto otpada na infiltrirajućilobularni karcinom, a ostatak narijetke oblike invazivnog raka dojkekoji uključuju medularni, papilarni,mucinozni, kribriformni i tubularnikarcinom, te Pagetovu bolest.

Najčešća sijela metastatskog rakadojke gdje se zaustave i počinju

daljnji rast i razmnožavanje su jetra,pluća, kosti, mozak te limfničvorovi. Tada se pojavljujusimptomi koji su specifični zazahvaćenost pojedinog organatumorom: • Jetra: slabost, letargija, mučnina,

gubitak apetita, žutica, svrbež;• Pluća: zaduha, suhi kašalj;• Mozak: glavobolja, mučnina,

slabost ekstremiteta;• Limfni čvorovi: nateknuće u

području pazuha i uz dio ruke;• Kosti: stalna bol, jača noću i u

mirovanju;• Ostali simptomi koji nastaju

zbog prevelike količine kalcija u krvi uključuju žeđ, učestalo mokrenje, mučninu, umor, zatvor, razdraženost i zbunjenost.

Jedan od načina definiranja vrsteraka dojke je pozitivnost ilinegativnost na određeni staničnireceptor, pa tako postoje karcinomidojke koji su pozitivni na endokrine

receptore (estrogenski iliprogesteronski receptor) ili naHER2 (protein humanogepidermalnog faktora rasta 2),zatim karcinomi koji nisu pozitivnina estrogenski, progesteronski iHER2 receptor, te karcinomi koji supozitivni na sva tri staničnareceptora.

Navedena klasifikacija pružaliječnicima vrijedne informacije otome kako će se tumor ponašati tekoja bi terapija bila najprikladnija zanjegovo liječenje.

Oko 75 posto svih karcinoma dojkepozitivno je na estrogenski receptor(ER+), a 65 posto ER pozitivnih,pozitivno je i na progesteronskireceptor (PR+).

Procjenjuje se da je 20 do 25 postokarcinoma dojke pozitivno naHER2 receptor. Njegova prisutnostje u korelaciji s lošijom prognozomu bilo kojem stadiju raka dojke.


Jednako tako, treba spomenuti da jetrostruko negativni rak dojke (ER-,PR-, HER2-) koji se često može naćiu žena koje su nositeljice mutiranogBRCA1 gena, također povezan slošijom prognozom, iako polovicatih pacijentica dobro reagira nakemoterapiju.

Znakovi upozorenja za rakdojke

Dolje navedeni znakovi koji semogu pronaći tijekomsamopregleda dojke mogu ukazivatina rak dojke, no ne znače nužno dažena koja ih ima, boluje od rakadojke:• kvržica ili zgušnjavanje tkiva u

dojci ili ispod pazuha;• promjena veličine ili oblika

dojke;• otok tkiva koji ne prolazi;• nabiranje ili uvlačenje kože

dojke;• iscjedak iz bradavice, posebno

ukoliko je krvav;• crvenilo i osjetljivost kože dojke

ili bradavice;

• orožnjavanje, zadebljavanje kože oko bradavice;

• uvlačenje bradavice i druge promjene na njoj.

Bol u dojci bez kvržice obično nijeznak raka dojke, naime samo 2,7posto žena koje imaju bol u dojciimaju i rak dojke.

Inače, u velikom broju slučajevaraka dojke, žene same otkrivajukvržicu u dojci ili pazuhu. Upočetnoj fazi bolesti, kvržica seslobodno pomiče ispod kože kad juse pogurne prstima dok je uuznapredovaloj fazi ona prirasla zastijenku prsnog koša ili kožu iznadnje te se ne može pomicati.

U oko 50 posto slučajeva rakadojke, rak dojke je lokaliziran ugornjem vanjskom kvadrantu dojke.

Samopregled dojke potrebno jeprovoditi redovito, svaki mjesec uisto vrijeme (3 do 5 dana nakonzavršetka menstruacije).

Ako žena više ne dobivamjesečnicu, pregled dojki bi trebaloi dalje nastaviti isti dan svakimjesec.

Dijagnosticiranje rakadojke

Otkrivanjem raka dojke u ranijojfazi bolesti mogućnosti izlječenja sudaleko veće. Za postavljanjedijagnoze raka dojke potrebno jeučiniti više dijagnostičkih pretragakao što su fizikalni pregled odstrane liječnika, radiološki pregled(mamografija, ultrazvuk, magnetskarezonancija), citološka punkcija,biopsija i laboratorijske pretragekojima se određuju biološkekarakteristike tumora: HER2receptori, hormonski receptori ipotencijal tumora za širenje. Nalazinavedenih pretraga nisu samo bitniza točno utvrđivanje vrste tumora,nego su također i važni prediktivničimbenici na temelju kojih seplanira daljnje liječenje raka dojke.


Stadiji razvoja raka dojke

Stadij Opis malignih promjena

I Tumor je manji od 2 cm u promjeru i nije se proširio na okolna tkiva.

II IIA: Tumor je manji od 2 cm, ali se proširio na limfne čvorove u području pazuha.

IIB: Tumor je velik od 2 do 5 cm s mogućim širenjem na limfne čvorove; ili je tumor veći od 5 cm i nije se proširio na limfne čvorove u pazuhu.

III IIIA: (Lokalno uznapredovali rak dojke) Tumor je bilo koje veličine sa zahvaćenim limfnim čvorovima koji su pričvršćeni međusobno ili za okolno tkivo.

IIIB: Tumor je bilo koje veličine i proširio se na kožu ili stijenku prsnog koša te okolne limfne čvorove.

IIIC: Tumor bilo koje veličine s metastazama u limfne čvorove oko ključne kosti sa ili bez širenja u limfne čvorove pazuha.

IV Tumor se (bez obzira na veličinu) proširio na mjesta udaljena od dojke, primjerice jetru, kosti ili limfne čvorove (metastatska bolest).


Liječenje raka dojke

Liječenje raka dojke zahtjevamultidisciplinaran pristup i timskirad te je u liječenje uključeno višeliječnika specijalista i ostalogzdravstvenog osoblja poputkirurga/plastičnog kirurga,onkologa/internističkog onkologa,radioterapeuta, medicinskoggenetičara, patologa i nutricioniste.

Odabir načina liječenja raka dojkeovisi o stadiju odnosno proširenostibolesti, karakteristikama tumorakoje nam otkriva patohistološkinalaz i općem stanju bolesnice.

Liječenje raka dojke može biti:lokalno te obuhvaća područje dojkei okolnog tkiva (kirurški zahvat,radioterapija) i sistemsko koje seodnosi na cijeli organizam(kemoterapija, hormonska terapija,biološka i ciljana terapija).

Rak dojke se najčešće liječirazličitim kombinacijama više vrstaliječenja.

Kod raka dojke u početnoj fazibolesti, kad je rak ograničen nadojku i regionalne limfne čvorovecilj liječenja je izlječenje od bolesti.

Najčešće se prvo provede operativnizahvat. On može biti poštedan kadse odstrani samo dio dojke u kojemje tumor ili radikalan kad seodstrani cijela dojka. Istodobno seučini i operacija pazuha.Navedenim zahvatom se tumor upotpunosti odstrani, a potom,ovisno o veličini tumora,zahvaćenosti limfnih čvorova,biološkim karakteristikama tumorate općem stanju bolesnice i drugimbolestima od kojih eventualnoboluje slijedi dodatno (adjuvantno)liječenje s ciljem sprječavanjapovrata bolesti. Ono može uključitikemoterapiju, hormonsku terapiju,anti-HER2 liječenje te zračenje.

Ukoliko se bolest proširila izvandojke u druge organe, provodi sepalijativno liječenje s ciljemublažavanja tegoba koje tumorizaziva. Također se primjenjujekemoterapija, hormonska terapija,anti-HER2 liječenje te zračenje.Primjenjuje se i potporno liječenjekako bi se uz smanjenje tegobapoboljšalo opće stanje organizma.

Određena se liječenja provodeistodobno, a neka slijedom, jedno zadrugim. Također, važno je naglasitida se plan liječenja može mijenjati,ovisno o tome koliko je neka odterapija bila uspješna.

Liječenje raka dojke zahtjevan je idugotrajan proces, stoga je bitno dase o svakom detalju bolesti, liječenjate eventualnim nuspojavamaliječenja posavjetujete s Vašimliječnikom.


vakog dana šest žena uHrvatskoj saznati će daboluju od raka dojke. Broj

novooboljelih žena veći je od 2.500godišnje, dok je prije samo 40godina njihov broj bio gotovo 3puta manji. Unatoč uznapredovalimmetodama liječenja, rak dojke je idalje najčešći pojedinačni uzroksmrti u žena u dobi od 35. do 69.godine života. Stoga, ovi podaciupućuju na važnost prevencije iranog otkrivanja raka dojke.

Iako nije poznato zbog čega nastaje,uočeno je da neki čimbenicipovećavaju rizik za razvoj rakadojke:• Spol: 100 puta više žena oboli

od raka dojke od muškaraca.• Dob: Učestalost raka dojke

raste s dobi, značajnije nakon 40. godine.

• Pozitivna obiteljska anamneza: Veći rizik nose žene čije su majke, bake, sestre, kćeri i tete oboljele od raka dojke, pogotovo prije 50. godine. U nekim obiteljima postoji veća učestalost promjena (mutacija) tzv. BRCA1 i BRCA2 gena. Dok je očekivani rizik za razvoj raka dojke tijekom života 10 do 15%, kod žena s mutacijom BRCA1 i BRCA2 rizik je značajno veći i iznosi od 40% do 85%. Nasljeđe, odnosno mutirani BRCA geni odgovorni su za 5 do 10% svih tumora dojke. Danas je dostupno genetsko testiranje s ciljem otkrivanja mutacija kod članova visokorizičnih obitelji.

• Izloženost nekim kemijskim supstancama ili ionizirajućem zračenju prije 30. godine (npr. zbog liječenja non-Hodgkin limfoma)

• Prekomjerna tjelesna težina:Žene s prekomjernom tjelesnom težinom imaju više masnih stanica u kojima se stvara višak estrogena koji utječe na rast nekih tumora dojke (HER2 pozitivnih tumora).

• Konzumacija alkohola:Alkohol oštećuje DNK i povećava razinu estrogena i drugih hormona koji pospješuju rast nekih tumora dojke. Žene koje tjedno konzumiraju 3 do 5 alkoholnih pića tjedno imaju 15% veći rizik od razvoja raka dojke.

• Pušenje: Pušenje je povezano s većim rizikom razvoja raka dojke kod premenopauzalnih žena. Osim toga, pušenje povećava komplikacije liječenja raka dojke jer negativno utječe na cijeljenje rane nakon kirurškog zahvata, dodatno oštećuje pluća nakon zračenja i povećava rizik od stvaranja ugrušaka kod žena koje su uzimaju hormonsku adjuvantnu terapiju.

• Hormonsko nadomjesno liječenje (HNL): Hormonsko nadomjesno liječenje koje se primjenjuje za ublažavanja simptoma menopauze, povećava rizik od razvoja raka dojke. Odluku o primjeni HNL-a treba donijeti isključivo u dogovoru s liječnikom.

Postoje i drugi čimbenici koji umanjoj mjeri povećavaju rizik poputrane menarhe (prije 12. godine),kasne menopauze (iza 55. godine),kasnijeg rađanja prvog djeteta (iza30. godine) ili nerađanja.

Iako neke čimbenike rizika nijemoguće kontrolirati, postoje

mjere koje svaka žena možepoduzeti kako bi smanjila rizik odrazvoja raka dojke. Neke mjere jelakše provesti u praksi, a neke teže,ali svaki napor u pozitivnom smjeruse isplati.

Promjena životnog stila smanjit ćerizik razvoja raka dojke, a ranopostavljanje dijagnoze doprinijet ćeboljim mogućnostima izlječenja.

Promjena životnog stila

1. Ne trebate brojati kalorije, ali usvojite zdrave prehrambene navike.

• ograničite unos šećera i alkohola;• jedite raznoliku hranu

raspoređenu u više manjih obroka;

• jedite nemasno meso i piletinu, uklonite kožu i masnoću s mesa;

• dvije trećine obroka trebaju sadržavati svježe voće, povrće i žitarice, a jedna trećina mliječne proizvode;

• redovito jedite svježe voće i povrće;

• imajte pri ruci zdrave grickalice poput mrkve, jabuke i sl..

2. Redovno vježbajte. Osim što pozitivno utječe naodržavanje normalne tjelesnetežine, tjelesna aktivnost regulirarazinu inzulina u krvi koji utječe narast i funkciju stanica dojke. Ženekoje redovno vježbaju imaju manjirizik od razvoja raka dojke.Istraživanja su pokazala da tjelesnaaktivnost čiji je intenzitetekvivalentan 3 do 5 sati hodanjatjedno, umjerenim tempom,povećava stopu preživljavanja žena srakom dojke.

Prevencija raka dojkeDr. sc. Robert Zorica, dr. med.

S


Kako bi se mogla postaviti točna dijagnoza treba se učiniti biopsija.

Abnormalnosti uočene tijekom mamografskog pregleda mogu biti prvi znak mogućeg raka dojke. Ženama starijim od 40 godina preporuča se mamografski pregled svake 1 do 2 godine.

Mjesečni samopregled dojki ključan je za otkrivanje raka dojke prije nego što se rak proširi. Za samopregled desne dojke podignite desnu ruku i koristeći tri ili četiri prsta lijeve ruke pipajte detaljno desnu dojku jagodicama prstiju. Prste treba pomicati čineći male krugove oko dojke, počevši od gornjeg vanjskog ruba i pomalo se približavajući bradavici. Pritiskati nježno, ali čvrsto, tražeći svaku neuobičajenu kvržicu ili nakupinu ispod kože dojke. Svakako pregledajte svoje dojke u stojećem i ležećem položaju.

