rod i prostor

rod i prostor [�]

integrisanje principa rodne ravnopravnosti u planiranje prostora

rod i prostorEXPEDITIOCentar za održivi prostorni razvojKotor ~ Crna Gorawww.expeditio.org

Izdavač: EXPEDITIO Centar za održivi prostorni razvoj, Kotor, Crna GoraPriredila: Tatjana RajićSaradnica: Aleksandra KapetanovićUsluge prevođenja: Višnja VujinLektura: Vesna LekovićPriprema za štampu: EXPEDITIOŠtampa: Biro Konto, IgaloTiraž: 500Kotor, 2010.

SADRŽAJ

UvodRodna ravnopravnostRazlika između pojmova „pol” i „rod”Promjenljivost rodnih ulogaZakoni i propisiZakonski okvir Crne GoreEvropska povelja o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivouRodna neutralnost vs. rodna osviješćenostRodno-osjetljiv jezikOgraničenja sa kojima se žene suočavajuRodna problematika u planiranju prostoraPristupi uključivanju - „odozgo” i „odozdo”PreporukePreporuke za žene i muškarce stručnjake za kreiranje planova, njihovu implementaciju i donošenje odluka u oblasti planiranjaPreporuke za uključivanje iskustava, potreba i navika običnih žena u procese planiranjaKreiranje planova i donošenje politikaLiteratura i izvori

Projekat se sprovodi uz pomoć „Projekta podrške prostornom planiranju” koji finansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), a implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj - UNDP

57911121317222325283133

35

384244

Većina fotografija i ilustracija preuzete su sa sajta http://office.microsoft.com, a dio je kupljen na www.fotolia.com. Karikatura na strani 37 preuzeta je sa sajta http://www.banjalukalive.com. Grafik na strani 5 preuzet se sa sajta http://cupe.ca


rod i prostor Kada započne razgovor o integrisanju rodne ravnopravnosti u procese planiranja obično slijedi komentar: „Mi planiramo za sve ljude”. To bi, u prevodu, trebalo da znači da je planiranje rodno-neutralno. Međutim, ovakav stav, zapravo, odražava „rodno sljepilo”, tj. ignorisanje činjenice da postoji razlika između različitih potreba, iskustava i prioriteta kada su u pitanju žene i muškarci. Postojeća praksa planiranja u Crnoj Gori ove razlike ne prepoznaje. U tradicionalnom planiranju specifične potrebe žena nijesu uzimane u razmatranje. Rodno-senzitivan pristup nije bio dio planerskog obrazovanja, pa, time, ni kasnije prakse. U pitanja koja ilustruju specifične potrebe žena spadaju intenzivnije korišćenje javnog prevoza, briga o djeci, važnost blizine škola i vrtića, sigurnost i bezbjednost u javnom prostoru, itd. Rodno senzitivno planiranje teži da uvede novu perspektivu u proces planiranja. Ukoliko ste otvoreni za nova saznanja i zainteresovani da započnete stvarati kvalitetniji okvir za život u Crnoj Gori, kroz proces planiranja prostora, pročitajte ovu publikaciju. Ona je namijenjena podjednako muškarcima kao i ženama.

rod i prostor [�]

“Preko 2/3 i žena i muškaraca prihvata stav da u „svakoj

dobroj porodici mora da se zna ko je glava porodice”.

Da „abortus treba zabraniti” slaže se 25% žena i 30%

muškaraca. Da svaka žena treba da bude dobra domaćica

slaže se 63% žena i 67% muškaraca. Da se „brak sklapa

zbog djece” slaže se 31% žena i 38% muškaraca. Da je

„normalno da muškarci mijenjaju žene” slaže se 22%

žena i 35% muškaraca. Da je za ženu „važno da se dobro

uda” slaže se 34% žena i 39% muškaraca. Da je „za žene

normalno da mijenjaju muškarce” slaže se 15% žena i 21%

muškaraca. Čak 51% žena smatra da bi politika bila bolja

kada bi žene odlučivale, za razliku od 30% muškaraca. Da

nasilje nad ženama treba strogo kažnjavati slaže se 91%

žena i 84% muškaraca. Da je ženama teže nego muškarcima,

slaže se čak 68% žena i 37% muškaraca.

I žene i muškarci su gubitnici, ali na različite načine.

Tranzicija duboko destabilizuje rodni identitet muškaraca, a

istovremeno povećava trošenje ženskih resursa. Međutim,

među mlađim generacijama može se očekivati smanjivanje

rodnih razlika, jer žene pokazuju i veću samosvijest i više

izražen kritički stav.”*

* Rodni barometar u Crnoj Gori: društveni položaj i kvalitet života žena i muškaraca - 2007. Kancelarija za rodnu ravnopravnost Vlade Crne Gore

Rodn

i bar

omet

ar u

Crn

oj G

ori

Uvod

Integrisanje principa rodne ravnopravnosti u sve slojeve razvoja jednog društva (gender mainstreaming) ne bi trebalo da bude izbor, već nešto što je obavezujuće i što se podrazumijeva.

Zašto se bavimo pitanjem rodne ravnopravnosti? Prvo, zato što ravnopravnost predstavlja osnovno ljudsko i demokratsko pravo. Zatim, jer nejednakost među rodovima usporava razvoj pojedinaca/ki i država, kao i evoluciju društva. Na podsticanje rodne ravnopravnosti u svim segmentima, opominje nas rodna statistika, kao i brojni dokumenti od svjetskog do nacionalnog nivoa. Diskusije, koje se još uvijek mogu čuti u našem okruženju, o tome da li postoji nejednakost u tretmanu različitih polova, govore o nedovoljnoj informisanosti onih koji zastupaju tezu da nema potrebe za podsticanjem rodne ravnopravnosti. Potreba za integrisanjem rodne ravnopravnosti u sve segmente društvenog razvoja postoji, a planiranje prostora nije izuzetak u tome.

Planiranjem prostora stvara se okvir svih naših aktivnosti. Danas se zahtijeva da planiranje bude integralno, tj. da istovremeno uvažava različite segmente razvoja. Jedan od tih segmenata je, svakako, i postizanje rodne ravnopravnosti i doprinos promociji jednakih mogućnosti kroz uvažavanje potreba žena, kao i muškaraca.

Ova publikacija dio je projekta „Rod i prostor”, koji je sprovela nevladina organizacija EXPEDITIO iz Kotora, u periodu od septembra do decembra 2010. Cilj projekta je podsticanje uvođenja rodne perspektve u procese planiranja prostornog razvoja u Crnoj Gori .

Projekat je sproveden uz pomoć „Projekta podrške prostornom planiranju” koji finansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), a implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj - UNDP.

[4] Integrisanje principa rodne ravnopravnosti u planiranje prostora

rod i prostor [7]

Rodna ravnopravnost

Uprkos činjenici da rodna ravnopravnost postaje sve zastupljenija i prihvaćenija tema u Crnoj Gori, još uvjek postoji određeni broj žena i muškaraca koji na nju gledaju sa sumnjom, a po nekada i podsmijehom. Ipak, poznato je da i mnogo razvijenije države već decenijama sprovode politike integrisanja rodne ravnopravnosti u svoje sisteme. Osim toga, uočeno je da je nivo ekonomske i socijalne razvijenosti u direktnoj vezi sa stepenom dostignute rodne ravnopravnosti. Ta međuzavisnost nije slučajna.

Rodna ravnopravnost pretpostavlja da žene i muškarci imaju jednakepreduslove za ostvarivanje svojih ljudskih prava. Osim toga, rodna ravnopravnost podrazumijeva da postoje jednake mogućnosti za žene i muškarce da doprinose kulturnom, političkom, ekonomskom i socijalnom napretku, kao i da one/i imaju identične mogućnosti da uživaju u svim koristima napretka jedne zajednice.

Žene čine polovinu svjetske populacije i u većini zemalja one su odgovorne za svakodnevne aktivnosti vezane za brigu o domaćinstvu i podizanje djece. To su bitne dužnosti u svim zemljama, a ne samo u nerazvijenim. Žene imaju veoma značajan udio u održavanju porodice, često kroz neformalne aktivnosti u domu i izvan njega.

Ova publikacija namijenjena je prvenstveno ženama i muškarcima koji/e djeluju u oblasti planiranja prostora.Sadrži pregled sakupljenog znanja o rodnoj ravnopravnosti i pruža generalni uvid u postojeće stanje kada je ova tema u pitanju. Takođe sadrži preporuke kako uključiti svijest o rodnim pitanjima u prostorno planiranje. U publikaciji je korišćen materijal iz istraživanja „Rod i prostor” koje je sprovela NVO Expeditio tokom jeseni 2010. u Crnoj Gori.

Publikacija je namijenjena prvenstveno ženama i muškarcima koji/e djeluju u oblasti planiranja prostora


rod i prostor [9]

Zakoni i propisi koji se donose u Crnoj Gori omogućavaju ženama ostvarivanje sve većeg broja prava i sloboda. Međutim, čak i kada zakoni daju prava ženama, tradicija i običaji mogu ići na njihovu štetu.

U današnje vrijeme, većina programa za pomoć u razvoju promoviše učešće žena u demokratskom razvoju društva kroz politiku rodnog mejnstriminga (integrisanja rodne ravnopravnosti). Sada, već davno usvojeni dokumenti Ujedinjenih nacija - Habitat agenda (Istambul, 1996) i Agenda 21 (Rio de Ženeiro, 1992) primjeri su međunarodnih dokumenata koji naglašavaju učešće žena na polju planiranja.

„Unapređivanje položaja žena i njihovo potpuno i jednako učešće u političkom, društvenom i ekonomskom životu, poboljšanje zdravstva i iskorjenjivanje siromaštva su neophodni radi postizanja održivih ljudskih naselja”. (Iz uvodnog dijela Habitat agende)

Nove procedure koje imaju cilj da uključe žene u proces razvoja, postepeno su se razvijale, i danas ih imamo sve više. Okvir Evropske unije za postizanje rodne ravnopravnosti jasno je postavljen.

