ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 95

ISS

N 0

35

4-0

65

0

RUJANRUJAN

20032003

99

HP 09-2003 korice.qxd 23.4.2006 15:28 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

E-MAIL UREDNIŠTVA

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: CAPLAR@VIP.HR

TEL. 091/51-41-740

TEL./FAX. 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOžIÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ

VESNA HOLJEVAC

FARUK ISLAMOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

ŽELJKA LISAK

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2003. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura).

Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza

2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na

broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje naljepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon izvršeneuplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena i ev-identirana pri HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svojuadresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnjirok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 danaprije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obradetekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se nazahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljimizborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom for-matu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možetepotražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf iliizravno od urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA, XXXXX NASELJE

120,00

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATOIN

HP 09-2003 korice.qxd 23.4.2006 15:28 Page 4

DOLINA NÚRIA U �PANJOLSKIM PIRENEJIMA 250MIROSLAV PLOHL

ZAGRLILI SMO SE I TAP�ALI PO LEÐIMA 255(INTERVIEW S E. HILLARYJEM)

S MORA, KRAJA I PLANINA 259MIRA �INCEK

POKLEÈKI BARUNI 261VLADIMIR JAGARIÆ

PO PO�E�KOM KRAJU 163JASNA �AGAR

SPELEOLO�KA �KOLA 165IVANA BO�AK

ALPSKI MOTIVI 268FOTOGRAFIJE: JADRANKA BUKOVIÆ

ZRINKIN IZLET KOJI SE PRETVORIO U NOÆNU MORU 270�ELJKA JANJANIN

NEKOLIKO PLANINARSKO-JEZIÈNIH NEDOUMICA 274ALAN ÈAPLAR

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA 279PRIPREMIO: ZDENKO KRISTIJAN

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 280

IN MEMORIAM: EUGEN KUMIÈIÆ 283

ZA�TITA PRIRODE 284

PLANINARSKI TISAK 285

VIJESTI 286

250 PIRENEJI

265 SPELEOLO�KA �KOLA

270 ZGODE I NEZGODE

274 JEZIÈNE NEDOUMICE

Godi�teVolume

Rujan - September 2003

BrojNumber95 9

SLIKA NA NASLOVNICI:HRBAT BJELOLASICE, FOTO: MARIO �UTI

S A D R � A J

9, 2003 249

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:04 Page 249

Spomenete li u nekom razgovoru �panjolsku,obièno æe va� sugovornik prvo pomisliti nasunèanu morsku obalu, pje�èane pla�e i ljetnevruæine. �panjolska je, meðutim, i zemlja visokihgorja, s dugom tradicijom odlaska u prirodu tepenjanja na planine i stjenovite vrhunce. Jedan suod planinskih masiva i visoki i te�ko prohodniPireneji, koji kao bedem odvajaju Pirenejski po-luotok od ostatka Europe. Manje je poznato kakosu ljepote ovog planinskog masiva danas lakopristupaène veæ i gostima Barcelone ili okolnihpriobalnih turistièkih sredi�ta. Do�ivjeti Pirinejeodatle moguæe je veæ i obiènim jednodnevnimizletom.

Núria je dolina smje�tena na 2000 metara,pod visokim planinskim vrhovima istoènog dijelaPireneja, u neposrednoj blizini �panjolsko-fran-cuske granice. Prirodne ljepote, splet legendi,povijesnih dogoðaja i moderni turizam uèinili suovo mjesto privlaènim brojnim posjeteljima. Le-genda govori kako je 700. godine u dolinu Núrijudo�ao za�titnik pastira sveti Gil, kako bi u skri-venoj planinskoj dolini �ivio u miru i molitvi. Biloje to vrijeme maurskih osvajanja, pa je tako je isveti Gil veæ nakon samo èetiri godine moraobje�ati pred maurskim èetama koje su prodrle i unajdublje dijelove Pireneja. Prema predaji, uspioje prije bijega sakriti svoje blago: kri�, kip Majke

DOLINA NÚRIAU �PANJOLSKIM PIRENEJIMA

dr. MIROSLAV PLOHL, Zagreb

P I R E N E J I

Jezero i hotelski kompleks u dolini Nurie foto: Miroslav Plohl

250 9, 2003

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:04 Page 250

Bo�je, kale� i zvono. S vremenom su maurskiosvajaèi bili potisnuti prema jugu i ratna je opas-nost minula. Blago je ostalo sakriveno tri stoljeæa,sve do 1079. godine, kada su ga sluèajno prona�lipastiri ispod gomile kamenja na koju je jedan bikstao bez povoda nasrtati.

Od tog vremena dolinu su poèeli posjeæivatihodoèasnici te je uz postojeæu crkvicu za njih bilosagraðeno skloni�te i prenoæi�te. Hodoèasnicimase koncem 19. stoljeæa u sve veæem broju pridru-�uju i izletnici, planinari i ljubitelji prirode, azimi su se okolne padine pokazale pogodnim i zaskijanje. Nova, velika crkva koja danas udomljujeblago svetog Gila i impresivan kompleks zgradau kojima je smje�ten hotel, novijeg su datuma,dovr�eni 30-ih godina pro�log stoljeæa.

Za pristup svim namjernicima, trebalo je jo�naprviti prometnice i putove prema dolini. Pla-ninsku stazu kojom se do doline dolazilo za 3-4sata hoda, svladavajuæi pritom visinsku razlikuveæu od 1000 metara, moglo se koristiti samotijekom ljeta. Planinske oluje, bujice i velike koli-èine snijega onemoguæavale su pristup u veæemdijelu godine. No, 1931. godine dovr�ena jeizgradnja �eljeznice uskog kolosijeka sa zupcima

izmeðu traènica, koja mo�e svladati strme usponei biti u prometu tijekom cijele godine. Planinska�eljeznica za dolinu Nurie udaljena je od Bar-celone oko 2 sata vo�nje. Poèetna postaja RibesEnllaç (Ribas Anljás) nalazi se na 905 metara.

Ulazimo u vagon i vo�nja uskoro poèinje.Maleno planinsko selo Queralbs je meðupostajana polovici 45-minutne vo�nje i ujedno posljed-nje naseljeno mjesto na putu do Nurie. Ono jeujedno i najudaljenija toèka do koje se mo�e stiæicestom. Tu poèinje i planinarska staza kojom sedo Nurie sti�e za dva i pol sata hoda. Dio putnika�eljnih pje�aèenja silazi, a oni koji su se na izletuputili kao i mi, s malom djecom i neprikladnomobuæom, nastavljaju radije vlakom. Istovremenoulazi i mno�tvo novih putnika koji su na velikomparkirali�tu ostavili svoje automobile. Ovo jeizlet za svaèiji ukus, �to se vidi i po odjeæi i poopremi putnika u vlaku. Neki idu bez ikakvih pla-ninarskih pomagala i bez ikakvih namjera da sezapute u bilo �to osim �etnje po dobro ureðenoj ine pretjerano napornoj stazi, dok se na drugimamo�e vidjeti da su se pripremili i za puno ozbilj-nije planinarske pothvate. Tu je i skupina turistas putnim torbama i kovèezima, koju oèito oèekuje

9, 2003 251

Stijena s vidikovcem Mirador de la Creu d'en Riba skriva pristup dolini Nurie foto: Miroslav Plohl

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:04 Page 251

vi�ednevni boravak u udobnim sobama u hotelusmje�tenom u dolini.

Nakon postaje Queralps poèinju pravi usponii vlak se penje po strmim obroncima, mjestimiè-no po trasi usjeèenoj u liticu, kako bi napokonskrenuo u ledenjaèki kanjon koji predstavlja je-dini moguæi prilaz Núriji. Vidici i prizori sudoista upeèatljivi, a na trenutke se èini kako sevlak pretvara u limenog alpinista koji se prièvr�-æen u�etom penje po stijeni. Pje�aèka je staza go-tovo cijelim putem negdje u blizini, te si putnicii skupine pje�aka meðusobno domahuju.

Strme stijene i visoke, nepristupaène stranekanjona, kamene sipine i razbacane gromade go-vore o prirodnim silama koje i danas oblikujuovaj kraj, poznat po surovim i iznenadnim olu-jama i bujicama o kojima i na�i tamo�nji prijatelji

govore sa strahopo�tovanjem. Vlak, kao i pje�aè-ka staza koja je sada na suprotnoj strani kanjonai dalje se uspinju, a u trenutku kada se èini kakostijene u cijelosti preprijeèuju prolaz, prolazimose kroz zadnji tunel - i dogodi se èudo. Pogled seodjednom otvori prema zelenoj pitomoj kotlinikojom dominiraju kompleks zgrada i crkve teumjetno jezerce nastalo izgradnjom brane na us-kom izlazu iz doline, prizoru sasvim suprotnomod onoga koji smo gledali nekoliko trenutaka prije.

Oko doline se s tri strane uzdi�u najvi�ivrhovi u ovom dijelu Pirineja, meðu kojima se is-tièe Puigmal (Puðmal) sa svojih 2909 metara.Iako je polovica lipnja, na vrhovima, kao i mjes-timièno u njihovom podno�ju bijele se podruèjasa snijegom. Za razliku od reljefa koji smo pro-matrali u ni�im dijelovima planine, visoki dije-lovi, kao i sami vrhunci, djeluju nekako bla�e izaobljenije, gotovo kao kakvi golemi bregovi.Surov i izbrazdan izgled ni�ih podruèja poslje-dica je rada nekada�njih ledenjaka, a ledenjaci sunanijeli i materijal od kojega je nastala i samazaravan u Núriji.

Klima je i danas ondje veoma o�tra, pa jepolovinom lipnja osebujna vegetacija u razdobljunaglog proljetnog bujanja. Cvijeæa ima posvuda,a �uti cvjetovi grmova koji u velikom broju rastuuglavnom na te�ko pristupaènim stjenovitim mje-stima �ire ugodan miris koji se osjeæa po cijelojdolini. Iako je podruèje same doline i njene bli�e

�ièara za hostel l'Alberg pod vrhom Pic de l'Aligafoto: Miroslav Plohl

252 9, 2003

Pogled s vidikovca Mirador de la Creu d'en Ribana prilaz dolini foto: Miroslav Plohl

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:04 Page 252

okolice masovno posjeæeno, nismo opazili da jeitko ubrao i jedan jedini cvijet.

Dolina i hotel polazi�te su planinarskih stazakoje se ondje dijele u dvije skupine. Do desetakodredi�ta u bli�oj okolici hotela vode lake i ure-ðene planinske staze, bira-ne tako da budu dostupne�to veæem broju posjetite-lja. Po ovim se stazama docilja sti�e nakon jednog dotri sata hoda, a iako se radio lakim �etnjama, nailazi-mo na upute kojima sepreporuèuje odgovarajuæaobuæa. U drugu skupinuspadaju staze koje vodepuno dalje, na neki od pla-ninskih vrhova koji okru-�uju dolinu ili èak prelazegorje i idu sve do Francu-ske. Uoèavamo i ozbiljnoupozorenje: za sve odlaskeu planinu izvan dosega la-kih osnovnih staza po�elj-no je posavjetovati se saslu�bom vodièa te njimanajaviti kamo i kojim pu-tom se namjerava iæi, biti

uvijek u skupini, ponijetimobitel, a naroèito se ras-pitati o vremenskim uvje-tima. Od slu�be vodièamogu se dobiti i detaljniplanovi te sve obavijestivezane uz uspon.

Mi smo odabrali jed-nu od lakih staza kojomse ide u smjeru najbli�egvrhunca, Pic de l'Aliga(2428 m). Na otprilikepolovini uspona nalazi seplaninarski dom, zapravohostel, do kojeg se izNúrije takoðer mo�e stiæi�ièarom, kojom se poslijei vraæamo na polazi�te.Staza omoguæuje ugodan

uspon po padini dijelom obrasloj �umama crnogbora, koji upravo na ovim visinama postupno us-tupa mjesto planinskim pa�njacima. Po pa�njaci-ma, uz stazu i posvuda uokolo mirno pasu krave,prizor toliko svojstven �panjolskoj. Samo radoz-

nalo promatraju prolazni-ke, a pogledavamo i minjih, iako ipak nekako snepovjerenjem. Prema juguse pru�a velièanstven vi-dik cijelom duljinom ka-njona kojim smo stigli uNúriju te jo� puno dalje,sve do ni�ih, �umovitihobronaka u smjeru Quer-alpsa i Ribes de Fresera(Ribas de Frasé).

Po povratku u Núrijukreæemo sada uz jezero,prema izlazu iz doline.Prvo se penjemo na stije-nu s vidikovcem koja za-tvara pristup dolini, su�a-vajuæi izlaz rjeèici na sa-mo desetak metara �irine.Sa stijene ponovno neza-boravan vidik. Bilo bi lije-po vratiti se u Queralps

9, 2003 253

Prizor s uspona prema dolini Núrijefoto: Miroslav Plohl

Staza koja vodi oko jezera prema izlazu iz doline foto: Miroslav Plohl

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:04 Page 253

pje�ice, ali mislimo da bi sve ovo u jednom danuipak bilo previ�e, pogotovo za na�e dijete, kojenas na na�e veliko iznenaðenje cijeloga dana pratibez prigovora i s neobiènim ushitom, jer je injega opèinila ljepota Núrije.

Odluèili smo zaputiti se pje�ice barem malidio puta, tek toliko da vidimo kakva je staza i os-jetimo jo� jedan djeliæ planinskog ugoðaja. Stazaje iz vlaka izgledala pristupaèno, ali u stvarnostinije ba� tako. Veæ prvih nekoliko stotina metarapokazuje kako se radi o pravoj planinskoj stazi,koja krivuda po padini strmog ruba kanjona.Duboko ispod nas vide se uspjenjena rjeèica kojapreko bezbrojnih vodopada �uri prema nizini, aiznad nas se uzdi�u stjenovite gromade. Staza jeuglavnom prekrivena velikim kamenjem, a mje-stimièno su u stijeni isklesane visoke stube. Trebazaboraviti na promatranje prirode, gledati ispredsebe i usredotoèiti se na silazak. I to se pokazujevi�estruko korisnim - ispred nas je jedna zmijapo�urila u obli�nji busen trave. Neotrovna ili ne,uzajamno izbjegavamo susret i nastavljamo dalje.

Staza se neprestano spu�ta, vijugajuæi izmeðustijena i provalije prema dnu kanjona. Povremenojoj u stijenama preprijeèuju put procjepi, prekokojih prijelaz omoguæuju drveni mostiæi. Vodacuri od posvuda, cijedi se niz stijene obrasle ma-

hovinom, u pukotinama stvare mlazove koji seudru�uju u potoèiæe koji se spu�taju prema rjeèicina dnu kanjona. Nije èudno �to se u podno�ju pla-nine nalaze punionice u kojima se èista planin-ska pitka voda puni u boce �to se potom prodajupo cijeloj �panjolskoj.

Poku�avam se popeti do jednog mjesta kojedjeluje vrlo pogodno za fotografiranje, ali onamonije moguæe dospjeti jer staza ne omoguæuje us-putna skretanja i vrludanja. Ispred nas se otvarapogled na sljedeæi zavoj, ali zakljuèujemo da smovidjeli dovoljno, barem za ovaj put. Ne znamhoæemo li ikada ponovno doæi onamo, ali akodoðemo, moramo proæi cijelim putem, sve doQueralpsa.

Kreæemo nazad prema kolodvoru, vrijeme jeza povratak u Barcelonu. Dolina Núria nam osta-je duboko u sjeæanju kao ne�to izuzetno jedin-stveno i neobièno, ne�to �to æemo doista pamtitine samo po ljepoti neobiène prirode, nego i pojedinstvenom ugoðaju koji pro�me svakoga tkodoðe u ovaj kraj. Zapamtit æemo je i kao uspje�anspoj prirodnih ljepota i ljudskog graditeljskogumijeæa koje je ondje omoguæilo pristup velikombroju posjetitelja, ali ne naru�avajuæi ni s èimjedinstvenu prirodu s kojom se sretno uklopila uskladnu i jedinstvenu cjelinu.