Rano otkrivanje i liječenje raka dojke povećava šanse za uspješan oporavak.

Rak dojke se može otkriti kao kvržica koju možete napipati ispod kože vaših grudi ili pazuha.

Kako karcinom napreduje, tako se mijenja i izgled dojke. Sljedeće promjene mogu ukazivati na rak dojke:

uvučenost ili nabiranje kože dojke

uvučena bradavica dojke

koža dojke poput narančine kore

povećane i dilatirane krvne žile dojke


3. Ne konzumirajte alkohol.Ako želite učiniti sve što možete dabi smanjili svoj rizik od razvoja rakadojke, u potpunosti izbacitekonzumaciju alkohola. Društvenadogađanja mogu biti jednakozanimljiva i bez alkohola. Ukolikone želite u potpunosti izbacitikonzumaciju alkohola,konzumaciju svedite na najviše 2 pića tjedno.

4. Nemojte pušiti.

Rano otkrivanje rakadojke

Više od 90% žena može se izliječitiako se rak dojke otkrije u ranoj fazi iispravno liječi. Iako češćeobolijevaju žene starije od 45godina, u novije vrijeme primjećujese i pobol žena mlađih od 40godina. Kod mlađih žena bolestbrže napreduje što dodatnonaglašava važnost ranog otkrivanjaraka dojke.

Nakon samopregleda kojeg provodisama žena i kliničkog pregledakojeg provode liječnici primarnezdravstvene zaštite i ginekolozi, zadojke mlađih žena važnadijagnostička metoda jest ultrazvukjer je njegova osjetljivost ispecifičnost u toj dobi veća nego

kod mamografije. Kod žena starijedobi metode su komplementarne,ali se zbog jednostavnosti izvođenjapretrage i zadovoljavajućeosjetljivosti preferira mamografija.Ove metode pokazuju postoji lipromjena ili ne, a svaku sumnjivupromjenu treba verificiraticitopunkcijom kako bi se brojnepotrebnih biopsija smanjio.

U nastavku su postupci koje svakažena treba provoditi u svrhu ranogotkrivanja raka dojke.

Žene bez pojave raka dojke ukrvnih srodnika

U dobi od 20. do 35. godine:• samopregled dojki jedanput

mjesečno; • klinički i ultrazvučni pregled

svake 1-2 godine.

U dobi od 35. do 40. godine:• samopregled dojki jedanput

mjesečno; • klinički i ultrazvučni pregled 1-2

puta godišnje;• mamografija dojki, tzv. bazična

mamografija.

U dobi iznad 40. godine:• samopregled dojki jedanput

mjesečno; • klinički i ultrazvučni pregled 1-2

puta godišnje;• mamografija svake 1-2 godine.

Žene s pojavom raka dojke ukrvnih srodnika• samopregled dojki jedanput

mjesečno;• klinički i ultrazvučni pregled

dojki 1x godišnje nakon 20. godine života;

• prva mamografija s 35 godina, potom 1x svake godine.

Žene s liječenim rakom dojke• samopregled dojki jedanput

mjesečno; • klinički i ultrazvučni pregled

dojki dvaput godišnje;• mamografija jedanput godišnje.

U Hrvatskoj se od 2006. godineprovodi Nacionalni program ranogotkrivanja raka dojke. Više oprogramu možete saznati na webstranicama Ministarstva zdravljaRH.

Zadajte si realne ciljeve i započnite smalim promjenama. Svaki napor ucilju sprječavanja rizika od razvojaraka dojke i ranog otkrivanja dojkevišestruko se isplati.

Razgovarajte s Vašim liječnikom osvom stanju i mogućnostimaprevencije i ranog otkrivanja rakadojke. Informacije iz ovog člankamogu Vam biti korisne iedukativne, ali nisu zamjena zasavjet liječnika.


ak dojke je bolest nastanakkoje se u više od 90 postoslučajeva ne može spriječiti,

ali se, ako se otkrije dovoljno rano,može u većini slučajeva izliječiti.

Mamografija je danas najbolji načinza rano otkrivanje raka dojke u ženastarijih od 40 godina, a to je dobiznad koje učestalost raka dojkepočinje naglo rasti. Zbog niskeučestalosti raka dojke u mlađoj dobii izbjegavanja nepotrebnog zračenja,ne preporuča se mamografijumasovno provoditi kod ženamlađih od 40 godina. Kod žena

starijih od 40 godina redovitimmamografskim pregledima rakdojke može se otkriti i do dvijegodine prije nego što tumor tolikonaraste da se može napipati.

Primjenom mamografije za ranootkrivanje raka dojke i ranimuključivanjem hormonoterapije ikemoterapije u liječenje takootkrivenih bolesnica u zemljamaZapada, u čemu prednjačeSjedinjene Američke Države (SAD),smrtnost od raka dojke je smanjenaza više od 30 posto. Na temeljutakvih rezultata Američko

nacionalno društvo za borbu protivraka i druge organizacijepreporučuju da se svakoj ženistarijoj od 40 godina mamografijanapravi jedanput godišnjepopraćena liječničkim pregledomdojki.

U slučaju povećanog rizika (npr.žene s mutacijama BRCA1 i BRCA2gena) s redovitim mamografskimpregledima treba početi ranije, većod 25. godine života ili najmanjedeset godina prije nego kod ostalihžena s prosječnim rizikom. Trebanapomenuti da moderni aparati za

MamografijaPrim. mr. sc. Rudolf Tomek, dr. med.

R


mamografiju upotrebljavaju x-zrakevrlo male energije, a apsorbiranaenergija po jednom snimanjunajčešće nije veća od 30 μGy, što jedaleko manje od doze zračenja kojabi mogla izazvati bilo kakve štetneposljedice.

Čak i zbirna doza nakon dvadesetaki više mamografija nije dovoljna dabi izazvala bilo kakve štetneposljedice ili nastanak tumora. Kaoi bilo koja druga metoda pretrageljudskog organizma i mamografijaima oko 8 do 10 posto lažno

negativnih nalaza, a to znači da senjome ne uspije uočiti tumor koji jeveć prisutan. Zato se kod ikakvesumnje mamografija nadopunjavadrugim pretragama (ultrazvuk, CT,NMR).

Mamografija se u slučaju pojave bilokakvih sumnjivih simptoma iliuočljivih ili palpabilnih promjenamože i treba učiniti kod svih pa imlađih žena, ali tada ju treba učinitiizmeđu 4. i 8. dana od početkamenstrualnog krvarenja kada sudojke najmanje nabrekle.

Gotovo uvijek je kod mlađih ženamamografiju potrebno nadopunitiultrazvučnim pregledom, a nekistručnjaci čak ultrazvučni pregledpreporučaju kao bolju i jedinumetodu za pregled i rano otkrivanjetumora kod mlađih žena.

Mamografiju uvijek valja učinitiprije bilo kakvih intervencija nadojki kao što su punkcije ili biopsije(uzimanje uzorka tkiva kirurškimputem).


tipična hiperplazija dojke jevisokorizična dobroćudnalezija dojke koja se može

naći u 10 posto biopsija dojki sbenignim nalazom, a ima posebanznačaj kao prediktor za razvoj rakadojke. Postoje dvije vrste atipičnehiperplazije dojke na temeljumikroskopskog izgleda, atipičnaduktalna hiperplazija i atipičnalobularna hiperplazija. Objeatipične hiperplazije imajupodjednaku učestalost, tepredstavljaju sličan rizik za razvojraka dojke.

Atipična hiperplazija predstavljaprijelazni oblik dobroćudne uzloćudnu bolest, obzirom da sadržineke, ali ne i sve značajkekarcinoma, te se stoga smatrapredmalignom promjenom.

Kod atipične duktalnehiperplazije, prijelaznog oblikaprema duktalnom karcinomu insitu, stanice same lezije imajuokruglu hiperkromatsku jezgru izatvaraju pravilne lumenekribriformnog izgleda. Kako bi seatipična duktalna hiperplazija ipakdonekle odvojila od duktalnogkarcinoma in situ, atipična duktalnahiperplazija je definirana kao lezijakoja uključuje atipične populacijestanica u jednom ili više duktusa, sveličinom manjom od 3 mm.

Obzirom da se samo na temelju“core” biopsije (biopsija širokomiglom pod kontrolom ultrazvuka)teško može razlučiti da li se radi oatipičnoj duktalnoj hiperplaziji iliduktalnom karcinomu in situ, čestose primjenjuje i ekscizijska biopsija

(potpuno odstranjenje sumnjivogpodručja dojke).

Što se pak tiče atipične lobularnehiperplazije, nju karakterizirahiperplazija stanica terminalneduktalno-lobularne jedinice, kojapodsjeća na lobularni karcinom insitu. Ukoliko atipične staniceispunjavaju manje od 50 postoterminalne jedinice, radi se ohiperplaziji.

Također, treba spomenuti da se zarazlikovanje atipične duktalnehiperplazije od atipične lobularnehiperplazije može koristiti i E-cadherin test. Inače, pomoćumamografskog ili kliničkogpregleda dojki ne može se utvrditiprisutnost atipične hiperplazije.Žene s atipičnom hiperplazijom

Atipična hiperplazija dojkeMr. sc. Dean Delić, dr. med.

A


dojke imaju četiri puta veći rizik odrazvoja karcinoma dojke nego ženebez atipične hiperplazije dojke. Uvećine žena s atipičnomhiperplazijom dojke dovoljno jepomno praćenje njihova stanja, a unekim slučajevima potrebno jeuzimanje lijekova poputtamoksifena kako bi se spriječiorazvoj raka dojke.

Nedavno istraživanje je pokazalo dase rizik od raka dojke povećava ugodinama nakon postavljanja

dijagnoze atipične hiperplazijedojke. Pa tako, pet godina nakondijagnoze, oko 7 posto žena satipičnom hiperplazijom oboljevaod raka dojke. Deset godina poslije,13 posto žena s atipičnomhiperplazijom oboljeti će od rakadojke, dok će se 25 godina nakondijagnoze u oko 30 posto žena satipičnom hiperplazijom razviti rakdojke.

Jednako tako, treba spomenuti dapostavljanje dijagnoze u mlađoj

životnoj dobi, prije 45. godineživota, dodatno povećava rizik odrazvoja raka dojke.

Ukoliko imate atipičnu hiperplazijudojke, svakako sa svojim liječnikomporazgovarajte o svojem riziku odraka dojke. Potpuno razumijevanjerizika može Vam pomoći udaljnjem donošenju odluka vezanihza praćenje Vašeg stanja i primjenumedicinskih postupaka zasmanjivanje rizika od raka dojke.

Napipala sampomičnu kvržicu ulijevoj dojci te sam

bila na pregledu dojki i UZV-u.Nalaz je sljedeći: na granicigornjih kvadranata lijeve dojkepalpira se manja pomičnatvorba. Dojke su žlijezdanogtipa, uredne sonografskestrukture kože i potkožnogtkiva. U fibroglandularnomtkivu nema suspektnihfokalnih promjena. Na granicigornjih kvadranata lijeve dojkevidi se ovalna oštro ograničenatvorba, dimenzija 7,5x4,4 mm,sonografskim

karakteristikama odgovarafibroadenomu. Naručena samza 4-6 mjeseci na kontrolniUZV da se vidi hoće li bitipromjene. Zanima me postojili mogućnost da se radi omalignoj bolesti?

Poštovana, velik brojkvržica koje se napipaju udojci su fibroadenomi,

dobroćudni tumori vezivnog tkiva.Ponekad su radi fibroadenomadojke natečene, teške i osjetljive,naročito pred menstruaciju.Fibroadenom je dobroćudni tumori nikada ne može prijeći u zloćudni

tumor. Međutim, neke kvržice udojkama su i maligni tumori. Stogaje nužno da obavljate redovnekontrole, sukladno dogovoru sVašim liječnikom. Ukoliko bi Vamfibroadenom smetao, svakakodogovorite operaciju. Isto tako,ukoliko radiolog prilikom UZVpregleda naiđe na ultrazvučnosumnjive lezije, svakako će Vamnapraviti citopunkciju kako bi serazjasnila priroda promjene tedonijela odluka o daljnjem liječenju.

Katarina Antunac, dr. med.

Q&A – Rak dojke


ak dojke najčešći je zloćudnitumor kod žena i smatra se dana svakih osam žena jedna

žena oboli od ove bolesti. Njegovaučestalost počinje se značajnijepovećavati kod žena nakonnavršenih 35 do 39 godina, da binajčešći bio u dobi između 55. i 70.godine života. Nažalost, ni ženemlađe životne dobi nisu pošteđeneove bolesti i podaci govore da se čakdo 20 posto karcinoma dojke bilježiu žena mlađe životne dobi.

Rana dijagnostika i sve uspješnijeterapijske mogućnosti glavni surazlog kontinuiranog padasmrtnosti od karcinoma dojke kao isve većeg broja izlječenja ovezloćudne bolesti. Samokontrolažena ima sigurno najvažniju uloguu ranom otkrivanju karcinoma

dojke. Nimalo manje važnu ulogučine ciljani kontrolirani pregledi,posebice žena s povećanim rizikom.

Čimbenici povećanogrizika za nastanak rakadojke

Brojni su čimbenici koji mogupovećati rizik nastanka raka dojke.Neki od njih su fiksni i na njih sejednostavno ne može utjecati, već ihse mora prihvatiti kao signal zaredovite i češće kontrole dok sudrugi promjenjivi i postojimogućnost utjecaja na njih tijekomživota.