Iako postoji dosta literature i znanja o rodnoj problematici, gledano iz ove perspektive, prostorno planiranje još uvijek je nerazvijeno. Značajni aspekti rodne problematike u prostornom planiranju odnose se na uključivanje žena u proces planiranja na nivou zajednice i strateškog planiranja, kao i na

Iako postoji dosta literature i znanja o rodnoj problematici, gledano iz ove perspektive, prostorno planiranje još uvijek nije dovoljno razvijeno. Značajan aspekt rodne problematike u prostornom planiranju odnosi se na veće uključivanje žena u procese planiranja na nivou zajednice. Time se daje mogućnost ženama da iskažu svoje potrebe, iskustva i prioritete kada je u pitanju korišćenje prostora. Uočeno je da postoji razlika u temama koje muškarci i žene vide kao bitne kada je u pitanju prostor.

načine na koje žene mogu identifikovati svoje sopstvene potrebe i interesovanja. Primjeri određenih problema sa kojima se žene suočavaju, a koji se najćešće uzimaju u obzir u planiranju su nedovoljna bezbjednost u urbanoj sredini, kao i nedostatak vidova transporta prilagođenih njihovim potrebama (npr. javni gradski saobraćaj).

Jedan od najvažnijih koraka je prepoznavanje i prihvatanje problema. Danas, obilje studija, istraživanja, zakona, direktiva i rodne statistike, pokazuju da nema dileme postoji li potreba za rodnom ravnopravnošću. Važno je pronalaziti načine da se, u specifičnim zajednicama, principi za postizanje rodne ravnopravnosti integrišu u društveni okvir. Planiranje prostora, kao okvira svih naših aktivnosti, veoma je bitan segment u koji je potrebno integrisati ove principe.

Razlika između pojmova „pol” i „rod”

U današnje vrijeme, u okviru razmatranja koja se tiču ravnopravnosti, termin koji se uobičajno koristi je rod. Za razumijevanje koncepta rodne ravnopravnosti ključno je napraviti razliku između pojmova pol i rod.

POL JE BIOLOŠKA KATEGORIJA, A ROD JE DRUŠTVENA KONSTRUKCIJA

Rod je termin koji definiše društvene i kulturne uloge koje se dodjeljuju

RječnikPol Pol označava biološke razlike.

Rod Rod označava da ono što društvo opisuje kao muško

i žensko; varira od vremena i mjesta, i predstavlja

društvenu i kulturnu tvorevinu.

Rodna ravnopravnostJedna od osnovnih vrijednosti demokratskih

društava, koja podrazumijeva jednako učešće oba

pola u svim sferama javnog i privatnog života.

Rodni mejnstriming Uglavnom naglašava kako bi žensko pitanje trebalo

da bude dio svih aktivnosti, a ne izolovano u

posebnim oblastima ili programima.

Rodno budžetiranjeCilj rodnog budžetiranja je da naglasi da žene i

muškarci imaju drugačije prioritete kada je u pitanju

korišćenje javnog novca, i, naravno, da se to uzme u

obzir prilikom planiranja budžeta.

Rodne studije / ženske studije / muške studijeRodni programi koji se bave pitanjima identiteta žena

i muškaraca.


rod i prostor [��]

muškarcima i ženama. Pol se odnosi na njihove biološke različitosti. Iako je nesumnjivo da će mnoge osobe generalno reći da podržavaju jednake mogućnosti i druge aspekte ravnopravnosti žena i muškaraca, moguće je da oni/e ipak ne razumiju ulogu roda, već taj pojam koriste samo da bi označili/e pol muškarca ili žene. Pošto se termini pol i rod ne koriste na dosljedan način, veoma je važno razjasniti ih. Danas bi svako morao biti upućen u ovu problematiku. Takođe, danas se ne može zamisliti ozbiljnije bavljenje naučnim radom bez razumijevanja i uključivanja rodne perspektive.

Rodne uloge se mijenjaju od kulture do kulture, određene su ekonomskim, društvenim i političkim uslovima. Mijenjaju se kroz vrijeme. Za svaku rodnu ulogu vežu se određena očekivanja, poželjne osobine i ponašanja. Rodne uloge nastaju iz društveno uslovljenih stereotipa. Jedna od tipičnih predrasuda je da su žene nježne i emotivne, a muškarci dominantni i agresivni.

Rodna perspektiva podrazumijeva posmatranje svijeta u potpuno drugačijem svjetlu. Danas postoje Rodne studije i sve više su zastupljene kao dio formalnog obrazovanja. Postoje i Ženske studije kao rodni programi koji imaju za cilj osnaživanje i emancipaciju žena. U posljednje vrijeme pojavile su se i Muške studije koje se bave razumijevanjem identiteta muškaraca sa rodnog aspekta.

Nekada se može čuti i termin jednakost, ali je taj termin nepodesan. U našem jeziku prihvaćen je termin rodna ravnopravnost u nastojanju da se ostvari politika jednakih mogućnosti i jednakih prava za žene i muškarce.

Mnogi/e ne prave razliku između pojmova pol i rod, što

je slučaj i u Crnoj Gori. Na primjer, sposobnost žene

da rađa je njena polna (biološka) karakteristika, dok je

povezivanje žene sa ulogom domaćice, kojoj je mjesto

u kući, rodna (društveno dodijeljena) uloga. Značajno

je da se rodne uloge mijenjaju kroz vrijeme.

Rodna perspektiva podrazumijeva posmatranje svijeta u potpuno drugačijem svjetlu od onoga kojem nas je naučila tradicija...

Drugi termin koji se često spominje u diskusijama vezanim za rod je rodni mejnstriming. On naglašava važnost uključivanja svijesti o rodnoj problematici u sve vrste projekata i aktivnosti. Mejnstriming predstavlja integrisanje principa rodne ravnopravnosti u različite segmente života.

Rodna ravnopravnost nije „žensko”, već društveno pitanje. Ona podrazumijeva jednaka prava, odgovornosti i mogućnosti za žene i muškarce i donosi dobrobit svima.

Promjenljivost rodnih uloga

Iako rodna perspektiva prepoznaje opštu potčinjenost žena u različitim društvenim okolnostima, žene se danas ne doživljavaju kao pasivne. Umjesto toga, one su pojedinke koje aktivno oblikuju svoju svakodnevnicu, postajući, pri tome, pokretačka strana u procesu razvoja. Iako stepen do kojeg žene mogu samostalno da se izražavaju i djelaju varira, uvijek postoji kulturološki definisan prostor u kojem se one kreću. Žene mogu preispitivati njegove granice, i takav pristup ima veoma značajnu ulogu u planiranju, kao i u drugim procesima razvoja.

Pojam roda nagovještava da ono što određeno drušvo podrazumijeva muškim i ženskim ne treba uzimati kao nešto dato jednom za svagda. Iz toga proizilazi da se tradicije iz kojih su takva tumačenja nastala, ipak, mogu mijenjati. Ovo

Pojam roda nagovještava da ono što određeno društvo podrazumijeva muškim i ženskim ne treba uzimati kao nešto dato jednom za svagda. Iz toga proizilazi da se tradicije iz kojih su takva tumačenja nastala, ipak, mogu mijenjati. Ovo je veoma važan aspekt termina rod. Kada govorimo o tradiciji, prvo se treba zapitati da li je neki njen segment ispravan. Argument „To je naša tradicija” nije prihvatljiv, ako se podržavanjem te tradicije u bilo kom obiliku ugrožavaju ljudska prava drugih.


rod i prostor [�3]

je veoma značajan aspekt termina rod, posebno za one koji se bave akciono-orijentisanim programima razvoja.

U procesu rodnog osvješćivanja može se desiti da oni/e koji osjete da će odjednom izgubiti moć ne mogu sa lakoćom da prihvate nove zakone koji unapređuju položaj i uticaj žena. Važno je razumjeti i prihvatiti da se rodnom ravnopravnošću stvara okvir za kvalitetniji život svih u zajednici i da se ova tema tiče podjednako žena i muškaraca.

Zakoni i propisi

Zakonski propisi i akta jedne države veoma su značajna sredstva promjene. Pomoću novih zakonskih propisa i ostalih aktivnih mjera može se promijeniti značenje onoga što se smatra muškim i ženskim. Napredne vlade kroz zakonske odredbe preduzimaju aktivne mjere kako bi unaprijedile „jednake mogućnosti” na različitim nivoima društva.

Iako su zakoni značajni, oni, sami po sebi, nisu dovoljni da bi došlo do promjena u odnosima između muškaraca i žena. Kulturološka shvatanja i ideologije o tome šta priliči muškarcima, a šta ženama imaju tendenciju da nastave da postoje dugo vremena i nakon promjene zakona. Nijesu samo građani/ke pod uticajem dominantnih ideologija i tradicionalnih shvatanja. Ona takođe utiču i na profesionalce/ke, te zaposlene u državnoj upravi pri njihovom svakodnevnom radu. Naša iskustva o tome kako je biti muškarac ili žena čine sastavni dio naše

Rodnu ravnopravnost razumijem kao okvir koji treba da omogući ženama

uslove da bi uskladile svoje porodične i poslovne

obaveze...*

ličnosti, koji postaje i dio naše profesije. Zboga toga je osvješćivanje o rodnim pitanjima i prisustvo osoba koje podržavaju rodne promene u javnim diskusijama od velikog značaja.

Svi mi, kao pojedinci i pojedinke, možemo učestvovati u mijenjanju postojećeg stanja - načinom na koji razgovaramo sa drugima ili ponašanjem prema kolegama/nicama, prijateljima/cama, djeci, supružnicima i ostalima, pri svakodnevnom kontaktu. Takvo ponašanje će, u budućnosti, imati ogroman uticaj i na ideologije.

Zakonodavni okvir za rodnu ravnopravnost u Crnoj Gori

”Crna Gora se, nakon referenduma održanog 21. maja 2006. godine i zvaničnog proglašenja nezavisnosti 3. juna iste godine usvajanjem Deklaracije o nezavisnosti, sukcesijom obavezala na poštovanje i primjenu niza

konvencija u oblasti ljudskih prava, među kojima je i Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena.

Ustav Crne Gore utvrđuje čvrstu obavezu države u vezi rodne ravnopravnosti propisujući da država jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti (član 18). Ustav propisuje zabranu izazivanja ili podsticanja

Ja uočavam diskriminaciju kada pročitam neki članak u

medijima, npr. kada neka žena ostane bez posla zbog trudnoće ili kada je manje plaćena od muškarca za isti posao...*

Osjećam da pričati u društvu o rodnoj

ravnopravnosti znači govoriti o ugroženosti

žena...*

* Iz istraživanja sprovedenog u Crnoj Gori u sklopu projekta „Rod i prostor”, 2010.