254 9, 2003

Bla�i krajolik u donjem dijelu kanjona foto: Miroslav Plohl

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 254

9, 2003 255

Sir Edmund, pedeset je godina pro�lo oddana kada ste se sa �erpom Tensingom Nor-gayem popeli na vrh Mount Everesta. Sjeæateli se toga trenutka?

- Oh, da. Najprije smo skinuli maske za kisik.Htio sam Tensingu stisnuti ruku da bih mu èesti-tao, ali je to njemu bilo premalo. Ovio mi je rukeoko ramena i zagrlio me. Mene je to vrlo iznena-dilo, jer nisam na to bio naviknut. Zatim sam i janjega zagrlio i tap�ali smo se po leðima dok ni-smo ostali gotovo bez daha.

Na vrhu ste ostali petnaestak minuta. �toste radili?

- Tensing je naokolo mahao zastavama Veli-ke Britanije, Ujedinjenih naroda, Indije i Nepala,a ja sam ga pri tome fotografirao. Zatim sam sni-mio znaèajnije grebene himalajskog masiva. Mo-rali smo ipak nekako dokazati da smo bili gore.

�to ste ostavili tamo gore?

- Po nareðenju voðe ekspedicije Johna Huntaja sam ponio jedan kri�, a Tensing je u snijeguiskopao rupu i u nju polo�io kao darove hranu:bombone, kekse i èokoladu. Zatim smo pojeli pojedan kolaèiæ od paprene metvice te se uputili na-trag.

ZAGRLILI SMO SE I TAP�ALI PO LEÐIMAInterview sa sir Edmundom Hil laryjem (»Der Spiegel«)

5 0 G O D I N A E V E R E S T A

Mount Everest, najviui�i vrh svijetafoto: Darko Berljak

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 255

256 9, 2003

Za�to ne postoji nijedna snimka na kojojste i Vi na vrhu?

- Tensing nije do tada nikada fotografirao.Smatrao sam da vrh Everesta nije ba� prikladnomjesto za poèetak poduke.

Jeste li na vrhu pomislili da æete tada po-stati slavni po èitavom svijetu?

- Ni najmanje. Znao sam da æe na� uspjeh bitiu penjaèkim krugovima ocijenjen kao znaèajan izanimljiv, ali da æe javnost reagirati tako burno,to nisam mogao pretpostaviti.

Jeste li se u sebi pla�ili da se odande neæetevratiti?

- Bilo mi je potpuno jasno da je uspon na vrhEveresta samo polovina posla. Druga je polovinabila siguran silaz, a to nam je tada i uspjelo. Nasilazu sam susreo starog prijatelja Georgea Lo-wea i rekao mu da smo savladali kopile (Everest).Uvijek sam smatrao da to ekspedicijama prije nasnije uspijevalo zbog psihièkih zapreka. Cijeli seniz penjaèa veæ bio popeo do 8.500 metara, pa jenastalo uvjerenje da nitko ne mo�e stiæi vi�e i dauspon na Everest naprosto nije moguæ.

Jo� je uvijek zagonetka pitanje jesu li seEnglezi George Mallory i Andrew Irvine, kojisu se godine 1924. survali na visini vi�oj od8.500 m, na vrh uspinjali ili su s njega silazili.Mislite li da je Mallory bio na vrhu prije Vas?

- To zaista ne znam. Razgovarao sam s mno-gima koji su tada bili na Everestu. Svi su oni biliuvjereni da to Malloryu nije uspjelo, a to vi�egovori protiv negoli za. No to sa sigurno�æu nitkone mo�e znati.

Tensinga su Nepalci slavili kao onoga kojije prvi stigao na vrh, a Britanci su prve korakepripisali Vama. Za vas dvojicu je o tome tkoje bio prvi na vrhu najprije va�io zavjet �utnje.Tensing je kasnije rekao da Vas je on slijediona u�etu na udaljenosti od nepuna dva metra.Je li to toèno?

- Bilo je tako. Kad smo se tada vratili u Kath-mandu, do�lo je do prilièno jakog politièkog pri-tiska, koji je nas potpuno iznenadio. Komunisti,koji su bili tradicionalno veoma moæni u Nepalu,ustrajavali su na tome da je Tensing morao prijemene stiæi na vrh. To bi najbolje dokazalo da su�erpe u najmanju ruku tako dobri kao i zapadnipenjaèi. Bila je to za nas veoma neugodna situa-cija, buduæi da se radilo o uspjehu èitave ekipe. Izato smo se bili dogovorili da govorimo kakosmo zajedno stigli na vrh.

Nepalci ba� nisu bili suvi�e ljubazni s Vama.Postojao je i jedan prilièno zloèest plakat. Pri-kazivao je planinu, a na njezinom vrhu stojièovjek s nepalskom zastavom. Oèito Tensing...

- Da, a od njega vodi u�e do drugog penjaèakoji je le�ao na strmini potrbu�ke i nemoæno ru-kama i nogama mlatarao po zraku. A to sam mo-rao biti ja. Mene je to najprije zabavljalo, ali mije to poslije veæ poèelo iæi na �ivce.

A pobjednièki zanos zatim krenuo po èi-tavom svijetu.

- U Sidneyu me je doèekalo mno�tvo ljudi, ameðu njima je bilo najvi�e histeriènih �ena, no jana to nisam reagirao. Bio sam tada jo� uvijek ipakzaljubljen u svoju prvu �enu Louise Mary Rose.Nakon povratka s Everesta zaprosio sam je i onaje prihvatila moju ponudu.

Zaèas ste postali svjetski poznata liènost,no je li Vas taj uspjeh promijenio?

Tensing Norgay 1953. na vrhu svijeta

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 256

- U to sam se vrijeme mo�da svega toga pri-hvaæao malo naivno. Prijami, dr�avni banketi bilisu po èitavom svijetu. Hranio sam se mnogo dim-ljenim lososom i opijao �ampanjcem, a ujutro seèesto budio u mamurluku. Sve me je to zabavljalo.

Vama je kraljica Elizabeta II odmah dalaplemiæku titulu, ali kad èovjek èita Va�e me-moare stjeèe dojam da biste tu titulu »vite�kogzapovjednika britanske imperije« (Knight Com-mander of the British Empire, KBE) najradijebili odbili.

- Kad nam je putem s Everesta u Kathmanduglasnik donio pismo koje je bilo naslovljeno naKBE Edmund Hillary, pomislio sam da se radi o�ali, pa bi bilo nekulturno da se to pismo vrati.Prva mi je pomisao bila da najprije moram kupitinovo radno odijelo. U Novom sam Zelandu, naime,�ivio vrlo jednostavno, bio sam pèelar i po èitavdan trèkarao ulicama u radnom kombinezonu.

Jeste li s Tensingom, koji je umro 1986. go-dine u dobi od 72 godine, bili prijatelj?

- Najprije smo se po�tivali kao pouzdani part-neri iz Himalaja. Kada sam osamdesetih godinabio novozelandski veleposlanik u Indiji, èesto smose viðali i tako smo se zbli�ili.

Zar ne bi bilo mudro da je kraljica Eliza-beta i Tensinga unaprijedila u plemiæki stale�?

- Bio bih to pozdravio, abio sam razoèaran �to i onnije bio jednako poèa�æen kaoi ja. Englezi su se izgovaralitime �to Indija ne prihvaæatuðe titule. Znao sam da tonije toèno.

Everest ste podnijeli bezozljeda. Sedam i pol godinaposlije, kad ste u zimi 1960-61. bili na 8463 metra viso-kom Makaluu, dobili steedem mozga i upalu pluæa.Tada ste zamalo umrli.

- Bilo je gusto. Imao samveæe te�koæe, iako je Makalunekoliko stotina metara ni�i.Bilo je dosta trenutaka kadame je doista bilo strah. A znam

da je strah veoma poticajan faktor. I vrlo je zna-èajno da preraste� samoga sebe ako ga uspije�svladati.

Danas se vi�e ne smatra najveæim izazo-vom stiæi na vrh Everesta nego pomoæu bu-dala�tina stiæi u Guinessovu knjigu rekorda.To su veæ uèinili prvi snowborderi, prvi para-glideri, prvi skija�i.

- Sve mi to izgleda previ�e glupo. Veæina tihljudi nisu srcem planinari. �ele samo pobuditipa�nju, i to je ono �to se promijenilo. Mi smo dalisve od sebe da bismo kao planinari do�ivjeli osje-æaj dubokog zadovoljstva - samo mi sami.

Veæ niz godina mo�e se za desetak tisuæadolara dignuti nekoga na vrh i zatim ga opetspustiti s njega. �to mislite o komercijalizacijivrhova?

- To nije alpinizam kako sam ga ja do�ivlja-vao. Ti ljudi imaju na raspolaganju tisuæe metarafiksirane u�adi, a preko ledenjaèkih pukotina po-lo�ene su aluminijske ljestve. Osim toga hodajupo tragu svojih vodièa. Nema tu vi�e nikakvog pi-onirskog rada, ni�ta od toga.

Va� sin Peter bio je 1990. godine 318. poredu èovjek na vrhu Everesta, 37 godina po-slije Vas. Jeste li bili iznenaðeni kad Vas je oba-vijestio o tom svom uspjehu?

Sir Edmound Hillary na proslavi 50. obljetnice uspona foto: Darko Berljak

9, 2003 257

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 257

258 9, 2003

- Bio je to lijep trenutak. U mojoj je radnojsobi zazvonio telefon, bio je to Peter. Stajao jena vrhu pored radijske veze, spojio ga je bazni lo-gor preko satelitskog telefona. Opisao mi je kakoje za nj bio velik izazov savladati onaj te�ki strmidio tik pod vrhom, koji se danas naziva »Hillary-jeva stepenica«. A zatim je rekao kako je ponosanna èinjenicu da je upravo njegov otac bio prvièovjek na tom vrhu.

Jeste li sina odgovarali da ne ide Va�imstopama? Uostalom, on nije imao nikakve�anse da se rije�i Va�e sjene.

- Nikada ga nisam poku�ao odvratiti od togada postane odlièan alpinist. I osim toga je uspje-�an na dva podruèja: kao alpinist i kao vlasnik po-duzeæa za avanturistièka putovanja. Moje se sjenerije�io davno, na kraju krajeva bio je na Everestuvi�e puta nego ja. Godine 2002. se s Tashijem,unukom Tensinga Norgaya, drugi put popeo gore.

Va� je sin kao i Vi na vrh do�ao s bocomkisika. Neki alpinisti poput Tirolca Hansa Kam-merländera smatraju da je uspon na osamti-suænjake pomoæu takvih sprava isto kao vo�-nja Tour de Francea na motoru. Baca li to nekusjenku na Va� uspjeh?

- Ne osjeæam nikakvu krivnju �to smo se navrh popeli uz pomoæ kisika u boci. Uvijek sambio uvjeren da æe Everest jednom biti svladan bezupotrebe boce s kisikom. Dvadesetpet godinaposlije, 1978., to je uspjelo Reinholdu Messnerui Austrijancu Petru Habeleru. Ako pogledam una-trag, uvjeren sam da smo to mogli i nas dvojica.U noæi pred usponom na vrh uzeli smo prije spa-vanja na velikoj visini vrlo malo kisika, a na sa-mom vrhu punih èetvrt sata gotovo ni�ta. No, topitanje u tom trenutku nije igralo nikakvu ulogu- radilo se samo o vrhu.

Rasprava o kisiku je zapravo ideolo�keprirode. Postoje li osvajaèi Everesta prvog idrugog ranga?

- Ne. Tko se popne na vrh, napravio je velikpodvig bez obzira je li se uspeo s bocom kisika ilibez nje. A ja se divim tom nizu od pribli�no sto-tinu penjaèa, kojima je to uspjelo bez te pomoæi.No, veæina koja stigne na vrh s bocama ne bi bez

njih imala nikakve �anse. Za to je potrebna fizio-logija kakvu posjeduju samo rijetki.

Èesto se turizam na podruèju Everesta op-tu�uje za oneèi�æenje okoli�a. Vi ste sami za-èetnik njegovog razmaha, po�to ste godine 1964.u Lukli, ulaznim vrstima za Everest, izgradiliaerodrom, na koji je poslije sletjelo vi�e dese-taka tisuæa turista koji su i�li na trekking. Jesteli to po�alili?

- Poletnu stazu sagradili smo radi dopremematerijala za gradnju jedne bolnice. Mo�da smobili tada naivni, po�to nismo raèunali na te poslje-dice. No, turizam je �erpama donio i gospodarskinapredak. Poku�avam im pomoæi jer sam im za-hvalan. Bez njih nikako ne bi bio moguæ mojuspjeh na Everestu.

Najbolji iz alpinistièkih generacija poslijeVas zakljuèivali su lako sponzorske ugovore tese obogatili poput Reinholda Messnera. Je lito uspjelo i Vama?

- Ne, ali meni je uvijek i�lo dobro. Kupio samlijepu kuæu na dobrome mjestu i mogao sammnogo putovati po svijetu. Zadovoljan sam. Kadbih opet bio mlad, putovao bih na Antarktiku.Tamo postoje vrhovi na koje jo� nije stupio nijedan èovjek.

Godine 1958., dakle 46 godina poslijeAmundsena i Scotta, bili ste treæi èovjek naju�nom polu i prvi koji je tamo stigao na trak-toru. �to je na Vas uèinilo veæi dojam: �irinaAntarktike ili visina Himalaja?

- Ne mo�e se to usporeðivati. Prije svega jeto moj odnos prema �erpama. Na Antarktiku, tose zna, tako ne�to nije moguæe.

Jo� uvijek mnogo putujete, èini se da Vamstarost pri tome ne smeta. Jeste usprkos tomerazmi�ljali da budete pokopani na Everestu?

- Da, no meni je Novi Zeland uvijek bila prvaljubav. Htio bih da me spale, a moj pepeo razasputamo gdje se u mjesecu veljaèi jedrilièari bore zaKup Amerike: ovdje u Aucklandu, u zaljevu Hau-raki, toèno pred vratima moje kuæe.

Iz njemaèkog tjednika »Der Spiegel«(br. 18, 28. 4. 2003.) preveli

Branislav Æelap i Lota Arh Lipovac

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 258

9, 2003 259

Dobro je s drugima dijeliti radosti, spoznaje,istine, ideje. Obogaæuje i jednu i drugu stranu.Mo�da ovaj moj opis izleta pomogne nekome uplaniranju svojeg putovanja, vikenda, izleta, ma-turalne ekskurzije i sliènog.

Sretna sam �to u �koli u kojoj radim ljudiimaju srce i osjeæaj za prirodu, posebno za plani-ne, pa im stoga ja sa svojom ljubavlju i zanese-no�æu planinama i ne izgledam tako luckasto ineobièno kako bih nekom drugom u nekoj dru-goj sredini izgledala.

Kako me dobro razumiju, volim im i �elimprenijeti svoje radosti i udivljenja. Rezultat togasu veæ mnoga zajednièka jednodnevna, a od lanii trodnevna putovanja. Mnogi su kroz to vrijemenabavili pravu opremu, opskrbili vlastitu biblio-teku planinarskom literaturom, ali, �to je najva�-nije, i postali uistinu pravi planinari.

Dakle, kad se nastavna godina pri-makne svom svr�etku, kad uèenicipojaèano �ivnu, roditelji se vi�e negoinaèe uskome�aju i vrte oko �kole, ana�i poslovi postaju sve raznolikiji,bogatiji, èesto i jako, jako zahtjevni,dobro je malo razbistriti glavu, upo-kojiti du�u, smiriti srce! (P. Bosmans);za to vam je, vjerujte mi, najboljeotiæi u planine.

