Prvo poglavlje

Topolska Ulica/3:45 poslije podne/15. srpnja 1996.

Ljeto je stiglo. Ali ne turo ljeto, ne ove godine, ve hvalospjev ljetu, boansko utjelovljenje ljeta, raskono zelenilo velianstvenog ljeta sredinjeg Ohija u zjenici oka sredine srpnja, usijano sunce ee s tog legendarnog neba boje izblijedjelih Levisica, zvuk djece koja se dovikuju u Medvjedskoj umi na vrhu brda, tink! palica igraa bejzbolske juniorske lige s igralita na drugoj strani ume, zvuk motornih kosilica za travu, zvuk superbrzih automobila na Autocesti 19, zvuk rola na cementu plonika i glatkom makadamu Topolske ulice, zvuk radija -bejzbolska utakmica Cleveland Indiansa (rijetka dnevna utakmica) u otrom nadmetanju s Tinom Turner koja prai 'Nutbush City Limit', onu u kojoj se kae Twenty-five is the speed limit, motorcycles not allowed in it' - a sve to omotano blaeim, svilenkastim siktajem vrtnih poljevaa kao zvunim ipkanim rubom. Ljeto u Wentworthu, drava Ohio, mili Boe, kako krijepi duu! Ljeto ovdje, u Topolskoj ulici, koja prolazi tono posred tog legendarnog izblijedjelog amerikog sna, s mirisom hrenovki u pecivu u zraku i s nekoliko rasprsnutih papirnih ostataka petardi od Dana nezavisnosti koji jo lee porazbacani u slivnicima. Ovaj je srpanj vru, mili Boe, srpanj bez straha i mane kakvog Bog zapovijedi, s lentom, u to nema sumnje, ali ako emo iskreno, ovo je i suan Lipanj, bez vlage osim povremenog lepezastog kapljinog praha iz crijeva za polijevanje koji gurka posljednje dronjke lampionskog papira s mjesta njihova poinka. To bi se danas moglo promijeniti; povremeno dopire grmljavina i oni koji gledaju The Weather Channel (u Topolskoj ulici mnogi imaju kabelsku televiziju, nego to), uju da se tijekom dana oekuju pljuskovi s grmljavinom. A moda i orkan, iako je to malo vjerojatno. No zasad jo caruju lubenice i hladni napici i lopte eprtljavo udarene vrhom bejzbolskih palica; ljeto je jo kakvo se samo poeljeli moe, moda i ljepe, i ovdje u sreditu Sjedinjenih Amerikih Drava, ivi se da se ne moe bolje, Chevroleti su parkirani na kolnim prilazima a odresci u dubokom zamrzavanju u hladnjacima ekaju da ih se veeras okrene na rotilju u stranjem dvoritu. (A hoe li poslije tog biti i pite od jabuka? to misli?) Ovo je zemlja zelenih travnjaka i briljivo odnjegovanih cvjetnih lijeha; ovo je Kraljevstvo Ohio u kojem djeca nose kape okrenute naopako, iroke sportsko majice s naramenicama vise im preko vreastih hlaa a glomazne klompaste tenisice kao da sve do jedne imaju irok potez zatitnog znaka Nikea. U etvrti koja se protee izmeu Medvjedske ulice na vrhu breuljka i Zumbulske ulice u podnoju, nalazi se jedanaest kua i jedna trgovina. Trgovina, na uglu Topolske i Zumbulske ulice, je svepopularni, sveameriki mini-market gdje se moe nabaviti cigarete, pivo ili Rolling Rock, lizalice, sve to je potrebno za rotilj (papirnati tanjuri, plastine vilice, taco, ips, sladoled, keap, namaz od gorice), Popsiclesl i irok izbor bezalkoholnih pia,

spravljenih od ponajboljih sastojaka na svijetu. U E-Z Stop 24 moe se po potrebi nabaviti i primjerak Penthousea, ali ih se mora traiti od prodavaa; u Kraljevstvu Ohio golaki se asopisi uglavnom dre ispod tezge. I to se znalo, to je sasvim u redu. Vano je znati gdje ih se moe nabaviti ukae li se potreba. Dananja prodavaica je nova, zaposlila se prije nepunih tjedan dana, i ovog trenutka, u 3:45 poslije podne, posluuje djeaka i djevojicu. Djevojica izgleda kao jedanaestogodinjakinja i ve je na putu da postane ljepotica. Djeak, oito njezin mlai brat, ima moda est godina i na putu je (barem po miljenju prodavaice) da postane gnjavator. "Hou dvije okoladice!" vikne brat Gnjavator. "Novca ima samo za jednu, ako svaki pojedemo po jedan sladoled", ree mu Lijepa Sestrica, po miljenju prodavaice, sa zadivljujuim strpljenjem. Da je to njezin mlai brat, dola bi u napast da ga opatrne nogom u dupe tako jako da bi dobio ulogu zvonara crkve Notre Dame u kolskoj predstavi. "Mama ti je jutros dala pet dolara, vidio sam", kae gnjavator. "Gdje je ostatak, Marrrrr-grit?" "Ne zovi me tako, mrzim to", kae djevojica. Ima dugu plavu kosu boje meda koju prodavaica smatra prekrasnom. Kosa nove trgovkinje je kratka i aava, obojena naranasto na desnoj strani glave, a zeleno na lijevoj. I te kako dobro zna da bi bila morala isprati boju iz kose zbog posla da poslovoa nije hitno morao nai nekog za smjenu od jedanaest do sedam - njezina srea, njegov peh. Iznudio je obeanje od nje da e nositi rubac ili bejzbolsku kapu preko te maljarije na glavi, ali su obeanja zato da ih se kri. A sad Lijepa Sestrica prilino ljubopitljivo gleda u njezinu kosu. "Margrit-Margrit-Margrit!" mlai brat grake razdragano zdunom pakou koju mogu gajiti jedino mlaa braa. "Zapravo se zovem Ellen", kae djevojica tonom nekog tko povjerava veliku tajnu. "Margaret mi je srednje ime. On me tako zove jer zna da to mrzim." "Drago mi je, Ellen", kae prodavaica i pone raunati Ellenin potroak. "Drago mi je, Marrrrr-grit!" oponaa gnjavator od brata, krevelji se pritom tako neumorno uasno da je caki smijean. Nabrao je nos, gleda u kri. "Drago mi je, Crvuljo Margrit!" Ne obazirui se na nj, Ellen kae: "Vaa mi je kosa super." "Hvala", kae nova prodavaica, smijeei se. "Nije lijepa kao tvoja, ali nije ni loa. Dolar etrdeset est centi." Djevojica iz depa traperica izvadi plastinu torbicu za sitni. Od onih koje se otvaraju pritiskom sa strane. U njoj su dvije zguvane dolarske novanice i nekoliko kovanica. "Pitajte Crvulju Margril na to su otila ostala tri dolara!" zali libi gnjavator, l'ravi je razglas. "Od njih je kupila asopis s Eeeeee-thtinom Usiwwwwkeoin na prvoj stranici!" Djevojica se oglui na njegove rijei, iako joj se obrazi poinju rumenjeti. Kad je pruila dva dolara, ona kae: "Nisam vas jo vidjela ovdje " "Vjerojatno i nisi, poela sam raditi tek prole srijede. Trebao im je netko tko e radili od jedanaest do sedam i ostati nekoliko sati dulje ako zakasni onaj iz none smjene." "Pa, i meni je drago da smo se upoznale. Ja sam Ellie Garyer. A ovo je moj mlai brat, Ralph." Ralph Garyer isplazi jezik i ispusti zvuk poput ose uhvaene u boici majoneze. Kako je to dobro odgojena betijica, pomisli djevojka dvobojne kose. "Ja sam Cynthia Smith", kae ona i preko tezge prui ruku djevojici. "Uvijek Cynthia i nikad Cindy. Hoe li upamtiti?" Djevojica kimne glavom, smijeei se. "A ja sam uvijek Ellie, nikad Margaret." "Crvulja Margrit!" Ralph klikne mahnitim ushitom estogodinjaka. Podigne ruke u zrak i pone migati bokovima lijevo-desno nerazrijeenim otrovom ivotne radosti. "Crvulja Margrit voli Eeee-thana Hawwwwwkea! " Ellen pogleda Cynthiju pogledom puno starije osobe, izrazom umorne pomirbe sa sudbinom

koji poruuje Vidite li to ja moram trpjeti. Cynthia, koja je takoer imala mlaeg brata i tono zna to lijepa Ellie mora trpjeti, prasnula bi u smijeh ali uspije ostati ozbiljna. A to je dobro. Djevojica je zatoenik svog doba i svoje dobi, ba kao i ostali, to znai da je za nju ovo sve posve ozbiljno. Ellie prui bratu limenku Pepsi. "Vani emo podijeliti okoladicu", kae ona. "Vui e me u Razbijau", kae Ralph kad su krenuli prema vratima, stupivi u bljetavi pravokutnik sunca koji pada kroz prozor poput vatre. "Vui e me u Razbijau sve do kue." "Da ne bi", kae Ellie, ali kad je otvorila vrata, brat Gnjavator se okrene i pogleda Cynthiju samodopadnim pogledom koji poruuje Priekaj satno da vidi po ijem e biti. Samo priekaj. A tad izau. Da, ljeto je, ali ne turo ljeto; rije je o 15. srpnja, sljemenjai ljeta, u gradiu u Ohiju, u kojem veina djece polazi ljetne teajeve vjeronauka i sudjeluje u ljetnom programu Gradske knjinice i gdje se ne moe dogoditi da jedno dijete ne bi imalo malu crvenu prikolicu koju je krstilo (iz razloga koje samo ono zna) Razbija. Jedanaest kua i jedan market kuhaju se na toj bljetavoj ogoljeloj srpanjskoj ezi srednjeg zapada, trideset jedan stupanj u hladu, trideset pet stupnjeva na suncu, dovoljno vrue da zrak treperi iznad plonika kao iznad otvorene talionike pei. Ulica se protee od sjevera prema jugu, neparni brojevi na strani prema Los Angelesu, a parni na strani prema New Yorku. Na vrhu, na zapadnom uglu Topolske i Medvjedske ulice, je Topolska ulica broj 251. Brad Josephson je ispred kue, gumenim crijevom zalijeva cvjetne lijehe pokraj prilazne staze. Ima etrdeset est godina, prekrasnu kou boje okolade i dugaku padinu od trbuha. Ellie Garyer smatra da slii Billu Cosbyju... barem malo. Brad i Belinda Josephson jedini su crnci u njihovu susjedstvu i susjedstvo se silno ponosi to ih ima. Izgledaju upravo onako kako srednji stale u Ohiju voli da njihovi crnci izgledaju i tako godi vidjeti ih kako idu za svojim poslom. Simpatini ljudi. Svi vole Josephsonove. Gary Ripton, koji ponedjeljkom poslije podne raznosi wentwortske novine Shopper, skrene biciklom iza ugla i dobaci Bradu smotane novine. Brad ih spretno uhvati rukom kojom ne dri crijevo, ne pomaknuvi se s mjesta. Samo je podignuo ruku i vump - u ruci mu je. "Dobar potez, gospodine Josephson!" dovikne Gary i odveze se dalje. Jutena vrea puna novina poskakuje mu na boku. Odjeven je u prevelik dres Orlando Magica sa Shaqovim brojem 32. "Da, jo nisam zahrao", kae Brad i gurne mlaznicu gumenog crijeva pod ruku kako bi mogao otvoriti tjednik-brouru i vidjeti to je na prvoj stranici. Dakako, isto sranje - sajmine rasprodaje i reklamno truanje - ali ga svejedno eli podrobno pregledati. Ljudska priroda, pretpostavi on. Preko puta ulice, na broju 250, Johnny Marinville sjedi na svojem prednjem trijemu, svira gitaru i pjeva. Jedna od glupljih pjesama, ali Marinville dobro svira. Premda se nitko nee zabuniti i pomisliti kako je rije o Maryinu Gayeu (ili ak Perryju Comu), ima sluha i osjeaja za melodiju. Brada je to uvijek pomalo jedilo; ovjek koji neto dobro zna trebao bi se zadovoljiti time i kloniti se ostalog, smatra Brad. Gary Ripton, etrnaest godina, je frizura, igra rezervnog hvataa za wentwortsku momad American Legiona2 (momad Hawksa, trenutani omjer pobjeda i poraza 14 prema 4 i trebaju odigrati jo dvije utakmice), baci idui primjerak Shoppera na trijem broja

2 American Legion je udruga umirovljenih pripadnika oruanih snaga, utemeljena 1919. godine.

240, kuu Sodersonovih. Josephsonovi su crnci Topolske ulice; Sodersonovi, Gary i Marielle, su boemi Topolske ulice. Na vagi javnog miljenja, suprunici Soderson odravaju ravnoteu.