[�2] Integrisanje principa rodne ravnopravnosti u planiranje prostora

rod i prostor [��]

mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu (član 7), a naročito zabranu svake neposredne ili posredne diskriminacije, po bilo kom osnovu (član 8). U vezi sa zabranom diskriminacije, važno je napomenuti da Ustav određuje i nediskriminatorne propise, u koje spadaju posebne mjere usmjerene na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju, s tim što su te posebne mjere privremenog karaktera, tj. mogu se primjenjivati samo dok se ne ostvare ciljevi zbog kojih su preduzete. Nadalje, Ustavom je propisano da Crna Gora jemči i štiti prava i slobode (član 6), da su svi jednaki pred zakonom, bez obzira na bilo kakvu

posebnost ili lično svojstvo (član 17), da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda (član 19), pravo na pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 20), pravo na pravnu pomoć, koja može biti besplatna (član 21), da se za vrijeme proglašenog ratnog ili vanrednog stanja ne može ukidati zabrana diskriminacije (član 25), da državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori ima pravo da bira i da bude biran (član 45), da se jemči pravo svojine (član 58), kao i pravo nasljeđivanja (član 60), da se jemči sloboda preduzetništva (član 59), te da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149).

Izuzetno značajna odredba novog Ustava sadržana je u članu 9, prema kojem potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava predstavljaju sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kad odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

Poseban položaj u skladu sa Ustavom, žena ostvaruje u vezi sa ulogom majke (čl. 69 i 73). Na osnovu Ustava iz 1992. godine donijet je Zakon o rodnoj ravnopravnosti

(„Službeni list RCG“, br. 46/07). Područja koje Zakon o rodnoj ravnopravnosti uređuje su način obezbjeđivanja i ostvarivanja prava po osnovu rodne ravnopravnosti, kao i mjere za eliminisanje diskriminacije po osnovu pola i stvaranje jednakih mogućnosti za učešće žena i muškaraca u svim oblastima društvenog života. Zakon, takođe, definiše diskriminaciju po osnovu pola, pod kojom se podrazumijeva svako pravno ili faktičko, neposredno ili posredno razlikovanje, privilegovanje, isključivanje ili ograničavanje zasnovano na polu, zbog kojeg se nekom licu otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava i sloboda u političkom, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, sportskom i drugim područjima javnog života (član 4).

Zakonom o radu („Službeni list CG“, br. 49/08 i 26/09) zabranjuje se neposredna i posredna diskriminacija lica koja traže zaposlenje, kao i zaposlenih, s obzirom na pol, rođenje, jezik, rasu, vjeru, boju kože, starost, trudnoću, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, nacionalnost, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredjeljenje, političko ili drugo uvjerenje, socijalno porijeklo, imovno stanje, članstvo u političkim i sindikalnim organizacijama ili neko drugo lično svojstvo (član 5). Zakon propisuje zabranu uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja na radu i u vezi sa radom. Zakon predviđa i pozitivnu diskriminaciju u određenim slučajevima.

Zakonom o zapošljavanju garantuje se jednakost nezaposlenih lica u ostvarivanju prava na zaposlenje, bez obzira na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, obrazovanje, socijalno porijeklo, imovno stanje i drugo lično svojstvo (član 3).

Zakonski propisi i akta jedne države veoma su značajna sredstva promjene. Ipak, zakonske promjene, same po sebi nijesu dovoljne da dovedu do promjena u odnosima između muškaraca i žena, jer su kulturološka shvatanja veoma duboko ukorijenjena. Zbog toga svi imamo ulogu u promjeni postojećeg načina razmišljanja.

Naša iskustva o tome kako je biti žena ili muškarac čine sastavni dio naše ličnosti, koji postaje i dio naše profesije.


rod i prostor [17]

Pored navedenih, u zakone koji svojim odredbama garantuju jednakost u ostvarivanju prava mogu se ubrojati: Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju, Zakon o visokom obrazovanju, Porodični zakon, Zakon o sudovima, Zakon o Ustavnom sudu, Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakon o Vojsci Crne Gore, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, Zakon o medijima, Zakon o manjinskim pravima i slobodama, Zakon o azilu, Krivični zakonik, Zakonik o krivičnom postupku, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o državnoj upravi. Navedenim zakonima se, na neposredan ili posredan način, propisuje zabrana diskriminacije muškaraca i žena u različitim segmentima privatnog i javnog života. Osim u Zakonu o rodnoj

ravnopravnosti, u ostalim zakonima nema preciznih formulacija, jer se koriste uopšteni izrazi: lice, građanin, državljanin. Takođe, osim Zakona o rodnoj ravnopravnosti, ostali zakoni nijesu pisani rodno osjetljivim jezikom.

Od međunarodnih ugovora sačinjenih pod okriljem Savjeta Evrope, Crna Gora se obavezala u odnosu na sljedeće: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, Protokoli br. 1-8, 12, 13 i 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, Konvencija za zaštitu pojedinaca sa osvrtom na automatsku obradu ličnih podataka, Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima, Konvencija o akcijama protiv trgovine ljudima.

Kada je riječ o međunarodnim ugovorima sačinjenim pod okriljem Ujedinjenih nacija, Crna Gora se obavezala u odnosu na sljedeće: Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija protiv torture, Konvencija o pravima djeteta, Konvencija o eliminaciji diskriminacije žena.”*

* Prilog obezbijedilo Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti, pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Podgorica

Evropska povelja o rodnoj ravnopravnostina lokalnom nivou

Savjet evropskih opština i regiona (CEMR), kao asocijacija lokalnih i regionalnih vlasti iz preko trideset zemalja Evrope, usvojio je 2006. godine Evropsku povelju o jednakosti muškaraca i žena u lokalnom životu. Do sada je Povelju potpisalo oko 256 lokalnih i regionalnih uprava u Evropi. www.ccre.org

Navodimo nekoliko članova iz ove Povelje koji se odnose na vezu između planiranja i rodne ravnopravnosti:

Uloga pružanja usluga

Član 19 - Stanovanje

1. Potpisnica priznaje pravo na stanovanje, kao i da pristup kvalitetnom stanovanju predstavlja jednu od najosnovnijih ljudskih potreba, neophodnih za dobrobit osobe i njene porodice.

2. Potpisnica priznaje da žene i muškarci često imaju specifične i jasne potrebe vezane za stanovanje, koje moraju biti u potpunosti uzete u obzir, uključujući i činjenicu da:

a) u prosjeku žene imaju manje prihode i sredstva od muškaraca, te stoga traže smještaj koji mogu da priušte; b) žene su glave domaćinstava u većini porodica sa jednim roditeljem, kojima je potreban društveni smještaj; c) ugroženi muškarci su često i najbrojniji među beskućnicima.3. Potpisnica se stoga obavezuje da će, ukoliko je to moguće: a) omogućiti ili potpomoći pronalaženje smještaja adekvatne veličine i standarda, sa pristojnim životnim uslovima za sve i

dostupim najnužnijim uslugama;


rod i prostor [19]

b) preduzeti korake u sprječavanju beskućništva, a posebno pružiti pomoć beskućnicima/cama, u skladu sa kriterijumima potrebe, stepena ugroženosti i nediskriminacije;

c) u skladu sa mogućnostima, pomoći plaćanje smještaja onima bez adekvatnih sredstava.4. Potpisnica se, takođe, obavezuje da će obezbijediti ili zagovarati jednako pravo žena i muškaraca da budu stanari/ke,

imaoci/teljke ili na neki drugi način vlasnici/ce svojih domova, kao i da, u tu svrhu, koristi svoje moći ili uticaj da omogući da žene imaju jednako pravo na hipoteku i druge oblike finansijske pomoći i kredita u svrhu obezbjeđivanja stambenog prostora.

Član 20 – Kultura, sport i rekreacija

1. Potpisnica priznaje pravo svih da učestvuju u kulturnom životu i uživaju u umjetnosti.2. Potpisnica takođe priznaje ulogu sporta koju on ima kada je u pitanju doprinos životu jedne zajednice i obezbjeđivanje

prava na zdravstvo kao iz Člana 14. Takođe priznaje da žene i muškarci imaju isto pravo na ravnopravan pristup kulturnim, rekreativnim i sportskim aktivnostima i objektima.

3. Potpisnica priznaje da žene i muškarci mogu imati različita iskustva i interese po pitanju kulture, sporta i rekreacije, i da to može biti rezultat rodnog stereotipnog razmišljanja i djelovanja, pa se stoga obavezuje da će sprovoditi i promovisati mjere koje uključuju, po potrebi:

• obezbijediti da žene i muškarci, dječaci i djevojčice imaju podjednak pristup sportskim, rekreativnim i kulturnim objektima i aktivnostima,

• podsticati žene i muskarce, dječake i djevojčice da ravnopravno učestvuju u sportskim i kulturnim aktivnostima, uključujući i one koje se tradicionalno smatraju „ženskim” ili „muškim”,

• podsticati umjetnike/ce, kao i kulturna i sportska udruženja, da promovišu kulturne i sportske aktivnosti koje osporavaju stereotipne stavove o ženama i muškarcima,

• podsticati javne biblioteke da osporavaju rodne stereotipe izborom knjiga i drugih materijala.

Član 21 – Sigurnost i bezbjednost

1. Potpisnica priznaje pravo svake žene i muškarca na bezbjednost i slobodu kretanja, kao i da ova prava ne mogu biti slobodno ili jednako sprovođena ukoliko žene i muškarci nisu sigurni ili bezbjedni, bilo u privatnom ili javnom sektoru, ili ako se ne osjećaju sigurno ili bezbjedno.

2. Potpisnica takođe priznaje da se žene i muškarci, dijelom zbog različitih obaveza ili životnog stila, često suočavaju sa različitim problemima u pogledu sigurnosti i bezbjednosti, koji se moraju rješavati.

3. Potpisnica se stoga obavezuje da će: a) iz perspektive roda analizirati statistiku koja se tiče broja i modela incidenata (uključujući ozbiljne prekršaje protiv

pojedinaca) koji utiču na bezbjednost ili sigurnost žena i muškaraca, kao i da, ukoliko smatra da je prikladno, izmjeri stepen i prirodu straha ili prekršaja ili drugih izvora nesigurnosti;

b) razviti i sprovesti planove, strategije i aktivnosti, uključujući i određena poboljšanja stanja ili uređenja lokalne sredine (na primjer, saobraćajne raskrsnice, parkirališta, ulična rasvjeta), ili upravljačkih i srodnih službi, u cilju poboljšanja praktične bezbjednosti i sigurnosti žena i muškaraca, kao i da teži da smanji njihov doživljaj nedovoljne sigurnosti i bezbjednosti.