Ove smo godine dogovorili zan-imljiv izlet »U planine, na more,otoke i kopno«. Marljivo smo, kole-ga Zoran i ja, osmi�ljavali i razraði-vali plan, èuvajuæi poneko iznena-ðenje kao tajnu, kako bi izlet bio �tozanimljiviji i neobièniji.

S PLANINE

Prvi je dan bio rezerviran za planinu. Veæprije podne 1. svibnja sti�emo na Platak. Toplinudana koja se veæ dobrano osjeæala, donekle suubla�ile sjene drveæa, koje ipak jo� ne bija�e toli-ko zeleno i razlistano kao �ume na�ih zagorskihbregova. Neke je malo iznenadio smje�taj u pla-ninarskom domu, no valja nauèiti boraviti i tamogdje nema komfora i rasko�i kao u hotelima.

Vrlo brzo skupismo se na terasi i krenusmona Snje�nik. Dok sam im u autobusu govorila okraju koji posjeæujemo, spomenuh da je Snje�nikdobio ime, najvjerojatnije, i zbog snjegova koji sevrlo dugo zadr�avaju na ovim prostorima. Napo-menuh da bismo i danas mogli jo� koraèati snje�-nim stazama. Jesu li mi tada posve vjerovali ni-sam znala, no kad smo zapoèeli svoj hod plani-

S MORA, KRAJA I PLANINA

prof. MIRA �INCEK, Vara�din

K A K O P L A N I N A R S T V O P R I B L I � I T I M L A D I M A

Na vrhu Snje�nika (1506 m)

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 259

260 9, 2003

nom i ubrzo nai�li na prave snje�ne prostore, i oninajsumnjièaviji povjerovali su u sve �to sam oplanini govorila.

Odluèih da na vrh krenemo grebenom, a dase vratimo kroz Grlo. Uskoro se stvorila kolonaonih koji su uistinu namjeravali na vrh. Ugodnome iznenadilo da je od èetrdeset jednog putnika izautobusa èak trideset i dvoje krenulo i stiglo navrh. Svakim novim korakom do mene su stizalanova pitanja, ali i udivljenja onim �to se otvaralopogledu i srcu.

Volim Snje�nik i Risnjak i radovalo me vi-djeti da i moji prijatelji i kolege u�ivaju u svemutome gotovo jednako kao ja. Posebno su dragabila djeca. Vidim u njima buduæe èuvare prirodei prave planinare, jer veæina njih redovito sudje-luje na svakom �kolskom izletu, a mali Marko,sada prva�iæ, s nama radosno planinari od svojeèetvrte godine. Dugo smo se zadr�ali na samomvrhu. Le�ati ili sjediti u travi, razgovarati ili �ut-jeti, gledati oèima i upijati srcem bilo je sve �tosmo tog trenutka htjeli i èinili. Èaj, ruèak iz naprt-njaèe i odmor u ugodnom prostoru kuæe podvrhom upotpunio je planinarski do�ivljaj dana, arazgovor s planinarkom koja je, dolazeæi s Gu-slice, do�ivjela bliski susret s medvjedom i otome prièala, prizvao nam je u svijest da jesmo ubajkovitom, ali i stvarnom svijetu koji plijeni lje-potama i tra�i oprez.

Spust prema Platku, gotovo skijanje bez skijakroz snje�ne nanose, upotpunjuje do�ivljaj èu-desne planine. Veèera u domu na Platku, noæna�etnja do doma »Su�ak« i nebo naèièkano roje-vima zvijezda. A onda poèinak i san dana na-stavljen u noæ.

S MORA

Iza leða prelijepog Snje�nika, u dubini mo-rem plutaju otoci. Sti�emo mostom u srce zele-nog Krka. Prvo nam je odredi�te Ko�ljun, zelenibiser u plavoj svili, otoèiæ èija pro�lost se�e jo� upretkr�æansko doba, a sada�njost skladno grli,èuva i �ivi sva minula ljeta, sanja, moli i gradibuduænost. Simpatièna, topla i razdragana do-brodo�lica sveæenika franjevca pozdravlja naskao znance, drage prijatelje i vodi kroz ove pro-

store mira i molitve, kroz riznicu kulturnog bo-gatstva i nacionalnog �ivota otoka Krka i okolice.Èini se da je tu vrijeme stalo, a ipak, osjeæamo,prebrzo leti. Veæ udaraju o maleni mol valovibrodiæa �to dolazi po nas.

Jo� jednom prolazimo zelenim hladom aro-matiènog vrta i skrovitim stazicama. U zagrljajuzelenila maju�na kapelica sv. Jerusolima iz 16. st.s postajama Kri�nog puta, malo dalje klupica zaodmor kraj kri�a. Samo miris mnogovrsnograslinja, pjev ptica i zuj pèela. Tu bi vrijedilo os-tati ili barem vraæati se, dolaziti.

Ba�ka, jednim okom zagledana u plavetnilomora, drugim u sive visine stijena �to je grle.Tamo meðu njima je i vrh Obzova (569 m). O,kako bih rado do njega. Ostaje za neke drugesnove, planove, �elje.

Nakon ruèka kupanje i odmor. Sunce blije�tikamenjem ru�evina benediktinskog samostana.Prestra�eni mnogim korakom mali gu�teri zamièuu pukotine, da bi se, kad prostor zaogrne drevnimir, vratili toplini. Mi bje�imo suncu u hlad cr-kvice sv. Lucije u Jurandvoru. Ponovno vrijemestoji. Slu�amo o pro�losti Hrvata, s po�tovanjemi ponosom dodirujuæi glagoljski natpis na Ba�-èanskoj ploèi. A onda Vrbnik nad morem. Jo�jednom uranjamo u pro�lost prolazeæi ulièicamaovoga gradiæa na stijeni. Sunce zamaèe svoju va-trenu grivu hladeæi se svje�inom mora, a mi sotoka sti�emo na kopno. Crikvenica. Hotel i ko-naèno - topla voda!

Ba�èanska ploèa u Jurandvoru na Krku

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 260

9, 2003 261

S KRAJA

Rano jutro u Crikvenici. I galebovi jo� spa-vaju. U�urbano napu�tamo grad, èeka nas Uèka,gorostasna planina Istre. Na� cilj je vrh Vojak.Planinarenje zapoèinjemo na Poklonu. Mjesto jeto s kojeg se kao na dlanu pru�a pogled na Hrvat-sko primorje, a pogotovo na Rijeku i Trsat. Ime jevjerojatno dobilo znakovito jer upravo tu bi ho-doèasnici, koji su iz unutra�njosti hodoèastiliMajci Bo�joj na Trsat, ugledali u daljini svoj cilji poklonili mu se.

Jutro u �umi sasvim drugaèijoj od one �to nasje grlila putem na Snje�nik. Ova sada, razlistanaje i sunce kroz nju prosijava zelenkastom svjet-lo�æu. Rosa blista na mekim listiæima i vlatimatrave. Osjeæa se, bit æe vruæ dan, a s njim i izma-glica na vrhu. Ne �urimo, razmjenjujemo dojmo-ve, razgovaramo ili se tek radosno pogledavamo

i s odobravanjem kimnemo glavom. Vidim da jesadr�aj putovanja dobro odabran i to me raduje.

Vidljivost s vrha je dobra. S kamene kule -vidikovca visokog 10 metara, izgraðenog jo�1911. godine, pogled obuhvaæa s jedne strane ze-lenu unutra�nju Istru, a s druge gradove na obalidotaknute morem. Lijepo je, gotovo bajkovito.

Put zavr�avamo u Opatiji bajnoj, uz sladoledi kavu sla�uæi poput �arenih latica slièice s puto-vanja u prekrasan cvijet.

Veæ za dan dva na ekranu kompjutora u �kol-skoj zbornici fotografije nas vraæaju na nezabo-ravne detalje izleta i sve se èe�æe èuje pitanje:»�to imate u planu za iduæi put?« O, kako volimtakva pitanja! Umjesto odgovora smje�kam se,bit æe veæ ne�to, ideja ne manjka, va�no da suputnici raspolo�eni i da im je priroda u srcu.

POKLEÈKI BARUNI

VLADIMIR JAGARIÆ, Zagreb

� U M B E R A È K A L E G E N D A

Od Milenijskog kri�a u Stojdragi do sela Po-kleka ima cestom prema zapadu oko 4 km. U ovomstarom �umberaèkom selu uz samu slovenskugranicu i nedaleko od brda Kunjaèevca nekada jebila gostionica i �ivjelo je preko stotinu �itelja, adanas ih ima tridesetak (od roda Pokleèki samo jejedan stanovnik). Kroz selo prolazi »Samoborskiscoutski put«, a poznatije je po vikenda�kom na-selju na obli�njem zaravanku brda�ca Mrzljaka ipo legendi o pokleèkim barunima, osebujnoj prièibliskoj ma�ti.

U vrijeme kad su Turci pripremali ratni po-hod na Austriju, carica Marija Terezija objavi pocijeloj svojoj kraljevini proglas: »Onaj tko u car-

ski dvor, u Beè, donese sultanovu glavu dobit æetovar zlata«. To su doèula tri �umberaèka junaka,tri uskoka: Deli�imunoviæ, Gvozdanoviæ i Po-kleèki, te odluèi�e poku�ati sreæu. Obuko�e se utursku odjeæu, a kako su u ratu nauèili turski jeziknije im se bilo te�ko pomije�ati s turskom voj-skom. Dok su dva junaka stra�arila, Pokleèki seu�ulja u sultanov �ator i jednim zamahom maèaodsjeèe sultanovu glavu. Strpav�i glavu u vreæujunaci noæu pobjegnu preko granice i upute seprema Beèu. Do�av�i u carski dvor istresu izvreæe pred caricu sultanovu glavu. Ali, carica imnije povjerovala da je to sultanova glava i tu�nijunaci odo�e svojim kuæama. Tek kada se kra-

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 261

ljevinom proèuo glas da je sultan iznenada umro,a njegova se vojska razbje�ala i da je Beè spa�en,carica sva sretna pozove tri junaka u svoj dvor,te im reèe: »Dobro ste obavili posao. �to �elite zanagradu, zemlju ili tovar zlata«. Oni jednoglasnoodgovore: »Hoæemo zemlju!« »E kad ste tako po-�teni« - veli carica - »evo vam zemlje i titula ba-runa«. Tako su Pokleèki i njegovi prijatelji po-stali baruni i vlasnici zemlje koja se prostirala napodruèju Ljubljane, Karlovca i Jaske.

Po povratku u svoje selo, otada zvano Po-klek, Pokleèki sagradi dvor u kojem je sretno�ivio s dvije kæeri, dok su drugi iz roda Pokleèkihoti�li u Ameriku. Kad je stari barun umro, kæerke-barunice presele se u Jasku gdje sagrade dvor icrkvu. Bilo je to vrijeme kad je ovim krajevimaharala kuga. Bojeæi se da i njih ne zahvati opakabolest i ne �eleæi biti zakopane na obiènom gro-blju, barunice se dado�e �ive zakopati u toranjcrkve. Prije toga napisahu oporuku po kojoj svanjihova zemlja poslije njihove smrti treba pripastipokleèkim barunima koji su oti�li u Ameriku,naravno, ako se ikada vrate. I vratili su se! No, kadasu uz pomoæ �upnika iz tornja izvadili barunièine

kosti, potra�ili su i oporuku, ali je nisu na�li. A kako nisu imali carsku povelju, jer je izgorjelau po�aru, a nije bilo ni oporuke, nisu mogli do-kazati svoje pravo na barunsku titulu i na zemlju.A pokleèke zemlje bilo je toliko da je tri pluga udva dana ne bi mogla izorati.

Bez obzira na legendu, povijesni dokumentisvjedoèe da su uskoci Deli�imunoviæ, Gvozda-noviæ i Pokleèki uistinu stekli plemstvo zbog hra-brosti u borbi s Turcima. Saèuvana je jedna pove-lja iz 17. stoljeæa kod obitelji Franje Korena Deli-�imunoviæa u Petrièkom Selu. Na povelji, perga-mentu s peèatom, pi�e na latinskom i njemaèkomjeziku da je car Leopold podario husarskom kape-tanu Kristoforu Deli�imunoviæu plemstvo za ju-na�tvo u ratu s Turcima. Planinari koji prolazekroz Petrièko Selo na turi Jeèmi�te - Rajska vrata- Vodice - So�ice mogu svratiti (uz prethodnu na-javu na tel. 01/62-77-100) obitelji Deli�imunoviæ(kuæa br. 21) i pogledati izvornu �umberaèku po-velju koju s ponosom ne èuva samo ova obitelj,veæ cijelo selo.

262 9, 2003

Carica Marija Terezija,ulje na platnu Johannesa Gabriela

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 262

9, 2003 263

Ovoga me puta put vodio Posavinom, pa uPo�e�ku kotlinu i dalje sve do Papuka. Uljuljanau prve znakove pomalo oblaènog jutra kroz pro-zorsko staklo vlaka sneno promatram uzoranenjive i polja �utih cvjetova uljane repice i netomstasale p�enice.

To zeleno i �uto more vraæa mi u misli veæzaboravljeno sjeæanje na moj prvi davni susret sPosavinom i nepreglednim �itnim poljima èiji suse puni klasovi lelujali na povjetarcu, ali me pod-sjetilo i na ne tako davni tu�ni susret s poljimamojih sjeæanja dok su jo� bila neobrana i zabo-ravljena. Èudno, i tada me je put odveo na Papuk.I èudno kakve sve slike izviru iz pomno skrivenihdubina zaborava pri pogledu na zrno p�enice.

Lagana jutarnja �etnja idealan je naèin tro�e-nja vremena u èekanju lokalnog vlaka. Dugaèkimbatrinskim sokakom izmjenjujem korake i èudimse naizmjeniènoj ljepoti starih kuæa i modernihoblika. Na imanjima pomno skrivenim od pogle-da tek se poèelo buditi jutro. Iz nekog dvori�ta za-puæpurlièe pura, a iz drugog zarokæe kakvo prase.Rasko�ni jorgovani i procvale jabuke mirisommame pèelice zujalice na jutarnju igru. Automo-bili, traktori i biciklisti bez �urbe izmjenjuju svo-ja mjesta na cesti, uzbuðeni �kolarci uz �amorlove mjesta u autobusu koji æe ih povesti na prvo-svibanjski izlet, a neka �ena s prozora doziva pro-laznike na trenutak razgovora.

I ne primjetiv�i kada, stigoh do kralja Tomis-lava koji na svom trgu u Novoj Kapeli bezbri�nou�iva u sjeni vreme�nih javora. S pogledom nabaroknu crkvu svete Marije i ogradu s kapelama.Prikradoh se jednoj i vidjeh da je to grob sveæe-

nika koji je umro mlad, a spomen su mu podigli»ucviljena majka i preostala braæa«. Crkva je otvo-rena, a kroz vrata kri�ajuæi se izlazi starica sva ucrnom, suknje naborane gustim naborima, a ma-rame svezane onako kako to znaju svezati samoovda�nje �ene. Prozorski vitraji prigu�uju danjusvjetlost, oltar se uzdi�e ponosan i star, ali mojupozornost privlaèe sv. Ivan Nepomuk, sv. Antun,sv. Franjo i Marija ukusno poredani u manjemoltaru. I posebno sv. Leopold Mandiæ, koji se ne

PO PO�E�KOM KRAJU

JASNA �AGAR, Sesvete

� E T N J A P A P U K O M

Velièki grad foto: Jasna �agar

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 263

264 9, 2003

susreæe ba� èesto u na�im crkvama. Zavirujemnaravno i na groblje s tro�nim, gotovo zaborav-ljenim kri�evima na poèetku i modernima premakapelici, a onda me vrijeme poèinje tjerati silo-vito natrag.

