runovićki zbornik

R VICKI ZBGRN IK 1

RUNQWCI NEK/-DA 1 DANAS

ZNANSTVENI SIMPOZU

U PRIG-001 250. QBLIETMCE

1>0C;aTKA

0sA_M0sTAL1 EN]/\ ZLPE, 150. 00L1ETN;cE

IZGRADNIE1

100. QBLIEWCE PQSVETE ZUPNE CRKVE

GQSPE on K/\1<MELA

RUNO\/ICI, 30. LISTQPADA1999.

��

RUNOVICKI ZBORNIK 1

RUNOVICKI ZBORNIK 1

RADOVIS/-1 ZNANSTVENOGA SIMPOZI/A ODRZV A/VOG U RUNOVYCI I/1/IA 30. USTOPADA 1999. U PRIGOD1

2 504 oBL_/ET/WCB Poc“ET1<A os/WOSTAL/EN/A Zz/PE, 130. OB;/ETNJCE IZGRADN/E1

100. OBL/ET/VICE POSVETE'

ZV UP/VE CRK VE GOSPE OD KAR/'I/[EIA U RU/VOVIC/M/1

lzdavaé- Zupni ured Gospe od Karmela, 21261 Runoviéi Opéina Runoviéi

Uredni6/eo 1/ijede; Boro Alerié, fra Marko Babici, Mijo jukié, fra Nedjeljko jukié, fra Petar Lubina i Milan Puljiz

Glaz/ni uredm'/e; fra Petar Lubina

Odgoz/orm' ureclni/e,' fra Petar Vrljiéak, Zupnik

Fotogra/2'/H fra Nedjeljko jukic'

Arhiv Zupe Runoviéi

Konzervatorski odjel, Split

Ob1z'kowmje.~ Neven Marin

Grafié/ea przprema z'

tisa/ef ”Dalmacija-papir” - Split

Na/elada: 1000 primjeraka

UDK: 908 (497.5 Runoviti)

RUNQVICKI ZBQRNIK1

RADOVI SA Z/NANSTVENOGA SI/VIPOZI/A ODRZV A/VOG U RUNOVICI/1/IA 30. LISTOPADA 1999. U PRIGODI

250. OBLU/ET/V151; P06/;T1<A 0§AM05TAL_/mf//1 Zupzli

130. UBL/ETN1cLf1ZGm>/\f/ze

1

V 100. OBL/ET/VICE POSVETE

I

ZUPNE CRKVE GOSPE OD KARMELA U RUNOVICIMA

9"®`;)@lf/Q WW C”’;"f"”`”""` °‘\

L

AMQL y\,E,(‘Lv5€m9.

/§N_@d~.l.( J/\J\vw~

_

-°" wb Runoviéi, 2091) .

Tj/ki/"M lj' $>‘)ao*0L

MW*

P1'0c1g01101

Pr1'pra111jaj1161 g. 1987. pr011a11a11j0 za z11a1151110111 sleup 11 p11g0d1 250. 011110111160

1110111011011_1a fra11_1011a61e0g 5a111051a11a 11 1111015/00111, 1151a0 sam 51a1'0 /e11j1g0 1 1za1§a0 11a

p011a1a1epr0111a /001011111 malear5le1 1115/eup S1j0pa11 Bla5'1e01116 g. 1748. 11ar01111j0 1101ea 50

p0C1111 11011111 zasebne 111a1160 za R1111011160. O11111a11 111110 pa10 11a pamet: A120 50 5la1'1'

j1111110_111110151e0ga 5a1r1051a11a, 211510 50 110 111 pr0s1a1111a 1 1a 111' 501ea 0111j011116a 1111101116100

211110.? T11 za11115a0 pr10p610 sam 110121111 11111011161<>.1111fra1r1111a, a 1111010 61r11g1b R11110111'6a- 11a 111011511 5116110 raz11115‘1]'al1 1'pla111ra11. /1/10111111111, 115111011 11011101era151e111 pr0111_1011a 1 11a-

11101111110g nam 1'a1a 111,10 za11115a0 051a1a 11510111. Ra1_10 za11r5'10. R1111011161 511 50 111a10r1']'a1110 01111011111. P0110z1110`10 a0§1a 11 pr111' pla11

250. 0111101111611 p06011ea 05a111051a1j011_/' a 1111101116100 iupe 1 130. 0b1j011116a g1'a111110 111110- 1116120 211p110 6110110. U 1110o11111r011101111 10 011er1' 11011a 1 100. 011l101111' 6a 011p051106011_/' a 111110-

1116110 i11p110 6110110. Vlaclo P111j1' z 7. 11011a60 1997. i11p1111e11 10 d051a111' 0 "/e01160p1 21101111-

lea 50111 R1111011161” 1001011111 111' 50 mogle c1011a11 110110101110 1/1 110100 011112011, 01115110 0 p01011-

61'1a1111111 a11k10r1' 111a. Ono 51010 zam1§1]' 0n0, 1r011a10 10 05111ar1'11. U21 /er11g R11110111'6a11a 511 i11p1111e0111 0a’r01110_10 0 S111s11011111a 1998. 11a 50 p1'051a11a 111501011 1111101116/011111111110/' a 0111i1 p1'011 blagdan $11111 51101111, 011 28. 110 51. l1510pa11a 1998. g0111110. Nap1'a111' 0_10

1' 0111111111'

plan p1'05la110 kao 1 11150-111a1110 gotov program z11a1151110110ga 5/e11p11 11011 111 50 011ria0 11

011111111 mga 51a1111a. CVa11 ._10 1511‘11611_1a11.0 za 011ra11111a11_10p0j0111111`l9 1011111 p1'01110i1' 0.