Planiranje i održivi razvoj

Član 24 – Održivi razvoj1. Potpisnica priznaje da, u strategijama planiranja i razvoja svojih regiona u budućnosti, principi održivog razvoja moraju biti u

potpunosti ispoštovani, obuhvativši ravnomjernu integraciju ekonomske, društvene, ekološke i kulturne dimenzije, i da posebno uključuju potrebu za promocijom i postizanjem ravnopravnosti između žena i muškaraca.


rod i prostor [2�]

Siromaštvo i glad

Osnovno obrazovanje

Rodnaravnopravnost

Zdravljedjece

Zdravljemajki

HIV/AIDS

Održivost životne sredine

Globalno partnerstvo

MILENIJUMSKI RAZVOJNI CILJEVI

2. Potpisnica se stoga obavezuje da uvrsti princip ravnopravnosti između žena i muškaraca kao fundamentalnu dimenziju u sva svoja planiranja ili razvoj strategija u postizanju održivog razvoja svojih regiona.

Član 25 – Urbanizam i lokalno planiranje

1. Potpisnica prepoznaje važnost svog prostornog, transportnog, ekonomskog razvoja i strategije korišćenja zemljišta i planova za stvaranje uslova u okviru kojih pravo na ravnopravnost između žena i muškaraca na lokalnom nivou može biti u potpunosti primijenjeno.

2. Potpisnica se obavezuje da će garantovati usvajanje i primjenu takvih strategija i planova. • da uzme u obzir potrebu da zagovara efektivnu ravnopravnost u svim aspektima života u lokalnoj zajednici, • da uzme u obzir posebne potrebe žena i muškaraca vezane za, na primjer, zapošljavanje, pristup uslugama, kulturni život,

obrazovanje i porodične obaveze, zasnovane na relevantnim lokalnim i drugim podacima, uključujući i rodnu procjenu potpisnice,

• da usvoji visoko kvalitetna projektna rešenja koja uzimaju u obzir posebne potrebe žena i muškaraca.

Član 26 – Mobilnost i transport

1. Potpisnica priznaje da su mobilnost i pristup prevoznim sredstvima nužan uslov u primjeni prava, zadataka i aktivnosti žena i muškaraca, uključujući i zapošljavanje, edukaciju, kulturu i pristup neophodnim službama i uslugama. Takođe priznaje da održivost i uspjeh opštine ili regiona umnogome zavisi od stepena razvoja efektivne, visokokvalitetne transportne infrastrukture i usluga javnog prevoza.

2. Potpisnica takođe priznaje da žene i muškarci često u praksi imaju različite potrebe i modele korišćenja mobilnosti i transporta, a koje su bazirane na faktorima kao što su primanja, starateljske obaveze ili radno vrijeme, kao i da zbog toga proporcionalno ima

više žena korisnika javnog prevoza nego muškaraca.3. Potpisnica se stoga obavezuje: a) da će uzimati u obzir relevantne potrebe i modele korišćenja

transporta žena i muškaraca, uključujući i stanovnike gradskih i ruralnih sredina;

b) da će omogućiti da transportne usluge dostupne građanima u datoj oblasti zadovoljavaju posebne i zajedničke potrebe žena i muškaraca, kao i postizanje prave ravnopravnosti između žena i muškaraca na lokalnom nivou.

Član 28 - Okruženje

1. Potpisnica priznaje svoju dužnost da radi u pravcu postizanja visokog nivoa zaštite i unapređenja kvaliteta životnog okruženja u svojoj opštini, uključujući lokalne strategije vezane za otpad, buku, kvalitet vazduha, prirodne razlike i uticaj na klimatske promene. Potpisnica priznaje jednako pravo žena i muškaraca da imaju korist od usluga i strategija vezanih za životu sredinu.

2. Potpisnica priznaje da se životi žena i muškaraca umnogome razlikuju, i da se žene i muškarci razlikuju u korišćenju usluga i javnih ili otvorenih prostora na lokalnom nivou, ili se suočavaju sa različitim problemima vezanim za okruženje.

3. Potpisnica se u skladu sa tim obavezuje da će, prilikom razvijanja svojih strategija i usluga vezanih za okruženje, u potpunosti i jednako voditi računa o posebnim potrebama u životima žena i muškaraca, kao i o principima solidarnosti među generacijama.


rod i prostor [23]

Rodna neutralnost vs. rodna osviješćenost

Analiza rodnih problema u oblasti prostornog planiranja započinje činjenicom da se, tradicionalno, prostorno planiranje posmatra kao racionalno, objektivno, stručno polje koje je, stoga, i rodno neutralno.

Međutim, u stvarnosti se dešava da je ono što izgleda kao rodna neutralnost, u većini slučajeva, u stvari, ignorisanje roda, tj. rodno sljepilo. Novi pristup u planiranju podrazumijeva da se iskustva i potrebe žena i muškaraca uključuju u procese planiranja prostora.

Jedan od razloga za ignorisanje rodne perspektive je taj što su muškarci veoma dugo vremena dominirali u većini profesija. Naša iskustva o tome kako je biti muškarac ili žena čine sastavni dio naše ličnosti, a to postaje i dio naše profesije. Iskustva muškaraca su dominantna ne samo u stručnim sferama, već i u postojećim programima školovanja za arhitekte/ice, planere/ke, inženjere/ke, itd. Porast broja žena u ovim profesijama ne garantuje spontane promjene, jer mi u profesiju unosimo iskustva koja smo stekli/e vaspitanjem, a ona su, najčešće, vezana za partijarhalne modele. Školovanje je još uvijek, uglavnom, „muški” orijentisano, i, ukoliko su rodna pitanja i prisutna, njima se, obično, ne pridaje veliki značaj.

Kako bi se promovisala rodna osviješćenost, postepeno su se razvijali različiti pristupi za različite ciljne grupe. Dvije najvažnije ciljne grupe su:

Profesore Jankoviću, drago mi je da Vas upoznam i čestitam

na izuzetno odrađenoj studiji!

Hm..., zapravo, studiju nijesam

uradio ja nego ona.

Korišćenje muškog roda nije „neutralno”, jer nam otežava da zamislimo ženski subjekt...

- žene i muškarci koji djeluju u oblasti planiranja prostora - trebalo bi obezbijediti da one/i postanu svjesne/i rodne perspektive koja postoji u njihovom profesionalnom polju;

- žene korisnice prostora - umrežavajući, osnažujući i podržavajući ih da djeluju kritički u odnosu na programe razvoja;

To, naravno, ne znači da muškarce korisnike prostora treba izuzeti kao ciljnu grupu. Koncentrisanje pažnje na pomenute grupe samo je predlog za prvu fazu integrisanja rodno senzitivnog planiranja u programe prostornog razvoja. U toj fazi, veoma je važno posmatrati žene svih kategorija kao sposobne saveznice u profesionalnom radu prilikom razvijanja planova, kreiranja predloga, davanja završnih sugestija i implementacije.

Ova publikacija odnosi se, prvenstveno, na prvu ciljnu grupu, tj. školovane žene i muškarce koji djeluju u oblasti planiranja, kako bi se razvilo stručno znanje o rodnoj problematici među arhitektama/cama i planerima/kama.

Rodno-osjetljiv jezik

Značajna novina u zakonodavnoj praksi Crne Gore je uvođenje klauzule rodno-osjetljivog jezika, koja je, zahvaljujući zalaganjima Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, unesena u nekoliko zakona koje je do sada usvojila Skupština Crne Gore.

JEZIK KREIRA STVARNOST



„Zalaganje za dosljednu upotrebu formi ženskog roda za zanimanja (profesije) i titule (statusnog obilježja) žena važno je prvenstveno zato što je veliki broj žena u mnogim profesijama i na mnogim odgovornim mjestima u društvu. Drugo, zato što je ono u skladu sa poštovanjem osnovnih gramatičkih pravila. Jedno takvo se odnosi na pravilo građenja rečenice: subjekat i predikat moraju se slagati u rodu i broju, inače je rečenica negramatična. Nepravilno je: Ministar je rekla. Odbijanje da se ženske forme titula i zanimanja šire koriste prije ima veze sa patrijarhalnim poimanjem mjesta žena u društvu, nego sa gramatikom.”1 Jezik nije statičan, već dinamičan, i on prati društveno-političke promjene. U jezičkoj formi prepoznajemo misao i namjere i važno je da toga budemo svjesni/e.

PLANERKAARHITEKTICATUŽITELJKAADVOKATKINJAPEDAGOŠKINJAPSIHOLOŠKINJAHEROJKA/ŽENA HEROJBORKINJA/ŽENA BORACDOKTORKADEKANKAPOSLANICA

PLANERARHITEKTATUŽILACADVOKATPEDAGOGPSIHOLOGHEROJBORACDOKTORDEKANPOSLANIK

1 „Rodna perspektiva jezika: predlog za standardizaciju”, Svenka Savić, Univerzitet u Novom Sadu http://www.zenezaevropu.com/p-jezik-neravnopravnosti/34256.html

Ako su riječi za zanimanja, poput spremačica, domaćica,

kuvarica i sekretarica u ženskom rodu, zbog čega se meni obraćaju

sa ministre?

Ograničenja sa kojima se žene suočavaju

S obzirom na biološke razlike (pol), ali i društvene i kulturološke uloge (rod), žene se suočavaju sa različitim ograničenjima. Često su ta ograničenja vezana za nepostojanje adekvatnog društvenog okvira koji bi im omogućio da usklade svoju potrebu da se profesionalno ostvare, sa željom da na uspješan način obavljaju porodične obaveze. I žene u Crnoj Gori osjećaju da je ovu dvostruku ulogu veoma teško nositi.

Privatna i javna sfera - rodna perspektiva

Kada se rodne perspektive primijene u oblasti planiranja prostora, one su, generalno, zasnovane, na manje ili više, jasnim razlikama između javne sfere, koja je više povezana sa muškarcima, i privatne sfere povezane sa ženama. Ovakav pristup proističe iz činjenice da žene imaju najviše odgovornosti u okviru svakodnevne brige o porodici, a to su, upravo, dužnosti povezane sa privatnom sferom. Nasuprot tome, razne aktivnosti muškaraca, poput uloge stvaranja zarade i donošenja odluka, pripadaju javnoj sferi. Ove različite uloge su, manje ili više, zastupljene u većini društava širom svijeta, ali one nisu nimalo bezazlene. U većini društava se ne prepoznaje tzv. neplaćeni rad koji je povezan sa obavezama u kući, a koje gotovo uvijek obavljaju žene. Prema najnovijim podacima UN-a, žene, globalno, provode bar dvostruko više vremena od muškaraca obavljajući neplaćene kućne poslove. Uprkos takvoj postojećoj slici, u planiranju se uloga žena ne bi smjela povezivati isključivo sa privatnom sferom.