Na putu ka Velikoj, pogledu mi se isprijeèiozec, jastreb ili kakav fazan, tek toliko da ne zadri-jemam na suncu koje je poèelo provirivati iz ras-padajuæih oblaka. Poku�avah odgonetnuti koji jeod zelenih bre�uljaka, �to su mi se rasprostrli predpogledom, upravo onaj, koji ja �elim pohoditi, aonda sve jednostavno prepustih trenutku.

Pod razgranatim kro�njama kestena zausta-vih prolaznika i upitah ga za crkvu. Dok sam po-gledom slijedila njegovu ruku, on mi je obja�-njavao:

- Crkva Vam je, vi�te tamo, ispod Turskoggrada. Odavde ima jedno tri i po kilometra.

Slika plavog neba i zelenih bre�uljaka za-bljesnula mi je pred oèima.

- A ono tamo je Lapjak?! - uzbuðeno upitah.

Nasmijao se i potvrdio. Nemirnoj i poletnojni ta tri i pol kilometra nisu predstavljala te�koæu,unatoè vruæini i sparini koje su veæ pokazalesvoju moæ. Da�ak svje�ine pru�a mi neumornarjeèica Velièanka, èiji me klo, klo, klo pratio svedo crkve. Netom prije drvena me ploèa upozo-rava da ulazim u Park prirode Papuk.

�upna crkva svetog Augustina nije mi su-ðena. Dvori�te je zatvoreno pa je ni ovoga putanisam uspjela razgledati. Franjevaèki samostan imuzej moraju prièekati drugu priliku. Na samomje raskri�ju oglasna ploèa PD-a »Mali�èak« splanom izleta tog dru�tva. Potiho se nasmijah inastavih uz klokot Duboèanke do termalnog ku-pali�ta. Ba� je zanimljiv taj tok Duboèanke iz-meðu ceste i dvori�ta, ba� kao da je uhvaæena uklopku i obuzdana da okreæe ukrasni mlin i na-paja �edne vrtove. Bazeni su jo� prazni, ali seneki �amor osjeæa oko njih. I planinarski dom napadini Toplièke glave prazan je i pust. Ba� tu�no,jer sve izgleda �umovito, zeleno i romantièno.Samo nedostaju ljudi da ovoj naslikanoj sliciudahnu trunak �ivota.

Skrenuh lijevo u �umu. Prvo stubama, a po-tom o�trim usponom lomih planinu, a i ona po-

malo mene. A jo� joj poma�e i sparina, koja mekupa u mom vlastitom znoju. Svakog trenutka za-�u�ti li�æe pod no�icama maju�nog gu�tera, a iponeka ptica oglasi da je tu.

I dok se tako uzajamno lomismo Papuk i ja,ni ne primjetih kako i kada stigoh na Velièki starigrad. Ili Turski grad. »Sagraðen je u 13. stoljeæui za�tiæeni je spomenik kulture nulte kategorije. U15. stoljeæu gospodari su mu bili vlastelini Veli-èki i njihovi roðaci Bekefi te plemiæi �tiviæi, anakon dolaska Turaka postaje vojnièka postaja.Utvrda ima peterokutni tlocrt koji se sastoji odbraniè kule sa sjeverne strane i dvori�ta s ju�nestrane. Imala je èetiri kata, �to se vidi iz polo�ajadrvenih greda u zidu, od kojih su dva bila zastanovanje (kamin), a posljednji je slu�io za obra-nu.« Poslije Turaka ostala je ru�evina s ostacimakule i tragovima kamina.

Iza leða su mi se prostrle Velika i Po�e�kakotlina, ali sunce me tjera natrag u �umu. Nadalasam se da se planina i ja vi�e neæemo lomiti poovoj vruæini, ali mi se �elja nije ispunila. Lomimse ja, ali se lomi i kamenje u kamenolomu u èijije ograðeni prostor zbog opasnosti zabranjen ulaz.Ploèe mi prièaju o biljkama koje krase planinu,ali i o stijenama od kojih je sazdana.

Tauberove stijene neki nazivaju slikovitima,ali meni izgledaju samo neljubazno. Sla�em se daje pogled èaroban, ali ja ga ne vidim, jer svimraspolo�ivim dijelovima tijela svladavam stijenje- korak po korak. E moj Lapjaèe, ipak si moj!Zna� i sam kako se ka�e: vje�t goru lomi, a ne-vje�tog gora.

Po povratku okrenuh se i bacih pogled na sti-jene. Sad bih mogla reæi da su doista slikovite.Glavno da mi gledaju leða.

Vrijeme prolazi, a vlak ne èeka - èak ni one,koji zbog njeg� jure niz planinu. Sad bi bilo su-per buænuti se u bazen koji je veæ bio pun vode iu kojem se brèkao jedan kupaè, a èuvala su ga trispasitelja.

Nakon svega te�ko je bilo oèi dr�ati otvore-nima. Pospano promatrah stada koza i ovaca kakobezbri�no pasu na okolnim livadama.

S odlaskom dana i ja bezbri�no utonuh u san.

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 264

Nakon �est tjedana teorije i prakse 12 odva�-nih �kolaraca uspje�no je zavr�ilo speleolo�ku�kolu HPD »�eljeznièar« i steklo naziv speleo-lo�kog pripravnika. Koliko je tko pripravan zapustolovine koje vrebaju iza ugla u tom prediv-nom svijetu podzemlja jo� æe se vidjeti, ali prièao �kolarcima svakako je zanimljiva.

Sve je poèelo kada je 12 ljudi odluèilo da bibilo vrijedno vidjeti sve ono neobièno �to nammo�e pokazati Majka Priroda, a nalazi se samo

malkice skriveno ispod povr�ine po kojoj hodamo.Upisali smo se u �kolu i na�e putovanje je zapo-èelo. �kola je zami�ljena tako da se na predava-nju teoretski obraðuje sve ono �to se taj vikendvje�ba u prirodi. Najva�nija je zainteresiranost itada ni�ta nije nemoguæe. Vjerujte mi.

Na� prvi susret s tajnama vjeènog mraka ineèujnim prièama stalaktita i stalagmita odigrao

SPELEOLO�KA �KOLA

IVANA BO�AK, Zagreb

D O � I V L J A J I J E D N E P O L A Z N I C E

Ivana Bo�ak prvi put na u�etu (Gorsko zrcalo)foto: Vlado Bo�iæ

9, 2003 265

�kolarci u Tihom rovu jame Mandelajefoto: Vlado Bo�iæ

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 265

266 9, 2003

U jami Mandelajifoto: Vlado Bo�iæ

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 266

9, 2003 267

se u Veternici. U poèetku je bilo malo zastra�u-juæe, ali nakon nekog vremena shvatili smo da inije tako te�ko. Ramzesovo �etali�te, Majmunskiprolaz i Pakao samo su neki od dijelova Veterniceu kojima smo se osjeæali kao glavni glumci filmao Spidermanu. Bilo je zanimljivo promatrati kakoæe koja »pametna glavica« proæi detalj, i to jeustvari bilo to - snaði se kako zna� i umije� (na-ravno, uz malu pomoæ instruktora te tu i tamokoje guranje).

Nakon podzemnog mraka sljedeæi nas jeteren vodio na stijenu - Gorsko zrcalo na Med-vednici. Tu smo se po prvi put susreli sa speleo-lo�kom opremom, raznim tehnikama spu�tanja ipenjanja uz stijenu te brdom èvorova. Neki su sesusreli i sa svojim strahom od visine. Drugi supak tek otkrili da se boje. Svatko na svoj naèin, uborbi protiv straha i prelaska preko ruba stijene,svi smo vi�e-manje te tehnike nekako i pohvatali.Ali èvorovi - to je veæ za neke bio problem.

Borbu s èvorovima nastavili smo sljedeæivikend na O�trcu. Ako mislite da zato �to smo semuèili s èvorovima smo prestali misliti na visi-nu, varate se. Bilo je èak sluèaja da smo jednu od�kolarki morali nagovarati da siðe sa stijene, gdjese sigurno utaborila vezav�i se za drvo. Ni dandanas ne znamo za�to je to trajalo otprilike satvremena. Postoje tri moguænosti: neopisiv strahod u�eta, prekrasan pogled na brege ili neodoljiv�arm jednog od instruktora. Zakljuèak prepu�tamvama. Ovo je bio na� prvi dvodnevni izlet i izvrs-na prilika da se bolje upoznamo. Uz mno�tvospeleolo�kih crtica iskusnijih speleologa i dobrodru�tvo ni�ta nas nije omelo da probdijemo goto-vo cijelu noæ. Jednu stvar smo zasigurno nauèilitaj vikend - nikada ne palite vatru na peæi kojojje dimnjak zaèepljen. Sporazumijevanje se svedena doba Indijanaca - dimne signale.

Sljedeæa je na redu bila Jopiæeva spilja. Jednaod ljep�ih i iznenaðujuæih. Tu smo naime vje�baliorijentaciju, koja, mora se priznati, i nije ba� i�la.Ali, i to je dio �kole - izgubiti se i osjetiti straho-po�tovanje prema tom velièanstvenom Podzemlju(ali, naravno, i avanture radi).

Tjedan dana poslije put nas je odveo u posjetturistièki ureðenim spiljama Lokvarki i Vrelu tepark-�umi Golubinjak. Svakako zanimljivo i zanas, sada veæ »iskusne« �kolarce piece of cake.

Na kraju prièe èekala nas je Mandelaja - pra-vi ispit te prvi susret s ne�to ozbiljnijom �piljom.Tu se dogodila i jedna mala nezgoda, no nasreæu�kolarka je ipak vrlo uspje�no uspjela izaæi iz�pilje i to vlastitim snagama. Za svaku pohvalu!

Eto, to je bila prièa o �koli. Mnogo novoga.Mnogo zanimljivosti i odu�evljenja ljepotamapodzemlja. Ne�to zbunjenih, neodluènih, prestra-�enih i nespretnih. Ne�to èekanja i mrzovolje. Aliipak najvi�e u�ivanja i otkrivanja novog svijetaskrivenog u tami i ti�ini. Otkrivanja granica unama samima.

Sada kad smo diplomirani speleolo�ki pri-pravnici sve ovisi o nama samima i na�oj �elji danastavimo tu pustolovinu koju smo zapoèeli. Usvakom sluèaju, nezaboravno i neponovljivo is-kustvo koje bih svakako preporuèila svima kojisu spremni za nove izazove i �eljni skrivenih lje-pota Prirode.

Posjet Ledenoj �pilji u Golubinjaku foto: Vlado Bo�iæ

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 267

AALPSKILPSKI MOTIVIMOTIVIfotografije: JADRANKA BUKOVIÆ

NA SLIKAMA:Gore lijevo: Vidik s Laenderblicka (Njemaèka)Lijevo: Alpsko jezeroSredina: Uspon na MangrtGore sredina: Sunce u planiniSredina desno: Pitzberger See Sredina dolje i desno gore: Pitztaler ledenjak (Tirol)Dolje desno: U Julijskim Alpama

268 9, 2003

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 268

9, 2003 269

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 269

270 9, 2003

Odmah moram reæi da ovaj tekst nije takostra�an kao �to govori naslov (Basova ideja), alisve je vodilo k ostvarenju planinarske noæne more.Pa da krenem... hm!

Izlet je poèeo za Zrinku, Basa, Anu, Niko-linu, Marina, Maku, Dinka i mene jo� u petak na-veèer kada smo krenuli iz Karlovca put sela Gla-va�a, odakle poèinje uspon na Dinaru, najvi�uplaninu u Hrvatskoj. Moram napomenuti da jeZrinka bila prvi put na izletu takve vrste i da nijebila upoznata s onim �to je oèekuje kao ni sdru�tvom s kojom æe podijeliti do�ivljaje, �to æese poslije pokazati kao prava avantura iz hororfilmova koju samo ona pro�ivljava i u kojoj jojpoma�u njoj nepoznati i malo�a�avi ljudi.

U petak oko ponoæi stiglismo u Glava�, u kojem smozatekli veæ uspavane èlanoveGSS-a iz Stanice Karlovac.Oni su imali zadatak da osi-guravaju subotnji usponmno�tva planinara koji do-laze autobusom u rano subot-nje jutro iz Karlovca, DugaRese i Ogulina. Na� ih do-lazak nije ba� uznemirio, pasmo se brzo opustili uz klopui razgovor, zaboravljajuæi danetko pored nas spava, svedok nismo èuli iz nekog �a-tora rijeèi nekog djeteta:»Tata, tata, za�to tako prièa-

ju, ja ne mogu spavati!« Brzo smo zavr�ili sopu�tanjem zbog umora i odluèili odspavati kojisat jer se moramo rano ustati i krenuti na pohod.Zrinka je bez pote�koæa zajedno s nama razvuklale�aj ispod oraha (bez obzira �to je Dinko izjavioda od oraha boli glava) i prvi put iskusila spava-nje pod vedrim nebom. Jedino �to nije naviklaspavati s rukama uz tijelo pa je imala cijelu noæruke izvan vreæe, a tako ne�to je zavr�ilo blagimpromrzlinama. Nema veze, bila je sretna �to jenije pojeo neki insekt i �to je pre�ivjela noæ.

Ujutro su do�li svi koji su trebali i mi smokrenuli! Zrinka, Dinko, Maka, Pero i ja bili smozadnja ekipa koja je i�la prema vrhu radi osigura-

ZRINKIN IZLET KOJI SE PRETVORIO

U NOÆNU MORU

�ELJKA JANJANIN, Zagreb

U S P O N N A D I N A R U I O K O N J E G A

Prije uspona na vrh foto: �eljka Janjanin

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 270

9, 2003 271

nja (Pero i Dinko kao GSS). Na poèetku, put vodikroz grmlje i slaba�no drveæe. Prije kretanja nauspon, voða puta (Vito) upozorio je da se nu�daobavlja vrlo oprezno i ne daleko od puta, jer po-stoji moguænost da se netko èuène i zagadi sim-patièno stvorenje koje ide a le�i. Krenulo je sasmijehom i pozitivnom energijom.

Palo je slikanje, naslikavanje, piæe i iæe, sje-denje i odmaranje uz jednu stalnu popratnu sit-nicu, a to su bube. Bube na glavi, bube na majici,bube u kosi, bube u torbi, bube, bube i bube posvuda, ali sve te bube najvi�e su voljele Zrinku.Mahala je rukama, kapom, glavom uz onako �krtosmijeh i povike: »Nije mi ni�, nije mi ni�!«Polako smo se vukli i vukli i putu nikad kraja, asvaka hladovina je bila na�a. Zrinka se sve manjesmije�ila i sve vi�e mahala rukama, uz ru�nepovike da bube samo nju napadaju i pokazivalakiseli osmjeh kada smo je tje�ili da to nije istina.

Nakon nekog vremena, ba� kada se èinilo daæe Zrinka do�ivjeti �ivèani slom i dok je vikala daje baksuz, otkrili smo tajnu njene privlaènosti timslatkim zelenim bubama. Naime, u petak, veèerprije, Zrinka se namirisala nekim finim parfemomdok smo se vozili prema Dinari, i nije nam vje-rovala dok smo se zezali da æe biti svima privlaè-na na tom surovom terenu. Nakon te istine bilaje malo mirnija, ali vi�e nije imala osmjeh na licu(èak ni kiseli).

Tada se veæ punom parom Dinko primiopru�anja pomoæi nesretnoj Zrinki, od utjehe, no-�enja ruksaka, pru�anja ruke i ohrabrivanja. Aliputu i dalje nikada kraja... vruæina, znoj i uzbr-dica nisu ba� poticali na� napredak, i�li smo pola-ko i uvijek imali u vidu kolonu ispred sebe.