Gary je, uglavnom, ovjek sklon priskoiti u pomo ljudima u nevolji pa ga susjedi vole unato tome to je skoro uvijek pod gasom. Ali Marielle... dakle, kako zna rei Slatkica Garyer, Za ene Mariellina kova postoji rije koja se rimuje s rijeju za enku psa." Garyjevje udarac besprijekorno izvedeni horok. Shopperse odbije od ulaznih vrata Sodersonovih i prizemlji tono na otira s natpisom 'Dobro doli!', ali nitko ne izae po njega; Marielle je u kui, tuira se (ve drugi put danas; mrzi kad vrijeme postane ovako ljepljivo), a Gary je u stranjem dvoritu, rastreseno raspiruje ar u rotilju i naposljetku ga nakrca s toliko briketa da bi mogao ispei bivola. Na sebi ima pregau s natpisom MOETE POLJUBITI KUHARA. Prerano je poeti pei odreske, ali nikad nije odve rano za pripremu. Nasred stranjeg dvorita Sodersonovih je suncobranom zaklonjen vrtni stol a na njemu Garyjev prenosivi bar: boica maslina, boica dina i boica vermuta. Boica vermuta je neotvorena. Dupli martini stoji ispred nje. Gary zavri s pretrpavanjem rotilja, prie stolu i popije to je ostalo u ai. Jako je sklon martinijima i kad nema nastave nacvrca se prije etiri sata poslije podne. Dananji dan nije iznimka. "A sad", kae Gary, "idui kandidat." Tad pone spravljati jo jedan sodersonovski martini. Cini to tako da: a) napuni svoju au do tri etvrtine dinom Bombay; b) ubaci maslinu Amati; c) kucne se rubom ae o neotvorenu bocu vermuta za sreu. Kua; zatvori oi; kua ponovno. Njegove oi, ve prilino crveno, otvore se. Nasmijei se. "Da, dame i gospodo!" kae on svom ueglom stranjem dvoritu. "Dobili smo pobjednika!" Tiho, nadglasavi ostale zvuke ljeta - djecu, kosilice, superbrze automobile, poljevae, raspjevane kukce u sparuenoj travi njegova stranjeg dvorita - Gary uje pievu gitaru, umilan i nosiv zvuk. Skoro istog trenutka i on zapjeva i zaplee oko kruga sjene koju je bacao suncobran, drei au u ruci, pridruivi se pjesmi: "So kiss me and smile for me... Teli me thatyou'll wait for me... Hold me like you'll never let me go...*" Dobra melodija, sjea je se iz vremena dok blizanci Reedovih, dvije kue nie, jo nisu bili ni idejno zaeti, a kamoli roeni. Na trenutak ga zapanji zbiljnost prolaska vremena, kako je neumitna, kako neumoljiva. Fijukne pokraj uha poput palice za golf sa eljeznim vrhom. On ponovno potegne iz ae i upita se to sad uiniti kad je rotilj spreman za putanje u promet. Zajedno s drugim zvukovima, uje i tu s gornjeg kata i zamisli golu Marielle - guja kakve nema, ali je zadrala figuru. Zamisli je kako sapuna grudi, a moda i krunim pokretima miluje bradavice jagodicama prstiju kako bi joj se ukrutile. Dakako da ona ne ini nita od toga, ali je to slika-balon koju se ne moe otjerati ako ju se ne probui. Odlui biti ovostoljetna inaica sv. Jurja - zmaja nee ubiti nego ga poeviti. On odloi au s martinijem na vrtni stol i krene prema kui. Boe, ljeto je, ljeto, lje-lje-ljeto, i u Topolskoj ulici ivi se lagodno. Gary Ripton provjeri u retrovizoru ide li kakvo vozilo, ne ugleda nita, i skrene prema istoku, na drugu stranu ulice prema kui Garyerovih. Nije gubio vrijeme na gospodina Marinvillea jer mu je gospodin Marinville poetkom ljeta dao pet dolara da mu ne donosi Shopper. "Molim te, Gary", rekao je on, oiju ozbiljnih i usrdnih. "Ne mogu itati o jo jednom otvorenju supermarketa ili veselici u dragstoru. Ubit e me to." Gary ni najmanje ne shvaa gospodina Marinvillea, ali je on inae ljubazan ovjek, a pet dolara je pet dolara. Gospoa Garyer otvori ulazna vrata kue na broju 248 i mahne kad joj Gary nabaci Shoppera. Ona isprui ruke da ga uhvati, promai i nasmije se. Gary se nasmije s njom. Gospoa Garyer nema ni ruke ni reflekse Brada Josephsona, ali je lijepa i vraki dobre volje. Njezin je suprug pokraj kue, odjeven u kupae gaice i japanke i pere automobil. Kutom oka ugleda Garyja, okrene se i nacilja u nj prstom. Gary mu uzvrati jednakom mjerom i oni se ponu pretvarati da pucaju jedan u drugog. To je kukavan ali hrabar pokuaj gospodina Garyera da bude frajer i Gary to potuje. David Garyer radi za poreznu i Gary zakljuuje da je ovog tjedna na dopustu.

Djeak prisegne samom sebi: bude li kad odraste morao obavljati slubeniki posao i raditi do pet (zna da se to nekim ljudima dogaa, kao to netko dobije eernu bolest ili mu otkau bubrezi), nikad nee provesti godinji kod kue, perui automobil na kolnom prilazu.

A i neu imali automobil, pomisli on. Imat u motocikl. Ali ne neki. Nego staru mrcinu od Harley Davidsona poput onog kakvog gospodin Marinville dri u svojoj garai. Ameriki elik.

Ponovno pogleda u retrovizor i ugleda neto arkocrveno u Medvjedskoj ulici nie kue Josephsonovih - izgleda kao kombi, parkiran malo dalje od jugozapadnog ugla tog raskra - pa u irokom luku ponovno prijee ulicu svojim Schwinnom, ovaj put do broja 247, kui Wylerovih.

Od svih nastanjenih kua u ulici (stara kua Hobartovih na 242 je prazna), kua Wylerovih je jedina koju bi se uvjetno moglo nazvali zaputenom - to je kuica u ranerskom stilu kojoj bi dobro doao svjei premaz boje, a na kolnom prilazu svjei sloj poploenja. Na travnjaku se vrti poljeva, ali se na travi jo primjeuju posljedice vrueg, sunog vremena na nain na koji se na ostalim travnjacima u ulici (ukljuujui i travnjak prazne kue Hobartovih) to ne primjeuje. Vide se ute paetvorine, sad jo male, ali se ire.

Ona ne zna da voda nije dovoljna, pomisli Gary, i gurne ruku u svoju platnenu vreu uzeti jo jedan smotuljak Shoppera. Njezin bi suprug moda to znao, aliOn odjednom primijeti da gospoa Wyler (udovice se tituliraju kao gospoe, pretpostavi on) stoji iza zatitnih vrata. Neto u tome to ju je ugledao ondje, zapravo tek neto vie od njezina obrisa, grdno ga prestrai. Na trenutak mu kotai bicikla zavrludaju a kad je bacio smotane novine, njegov uobiajen precizni pogodak uvelike promai cilj. Shopper padne na jedan od ukrasnih grmova koji su stajali s obje strane prednjih stuba. Mrzi kad mu se to dogodi, mrzi, kao u nekom glupom skeu u kojem dostavlja novina uvijek baci Daily na krov ili u ruin grm - hah-hah, dostavljai novina koji ne znaju gaati, koja luda fora. Nekog drugog dana (ili neke druge kue) moda bi se vratio ispraviti pogreku... moda bi ak i tutnuo novine u eninu ruku uz osmijeh, kimnuo glavom i poelio joj ugodan dan. Ali ne i danas. U ovome mu se neto ne svia. Neto u nainu na koji ona stoji iza zatitnih vrata, pogurenih ramena i klateih ruku, poput djeje igrake iz koje su izvaene baterije. A to nije jedino to nije kako valja. Ne vidi je ba najjasnije da bi mogao pouzdano rei, ali mu se ini da bi gospoda Wyler mogla biti obnaena od struka navie, da stoji ondje u svom predvorju odjevena samo u kratke hlaice. Stoji ondje i zuri u njega. Ako je tako, nije seksi. Jezivo je. A i onaj klinac koji ivi s njom, njezin neak, taj mali upak, i od njega ga spopada jeza, Nikad ne govori, ak ni kad mu se obrati - hej, kak si, svia ti se ovdje, misli da e Indiansi ponovno ui u prvu ligu - samo te pogleda tim svojim oima boje blata. Gleda te onako kako se Garyju ini da ga gospoa Wyler, koja je inae simpatina, sad gleda. Kao kad pauk kae muhi, ui u moj salon, tako. Njezin je suprug umro prole godine (zapravo, ba kad se Hobartovima dogodila ona nevolja pa su odselili), a ljudi kau da to nije bio nesretan sluaj. Ljudi kau da je Herb Wyler, koji je skupljao marke i Garyju dao staru zranicu, poinio samoubojstvo. Po leima mu se zamrekaju valii maraca - dvaput jezivijih u ovako vru dan - i on prijee na drugu stranu ulice nakon ponovnog letiminog pogleda u retrovizor. Onaj crveni kombi jo stoji gore blizu ugla Medvjedske i Topolske ulice (prva kombijevska liga, pomisli djeak), no ovaj put niz cestu

ogradom od cedrova kolja na strani prema vrhu, koja dijeli njihovu od kue starog veterinara. "Bok, Gary!" kae Peter Jackson i zaustavi se pokraj njega. Odjeven je u izblijedjele traperice i pamunu majicu s motivom velikog utog nasmijeenog lica. UGODAN VAM DAN ELIM! poruuje gospodin Smjeko-Smijei. "Kako ivot, zloko?"

"Super, gospodine Jackson", Gary ree smijeei se. Namjeravao je dodati Samo to mi se ini da gospoa Wyler stoji iza svojih vrata skinute majice ali ipak to ne uini. "Najbolje na svijetu." "Jesi li ve poeo igrati?" "Dosad sam igrao samo dvaput, ali nema veze. Sino sam nekoliko puta bio u igri, a vjerojatno u i veeras ui jo nekoliko puta. Nisam se zapravo niemu vie nadao. Ali ovo je posljednja godina Albertinija u Legionu." Prui Peteru smotani primjerak "Tako je", kae Peter uzimajui ga. "A idue godine red je na momka Garyja Kiptona da urla na mjestu Stopera." Djeak se nasmije. Uveseljavala ga je pomisao da stoji izmeu druge i tree baze i zavija poput vukodlaka. "I ove godine predajete u ljetnoj koli?" "Aha. Dva kolegija. Shakespeareove povijesne drame, plus James Dickey i novojunjaki gotiki roman. Zvui li ti ita od tog zanimljivo?" "Mislim da u propustiti ove godine." Peter ozbiljno kimne glavom. "Propusti li, vie nikad nee moral i ii u ljetnu kolu, zloko." On lupne po nasmijeenom licu na svojoj majici. "S dolaskom lipnja ublae propise o odijevanju nastavnika, ali je ljetna kola svejedno gnjavaa. Uvijek isto." On baci smotani primjerak Shoppera na sjedite i prebaci Acurin mjenja u prvu brzinu. "Nemoj da te pogodi srani udar od bicikliranja po susjedstvu s tim novinama." "Ma nee. A mislim da e ionako padati kia. Svako malo ujem grmljavinu." "Tako kau - pazi!" Velik dlakav stvor prozuji pokraj njih poput metka, u lovu na crveni krug. Gary nagne bicikl prema automobilu gospodina Jacksona i Hanibalov ga rep okrzne lagano poput perca. Njemaki je ovar u hajci na frizbi. "Njega biste trebali upozoriti na srani udar", kae Gary. "Moda ima pravo", kae Peter i polako krene. Gary se zagleda u Hanibala koji je apio frizbi s plonika na drugoj strani ulice i okrenuo se drei ga u zubima. Oko vrata mu je privezana kicoka bandana4 i izgleda kao da se kesi po psei. "Donesi ga, Hanibal!" vikne Jim Reed, a njegov brat blizanac se pridrui: "Ma daj, Hanibal! Ne budi budala! Uzmi! Donesi!" Hanibal stoji ispred kue broj 246, preko puta kue Wylerovih, dri frizbi u zubima i polako mae repom lijevo-desno. Kao da se jo jae kesi. Blizanci Reedovih ive na broju 245, kuu nie od gospoe Wyler. Stoje na rubu svog travnjaka (jedan tamnokos, drugi svjetlokos, oba visoka i zgodna, u podrezanim majicama i istovjetnim hlaicama), i pilje na drugu stranu ulice u Hanibala. Iza njih stoje dvije djevojke. Jedna je Susi Geller, prva susjeda. Zgodna, ali ne igrom. Druga, crvenokosa, dugih nogu navijaice-plesaice, je druga pria. Njezina bi fotografija mogla stajati kao ilustracija rijei grom u rjeniku. Gary je ne poznaje, ali bi je elio upoznati, doznati emu se nada, to sanja, kakvi su joj planovi i o emu mata. Osobito o emu mata. Ali ne u ovom ivotu, pomisli on. To je zrela pica. Ima najmanje sedamnaest godina. "Ojao!" kae Jim Reed, pa se okrene svom tamnokosom bratu. "Ovaj put ti idi po njega." "Nema teorije, bit e sav slinav", kae Dave Reed. "Hanibal, budi dobar peso i donesi to! " Hanibal stoji na ploniku ispred veterinarove kue i dalje se kesi. Nja-nja, kae on ne morajui nita rei; sve je to u njegovu cerekanju i kraljevski neuurbanom luku repa. Nja-nja,