Dva puta sam ostajala bez posla kada bih rekla

da sam trudna...*

* Iz istraživanja sprovedenog u Crnoj Gori u sklopu projekta „Rod i prostor”, 2010.


rod i prostor [27]

Danas su žene, formalno ili neformalno zaposlene, one posjećuju restorane, bioskope i prisustvuju javnim događajima, učestvuju u demokratskim izborima...

Kao rezultat toga, svaki projekat u oblasti prostornog planiranja, koji nastoji da bude rodno osviješćen, mora se fokusirati na rješavanje ženskih problema vezanih za javnu sferu. Primjeri oblasti u kojima je rodna perspektiva uspješno primijenjena, kada se radi o planiranju na evropskom nivou, jesu transport, saobraćaj i sigurnost.

Položaj žene u domaćinstvu

Važno je sagledati položaj žene u domaćinstvu, naročito kada je riječ o stambenoj politici. Stanovanje se, obično, posmatra i dovodi u vezu sa domaćinstvima. Domaćinstvo se posmatra kao najmanja jedinica povezana sa mjestom stanovanja, pošto članovi/ce istog domaćinstva dijele to mjesto. Takvo stanovište pretpostavlja da se sve odluke unutar jednog domaćinstva donose u harmoniji, kao i da su odnosi unutar njega zasnovani na jednakoj moći ukućana/ki. Ovo, međutim, ne mora uvijek da bude slučaj.

Rodno-osviješćen pristup podrazumijeva mnogo više od posmatranja domaćinstva kao najmanje jedinice. On prepoznaje žene kao pojedinke u domaćinstvu. Ovaj pristup pomaže nam pri prepoznavanju različitih kategorija žena. Vrlo je važno uzeti u obzir kategorije žena, kao što su neudate žene koje formiraju svoja sopstvena domaćinstva, razvedene žene, žene koje žive odvojeno

Muškarci i žene imaju različite potrebe u svakodnevnom životu. To je povezano sa njihovim socijalnim ulogama ili zadacima koje preuzimaju u određenom društvenom okruženju. Zadaci kao što su briga o djeci, briga o starima i bolesnima u porodici, kupovina, pranje, čišćenje, kuvanje, održavanje kontakata sa familijom, itd. predstavljaju neplaćeni rad. Iako postoje izuzeci, dokazano je da u većini društava ovaj neplaćeni rad obavljaju žene. Prema najnovijim podacima UN-a1, žene, globalno, provode bar dvostruko više vremena od muškaraca obavljajući neplaćene kućne poslove.

1 UN, The World’s Women 2010: Trends and Statistics

od muževa (ali koje se nisu zvanično razvele), udovice i udate žene. U zavisnosti od toga kako se ove grupe žena posmatraju u društvu, zakonski uslovi mogu varirati između različitih kategorija.

Stanovanje sa drugim osobama često podrazumijeva da je žena pod „vođstvom” muškaraca, kao što su otac, brat ili ujak. Posjedovanje sopstvene kuće je za ženu, u isto vrijeme, i cilj i sredstvo. Kuća obezbjeđuje smještaj za porodicu i njenu svojinu, a može biti i dodatno sredstvo zarade. Tako se briga o porodici i neformalne aktivnosti mogu spojiti (izdavanje, rad...). Posjedovanje kuće ili stana, takođe, obezbjeđuje sigurnost u starijem dobu.

Ograničenja zasnovana na tradicionalnim ideologijama

Zakoni i propisi često se smatraju rodno neutralnim, i, kao takvi, ne bi trebalo da diskriminišu žene. Međutim, kada se malo bolje udubimo u problematiku, uviđamo da oni, ipak, mogu biti puni rodnih predrasuda. Na primjer, u slučajevima dobijanja povlastica za rješavanje stambenog pitanja, kriterijum dodjele često je formulisan tako da se neudatim ženama zahtjevi ili odbijaju, ili imaju manje šanse da im smještaj bude dodijeljen. Recimo, taj kriterijum može zahtijevati određeni vremenski period zaposlenosti koji žene zbog trudnoće često ne mogu da ispune. Dok se pojedinačne zarade supružnika mogu spojiti, kako bi se dobila suma koja odgovara potrebnim minimalnim primanjima, ženama koje žive zajedno, kao na primjer dvije sestre ili majka i odrasla ćerka, nije dozvoljeno da to učine.

“...Završila sam osnovnu školu kao lučonoša. Srednju školu završavam kao najbolja učenica u svojoj generaciji i

ponovo dobijam Luču. Nakon četiri godine, završavam fakultet kao najbolja diplomkinja i dobijam Zlatnu plaketu Univerziteta Crne Gore. Tokom naredne četiri godine odbranila sam magistraturu, a potom, nakon isteka istog vremenskog perioda i doktorat. Dakle, u rekordnom roku i sa najvećim ocjenama za ovdašnje prilike. Iako sam nakon doktori-ranja imala sve prerogative da budem birana u akademsko zvanje docentkinje, to se nije desilo. Paralelno, događa se raspodjela stanova na Univerzitetu Crne Gore. Iako sam na zvaničnoj listi rangirana kao 20, kasnije sam, tokom realizacije raspodjele, „gurnuta“ iza 190. mjesta, i, tako, dobila stan u krajnje ru-iniranom (neuseljivom) stanju i na samoj per-iferiji, umjesto u novoj i blještavoj „profesor-skoj“ zgradi na Trgu Džordža Vašingtona...*

* Primjer preuzet i modifikovan iz publikacije „Žene, odgovor-nost, solidarnost”, Anima - Kotor 2009.


rod i prostor [29]

Finansijska ograničenja na koja žene nailaze

Kada se radi o rješavanju stambenog pitanja, finansijska ograničenja predstavljaju najveću prepreku za većinu muškaraca i žena. Pošto žene, generalno, zarađuju manje novca i češće su nezaposlene od muškaraca, domaćinstva na čijem čelu se nalaze žene često su siromašnija od onih sa muškarcima na toj poziciji. Uobičajena prepreka na koju žene nailaze jeste da veliki broj banaka nijesu spremne da im pozajme novac. Jedan od razloga može biti taj što su udate žene u podređenom položaju u odnosu na muževe. U drugim slučajevima, primanja žena ne smatraju se dovoljnim da bi mogla parirati primanjima muškaraca. Banke i druge institucije, obično, ne prihvataju neformalna primanja, a pravila vraćanja dugova i pozajmica zasnivaju se na navikama i ponašanjima muškaraca. Zanimljivo je da iskustva pokazuju da su žene posvećenije vraćanju stambenih kredita, iako su im primanja manja.

Rodna problematika u oblasti planiranja prostora

Prostor je okvir ljudskog djelovanja, koji definiše način ostvarivanja komunikacije među ljudima u zajednici. Planiranje se bavi stvaranjem boljih prostora i mjesta za život i trebalo bi da bude zasnovano na uključivanju iskustava u korišćenju prostora različitih kategorija osoba, i na razumijevanju kako se oni/e osjećaju u prostoru. Na taj način, naši bi planovi postali kvalitetniji, a time i prostor koji nas okružuje. Danas se planiranju pristupa integralno, uzimajući u obzir različite aspekte održivog razvoja među kojima je i rodno osjetljiv pristup.

DA LI STE ZNALI ?

Muhammad Yunus iz Bangldeša je ekonomista,

poznat i uticajan širom svijeta, dobitnik Nobelove

nagrade za mir 2006. Osnivač je Grameen banke (na

lokalnom jeziku „Grameen” znači seoski) koja se

zasniva na konceptu mikrokredita. To je sistem

kreditiranja najsiromašnijih slojeva stanovništva,

koji ne zahtijeva nikakav oblik garancije ili ugovora.

Nastao je kao reakcija na tradicionalni bankarski

sistem, koji odbacuje siromašne, jer su „nepodobni

za dobijanje kredita”. Sistem danas funkcioniše u 43

države, a prosječna pozajmica iznosi 130$. Do sada

je kreditirano 8,1 miliona ljudi, od kojih više od 96% čine žene. Stopa povraćaja kredita je 98%.

Gotovo 100% djece kreditiranih danas pohađa školu.

Prostorno planiranje koje je rodno osjetljivo vodi računa o prioritetima žena i muškaraca kada je u pitanju prostor. To znači da planeri/ke, implementatori/ke i donosioci/ke odluka razumiju i uzimaju u obzir različite društvene uloge žena i muškaraca, njihove izbore i afinitete u zavisnosti od uzrasta, rase, seksualne orijentacije, činjenice da neki/e od njih pripadaju kategoriji osoba sa invaliditetom, itd.

Kada govorimo o rodnom aspektu planiranja ključne teme su: uključivanje i participacija, izrada planova i donošenje politika. Postoje različiti načini primjene rodne perspektive u oblasti planiranja, uključujući:

. Veće učešće rodno osviješćenih žena i muškaraca (stručnjaka) u procesima izrade planova, njihovoj implementaciji i donošenju odluka

Veće učešće rodno osviješćenih žena muškaraca u različitim procesima planiranja predstavlja ključni elemenat prostornog planiranja, i od velikog je značaja za prepoznavanje potreba i prioriteta žena. Sama prisutnost žena u ovim procesima ne znači da one imaju znanje i svijest o rodnoj problematici, te sam broj nije garancija za kvalitetnu implementaciju rodnih politika. Evidentno je da, danas, u Crnoj Gori ne postoji dovoljan broj žena u strukturama odlučivanja na svim nivoima. U oblasti kreiranja planova ima ih sve više, i u tom slučaju sebe često prepozanju kao „radilice”, dok su pozicije odlučivanja “rezervisane” za muškarce.

. Uključivanje iskustava, potreba i priorita žena (korisnica prostora) u prostorne planove

Prostorno planiranje treba da bude zasnovano na

uključivanju iskustava u korišćenju prostora različitih

kategorija ljudi, i na razumijevanju kako se oni/e

osjećaju u prostoru. Prepoznavanjem i uvažavanjem

sličnosti i različitosti između žena i muškaraca,

prostorno planiranje će stvoriti kvalitetniji, bezbjedniji,

zdraviji i prijatniji okvir za sve nas. Na ovaj način

biće na dobitku i žene i muškarci. Iako se, danas,

rodna ravnopravnost doživljava kao strategija koja

se tiče žena, to je samo trenutna slika, jer su žene

diskriminisane u većoj mjeri po različitim osnovama.

Integrisanjem rodne ravnopravnosti stvara se bolji okvir

za život svih ljudi.