Prema vrhu sve je manje i onako rijetke hla-dovine, a kamenje ukra�ava suh krajolik. Popelismo se na jedno brdo, pa na drugo, pa treæe, pasmo ih prestali brojati, a vrhu jo� ni traga. Nakonnekoliko sati penjanja poèeli smo sretati prveplaninare koji su se vraæali s vrha i ohrabrivalinas da imamo jo� samo kojih 40 minuta hoda i toje sve. Popeli smo se na zadnju veliku uzbrdicu skoje po sedlu put nastavlja do vrha. Tu je na�aZrinka na rubu oèaja izjavila da ona vi�e ne �eli nikoraka dalje i da ne ku�i �to to uopæe ima na vrhukada se svi tako muèe i plaze prema gore. Nisamjoj ba� najuspje�nije odgovorila i nije nam palo

na pamet da je dalje nagovaramo. Odluèila samostati s njom (ipak je ona moja prijateljica i jasam je povela na izlet) da joj pravim dru�tvo.

Sjedile smo i odmarale se dok je ostatakdru�tva oti�ao na vrh. Za to vrijeme poèeli su seskupljati crni oblaci i nadvijati se nad nama. Ve-æina planinara vraæala se s vrha i prolazila porednas, uz negodovanje i zezanje �to smo odustaletako blizu vrha. Nije pomoglo ni ono: »Kada jeptici u lo�oj formi drug, tada ni ona ne leti na jug«.

To sam pre�vakala i nastavila èekati s ranje-nim drugom ostatak ekipe. Brzo su se vratili ipovratak je poèeo. Dinko je (ne kao GSS) odmahpreuzeo Zrinku, a nas par se br�im hodom popri-lièno udaljilo od njih jureæi nizbrdo. Vrijeme sesve vi�e mrgodilo, a oblaci su ispu�tali prijeteæezvukove. Na�la sam se u dru�tvu Pere i, uz razgovoro nezgodama u planinama, brzo smo se spu�tali.

Zrinka na Dinari foto: �eljka Janjanin

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 271

272 9, 2003

Poèela je padati ki�a, ni�ta stra�no, jo� je svepod kontrolom i svi su se spu�tali malo br�e.Uspjeli smo jo� uslikati predivan pogled na ki�nudolinu, dok nas je grmljavina upozorila da po�u-rimo. Shvatili smo to ozbiljno i pojurili nizbrdo.Jakne su bile na nama, spremne na ki�u i vjetar.Pero je rekao da ja nastavim prema dolje, a on se(kao GSS) okretao i pogledavao kakvo je stanjes drugima. Meni nije bilo do bje�anja, jer nisambila iscrpljena ni umorna, nego me brinulo kakoæe Zrinka sve to podnijeti. Pogled na Dinka kakoneumorno brine za Zrinku dajuæi joj svoju jaknui flis, ohrabrivao me jer sam znala da je u dobrimrukama.

Krenula sam naprijed i nakon nekoliko za-voja dostignem starijeg planinara koji se vukaoumornim koracima. Pitala sam ga je li sve u redu,a odgovor je bio »Dobro je, dobro!« Iza mene jebio Pero koji mu postavi isto pitanje; odgovor jedobio nespretnim posrtanjem nesretnog gospo-dina.

U trenutku je postalo jasno da se vi�e ne smi-jemo odvajati od njega. �to je ki�a vi�e padala,to je èovjek vi�e posrtao i vi�e smo ga hvatali.Izvadila sam astrofoliju iz ruksaka i nakon mi-nutu poèela je tuèa. Pero je vikao da se sklonimoispod nekih grana i u taj tren smo se na�li ispod

nekog drvca kako vuèemo iscrpljenog planinarada se skloni ispod folije. Stisnuti ispod folije osje-æali smo kako nas tuèa lupa po nogama i svimdrugim neza�tiæenim dijelovima tijela. Moje ci-pele su se pretvorile u dvije mekane spu�ve kojesu vjerojatno upile cijeli potok vode �to se slije-vao po na�oj stazi. Za to vrijeme na�a avanturis-tica Zrinka �urno je silazila uz pratnju Dinka kojijoj je udijelio sve svoje krpe i ostao gologlav paje dobio dobrih batina od nemilog vremena! Tonije bilo sve, jer je Zrinka uporno tra�ila odgovorna pitanje kolika je �ansa da ih udari grom. Dinkoje ostao izdr�ljiv do kraja i odluèio po prvi putalagati �enskom stvorenju. Potvrdio je da su gro-movi na vrhu planine prièe za malu djecu i da senema razloga brinuti! Zrinka se malo opustila pase veæom spretno�æu poèela spu�tati niz planinui u tom trenutku, uz vi�e akrobatskih padova,izgubila d�on svoje cipelice, koji je Dinko pro-na�ao i saèuvao.

A za to vrijeme, na istom tom brdu, samomalo ni�e, odvijala se druga igra. Branko, snala�-ljiv kao uvijek, zapalio je vatru u �pilji koja senalazila kraj puta. Tu je skupljao nesretne mokreplaninare i napravio privremeno utoèi�te u kojemse moglo organizirati daljnje spu�tanje uz budneoèi GSS-a. Sreæom, tuèa je zavr�avala, a Pero je

Jugozapadna stijena Dinarefoto: �eljko Poljak

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 272

9, 2003 273

pre�ivio �ivèani slom kad muje na� nes(p)retni planinar ubijeloj potku�ulji bez rukavaviknuo u lice ispod folije:»�to æe mi rezervna odjeæa!Ti ima� suhe hlaèe, ha? Bra-vo ti!«

Pero je ovaj put ne�tobr�e povukao gospona prekoglonðe nego inaèe i krenulismo dalje. Tu i tamo u grmo-vima smo sretali sjajne folijeispod kojih vire samo cipele,a jedna se folija posebno ce-rekala. Ispod su bili Kulijo iMaka s rascvjetanim mokrimpljugama u ustima. Znalo ihse jo� tu i tamo sresti kakotrèkaraju ispod folije hiho-æuæi se nekontrolirano.

Sva ta drama sretno se zavr�ila, svi su biliskupljeni i na sigurnom, a to �to su neki bez suhihmajica, gaæa, hlaèa i bez ðonova, to nije va�no!Glava je ostala na ramenu, pa su se pojedinci jo�dugo nakon spu�tanja u selo �etali s osmjehom nalicu u mokrim gaæama. Bas, Ana, Nikolina, Ma-rin, Dinko, Maka, Zrinka i ja produ�ili smo namore da smirimo dojmove od avanture i oku-pamo se u slanoj vodi. Posebno je bila sretnaZrinka koja je vi�e puta taj dan mislila da æe um-rijeti i sada je bila sigurna da joj se vi�e ni�ta nemo�e dogoditi.

Do�li smo na Murter i razdvojili smo se umi�ljenju i u spavanju, tako da su Bas i ekipaspavali na pla�i na kamenim oblucima gdje su ihnapadali �kampi, a Dinko, Zriki, Maka i ja smozaskoèili neki maslinik i zaspali pod maslinom.Maka je upozoravala na tarantule pod pijeskom, aZrinka je velikim oèima upijala �to Maka govorii zaspala veæ sasvim iscrpljena od dogaðaja i dru-�enja s tako munjenim ljudima.

Ujutro je Zrinka jo� uvijek imala jedno okoveliko, ali ne od straha nego od ujeda nekogakukca. Tu se na�ao Dinko, koji je po drugi putlagao �enskom stvorenju i rekao da uopæe ne iz-gleda stra�no, dok smo se Maka i ja gu�ile odsmijeha i skrivale ogledalo koje je Zrinka upornotra�ila. Tje�ili smo je da je gotovo i da vi�e nema

nevolja jer se idemo kupati. Odmah je bila sret-nija i zaboravila je na juèera�nje muke i prolomeraspolo�enja.

Nai�li smo na pla�u, ali ne bilo kakvu. Imalaje detalje koje mi volimo, a to su male i velikeglonðe i skakanje s jedne na drugu dok smo sesmije�ili gledajuæi u vodu. Za to je vrijeme Zrinkauz èudne psovke ostala zaglavljena izmeðu kame-nja u japankama. Rije�ili smo i taj problem i na-pokon se okupali. Bilo je predivno! Na povratkupreko zadnjih glonðica s pla�e, Zrinka se pove-selila kako je sve gotovo i tada je zapela i �utnulanogom kamen, raskrvarila prst i obojila sve glon-ðice u blizini jarkocrvenom bojom.

Maka i ja smo joj pru�ile prvu pomoæ, ali ni-smo mogle zaustaviti smijeh. Nije joj ni�ta drugopreostalo nego da se i ona smije.

Dobro je pro�lo! Na povratku smo napravili,kao nikad do sada, veliku panoramsku vo�njuizazvanu nesreæom kod Graèaca, a Zrinki je uautu svaki zavoj predstavljao problem jer je bilaopeèena od glave do pete. Odmorili smo se uGospiæu i popili pivo s Mladenom, a na�em bak-suzu je (pogodite kome) u meðuvremenu eksplo-dirao upaljaè pod nogama. Ni�ta nova!

Vratili smo iscrpljeni poslije ponoæi u Za-greb. �ivi! Zakljuèak: Tko pre�ivi tri izleta saZrinkom, ima besplatnu èlanarinu.

Zrinka i njezine cipele (jedna s d�onom, ddruga bez) foto: �eljka Janjanin

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 273

U pripremi na�eg èasopisa, lektore i urednikasvako malo zaskoèe razne jeziène nedoumice.Kako èasopis, uz planinarsku kulturu, mora pro-micati i razvijati i jeziènu kulturu, èesto lektori iurednik imaju pune ruke posla. No, neke se ne-doumice i neka pitanja redovito ponavljaju, a nji-hovo rje�avanje èesto ote�ava i pomisao da koris-teæi neke izraze mo�emo nepravedno zapostavitivaljane rijeèi, neopravdano nametnuti neke izrazeili izazvati zbrku mno�tvom razlièitih rijeèi za istipojam. Pomoæi uglavnom nema, osim u èinjenicida je jezik �ivo tkivo, koje se prirodno mijenja irazvija u skladu s onime kako ga koristi veæina.

Navest æemo ovdje neke nedoumice, buduæida to mo�e biti zanimljivo na�im èitateljima, a ikorisno onim planinarima koji se èe�æe »laæajupera«. Uostalom, mo�da æe nam netko ukazati daipak grije�imo i »spasiti« neku rijeè od neoprav-danog zapostavljanja.

KRI�ANJE, RASKRI�JE, RAÈVANJE...Pri opisivanju planinarskih putova, posebno

je va�no dobro opisati mjesta gdje se ti putovirazdvajaju, kri�aju ili spajaju. Ne tako davno, zaobilje�avanje takvih mjesta markacisti su poèelikoristiti oznaku X, �to se pokazalo vrlo praktiè-nim za kretanje na terenu. Za takva mjesta, meðu-tim, rabi se u planinarskoj literaturoj niz razlièitihnaziva: raskr�æe, raskri�je, kri�anje, raèvanje, od-vojak, spoj.

�to se tièe rijeèi »raskr�æe« (ili rjeðe »ras-krsnica«), redovito je mijenjamo u »kri�anje« ili»raskri�je«, jer se radi o izrazu koji je bli�i srp-

skom, a ne hrvatskom jeziku. Uostalom, u srp-skom jeziku rijeè »krst« koristi se za ono �to se uhrvatskom ka�e »kri�«. Zbrku, meðutim, mo�estvoriti glagol »krstiti« koji se ne mo�e zamijeni-ti glagolom »kri�ati«, jer ima sasvim drugo zna-èenje. Evo i jedne reèenice kakvu bismo moglizamisliti u planinarskoj literaturi: Kad su prekokri�anja stigli do kri�a na vrhu, prvo se prekri�io,a zatim su ga krstili u�etom.

Za razlikovanje »kri�anja« i »raskri�ja« ne-ma valjanog kriterija i u veæini sluèajeva one sekoriste kao istoznaènice. Znaèenje rijeèi »kri�a-nje« jasno je samo po sebi: to je mjesto gdje sedva puta sijeku (u obliku slova X), no, rijeè »ras-

274 9, 2003

NEKOLIKO PLANINARSKO-JEZIÈNIH

NEDOUMICA

ALAN ÈAPLAR, Zagreb

H R V A T S K I J E Z I K I P L A N I N A R S T V O

�to slijedi: kri�anje, raskri�je, raèvanje, odvojak?

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 274

kri�je« je veæ ne�to manje jasna: iz prvog slogamoglo bi se i�èitati da se putovi razilaze, no osta-tak rijeèi upuæuje na to da se neki putovi zapravosijeku u obliku kri�a. Meðutim, za opisivanjeputa koji se dijeli u dva kraka postoje i sasvimprikladne rijeèi koje se danas vrlo rijetko koriste:»raèvanje« i »raspuæe«. »Odvojak« je pak ne�todrugo: mjesto gdje se s glavnog puta na lijevu ilidesnu stranu odvaja manje va�an put. Kada takavput nailazi i izlazi na glavni put, tada je to »spoj«s glavnom putom.

Pravilno i dosljedno kori�tenje ovih pojmovaomoguæilo bi nam lak�e kretanje po planinama,jer bi planinarski vodièi i opisi putova bili jasnijii iz samog teksta bismo znali �to da oèekujemopred sobom na putu. Kod nas se, meðutim, zaopisivanje putova koriste svi ovi pojmovi gotovoravnopravno, a nitko pri pisanju i ne misli da opisnekog puta mo�e pa�ljivom upotrebom priklad-nih rijeèi uèiniti jasnijim.

Evo malog podsjetnika, koji slikovito prika-zuje opisanu razliku:

KRI�ANJE XRAÈVANJE YODVOJAK I-SPOJ T

JE LI USPON STRM ILI O�TAR?Najte�i dijelovi planinarskih putova su oni

koji se uspinju uz padine velikog nagiba. Za opi-sivanje takvih uspona koriste se u na�oj literaturipodjednako èesto dvije rijeèi: »o�tar« i »strm«.Osobno mi se rijeè »strm« èini prikladnijom, jerje svakome jasno �to znaèi kada se ka�e da je pa-dina ili staza strma, dok bi se iz »o�trog uspona«moglo zakljuèiti da postoje i usponi koji nisu»o�tri«, dakle koji su tupi. Usput, slièno me pita-nje muèi s »o�trim« psima, jer jo� nigdje nisamvidio na plotu upozorenje da dvori�te èuva tupipas. Ipak, izbjegavam o�tre pse, kao i o�tre uspone(drugim rijeèima, radije zaobilazim ono �to jeo�tro).

Pridjev »o�tar« izvorno predstavlja ne�to �toima o�tricu i na �to se mo�emo porezati, kao �to

je npr. o�tar no�. Na usponu se uglavnom te�komo�emo porezati, osim iznimno u na�im dinar-skim planinama na nekoj �krapi. Ipak, mislim dato nije dovoljan razlog da najte�e uspone progla-simo o�trima, kada ih jednostavno mo�emo zvatistrmima.

»OSVAJANJE« VRHOVA

Vrlo se èesto mo�e meðu planinarima èuti dasu uspjeli »osvojiti« neki vrh. No, promislimo lisamo malo o tom na�em »osvajanju«, uoèit æemoda se radi o rijeèi koja je istovremeno i ru�na ineprikladna za opisivanje planinarskih uspona.