vi imate cure i Eddie Bauer kratke hlaice, ali ja imam va frizbi i oblijevam ga svojom pseom slinom, a to me po vlastitu uvjerenju ini velikom zvjerkom. Gary zavue ruku u dep i izvadi paketi sjemenki od suncokreta - ako mora dredati na klupi za rezerve, sjemenke pomau da ti bre proe vrijeme. Prilino se izvjetio u krckanju sjemenki zubima i vakanju ukusnih jezgri dok pijucka ljuske na napukli cement ispod klupe za rezerve strojnikom brzinom prvoligaa. "Moj je adut jai", dovikne on Reedovima, nadajui se da e svojim krotiteljskim sposobnostima zadiviti onu ljupku crvenokosu, znajui da je to budalasta tlapnja kakvu jedino klinjo izmeu prvog i drugog razreda srednje kole moe gajiti, ali - Boe koji jesi na nebesi - cura izgleda tako predivno u tim svojim bijelim kratkim hlaicama s posuvracima. Usto, kad je malo matanja nakodilo nekom klincu? Spusti paketi sjemenki na pseu razinu i zauka celofanom. Hanibal mu prie istog trenutka -crveni frizbi jo je u kripu njegovih iskeenih usta. Gary istrese nekoliko sjemenki na dlan. "Ovo je fino, Hanibal", kae on. "Najbolje su. Sjemenke suncokreta, oboavaju ih psi posvuda u svijetu. Kuaj ih. Kupit e ih." Hanibal jo trenutak ostane tako zagledan u sjemenke, osjetljivo uzdrhtalih nozdrva, a tad spusti frizbi na Topolsku ulicu i usie sjemenke s Garyjeva dlana. Djeak se munjevito sagne, zgrabi frizbi (Bio je slinav na rubu) pa ga dobaci Jimu Reedu u besprijekornom luku. Jim ga uhvati a da nije morao nainiti ni koraka. A... Boe svemogui, Kriste mili, ona mu crvenokosa pljee, skae u zrak pokraj Susi Geller, njezine sise (male ali slasne) kao da se kotrljaju ispod bodija golih lea s naramenicama privrenima oko vrata. Hvala ti Boe, najljepa hvala, sad u memoriji imamo materijala za etati koicu da nam potraje najmanje tjedan dana. Razdragano se smijeei, ne znajui da e umrijeti kao djevac i rezervni toper, Gary baci primjerak Shoppera na trijem kue Toma Billingsleya (uje kako Docova kosilica zavija iza kue) i ponovno u irokom luku prijee ulicu do kue Reedovih. Dave dobaci frizbi Susi Geller pa uzme Shopper kad mu ga Gary hitne. "Hvala ti za frizbi", kae Dave. "Nema na emu." On kimne glavom prema crvenokosoj. "Tko je ona?" Dave se nasmije, ali ne neljubazno. "Nije vano, mladiu. Ne gubi dah na takva pitanja." Gary pomisli da bi mogao malo navaljivati, no zakljui da je vjerojatno bolje odustati dok je jo u prednosti - ipak je on doao do li izbija i ona mu je zapljeskala, a od prizora kad je ona poela skakutati u tom malom bodiju ukrutio bi se i gnjecavi valjuak. To je dovoljno za vrue ljetno poslije podne kao to je ovo. Iznad i iza njih, na vrhu breuljka, pokrene se onaj crveni kombi, polako se uljajui oko ugla. "Doi e veeras na utakmicu?" Gary upita Davea Reeda. "Dolaze nam Rebelsi iz Columbusa. Trebalo bi biti dobro." "Igrat e?" "Trebao bih odigrati nekoliko rundi i najmanje jednom biti na mjestu udaraca." "Onda vjerojatno neu", kae Dave i nasmije se smijehom koji slii jodlanju. Gary se lecne. Blizanci izgledaju kao mladi bogovi u svojim odrezanim majicama, ali kad zinu opasno slie blizancima Hager iz ulice Hawayan. Gary baci pogled prema kui na uglu Topolske i Zumbulske ulice, preko puta trgovine. Posljednja kua na lijevoj strani ulice, kao u istoimenom filmu strave. Na kolnom prilazu nema automobila, no to nita ne znai, moebit je u garai. "Doma je?" upita on Davea i bradom pokae prema kui na broju 240. "Ne znam", kae Jim prilazei im. "Ali to se malokad zna, zar ne? Zato i jest tako udan. Cesto ostavi automobil u garai pa presijee kroz umu do Zumbulske ulice. Vjerojatno sjedne na autobus i ode kamo ve odlazi." "Boji ga se?" Dave upita Garyja. Ne zadirkuje ga, ali nije ni daleko od toga.

"Ma ne", kae Gary hladnokrvno, gledajui u crvenokosu, pitajui se kako bi bilo stiskati u naruju smotuljak njoj nalik, posvuda glatku i gipku, moda bi mu nakratko uvalila jezik dok bi se privijala uz njegovu treu nogu. Ne u ovom ivotu, braco, pomisli on ponovno.

Nehajno mahne crvenokosoj - naizgled ravnoduan, a unutra razdragan kad mu ona uzvrati pozdravpa popreno otplovi prema Topolskoj 240. Isporuit e Shoppera na trijem svojim uobiajenim preciznim bacanjem, a potom - ako bivi policajac ne izleti kroz prednja vrata zapjenjenih usta i zapilji u njega svojim drogiranim pogledom oiju punih PCP-a?, moda vitlajui svojim slubenim revolverom ili maetom ili neim takvim - Gary e otii u E-Z Stop popiti sok i proslaviti jo jedan uspjeno obavljen obilazak svojeg podruja: od Andersonove avenije do Kolumbova prilaza, od Kolumbova prilaza do Medvjedske ulice, od Medvjedske ulice do Topolske ulice. A zatim kui, presvui se u gladijatorski dres i krenuti u bejzbolsku arenu.

No prvo mora srediti kuu na broju 240, obitavalite biveg policajca o kojem se pria da je izgubio posao kad je nasmrt premlatio dva neduna klinca iz sjevernog dijela grada jer je mislio da su silovali djevojicu. Gary nije znao ima li u toj prii istine - u svakom sluaju nikad nita o tome nije proitao u novinama - ali je vidio policajeve oi. U njima ima neeg to nije primijetio ni u kojim drugim oima, praznine zbog koje dobije elju svrnuti pogled prvom prilikom, pod uvjetom, naravno, da ne ispadne papak.

Na vrhu uzvisine, onaj crveni kombi - ako je to kombi, tako jeftin, nainjen po narudbi, pa je teko rei - skrene u Topolsku ulicu, pone ubrzavati. Zvuk njegova motora je sinkopirani, svilenkasi i mrmor. A kakva je to, lijepo molim, kromirana naprava na njegovu krovu?

Johnny Marinville prestane svirati gitaru i zagleda se u prolazei kombi. Ne vidi unutra jer su prozori zatamnjeni, ali ta stvarca na krovu slii kromiranoj radarskoj anteni, neka ga vrag odnese. Zar se CIA obruila na Topolsku ulicu? Preko puta, Johnny vidi Brada Josephsona kako stoji na svom travnjaku, u ruci jo dri crijevo za polijevanje a u drugoj svoj primjerak Shoppera. I Brad otvorenih usta zuri za sporim kombijem (Je li to zaista kombi? Je li?), a njegov izraz lica je mjeavina uenja i zbunjenosti.

Sunane sulice odbijaju se od arkocrvene boje i kroma ispod tamnih prozora, sulice tako bljetave da Johnny mirne.

U susjednoj kui, David Garyer jo pere automobil. iva je volja, mora mu se priznati; zakopao je taj svoj Chevy u pjenu sve do brisaa. Onaj crveni kombi provalja se pokraj njega, brujei i ljeskajui. Na drugoj strani ulice, blizanci i njihove prijateljice prekinu svoju igru na prednjem travnjaku i zagledaju se u kombi koji polako klizi ulicom. Mlade je nainila etverokut; u sredini sjedi Hanibal, sretno dae i eka iduu priliku da epa frizbi. Dogaaji se sad brzo niu, iako nitko u Topolskoj ulici to jo ne shvaa. U daljini zagrmi.

Zakljui da ga se to ne tie. Neprekinuta sloboda biveg policajca nije njegova briga u ovo sparno poslijepodne; njegova je briga preivjeti.

S obzirom na takve misli, nije ni udo da Gary ne primjeuje Ryderov kamion kroz iju se reetku slijeva para ili dvoje djece koji su na trenutak prekinuli svoje sloene pregovore o asopisu, okoladici 3 muketira i crvenom autiu, kao ni kombi koji se sputa niz ulicu. Usredotoio se na to kako ne postati idua rtva policajca-psihopata. To je ivotna ironija, jer mu njegova kob zapravo prilazi s lea. Jedan od bonih prozora na kombiju pone se sputati. Kroza nj izviri cijev dvocijevke. Neobine je boje, ne ba srebrne, ali ni sive. Cijevi-blizanke izgledaju kao crno obojen matematiki znak za neizmjerno. Negdje s onu stranu plamteeg neba, poslijepodnevna grmljavina ponovno zatutnji. Iz columbukog Dispatcha od 31. srpnja 1994: etvero ubijeno u pucnjavi prilikom (sumnja se) obrauna ulinih bandi; estogodinji preivio SAN JOSE (AP) Obiteljski praznici u sjevernoj Kaliforniji zavrili su juer tragino kad je etvero lanova jedne obitelji iz Toleda ubijeno u pucnjavi. Pali su kao rtve, pretpostavka je policije San Josea, zabune u obraunu izmeu bandi. U pucnjavi iz prolazeeg automobila ubijeni su William Garin (42), June Garin (40) i dvoje od njihovo troje djece: John Garin (12) i Mary Lou Garin (10). Garinovi su bili u posjetu Josephu i Roxanni Calabrese, prijateljima iz studentskih dana. Calabreseovi su u vrijeme pucnjave bili u stranjem dvoritu i nisu stradali. Bez ozljeda je proao i Seth Garin, koji se igrao u pjeaniku iza kue. Prema rijeima Josepha Calabresea, Garinovi i njihova starija djeca igrali su kriket na travnjaku ispred kue kad su ih posmicali. "Ne mogu povjerovati u kakvom to drutvu ivimo, da se takvo to moe dogoditi", rekao je potreseni Calabrese. "Ovo je fina etvrt. Ovako neto nam se jo ovdje nikad nije dogodilo." Oevici kau da su u blizini neposredno prije pucnjave vidjeli crveni kombi. Jedan je ovjek izjavio da je kombi moda bio opremljen sofisticiranom opremom za praenje. "Na krovu je imao neto slino radarskoj anteni", rekao je on. "Ako ga se nitarije odmah ne otarase, bit e ih lako nai." No policija jo nije nala zagonetni kombi i nitko jo nije uhien. Na pitanje kojim je orujem izvren napad, porunik Kobert Alvarez rekao je samo da jo nisu doli do konanog zakljuka i da io istraga jo u toku

Drugo poglavljeSteve Ames vidio je pucnjavu zbog ono dvoje djece koja su se gloila pokraj crvenog djejeg automobila ispred trgovine. Djevojici je djeak oito dojadio i na trenutak je Steve bio uvjeren da e ga gurnuti... pa bi mogao lijepo odletjeti preko autia i pasti pred kamion. Pregaziti u sredinjem Ohiju derite u majici s likom Barta Simpsona jamano bi bio predivan zavretak ovog zajebanog dana. Kad se zaustavio na sigurnoj udaljenosti od njih - bolje sprijeiti nego lijeiti - primijeti da se njihova pozornost s onog zbog eg su se prepirali prebacila na iteu paru iz njegova

hladnjaka. Iza njih, na cesti, stajao je crveni kombi, moda najkriaviji crveni kombi koji je Steve ikad vidio. No njegov pogled nije privukla boja, nego sjajni kromirani ukras na krovu kombija. Izgledao je poput futuristike radarske antene. A i njihao se u kratkom, brzometnom luku, ba kao radarske antene. Na drugom kraju ulice vozio se neki djeak na biciklu. Kombi mu se priblii, kao da ga je voza (ili netko unutra) elio neto upitati. Djeak nije imao pojma da je kombi ondje; upravo je izvadio presavijene novine iz vree koja mu je visjela o boku i zamahnuo rukom da ih baci. Steve i ne znajui ugasi motor svog kamiona. Vie nije uo postojano itanje iz svog hladnjaka, nije vidio djecu koja su stajala pokraj crvenog autia, nije razmiljao o tome to e rei kad nazove broj 800 koji su mu oni iz Ryderova rent-a-cara dali za sluaj kvara. Jednom ili dvaput u ivotu doivio je bljeskove prekognicije predosjeaje, parapsiholoke slutnje - ali ovo nije bio bljesak nego gr: uvjerenost da e se neto dogoditi. Ali ne neto emu bi valjalo nazdravili. Nije vidio dvocijevku kako viri kroz boni prozor kombija, nije bio u dobrom poloaju, ali je uo kabam! puke i odmah znao o emu je rije. Odrastao je u Texasu i nikad ne bi zamijenio puanu paljbu za grmljavinu. Djeak odleti sa sjedita bicikla, zgrenih ramena, svijenih nogu, a kapa mu odleti s glave. Stranji dio njegove majice bio je razderan i Steve ugleda vie no to je elio - crvenu krv i crno, rastrgano meso. Djeakova ruka kojom je bacao novine bila je nagnuta prema njegovu uhu, pa kad je djeak tresnuo na travnjak kuice na uglu i otkotrljao se mlitavo i nezgrapno, presavijene novine skotrljaju se niz njegova lea u presueni jarak. Kombi se zaustavio nasred ulice, malo ispod raskra Topolske i Zumbulske ulice. Njegov je motor radio u praznom hodu. Steve Ames sjedio je za upravljaem svog iznajmljenog kamiona, otvorenih usta. Uto se prozori na desnoj strani stranjeg dijela kombija spusti, poput automatskog prozora Cadillaca ili Lincolna. Nisam znao da to mogu, pomisli on, a potom: A kakav je to uope kombi? Shvati da je netko izaao iz trgovine - djevojka u plavoj kuti kakvu najee nose blagajnice. Jednu je ruku podigla na elo i zaklonila oi od sunca. Vidio je tu djevojku, ali je tijelo raznosaa novina na trenutak iezlo, zaklonjeno kombijem. A shvati i da kroz upravo sputen prozor sad viri dvocijevka. I, najzad, primijeti i ono dvoje djece koja su stajala pokraj svog crvenog autia - na otvorenom, potpuno izloeni - i gledaju u smjeru iz kojeg su stigli prvi pucnji. Hanibal, njemaki ovar, vidio je samo jednu stvar i nita vie: presavijene novine koje su pale iz ruke Garyja Kiplotia kad ga je pucanj iz puke izbacio iz sjedala na biciklu i ivota. Hanibal se zajuri. "Hanibal, ne!" vikne Jim Reed. Nije imao pojma to se dogaa (nije odrastao u Texasu i zamijenio je prvi dvostruki prasak za grmljavinu, ne zato to je zazvuao kao grmljavina nego zato to nije mogao prepoznati o emu je zapravo rije, posebice ne u ozraju ljetnog poslijepodneva u Topolskoj ulici), ali mu se to nije svidjelo. Ne znajui to ini - i zato - on baci frizbi niz plonik prema trgovini, nadajui se da e frizbi privui Hanibalovu pozornost i skrenuti ga s njegove putanje. No varka nije uspjela. Hanibal se ne obazre na frizbi i nastavi juriti poput strijele prema palom primjerku Shoppera, kojeg je vidio ispred zaustavljenog crvenog kombija. I Cynthia Smith je prepoznala zvuk puke kad ga je ula - dok je bila djevojica njezin otac, anglikanski sveenik, svake je subote iao u lov na glinene golubove i esto bi i nju poveo na te izlete. No ovaj put nitko nije povikao: Putaj. Ona odloi depnu knjigu koju je itala, zaobie tezgu i urno izae na najviu stubu trgovine.