U fiksne čimbenike povećanogrizika za nastanak raka dojkeubrajaju se:

• životna dob žene;• genetsko nasljeđe – utvrđeno je

da mutacije 2 gena BRCA1 i BRCA2, značajno povećavaju rizik nastanka karcinoma dojke;

• rani početak menstrualnih ciklusa (prije 12. godine), te kasna menopauza (nakon 55 godina).

Među ostale rizične čimbenikepovećanog rizika za nastanakkarcinoma dojke, na koje je mogućeutjecati, ubrajaju se:• hormonska nadomjesna terapija;• prekomjerna tjelesna težina;• korištenje oralnih kontraceptiva;• zračenja dojki;• prekomjerno konzumiranje

alkohola;• žene koje nisu rađale;

Rak dojke i laboratorijske pretrageMarinko Bilušić, dr. med.

R

LAB


• prvi porod nakon 35. godine starosti.

Laboratorijske pretrage uranom otkrivanju rakadojke

Pregled dojki, pri čemu je odizuzetne važnosti redovitisamopregled, ultrazvuk,mamografija, sve su to metodefizikalnog ranog otkrivanja tumorakoji ipak mora doseći određenuveličinu kako bi bio detektabilanovim metodama. Postoje i znatnoosjetljivije metode koje su međutimpreskupe za rutinsku primjenu. Unovije vrijeme su identificirani iodređeni genetski, odnosnolaboratorijski pokazatelji koji svelikom vjerovatnošću čak mogupredskazati moguć razvoj ovogkarcinoma.

Genetske analize

S obzirom na dosadašnjeznanstvene spoznaje međulaboratorijskim predskazateljimaraka dojke trenutno najvažnijemjesto zauzimaju 2 važna genaBRCA1 (breast cancer 1) i BRCA2(breast cancer 2). Radi se o genimakoji kontroliraju popravak oštećeneDNK u stanicama, a kako se zna dasu upravo oštećenja DNKnajodgovornija za nastanak tumorau organizmu, ovi geni se jošnazivaju i tumorski supresori.

Kao i svi drugi geni u organizmutako i BRCA1 i BRCA2 mogu bitimanje ili više promjenjeni(mutirani) što može utjecati nanjihovu funkciju i umanjiti njihovusposobnost popravka DNK. Dosada je otkriven veliki broj mutacijaBRCA1 i BRCA2 gena i za neke odnjih se pokazalo da su povezane saznačajnim povećanjem rizika zanastanak raka dojke. Tako jeutvrđeno da žene koje nose mutiran

BRCA1 ili BRCA2 gen imajuvjerovatnost preko 80 posto da ćedo svoje 90. godine oboljeti od rakadojke.

Iako se pokazalo da su ovi geninajspecifičniji za kontrolukarcinoma dojke, po čemu su idobili ime, treba napomenuti danjihova mutacija ukazuje napovećan rizik i nekih drugihmalignih oboljenja. Od ostalihmalignih oboljenja povezanih spromjenjenim BRCA1 i BRCA2genima posebno je još izraženpovećan rizik od karcinoma jajnikado 55 posto. Međutim, povećan je irizik nastanka karcinoma prostate,nekih leukemija, limfoma i sl..

S obzirom na vrlo visok riziknastanka karcinoma dojke, koji ide ipreko 80 posto, određeni dio ženanositelja nasljeđenih ovakomutiranih BRCA1 i BRCA2 gena,odlučuje se na preventivne kirurškezahvate.

Činjenica je da nositelji mutacijeovih gena imaju izuzetno visokirizik nastanka karcinoma dojke ijajnika, međutim sama mutacija jerelativno rijetka u populaciji iutvrđeno je da je svega oko 10 postokarcinoma dojke posljedica ovemutacije, što znači da veliki brojžena oboli od karcinoma dojke, a danemaju BRCA1 i BRCA2 mutiranegene. To samo govori u prilog tomeda su i neki drugi geni odgovorni zanasljednu, ali i stečenupredispoziciju nastanka ove bolesti.Budući da je uloga ovih drugih genajoš uvijek u većoj mjeri u domeniznanstvenih istraživanja, nećemo uovom tekstu ulaziti u njihovudetaljniju analizu.

Pokazalo se da je rak dojke kojinastane kod žena nositelja BRCA1mutacije najčešće hormonskinegativan, odnosno nema

estrogenih receptora (ER-negativan), nemaprogesteronskih receptora (PR-negativan) i slabo je osjetljiv na ciljanu terapiju (HER2/neu-negativan). Zaključnorečeno, malignijeg je oblika i običnološije prognoze.

Kome je preporučljivo učinititestiranje na postojanjeBRCA1 i BRCA2 mutacija

Testiranje na postojanje BRCA1 iBRCA2 mutacija radi se iz krvi i zanjihovu detekciju već postojespecifični kitovi za utvrđivanjepojedinih genetskih mutacija. Ovepretrage se obavljaju u specifičnoopremljenim laboratorijima,osposobljenim za izvođenjenavedenih pretraga. Važno jeistaknuti kako provođenje ovepretrage nema smisla uvesti kaorutinsku pretragu žena, prije svegajer se radi o vrlo skupoj pretrazi, a sdruge strane daleko najveći brojnalaza bio bi negativan, s obziromda se radi o rijetkoj mutaciji u općojpopulaciji.

Provođenje testiranja na BRCA1 iBRCA2 mutacije opravdano je kodžena koje imaju nasljednoopterećenje, odnosno koje u obiteljiimaju članove koji su oboljeli odraka dojke.

Možemo dakle reći da je prematrenutnim spoznajama, mutacijajednog ili više gena primarnipreduvjet početka malignog rastastanica. Ta mutacija u najvećembroju slučajeva nastaje tijekomživota, djelovanjem različitihzračenja, kemikalija i sl.. Međutim,ponekad se neki od tih mutiranihgena već dobiju naslijeđem pagovorimo o naslijeđenojpredispoziciji za razvoj bolesti, uovom slučaju karcinoma dojke.


Utvrđeno je da su mutacije genaBRCA1 i BRCA2 visoko specifičneza nastanak karcinoma dojke. Iakoje sama mutacija rijetka upopulaciji, za njene nositelje je vrloizvjesno da će tijekom životaoboljeti od ove maligne bolesti.Stoga žene nositelji mutiranihBRCA1 ili BRCA2 gena svakakospadaju u visoko rizičnu skupinukoja zahtjeva česte i detaljnekontrole već od ranije mladosti,kako bi se bolest otkrila u što ranijojfazi. Krajnje rigorozna mjera kojuneki preporučuju je i preventivnaobostrana mastektomija.

Tumorski biljezi

CA 15-3

Nažalost, trenutno ne postojidokazan visoko specifičan tumorskimarker karcinoma dojke koji bi unajranijoj fazi ukazivao na početakbolesti. Trenutno je najspecifičniji inajšire korišten CA 15-3,cirkulirajući protein koji se i

normalno, ali u maloj količini moženaći na membranama sekretornihepitelijalnih stanica. Kod malignetransformacije ovih stanica ovajprotein se stvara u znatnopovećanoj količini. Međutim, da bidosegao značajno povećanje ucirkulaciji tumor mora postićiodređenu masu, što znači danjegovo određivanje nijenajprikladnije za najraniju detekcijutumora, ali s druge strane, pozitivannalaz vrlo specifično govori u prilogpostojanja tumora.

HER2/neu

HER2/neu je receptor za humaniepidermalni faktor rasta i uočeno jeda je njegovo pojačano stvaranjespecifično za rast nekih tumoradojke te ga se koristi kao biomarkeru tim tumorima. Naime, obziromna ekspresiju ovog biljega, razlikujuse dva osnovna tipa karcinomadojke HER2/neu pozitivan iHER2/neu negativan. KodHER2/neu pozitivnih karcinoma

dojke ovaj biljeg je relativno ranodetektabilan i može poslužiti kaodobar biomarker ove skupinekarcinoma. Nažalost, nedostatakmu je što je potpuno neosjetljiv zaveliku skupinu HER2/neunegativnih karcinoma dojke te senikako ne može koristiti kaoizolirani dijagnostički parametar.

Standardni laboratorijskinalazi

Na kraju valja napomenuti kako senikako ne bi smjela zanemaritivažnost standardnih laboratorijskihpretraga u rutinskoj kontroli, kojesu prije svega znatno jeftinije ijednostavne za provođenje, a mogučesto biti prvi pokazatelj da se neštonenormalno zbiva u organizmu. Odstandardnih laboratorijskih pretragakoje najčešće sugeriraju mogućnostnekog težeg, pa i malignogoboljenja svakako treba izdvojitikompletnu krvnu sliku,sedimentaciju i LDH.


ormonska terapija je jednaod metoda liječenja rakadojke. Učinkovita je

isključivo u liječenju hormonskiovisnog raka dojke, koji čini oko 80posto svih tumora dojke.

Hormonska terapija djeluje nanačin da smanjuje razinu ženskogspolnog hormona estrogena iliblokira njegov učinak. Iako estrogenima niz pozitivnih fiziološkihfunkcija, on može stimulirati rasthormonski ovisnih karcinomadojke pa se njegova blokada koristiu liječenju raka dojke.

Najčešće se primjenjuje nakonoperacije, zračenja ili kemoterapijekako bi se smanjio rizik povratabolesti kod ranog raka dojke iliusporio razvoj uznapredovalog,metastatskog karcinoma. Ponekad

se upotrebljava prije operacije kakobi se smanjila veličina tumora.

Važno je razumijeti da hormonskaterapija (HT) nije hormonskanadomjesna terapija (HNT) koja seuzima radi smanjivanja simptomamenopauze. Hormonska terapijasmanjuje razinu estrogena dokhormonska nadomjesna terapijapovisuje razinu estrogena u krvi.

Hormonska terapija se uglavnomdobro podnosi. Nuspojave mogubiti izraženije u prvim mjesecimaliječenja, a onda postupno nestaju.

Sljedeći čimbenici utječu na odlukuo uvođenju i vrsti hormonsketerapije:• menopauza• stadij karcinoma• nuspojave

• gustoća kostiju• artritis• rizik od karcinoma uterusa ili

jajnika

Postoje 3 skupine hormonsketerapije.

Selektivni modulatorireceptora estrogena (npr.tamoksifen i raloksifen)

Primjenjuju se kao standardnahormonska terapija kod žena prijemenopauze. Djeluju na blokaduestrogenskih receptora u tkivudojke i na taj način sprječavaju rast iumnožavanje stanica raka dojke.

Suprotan učinak imaju na ostalereceptore estrogena u kostima,maternici i jetri zbog čega mogu

Hormonska terapija raka dojkeLjubica Vazdar, dr. med.

H


uzrokovati pojavu raka maternice(manje od 1 posto žena) i stvaranjekrvnih ugrušaka. Za razliku odinhibitora aromataze, imajupovoljan učinak na kosti.

Inhibitori aromataze (npr.anastrozol, letrozol ieksemestan)

Primjenjuju se isključivo kod žena umenopauzi nakon operacije,zračenja ili kemoterapije tijekom 5 godina ili 2-3 godine nakonprethodnog uzimanja tamoksifena.Inhibitori aromataze predstavljajunajbolji odabir u liječenju ranogstadija hormonski ovisnog rakadojke.

Inhibitori aromataze uzrokujumanje nuspojava od tamoksifena,ali češće mogu uzrokovati tegobe sasrcem, bol u zglobovima iosteoporozu pa se uz njihpreporuča uzimati vitamin D ikalcij.

Blokatori estrogenskihreceptora (npr.fulvestrant)

Blokatori estrogenskih receptorasmanjuju broj estrogenskihreceptora i mijenjaju njihov oblikutječući time na njihovu funkciju.Koriste se za liječenjeuznapredovalog ili metastatskograka dojke kod žena nakonmenopauze.

Koliko dugo treba uzimatihormonsku terapiju?

Hormonska terapija zahtjevavišegodišnje liječenje. Kodlokaliziranog raka dojke,hormonska terapija se uzimatijekom 5 godina nakon operacije,zračenja ili kemoterapije. Premanekim ispitivanjima, može seprimjenjivati i do 10 godina.Kod metastatskog raka dojke,hormonska terapija se uzima dok

god djeluje, odnosno donapredovanja bolesti što se možedijagnosticirati radiološkimmetodama ili porastom markera Ca 15-3.

Sve vrste hormonske terapije osimfulvestranta uzimaju se jednomdnevno kao tablete. Fulvestrant seprima jednom mjesečno kaoinjekcija.

Zajedno sa svojim liječnikomtrebate razmotriti koja hormonskaterapija je za vas najbolja. U slučajunuspojava možete razmotriti odabirdrugog lijeka.

Razgovarajte s liječnikom o svomstanju i mogućnostima hormonskogliječenja raka dojke. Informacije izovog članka mogu Vam biti korisnei edukativne, ali nisu zamjena zasavjet liječnika.


aligni (zloćudni) tumoričesto se šire (metastaziraju)u različite organe kao što su

jetra, pluća i kosti. Metastaze ukostima su jedno od najčešćihmjesta širenja solidnih tumora, aprisutne su u oko polovicebolesnika s proširenim tumorom.Koštane metastaze najčešće suprisutne kod multiplog mijeloma(do 95%), raka dojke (75%),prostate (68%) i pluća (30-40%), ajavljaju se i kod drugih tipovatumora.

Koštano tkivo je u neprekidnojrazgradnji i obnavljanju u čemusudjeluju osteoklasti, stanice kojerazgrađuju kost i osteoblasti koji jeponovno stvaraju. Metastaze mogu

aktivirati obje vrste stanica. Akopotiču aktivnost osteoklasta doći ćedo razaranja kosti i njezinogslabljenja. Oštećenja kostiju kojanastaju na taj način zovu se litičkelezije. Neke metastaze mogupotaknuti aktivnost osteoblasta štoće dovesti do otvrdnuća kosti.Metastaze raka dojke najčešće sulitičke, dok su metastaze rakaprostate blastične.