Naime, planinari se na vrhove ne penju s ne-kim ratnièkim namjerama, niti da bi zaposjeli te-ritorij na vrhu. Za vojske se jo� mo�e govoriti davrhove osvajaju, jer su to va�ne strate�ke toèke,no neprirodno je to reæi za planinare koji æe se navrhu zadr�ati mo�da tek nekoliko minuta i kojito èine iz u�itka i ljubavi prema planinama i pla-ninarenju. Rijeè »osvojiti« zvuèi agresivno i na-silno, a zasigurno nitko s takvim osjeæajima nekreæe u planine.

U planinarskom razgovoru, o »osvajanju«vrhova ima smisla govoriti tek kada se radi o pr-vom usponu na neki do tada »neosvojeni« vrh.Mi smo ponekad, meðutim, i uspone na Risnjakili Japetiæ skloni nazvati »osvajanjem« vrhova,premda su veæ deseci i stotine tisuæa ljudi prijenas posjetile te vrhove kao turisti i izletnici. »Os-vajanje« vrhova koji su veæ stotinama tisuæa puta»osvojeni« naprosto djeluje smije�no.

9, 2003 275

»Strm« uspon po »o�trom« alpskom grebenuprigodom »osvajanja« vrha? foto: Aleksandar Gospiæ

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 275

O tome je veæ bilo rijeèi u na�em èasopisu1994. godine, u pismu èitatelja pod naslovom»Prestanimo osvajati planine« (HP 9-10, 1994,str. 282): »Ne idimo u prirodu, u planinu kao os-vajaèi nego kao prijatelji, kao oni koji vole iobo�avaju planinu i �ele je upoznati, a ne osvojiti.Ne do�ivljavajmo planinu kao neprijatelja kogatreba pobijediti (tako zvuèe na�e rijeèi), nego kaonekog tko nam omoguæuje tek da osvojimo vlas-tite moguænosti...«. Uva�avajuæi te primjedbe, uèasopisu ushiæene izjave tipa »osvojili smo vrh«redovito preinaèujemo u »uspeli smo se« ili »sti-gli smo na vrh«, osim u opisima nekih dramatiè-nih uspona na himalajske ili sliène vrhove, gdje jetakva rijeè donekle prikladna za opis uspjeha na-kon nadljudske »borbe« sa strminom, hladnoæom,vjetrom i sliènim nepogodama.

VIDIK ILI POGLED?S vrha je lijep vidik na okolne vrhove.

S vrha je lijep pogled na okolne vrhove.

Takve su reèenice èeste i u planinarskim vo-dièima i u na�em èasopisu kada se opisuje �tonudi neki planinski vrh. Premda te dvije reèenicezvuèe posve isto, one su ipak razlièite; u jednoj jeupotrijebljena rijeè »vidik«, a u drugoj »pogled«.Te se dvije rijeèi èesto mi-je�aju, premda i meðu nji-ma postoji razlika. Naime,rijeè »vidik« oznaèava ono�to se s nekog mjesta vidi,dok je »pogled« ono �tomi »upuæujemo« ili »baca-mo« na ne�to ili nekoga.Jednostavnije: pogled mo-�emo uputiti i drugoj osobiili ga razmijeniti s nekimetko je i nas pogledao, dokje vidik svojstvo odreðe-nog mjesta (vrha, vidi-kovca, razgledne piramidei sl.). Dakle, kada doðetena mjesto s dobrim vi-dikom, zastanite i pogle-dom ga obuhvatite prijenego �to poðete dalje.

OBJEKTI, DOMOVI, KUÆE, SKLONI�TA

Dugo vremena za kuæe koje slu�e planinari-ma upotrebljavao se naziv »planinarski objekti«,a u kori�tenju naziva »dom«, »kuæa« i »skloni-�te« vladala je jo� i veæa zbrka.

Naime, rijeè »objekt« lo�a je zamjena za rijeè»kuæa«, iako se èesto koristi upravo u tom znaèe-nju. U planinarskom rijeèniku, pojam »planinar-ski objekt« je uostalom i �iri, jer ne obuhvaæasamo kuæe, veæ i planinarske piramide, nadstre�-nice i putove, a to se èesto zaboravlja. I u svakod-nevnom govoru, rijeè »objekt« vrlo æemo rijetkokoristiti, a pogotovo ne kada govorimo o mjestusvojeg stanovanja. Prije æemo reæi da �ivimo ukuæi odnosno u zgradi, nego u »objektu«. No, tre-ba priznati da je, iako ne osobito lijepa, rijeè »ob-jekt« najbolji zajednièki naziv, te da nema pri-kladne zamjene. Slièno je i u speleologiji, gdje�pilje i jame zajednièki nazivamo speleolo�kimobjektima.

Prije dvije godine u HPS-u donesen je pravil-nik kojim je utvrðeno �to je »dom«, �to »kuæa«, a�to »skloni�te«. Na temelju toga izraðene su i»plave« ploèe za sve planinarske domove, kuæe iskloni�ta u Hrvatskoj. No, na putokazima i sta-zama èesto æemo jo� naiæi i na pogre�ne oznake,

276 9, 2003

Planinarski dom, objekt ili kuæa? foto: Alan Èaplar

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 276

a i u tekstovima koje primamo za èa-sopis mnogi autori rabe pogre�nenazive, �to redovito ispravljamo, po-nekad i uz o�tre prigovore autora. Naj-èe�æe se radi o kuæama koje autori�ele ovjenèati zvuènijim nazivom do-ma, premda za to nema ni razloga niosnove. Ima, meðutim, i domova kojise zovu kuæama (»Pasariæeva kuæa«),a u sve to mije�aju se npr. èak i »kon-tejneri« i »kolibe« (Mnogi planinariskloni�te graðeno od kamena nazi-vaju Rossijevom kolibom, premda tonije nikada bila »koliba«, niti takavtip planinarske kuæe postoji. Zato seto skloni�te naziva u literaturi »Rossi-jevo skloni�te«.)

Da podsjetimo: da bi ne�to moglobiti planinarski dom, mora biti stalnootvoreno (cijele godine ili bar viken-dom ili u ljetnoj sezoni), a za razlikuod toga, planinarska kuæa otvorena jepovremeno ili po dogovoru s uprav-ljaèem. Treæi tip je planinarsko sklo-ni�te, koje je stalno otvoreno (neza-kljuèano), neopskrbljeno i u njemu semo�e zanoæiti bez najave. Takva jepodjela i vrlo praktièna, jer se odmahiz naziva mo�e i�èitati o kakvoj jekuæi rijeè i �to planinar u njoj mo�eoèekivati. Jedini mo�da donekle ne-obièan i nelogièan primjer u toj pod-jeli je »Vagon« u blizini Vara�dina,koji ima status planinarske kuæe.

U vezi s kuæama èesto nam se na-meæe i pitanje kako zvati osobu kojao njoj brine. Prije se za to èe�æe koris-tila rijeè »opskrbnik«, koja je dobra irazumljiva, ali u sebi ima ubojitukombinaciju slova »pskrbn«. Poku-�ajte samo to izgovoriti! Uz to, opskrb-ljivati planinarski dom ili kuæu mo�ei netko treæi s kim je »opskrbnik« udogovoru.

Prije nekoliko godina je u plani-narskoj literaturi opskrbnik zamije-njen domarom, no to takoðer nije naj-

9, 2003 277

OBILAZNIK NA OBILAZNICIStid vas bilo ako ste �to lo�e pomislili proèitav�i

gornji naslov. Nije rijeè o seksu nego o planinaru »obi-lazniku« na planinarskom putu »obilaznici«. Postoji i ovamoguænost: obilaznica na obilaznici, ali da se niste usu-dili pomisliti na lezbijke. Dosta �ale, no eto do èegadolazimo kad u planinarstvu poku�avamo na silu unosititerminolo�ke novitete.

Pohvalno je da smo konaèno napustili izraze trans-verzala i transverzalac (s kojim li smo samo ponosomnekoæ znali reæi: »Ja sam transverzalac!«), jer su bili stra-ni i uz to veæinom pogre�ni, ali ovo s obilaznicama pod-sjeæa na izume poput zrakomlat i vrtolet. Premda izu-miteljima novih termina ne mo�emo poreæi dobre na-mjere, oni nipo�to ne bi smjeli zanemariti lijepe, dobre,primjerene i veæ uhodane termine i uz to praviti zbrkusa spolom imenica. Otkud najedanput »put« (imenicamu�kog roda) nekom mistiènom pretvorbom mijenjaspol i postaje »obilaznicom« (imenica �enskog roda)? Pokojoj je logici obilaznik èovjek, a obilaznica nije? Za�toimenicom »obilaznica«, koja je potro�ena u znaèenjuceste �to obilazi neku prometnu zapreku, oznaèiti plani-narski put? �elite li posjetiti turistièke znamenitosti Za-greba, zasigurno neæete krenuti zagrebaèkom obilazni-com, tj. brzom cestom koja pravi luk oko Zagreba, veææete poæi u sredi�te grada. U najnovijem Hrvatskom enci-klopedijskom rjeèniku (Zagreb, 2002) lijepo pi�e da jeobilaznica »prometnica koja obilazi naselje ili u prometuoptereæeno mjesto« (str. 844), a cilj veznih ili du�inskihplaninarskih puteva u planini zasigurno nije da planinariizbjegavaju najzanimljivije toèke, nego da ih posjete (nozato neæemo takav put po sliènoj logici nazvati posjet-nik niti posjetnica).

Zakljuèak! Ne treba izmi�ljati nove termine akoimamo na raspolaganju lijepo, jednostavno, prihvatljivo,kratko, proku�ano, dobro uhodano i ispravno rje�enje pouzoru na Slavonski, Velebitski i Zagorski planinarski put.Ili æemo ih preimenovati u obilaznice? Pa nisu ih pamet-ni ljudi bez dobra razloga nazvali putom. Moram li bira-ti izmeðu obilaznice i puta, glasam za put. Pazite jo�ne�to: tri slova umjesto deset!

Po�tujmo svoj jezik i nemojmo iz jedne pogre�ke(transverzala) ulijetati u drugu (obilaznica), jer kad sepogre�an naziv uhoda, opet æe cijela jedna generacijaimati mukotrpan posao da iskorijeni »gre�ke otaca«.

prof. dr. �eljko Poljak

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 277

sretnije rje�enje, jer mo�e li domar brinuti i o pla-ninarskoj kuæi ili samo o domu? Uz to, rijeè »do-mar« prije æe Vas podsjetiti na radnika u plavojkuti s odvijaèem i èekiæem u ruci nego na ugos-titelja u planinarskom domu. Treæa bi moguænostbila rijeè »zakupnik«, buduæi da je najèe�æe rijeèupravo o ugostitelju koji plaæa zakupninu uprav-ljaèu doma, ali ni ta rijeè ne oslikava dobro njego-vu glavnu funkciju da se brine za dom i goste. Uzto, zakupnik mo�e dati planinarski dom ili kuæuu podzakup i onda bi nam se tu upleo i »podzakup-nik«. Jo� nesretnije rje�enje bila bi rijeè »kuæe-pazitelj«, jer su njome zadaæe domaæina u plani-narskoj kuæi svedene na minimum: samo da pazina kuæu, a ne da uslu�uje goste. Preostaje nam jo�i rijeè »domaæin«, koja mi se èini najboljim rje-�enjem, ali se nigdje ne koristi.

OZNAÈAVANJE UDALJENOSTI

Za oznaèavanje udaljenosti, planinari seumjesto metrima i kilometrima koriste satima iminutama. Za oznaèavanje sati koristi se redovitostandardna oznaka »h«, no veæ za oznaèavanjeminuta meðu planinarima sada ima barem pet ra-zlièitih oznaka. Standardna oznaka za minute jekratica »min«, no ona se u pravilu ne koristi, jer

je isuvi�e dugaèka za ispisivanje na stablima,putokazima i slièno. Umjesto nje se uvrije�ilooznaèavanje svinutom crticom (»apostrofom«),npr. 30�. Meðutim, premda praktièno, takvo jeoznaèavanje pogre�no jer je to oznaka za luèneminute, tj. za kut. Kad planinar na stablu ugledaoznaku 30� i strelicu desno, za njega æe to znaèitida do cilja treba iæi desno i da æe stiæi za polasata, a ne da mora skrenuti za pola kutnog stupnja.

Ako je put dulji od sat vremena, razlièitih oz-naka jo� je vi�e i zbrka je jo� veæa. Ponegdje æeteza udaljenost od sat i pol hoda naæi oznaku 1 h30� ili 1 h 30 min (pa èak i 1½ h), dok æe naveæini mjesta u literaturi i na putokazima to bitioznaèeno na najkraæi naèin, kao 1,30 h ili 1.30 h.No, oznaèavanje na posljednja dva naèina opetmo�e stvoriti nedoumicu. Uzmimo da je udalje-nost oznaèena kao 1.25 h. Nekima æe to znaèitida do cilja ima sat i dvadesetpet minuta, a drugi-ma æe se uèiniti da moraju pje�aèiti jo� sat ièetvrt, jer æe toèku u oznaci smatrati decimalnomtoèkom.

Kada je za tisak pripremao moje vodièe »Pa-nonsku Hrvatsku« i »Dinarsku Hrvatsku«, grafi-èki urednik koji nema veze s planinarenjem, upo-zorio me da za oznaèavanje vremena postoji jed-noznaèan, praktièan i dovoljno jasan naèin ozna-èavanja pomoæu dvotoèke, npr. 1:30 h. Iako je tonesumnjivo najpraktiènija oznaka, nigdje je ni-sam vidio u planinarskoj literaturi (kako doma-æoj, tako ni stranoj) niti na putokazima. U neko-liko izdanja kojima sam poslije bio urednik (»Pla-ninarske kuæe u Hrvatskoj«, »Goranski planinarskiput« i dr.) uveo sam takvu oznaku, ali sam jeupotrijebio nedosljedno, samo za vremena du�aod sata (npr. 1:15 h, 2:30 h) ali ne i za »pune sate«(1:00 h, 2:00 h) i vremena kraæa od sata (0:20 h,0:35 h). Jo� uvijek nisam siguran je li dobro na-metati ovaj nov naèin za oznaèavanje udaljenostiu planinama, tim vi�e �to su se, premda pogre�ne,neke oznake (npr. 30�, 1 h, 1,30 h) dobro ukorije-nile i dovoljno su razumljive.

Ako s bilo kojom od spomenutih rijeèi i oz-naka grije�imo, volio bih i molio bih da nas netkoispravi, kako ne bismo urednièkim obradbama is-tisnuli neke valjane planinarske rijeèi iz na�egèasopisa i literature.

278 9, 2003

Putokazi pod Zagradskim vrhom foto: Mario �uti

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 278

BRONÈANA ZNAÈKA166. Zdravko Antolkoviæ Kamenar, �ibenik

167. Katica Jurièev Kamenar, �ibenik

168. Branka Jokoviæ �eljeznièar - Zagreb

169. Jano� Sele�i Grebengrad, N. Marof

170. Zoran Majnariæ Petehovac, Delnice

171. Valentina Turk Bilogora, Bjelovar

172. �eljko Grguriæ Skradski vrh, Skrad

173. Damir Bezuh Ericsson N.Tesla, Zagreb

174. Halima Cimiæ Japetiæ, Samobor

175. Jure Marukiæ �eljeznièar, Zagreb

176. Vlasta Lucariæ Japetiæ, Samobor

177. Danica �oiæ MIV, Vara�din

178. Milan Bo�inoviæ MIV, Vara�din

179. Ana Ivkoviæ �eljeznièar, Zagreb

180. Martina Dolovski Dugi vrh, Vara�din

181. Mirjana Godec Zagreb-Matica, Zagreb

182. Zdenko Godec Zagreb-Matica, Zagreb

183. Dragan Turkalj MIV, Vara�din

184. Zlatko �imuniæ MIV, Vara�din

SREBRNA ZNAÈKA74. Zdravko Antolkoviæ Kamenar, �ibenik

75. Gordan �erkiniæ POK Sljeme, Zagreb

76. Marija Sele�i Grebengrad, N. Marof

77. Andrija Benkoviæ �eljeznièar, Gospiæ

78. Andrija Pinju�iæ Japetiæ, Samobor

79. Branka Pinju�iæ Japetiæ, Samobor

80. Halima Cimiæ Japetiæ, Samobor

9, 2003 279

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA6. popis obi laznika (s i jeèanj- l ipanj 2003.)

pripremio: ZDENKO KRISTIJAN, Samobor

È E S T I T A M O !