Sunano bljetavilo je zaslijepi i ona podigne ruku da zatiti oi. Ugleda kombi kako stoji nasred ulice upaljena motora, ugleda kako je samarica skliznula kroz stranji prozor, ugleda kako je na-nianila u male Garyerove, koji su izgledali zbunjeno ali ne -jo ne -i prestraeno. Boe moj, pomisli ona. Boe moj, namjerava ustrijeliti djecu. Na trenutak se skameni. Mozak porui njezinim nogama da se pokrenu, ali se nita ne dogodi. Kreni! Kreni! KRENI! vrisne ona na sebe i to razbije led koji joj je okovao ivce. Jurne na nogama koje je osjeala kao take, skoro se skotrlja niz tri cementne stube, i posegne za djecom. Rupeblizanke dvocijevke izgledale su goleme, zjapee, i ona shvati da je prekasno. Ona prva sekunda paralize bila je kobna. Jedino to je uspjela bilo je pobrinuli se da tip koji sjedi u stranjem dijelu kombija, kad povue okidae dvocijevke, osim dvoje nedune djece ubije i nju. David Carver baci spuvu u kantu sapunjave vode pokraj desne prednje gume svoga Capricea i krene niz kolni prilaz prema ulici vidjeti io se dogaa. U susjednoj kui, onoj blie vrhu, Johnny Marinville uini isto. Drao je gitaru za vrat. Preko puta, i Brad Josephson je krenuo preko travnjaka prema ulici, a crijevo je puckalo u travu njemu iza leda. U jednoj je ruci jo drao primjerak Shoppera. "Je li to prasak automobilskog motora?" upita Johnny. Osobno nije tako mislio. U njegovim predKitty-Cat danima, kad se jo smatrao "ozbiljnim piscem" (po njegovu miljenju, fraza koja govori koliko i sintagma "stvarno dobra kurva"), Johnny je odradio svog boga kao novinar u Vijetnamu i uini mu se da je zvuk koji je upravo uo sliniji praskovima kakve je uo za Tet ofenzive. Praskovi dungle. Kakvi ubijaju ljude. David zavrti glavom, pa okrene dlanove prema gore kako bi pokazao da ba i ne zna. Iza njega, zatitna vrata ukastozelene prizemnice zalupe se i na kolnom se prilazu zauj e tapkanje bosih nogu. Bila je to Slatkica, odjevena u traperice i nahero zakopanu bluzu. Kosa joj se slijepila za glavu poput mokre kacige. Jo je mirisala na tu. "Je li to bio automobil? Boe, Dave, zazvualo je poput" "Poput pucnja", ree Johnny pa doda oklijevajui: "Prilino sam siguran u to." Kirsten Garyer - Kirstie za prijatelje a Slatkica za supruga, iz razlogu koje vjerojatno jedino suprug moe znati - pogleda nizbrdo. Izraz uasa navlaio joj se na lice i kao da su joj se razrogaile ne samo oi nego sve crte lica. David isprati njezin pogled. Ugleda kombi i cijev samarice kako viri kroz desni stranji prozor. "Ralph! " vrisne Slatkica. Bio je to otar vrisak, prodoran. U kui Sodersonovih, Gary zastane, osluhne, s aom martinija napola prinesenom ustima. "Boe, Ralph!" Slatkica potri nizbrdo prema kombiju. Kirsten, ne, nemoj !" vikne Brad Josephson. Potri za njom, izbije na ulicu skoro istodobno s njom, trei pod kutom pod kojim e je sustii na sredini ulice i vjerojatno je skrenuti s putanje. Trao je iznenaujue pokretljivo za tako krupna ovjeka, ali nakon desetak koraka shvati da je nee sustii. I David Garyer potrao je za svojom suprugom. Trbuh mu je poskakivao gore-dolje iznad smijeno siunih kupaih gaica, njegove su japanke tapkale po ploniku i proizvodile zvuk poput djejih revolvera na epove. Njegova je sjena trala za njim, duga i tanja nego to je potanski slubenik David Garyer ikad bio kao odrastao mukarac. Mrtva sam, pomisli Cynthia, spustivi se na koljeno iza i izmeu djece, zagrlivi ih oko ramena, namjeravajui ih privinuti k sebi. Kao da bi to neto koristilo. Mrtva sam, mrtva sam, mrtva sto posto. A ipak nije mogla odvratiti pogled s dva otvora-blizanca dvocijevke, rupa crnih, poput nemilostivih oiju. Vozaka vrata utog kamiona otvore se i ona ugleda vitkog mukarca u trapericama i

nekakvoj rock majici, ovjeka prosijede kose koja mu je sezala do ramena, isklesana lica. "Ovamo, gospoo!" vikne on. "Odmah, sad!"

Ona gurne djecu prema kamionu, znajui da je odve kasno. A tad, dok se jo pokuavala pripremiti na udar pucnja ili same (kao da se ovjek moe pripremiti za tako stranu agresiju), puka koja je virila iz stranjeg dijela kamiona okrene se od njih i zanjie prema naprijed, du crvenog boka kombija. Opali i odjek pucnja zavalja se kroz vrui dan poput kugle koja juri niz kameni jarak. Cynthia ugleda kako je plamen sunuo iz cijevi. Pas Reedovih, koji je zapoeo svoj posljednji juri na odbaene novine, bude snano odbaen udesno, a boanska iskra bude istjerana iz njega kao i iz Garyja Riptona. "Hanibal!" vrisnu Jim i Dave uglas. Taj zvuk podsjeti Cynthiju na Doublemint Twins8. Ona gurne djecu Garyerovih prema otvorenim vratima kamiona tako jako da je brat gnjavator pao. On istog trenutka pone tuliti, i djevojica - uvijek Ellie, nikad Margaret, sjeti se Cynthia -osvrne se s izrazom preneraenosti koji je parao srce. A tad je mukarac duge kose zgrabi za ruku i povue u kabinu kamiona. "Na pod, mala, na pod! " vikne on na nju, pa se nagne da pograbi malog urlikavca. Kamionska truba ispusti kratak pisak; voza je provukao jednu nogu u tenisicama kroz upravlja da se ne bi naglavce otklizao iz kamiona. Cynthia odgurne crveni auti, pograbi gnjavatora za stranjicu njegovih kratkih hlaica i podigne ga u naruje kamiondije. Nie na ulici, i sve blie, ula je mukarca i enu kako izvikuju imena djece. Tata i mama, pretpostavi ona, koji imaju sve izglede da ih pokose na ulici poput psa i raznosaa novina, ne pripaze li se. "Penji se! " drekne voza na nju. Cynthiji nije bilo potrebno dvaput rei; ona se uzvere u krcatu kabinu kamiona. Gary Soderson odrjeito (iako pomalo nesigurno) zagrabi krupnim koracima, drei au martinija u ruci. Zauo se drugi glasni prasak i on se upita je li to moda eksplodirao rotilj Gellerovih. Ugleda Marinvillea, koji se obogatio osamdesetih godina piui knjige za djecu o neobinoj junakinji s imenom Pat the Kitty-Cat, kako stoji nasred ulice, zaklanja oi od sunca i gleda nizbrdo. "to se dogaa, brate?" upita Gary kad mu se pridruio. "Mislim da je netko iz onog kombija upravo ubio Garyja Riptona pa ustrijelio psa Reedovih", ree Johnny Marinville neobinim beivotnim glasom. "to? Zato bi to netko uinio?" "Nemam pojma." Gary ugleda brani par - Garyerovi, bio je skoro siguran - kako tri niz ulicu prema trgovini, a za petama im isputa duu Amerikanac afrikog podrijetla koji je mogao jedino biti Brad Josephson. Marinville se okrene prema njemu. "Ovo je sranje. Pozvat u policiju. U meuvremenu ti savjetujem da se makne s ceste. Odmah." Marinville pouri niz kolni prilaz u svoju kuu. Gary se oglui na njegov savjet i ostane na mjestu, s aom u ruci, zagledan u kombi koji je stajao upaljena motora ispred Entragianove kue. Odjednom poeli (a za njega je to bila krajnje neuobiajena elja) da nije toliko pijan. Vrata prizemnice u Topolskoj ulici na broju 240 otvore se uz tresak i on nahrupi kroz njih Toga se Ripton uvijek pribojavao- da e on jednog dana i uiniti: s revolverom u ruci. No inae je izgledao prilino normalno - nije imao pjenu na ustima i nije imao krvlju podlivene izbeene oi. Bio je on visok ovjek, najmanje metar devedeset tri, s prvim znakovima mekoe na trbuhu, ali irok i miiav u ramenima poput igraa amerikog nogometa. Bio je odjeven u kaki hlae i nije imao koulje. Na lijevoj strani lica imao je kremu za brijanje a preko ramena prebaen runik. Revolver u njegovoj ruci bio je kalibra .38 i lako bi mogao biti onaj slubeni revolver koji je Gary zamiljao dok je dostavljao Shopper u kuu na uglu. Collie pogleda u djeaka koji je niice leao mrtav na njegovu travnjaku, odjee ve mokre od

boju), pa u kombi. Podigne revolver i vrsto uhvati desno zapee lijevom rukom. U trenutku kad je to uinio, kombi ponovno krene. On je zamalo opalio, ali ipak to ne uini. Morao je pripaziti. U Columbusu ima ljudi, a meu njima i monika, koji bi se oduevili kad bi uli da je Collie Entragian pucao iz vatrenog oruja u mirnoj prigradskoj ulici Wentwortha... oruja koje je po zakonu trebao vratiti.

Nema isprike i ti to zna, pomisli on, strelovito se okrenuvi za kombijem kad je ovaj krenuo. Pucaj! Pucaj, do vraga!

Ali ne uini to. Kad je kombi skrenuo lijevo u Zumbulsku ulicu, on primijeti da kombi nema stranje tablice... a kakva je to srebrna naprava na krovu? Za Boga miloga, to je to? Prekoputa ulice, gospodin i gospoa Garyer doprintali su na parkiralite E-Z Stopa. Josephson je pristizao iza njih. Crnac pogleda lijevo - crvenog kombija nije bilo - ieznuo je iza stabala koja su zaklanjala onaj dio Zumbulske ulice koji se protezao istono od To-polske ulice - pa se sagne i rukama podboi o koljena kako bi povratio dah.

Collie ode na drugu stranu ulice, tutne cijev svojeg revolvera u Mae, sa stranje strane, i poloi ruku na Josephsonovo rame. "Dobro si, ovjee?" Brad ga pogleda i bolno se nasmijei. Lice mu je oblijevao znoj. "Moda", ree on. Collie prie utom iznajmljenom kamionu i spazi crveni auti pored njega. U njemu je lealo nekoliko neotvorenih boica soka. Pokraj jednog od stranjih kotaa leala je okoladica 3 muketira. Nitko je stao na nju i zgnjeio je. Vriska iza njegovih lea. On se okrene i ugleda blizance Reedovih, blijedih lica ispod njihove ljetne preplanulosti, gledaju pokraj psa u djeaka skvrenog na njegovu travnjaku. Plavokosi blizanac -.lim, pomisli on - pone plakati. Onaj drugi se odmakne jedan korak, iskrivi lice, pa se sagne i povrati po svojim bosim nogama. Glasno plaui, gospoa Garyer izvue sina iz kabine. Djeak, koji je takoer plakao gromoglasnim decibelima, baci se majci oko: vrata i prilijepi za nju poput lupara. "", ree ena u trapericama i pogreno zakopanoj koulji! ", duica, gotovo je. Zloestije striek otiao." David Garyer uzme kerku iz ruku mukarca koji je nespretno leao na sjeditu i zagrli je. "Tata, mae me sapunicom!" prosvjedovala je djevojica. Garyer je poljubi u elo izmeu oiju. "Nema veze", ree on. "Dobro si, Ellen?" "Da", ree ona. "to se dogodilo?" Ona pokua pogledati ponovno na ulicu, ali joj otac zagradi pogled. Collie prie eni i djeaku. "Dobro je, gospoo Garyer?" Ona ga pogleda, kao da ga nije prepoznala a tad ponovno obrali pozornost cvileem djetetu, milujui mu kosu jednom rukom, gutajui ga pogledom. "Da, mislim da je", ree ona. "Jesi li dobro? Jesi li?" Djeak duboko, grcavo udahne i zatuli: "Margrit me trebala vui uz brdo! Tako smo se dogovorili!" Collieju se inilo da deritu nije nita. On se ponovno okrene prema popritu zloina, primijeti psa kako lei u ireoj lokvi krvi, a primijeti i to da plavokosi blizanac kao na iglama prilazi tijelu raznosaa novina. " Ne prilazite!" drekne Collie s druge strane ulice. Tim Keed okrene se prema njemu. "Ali ako je jo iv?" "A to ako i jest? Ima li vilinskog praha za oivljavanje da ga oivi njime? Nema? E onda se ne