Komplikacije koštanih metastazauključuju bol (90%), gubitakkoštane mase, patološke prijelomekostiju (10-40%), porast razinekalcija u serumu (hiperkalcemija10-20%) i smanjenje broja krvnihstanica jer se one stvaraju u koštanojsrži.

Bol je najčešći rani simptomkoštanih metastaza, a nastaje zbognadražaja, pritiska i oštećenjamembrane koja pokriva kost(periost). Koštana bolkompromitira normalne životneaktivnosti te značajno utječe nakvalitetu života. Ovu bol ponekad jeteško razlikovati od običnekrižobolje ili artritisa, međutimnajčešće je konstantna i izraženijanoću. Liječenje ovisi o stupnjevimaboli, a primjenjuju se paracetamol,nesteroidni protuupalni lijekovi,opijati, koanalgetici (kortikosteroidi,sedativi, bisfosfonati), fizikalnaterapija i različite tehnike opuštanja.

Patološki prijelomi kostijuzahtjevaju kirurško liječenje nakon

Terapijske mogućnosti liječenjakoštanih metastazaLjubica Vazdar, dr. med.

M


kojeg je često potrebno zračenjezahvaćene kosti.

Hiperkalcemija (povećana količinakalcija u krvi) može biti po životopasno stanje ako se na vrijeme neprepozna. Najčešći simptomi sumučnina, umor povraćanje, letargijai slabost u mišićima. Ovi simptomivrlo često prate malignu bolest injezino liječenje pa je kod pojaveovih simptoma potrebno provjeritirazinu kalcija u krvi. Teškahiperkalcemija rezultiranepravilnim radom srca i razvojemmoždane kome te spada u stanjakoja zahtjevaju hitno liječenje.

Zbog smanjenog stvaranja krvnihstanica uslijed širenja tumorskihstanica u koštanu srž može nastatianemija (slabokrvnost), pad brojabijelih krvnih stanica (leukocita) štopovećava sklonost infekcijama tepad broja krvnih pločica(trombocita) uz povećanu sklonostkrvarenju.

Zbog razaranja kosti, metastazemogu uzrokovati kompresijuizlazišta živaca što može rezultiratibolovima najčešće u nogama izdjelici te paralizom živaca uznepokretnost. Ovakvo stanjezahtjeva hitnu kirurškuintervenciju.

Najjednostavnije dijagnostičkemetode otkrivanja koštanihmetastaza su rendgen i scintigrafijakosti. Kompjuteriziranomtomografijom (CT) metastaze semogu otkriti u ranijoj fazi bolesti uodnosu na rendgen. Još preciznijedijagnostičke metode su PET-CT imagnetska rezonancija (MR). Ukrvi bolesnika s metastazama ukostima, osim kalcija, često jepovišena i alkalna fosfataza kaopokazatelj aktivnosti promjena u kostima.

Liječenje koštanihmetastaza

Ako su se koštane metastazeproširile u jednu kost ili regiju,metastaze će se tretirati lokalno,primjenom zračenja ili kirurškimliječenjem. Ako su se proširile naveliki broj kostiju, primijenit će sesistemsko liječenje primarnogtumora kemo-, hormono- iimunoterapijom ili će se primijenitilijekovi koji smanjuju komplikacijekoštanih metastaza.Bisfosfonati su skupina lijekova kojainhibira aktivnost stanica kojerazgrađuju kost (osteoklasti) i takosmanjuju gubitak koštane mase. Ovilijekovi daju se u obliku tableta(ibandronat, klodronat, alendronat)ili putem intravenske infuzije(pamidronat, zoledronatnakiselina). Dobro se podnose.Bisfosfonati smanjuju rizik odkoštanih komplikacija, značajnosmanjuju koštanu bol, doprinosekvaliteti života te omogućuju kućnoliječenje jer su u obliku tablete te seprimjenjuju kroz usta.

Bisfosfonati koji se primjenjuju peros (kroz usta) mogu uzrokovatigastrointestinalne smetnje zbognadražaja sluznice jednjaka i želuca,ali imaju bolju bubrežnupodnošljivost u odnosu naintravenske lijekove kod kojih jepotrebno kontrolirati funkcijububrega i vrijednost kalcija userumu. Kod intravenskih lijekovapostoji opasnost od razvojaosteonekroze čeljusti koja se javlja uoko 1% bolesnika pa je prethodnopotreban pregled liječnika dentalnemedicine i sanacija usne šupljine.Nakon primjene ovih lijekova možese javiti povišena tjelesna

temperatura, bolovi u mišićima izglobovima u 1-10% bolesnikaunutar 24 sata od prve primjenelijeka. Ove tegobe se povlače unutar48 sati. Kod druge aplikacije sumanjeg intenziteta, a kod treće ihnema. Oko 10% bolesnika kod kojihse primjenjuju intravenski lijekovirazvija se neki oblik disfunkcijebubrega te je potrebno voditiračuna uzima li bolesnik i drugelijekove koji pogoršavaju funkcijububrega kao što su nesteroidniantireumatici, aminoglikozidi,preparati platine ili kontrastnasredstva. U slučaju pogoršanjabubrežne funkcije liječnik ćeprekinuti liječenje ovim lijekovima.Funkciju osteoklasta inhibira ibiološki lijek denosumab (humanomonoklonalno protutijelo), alidjeluje drugačijim mehanizmom odbisfosfonata. Primjenjuje se kaopotkožna injekcija.

U prevenciji razgradnje koštanogtkiva ordiniraju se preparati kalcijado 1.200 mg dnevno i vitamin D3800-1.000 I.J. dnevno. Potrebna jepromjena životnog stila, bezkonzumiranja alkohola i cigareta teuz redovitu fizičku aktivnost.

Važnu ulogu u liječenju koštanihmetastaza ima fizikalna terapija iliječenje karcinomske boli.

Način liječenja koštanih metastazaje zajednički izbor Vas i Vašegliječnika.

Informacije iz ovog članka moguVam biti korisne i edukativne, alinisu zamjena za savjet liječnika.


Pridržavanje preporuka liječnika kodliječenja raka dojke

iječenje raka dojke zahtjevanje i dugotrajan proces ukojem će Vas na Vašem putu

voditi mnogo liječnika različitihspecijalnosti. Svakako je najvažnijeda se o svakom detalju bolesti,liječenja te eventualnimnuspojavama liječenja savjetujete sobiteljskim liječnikom koji će Vasdalje uputiti na dodatne pretrageonkologu, kirurgu ili nekomliječniku druge specijalnosti.

Pridržavanje preporukaliječnika kod liječenjakemoterapijom ibiološkom terapijom

Kemoterapijski lijekovi uništavajustanice tumora, onemogućavajući

njihov rast i razmnožavanje. Zato senazivaju citostatici. Kemoterapija jesistemska terapija jer lijekovi ulaze ukrvotok, putuju tijelom teuništavaju stanice raka.Kemoterapija se prima puteminfuzije ili u obliku tableta. Infuzijese primaju u bolnici, a tablete seuzimaju kod kuće.

Citostatici ne djeluju samo natumorske stanice, već i na zdravestanice koje su u fazi dijeljenja. Zatose prilikom primjene kemoterapijejavljaju nuspojave (gubitak kose,proljevi, mučnina i povraćanje,osipi, poremećaji krvi, umor islabost).

Svako liječenje, a pogotovoonkološko, se pokušava provesti na

način da bude što učinkovitije, štoselektivnije i što je manje mogućetoksično. Dobro poznavanjebiologije i funkcioniranja tumorskihstanica omogućava ciljanodjelovanje terapije na određenamjesta u procesu rasta, razvoja iširenja tumora. Biološka terapija jeprimjena lijekova koji mogunormalizirati, modificirati ilipotpomoći biološke procese.

Biološka terapija je relativno nov, aliizrazito učinkovit način liječenjaraka. Sastoji se u primjeni antitijelaili tzv. malih molekula. Biološkaterapija naziva se još i ciljanomterapijom, zato što ciljano uništavatumorsku stanicu, bez negativnogutjecaja na zdrave stanice. Stoga,primjena bioloških lijekova nije

L


povezana s nuspojavamakarakterističnima za primjenukemoterapije (gubitak kose,mučnina i povraćanje, smanjenjebroja bijelih krvnih stanica).

Kemoterapija i biološka terapijadjeluje najbolje kada primiteodgovarajuću dozu u adekvatnombroju ciklusa koji odredi Vašliječnik. Vrlo je važno da te terapijeprimite prema unaprijeddefiniranom rasporedu bez većihvremenskih odstupanja.

Kada se radi o liječenju ranog rakadojke, kemoterapija i ciljanobiološko liječenje započinju nakonkirurškog liječenja ili nakonradioterapije. Razgovarajte sasvojim liječnikom i zamolite ga daVam pojasni cjelokupni tijekliječenja.

Ako se radi o liječenjuuznapredovalog ili metastatskograka dojke, liječenje kemoterapijom

i biološkom terapijom započinjeonda kada to procijeni Vaš liječnik.

Kemoterapija se obično daje uciklusima – unaprijed definiranimvremenskim periodima, kadanakon primitka kemoterapije slijediperiod oporavka. Ukupno liječenjekemoterapijom traje obično 3 i 6mjeseci.

Liječenje biološkom terapijom uslučaju da se radi o ranom rakudojke traje godinu dana, dok uuznapredovalom ili metastatskomstadiju liječenje biološkimlijekovima traje prema procjeniliječnika.

Budući da liječenje kemoterapijom ibiološkom terapijom traje i do 6,odnosno 12 mjeseci, tijekom togvremena mogu se javiti nekeprepreke u liječenju. Vaše liječenjemože biti u koliziji sa zahtjevimaVašeg posla ili obiteljskimobavezama. Dolazak na terapiju

može biti problem, posebno akoživite dalje od bolnice. Takvesituacije mogu dovesti dopreskakanja ili odgode dolaska nakemoterapiju. Jednako tako,učestale nuspojave kemoterapijeuključuju mučninu, umor, povišenrizik od infekcija. Ako se osjećateloše zbog tih nuspojava, možete bitiu iskušenju da preskočite sljedećiciklus kemoterapije. Ukoliko pakuzimate bilo koji odkemoterapijskih lijekova kao tabletuili kapsulu, može Vam biti teškosjetiti se uzeti točno određenu dozusvaki dan, posebice ako uzimate joši neke druge lijekove.

Evo nekih savjeta koji Vammogu pomoći da sepridržavate liječenja:• Sveukupno gledajući, nije dobra

ideja da se preskoči ciklus kemo- ili imunoterapije zbog bilo kakvih osobnih razloga. Možete zamoliti zdravstveno osoblje da Vam pomogne u planiranju


ciklusa liječenja, kako biste mogli planirati privatne događaje u vrijeme kada ćete se vjerojatno osjećati dobro.

• Pokušaje svoju dnevnu rutinu, obiteljske i društvene obveze, koliko je moguće, prilagoditi liječenju koje Vam je prioritetno.

• Ako radite, pokušajte raspored primanja kemoterapija organizirati četvrtkom ili petkom, kako biste imali cijeli vikend za oporavak i kako biste se oporavili od eventualnih nuspojava.

• Zapamtite kako razvoj nuspojava nema nikakve veze s time koliko je učinkovito Vaše liječenje. Bilo da imate ili nemate nuspojave, kemoterapija i biološka terapija djeluju tako da nastoje ubiti maligne stanice u Vašem tijelu, a ona će djelovati najbolje ako primite punu dozu propisanog protokola na vrijeme.

• Ako imate nuspojave liječenja (kao što su mučnina, povraćanje, slabost, infekcija), zamolite svog

liječnika ili medicinsku sestru za pomoć. Nema razloga da patite. Važno je da liječnik i medicinska sestra znaju za taj problem, kako bi Vam liječnik mogao propisati lijekove koji Vam mogu pomoći.

• Kako bi Vam bilo lakše sjetiti se uzeti lijek u obliku tablete, kapsule, možete napraviti zabilješku u kalendaru – papirnatom ili onom u svom računalu ili telefonu. Možete i namjestiti alarm u određeno doba dana.

Pridržavanje preporukaliječnika kod liječenjaradioterapijom

Zračenje je, uz kirurgiju, osnovninačin lokalnog liječenja raka dojke.Ionizirajućim zračenjem seuništavaju tumorske stanice koje su,moguće, zaostale nakonodstranjenja tumora operativnimzahvatom. Provodi se pomoćulinearnih akceleratora ili telekobalta.

Snop zraka visoke energije seusmjerava na područje dojke, aponekad i na obližnje limfnečvorove. Jačinu i duljinu trajanja,odnosno, broj postupaka zračenjaodređuje specijalist onkologradioterapeut, ovisno o vrsti tumorai općem stanju bolesnice (najčešćese provodi pet dana u tjednu utrajanju od otprilike šest tjedana).

Učinak radioterapije jako ovisi oprimanju adekvatne preporučenedoze, bez značajnih prekida urasporedu zračenja.

Ova dva elementa su ključna zaVaše liječenje jer je puna dozaradioterapije potrebna kako bi seuništile preostale maligne stanicenakon kirurškog zahvata. Jednakotako, radioterapija je najučinkovitijakada se daje kontinuirano. Najčešćese daje svaki dan, 5 dana tjedno, 5do 7 tjedana.

Isto tako, ako posjećujete svogliječnika redovito tijekom i nakon


tretmana, možete na najboljimogući način rješavati mogućenuspojave i uočiti eventualni povratmaligne bolesti najranije moguće.