Obitelj Mraku�iæ - prva obitelj sa znaèkom Hrvatske planinarske obilaznice

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 279

KAME�NICA: IZ VO�TANA NA KONJ (4 h)

U planinarsko-turistièkom vodièu »Hrvatske pla-nine« �eljka Poljaka s dosta urednih i lijepih podatakaopisana je planina Kame�nica i njezini najvi�i vrhovi.U opisu putova (prilaza) na vrhove Kame�niceodabrane su tri moguænosti i to iz smjera Vagnja, pl.kuæe u Donjim Koritima i Podgradine. S osnutkom PD»Jelinak« u Trilju prije èetiri godine, otvorena je ièetvrta varijanta za uspon na Kame�nicu, iz Vo�tana naKonj (1856 m).

Do sela Vo�tana (866 m) dolazi se asfaltnim pu-tem iz smjera Splita (70 km) ili iz smjera graniènog pri-jelaza Kamenske (15 km). Manjim autobusom ili auto-mobilom mo�e se produ�iti iz Vo�tana u Gornje Vo�-tane (3 km), toènije Poduba (900 m). To je selo s dva-desetak starijih kuæa koje su veæinom u tro�nom stanju,a uokolo su prostrane planinske livade, nekoæ kori�teneza ispa�u ovaca i goveda. Tu poèinje markacija za vrhKonj, koja prolazi kroz selo na zapadnu stranu te se ka-

menjarom uspinje pola sata do Orlova kuka (1237 m).Dalje markacija nastavlja blagim usponom preko Ko�-nica do poèetka bukove �ume (40�). Tu se nalazi jamau kojoj i za vrijeme ljetnih vruæina ima snijega. Za de-setak minuta uspona kroz �umu dolazimo do mjestaodakle se pru�a prekrasan vidik na jezero Bu�ko blatoi sela livanjskog kraja. Staza se kratko spu�ta, da bi seubrzo opet uzdigla na Poljanama (1,15h, 1479 m), gdje

DALJINAR OD G. VO�TANA(PODUBA, 900 m):

G. Vo�tane - Orlov Kuk (1237 m) 30�

O. Kuk - Stara jama (poè. �ume, 1400 m) 40�

Stara jama - Poljane (1479 m) 1,15 h

Poljane - Vrh Konj (1856 m) 1,35 h

Vrh Konj - �labina(1200 m) 2,20 h

�labina - G. Vo�tane (890 m) 1,10 h

280 9, 2003

81. Branko Razum Japetiæ, Samobor

82. Milica Mi�kulin MIV, Vara�din

83. Danica �oiæ MIV, Vara�din

84. Milan Bo�inoviæ MIV, Vara�din

85. Jadranka Èoklica MIV, Vara�din

86. Pero Ti�ljar MIV, Vara�din

ZLATNA ZNAÈKA40. Gordan �erkiniæ POK Sljeme, Zagreb

41. Marija Sele�i Grebengrad, N. Marof

42. �eljko Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastr.

43. Nina Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastr.

44. Ena Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastr.

45. Slavko Pataèko �eljeznièar, Zagreb

46. Branko Razum Japetiæ, Samobor

47. Viktor Ti�ler PK Hrv. lijeè. zbora

48. Ðurðica Kocijan Sever Dugi vrh, Vara�din

49. Stjepan Horvat Dugi vrh, Vara�din

POSEBNO PRIZNANJE (100 KT)27. Jolanda Matica Ericsson N. Tesla, Zgb.

28. Vjenceslav Juriæ �eljeznièar, Zagreb

29. Zvonimir Polaèek �eljeznièar, Zagreb

30. Ena Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastr.

31. �eljko Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastr.

32. Nina Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastr.

VISOKO PRIZNANJE (125 KT)10. Zdenko Kristijan Japetiæ, Samobor

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 280

su lijepi proplanci obrasli �umom. Slijedi uspon krozbukovu �umu 40�, te dalje jo� 55� kroz golet i rijetkomklekovom �umom zaobilazeæi s lijeve strane Ravnustranu (1757 m) sve do vrha Konja (1856 m).

Na Konju se spajaju staze prema Podgradini iliDonjim Vo�tanima i Vagnju. Na�om stazom (u smjeruVo�tana) vraæamo se pola sata do mjesta gdje, �elimoli vidjeti jo� ne�to, skreæemo varijantom desno prema�labini i spu�tamo se dalje prema Vo�tanima (ili nas-tavljamo povratak istom stazom kojom smo do�li).�labina je udolina s lokvom promjera dvadesetak me-tara, koja je bila kori�tena za napajanje stoke. Tu senalazi desetak vikendica. Do �labine se mo�e doæimakadamskim putom iz smjera Vo�tana (15 km) iliRude putem za Donja Korita (skrenuti desno prije pu-tokaza za Korita, 20 km). Od �labine pje�aèkom sta-zom do Vo�tana koristimo se makadamskim putom doiznad samih Gornjih Vo�tana (Poduba) gdje staza skre-æe lijevo 20� do poèetnog mjesta na�eg uspona na Konj.

Sedamdeset posto markirane staze za Kame�nicuprolazi visokom bukovom �umom, a za uspon treba 4sata. U buduænosti planiramo stazu iz Vo�tana za Konjspojiti sa stazom za vrh Kruga (1606 m), koji je kon-trolna toèka u Hrvatskoj obilaznici. Treba znati da pla-ninarska staza od Orlovog kuka prelazi dr�avnu gra-nicu, ali na dosada�njim izletima nismo imali pote�-koæa s prelaskom granice.

Kao zanimljivost vrijedi napomenuti da je na Ka-me�nici boravio i znameniti hajduk Andrija �imiæ (ro-ðen 1833., a hajdukovao 1867-1871. godine), a i danas

na poljanama Sirnica postoji �pi-lja. Hajduci su na èelu sa �imi-æem u tursko doba otimali boga-tima novac, hranu, odjeæu i da-vali siroma�nom narodu.

Vidik s Konja ili vrhovaKame�nice pru�a se na sjevernui istoènu stranu Livanjskog po-lja, grad Livno te umjetno Bu�kojezero napravljeno za akumuli-ranje vode za hidrocentralu Or-lovac. Pogled dalje se�e do bo-sanskih planina, bli�e Tu�nice,Cincara, Hrbljina i Staretine tedaljih Vla�iæa, Prenja, Èvrsnice,Vrana i Bjela�nice. Lijepo sevide i Biokovo, Mosor, Svilaja iDinara.

Stjepan Mariæ

MARKIRAN USPON NA VRH ROTU (713 m) NA PELJE�CU

U sklopu tradicionalnog ljetnog krstarenja, PD»Vihor« iz Zagreba popelo se ove godine i na vrh Rotuna Pelje�cu. Uspon smo poèeli s minus 2 metra, to jestoni koji takoðer veæ tradicionalno imaju kabine u pot-palublju, iz luèice Crkvice na sjevernoj obali Pelje�ca.Uspon su vodili izuzetno gostoljubivi èlanovi PD »Sv.Ilija« iz Orebiæa, i to predsjednik dru�tva Josip Priz-miæ, te èlanovi iz Kune, Nikola Lu�iæ, Edo Medoviæ iZoran Ra�iæ. Èlanovi tog dru�tva trasirali su i oèistilistazu te markirali put od mjesta Kune do vrha Rote.

9, 2003 281

Pod Kame�nicom foto: Stjepan Mariæ

Pogled s Rote prema Sv. Iliji foto: Zdravka Èulig

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 281

282 9, 2003

S vrha Rote pru�a se pre-krasan pogled na sredi�nji dioPelje�ca prekriven vinogradi-ma, sve do najvi�eg vrha Pe-lje�ca Svetog Ilije, a na drugustranu na Malostonski kanal tena kopno. Nakon uspona i okri-jepe, koju su nam organiziraliljubazni domaæini, posjetili smomjesto Kunu, gdje se nalaze sa-mostan i crkva te èempres star700 godina i hrast od 500 god-ina. U uvali Crkvice nalazi se ikuæa u kojoj je �ivio i radio Ce-lestin Medoviæ nakon odlaskaiz samostana u Kuni. Na koncusmo isplovili puni dojmova sjo� jednoga krasnog otoèkogvrha markiranog zaslugom vri-jednih planinara s Pelje�ca.

Zdravka Èulig

PLANINARSKA KUÆA »VIDIKOVAC«U STUBIÈKIM TOPLICAMA

PD »Stubaki« iz Stubièkih Toplica djeluje od1998. godine, a u svom dosada�njem petogodi�njemradu istaknulo se nizom dru�tvenih, ekolo�kih, kultur-nih i planinarskih akcija. Jedna od njih je i podizanjeplaninarske kuæe »Vidikovac« na Kamenjaku nepo-sredno iznad hotela »Matija Gubec«, a tik do �eljezniè-ke postaje Stubièke Toplice. Tu je prije tridesetak go-dina postojao drveni objekt, a mjesto je pod nazivomVidikovac bilo popularno okupljali�te gostiju Stubiè-kih Toplica. Do pro�le godine na tom mjestu bili susamo ostaci starog objekta, temelji i dio podruma uko-panog u brdo i zaravanak zarastao u grmlje, a nekada�-nje �etnice i staze bile su zapu�tene.

Pro�le je godine zahvaljujuæi donaciji HT-a u ob-liku drvenih kuæa koje nam je HPS u natjeèaju dodije-lio, ostvarena �elja planinara iz Stubièkih Toplica daplaninarima koji preko Sljemena èesto dolaze ovamo inemaju se gdje smjestiti poslije kupanja, ponudimoatraktivnu lokaciju okupljanja gdje bi se uz lijep vidikna toplièke bazene mogle dobiti i turistièke informacijeo ljepotama, ali i o dogaðanjima u ovome kraju. U kuæise nalazi i �ig Zagorskog planinarskog puta, jer onobuhvaæa kuæu.

Drvena kuæa iz donacije HPS-a postavljena je tru-dom èlanova PD »Stubaki«, a uz potporu opæinske vla-sti, turistièke zajednice i Hrvatskih �uma, kao i raznih

udruga, trgovaèkih dru�tava i pojedinaca. Svima njimavelika hvala.

Kuæa za sada nema spavaonice, ali je ona pred-viðena nastavkom izgradnje u iduæem razdoblju. Otvo-rena je vikendom i praznikom, a po najavi ili potrebi iu druge dane. Obavijesti se mogu dobiti kod tajnika PD»Stubaki« Radoslava Æuka na tel. 049/282-639 ili pred-sjednika Branka Bala�ka na tel. 049/282-561.

Branko Bala�ko

ISPRAVCI U POPISUPLANINARSKIH KUÆA

U ljetnom dvobroju HP objavljen je popisplaninarskih kuæa u Hrvatskoj s osnovnim po-dacima o njima. U obilju podataka, potkralo senenamjerno i nekoliko pogre�aka.

Kontakt-osoba za Rossijevo skloni�te jeZorislav Ballon, a njegovi telefoni su 01/34-52-023 i 099/548-902. U popisu telefona za plani-narsku kuæu »Alan« ispravan broj mobitelaKre�imira Bartakoviæa je 098/90-15-742. Ostalipodaci o planinarskoj kuæi »Alan« mogu sepronaæi i na web-stranici hps.inet.hr/plkuce/alan,kao i obavijest da telefonska govornica vi�e nepostoji.

Planinarska kuæa »Vidikovac« foto: Branko Bala�ko

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 282

9, 2003 283

Dana 3. kolovoza preminuoje u 88. godini �ivota istaknutizagrebaèki planinar Eugen Ku-mièiæ. Pod popularnim nadim-kom Genèi bio je desetljeæimapoznat ne samo u zagrebaèkimplaninarskim krugovima, veæ i�ire.

Roðen je 5. o�ujka 1916. uZagrebu. Ime je dobio po svo-jemu djedu, poznatom knji�ev-niku Eugenu Kumièiæu. Prveplaninarske korake napravio jeu dobi od 12 godina, 1928. go-dine. Prije toèno 70 godina(1933.), sudjelovao je u plani-narskom i istra�ivaèkom puto-vanju po Durmitoru s vodeæimplaninarima toga vremena dr.Josipom Poljakom, dr. Radivo-jem Simonoviæem, dr. KarlomBo�njakom i Du�anom Jelki-æem. Taj mu je izlet za cijeli �i-vot ostao najdra�i, a opis tog uzbudljivog putovanja izKumièiæeva pera objavljen je u pro�lom broju HP (HP7-8/2003, str. 212-222).

Èlanom planinarske organizacije Kumièiæ postaje1936. godine, uèlaniv�i se u HTK »Sljeme«. U tomdru�tvu bio je blagajnik, a 1943. objavio je svoj prvièlanak u »Hrvatskom planinaru« i po tome bio jedanod rekordera na�eg èasopisa (bio je suradnik 60 go-dina!). Poslije drugog svjetskog rata uèlanio se u plani-narsku sekciju FD »Dinamo«, a odmah po osnutku PD»Zagreb« 1948. postaje èlanom tog dru�tva, kojem os-taje neprekidno vjeran punih 55 godina. U HPD »Za-greb-Matica« bio je vi�e godina potpredsjednik, a go-dine 2002. progla�en je poèasnim èlanom.

Godine 1951. osnovao je grupu »Goranin« kojojje bio proèelnik neprekidno od osnutka do smrti, pune52 godine. U toj grupi organizirao je ustrajno i neumor-

no dru�tveni rad, izlete i ture ipostao doslovno sinonim za tusekciju. Posebno je bri�ljivo itemeljito bilje�io svu planinar-sku aktivnost »Gorana«, kao isvoju osobnu. Svoj planinarski�ivot bilje�io je u planinarskidnevnik koji ima dvadesetaksvezaka, a svaki od njih nekoli-ko stotina stranica. Zahvaljujuæitim dnevnicima, a i svojem do-brom pamæenju, bio je prava ho-dajuæa enciklopedija planinar-stva. Kao planinarski fotograf ipredavaè odr�ao je niz preda-vanja. Posebno je volio Medved-nicu, kojoj je posvetio najvi�eplaninarskog interesa. Za svojplaninarski rad primio je Zlatniznak PSH 1968. godine, Zlatniznak PSJ 1972., a 1999. red Da-nice Hrvatske s likom FranjeBuèara.

Eugen Kumièiæ bio je jedan od rijetkih planinarastaroga kova, izuzetan èovjek i planinar. Njegov odla-zak na vjeèni poèinak velik je gubitak ne samo za gru-pu »Goranin« i HPD »Zagreb-Matica« veæ i za cjelo-kupnu hrvatsku planinarsku organizaciju.

Alan Èaplar

EUGEN KUMIÈIÆ - GENÈI (1916-2003)

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 283

284 9, 2003

POSTAVLJENE POUÈNE PLOÈEOD BJELSKOG DO KLEKA

Planinarsko-turistièka ponuda na Kleku obogaæe-na je Pouèno-botanièkom stazom »Klek«, koja je otvo-rena 7. srpnja. Staza poèinje u selu Bjelskom i zavr�avana vrhuncu Kleka, a poklapa se s planinarskom stazom.Uz stazu su postavljene ploèe - panoi koji su se odliènouklopili u okoli� te ni najmanje ne naru�avaju prirodniizgled Kleka. Posebno dojmljivo djeluju kroviæi izra-ðeni od �indre koji daju osobit ugoðaj te noseæi stupoviod propiljenih i neobraðenih oblica.