od tih droga. Prva zadaa: zatita ljudi. Druga zadaa: pomo ranjenicima. Trea zadaa: ograditi mjesto zloina. Cetvrta zadaa... Pa, pobrinut e se za etvrtu zadau nakon to se pobrine za prvu, drugu i treu. Nova prodavaica u E-Z Stopu koja je radila dnevnu smjenu -mravica s dvojako obojanom kosom od koje bi Ellieja zaboljele oi - spuzne iz kamiona i zagladi svoju plavu kutu koja je stajala sva nakrivo. Za njom izae i voza kamiona. "Vi ste policajac?" upita on Collieja. "Da." Lake nego pokuavati objasniti. Dakako, Garyerovi znaju da to nije tako, ali imaju pune ruka posla s djecom, a Brad Josephson je jo iza njih, presavinut i pokuava doi do daha. "Narode, ulazite u trgovinu. Svi. Brad? Momci?" On malo podigne glas pri izgovoru te posljednje rijei, kako bi blizanci Reedovih znali da misli na njih. "Ne, bolje da se vratim kui", ree Brad. Uspravi se, pogleda na drugu stranu ceste u Garyjevo tijelo, pa ponovno svrne pogled na Collieja. Izraz na njegovu licu bio je istodobno i izraz isprike, ali i odlunosti. Barem je uspio povratiti dah; minutu-dvije Collie je prebirao po pamenju ega se sjea s predavanja o prvoj pomoi u sluaju sranog napada. "Belinda je u kui i... " "Da, ali bi bilo bolje da i vi uete u trgovinu, gospodine Josephson, barem zasad. U sluaju da se kombi vrati." "Zato bi se vratio?" upita David Garyer. Jo je na rukama drao svoju kerkicu i piljio u Collieja iznad njezina tjemena. Collie slegne ramenima. "Ne znam. Ne znam ni zato je uope doao ovamo. Bolje se osigurati. Ulazite, narode." "Imate li vi u ovome ikakvih ovlasti?" upita Brad. Njegov glas, iako ne ba izazovan, davao je do znanja da je znao da ih Collie nema. Collie prekrii ruke na golim prsima. Posljednjih nekoliko tjedana, potitenost koja ga je okruivala otkad su ga izbacili iz policije poela je rijediti, ali sad osjeti kako se ponovno prijetei nadvija nad njega. On odmahne glavom. Ne. Nema ovlasti. Vie ne. "Onda u otii eni. Bez uvrede, gospodine." Collie se morao lagano nasmijeiti obzirnoj odmjerenosti njegova tona. Ja ne trebam tebi, ti ne treba meni, poruivao je taj ton, "Sve u redu, gospodine." Blizanci pogledaju nesigurno jedan u drugog, pa u Collieja. On shvati to oni ele i uzdahne. "U redu. Ali idite s gospodinom Josephsonom. A kad stignete kui, vi i vae prijateljice uite u kuu. Moe?" Plavokosi kimne glavom. "Jim - ti jesi Jim, zar ne?" Plavokosi kimne glavom i od nelagode otare svoje crvene oi. "Je li vam mama kod kue? Ili tata?" "Mama", ree on. "Tata je jo na poslu." "No dobro, deki. Krenite. Pourite. A i vi, Brad." "Dat u sve od sebe", ree Brad, "ali s dunim potovanjem, mislim da sam ispunio svoju kvotu jurnjave za danas." Njih trojica krenu uzbrdo, niz zapadnu stranu ulice, na kojoj su neparni brojevi. "A i ja bih rado odveo djecu kui, gospodine Entragian", ree Kirsten Garyer. On udahne pa kimne glavom. Naravno, jebi ga - vodite ih kamo hoete. Odvedite ih na Aljasku. Collie poeli zapaliti cigaretu, ali su cigarete bile u kui. Bio je uspio ne puiti skoro deset godina prije no to su mu oni govnari iz sredinjice najprije pokazali vrata a potom ga istjerali kroz njih. Ponovno se latio te navike brzinom od koje ga je spopadala jeza. A sad je elio zapaliti jer je bio nervozan. Ne samo izbaen iz stroja zbog mrtvog djeaka na travnjaku, to bi bilo razumljivo, nego nervozan. Nervozan kao vragica, rekla bi njegova majka. A zato?

Jer na ulici ima odvie ljudi, ree si on, eto zato.

Ma je li? A to to tono znai?

Nije znao.

to ti je? Odve dugo nezaposlen? Postaje aknut? Je li to ono to te mui, bratac?

Ne. Ona srebrna stvar na krovu kombija. To me mui, bratac.

Oh, Zar? Pa moda i ne... ali je za poetak dovoljno, ili kao izgovor. Predosjeaj je predosjeaj pa ili vjeruje svojim predosjeaj i upravlja se prema njima, ili ne vjeruje. On je uvijek vjerovao u njih i sitnica kao to je otkaz, nije izmijenio mo koju su imali nad njim. David Garyer spusti kerku na zemlju i preuzme od supruge njihova blejavog sina. "Ja u te vui u tutau", ree djeaku. "Sve do kue. to kae na to?" "Crvulja Margrit voli Ethana Hawkea", povjeri mu sin tajnu. "Zar? Pa, moda je tako, ali je ne bi smio tako zvati", ree David. Govorio je to rasijanim tonom ovjeka koji e oprostiti svom djetetu - odnosno, barem jednom djetetu - skoro sve. A njegova je supruga gledala u djeaka oima osobe koja gleda u sveca ili u najmanju ruku djeaka-proroka. Jedino je Collie Entragian vidio u oima djevojice bolnu utuenost dok su njezina oboavanog brata sputali u auti. Collie je imao druga posla, puno posla, ali je taj pogled bio odve ponosan i odve tuan da bi proao nezamijeen. Aha. On svrne pogled s Ellie Garyer na djevojku sluene kose te na ostarjelog hipija iz unajmljenog kamiona. "Hoete li barem vas dvoje ui u trgovinu do dolaska policije?" upita on. "Hej", ree djevojka, "naravno." Gledala ga je podozrivo. "Vi ste policajac, ha?" Garyerovi su odlazili. Ralph je sjedio prekrienih nogu u svom autiu, ali su svejedno jo preblizu i mogli bi uti sve to on kae... a usto, to da uini? Da lae? Krene tim putem, pomisli on, i zavri kao aknuti bivi policajac sa zbirkom odlija u podrumu, poput El-visa, a jo nekoliko ih pribode u lisnicu, onako, dobre vage. Nazove se privatnim istraiteljem, iako zapravo nikad nisi podnio molbu za dobivanje dozvole. Za deset ili petnaest godina jo e ti usta biti puna prie i, ako nita drugo, pokuavat e odrati nos iznad vode, poput ene od trideset i kusur godina koja se odijeva u mini suknje i ne nosi grudnjak u pokuaju da uvjeri ljude (kojima se uglavnom ivo za to fuka) da njezini dani navijaice nisu iza nje. "Bio sam", ree on. Prodavaica kimne glavom. Onaj dugokosi gledao je u njega radoznalo ali ne i podcjenjivaki. "Dobro ste postupili s djecom", doda on, gledajui u nju ali se obraao i jednom i

Topolska Ulica/3:58 poslije podne/15. srpnja 1996.

Nekoliko trenutaka nakon to su Collie, Cynthia i onaj dugokosi iz Ryderova kamiona uli u trgovinu, kod jugozapadnog ugla raskra Topolske i Zumbulske ulice, preko puta trgovine EZ Stop, zaustavi se kombi. Kombi je oguljene metalno-plave boje zatamnjenih prozora. Na njegovu krovu nema kromirane naprave, ali su njegove bone strane izboene i zaobljene onako futuristiki pa vie slii na izviako vozilo u nekom filmu znanstvene fantastike nego na kombi. Gume ne ostavljaju nikakve tragove, glatke su i bez utora poput povrine netom obrisane kolske ploe. Duboko u tami, iza metaliziranih prozom, ritmiki migaju mutna raznobojna svjetla, poput mjeraa na kontrolnoj ploi. Ljetno bljetavilo pone blijedjeli s neba; oblaci, ljubiasto-crni i prijetei, gomilaju se sa zapadu. Protegnu se prema srpanjskom suncu i ugase ga. Temperatura se odmah pone naglo sputati. Plavi kombi tiho zuji. Vie njega, na vrhu brda, zaustavi se jo jednu kombi - arko-uti poput umjetne banane - na jugoistonom uglu raskra Medvjedsko i Topolske ulice. Stane ondje. Zauje se prvi doista otar prasak groma a potom arki bljesak munje poput bljeskalice fotoaparata. Ona na trenutak zasjaji u Hanibalovu desnom oku koje se zaari poput piritne svjetiljke. Gary Soderson jo je stajao na ulici kad mu se pridrui supruga. "to to radi, do vraga?" upita ona. "Izgleda kao da si omaijan ili neto slino." "Nisi ula?" "Cula to?" upita ona otresito. "Bila sam ispod tua, to bih ondje ula?" Gary je bio oenjen s tom gospoom devet godina i znao je da je kod Marielle osornost najizraenije obiljeje. "Reedovce s njihovim frizbijem, njih sam ula. Lave njihova prokletog psa. Grmljavinu. to sam jo trebala uti? Zbor Normana Dickersnacklea?" On pokae prstom niz ulicu, najprije u psa (barem se vie nee morati aliti na psa) pa prema zgrenom obrisu na travnjaku kue na broju 240. "Nisam siguran, ali mislim da je netko upravo ustrijelio deka koji raznosi Shopper." Ona zakilji u smjeru njegova prsta, zakloni oi iako je sunca nestalo (Garyju se inilo da se temperatura ve spustila najmanje deset stupnjeva). Brad Josephson klipsao je niz plonik prema njima. Peter Jackson stajao je ispred svoje kue i radoznalo gledao nizbrdo. Kao i Tom Billingsley, veterinar kojeg su ljudi uglavnom zvali Doc. Obitelj Garyer prelazila je ulicu sa strane na kojoj se nalazi trgovina na onu stranu na kojoj se nalazi njihova kua. Djevojica je hodala uz majku i drala je za ruku. Dave Garyer (koji je u kupaim gaicama koje je imao na sebi Garyju sliio na kuhanog jastoga- i to sapunicom obloenog kuhanog jastoga) vukao je sina u malom crvenom autiu. Djeaka, koji je sjedio prekrienih nogu i vrljao uokolo bahatim prezirom jednog pae, Gary je ve odavno na svojoj ljestvici scralora ocijenio s 9,5 bodova. "Hej, Dave!" vikne Peter Jackson. "to se dogaa?" Prije no to je Garyer uspio odgovoriti, Marielle udari Garyja po ramenu donjim dijelom zapea, dovoljno jako da on prolije ostatak martinija iz ae po iznoenim Converse

tenisicama. Moda je tako i bolje. Mogao bi uiniti svojoj jetri uslugu i dati joj slobodnu veer. "Gary, jesi gluh ili samo glup?" raspitivala se svjetlost njegova ivota. "Vjerojatno oboje", odgovori on, pomislivi kako bi se, odlui li ikad postati trezvenjak, najprije morao razvesti od Marielle. Ili joj barem prerezati glasnice. "to si rekla?" "Pitala sam te zato bi netko, do vraga, ubio raznosaa novina?" " Moda je to uinio netko tko prolog tjedna nije dobio dva kupona za popust pri kupnji", ree Gary. Prasne grom -jo zapadno od njih, ali blie. Kao da se probio kroz nagomilane oblake poput harpuna. Johnny Marinville, koji je jednom osvojio prestinu knjievnu nagradu za roman o seksualnoj opinjenosti s naslovom Naslada a koji je sad pisao knjige za djecu o maki privatnoj istraiteljici Pat the Killy-Kat, stajao je u svojem dnevnom boravku i gledao u telefon. Bojao se. Neto se dogaa. Pokuavao je ne biti paranoian, ali da - neto se ovdje dogaa. "Moda", ree on tiho. Aha, tako je. Moda. Ali telefon Uao je u sobu, naslonio gitaru na zid u kutu i pritisnuo 911. Nastala je neuobiajeno duga stanka, tako duga da je ve namjeravao prekinuti vezu (Kakvu vezu, ha-ha?) i ponovno pokuati, kad mu se javi glas koji je mogao biti djeji. Zvuk tog glasa, i pijevnog i upljeg, iznenadi Johnnyja i silno prestrai - nije se ak ni pokuao uvjeriti da je ta prepast samo refleks zaprepatenja. "Mali zloko ne varaj tetu Mikicu", pjevuio je glas, "ugrizo si mamu za pikicu. Ne mekolji se i ne duri, cikicu ne putaj Zatim se zauo kljocaj pa zujanje otvorene linije. Mrtei se, ponovno nazove 911. Ponovno duga stanka, pa kljocaj, pa zvuk koji se Johnnyju uini poznatim: netko die na usta. Moda dijeto. Ionako nije vano. Vano je da su se u njihovoj etvrti negdje prespojile telefonske linije pa umjesto da dobije vezu s policijom "Tko je to?" on upita strogo. Nema odgovora. Samo disanje na usta. A nije li mu taj zvuk poznat? To je prilino smijena pomisao, zar ne? Kako bi mu zaboga zvuk disanja preko telefona mogao biti poznat? Nije, dakako, ali svejedno "Tko god da si, nosi se s veze", ree Johnny. "Moram nazvati policiju." Nagli uzdah pa disanje prestane. Johnny je ispruio ruku da ponovno prekine vezu, kad se glas vrati. Podrugljiv, ovaj put. Bio je uvjeren u to. "Mali zloko ne varaj tetu Mikicu, gurnuo si lulek u maminu pipicu. Ne mekolji se i ne duri, pipicu ti ona da je pa ga samo turi." A tad, glasom bezizraajnim i nekako jezivim: "Da vie nisi ovdje zvao, budalo stara. Tak!" Ponovno kljocaj kad se veza prekinula, no ovaj se put nije ulo zujanje slobodne linije. Ovaj put zavlada samo tajac. Johnny pritisne tipku za prekid veze nesigurnom i drhtavom jagodicom prsta. Nita se ne dogodi. Linija ostane neprohodna. Grom zagrmi, jo zapadno od njih, ali blie, i on poskoi. Spusti slualicu na postolje i ode u kuhinju, primijetivi kako svjetlost brzo blijedi na nebu i podsjetivi se da zatvori prozore na katu pone li padati kia... odnosno, kad pone kia, sudei po tome kako sad stvari stoje. Telefon je visio na zidu pokraj kuhinjskog stola, kako bi se Johnny morao samo zavaliti natrag u stolcu i dohvatiti ga ako zazvoni dok jede. Poziva ionako nije bilo puno; njegova biva ena s vremena na vrijeme, to je sve. Njegovi ljudi u New Yorku ve su nauili tla svoj stroj za tiskanje novca ostave na miru. On podigne slualicu sa stalka, osluhne, i dobije jo jednu porciju tiine. Nema signala, nema kranja kad je munja plavo bljesnula kroz kuhinjski prozor, a ne uje se ni va-va-va signal da je veza u prekidu. Ba nieg. On ipak pokua nazvati 911. Dok je pritiskao tipke ne zauje ak ni tonski pisak. Spusti slualicu i zagleda se u nju. "Mali zloko ne varaj tetu Mikicu",