Učešće žena nije samo pitanje rodne ravnopravnosti i demokratije. Ono je, takođe, i pitanje omogućavanja ženskih iskustava, potreba i vizija da se slobodno razvijaju i ostave svoj pečat na krajnji cilj. Pošto su odgovorne za dobrobit porodice, žene, u većini slučajeva, imaju drugačije prioritete od muškaraca. U većini društava prisutan je nizak stepen učešća žena. Razlog tome je što još uvijek postoje tradicionalne ideologije, po kojima su muškarci predstavnici domaćinstva. Žene i muškarci se, uglavnom, pridržavaju ovih pravila iz, čisto kulturoloških razloga. Na ličnom nivou, glasovi žena u porodici, kada se radi o investicijama i prioritetima u stambenom planiranju, mogu biti nemoćni iz istih razloga.

Vlasništvo nad imovinom, takođe, predstavlja direktan izraz rodnih nejednakosti. Odnos prema vlasništvu odslikava tradicionalne norme i u vezi je sa realno nižom ekonomskom moći žena. Vlasništvo, odnosno nemanje vlasništva, leži i u osnovi različitih problema, među kojima je svakako najdrastičniji problem porodičnog nasilja, odnosno trpljenja nasilja usljed nemanja izlaza. Vlasništvo je, takođe, u direktnoj vezi sa planiranjem prostora, tj. zadovoljavanjem interesa kada je prostor u pitanju.

Od velikog je značaja da stručnjaci/nje i donosioci/ke odluka pokušaju da izađu u susret običnim ženama, tj. da poslušaju njihova iskustva i da budu spremni/e da uče od njih. Mogu se koristiti različiti načini uključivanja. Uobičajene metode koje se kod nas koriste (ankete i javne rasprave) nijesu uvijek najbolji način i zato treba pribjegavati kreativnijim i efikasnijim metodama uključivanja kada su žene u pitanju (više o ovome dato je u poglavlju „Preporuke”).

Porast broja žena u oblasti planiranja ili studentkinja

arhitekture i srodnih disciplina ne garantuje, nužno,

promjene u integrisanju rodne perspektive u prostorno

planiranje. Školovanje je još uvijek, uglavnom, „muški”

orijentisano, a čak i kada pitanja vezana za rod postoje,

njima se, obično, ne pridaje veliki značaj.

Učešće žena nije samo pitanje demokratije, već i omogućavanja ženskih iskustava, potreba, vizija i prioriteta da se slobodno razvijaju i ostave svoj pečat na prostor.

. Stvaranje boljeg okvira koji bi omogućio ženama rješavanje stambenog pitanja

Na organičenja za žene, kada je u pitanju rješavanje njihovog stambenog pitanja, može se gledati kroz ograničenja utemeljena na zakonima, dominantnim ideologijama i finansijskim uredbama. Oni/e koji se bave stambenim pitanjima morali/e bi biti svjesni ovih ograničenja, kako bi se izbegla nepotrebna i nenamjerna diskriminacija žena prilikom izrade stambenih politika.

Pristupi ukjučivanju - „odozgo” i „odozdo”

Rodno osjetljiv pristup (nasuprot sadašnjem - rodno neutralnom ili rodno slijepom), kada je u pitanju uključivanje žena i muškaraca, trebalo bi da bude osnov planiranja. Prostorno planiranje je profesionalno polje koje je tek od skoro došlo pod uticaj rodnih studija, kako u praksi, tako i u istraživanju. Pristupi „odozgo” (top-down) i „odozdo” (bottom-up) prvenstveno se odnose na planiranje i načine uključivanja. Oba principa predstavljaju načine na koje se može pristupiti problemu rodne osviješćenosti.

Pristup „odozgo” zastupa principe konvencionalnog planiranja. Prema ovom pristupu, planeri/ke su stručnjaci/nje koji veoma dobro poznaju želje i potrebe ljudi, oni ih definišu i pronalaze rješenja. Osobe na koje se planiranje odnosi uglavnom su pasivne. Ovo je pristup planiranja za ljude, a ne sa ljudima.

„odozgo” „odozdo”

Planiranje za ljude Planiranje sa ljudima

Problemi žena su dodatiProblemi žena su

uključeni

Planeri/ke određuju

potrebe, prioritete, itd.

Specifično znanje

ljudi koristi se kao

ulazni podatak

Ljudi su pasivni (neaktivni) Ljudi su aktivni

Procjene uticaja na

pojedine grupe

Otvoren proces

planiranja

Savjetovanje / konsultacije Pravo učešća

Larsson, A., Gender Perspectives in Housing and Planning


rod i prostor [33]

Pristup „odozdo” počiva na činjenici da se želje i potrebe ljudi razlikuju i variraju u zavisnosti od njihovog iskustva. Žene i muškarci se posmatraju kao značajan izvor znanja u procesu planiranja. Ljudi na koje se planiranje odnosi postaju aktivni u cjelokupnom procesu.

U najboljem slučaju, dijalog se ostvaruje od samog početka, što dopušta svim uključenim osobama da utiču na razvoj projekta. Ženama (kao i drugim, često zanemarenim, grupama), pristup „odozdo” ostavlja mogućnost da učestvuju u procesu planiranja i pripreme planova, pri čemu se njihova iskustva, prioriteti i potrebe uzimaju u obzir od samog početka.

Iako pristup „odozdo” pruža veće mogućnosti za promjenu, trebalo bi podržati razvijanje oba pristupa. Izrada lista predloga, savjeta i rješenja može, na duge staze, značajano uticati na to kako planeri/ke posmatraju stvarnost žena i muškaraca za koje planiraju. Takve liste mogu se sastaviti uz pomoć grupe stručnjaka/nja ili kroz intervjue sa ženama kojih se ova problematika tiče.

preporukeNeka istraživanja rađena u Engleskoj ukazuju da:*

- veći broj žena nego muškaraca koriste javni prevoz

do radnog mjesta;

- gotovo dvostruko više žena, u odnosu na muškarce,

prilagođava svoje ponašanje strahu od kriminala;

- žene su manje plaćene od muškaraca za iste po-

slove /istraživanja ukazuju da rodni raskorak, kada

se radi o platama, neće biti prevaziđen ni do 2085.

godine/;

- devet od deset samohranih roditelja su samohrane

majke /istraživanje iz 2004/;

- žene u većem procentu nastoje da nađu posao

koji im omogućava kombinovanje poslovnih i

porodičnih obaveza;

- djevojčice koriste otvorne prostore na drugačiji

način od dječaka, naročito u uzrastu 10-13 godina,

kada im znače intimniji prostori za ženska oku-

pljanja;

- muškarci trostruko više koriste bicikl da bi se

prevezli do posla ;

- žene manje koriste automobil od muškaraca;

- dvostruko više žena, u odnosu na muškarce, prate

djecu do škole;


*Royal Town Planning Institute, Gender and Spatial Planning, 2007



Rodni pristup podrazumijeva da sistem planiranja pripada svima.

Međutim, činjenica je da se mogućnosti za ukjučivanje žena i muškaraca

u procese planiranja razlikuju. Na primjer, žene su mnogo više angažovane

u aktivnostima tzv. neplaćenog rada (briga o djeci i starima, vođenje

domaćinstva, kuvanje...). Kada se planira vrijeme održavanja diskusija i

rasprava, vjerovatno se ne uzima u obzir ova vrsta angažovanja žena, koja

može biti ograničavajuća za njihovo učešće ukoliko se termini zakažu u

nepovoljnom periodu. U Crnoj Gori je uočeno daleko manje prisustvo

i uključivanje žena na prezentacijama planova i na javnim raspravama.

U nekim zemljama, pripadnice određenih etničkih grupa ne žele da

prisustvuju mješovitim skupovima. Lokalni konteksti se razlikuju i to je

važno imati na umu. Takođe, globalne statistike pokazuju da žene manje

koriste internet i IT tehnologije, što može biti ograničavajuće ukoliko

se promoviše participacija u planiranju na ovaj način. To su samo neke

od tema o kojima bi trebalo razmišljati kada je u pitanju rodni pristup u

planiranju. Na narednim stranicama možete pročitati preporuke koje se

odnose na žene i muškarce koje/i djeluju na polju planiranja prostora.

One vam mogu pomoći kao inspiracija za uključivanje rodne perspektive u

procese planiranja. Preporuke su dijelom sakupljene iz literature, a dijelom

iz istraživanja „Rod i prostor” koje je NVO Expeditio sprovedela u Crnoj Gori

tokom jeseni 2010. godine.

Preporuke za žene i muškarce stručnjake/inje za kreiranje planova, njihovu implementaciju i donošenje odluka u oblasti planiranja

Organizovati radionice namijenjene samo ženama iz struke i podržavati njihovu međusobnu saradnju

1

Prepoznavanje rodne perspektive u procesu planiranja je prvi korak ka rodnoj osviješćenosti. Znanje o rodnim pitanjima danas postoji i obimno je. Izgovor za nedostatak primjene politika jednakih mogućnosti nikako ne bi smio biti nedostatak informacija i znanja.

Ova mjera je značajna jer može ojačati samopouzdanje žena pri djelanju u oblasti kojom dominiraju muškarci, bilo kao donosioci odluka ili kao većinski vlasnici kapitala. U Crnoj Gori, rječi su jedne planerke: „Planiranje je interesna zona muškaraca.” Zato ova oblast zahtijeva veće učešće osviješćenih žena stručnjakinja, kao i više žena na pozicijama donošenja odluka.

Još jedan razlog za formiranje ženskih mreža jeste taj što one omogućavaju ženama da razviju specifične pristupe prostornom planiranju, koji mogu doprineti kvalitetu planova.

2 Voditi računa o atmosferi u kojoj se odvija stručni rad i donošenje odluka

Nekada je potrebno promijeniti način održavanja sastanaka, kako bi se žene osećale podjednako prijatno kao muškarci koji su dio tog tima. Žene i muškarci morale/i bi biti svjesne/i sljedećih stvari: Koja vrsta jezika se koristi - rodno osviješćen ili rodno neutralan/muški rod? Da li se argumenti i predlozi žena smatraju jednako ozbiljnim kao argumenti i predlozi muškaraca? Da li se podstiču rodne predrasude i šale ? Ko se nalazi na upravljačkim funkcijama raznih odbora i organizacija?