Problemi s kojima se možetesusresti tijekom radioterapije:• Raspored radioterapija može biti

u koliziji s Vašim obavezama na poslu, obiteljskim potrebama, ili to može dovesti do toga da propustite ili odgodite zakazano zračenje.

• Iritacija kože uzrokovana radijacijom može dovesti do osjetljivosti, ljuštenja te ponekad do stvaranja plikova. Također ako su Vam kirurški odstranjeni i limfni čvorovi, zračenje može pogoršati nelagodu u pazuhu. Ako imate navedene nuspojave, moglo bi Vam se dogoditi da želite odustati od zračenja. U

tom se slučaju informirajte o rizicima odustanka od terapije.

Kako prevladati mogućeprobleme:• Razgovarajte sa zdravstvenim

osobljem kako bi se Vaši termini zračenja mogli maksimalno moguće prilagoditi Vašim potrebama.

• Kratki prekidi terapije, od dan ili dva, vjerojatno neće smanjiti učinkovitost zračenja. Stoga ako trebate kratak predah, razgovarajte sa svojim liječnikom i vratite se Vašem redovnom rasporedu čim prije je moguće.

• Ako morate preskočiti termin zračenja, on može biti nadodan nakon Vašeg zadnjeg planiranog termina – razgovarajte sa zdravstvenim osobljem u centru gdje provodite zračenje.

• Ako Vam je koža neugodno suha i osjetljiva, zamolite liječnika da Vam preporuči odgovarajuću kremu za njegu. Vrlo rijetko biti će potrebno nakratko prekinuti zračenje, kako bi se koža oporavila.

Pridržavanje preporukaliječnika kod liječenjahormonskom terapijom

Uzimanje hormonske terapije zaliječenje hormon receptorpozitivnog raka dojke zahtijevadugoročnu posvećenost.Najvjerojatnije ćete morati uzimatehormonsku terapiju 5 do 10 godinakako bi smanjili rizik povrata rakadojke. Najbolje rezultate možeteočekivati ako se u potpunostipridržavate plana liječenja. Liječnicito zovu potpuna suradljivost.


Kontinuirano pridržavanje liječenjahormonskom terapijom može bitizahtjevno, posebno nakon prvihnekoliko mjeseci.

Najčešći problemi s kojima sebolesnice susreću pri pridržavanjuplana liječenja hormonskomterapijom su da bolesnice zaboraveuzeti lijek te nuspojave.

Evo nekih savjeta koji će Vampomoći da se sjetite redovnouzimati svoju hormonskuterapiju:• Izradite pisani plan liječenja.

Napišite veličinu, oblik, boju tablete i naziv lijeka koji morate uzimati, koliko često te kako ga trebate uzimati (progutati s vodom, uzeti zajedno s hranom). Upitajte liječnika i zapišite što učiniti u slučaju da preskočite dozu lijeka.

• Vodite dnevnik uzimanja terapije. Koristite kalendar ili računalni program u kojem ćete

voditi bilješke o tome koje lijekove uzimate u koje doba dana.

• Pokušajte uzimati lijek uvijek u isto doba dana. Ako uzimanje lijeka vežete uz nešto što radite svaki dan (doručak, pranje zubiju, odlazak na spavanje) vjerojatnije je da ćete se sjetiti uzeti lijek.

• Koristite alarm na računalu, satu ili mobitelu kao podsjetnik. Ako redovito koristite bilo koju od tih naprava, namjestite alarm koji će Vam javiti kada je vrijeme da uzmete lijek.

• Planirajte unaprijed ako nećete biti kod kuće. Uvijek uzmite sa sobom više tableta nego što će Vam trebati u originalnom pakiranju te ponesite i dnevnik uzimanja terapije. Ako putujete avionom, držite lijekove u ručnoj prtljazi ili torbici, u slučaju da se prtljaga zagubi. Ukoliko putujete negdje na više od nekoliko tjedana, zamolite liječnika za

dodatni recept. Ako pak putujete izvan zemlje, provjerite s osiguravateljem možete li i na koji način dobiti recept na svom odredištu u slučaju potrebe.

Što se nuspojava tiče, hormonskaterapija može uzrokovati donekleneugodne nuspojave kao što sunapadaji vrućine, noćno znojenje,bolovi u zglobovima. Manje česte,ali ozbiljnije nuspojave uključujuprobleme sa srcem, gubitak koštanemase te stvaranje krvnih ugrušaka. Nemojte dopustiti da zbognuspojava odustanete od liječenjahormonskom terapijom. Ako imateneku od nuspojava razgovarajte sliječnikom. On Vas može savjetovatikako da ublažite probleme vezaneuz nuspojavu ili Vam sugeriratipromjenu terapije.

Izvor: Rak dojke ̶ Kako se pridržavatiliječenja? ̶ Udruga SVE za NJU u suradnji s Roche d.o.o.


ekad se smatralo datrudnoća predstavlja rizik zažene koje su liječene od raka

dojke zbog nepovoljnog utjecaja natijek bolesti pa su trudnoće kodžena s dijagnozom raka dojkenamjerno prekidane. Danas je stavstručnjaka potpuno drugačiji jer jeutvrđeno da trudnoća nemanepovoljan utjecaj na prognozubolesti. Stopa općeg preživljenja užena koje su zanijele i rodile jednakaje, a prema nekim ispitivanjima čaki veća u odnosu na žene koje nisuzanijele nakon liječenja. Ipak,terapijski pobačaj je indiciran kodsumnje na oštećenje embrija zbogprimjene intenzivne adjuvantneterapije, u slučaju progresije bolestiili zbog psihološko-socijalnihrazloga.

Utječe li liječenje rakadojke na plodnost itrudnoću?

Neki načini liječenja raka dojkemogu izazvati privremenu ili trajnuneplodnost. Velika je vjerojatnost daćete primati različite vrste terapijepa je važno da razumijete njihovutjecaj na plodnost i trudnoću.

Neke vrste liječenja, poput zračenje,nemaju utjecaja na plodnost, dok ćekirurško odstranjenje jajnikauzrokovati trajnu neplodnost.

Kemoterapija utječe na plodnost, alije teško precizno odrediti u kojojmjeri će utjecati na plodnostliječenih žena. Lijekovi poput

ciklofosfamida češće izazivajuneplodnost dok cisplatin idoksorubicin imaju umjereni rizikod nastanka neplodnosti. Manje jevjerojatno da će metotreksat,fluorouracil i vinkristin uzrokovatineplodnost. Za paklitaksel idocetaksel nije u potpunosti jasno ukojoj mjeri utječu na plodnost.

Većina žena će nakon završetkakemoterapije primati hormonskuterapiju koja djeluje na način dasmanjuje razinu ženskog spolnoghormona estrogena ili blokiranjegov učinak. Hormonska terapijamože privremeno uzrokovati prekidmenstruacije. Iako će mnoge žene ufertilnoj dobi sačuvati plodnostnakon prestanka uzimanjahormonske terapije, neke će ipak

Trudnoća nakon liječenja raka dojkePrim. dr. sc. Dinko Čović, dr. med.

N


imati problema sa začećem nakonhormonske terapije.

Plodnost i trudnoća nakonzavršetka liječenja od rakadojke

Menstruacija može privremenoprestati i ponovno se pojavitinekoliko mjeseci nakon završetkaliječenja, međutim ona ne značiujedno i plodnost. Neke žene će bezproblema zanijeti nakonkemoterapije, dok će druge imatipoteškoća. Ako se menstruacija nevrati nakon 6 do 12 mjeseci odzavršetka kemoterapije, vjerojatnosttrajnog oštećenja jajnika je veća.

S obzirom da kemoterapija možeoštetiti plod i nezrele jajne stanice,potrebno je koristiti kontracepcijuza vrijeme liječenja i najmanje 6mjeseci nakon liječenja. Hormonskakontracepcija se ne preporuča, većje potrebno koristiti druge načinesprječavanja začeća. Većina liječnikapreporuča da se trudnoća odgodi za2 do 5 godina jer je to period ukojem je najveća vjerojatnostponovne pojave bolesti.

Ukoliko po završetka liječenjarodite, možete bez straha dojitiukoliko ne primate kemoterapiju.Ako ste bili zračeni za vrijemeliječenja, moguće je da će tretiranadojka proizvoditi manje mlijeka, ali

će druga dojka vjerojatno bitidostatna za djetetovu prehranu.S obzirom da liječnici nedovoljnočesto razgovaraju sa svojimpacijenticama o mogućnosti začećanakon liječenja, obavezno se prijepočetka liječenja savjetujte outjecaju planirane terapije naplodnost i trudnoću.

Razgovarajte s liječnikom o svomstanju i mogućnostima začeća itrudnoće nakon završetka liječenjaraka dojke. Informacije iz ovogčlanka mogu Vam biti korisne iedukativne, ali nisu zamjena zasavjet liječnika.


ermatomikoze su bolestikože, noktiju i vlasiuzrokovane gljivama. Danas

je poznato oko 100.000 vrsta gljivaod kojih njih pedesetak može bitipatogeno za čovjeka. Gljivičneinfekcije kože su jedne od najčešćihdermatoveneroloških bolesti i vrlosu čest razlog posjeta liječniku. Sobzirom da je patogenost gljivaovisna o imunološkom odgovorupacijenta, gljive su česti uzročnikbolesti kod osoba sa smanjenimimunosnim odgovorom poputdijabetičara te osoba koje su naterapiji antibioticima, citostaticimaili boluju od nekog oblikaimunodeficijencije.

Također, određene skupine osoba suizloženije gljivičnoj infekciji oddrugih, poput starijih osoba s

prisutnim smetnjama cirkulacije urukama i nogama te sportašima kojisu izloženi jačem opterećenjudonjih ekstremiteta. U rjeđimslučajevima, gljivične infekcijemogu uzrokovati teške infekcije uosoba sa smanjenom otpornošćuorganizma (osobe na kemoterapiji,HIV-infekcija/AIDS). Gljivičneinfekcije kože se prenose direktnimkontaktom s dlakom ili kožomzaražene životinje ili indirektnopreko predmeta koji su bili u dodirusa zaraženom životinjom, najčešćepsom, mačkom, hrčkom ilikunićem, te domaćom stokom.

Etiopatogeneza

Najčešći uzročnici gljivičnihinfekcija kože (dermatomikoza)čovjeka sljedeće su skupine gljiva:

dermatofiti, kvasci, a nešto rjeđe iplijesni. Od navedenih skupinagljiva, dermatofiti su najčešćiuzročnici. Imaju svojstvo razgradnjerožnatog sloja kože, noktiju i dlaka.Rasprostranjeni su posvuda, takoodređene vrste gljiva žive u tlu(geofilne gljive), parazitiraju naživotinjama (zoofilne ili animalnegljive) ili samo na čovjeku(antropofilne gljive).

Klinička slika

Klinička slika gljivičnih infekcijakože ovisi o uzročniku, lokalizacijipromjena na koži, očuvanosti kožekoja tvori čvrstu barijeru za prodorgljiva kao i imunološkom statusunosioca. Kada govorimo odermatofitima kao najčešćimuzročnicima gljivičnih infekcija,

DermatomikozeDoc. dr. sc. Krešimir Kostović, dr. med.

D


zoofilne gljive u usporedbi s ostalimvrstama uzrokuju jaču upalnureakciju i težu kliničku sliku.Također su jedine povezane srazvojem komplikacija u smisluzaostajanja trajnog ožiljnog tkiva namjestu prethodne infekcije.Dermatofiti patogeni za čovjeka sedijele u tri roda: Trichophyton,Microsporum i Epidermophyton.Česte lokalizacije dermatomikozasu dijelovi kože gdje je pojačanotrljanje kože o kožu (tzv.intertriginozne regije) poputpazušnih jama, područja ispoddojki, prostora između prstiju nastopalima, te područje pubičneregije kod osoba s prekomjernomtjelesnom težinom. Osim kože,noktiju i vlasišta, mogu zahvatiti isluznice raznih dijelova tijela, poputustiju, te genitalne regije.

Dermatomikoza vlasišta(gljivična infekcijavlasišta)

Gljivična infekcija zahvaća područjevlasišta, a razlikujemo površinsku iduboku dermatomikozu vlasišta.

• Površinska dermatomikoza vlasišta: bolest mlađe životne dobi, najčešće školske djece u dobi od 6 do 10 godina. Uzročnici su najčešće zoofilni, Microsporum canis (izvor je obično zaražena mačka ili pas) ili dermatofiti iz roda Trichophyton (izvor je obično zaražena domaća stoka). Kod gljivične infekcije uzrokovane Microsporum canis klinički se u vlasištu vide žarišta veličine kovanice prekrivena sitnim ljuskama te nepravilno prelomljene vlasi u istoj visini, dok se kod gljivične infekcije uzrokovane Trichophytonom opažaju istovjetna žarišta s

prisutnom neravnomjerno polomljenom kosom bez boje i sjaja.

• Duboka dermatomikoza vlasišta: karakterizirana je jakom upalnom reakcijom u vlasištu u vidu pojave eritematozno granulomatoznih infiltrata s pustulacijom (crvena žarišta iznad razine kože s izraženom upalnom komponentom i gnojnom sekrecijom). Mogu biti prisutni i opći simptomi poput visoke tjelesne temperature i povećanih regionalnih limfnih čvorova (vratni limfni čvorovi te limfni čvorovi iza uški). Ovaj oblik je klinički najozbiljniji od svih gljivičnih infekcija kože, češće se javlja u djece i to kao posljedica infekcije s životinjskim sojevima nakon dodira s domaćim životinjama. U liječenju zahtijeva kombiniranu terapiju peroralnim (na usta) antimikoticima uz primjenu lokalnih antibiotskih i kortikosteroidnih pripravaka (u obliku masti i krema). Zbog izraženih kliničkih simptoma, ova se bolest često kasno prepoznaje te liječi kao neinfektivni upalni proces što rezultira širenjem promjena i zaostajanjem trajnih ožiljnih promjena u vlasištu.