promrmlja on i naglo zadrhti na nain koji bi se uinio teatralnim da Johnny nije bio sam, snano trgne ramenima naprijed-natrag. Ogavan dingl, kakav dosad nije uo. Nije vaan dingl, pomisli on. to je s glasom? To si ve uo... zar ne? "Ne", ree on glasno. "Odnosno... ne znam." Tako je. Ali disanje... "Jebi ga, ne prepoznaje se neije disanje", ree on praznoj kuhinji. "Osim ako ti djed ima emfizem." On izae iz kuhinje i krene prema ulaznim vratima. Odjednom je poelio vidjeti to se to dogaa na ulici. "to se dogodilo ondje dolje?" upita Peter Jackson Davida kad su Carverovi stupili na istoni plonik. Prigne glavu prema Davidu i stia glas kako djeca ne bi ula. "Je li ono le?" "Da", ree David slino stianim glasom. "Mislim da se zove Gary Ripton." On pogleda u svoju suprugu traei potvrdu svojih rijei i Kirsten kimne glavom. "Deko koji raznosi Shopper ponedjeljkom poslije podne. Tip u kombiju. Pucnjava iz prolazeeg vozila." "Netko je ustrijelio Garyja?" To je nemogue. Nemogue da je netko s kim je maloas razgovarao ubijen iz vatrenog oruja. Ali je Garyer potvrdno kimao glavom. "Sranje!" David kimne glavom. "Sranje je otprilike saetak situacije." "Pouri tatice", zapovjedi Ralphie sa svog mjesta u autiu. David svrne pogled na njega, nasmijei mu se, pa ponovno pogleda u Petera. Ovaj put progovori tako tihim glasom da je zapravo aptao. "Naa su djeca bila ispred trgovine, kupovala sokove. Nisam siguran, ali mi se ini da je malo nedostajalo pa da tip puca i u njih. Tad je naiao pas Reedovih pa je ovjek s pukom ustrijelio njega." "Isuse!" ree Peter. Zbog injenice da je netko ustrijelio Hanibala - dobroudnog Hanibala, lovca na frizbije, s njegovim kicokim rupcem - bilo je nemogue ne povjerovati u sve to. Nije znao zato je tomu tako, ali je bilo. "Hou rei, Isuse Kriste! " David kimne glavom. "Iako, da u svijetu ima malo vie Isusa, znam da bi bilo manje ovakvih stvari. Shvaa?" Peter pomisli na sve one milijune koje se u povijesti ubilo u ime Isusa, no tad odagna tu misao i kimne glavom. Nije smatrao da je bilo vrijeme za teoloke rasprave m svojim susjedom "Dave, sklonila bih ih u kuu", promrmlja Kirsten. "S ulice, moe?" David kimne glavom i krene uzbrdo pokraj Petera, pa zastane i okrene se. "Gdje je Mary?" "Na poslu", ree Peter. "Ostavila je poruku da e u povratku vjerojatno svratiti do Crossroads Malla. No trebala bi stii svakog trenutka - ponedjeljkom ima krae radno vrijeme, zavrava u dva. Zato?" "Ja bih se pobrinuo da odmah ue u kuu kad se vrati. Onaj se tip vjerojatno odavno zavukao u nekakvu rupu, ali se nikad ne zna, zar ne? Tip koji moe ubiti raznosaa novina" Peter je kimao glavom. Iznad njihovih glava, glasno zagrmi. Ellie se skutri uz majinu nogu, ali se u autiu Ralphie nasmije. Kirsten povue Davida za ruku. "Doi. I nemoj se zadravati s Docom u razgovoru." Ona podigne bradu prema Billingsleyu koji je stajao u presuenom odvodnom jarku, ruku nabijenih u depove, zagledan niz ulicu. Zakiljio je pa su mu se oi smanjile na par arko- plavih eravki, poput tropskih ribica uhvaenih u mreu od krvi i mesa. David ponovno pone vui auti. "Kako ide, Ralphie?" upita Peter kad se auti provaljao pokraj njega. Ispranom bijelom bojom, na bonoj je strani prikolice bila napisana rije RAZBIJA, primijeti on. Ralphie isplazi jezik i ponovno proizvede onaj zvuk ose u staklenci, puhnuvi tako zduno da su mu se obrazi napuhali kao obrazi Dizzvja Gillespieja. "Hej, to je ljupko", ree Peter. "Zbog tog e se kad naraste cure lijepiti za tebe, vjeruj mi." "Pederu!" vikne dripac u autiu i pokae Peteru prilino odrastao jednoruni pokret masturbiranja. "Sad bi bilo dosta, veliki", blago e David ne okrenuvi se. Njegovi su se guzovi mijesili u

premalim kupaim gaicama. Peteru su sliili keksima na klipovima.

"to se dogodilo?" upita Tom svojim promuklim glasom dok je auti prolazio. Peter se iskljui iz Garyerova odgovora (David, obziran prema hrabrosti svoje supruge nastavio je hodati dok je izvjetavao Doca), pa pogleda prema uglu ne bi li ugledao Luminu svoje supruge. Ne ugleda nikakvo vozilo u pokretu, samo parkirani kombi pokraj kue Abelsonovih n Medvjedskoj ulici. Bio je obojan u dreeu utu boju. On zakljui da je ta kriavost posljedica naina na koji je svjetlost blijedjela dok su se oblaci navlaili, ali uza sve to, boljele su ga oi od njega. Sigurno je rije o djeci, pomisli on. Nitko drugi ne bi poelio neto u takvoj boji. Jedva da je izgledalo kao pravo vozilo, vie je sliilo neemu iz Zvjezdanih staza iliOdjednom mu padne neto na um. I to ne neto ugodno. "Dave?" Garyer se okrene. Njegov suncem oprljeni trbuh ovjesio se preko njegovih kupaih gaica a po njemu su se suile krljuti pjene od operacije pranja automobila. "to je vozio tip koji je ubio Garyja?" "Crveni kombi." "Tako je", ubaci se Ralphie. "Crven kao Pratea Strijela." Peter je to j edva uo. Zapeo je za rije kombi pa osjeti kako mu se eludac skvrio poput neeg privrenog za obrtaljku na motoru. "Najcrveniji kombi na svijetu", doda Kirsten. "Vidjela sam ga. Gledala sam kroz prozor i vidjela kad je proao. David, molim te. "Naravno", ree on i ponovno pone vui auti. Kad se David okrenuo, Peter (koga je nelagoda na trenutak minula) odjednom isplazi jezik Ralphieju koji je upravo gledao u njega. Ralphie je izgledao komino iznenaen. Doc doee do Petera, ruku jo zaguranih u depove. Grmljavina se provalja preko neba. Oni podignu glavu i ugledaju crne police oblaka kako se prevlae preko dijela neba iznad Topolske ulice. Munja zabode vile u sredite Columbusa. "Otvorit e se nebo", ree veterinar. Kosa mu je bila rijetka, sijeda, paperjasta. "Nadam se da e pristojno pokriti djeakovo tijelo prije kie." On zauti, izvadi jednu ruku iz depa i polako njome prijee preko ela kao da blaenjem eli otjerati zaetak glavobolje. "Tako dobar deko. Igrao je i bejzbol." "Znam." Peter se sjeti naina na koji se Gary nasmijao kad mu je rekao da e idue godine biti red na njemu da urla na Mjestu topera i osjeti iganje u elucu (a ne srcu, kako oduvijek tvrde pjesnici), organu najugoenijem za uzvienije ljudske osjeaje. Odjednom mu sve postane savreno stvarno. Gary Ripton nee biti prvi toper u momadi wentwortskih Hawksa idueg ljeta; Gary Ripton nee veeras irom otvoriti stranju vrata svoje kue i upitati to ima za veeru. Gary Ripton je odletio u Zemlju Nedoiju a za sobom ostavio sjenu. On je sad jedno od Izgubljene djece. Grom ponovno grune, zvuk tako blizak i cijepajui da Petar poskoi. Ree Tomu: "U garai imam velik komad najlona. Skoro veliine navlake za automobil. Odem li po nju, hoe li otii sa mnom i pomoi mi da ga pokrijemo?" "Redarstveniku Entragianu se to moda nee svidjeti", ree starac. "Zajebi redarstvenika Entragiana, on je policajac kao i ja", ree Peter. "Prole su ga godine najurili zbog mita." "Ali oni drugi policajci, kad stignu" "Briga me i za njih", ree Peter. Nije ba plakao, ali mu se grlo stisnulo i glas mu nije vie bio vrst. "Bio je simpatian deko, stvarno milo dijete, i neki ga je preprodava droge metkom zbacio s bicikla poput Indijanca s konja u filmu Johna Forda. Past e kia i pro-kisnut e do gole koe. Bilo

"Pa, kad si to tako postavio", ree Tom. Lupne Petera po ramenu. "Hajde, profa, krenimo." "Dobar si ti."

Kim Geller prespavala je itav dogaaj. Jo je spavala na pokrivau svog kreveta kad su Susi i Debbie Ross - ona crvenokosa koja je zavrtjela glavom Garyju Riptonu - utrale u njezinu sobu i poele je drmusati da se probudi. Ona se uspravi, bunovna. Osjeala se kao da je mamurna (spavati u ovako pasje vrue dane skoro uvijek je pogreka, ali nekad ne moe odoljeti), pokuavala shvatiti to joj djevojke govore i gotovo istog trenutka gubila nit. Cinilo se da joj govore da je netko ubijen iz vatrenog oruja, ubijen u Topolskoj ulici, a to je dakako bilo nemogue. No kad su je dovukle do prozora inilo se nepobitnim da se neto Ipak dogodilo. Blizanci Reedovih i Cammie, njihova majka, stajali su na poetku njihova kolnog prilaza. Cuger i Guja, u pristojnijim krugovima poznati kao Sodersonovi, stajali su nasred ulice,.. s koje je Marielle sad potezala Garyja u smjeni njihove kue i inilo se da on ide. Iza njih su na ploniku, jedno pokraj drugog, stajali Josephsonovi. A preko puta ugleda Petera Jacksona i starog Billingsleya kako izlaze iz Jacksonove garae i nose velik komad plavog najlona rairenog izmeu sebe. Vjetar se poeo nadimati i plavi se najlon mrekao. Skoro svi su na ulici. Barem svi koji su kod kue. Uzaludno je odavde zjakati u to to oni gledaju. Boni zid kue zastirao je pogled do ugla. Kimberly Geller ponovno se okrene prema curama, silno se trudei razgrnuti pauinu u glavi. Djevojke su se plesnim korakom prebacivale s noge na nogu kao da moraju na zahod; usto primijeti da Debbie brzo otvara i zatvara ake. Bile su i blijede i uzbuene, kombinacija koja se Kim nimalo nije sviala. Ali pomisao da je netko ubijen... u tome se sigurno varaju... zar ne? "A sad mi ispriajte to se dogodilo", ree ona. "Bez izmiljanja." "Netko je ubio Garyja Riptona, rekle smo ti!" Susi nestrpljivo zavani, kao da je njezina majka najvea glupaa na svijetu... kako se Kim u tom trenutku i osjeala. "Doi, mama! Gledat emo kad stigne policija!" "Hou ga jo jednom vidjeti prije no to ga netko pokrije!" iznenada vikne Debbie. Okrene se i sjuri niza stube. Susi zastane na trenutak, neodluna - zapravo, skoro zgaena - pa se okrene i poe za svojom prijateljicom. "Doi, mama!" vikne preko ramena, a tad se stuti niza stube, ovogodinja miss maturalnog plesa, skladnih pokreta poput bivola, pa okna zazvee a luster zacilie. Kim polako prie krevetu i gurne svoje bose noge u sandale. Osjeala se tupo, tromo i zbunjeno. *** "I trao si skroz do tamo?" Trei put upita Belinda Josephson. Cinilo se da taj dio prie ne moe potpuno shvatiti. "Tako debeo?" "Do vraga, eno, nisam debeo", ree Brad. "Krupan sam, eto to sam." "Ba tako, duo, tako e ti napisati na osmrtnici nakon jo nekoliko ovakvih egzibicija", ree. "'Pokojnik je umro od posljednjeg stadija krupnoe'." Rijei su bile zajedljive, ali ne i ton. Ona ga protrlja po zatiljku dok je govorila i osjeti ondje hladan znoj. On pokae niz ulicu. "Pogledaj. Pete Jackson i Doc." "to to rade?" "Mislim da e pokriti djeaka", ree on i krene prema njima. Ona ga istog trenutka potegne natrag. "E nee, prijatelju. Ne gospodine, nema teorije. Za danas su zavrile uline ekskurzije." On je pogleda pogledom koji je Belinda nazivala 'Nemoj ti meni, eno' - prilino dobra imitacija za crnca odraslog u Bostonu koji je znanje o ivotu u getima pozobao s televizije - ali nita ne ree. Moda i bi, da u tom trenutku niza svoj kolni prilaz nije siao Johnny