Nastojati da se rodna perspektiva prepozna i uključuje u planiranje

3

Povećati rodnu osviješćenost na ličnom planu

Prvi, jednostavan način da se poboljša lična rodna osviješćenost jeste da se razmišlja (piše i govori) o ženama i muškarcima ponaosob, a ne o ljudima generalno. Način na koji nešto predstavljamo oblikuje predstavu o određenoj ciljnoj grupi, kao i kontekst koji stvaramo u našim glavama. Drugi način sticanja znanja jeste potraga za podacima o rodnim razlikama. Statistike nisu zanemarljive i ako se pravilno sakupe i obrade mogu biti značajno sredstvo argumentacije. U procesu prostornog planiranja veoma je važno prikupiti informacije i navoditi odvojeno podatke za žene i muškarce. Danas je znanje o rodnim pitanjima obimno i dostupno, a negiranje postojanja problema kada je u pitanju rodna ravnopravnost može se smatrati manjkom informisanosti o ovoj temi.


rod i prostor [37]

Iako to nije uvijek slučaj, činjenica, koja se često mora prihvatiti, je da obično postoji manje žena nego muškaraca u timovima, naročito kada je u pitanju odlučivanje. U Crnoj Gori postoji značajna razlika između sjevera i primorja. Međutim, prisustvo stručnih žena ili političarki ne mora uvijek biti i garancija rodne osviješćenosti. Rodna dimenzija može se u cjelosti uključiti jedino kada nekoliko rodno-osviješćenih stručnjaka (žena i muškaraca) rade zajedno. Poteškoće se mogu pojaviti pri formiranju takvog tima, jer, naročito u našoj sredini, još uvijek nema dovoljno osoba sa ovim znanjima. Jedan od načina da se ova prepreka izbjegne jeste formiranje grupe stručnjakinja koje se bave rodnom problematikom, dok većina osoba u timu ne postanu rodno senzitivne.

4 Postarati se da je „rod” postane pojam koji interesuje i žene i muškarace

Žene i muškaraci imaju podjednaku odgovornost da promovišu rodnu ravnopravnost. Važno je izbjeći situaciju u kojoj se broj planerki/arhitektica koristi da bi se deklarativno opravdao rodno osjetljiv pristup. Brojnost žena ne mora uvijek biti garant osviješćenosti, iako je veći broj planerki svakako značajan za sveukupni cilj postizanja jednakih mogućnosti u profesiji u kojoj često dominiraju muškarci. Žene koje pokušavaju da se

bave rodnom problematikom u planiranju, nalaze da je teško promovisati rodnu perspektivu u sredini u kojoj dominira razmišljanje zasnovano na tradicionalnim/muškim normama. Zbog toga je veoma važno pobrinuti se da rodna problematika postane polje interesovanja za muškarce, kao i za žene.

Koristiti rodno osjetljiv jezik u pisanim dokumentima i usmenom obraćanju

5

U jednom od prvih poglavlja ove brošure naglašena je važnost korišćenja rodno osjetljivog jezika, kao i preporučljivost ove norme kroz zakonske odredbe. Jezik je promjenljiva, a ne statična kategorija. Kao što se danas čini neobičnim korišćenje ženskog roda za pojedine profesije, ubrzo nakon usvajanja, ova jezička promjena biće prirodna i prihvatljiva. Veoma je važno da rodno osjetljiv jezik koriste i žene i muškarci.

6 Koristiti smjernice Evropske unije kao okvir za integrisanje rodne ravnopravnosti u procese planiranja

Crna Gora se jasno opredijelila za procese integracije u Evropsku uniju. To ne podrazumijeva samo deklarativnu odluku, već i usvajanje čitavog niza vrijednosti za koje se zalažu zemlje članice.

Strožija primjena principa rodne ravnopravnosti predstavlja, ne samo na nivou EU, već i na globalnom nivou, jedan od ključnih ciljeva. Brojne strategije, preporuke i

zakonske odredbe čine okvir za poboljšanje stanja kada je u pitanju ova tema. „Evropska povelja o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivou” jedan je od dokumenata koji sadrži preporuke vezane za planiranje prostora. Djelovi ovog dokumenta dati su u prvim poglavljima publikacije. Lokalne samouprave u Crnoj Gori trebalo bi da usvoje ovaj dokument i da se potrude da integrišu njegove odredbe do nivoa planskih dokumenata.

Uvesti integrisanje rodne ravnopravnost u programske zadatke

7

Kroz istraživanje „Rod i prostor”, sporovedeno u Crnoj Gori (2010), nekoliko intervjuisanih planerki uočilo je, da bi za integrisanje rodne ravnopravnosti u planska dokumenta, jedna

od mjera morala biti uključivanje ove teme u programske zadatke koji se dostavljaju planerima/kama. Uz to bi trebalo kreirati smjernice, vodiče i priručnike koji bi bili dostupni planerskim kućama, donosiocima odluka na lokalnom i nacionalnom nivou, kao i drugim relevantnim akterima/kama u procesu planiranja. Obuke, radionice i treninzi, takođe, bi bili poželjni. Na ovaj način, tema bi postala bliska svima, a naši planovi bi postali kvalitetniji, jer bi oslikavali prostorne potrebe i prioritete različitih korisnika/ca u zajednici.

8 Promovisati primjere dobre prakse iz EU i regiona

Tema rodno-osjetljivog planiranja nije nova u razvijenim zemljama Evrope. U regionu, na primjer u Sloveniji, takođe, ima primjera implementacije ovog koncepta. Jedan od projekata realizovanih u EU na temu rodnog planiranja je

GenderAlp (2001-2006), u kome je učestvovalo 12 partnera iz Italije, Slovenije, Francuske, Njemačke i Austrije. Lokalne samouprave i strukovna planerska udruženja mogu učiti iz ovakvih i sličnih iskustava i implementirati primjere dobre prakse u Crnoj Gori.


rod i prostor [39]

Testirati rodno senzitivan pristup planiranju na pilot-projektima manjeg obima (npr. parkovi, igrališta...)

9

Pilot-projekti su odličan način za provjeru novih metoda rada na konkretnom primjeru. Kako se rodno senzitivan pristup odnosi na sve nivoe planiranja - od manjih gradskih cjelina do prostornih planova, kroz pilot-

projekte manjih obima (npr. parkovi, igrališta, rekreativne zone...) može se testirati metodologija uključivanja iskustava i potreba žena i muškaraca.

10 Donijeti jasne političke odluke o posvećenosti integrisanju rodne ravnopravnosti u procese planiranja

Vrlo je važno donijeti jasne političke odluke da postoji spremnost za implementaciju rodnih politika u procese prostornog planiranja na lokalnom i nacionalnom nivou. To je osnov za planere/ke, ali i implementatore/ke planova da sprovode integrisanje principa rodne ravnopravnosti u planove.

Prikupljati rodnu statistiku i analizirati podatke 11

Statistički podaci su značajno sredstvo za argumentaciju i zato ih treba prikupljati i analizirati. U rodno osjetljivom pristupu, uvijek bi trebalo posmatrati odvojeno podatke vezane za žene i muškarce. Takođe, treba uzimati u obzir koja vrsta predloga i komentara na sastancima, javnim raspravama ili putem anketiranja dolazi od određene rodne grupe. Istraživanje je pokazalo da se o tome, danas, u Crnoj Gori ne vodi računa.

Preporuke za uključivanje iskustava, potreba i navika običnih žena u procese planiranja

12 Razmisliti kako bi žene i djevojke u našoj kulturnoj sredini željele da budu uključene

Kada je u pitanju uključivanje, važno je da budemo svjesni/e uslova i specifičnosti naše lokalne zajednice. Moramo uzeti u obzir činjenicu da se život žena umnogome razlikuje, bilo da posmatramo različite djelove svijeta ili samo jedno društvo. Ipak, ono što im je zajedničko jesu uloge rađanja djece i brige o porodici. Kako će žene izvršavati ove zadatke zavisi od lokalnih

faktora, uključujući društveni i kulturni prostor. Pristup „odozdo” u prostornom planiranju je veoma značajno sredstvo, pošto uzima život žene kao početnu tačku. Načini

uključivanja uobičajni u našoj sredini, poput javnih rasprava i anketiranja, nijesu uvjek i najefikasnije metode prikupljanja ideja i ispitivanja potreba zajednice. Mnoge žene i djevojke ne osjećaju se prijatno, slobodno i osnaženo da aktivno učestvuju na skupovima poput javnih rasprava, na kojima su većina učesnika muškarci. Stoga je potrebno tražiti druge načine da se sazna o iskustvima i potrebama žena kada je u pitanju korišćenje prostora. Pristup „odozdo” traži načine koji bi pomogli korisnicima/ama prostora da aktivno učestvuju i da se osjećaju prijatno. Stručnjakinje i političarke mogu biti od velikog značaja tokom saradnje sa ženama korisnicama. Sastanci određenog broja žena svakako su uobičajen način da se potpomogne razvoj dijaloga. Detaljni intervjui sa ženama, pojedinačno ili u fokus grupama, su druga opcija. U skandinavskim zemljama upotrebljava se i metoda pisanja dnevnika, da bi se olakšalo razmišljanje o svakodnevnim aktivnostima. Sve su ovo kreativni

načini da se dođe do jasnije slike potreba žena koje bi se kasnije mogle pretvoriti u smjernice za planiranje.

Voditi računa o pristupu prilikom konsultacija sa ženama korisnicama prostora

13

Pristup „odozdo” mijenja uloge svih uključenih, kao i pravila njihove međusobne interakcije. Stručnjaci - muškarci i žene i političari/ke moraju razvijati vještine i maštu, kako bi uvrstili iskustva žena, izražena putem istraživanja njihovih potreba i želja, u proces planiranja relevantan za određeni projekat. Mora postojati dijalog između svih koji učestvuju. Trebalo bi podsticati žene da, svojim svakodnevenim iskustvima, doprinesu cjelokupnom procesu, koristeći sopstvene riječi. Doprinos žena mora se poštovati - ništa nije ni suviše malo, ni suviše nevažno da se ne bi moglo uključiti. Evo jednog primjera: možda korisnici/e prostora izdvoje bezbjednost saobraćaja u okolini škole kao problem. Umjesto da problem ostavimo po strani ili odlučimo da mu se detaljnije posvetimo kasnije, takav problem možemo preformulisati u problem opšte bezbjednosti đaka, kako bi mu se pristupilo sa nivoa strateškog planiranja. Uloga stručnjaka/kinja jeste da poslušaju i transformišu predloge uključenih. Planeri/ke moraju biti otvorenog uma i fleksibilni u svojim razmišljanjima. Važno je pitati direktno žene o njihovom


rod i prostor [41]

iskustvu u korišćenju prostora, a pri tom ne zaboraviti žene sa invaliditetom, žene različitog starosnog doba, pripadnice manjinskih grupa (npr. Romkinje), itd.