Dermatomikoza kože(gljivična infekcija kože)

Gljivična infekcija kože moženastati na bilo kojem dijelu tijela napodručju neobrasle kože.Uzrokovana je gljivamaMicrosporum canis ilidermatofitima iz roda Trichophyton(Tr. mentagrophytes, Tr. rubrum, Tr.violaceum, Tr. verrucosum, Tr.Scönleineii). Na neobrasloj kožiobično se vide ovalna ili okrugla

crvena žarišta uzdignutog ruba sasredišnje prisutnim blijedilom irubno prisutnim blažim ljuskanjemna kojemu mogu biti smješteni imjehurići. Površina kruga se širi imože dosegnuti nekolikocentimetara u promjeru, a promjenemože pratiti i umjeren svrbež.

Onihomikoza (gljivičnainfekcija noktiju)

Gljivična infekcija noktiju šaka istopala karakterizirana jepromjenom boje, oblika ili strukturenokta. Promjena boje se najčešćeočituje u vidu pojave bjelkastih,žućkastih ili smećkastih mrlja nanokatnoj ploči koja postajezadebljana te gubi svoj prirodni sjaji djeluje mutno. Inficirani dijelovi seobično nalaze na prednjem rubunokta, odakle se infekcija širi nastražnji dio nokta. Gljivičneinfekcije na noktima su češćelokalizirane na stopalima te jeupravo ova lokalizacija ujedno ijedan od najčešćih razloga posjetaliječniku obiteljske medicine ilidermatovenerologu. Dijagnostika ipotvrda gljivične infekcije je u ovomslučaju nešto teža s obzirom da jeizolacija samog uzročnika izpostrugotine distalnog dijela nokta(ruba nokta) teža nego koduzimanja uzorka s kože ili vlasišta.Iz tog razloga često je potrebno unekoliko navrata ponavljatiuzimanje uzorka za mikološkuobradu, obično nakon dva do trimjeseca od prethodne mikološkeobrade.

No, važno je naglasiti kako kliničkaslika gljivičnih infekcija noktijumože biti vrlo slična promjenamanokatne ploče koje nisu uzrokovaneinfekcijom već drugimčimbenicima poput dobi pacijentaili djelovanjem vanjske traume.Tada se radi o onihodistrofiji ilioštećenju nokatne ploče. Naime,


tijekom starenja dolazi do promjena u cirkulaciji što za posljedicudovodi do promjena samog izgledanokatne ploče, koja postajezadebljana, žućkasto obojena, bezsjaja te sklona mrvljenju. Također,anatomski i statički poremećajistopala u smislu spuštenog stopalaili halluxa valgusa (deformacije kodkoje se palac na nozi zakrivi podkutom prema drugom prstu)također dovode do deformacijenokatne ploče, i to najčešće palcastopala. Nadalje, bilo kakvamehanička trauma, u smislunagnječenja nokta, učestalognošenja uske obuće ilikontinuiranog bavljenja određenimsportskim aktivnostima(planinarenje, nogomet, trčanje,balet) dovode do razvoja istovjetnihpromjena. U navedenimslučajevima se radi o kroničnomoštećenju nokatne ploče te nemaopravdanosti za korištenjemantimikotičke terapije. Preporuča sekoristiti kreme s visokim postotkomureje (30-40%) koje se nanose na

sam nokat, što dovodi do omekšavanja promijenjenog dijelanokatne ploče i poboljšanja samogizgleda nokta. Ovakvi pripravci sudostupni u obliku krema i flastera saktivnom tvari (urejom). Također jevažno izbjegavati eventualnetraumatske čimbenike kako bi sespriječilo napredovanje promjena.Važno je kod navedenih promjenaobjasniti pacijentu uzrok te gaupozoriti da je oporavak nokatneploče spor i u većini slučajevanepotpun, te se izgled nokta rijetkovraća na prijašnje stanje.

Tinea pedis et manus(dermatomikoza stopala išaka)

Tinea pedis et manus(dermatomikoza stopala i šaka) jestjavljanje gljivične infekcije u oblikuljuštenja, pucanja, crvenila ilimjehurića, praćenih svrbežom ipečenjem, smještenih uglavnomizmeđu prstiju ruku i nogu. Bolestje relativno česta, iako je nešto češća

u sportaša, te se ponekad naziva i“atletsko stopalo”. Najčešći uzročnikje Trichophyton, a čovjek se zarazikorištenjem zajedničkih tuševa ilisportskih svlačionica. Infekcijipogoduju loše higijenske navike,nošenje neadekvatne obuće ipojačano znojenje. Kod ovog oblikagljivične infekcije dovoljna jeterapija lokalnim antimikotičkimsredstvima (kreme, otopine). Bolestje sklona recidiviranju (ponovnomvraćanju) pogotovo u osoba koje susklone pojačanom znojenju.

Kandidoza (kandidijaza)

Od dermatomikoza uzrokovanihkvascima najznačajnija jekandidoza, dok su druge manjeznačajne i rjeđe. Kandidoza jemikoza izazvana kvascem iz rodaCandida (najčešće Candidaalbicans). Candida albicans jenormalni sastavni dio flore sluznicazdravog organizma. Ova gljivičnainfekcija osim kože i sluznica možeuzrokovati i sustavnu infekciju, te je


tada mnogo opasnija i u pravilu se javlja u imunokompromitiranihosoba. Klinička slika ovisi o stanjukože, zahvaćenom području ilokalizaciji promjena, te u svakomslučaju i o općem stanju bolesnika.Tako su npr. opsežnije promjene, asamim tim i teža klinička slika,javljaju kod dijabetičara, popratnihimunoloških bolesti, nakondugotrajne primjene antibiotika ilicitostatika.

• Kandidoza intertrigioznih područja: nastaje na područjima gdje dolazi do trenja kože o kožu (kao što su npr. pazušne jame, prepone, područja ispod dojki), a očituje se kao pojava crvenih žarišta s rubnim ljuštenjem, pucanjem kože, pračenih osjećajem svrbeža.

• Genitalna kandidoza: jest upala vanjskog spolovila; kod žena se javlja crvenilo i pečenje u području vulve i vagine uz žućkastobjelkasti, mrvičastiiscjedak, dok se kod muškaraca

javlja crvenilo i oštećenje površine glavića uz bjelkaste naslage, pečenje i svrbež. Genitalna sluznica je crvena, natečena i bolna, pa i mokrenje i spolni odnos mogu biti bolni. Razlozi ove česte genitalne gljivične infekcije su brojni, a uključuju prekomjernu uporabu antibiotika širokog spektra, prekomjernu higijenu spolnih organa uporabom alkalnih sapuna koji uništavaju normalnu floru i pH rodnice, trudnoću, korištenje neadekvatnog (sintetičkog i preuskog) rublja, korištenje neadekvatnih higijenskih uložaka te nereguliranu šećernu bolest.

• Candidosis oralis ili soor:pojava je bijelih membranoznih naslaga na sluznici usne šupljine i sluznici jezika koje se mogu širiti i na sluznicu tvrdog nepca, ždrijela ili jednjaka. Vrlo je rijetka i uglavnom se javlja u imunokompromitiranih bolesnika.

• Paronychia et onychia candidomycetica: očituje se upalom nokta i okolnog tkiva, koje crveno i otečeno te bolno na pritisak, a pritiskom na upaljeno područje moguće je čak istisnuti kap gnoja. Ovom stanju pogoduje često vlaženje ruku te se stoga češće viđa kod osoba koje se profesionalno bave čišćenjem, kuhanjem i sličnim poslovima. Paronihija može biti uzrokovana i bakterijskom infekcijom, no tada je obično praćena težom kliničkom slikom s intenzivnijim osjećajem boli i pulzacija u području zahvaćenog nokta. Za razliku od bakterijskih infekcija, paronihija uzrokovana Candidom obično uzrokuje kronične infekcije, koje se češće vraćaju, a razvijaju se polaganije i manje su bolne. Također se teže liječe čak i nakon duže terapije antimikoticima, u usporedbi s paronihijom uzrokovanom bakterijskom infekcijom koja se nakon provedene peroralne (na usta) antibiotske terapije uspješno u potpunosti izliječi i rijetko vraća.


• Novorođenačka kandidoza:lokalizirana je u pelenskoj regiji i karakterizirana oštro ograničenim crvenilom. Predisponirajući čimbenik za relativno čest razvoj ove infekcije je nošenje pelena uz dodatni iritativni učinak urina. Nastaje kao posljedica infekcije kože Candidom iz crijevnog sadržaja. Iako klinička slika može biti vrlo izražena, pračena vlaženjem i izrazitim crvenilom, ovaj oblik gljivične infekcije vrlo dobro i brzo reagira na primijenjenu lokalnu antimikotičku terapiju, koja se u težim slučajevima kombinira i s lokalnim kortikosteroidnim pripravcima (kreme i masti) kako bi se smanjio upalni proces.

Pityriasis versicolor

Pityriasis versicolor je uzrokovanakvasnicom Malassezia furfur.

Najčešće se javlja u mlađoj životnojdobi (20-30 godina) te upodručjima s višom temperaturom ivlagom zraka. Ovaj oblik infekcijese najčešće javlja na područjuprsnog koša te u predjelu vrata.Nikada ne zahvaća vlasište, nokte ilisluznice. Bolest je sklonarecidiviranju (ponovnom vraćanju),pogotovo kod osoba koje žive utoplim klimatskim uvjetima teosobama koje su sklone pojačanomznojenju. Klinička slika uključujepojavu promjena u vidu crveno-smećkastih ili žućkastih žarišta uravnini kože, čija površina može bitiglatka do lagana ljuskava. Sama bojapromjena na koži može varirati odbjelkaste i žućkaste pa sve dosmećkaste boje. Subjektivnopacijent može osjećati tek blaži osjećaj svrbeža. Karakteristično zaovaj oblik infekcije je da nakonprovedene terapije antimikoticimadolazi do zaostajanja slabijepigmentiranih svijetlih žarišta na

mjestu prethodne infekcije, štočesto kod pacijenta izaziva strah inelagodu. Zbog toga je važnopacijentu objasniti kako je toprolazno stanje koje će se nakonizlaganja sunčevoj svijetlosti vratitina prijašnju pigmentaciju.

Dijagnoza

Temelj dijagnostike gljivičnihinfekcija jest mikološka dijagnostikakoja uključuje uzimanje uzorka sklinički promijenjene kože, sluznice,noktiju ili vlasišta te potvrdumicelijskih elemenata u nativnommikroskopskom preparatu, teidentifikacija vrste uzročnika urezultatu kultivacije materijala naposebnim hranjivim podlogamanakon 7 do 14 dana.Važno je napomenuti kako je prijeuzimanja uzorka za mikološkuobradu važno objasniti bolesniku dabarem 5 dana prije provođenjamikološke pretrage ne primjenjujenikakvu lokalnu terapiju (kreme,


masti) kako bi se izbjeglamogućnost lažno negativnihrezultata.

U dijagnostici saprofitija poputPityriasis versicolor koristi sepretraga Woodovom svjetiljkom,pri čemu inficirana žarišta obasjanaUV svjetlošću (valne duljine oko360 nm) pokazuju žućkastufluorescenciju.

Liječenje

Liječenje dermatomikoza (gljivičnihbolesti kože) ovisi o težini bolesti,kliničkoj slici, lokalizaciji promjenate imunološkom statusu nosioca.Provodi se uporabom antimikotika,tj. lijekova koji uništavaju ilisprječavaju rast gljiva, a na tržištupronalazimo sustavne i lokalneantimikotike.

• Lokalni antimikotici dolaze u obliku krema, želea, masti, otopina, vaginalnih tableta i supozitorija, a njihova primjena ovisi o lokalizaciji promjene. Među najčešće lokalne antimikotike ubrajamo nistatin, ekonazol, ketokonazol, klotrimazol, mikonazol, flukonazol te određene kombinacije antimikotika s primjerice kortikosteroidima. Ovaj oblik terapije se koristi kod blažih kliničkih slika koji su lokalizirani na koži (npr. područja između prstiju na stopalima, područja ispod dojki, gljivične infekcije kože).

• Sustavni antimikotici su terbinafin, flukonazol, itrakonazol te rjeđe grizeofulvin. Ovi lijekovi kao nuspojavu mogu imati povišenje jetrenih enzima te povišenje kolesterola i triglicerida u krvi, stoga se prije uvođenja sustavne terapije

rutinski određuju spomenute pretrage. Nadalje, grizeofulvin je kontraindiciran u trudnoći te kod jetrenih i bubrežnih bolesnika. Savjetuje se peroralne antimikotike uzimati neposredno iza obroka kao bi se izbjegle eventualne nuspojave od strane probavnog sustava (mučnina). Sustavna terapija se najčešće upotrebljava kod težih oblika dermatomikoza koji uključuju gljivičnu infekciju vlasišta te gljivičnu infekciju noktiju (onihomikozu) kao i proširenu gljivičnu infekciju na samoj koži (diseminirana mikoza) gdje primjena samo lokalne terapije neće postići zadovoljavajući terapijski učinak. Kod liječenja gljivičnih infekcija noktiju potrebno je naglasiti kako je važno provesti terapiju antimikoticima, s obzirom da progresijom bolesti dolazi do promjena strukture i oblika nokta, koja se počinje lomiti i odvajati od ležišta, s posljedičnim potpunim nepovratnim uništenjem nokatne ploče. Također, kod imunokompromitiranih bolesnika terapija peroralnim antimikoticima jest terapija izbora. Kod sustavne terapije antimikoticima bolesniku je važno objasniti da je gotovo uvijek potrebno dugotrajno liječenje. Pri tome samo trajanje terapije značajno varira ovisno o kliničkoj slici i lokalizaciji promjene; liječenje mikoze vlasišta prosječno traje 3 mjeseca, dok liječenje onihomikoze ovisno radi li se o noktima šaka ili stopala traje 3 do 6 mjeseci. Lijekove treba primjenjivati točno prema uputama liječnika.