U Hrvatskoj ima malo tako struèno izraðenih sta-za, a starac Klek nedvojbeno je zaslu�io da ima takvustazu. Autori staze su dr. Josip Franjiæ i mr. �eljko

�kvorc sa �umarskog fakulteta u Zagrebu. Staza je na-pravljena ponajprije zahvaljujuæi direktorici Turistiè-kog ureda Ankici Pu�kariæ i �umariji Ogulin, a poseb-nu pomoæ pru�ili su pripadnici Prve gardijske satnije te»Gama lov«. Gospoða Pu�kariæ je na otvaranju stazeistaknula da je u stazu ulo�eno oko 40.000 kuna, a onaje, osim Festivala kleèkih vje�tica i vila, dio projekta zapromociju kraja u kojem legende �ive.

Miljenko Pave�iæ

JEDNA POHVALA I JEDNA PRIMJEDBA

Turistièka zajednica Grada Ogulina ovih je danaobjavila mali dopadljivi vodiè po toj stazi koju su za-mislili dr. Josip Franjiæ i mr. �eljko �kvorc sa �umar-skog fakulteta u Zagrebu. Sadr�i 16 stranica na kojimasu u �est kratkih poglavlja prikazani glavni elementibiljnih zajednica, a sve ilustrirano sa �ezdesetak slika uboji i malim zemljovidom. Bro�ura se mo�e dobiti uTuristièkoj zajednici Ogulin, a ponijet æe je sa sobomsvatko tko �eli vi�e znati o Kleku i usput promatratiprirodu oko sebe.

Ipak jedno pitanje autorima i izdavaèu: ne bi libilo bolje biljne raritete Kleka èuvati u anonimnostiumjesto da se populariziraju s desetak slika? Pomoæuovog vodièa svatko mo�e prepoznati za�tiæenu biljku,ubrati »samo jedan primjerak za uspomenu« i, dakako,baciti ga èim uvene. Nekada�nji Zavod za za�titu pri-rode Hrvatske upravo je zato odustao da kod doma naKleku postavi tablu sa slikama biljnih rariteta i natpi-som »Èuvajte planinsko bilje!« Ovu preporuku po�tujuplaninari koji su zavr�ili planinarsku �kolu, no u onommno�tvu koje dolazi na Klek izletnièkim vlakom Kar-lekom mnogo ih je koji se vraæaju u Ogulin s buketimaplaninskog cvijeæa - ako ga nisu bacili jo� u Bjelskomprije ulaska u autobus. Onom tobo�e romantiènom azapravo grabe�ljivom uskliku »Idemo brati cvijeæe!«treba se oprijeti po onoj biblijskoj »Ne bacaj biserjepred svinje!«

prof. dr. �eljko Poljak

POUÈNA BOTANIÈKA STAZA »KLEK«

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 284

9, 2003 285

MARIJAN KRA�: IVAN�ÈICAPun naslov knjige je »Ivan�èica, Ivonj�èica, Ivan-

èica«, a podnaslov »Zbornik gore ivaneèke i planinar-stva«. Uredio ju je planinar Marijan Kra� (Ivanec,1940) koji je prije tri desetljeæa zajedno s Edom Ku�e-nom niz godina izdavao Ivaneèki kalendar, planinari-ma takoðer poznat po obilju planinarskih tema. Za ra-zliku od raznih zbornika �to ih izdaju planinarskadru�tva, a koji su obièno namijenjeni njihovoj afirma-ciji, ovaj se razlikuje po tome �to mu je nakladnik pri-vatnik, a tema jedna jedina planina. Sastavljen je naoriginalan naèin: u njemu je na 224 stranice skupljenopedesetak èlanaka, putopisa i pjesama o Ivan�èici ob-javljenih poèev�i od daleke 1858. godine do najnovijegvremena (mnogi od njih u Hrvatskom planinaru!). Au-tor je knjigu popratio op�irnim uvodom, a njezina jevrijedna znaèajka obilje povijesnih ilustracija u tekstute niz fotografija u boji na prilogu od 16 stranica. Vri-jednost joj daju brojne biografske bilje�ke o autorimai opse�na bibliografija o gori s preko 300 naslova. Nijeli vrijeme da se konaèno i ljubitelji Medvednice ugle-daju u po�tovatelje gore Ivan�èice?

prof. dr. �eljko Poljak

EUROCITY - BRAVO!Konaèno jedan hrvatski turistièki èasopis koji na

hrvatski turizam ne gleda samo kroz jadranske naoèale,èasopis koji je prepoznao i komparativnu vrijednosthrvatskih planina! Rijeè je o putnoj reviji Hrvatskih�eljeznica »Eurocity« koja pod uredni�tvom BiljaneLimpiæ Donadiæ u svakom broju ima poneki prilog oljepotama hrvatskih planina. Ovu reprezentativnu re-viju, koja izlazi èetiri puta godi�nje na skoro stotinustranica dvojezièno (hrvatski i njemaèki), neæete naæi uknji�arama nego kao besplatan promotivni materijal u�eljeznièkim meðunarodnim ekspresnim vlakovima.Vrhunski je domet grafike i uvijek bogato ilustriranafotografijama u boji. Najvjerniji su joj planinarskisuradnici èlanovi PD »�eljeznièar« iz Zagreba DamirBajs i Vlado Bo�iæ, obojica vrsni fotografi - Bo�iæpodzemlja, a Bajs nadzemlja. Na kraju, evo radi ilus-tracije nekoliko planinarskih tema u godini 2002: Gor-

ska Hrvatska, planinarskim stazama ogulinskog kraja iniz zanimljivosti iz okolice, izlo�ba »Vizure hrvatskihplanina«, planine srednjodalmatinskih otoka, �pilje naBraèu, Velebitski botanièki vrt, �pilje na Velebitu i nji-hova fauna, �pilje u slavonskim planinama, pohodslavonskom sredogorju itd. Adresa uredni�tva: Miha-noviæeva 12, Zagreb.

prof. dr. �eljko Poljak

PLANINARSKA LIRIKATEREZIJE KRAJI�NIK

Planinarski savez Herceg-Bosne objavio je ovogaljeta zbirku pjesama èlanice Planinarskog dru�tva»Kuk« iz Novog Travnika pod naslovom »Na vrhu«.Knji�ica ima 64 stranice i ilustrirana je odabranimplaninarskim fotografijama u koloru. Autorica je po

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:05 Page 285

HPD »ZAGREB-MATICA«USELILO U NOVE PROSTORIJE

Najstarije zagrebaèko dru�tvo, HPD »Zagreb-Ma-tica« preselilo se u nove prostorije u Petriæevoj ulici 4(2. kat). Stare prostorije u Bogoviæevoj 7, u kojima jeDru�tvo bilo gotovo 50 godina, bile su u nacionaliziranojzgradi koja je pro�le godine vraæena vlasniku. Nadalismo se da æemo i dalje moæi koristiti prostorije, ali do-bili smo rok od godine dana za iseljenje, pa se Dru�tvoobratilo Uredu za upravljanje imovinom Grada Za-greba, gdje smo nai�li na puno razumijevanje. Slijedilisu mjeseci suradnje i upornog praæenja situacije uGradu do pronalaska odgovarajuæih slobodnih pro-storija, koje su nam, uz povoljnu najamninu, ustupljenena kori�tenje.

Odmah po preseljenju olièili smo zidove i stolari-ju, izmijenili podne obloge i prostorije opremili namje-�tajem. U novim prostorijama imamo dvoranu za sa-stanke i predavanja, prostoriju za knji�nicu i klupskepotrebe, prostoriju za sastanke tijela Dru�tva, sekcija ikomisija te prostoriju za poslovnicu Dru�tva. Radnovrijeme poslovnice ostaje isto (radnim danom od 18 do20:30 sati), a �est sekcija sastajat æe se u istim termin-ima kao i prije. Takoðer, brojevi telefona (01/48-10-853) i telefaksa (01/48-75-447) ostali su isti.

Sretni smo da imamo lijepe i odgovarajuæe dru-�tvene prostorije, gotovo ne istoj lokaciji kao prije. Sveplaninare pozivamo da nas posjete u novim prostori-jama. Sveèano otvorenje bit æe u srijedu 24. rujna u 19sati.

Zvjezdana Gregorina

184. SAVJETOVANJE ZPP-aU planinarskoj kuæi na Kuna gori odr�ano je 1.

lipnja 184. savjetovanje Meðudru�tvenog savjeta ZPP-a, a domaæin je bilo HPD »Kuna gora« iz Pregrade.Okupili su se predstavnici 21 planinarskog dru�tva, PS-a KZ� i HPS-a. Nakon usvajanja zapisnika s pro-�log savjetovanja utvrðeno je da su sve planirane akcijeodr�ane vrlo uspje�no. Bile su to ove akcije: Pje�aèenjeromarskim putom Belec - Marija Bistrica, obilazak Ja-vorove staze zdravlja, obilje�avanje 40. obljetnice Pl.puta Medvednicom, 3. slet planinara Krapinsko-zagor-ske �upanije, Dan HPD-a »Belecgrad« i proslava 120.obljetnice planinarstva u Krapini. Na savjetovanju jeodluèeno da se, nakon obilje�avanja kontrolnih toèakaZPP-a i izrade novih �igova i dnevnika, hitno izradinova karta ZPP-a. Pozitivnim je ocijenjeno i to da su dosada sve èlanice u cijelosti podmirile svoje obveze pre-ma Sredi�njici osim PD »Pusti duh« iz Lepoglave kojeje ostalo du�no 250 kn. Poslije savjetovanja nastav-ljeno je dru�enje planinara na Kuna gori.

Cvjetko �o�tariæ

zanimanju uèiteljica, a treba istaknuti da vodi plani-narsku sekciju u �koli u kojoj radi. Ova joj je zbirka pr-venac, a glavna joj je osobitost romantièan pogled naplaninu koju pro�ivljava na �enski emotivni naèin. Evoprve strofe iz njezine zbirke: Za èim tvoje srce tuèe, /u planinu �to te vuèe / pa napu�ta� toplu kuæu / i tu-

mara� po bespuæu? Zavr�imo rijeèima jednog kritièara:»Kroz pjesmu Terezije Kraji�nik zaèujete iskonski zovprirode, slasni mamac da se vratite kolijevci i pustite davas prigrli«. Adresa izdavaèa: Mostar, Ul. StjepanaRadiæa 76b, BiH.

prof. dr. �eljko Poljak

286 9, 2003

OBAVIJEST SURADNICIMASuradnicima koji svoje priloge za èasopis

�alju izravno uredniku, skreæemo pozornost da jeon promijenio adresu. Nova adresa na koju semo�e slati po�ta je: Alan Èaplar, Palmotiæeva 27,10000 Zagreb. Promijenjen je i telefonski broj,tako da se osim putem mobitela 091/51-41-740urednika sada mo�e dobiti na tel. 01/48-17-314.

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:06 Page 286

9, 2003 287

Prva sjednica novog Izvr�nog odbora nakonskup�tine HPS odr�ana je 23. lipnja. Tom prilikomdonesena je odluka da HPS u iduæem mandatu pred-stavljaju i zastupaju predsjednik HPS, dopredsjed-nik HPS, predsjednik IO HPS, te glavni tajnik HPS.Na prijedlog predsjednika IO Franje Novosela, jed-noglasno je za zamjenika predsjednika IO izabranGoran Gabriæ iz Splita.

O odr�anim Danima hrvatskih planinara naBa�kim O�tarijima (14. i 15. lipnja) na sjednici jeizvijestio Tomislav Èaniæ, a Darko Berljak o sa-stanku radne skupine »Prijatelji planina« u Europ-skom parlamentu u Bruxellesu 18. lipnja i brojnimkontaktima i razgovorima koje je prigodom obilje-�avanja 50. obljetnice uspona na Everest imao uKathmanduu u Nepalu, posebno s predsjednikom idopredsjednikom Planinske zveze Slovenije.

Raspravljalo se o prijedlogu udruge »Èaèvina«o ureðenju istoimene tvrðave ispod Dinare. Tako-ðer, utvrðeno je da se dopis HPD »Dinara« sa za-

molbom za novèanu pomoæ za obnovu kuæe »Brezo-vac«, uputi svim èlanicama uz dopis u kojem sepodsjeæa na va�nost Dinare kao najvi�eg vrha uHrvatskoj, donesenih odluka Skup�tine HPS o tompitanju, kao i veæ dodijeljenoj pomoæi HPS-a od18.700 kn za obnovu te kuæe. Prema pregledu du�-nika koji nisu platili pretplatu za »Hrvatski plani-nar« za 2003., zakljuèeno je da se iz evidencijeobri�u svi du�nici koji do 1. srpnja ne uplate pret-platu na temelju opomene i uplatnice koju su veæprimili. Na prijedlog S. Tomerlina odobrena je na-bavka ljestvi koje æe biti postavljene na planinar-skom putu u podruèju Cmopca. Na dopis K. Domi-�ljanoviæ kojim se predla�e sklapanje Ugovora oradu s punim radnim vremenom, zakljuèeno je da nepostoji potreba za obavljanje poslova navedenih udopisu, a ni novèana sredstva za takve namjene nisuplanirana u proraèunu HPS. Buduæi da je predalosve potrebne dokumente, PD »Zagorske steze« izZapre�iæa registrirano je kao nova èlanica HPS.

IZ RADA IZVR�NOG ODBORA HPS

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:06 Page 287

Boravak u prirodi, alpinizam, re-kreativno planinarenje ili samo �etnjasve su popularniji jer su to �portovikoji razgibavaju cijelo tijelo, potièukrvotok i brinu se za na�e zdravlje.Valja, meðutim odabrati odgovaraju-æu obuæu koja æe pru�iti sigurnost,zdrav i ugodan korak.

Osim trendovske obuæe za mlade,ugodne obuæe za kupce zrelije dobi,za�titne obuæe (protecta), obuæe zadugotrajno hodanje (out door) i naj-novije obuæe za golf robne marke Ma-ster, koja je jo� u fazi kreiranja i ispi-tivanja, tradicionalno je poznata iPlanikina marka alpinistièke i plani-narske obuæe Planika Trekking, kojazadovoljava visoke zahtjeve, kakoamaterske tako i profesionalne.

Ta planinarska obuæa izraðena jeiz prirodnih materijala s nepropusnommembranom Comtec koja omoguæavaodr�avanje suhih nogu i u ki�nim i usnje�nim uvjetima te s Vibram pot-platom za dobro prijanjanje uz tlo.Kvalitetu i pouzdanost nije te�ko pre-poznati, pa tako i na� najpoznatiji pla-ninar i alpinist Stipe Bo�iæ iz Splita,nosi Planika trekking obuæu koja seizvozi u cijelu Europu i za koju s po-nosom mo�emo tvrditi kako se ubrajau najkvalitetniju obuæu te namjene.

Planika d.o.o.

Trg kralja Tomislava 2

52100 Pula, Hrvatska

tel. 052/214-751

planika@pu.hinet.hr

http://www.planika.si

PLANINARSKAGOJZERICA

HP 09-2003.qxd 22. 08. 03 20:06 Page 288

foto: Mario Žuti

HP 09-2003 korice.qxd 23.4.2006 15:28 Page 5

XENONHALOGÈNE100m

L.E.D.AUTONOMIEJUSQU’À 340h

DISTRIBUTER ZA HRVATSKU: »HIMALAYA SPORT« d.o.o.

Vrazova 8c, 42000 Varaždin, Tel./fax: 042/313-701

e-mail: himalaya-sport@email.hinet.hr

MYO

HP 09-2003 korice.qxd 23.4.2006 15:33 Page 8