Marinville. Ponovno zagrmi. Sad je puhao povjetarac koji nije jenjao. Belindi se uini hladan -hladan poput pljuska. Na nebu su se valjali tmasti ljubiasti oblaci, runi ali ne i zastraujui. Ono to jest bilo zastraujue - barem malo - bilo je uto nebo prema jugozapadu. Usrdno se nadala da prije mraka nee ugledati lijevak pijavice; to bi bila toka na i danu koji je krenuo naopako kao malo koji dan u posljednje vrijeme. Kia e vjerojatno otjerati ljude u kue, ali su zasad skoro svi stanovnici ulice bili vani i zjakali prema Entragianovoj kui. Uto iz kue na broju 243 izae i Kim Geller, osvrne se, pa ode kuu vie i pridrui se Cammie Reed na prednjem trijemu Reedovih. Blizanci Reedovih (koji su po skromnom miljenju Belinde Josephson izgledali zreli da postanu predmetom bezazlenih matarija kuanica), zajedno sa Susi Geller i zamamnom crvenokosom koju Belinda nije poznavala, stajali su na njihovu travnjaku. Davey Reed je kleao i ini lo se da noge brie kouljom, bog bi ga znao zato Naravno da zna zato, ree si ona. Ondje lei le, zaista, u to vie nema sumnje, i Dave Reed je povratio kad ga je vidio. Povratio malo i po sebi, siroto dijete. Vidjela je ljude ispred svake kue ili iz svake kue, osim stare Kue Hobartovih, koja je bila prazna, pa kue biveg policajca te kue na broju 247, tri kue nie na njihovoj strani ulice. Kue Wyletovih. A tu obitelj ba prati zla srea. Ni Audrey a ni ono siroe koje odgaja (kao da se djeaka poput Setha moe odgajati, pomisli Belinda, u tome i jest problem) nisu bili ispred kue. Otili na izlet? Moda, ali je bila sigurna da je vidjela Audrey u podne, kako bezvoljno postavlja vritni poljeva. Belintla promozga o ovome i zakljui da se ne vara glede vremena. Sjeti se da je pomislila kako se Audrey zapustila - i bodi i plave hlaice koje je imala na sebi izgledali su dronjavo, a zato je svoju predivnu smeastocrvenu kosu obojila u tu jezivu nijansu ljubiastocrvene za Belindu e ostati tajna. Ako je svrha bila da je pomladi, bio je to alostan neuspjeh. A trebalo ju je i oprati - izgledala je masno, grudiasto. Kao tinejderka, Belinda bi katkad poeljela da je bjelkinja -bjelake djevojke kao da su imale veseliji ivot i bile oputenije - ali sad kad se pribliavala pedesetoj i menopauzi, bilo joj je drago to je crnkinja. Bjelkinjama kao da s godinama postaje potrebno kudikamo vie nadogradnje. Moda njihovo ljepilo nije prirodno vrsto. "Pokuao sam nazvati policiju", govorio je Johnny Marinville. Zakorai na ulicu kao da e prijei ulicu i prii Josephsonovima, pa zastane. "Moj telefon..." On utihne, kao da nije znao kako nastaviti. Belindi se to uini krajnje neobinim. Ona bi rekla da je on ovjek koji bi nastavio laprdati ak i na samrtnoj postelji; Bog bi se morao prignuti s neba i odnijeti ga kroz zlatna vrata samo da ga uutka. "to je s tvojim telefonom?" upita Brad. Johnny posuti jo malo, kao da prebire po irokoj paleti odgovora, pa se odlui za kratki. "Ne radi. Da pokua na svoj?" "Mogao bih", ree Brad "ali ih je Entragian vjerojatno ve nazvao iz trgovine. On je preuzeo stvar u svoje ruke." "Je li?" Marinville ree zamiljeno i pogleda niz brdo. "Zaista?" Ako je i ugledao dva mukarca koja izmeu sebe nose mrekavi najlon i shvatio koja im je namjera, nije to rekao. Izgledao je izgubljen u vlastitim mislima. Belindin pogled privue nekakvo kretanje. Ona pogleda prema Medvjedskoj ulici i ugleda kako se maslinastozelena Lumina pribliava raskru. Automobil Mary Jackson. On proe pokraj utog kombija parkiranog blizu ugla pa uspori. Uspjela se vratili prije kie, ba mi je drago, pomisli Belinda. lako su bile daleko od bliskih prijateljica, Mary Jackson joj se sviala najvie od svih stanovnika ulice. Bila je zabavna i imala neto odrjeito i zdravo u sebi... iako je u posljednje vrijeme izgledala zaokupljena neim, to ju nije pogruilo kao to se dogodilo s Audrey Wyler. Zapravo, u posljednje vrijeme Mary kao da je procvjetala, poput cvjetne lijehe nakon pljuska.

Telefon za kupce bio je pokraj police s novinama, koja je bila prazna osim samotnjakog zaostalog primjerka vikend izdanja USA Today i nekoliko primjeraka Shoppera.

Prolotjednih. Collieja Entragiana prome jeza kad pomisli da djeak koji bi obnovio zalihe najnovijeg broja tog asopisa na polici sad lei mrtav na njegovu travnjaku. A ovaj uljivi telefon u marketu

On ga spusti s treskom i vrati se do tezge, pritom runikom otirui posljednje ostatke kreme za brijanje s lica. I ona enska draest s dvobojnom kosom i onaj ostarjeli hipi iz Ryderova kamiona motrili su ga i on postane bolno svjestan da mu manjka koulja. Sad se zaista osjeao kao otputeni policajac.

"Prokleti telefon ne radi", ree on djevojci. Primijeti da joj je na kuti privrena mala iskaznica s imenom. "Cynthia, zar nemate cedulju na koju biste napisali 'Ne radi'?"

"Imam, ali je u jedan sat sasvim lijepo radio", ree ona. "Deko iz pekarnice se posluio njime da nazove curu." Ona zakoluta oima pa ree neto to Collieju zazvui skoro nestvarno, s obzirom na okolnosti: "Je li vam pojeo kovanicu?"

I jest, ali to nije bilo vano, u ovim okolnostima. On pogleda kroz vrata E-Z Stopa i ugleda Petera Jacksona i umirovljenog veterinara iz gornjeg dijela ulice kako prilaze njegovu travnjaku nosei golem komad plavog najlona. Bilo je oito da namjeravaju pokriti tijelo. Collie krene prema vratima, elei im rei da ne prilaze, da je to po emu namjeravaju petljati mjesto zloina i da e unititi tragove, no tad ponovno zatutnji grom - dosad najglasniji, tako glasan da Cynthia iznenaeno vrisne. Jebi ga, pomisli on. Neka ih. Ionako e padati kia. Da, moda bi to bilo najbolje. Kia e vjerojatno poeti prije dolaska policije (Collie jo nije uo ak ni sirene) i to bi zagoralo ivot potencijalnim sudskim medicinarima. Pa je bolje pokriti ga... ali jo ima zbunjujui osjeaj da mu dogaaji munjevito izmiu nadzoru. A ak je i to privid, shvati on: nita u cijeloj ovoj situaciji nije ni bilo u njegovim rukama. On je, zapravo, samo jedan od stanovnika Topolske ulice. I to je, dodue, imalo svojih prednosti; zajebe li neto u postupku, nee to moi objesiti njemu na nos, zar ne? On otvori vrata, izae, i sklopi ruke u trubu oko usta kako bi nadglasao sve jai vjetar. "Peter! Gospodine Jackson!" Jackson pogleda prema njemu, odluna izraza lica, oekujui da nm se kae da prekine s poslom. "Ne dirajte tijelo! " vikne on. "Ne dirajte tijelo! Samo spustite to na njega kao da je rije o pokrivau za krevet! Jeste li me uli?" "Da!" vikne Peter. I veterinar je kimao glavom. "U mojoj garai ima kvadara, sloeni su pokraj stranjeg zida!" vikne Collie. "Vrata nisu zakljuana! Uzmite ih i pritisnite njima najlon kako ga vjetar ne bi otpuhao!" Sad su obojica kimali glavama i Collieju se malo popravi raspoloenje. "Mogli bismo ga nategnuti da pokrijemo i djeakov bicikl!" vikne starac. "Da to uinimo?" "Da! " dovikne on njima, a zatim mu neto drugo padne na pamet. "U garai je i komad najlona - u kutu. Moete njime pokriti psa, ako vam nije teko ponijeti nekoliko kvadri vie." Jackson spoji palac i kaiprst u krug, pa on i Doc krenu prema garai. Najlon su ostavili.

Telefon zazvoni jednom u njegovu uhu... doista zazvoni, kao da je nazvao privatni stan. Collie se namrti. Kad se nazove 911 - osim ako su to promijenili nakon to je sluanje snimki poziva na taj broj prestalo biti dio njegova posla-uje se piskutav, monoton biiiip. Pa, promijenili su to, to je sve, pomisli on. Nainili ga ugodnijim uhu korisnika. Telefon ponovno zazvoni a tad se netko javi. Samo to umjesto automata koji govori koju tipku valja pritisnuli za koju hitnu slubu, zauje tiho, vlano, hunjkavo disanje. Koji je ovo vrag. "Halo?" "Ke ili le", odgovori glas. Mladi glas i nekako jeziv. Dovoljno jeziv da mu se lea najee. "Pomirii mi donji ve, ispeci mi neto re. Ako ne, ba me briga, pomirii mi noge, iva ljiga." Nakon tog se zauje kretavo hihotanje kroz nos zatopan polipima. "Tko je to?" "Vie ne zovi ovamo, kompa", ree glas. "Tak!" kljocaj u njegovu uhu bio je zagluujui, tako zagluujui da ga je ula i djevojka, i vrisnula. Nije to zbog telefona, pomisli on. Zbog grmljavine. Vriti zbog grmljavine. Ali je dugokosi pojurio prema vratima kao da mu kosa gori a iz dupeta mu se pui. Telefon je utio u njegovoj ruci, utio kao i telefon za kupce nakon to je ubacio kovanicu. A kad se ponovi onaj zvuk, on ga prepozna: nije to grmljavina nego ponovno pucnji. Pa i Collie potri prema vratima. Mary Jackson nije otila iz raunovodstvenog ureda gdje je radila pola radnog vremena u dva sata nego u jedanaest. I nije otila u Crossroads Mali. Otila je u hotel Columbus. Ondje se sastala s mukarcem po imenu Gene Martin i idua tri sata uinila za njega sve to ena uope moe uiniti za mukarca osim to mu nije odrezala nokte na nogama. Vjerojatno bi i to bila uinila da ju se zamolilo. A sad je ovdje, skoro kod kue i izgleda (barem koliko joj se ini po onome to vidi u osvrtnom zrcalu) prilino pri sebi... ali e brzo morati pod tu, prije no to je Peter pozornije pogleda. A morat e, podsjeti samu sebe, uzeti gaice iz najgornje ladice i baciti ih u koaru za prljavo rublje zajedno sa suknjom i bluzom. Gaice koje je bila nosila - ono to je od njih ostalo - trenutano su odsjele ispod kreveta u sobi 203. Gene Martin, najistiji primjer vuka u koi raunovoe, strgao ih je s nje. Ooooh zvjerko jedna, prozbori djeva bajna. Pitanje je - to ona to ini? I to e uiniti? Voljela je Petera ovih devet godina braka, moda ak i vie nakon pobaaja nego prije, ako je to mogue, i jo ga voli. No to ne mijenja injenicu da ponovno eli bili s Geneom, initi stvari koje joj s Peterom nisu ak palo na pamet. Krivnja je ledila polovicu njezina mozga, pouda je egla drugu polovicu, a izmeu toga, u nekoj vrsti saimljue zone sumraka, nalazila se razborita, dobrohotna, trezvena ena kakvom se ona uvijek smatrala. Bila je u preljubnikoj vezi a ovjek koji joj je u tome bio partner bio je jednako tako oenjen kao i ona; vraala se dobrom ovjeku koji nita ne sumnja (Bila je uvjerena da ne sumnja, molila se Bogu da je tako, naravno da ne sumnja, kako bi mogao?) bez donjeg rublja ispod suknje, jo ju je sve boljelo od njihovih uzbudljivih pothvata, nije znala kako je to sve poelo i kako je mogue da eli nastaviti neto tako glupo i otrcano, prokleti Gene Martin nema mozga u glavi, samo to nju ne zanima njegova glava, ivo joj se fuka za njegovu glavu, i to e uiniti? Nije znala. Samo je jedno pouzdano znala -kako se osjeaju ovisnici o drogama, nikad vie nee runo govoriti o njima. Samo reci ne? Majko, ma nemoj me zezat. Vozila je dok su joj se te zbrkane misli vrzle po glavi, a prigradske ulice promicale poput orijentira u snu, nadajui se jedino da Peter nee biti kod kue kad ona stigne, da je moda otiao na sladoled u slastiarnicu Milly na Trgu (ili moda u Santa Fe u vietjednu posjetu majci, to bi bilo sjajno, to bi joj moda omoguilo da preboli ovu uasnu groznicu). Nije primijetila kako se poslijepodne smrailo i da mnogi automobili koji su je preticali na

autocesti 290 imaju upaljena velika svjetla; nije ula grmljavinu ni vidjela bljesak munja. A nije ni vidjela uti kombi parkiran blizu ugla Medvjedske i Topolske ulice kad je prola pokraj njega.