• U terapiji gljivičnih oboljenja uzrokovanih kvasnicama

(Candida albicans), ovisno o jačini kliničke slike i imunološkom statusu nosioca, najčešće se koriste lokalni antimikotici u obliku krema, vaginalnih tableta ili supozitorija (klotrimazol, mikonazol, flukonazol) te peroralni antimikotici (flukonazol, itrakonazol). Kod slučajeva genitalne kandidoze, preporuča se liječenje oba seksualna partnera.

• U liječenju Pityriasis versicolor najčešće se koristi lokalna antimikotička terapija. Oblici antimikotičkih preparata najčešće su u vidu otopina, sprejeva i šampona. Tijekom provođenja terapije važno je objasniti pacijentu da je prije nanošenja lokalnih antimikotičkih pripravaka važno energično trljanje promjena hrapavim ručnikom. Potrebno je naglasiti da je ponovna pojava ove infekcije česta te je u slučaju recidiva bolesti opravdano provođenje peroralne antimikotičke terapija (itrakonazol, flukonazol).

Preventivne mjere

Od općih mjera u terapiji gljivičnihinfekcija važno je uklanjanjepredisponirajućih čimbenika kaošto su prekomjerno znojenje,izbjegavanje sintetičke, preuskeodjeće i obuće, vlage i trljanja kože okožu (intertriginozna područja kaošto su pazuha i prepone), korištenjezajedničkih tuševa te sportskihsvlačionica. U slučaju učestalihgljivičnih infekcija noktiju i okolnogtkiva kandidom (Paronychia etonychia candidomycetica) preporučase prilikom uranjanja u voduzaštititi ruke na način da se koristegumene rukavice preko pamučnih.


U prevenciji Pityriasis versicolor,infekciji kvasnicom koja je sklonaponovnom vraćanju, važno jeotkloniti predisponirajućečimbenike poput prekomjernogznojenja i nošenja sintetičke odjeće.S obzirom na činjenicu da suzoofilne gljive čest uzrok gljivičnihinfekcija u čovjeka (pogotovo udječjoj dobi) te su karakteriziranetežom kliničkom slikom s većommogučnošću komplikacija, važno jenakon svakog duljeg kontakta saživotinjama temeljito oprati ruke.Prevencija genitalne kandidozeuključuje izbjegavanje prekomjernehigijene spolnih organa uporabom

alkalnih sapuna koji uništavajunormalnu floru rodnice(Lactobacillus vaginalis) kaoprirodnu obrambenu barijeru urodnici, nošenje neadekvatnog(sintetičkog i preuskog) rublja,korištenje neadekvatnih higijenskihuloška kao i prekomjernu uporabuantibiotika.

U prevenciji gljivičnih infekcijanoktiju, važno je spriječitiprodiranje samih uzročnika nanoktima, pravilnom higijenomdlanova i stopala, izbjegavanjemmogućih ozljeda kožice uz nokatkao i pravilnim turpijanjem nokta

(nokti na rukama se turpijajuovalno, a nokti na stopalima ravno,uvijek od ruba prema sredini).Također, u slučaju pojave promjenana noktima ne treba odgađati posjetliječniku s obzirom da neliječenjegljivične infekcije dovode donepovratnog uništenja nokatneploče. Ukoliko se radi opromjenama nokta nevezanim zagljivičnu infekciju (onihodistrofiji –oštećenju nokatne ploče) potrebnoje obratiti pažnju na skrivenuosnovnu bolest kao potencijalanuzrok promjena poput dijabetesa iliporemećaja cirkulacije.

Unazad par tjedanaimam crvenkaste ismećkaste mrlje po

koži vrata i na prsima koje sešire na nadlaktice, ponekadme svrbe. Pojačano sezacrvene nakon tuširanja i tome brine. Prije godinu danasam imao na gornjem dijeluleđa smećkaste mrlje, rečenomi je da je to gljivičnainfekcija, i tada mi jepreporučena Canifug otopina iOronazol šampon, nakon čegasu mrlje nestale. Ovo midrugačije izgleda pa me brineda li se možda sada radi oalergiji?

Poštovani, prema opisupromjena, u prvom idrugom slučaju, kao i

propisanoj terapiji, vjerojatno seradi o Pityriasis versicolor,saprofitiji, koja se može pojavljivatina različitim područjima (leđa, šija,ramena, prsišta i nadlaktice). Možebiti praćena osjećajem svrbeža,

doduše blažeg intenziteta, pogotovonakon znojenja ili tuširanja. Bezobzira na provedenu terapiju sklonaje ponovnom vraćanju. Preporučiobih pretragu tzv. Woodovomsvijetlom kako bi se dijagnosticiralopostojanje ove kvasnice te sukladnotome ordiniralo terapiju propisanuod strane dermatologa (u vidušampona, sprejeva ili eventualno uslučaju čestih recidiva uzimanjetableta antimikotika). Iz opisasimptoma ne vjerujem da se radi oalergiji, no potreban je pregleddermatologa.Doc. dr. sc. Krešimir Kostović, dr. med.

Već 6 mjeseci imamna oba palca stopalapromjene na noktima,

koji su žuti , zadebljali i mrvese. Imam 52 godine. Probalasam liječenje s brojnimkremama i olovkama, ali nemanikakvog poboljšanja. Nisamjoš išla kod liječnika. Postoji lineki preparat koji mi možepomoći?

Poštovana, teško je premaopisu promjena i bezadekvatne dijagnostike

reći da li se radi o gljivičnoj infekcijinokta ili o distrofiji nokta odnosnouništenju nokatne ploče.Preporučio bih pregleddermatologa te uzimanje uzorka zamikološku obradu kako bi seeventualna gljivična infekcijadokazala te u tom slučaju provelaterapija. U slučaju da je pozitivannalaz gljiva, potrebno je provoditiperoralnu (u obliku tableta) terapijuantimikoticima i to u dužemvremenskom periodu (do 6mjeseci). U ovom slučaju ne postojilijek u lokalnom obliku poput masti,krema, otopina ili kista koji bi upotpunosti izliječio gljivičnuinfekciju nokta. U svakom slučajupreporučam pregled dermatologa, ane samonicijativno liječenje.Doc. dr. sc. Krešimir Kostović, dr. med.

Q&A – Dermatomikoze


enitalne bradavice(Condylomata acuminata,spolne bradavice,

anogenitalne bradavice) suhiperplastične promjene, ponekadna peteljci, koje se nalaze na koži ilisluznici spolovila, a njihov uzročnikje humani papilomavirus (HPV).

Većina anogenitalnih bradavica,oko 90 posto, uzrokovana jegenotipovima HPV-6 i HPV-11. No, mogu biti uzrokovane igenotipovima HPV-1, HPV-2, HPV-10, HPV-16, HPV-30, HPV-44 i HPV-45.

Većina genitalnih HPV infekcijauzrokovana je genotipovima HPV- 6, HPV-11, HPV-16 i

HPV-18. Genotipovi HPV-16 iHPV-18 povezani su s razvojemdisplastičnih promjena i karcinomagenitalnog trakta.

Humani papilomavirus (HPV)prenosi se bliskim i spolnimkontaktom: genitalno-genitalnim,analno-genitalnim, te oralno-genitalnim. Dijeljenje seksualnihpomagala također može dovesti doHPV infekcije. Vrlo rijetko,anogenitalne bradavice mogu bitiuzrokovane bradavicama s ruke, a urijetkim slučajevima do infekcijedjeteta može doći prilikom poroda.

Genitalne bradavice se javljajunekoliko tjedana ili mjeseci nakoninfekcije HPV-om, a u nekim

slučajevima i puno kasnije. Svakakotreba spomenuti da se u većineosoba zaraženih HPV-om nerazvijaju bradavice, te su one samonositelji virusa. Naime, samo u oko1-2 osoba od 100 zaraženih HPV-om, razviju se anogenitalnebradavice.

Genitalne bradavice se ubrajaju ujednu od najčešće dijagnosticiranihspolno prenosivih bolesti.

Procjenjuje se da će se najmanjepolovica svih spolno aktivnih ljudizaraziti s genitalnim HPV-om unekom trenutku svog života.Čimbenici koji mogu povećati rizikod zaraze su: nezaštićeni seks s višepartnera, prisustvo druge spolno

Genitalne bradaviceDoc. dr. sc. Krešimir Kostović, dr. med., mr. sc. Dean Delić, dr. med.

G


prenosive bolesti, spolni odnos spartnerom čija je seksualna prošlostnepoznata, te seksualna ativnost umlađoj životnoj dobi.

Klinička slika genitalnihbradavica

Uočljive anogenitalne bradavice suobično mekane, vlažne, sitneružičaste ili sive polipozne tvorbekoje mogu imati peteljku i često segomilaju u grupice. Površine su imslične površini cvjetače.

U muškaraca najčešće nastaju ispodprepucija (kožni nabor koji prekrivaglavić penisa), na koronalnomsulkusu, na vanjskom ušćumokraćne cijevi (uretre) i uzdužpenisa. Mogu se pojaviti oko anusa iu rektumu, osobito uhomoseksualaca.

U žena su najčešće na stidnici(vulvi), stijenci rodnice (vagine),vratu maternice (cerviksu) i

perineumu (dio između vagine ianusa).

Bradavice koje se razvijaju na kožikoja je topla, vlažna i bez dlaka,imaju tendenciju da bude mekanekonzistencije, dok bradavice koje serazvijaju na koži koja je suha idlakava, imaju tendenciju da budečvrste konzistencije.

U imunokompromitiranihbolesnika anogenitalne bradavicemogu biti opsežnije i teže izlječive.

Brzina rasta im je različita, notrudnoća, imunosupresija ilimaceracija kože ubrzavaju ne samorast promjena, već i njihovo širenje.

U većini slučajeva, anogenitalnebradavice ne uzrokuju fizičkunelagodu. Ponekad moguuzrokovati iritaciju i bol, pogotovoako se nalaze oko anusa. U nekimslučajevima anogenitalne bradavicemogu krvariti ili uzrokovati bol

tijekom odnosa. Kada se bradavicenalaze unutar mokraćne cijevi ilianusa, može doći do krvarenja primokrenju ili krvarenja iz anusa.

Dijagnosticiranjegenitalnih bradavica

Anogenitalne bradavice se običnodijagnosticiraju na temelju kliničkeslike. Njihov se izgled u osnovirazlikuje od ravnih kondiloma(condyloma latum) sekundarnogsifilisa, čija je površina zaravnjena.Međutim, u početku liječenja inakon tri mjeseca treba učinitiserološke pretrage na sifilis.Svakako, treba spomenuti da 1 od 4osobe s anogenitalnimbradavicama, također ima i nekudrugu spolno prenosivu bolest.

Endocervikalne i analne bradavicese mogu prikazati samo pomoćukolposkopa. Bojanje u svrhu boljegprikazivanja povećava vjerojatnostnjihova otkrivanja. Jednako tako,

Ustupljeno ljubaznošću Klinike za dermatovenerologiju KBC-a Zagreb.


može se uzeti i Papa obrisak kojiotkriva abnormalne promjenestanica usljed HPV infekcije.

Najspecifičnija i najosjetljivijametoda otkrivanja humanogpapilomavirusa (HPV) je PCR testna HPV DNK.

Liječenje genitalnihbradavica

Postoji niz različitih postupaka kojise mogu koristiti za liječenjeanogenitalnih bradavica. Bez obzirao kojoj se terapiji radi, liječenjeobično traje nekoliko tjedana, aponekad može trajati i do šestmjeseci.

U imunokompetentnih osoba,genitalne bradavice se mogu povućii bez liječenja. Naime, gotovotrećina vidljivih genitalnihbradavica povlači se sama od sebe uroku od šest mjeseci.

Svakako treba spomenuti da pušačislabije reagiraju na terapiju, te im sestoga preporuča prestanak pušenja.Jednako tako, treba istaknuti da jepotrebno pregledati i spolnepartnere.

Genitalne bradavica mogu seukloniti:• podofilotoksinom, podofilinom• imikvimodom• trikloroctenom kiselinom• krioterapijom• elektrokauterizacijom• laserom• kirurškim zahvatom

Svaka od gore navedenih terapijaima prednosti i mane. Koja će seterapija primjeniti, ovisi o tomekoliko genitalnih bradavica imate,gdje su smještene, te kojem stenačinu liječenja skloniji. Također,treba reći da se neke terapije nepreporučaju trudnicama, a neke,poput krioterapije, obično se koristekod malog broja bradavica.

Vrlo je važno da žene koje imajugenitalne bradavice budupodvrgnute i probiru za rak vratamaternice.

Također, treba spomenuti da se u 1od 4 slučajeva, nakon uspješnogliječenja, genitalne bradavice moguponovno pojaviti. Do ponovnepojave genitalnih bradavica dolazi zbog reaktivacije već postojećeinfekcije.

Preporuča se korištenje kondomatijekom spolnih odnosa za vrijemeliječenja genitalnih bradavica, tenajmanje još tri mjeseca nakonsvršetka terapije.

Prevencija genitalnihbradavica

Za prevenciju genitalnih bradavicakoriste se kondomi ičetverovalentno cjepivo protivhumanog papilomavirusa (HPV),Gardasil, koje pokriva genotipoveHPV-6, HPV-11, HPV-16 i HPV-18.