14 Pažljivo razmotriti broj i sastav učesnika/ca grupnih sastanaka i diskusija

Formiranje grupa zavisi od vrste projekta koji se priprema. Plan koji se odnosi na manju zajednicu zahtijeva drugačiji pristup od plana koji se odnosi na cio region. Bitno je, takođe, i da li se do osoba na koje se plan odnosi može direktno doprijeti ili te osobe nisu poznate, kao što je slučaj sa planiranjem novih djelova grada. U programima razvoja ograničene veličine, grupne diskusije o razvoju zajednice, i uloge žena u njoj, od velikog su značaja. Ako je oblast na koju se planiranje odnosi velika, ili je u pitanju strateško planiranje regiona, ne mogu se sve žene iz tog regiona uključiti u diskusije, iz čisto praktičnih razloga. Umjesto toga, mogu se oformiti grupe odabirom žena i muškaraca koje/i predstavljaju određene kategorije na koje se planiranje odnosi, kao što su starosne grupe, kategorije vezane za strukturu domaćinstva, kategorije po zaradi, itd.

Uključiti nevladine organizacije koje se bave ženskim ljudskim pravima

15

Prilikom planiranja, veoma je važno je se ne zaboravi na uključivanje nevladinih organizacija koje se bave ženskim ljudskim pravima. Ove organizacije imaju znanje o rodnoj ravnopravnosti, vrlo često posjeduju relevantnu statistiku i sposobne su da mobilišu određene djelove zajednice. Takođe, ove organizacije mogu donijeti novi pogled na potrebe zajednice, naročito sa aspekta ženskog iskustva. Naravno, ne treba zaboraviti ni na uključivanje udruženja koja zastupaju prava mladih žena i muškaraca, osoba sa invaliditetom, samohranih majki i sl.

16 Voditi računa o vremenu održavanja sastanaka i diskusija

Nedostatak vremena često predstavlja značajno ograničenje za žene. Zbog toga je važno imati na umu činjenicu da žene imaju mnogo više obaveza u kući od muškaraca, te u skladu sa tim treba planirati vrijeme organizovanja skupova. Na primjer, siromašne žene iz zemalja u razvoju konstantno se bore da ostvare svoje društveno zadate uloge i većina od njih nema puno slobodnog vremena. Uprkos tome, one, generalno, cijene kada ih pitaju o uslovima njihovog života. Njihov život odjednom postaje vrijedan i osjećaju se poštovanima. Prilikom zakazivanja sastanaka, važno je saznati u koje doba dana i gdje je ženama najpogodnije da se sastanu.

Organizovati odvojene konsultacije sa ženama i muškarcima, pitajući jedne i druge za njihove specifične potrebe i iskustva

17

Mnogo je bolje formirati male grupe nego velike. Mnoge žene više vole da se sastaju u grupama sastavljenim samo od žena. Postoji veća vjerovatnoća da će u takvim grupama izraziti svoje mišljenje. Ako se formiraju mješovite grupe sastavljene od muškaraca i od žena, veoma je važno ostvariti ravnotežu u njihovom broju, ali i voditi računa da pozicije predsjednika/ce i sekretara/ke pripadaju i muškarcima i ženama. Takođe, važno je insistirati da se obje strane čuju, kako ne bi bilo dominirajućih stavova i zaključaka. Generalno, bitno je da se pronalaze najbolji načini kako bi se dobila mišljenja, iskustva i prioriteti muškaraca i žena, korisna za dalji tok planiranja.

18 Omogućiti da se grupe sastanu više puta

Pošto je planiranje proces, svakako bi i uključivanje zajednice trebalo to da bude. Razumijevanje da je svakodnevni život žena i muškaraca povezan sa prostornim okruženjem mora se razvijati i sazrijevati tokom vremena. Stoga je važno omogućiti da se grupe zainteresovanih žena i muškaraca sastanu više puta tokom procesa planiranja.

Koristiti istraživanja o iskustavima žena 19

Iako je učešće žena korisnica prostora najdirektniji način koji omogućava da se njihova iskustva uključe u prostorno planiranje, postoje i drugi načini. Znanje koje se stiče putem istraživanja, kako akademskog tako i

primijenjenog, predstavlja još jedan način da dođemo do znanja o svakodnevnom životu žena. Statistički podaci o ženama i muškarcima veoma su važni i vrlo često otkrivaju dosta toga. Problem je taj što podaci, koji se tiču svakog pola posebno, još uvijek ne predstavljaju pravilo. Drugi problem je što statistički podaci ne mogu u potpunosti objasniti „zašto” i „kako” se došlo do određenih rezultata. Zato je istraživanje koje pokušava da razumije procese koji se nalaze u osnovi brojeva i statistike od velikog značaja za saznanje o djelovanju žena. Ako se istraživanje vrši uz pomoć kvalitativnih metoda (kao što su studije slučaja i detaljni intervjui) svijet žena, sa svim svojim mogućnostima i ograničenjima ima veće šanse da postane vidljiv. Nevladine organizacije koje se bave ženskim ljudskim pravima često rade ovakva istraživanja.


rod i prostor [43]

20 Pojednostaviti uključivanje u procese planiranja putem veb sajtova

Danas se sve češće planska dokumentacija postavlja na veb sajtove, a proces participacije se može odvijati i na ovaj način. Žene, generalno, manje koriste računare od

muškaraca. Stoga je poželjno uložiti trud kako bi veb sajtovi, preko kojih je moguće uključivanje u procese planiranja, bili razumljivi i jednostavni (user friendly). O ovome je važno voditi računa kako mišljenja i iskustva pojedinaca/ki ne bi bila isključena zbog neprilagođenosti informatičkih tehnologija. Takođe, ovo je važna tema kada je u pitanju uključivanje osoba sa invaliditetom u procese planiranja).

Kreiranje planova i donošenje politika

Iskustva su pokazala da nekoliko sljedećih tema u velikoj mjeri oslikavaju potrebe i prioritete žena kada je u pitanju prostor:

• stambena pitanja• bezbjednost (lična sigurnost u javnom prostoru, strah od

nasilja)• bolje organizovan i efikasan javni prevoz• postojanje pratećih sadržaja uz stanovanje (lokalne

prodavnice, prostori za igru djece...)• sadržaji za djecu• javni sadržaji za starije• škole i vrtići• parkovi• prostori za rekreaciju i provođenje slobodnog vremena• igrališta• postojanje postrojenja za reciklažu• briga o životnoj sredini• javni toaleti...

Kada planiranje uzme u obzir različte potrebe žena i muškaraca, u tipičnim situacijama to znači da žene zanimaju sljedeće teme:

Bolje organizovan javni prevoz, prilagođen potrebama žena, jer više žena koristi javni prevoz

Preduzimanje mjera koje će obezbijediti da se žene osjećaju bezbjednije u javnom prostoru noću

Više vrtića, škola i drugih sadržaja za djecu

Više javnih toaletaViše parkova

Više rekreativnih površinaViše javnih sadržaja za starije


rod i prostor [45]

Literatura:

• ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Rodna ravnopravnost je zdravlje i sloboda žena, Herceg Novi• ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Stanje ženskih ljudskih parava u Crnoj Gori: kako to vide žene i muškarci?, Herceg

Novi, 2009.• Civil Society and Gender unit of the SIDA, Gender Approach in Municipal Spatial Planning Programme, http://www.unhabitat-

kosovo.org/repository/docs/genderleaflet_eng.pdf?PHPSESSID=cjwfhvkqdrctjjr • Damynovic, D., Gender Mainstreaming as a strategy for sustainable urban planning procedures, http://www.cityfutures2009.com/

PDF/74_Damyanovic_Doris.pdf • Friberg, T., Larsson, A., Gender Perspective in Swedish Comprehensive Planning, Institutionen för kulturgeografi och ekonomisk

geografi vid Lunds Universitet, RAPPORTER OCH NOTISER 153, Lund, 1998.• Kancelarija za rodnu ravnopravnost Vlade Crne Gore, Rodni barometar u Crnoj Gori: društveni položaj i kvalitet života žena i

muškaraca, Podgorica, 2007.• Lada, Anastasia-Sasa, Teaching Gender, Diversity and Urban Space, An Intersectional Approach between Gender Studies and Spatial

Disciplines, ATHENA3 (the Advanced Thematic Network in Women’s Studies in Europe), the Graduate Gender Programme at Utrecht University and the Centre for Gender Studies of Stockholm University http://eng.kilden.forskningsradet.no/c16877/publikasjon/vis.html?tid=70915, 2009.

• Larsson, A., Gender Perspectives in Housing and Planning, Building Issues 2001, Volume 11, Number 1• Ministarstvo za ljudska i manjinska prava - Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti, Zakonodavni okvir rodne ravnopravnosti u

Crnoj Gori, Podgorica

• Project partnership “Gender Alp! Spatial Development for Women and Men“, Location Factor: Human, http://www.genderalp.at/wDeutsch/aktuelles/GA_SchlussDoku_final.pdf, novembar 2007.

• Royal Town Planning Institute, Gender Equality and Plan Making. The Gender Mainstreaming Toolkit, http://www.rtpi.org.uk/download/765/Gender-Equality-and-Plan-Making-Mainstreaming-Toolkit.pdf, april 2003.

• Royal Town Planning Institute, Gender and Spatial Planning, Good Practice Note 7, http://www.rtpi.org.uk/download/3322/GPN7.pdf, 2007.

• Savjet evropskih opština i regiona (CEMR), Evropska povelja o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivou, 2006.• Smith, R., Gender and Spatial Planning. RTPI Good Practice Note 7, The Royal Town Planning Institute, http://www.rtpi.org.

uk/item/1387/23/5/3, 13. 12. 2007.• Ujedinjene nacije, The World’s Women 2010: Trends and Statistics, http://unstats.un.org/unsd/demographic/products/Worlds-

women/WW2010pub.htm, 2010.

U sklopu projekta „Rod i prostor”, tokom jeseni 2010, EXPEDITIO je realizovao istraživanje o stepenu osviješćenosti i mogućnostima integrisanja principa rodne ravnopravnosti u procese planiranja prostora. Tim povodom obavljeni su razgovori/intervjui sa ženama angažovanim na polju kreiranja planova, njihovoj implementaciji i donošenju odluka u oblasti planiranja u Crnoj Gori. Neki stavovi prikupljeni tokom istraživanja uključeni su u ovu publikaciju. Želimo ovom prilikom naročito da se zahvalimo svim učesnicama u istraživanju.


EXPEDITIO Centar za održivi prostorni razvoj

P.O. Box 85 85330 Kotor Montenegro

[email protected] www.expeditio.org

www.expeditio.org

rod i prostor

Documents