Ono to ju je trgnulo iz snatrenja bili su Brad i Belinda Josephson koji su stajali ispred svoje kue. Johnny Marinville je bio s njima. Nie ulice ugleda jo ljudi: Davida Garyera, odjevena u kupae gaice skoro sablanjivo pripijene, stoji na svom kolnom prilazu, ruku vrsto podboenih o svoje mesnate bokove... blizance Reedovih... Cammie, njihovu majku... Susi Geller i prijateljicu na travnjaku a iza njih stoji Kim Geller... Padne joj na um mahnita pomisao: oni znaju. Oni svi znaju. ekaju je, pomoi e Peteru objesiti je o stablo divlje jabuke ili je kamenovati kako su susjedi kamenovali onu enu iz pripovijetke Shirley Jackson koju je proitala u srednjoj koli. Ne budi glupa, ree joj onaj dio nje koji je jo pripadao njoj. Taj je dio, dodue, u posljednje vrijeme bio zbunjujue mali, ali je ipak jo postojao. Pa nije rije jedino o tebi, Mare; bez obzira na to u kakvim se govnima valja, svijet se ne okree samo oko tebe, pa da ohladi malo? Vjerojatno ne bi bila ni upola toliko paranoina da se ne vozika po svijetu bez Jebi ga. Je li to Peter na kraju ulice? Nije mogla pouzdano rei, ali joj se inilo da je tako. Peter i Doc, njihov prvi susjed. Pokrivali su neto na travnjaku kue preko puta mini marketa. Grom prasne tako glasno da je poskoila i naglo udahnula zrak. Prve kapi kie krapnu po staklu njezina vjetrobrana, zazvuavi poput metalnih packi. Ona shvati da stoji na uglu ulice dok motor njezina automobila radi u praznom hodu ve... pa, ne zna koliko, ali prilino dugo. Josephsonovi i Johnny Marinville jamano su pomislili da je sila s uma. Samo to se svijet zaista ne okree oko nje; nisu joj obraali skoro nikakvu pozornost, shvati ona kad skrene za ugao. Belinda ju je okrznula pogledom pa se zajedno s ostalima ponovno zagledala niz ulicu, u ono to su njezin suprug i stari Billingsley radili. U to to su pokrivali. Dok je tako pokuavala raspoznati to je to i pruala ruku prema ruici za pokretanje brisaa kad je sve vie kinih kapi - krupnih - poelo krapati po staklu, nije imala pojma da je uti futuristiki kombi skrenuo za njom u Topolsku ulicu sve dok je nije nabio odostraga.

Iz Igraonice, Meunarodnog strukovnog asopisa industrije igraaka, sijeanj 1994. (svezak 94, br. 2), str. 96. Ulomak iz lanka Licence za 94: Pregled (napisao John P. Muller): Kako je prodajna godina jedva poela, jedan je postboini pobjednik ve ovjenan oduevljenim odobravanjem. Reakcija trgovaca u inae mrtvoj sezoni kasnih zimskih mjeseci pokazuje da e ak i hitovi poput Teenage Mutant Ninja Turfles i AAighty Morpnin Power Rangers izblijedjeli u usporedbi s najnovijom pomodarijom, a to su, kao to bi vam mogao rei svaki roditelj djeteta u dobi izmeu 2 i 8 godina (djevojica kao i djeaka), lanovi skupine MotoCajci 2200 i njihovi superbrzi, svemirski kombiji. Vlasnici crtanog epa NBC-ja koji se prikazuje subotom ujutro poeli su s proizvodnjom najvanijih kategorija igraaka tri tjedna prekasno za uhvatiti boini potroaki vlak. John Kieist, jedan od direktora tvrtke Good Palz Inc., vlasnika licence za proizvode iz serije MotoCajci, priznaje da takav propust (nastao zbog problema s ladnom snagom, sad rijeenim, u Palzovoj tvornici u Toledu) najee znai slinavi poljubac smrti, ali da je u ovom sluaju okanjela prodajna kampanja za MotoCajce moda bila srea u nesrei. "Katkad vas trite jasnije vidi kad debitirate izvan Djed Mrazove radionice", Kieist je rekao sa smijekom. Bez obzira na razlog, oito je da e MotoCajci: Biigadir Henry, Zmijolovac, Glavolovac, Bojnik tuka, robot Grok i odluna ali enstvena Cassandra Stilska biti najprodavanije igrake ovog

Najradosnija vijest za Palzove marketinke strunjake i proizvoae je izvanredan uspjeh skupih MotoCajskih vozila, takozvanih Turbo Tutaa, futuristikih kombija koji imaju sklopive kotae i zaobljena rasklopiva krilca. uti PravdoTuta Brigadira Henryja, crvena Pratea Strijela Zmijolovca, Grokov srebrni GrokTuta i Sanjo-Plov Cassie Stilske ruiaste boje u stilu Mary Kay10 dobro se prodaju unato paprenim cijenama. Najprodavanije vozilo od osam, koliko ih je dosad izbaeno na trite, je mrtvaki crna Hladnjaa, koju vozi zlokobni Bezlinik. To nimalo ne udi direktora Johna Kleista. "Djeca oboavaju negativce", smije se on.

Neke roditeljske udruge prosvjedovale su protiv onog to nazivaju 'visokim kvocijentom nasilja' crtica MotoCajci 2200, no prema Kleistovim rijeima, nove MotoCajske epizode (koje NBC poinje prikazivati u oujku) isticat e 'obiteljske vrijednosti i nenasilna rjeenja'. Bez obzira na to kakve e

etvrto poglavljeTopolska ulica/4:09 poslije podne/15, srpnja 1996.

On sve vidi. To je sve ove godine koje je poivio bio i njegov blagoslov i njegovo prokletstvo - svijet jo uvijek pada u njegovo oko kao to pada u oko djeteta, ravnomjerno, nasumino, nepristrano poput teine svjetlosti. On vidi Marynu Luminu na uglu i zna da ona pokuava razrijeiti zagonetku toga to vidi - odve ljudi stoji u ukoenim pozama promatraa koje se ne uklapaju u lijeno kasno srpanj sko poslijepodne. Kad je ponovno krenula, on primijeti kako je krenuo i uti kombi koji je sad iza nje, zauje jo jedan opak prasak groma i osjeti prve hladne packe kie na svojim podlakticama. Kad je krenula niz ulicu, on ugleda kako je uti kombi naglo ubrzao i znao je to e se dogoditi, ali ipak ne moe povjerovati. Pripazi se, stari moj, pomisli on. Zagleda li se previe u nju, lako ti se moe dogoditi da te upucaju na cesti kao vjevericu. On se natrake povue na plonik ispred kue Josephsonovih, glave jo okrenute ulijevo, razrogaenih oiju. Vidi Mary za upravljaem njezine Lumine, ali ona ne gleda u njega - gleda niz ulicu. Vjerojatno je prepoznala supruga, udaljenost nije odve velika, vjerojatno se pila io on to radi, i ne vidi Johnnyja Marinvillea, a ne vidi ni neobian uti kombi s prozorima od zatamnjenog stakla kako prijetei izranja iza njih. "Mary,pazi!" vikne on. Brad i Belinda, koji se penju uza svoje prednje stube, strelovito se okrenu. U istom trenutku, kombijev visoki, kusasti prednji dio zabije se u stranji dio Lumine,

stranja svjetla pretvore se u krhotine, odbojnik pukne a prtljanik se zguva. Johnny vidi kako je Maryna glava poletjela naprijed-natrag, poput glave cvijeta na dugoj stapci zanjihane snanim vjetrom. Luminine gume zacvile i zauje se glasan, suh prasak kad je pukla desna prednja guma. Automobil se zanese ulijevo, ispuhana guma zalepra, a poklopac kotaa otkotrlja se preko ruba plonika i odjuri niz ulicu poput frizbija Reedovih.

Johnny vidi sve, uje sve, osjea sve; ulazne ga informacije preplavljuju i njegov um uporno nie svaki suludi dodatak, kao da se ovdje dogaa neto suvislo,, neto to bi se moglo prepriati kronolokim slijedom.

Olujno se nebo rastvara i poinje prazniti svoj hladni spremnik. On vidi mrlje kako tamne na ploniku, osjea kako se ubrzava lupkanje kapi po njegovu zatiljku a Brad Josephson vikne "Koji je to vrag?" iza njega.

Kombi je jo prilijepljen uza stranjicu Lumine, jarua je, zabada u njezin lomni newageovski poklopac prtljanika; zauje se i ogavan metalni zveket pa tunk! kad je bravica prtljanika popustila a poklopac se podigao, otkrivi priuvnu gumu, neke stare novine i naranasti prenosivi hladnjak od stiropora. Prednji kraj Lumine poskoi preko ruba plonika. Automobil jurne preko plonika i zaustavi se kad mu se odbojnik zarije u ogradu izmeu Billingsleyeve kue i susjedne nie nje, ba Maryne.

Munja - blizu je, jako blizu - na trenutak oboji ulicu kriavom ljubiastom bojom, grmljavina joj stigne za petama poput artiljerijske paljbe, vjetar se pone nadimati, sikne u stablima, a kia se spusti poput zavjese. Vidljivost se naglo smanjuje, ali je jo dovoljno svjetla da bi vidio kako uti kombi ubrzava i hita u kiu. Vidi i kako se otvaraju vrata Lumine na vozakoj strani. Proviri noga a potom izroni Mary Jackson. Izgledala je kao da pojma nema gdje se nalazi.

Brad jako krupnom i jako mokrom rukom stie njegovu ruku, pita je li Johnny to vidio, je li vidio, taj se uti kombi namjerno zaletio u nju, ali ga Johnny jedva uje. Johnny sad vidi jo jedan kombi, zaobljenih stijenki, metalnoplave boje. On izroni iz oluje poput njuke pretpovijesne zvijeri, a kia se slijeva u potocima niz strmi zatamnjeni vjetrobran na kojem se ne miu brisai. I on odjednom zna to e se dogoditi.

"Mary!" vrisne on oamuenoj eni koja se u visokim petama glavinjajui udaljava od automobila, ali nova topovska mjedena salva grmljavine zaglui njegov povik. Ona ak i ne pogleda prema njemu. Kia se slijeva niz njezino lice poput bujica suza u sentimentalnim junoamerikim serijalima.

"MARY, LEZITE!" prodere se on tako glasno da mu se ini da bi mu glasnice mogle prepui. "ZAVUCITE SE POD AUTOMOBIL! "

"MARY! " drekne on a pridrui mu se i Brad, koji je stajao pokraj njega: "HEJ, MARY, PAZI LEA!"

Ali ona to nije vidjela. Onaj tip u koulji od jelenje koe otvori vatru, opali triput, brzo repetirajui puku nakon svakog pucnja i ponovno je podiui na rame. Prvo je punjenje, koliko Johnny vidi, promailo cilj. Drugo je zbrisalo Lumininu radio-antenu. Tree je raznjelo lijevu stranu glave Mary Jackson. Ona ipak posrui otetura od automobila prema kui starog veterinara. Krv joj se slijevala niz vrat i namakala lijevu stranu bluze, kosa joj nakratko zaplamti na kii (Johnny vidi to, on vidi sve), a tad se na trenutak okrene prema Johnnyju i pogleda ga preostalim okom. Munja sijevne i ispuni to oko vatrom; posljednju sekundu-dvije njezina ivota u njoj nema nieg osim elektriciteta, ini se. Tad zaglavinja na jednoj visokoj peti i ljosne nauznak, lastavijim skokom utone u zvuk grmljavine, plamici u njezinoj kosi se ugase, a iz glave joj se pui kao iz opuka neke nemarno ugaene cigarete. Ona se opruzi pokraj njemakog ovara na Billingsleyevu travnjaku, onom na kojem pie Docovo ime i prezime i broj kue, a kad su se njezine noge oputeno rairile, Johnny ugleda neto istodobno uasno, tuno i neobjanjivo: tamna sjena koja moe biti samo jedno. Na trenutak mu u glavi, neprimjereno sasvim, poput neonske reklame zasvijetli zakljuna reenica jednog starog vica: Ne znam za drugu dvojicu, ali tip u sredini izgleda kao Willie Nelsonu. On se glasno nasmije u kiu. Suprugu-raunovou Petera Jacksona upravo je ubila sablast, hicem ispaljenim iz kombija kojim upravlja druga sablast (duh izvanzemaljca u futuristikoj uniformi), a gospoa je umrla bez gaa. Nita od tog nije aljivo, ali se on ipak smije. Moda se smije da ne bi vritao. Vrisne li jednom, boji se da nee moi prestati.

Sad se ono sjajno stvorenje za upravljaem plavog kombija okrene prema njemu i na trenutak Johnny vidi kako on gleda u njega, oznauje ga svojim golemim bademastim oima, i ima osjeaj da je to ve vidio, ludost, naravno, ali je taj osjeaj svejedno snaan. Osjeti to tek na trenutak a tad kombi