Kondomi mogu pomoći usprječavanju da se ne zarazite HPV-om, no ne u potpunosti,obzirom da ne štite dijelove kožekoji nisu pokriveni kondomom.Svakako treba istaknuti da kondomipomažu i u zaštiti od drugih spolnoprenosivih bolesti poput AIDS-a iinfekcije klamdijom. Uporabakondoma se preporuča i kodoralnog seksa. Također, nepreporuča se dijelenje seksualnihpomagala.


oznato je da život smultiplom sklerozompredstavlja izazov

obzirom da su njeni simptominepredvidivi i promjenjivi.Naime, multipla skleroza jekronična bolest koja utječe nasvaku osobu drugačije, sasimptomima, od utrnulost uudovima ili zaboravljivosti doparalize ili gubitak vida.Nažalost, multipla skleroza setrenutno ne može izliječiti, nou posljednje vrijeme svjedocismo napredka u liječenjumultiple skleroze, te smo onovostima na tom poljuporazgovarali s predstojnicomKlinike za neurologiju KBC-a“Sestre milosrdnice” doc. dr. sc.Vanjom Bašić Kes, dr. med..

Za početak, recite nam kakvaje to bolest multipla skleroza?

Multipla skleroza je jedna odnajčešćih neuroimunoloških bolestisredišnjeg živčanog sustavadanašnjice – kronična upalnademijelinizacijska bolest središnjegživčanog sustava (mozga ikralježnične moždine), obilježenapropadanjem mijelinske ovojniceživčanih vlakana autoimunomreakcijom.

Koje su posljedice oštećenjamijelinske ovojnice živaca?

Demijelinizacija dovodi dousporenja ili blokade prijenosaživčanog impulsa između živčanihstanica, a u novije vrijeme se sveviše spominje i neurodegenerativnakomponenta bolesti u smislu

kortikalne atrofije po principupropadanja tijela stanice nakongubitka aksona, a time i gubitkafunkcije.

Kada trebamo posumnjati daimamo multiplu sklerozu?

Multipla skleroza je bolest s tisućulica jer može zahvatiti bilo koji diosredišnjeg živčanog sustava, anjezini znakovi i simptomi mogubiti nalik onima kod nekih drugihstanja, zato dijagnoza i dalje ostajepretežito klinička, što namećepotrebu primjene dijagnostičkihkriterija. Postavljanje kliničkedijagnoze zahtijeva potpunuanamnezu i detaljan neurološkipregled, kao i primjenu različitihstandardiziranih ocjenskih ljestvica.Stoga ukoliko postoji nekineurološki simptom koji traje ili se

Novosti u liječenju multiple sklerozeRazgovor vodio: Mr. sc. Dean Delić, dr. med.

INTERVJU s doc. dr. sc. Vanja Bašić Kes, dr. med.

P


učestalo javlja, a ne možemo gaobjasniti nekim već ranijedijagnosticiranim poremećajempotrebno se obratiti liječniku.

Kako to da se multiplaskleroza češće javlja u žena?

Za sada je direktna povezanostženskog spola i multiple sklerozeostala nerazjašnjena. Smatra se dapostoji veći broj čimbenika kojiutječu na veću pojavnost multipleskleroze u žena. U velikimstudijama koje su se bavile ovomproblematikom spominju segenetski čimbenici (HLA), potomokolišni čimbenici, životne navike,stres, uzimanje hormonske terapije,kao i dostupnost zdravstvene zaštite,višestruka uloga žene u privatnom iposlovnom životu te društvenistatus.

Može li prehrana utjecati namultiplu sklerozu?

Zdrave životne navike, uključujući iprehranu sastavni su dio brige ozdravlju pa tako imaju veliku ulogu

u prevenciji i liječenju pojedinihbolesti.

Može li vitamin D usporitinapredovanje multipleskleroze?

U zadnje vrijeme, sve je više studijakoje povezuju manjak vitamina D imultiplu sklerozu. S obzirom davitamin D sudjeluje u velikom brojuprocesa u našem organizmupotrebno je paziti na dovoljan unosi njegovu dovoljnu koncentraciju uorganizmu.

Kako se liječi multiplaskleroza?

Multipla skleroza se liječi ovisno okliničkoj prezentaciji bolesti.Akutna pogoršanja se liječekortikosteoridima, plazmaferezomili imunoglobulinima. Simptomi odstrane različitih funkcijskih sustavaunutar središnjeg živčanog sustavase liječe simptomatskom terapijom.Kako bi se usporio tijek samebolesti u bolesnika s relapsremitentnim oblikom multiple

skleroze dugoročno se primijenjujuimunomodulacijski lijekovi –interferon beta, glatiramer acetat,teriflunomid, dimetil fumarat,fingolimod, natalizumab, tealemtuzumab.

Postoje li multidisciplinarnitimovi za liječenje multipleskleroze u Hrvatskoj?

U velikim kliničkim centrima poputnašeg KBC-a “Sestre milosrdnice”uz neurologe Klinike zaneurologiju, u liječenju našihbolesnika sudjeluje čitav nizliječnika drugih specijalnosti –fizijatara, psihijatara, ginekologa,urologa, internista.Multidisciplinarni tim olakšavabolesniku da se nosi sa svojimsvakodnevnim fizičkim i psihičkimtegobama koje su posljedicamultiple skleroze. Također je velikauloga multidisciplinarnog tima uplaniranju obitelji.

Koliko je bitna tjelovježba zaoboljele od multiple skleroze?

Tjelovježba je sastavni dio zdravogživotnog stila, a u bolesnikaoboljelih od multiple skleroze imaveliku ulogu u liječenju postojećihsimptoma, prevenciji razvojaspazama i kontraktura, a u novijevrijeme se pokazalo da redovitimvježbanjem podižemokoncentraciju tvari u mozgu kojeutječu na neuroplastičnost.

Što mislite o primjeni lijekovana bazi kanabisa zaublažavanje bolova kodoboljelih od multiple skleroze?

Velike studije su pokazale dakanabis u oboljelih od multipleskleroze ima pozitivan učinak nakroničnu bol i spazam.


Koliko Vam je poznat radznanstvenika s BristolUniversity koji smatraju da semogu “isključiti” autoimunebolesti kao što su multiplaskleroza ili dijabetes tip 1retreniranjem imunosnogsustava? Naime, radi se o vrstiterapije koja se već koristi zaliječenje alergija, a poznata jekao desenzibilizacija.

Radi se o terapiji kojom semodificiraju stanice bolesnikovogimunosnog sustava da neprepoznaju stanice svog organizmakao neprijatelja (osnovaautoimunog procesa) i da reagirajusamo na strane tvari u organizmunpr. uzročnike infekcija. Bazičnaistraživanja su pokazala dobrerezultate, a prema mojimsaznanjima u tijeku su kliničkaispitivanja.

Jesu li svi trenutno poznatilijekovi za liječenje multipleskleroze dostupni pacijentimau Hrvatskoj, te koje su tunovosti?

U zadnjh par mjeseci u Hrvatskoj sudostupni peroralni preparati dimetilfumarat (Tecfidera), fingolimod

(Gylenia), teriflunomid (Aubagio) imonoklonska protutijelanatalizumab (Tysabri) ialemtuzumab (Lemtrada).

Što je s pacijentima koji nisuimali odgovarajuću reakciju nadva ili više lijeka za liječenjemultiple skleroze, postoji li nahorizontu odgovarajući lijek zanjih?

Od iznimne je važnosti da neurologkoji liječi bolesnika procijeni okojem kliničkom obliku bolesti seradi i koliko je bolest aktivna.Pravovremen i ispravan izborterapije je ujedno i najučinkovitiji.Sada su dostupni lijekovi i prve idruge linije imunomodulacijsketerapije tako da je mogućnosti zaliječenje zaista puno.

U kojoj su fazi istraživanja nalijekovima koji su fokusiranina popravak oštećenja namijelinskoj ovojnici?

Imunomodulacijski lijekovi su uvelikim studijama pokazaliodređeni učinak ne samo nasmanjenje neurodegeneracije, već ina određeni stupanj remijelinizacije.

Postoje neki lijekovi koji su se dosada koristili za druge indikacije(npr. MRF-008 odobren od FDA zaliječenje hipertenzije, ibudilast kaoantiinflamatorni lijek, lipoičnakiselina kao antioksidans, fenitoinkao antiepileptik), a koji su pokazalida imaju učinak i protektivni učinakna oligodendrocite u središnjemživčanom sustavu. U kliničkimispitivanjima istražuje se učinakantitijela “rHIgM22”, hormonskesupstance NDC-1308 i matičnihstanica na obnovu mijelinskeovojnice.

I za kraj, koji bi Vaš savjet bioza oboljele od multipleskleroze?

Multipla skleroza za sada nijeizlječiva bolest, ali od iznimne jevažnosti pozitivan stav bolesnika ipovjerenje prema liječniku kaoaktivnom partneru u procesuliječenja. Zajedničkim naporima semože pravodobnim postavljanjemdijagnoze uz pomoćmultidisciplinarnog tima provoditioptimalno liječenje te omogućitinormalno funkcioniranje usvakodnevnom životu na privatnomi poslovnom planu.


d davnina se češnjak (bijeliluk, lat. Allium sativum)koristi kao začin i dodatak

jelima, no osim u kulinarstvu,češnjak se već tisućama godinatakođer koristi i u medicini zaprevenciju i liječenje raznih bolesti,te se ubraja među najstarije inajčešće rabljene prirodne lijekove.Inače, češnjak potječe iz središnjeAzije, a bio je već poznat starimIndijcima, Egipćanima, Grcima iRimljanima.

Češnjak sadrži više od 200 biološkiaktivnih tvari, a glavni djelatni

sastojak češnjaka je alin, kemijskispoj iz kojeg u organizmu nastajusumporni spojevi koji dajukarakterističan miris češnjaka.Jedan od glavnih spojeva kojinastaje iz alina djelovanjem enzimaalinaze je alicin, a ovisno opostupcima prerade i ekstrakcijemijenja se njegova koncentracijaodnosno transformira se u drugetipove organosulfurnih spojeva.Svakako treba istaknuti da češnjak uvećim količinama sadrži vitamin B6i vitamin C, kao i mangan te fosfor.Jednako tako, češnjak je dobar izvor

i vitamina B1, vitamina B5,riboflavina, kalcija, željeza, cinka,kalija i selena.

Kada govorimo o češnjaku injegovom utjecaju na zdravlje bilobi dobro da zapamtite sljedećepovoljne učinke češnjaka nazdravlje:

antioksidacijski učinak(češnjak snižava razinu

slobodnih radikala kisika iliinterakcijom s njima smanjujenjihov negativan utjecaj na zdravlje)

8 povoljnih učinaka češnjaka na zdravljekoje bi svaka osoba morala znati

O

ZDRAVA PREHRANA

1


antikoagulacijski učinak(češnjak sprječava stvaranje

krvnih ugrušaka smanjujućiagregaciju trombocita, a samimtime i rizik od srčanog i moždanogudara)

vazodilatacijski učinak

antihipertenzivni učinak(češnjak može sniziti

povišeni krvni tlak za 5 do 8 posto);

hipolipemični učinak(češnjak može sniziti razinu

kolesterola u krvi)

antikancerogeni učinak(češnjak ima negativno

djelovanje na rast i razvoj tumora,npr. smanjuje rizik od raka debelogcrijeva za 30 posto)

antibiotsko i fungicidnodjelovanje

jača imunosni sustav(češnjak povećava broj

T-stanica u krvotoku, a one imajuvažnu ulogu u borbi protiv virusa)

Ljubitelji češnjaka ne bi trebalismetnuti s uma moguće interakciječešnjaka s brojnim lijekovima.

Naime, češnjak u nekimslučajevima može smanjitiučinkovitost lijekova, a drugimmože pojačati njihovo djelovanje.Pa tako češnjak može smanjitiučinkovitost kontraceptivnih pilula,isoniazida, ciklosporina ili lijekovaza liječenje AIDS-a poputamprenavira, fosamprenavira,indinavira, nelfinavira, ritonavira isakvinavira, te pojačati djelovanjeantikoagulantnih lijekova kao što suvarfarin, klopidogrel i acetilsalicilnakiselina ili pojačati djelovanjenesteroidnih protuupanih lijekovakao što su ibuprofen i naproksen,što može povećati rizik odkrvarenja.

2

3

4

5

6

7

8


Tvorničko ime registrirano u RH

• Aspirin, Andol, Aska, AcePhar, Acetilsalicilat, Cardiopirin, Vasopirin (acetilsalicilatna kiselina)• Aspirin C, Andol C (acetilsalicilatna kiselina + vitamin C)• Aggrenox (acetilsalicilatna kiselina + dipiridamol)• Axanum (acetilsalicilatna kiselina + esomeprazol)• Concorasa (acetilsalicilatna kiselina + bisoprolol)• DuoPlavin (acetilsalicilatna kiselina + klopidogrel)

Farmakoterapijska skupina

Analgetik, antipiretik, antiinflamatorik (protuupalno djelovanje) i antitrombotik (inhibitor agregacije trombocita).

Terapijske indikacije

Acetilsalicilatna kiselina primjenjuje se kod srednje jake boli različitog podrijetla: npr. glavobolja, zubobolja, bolzbog upale živca, bolne menstruacije, mišićna bol, bol zbog upalne reumatske bolesti, snižavanje povišene tjelesnetemperature. Koristi se i za sprječavanje i liječenje stanja s povećanim nakupljanjem trombocita npr. akutni srčani imoždani udar, dodatno liječenje nestabilne angine pektoris i kratkotrajnih smetnji moždane cirkulacije tesprječavanje začepljenja aortokoronarnog premoštenja.

Acetilsalicilatna kiselina

LIJEKOVI

revija za zdravlje

Documents