N110 11110 11111510 110g0 50 111111 1111 p05a0. Ta 1111 R111101116a111 11a1161`l151110 1'11a'111`! P0601-

l10111g. 1999. 011l1'1>.011a110_10 P1'0a'510111115'11111 1 5/110101111 Taj111'5‘1110. N11 6la11011111111 Ta/11101111,

11a 60111 5 111010111 111a1011/e05‘611, pr0051a10_10 1111 5‘1110 1 111110, za 5110 50 11111111 1' 5110 110110.

Tr011al0 50 1115“0 p111a 511510511 1' 110g011ara11, 1111a1a11 11020 5 p0/0111111111 51111611/116111111, 111011-

11 111 za 511ra1111_111, pr1p01110111111' 1111 11 111`§0 11a11ra1a 11010a 110 za1101'a110 11a 11a5‘11111110/‘ ... U 101110 51110 11111' 11p01111' 1 110.111 /<>.011a6110 110 511061111011 1r0111111ea lead 51110, 111111 11061 61'11110110g

5la11l1a, 30. 11510pa11a 1999. pr1r011'111 1 z11a11511101115/<>.11p 0 p1'0.s‘l0511 151111a5‘11/' 05/1' R11110111611

- "R1111011161' 110/eada 1 61a11a5” . P1'0a'a11a61511 11a111 p11511gl1 iz 05110/ea, za11' 111 iz Zag1'011a,

Sp111a, Sz' 111a, /I/laka1'5/<10

1' R11110v1'6a. Ra110 511 50 01laz11a11` 1 051'11011111 1110/11a p1'1a11ja. Hua-

1a 11, B050 1 b1az?011a G05p0, 101111 111 11a5'151ar1'/

Za z11a11511101115/<111p 1111010 p1'011111`110110 g010110 40 11a51011a. Na ialost, za 110100101110 11151110 115111011 111161511‘111‘11/alee 110/1 111111 0111011111, pa 511 01pa/0. A 11110 111' 1/1 1101011110 obra-

11111! U5pr1e05 101110, 1' 111al1 51110 za 51111p0z1/` 611011' 1‘a61111'11a11 1 5 11_11' 1110 51110 1110gl1 11111 1115‘0

110510 za61011011111' . O51111 toga, 1111110 11a111 110 511101a 11a51a11111p1'0116a11a11j0 R11110111'6a 16111-

6111 g011111a!

O R11110111'61' 111a g010110 1111110 111'gdj0 111'/eada 111'/'0p15a0 11111 11110 51151a11110 p1'0116a11a0. _/0011110_10f1'a S1111051arK11110§a za111110i1' o 1' z1nea111 g. 1932. 1 1936. 1111101116111' 211101 1 0111-

6010, 57010 011/' a11110110 11 za50111101 1211/'1'z1 1ea1e110111 50 1110z'0 p0111'61'11' 11101100 10010 11110510. A Bog z11a 510 50 5110 /<1.1‘1'/`0po11' 110111110111 11 111121111' Z11p110 6112110, a 1 a’r11ga_'10! Moida 11 5100-

1'0/' b111l116110511p061111 1'

/ea1e11a 1511apa111a. Z11111151110111111 51211p0111 11 p11g0a'1 11a5‘11.1j1111110-

ja 1.111011 51110 110110 11p0z11a115110111 pr05‘1051, 111`d_/011 laalevi 511 19111' R1111011161 1 R11110111'6a111

5

110111111. 11 11 1510 1'1‘1'1' 01110 1 p1'015111'11111' 51101 z“1' 001 1 111111111110 11151110 5111111'11l1'_105‘ 1101111

1' 5101111-

111 1111111117105150111' 1110110111 1111105111111 12011' 5111511 110 110g0. Na 11111111'1' 11111 51111010511110, 1111501

11115 1111100. Z1110 51110 111111100 11110510 5111111'11p1'e110111111_1' 11 0 1111101116/001 p1'0510511' . B1111111‘1'

1111 51110 511111111' 1“01111'11' 11115101j01‘11 111150 z“ 11p0, 130. 0191101111011 1` zg1'1111111' 0 1 100. 0111101111011

110511010 27111110 0111110 G05110 011 K111'1110l11, 11 51'0111'5111_10 p0z01'110511' 111111 11111011101111 z'11p11,

111ez1' 111' 111' 01~111' 11' 1'

21111110 01121111. A p0111'1e51 1111101110120 211110 z11p1'11110_10 1'

1101111051 5111110g11

50111. 1\_’10z1' 1111 1101111051 1101'11z1111011' 1111 10 011 p0111_'10511' R111101110111111 1' 111'1111151°.0g11 1111101111

1101100. O1111 50 01111111111 1105' 1111110/e 011111111 11 1'511' 111 0110l110511' 11111 1'

11 p0110z11110511' 5 1511111

111110110111. S10g11 511 1111111 11111' 11112111' 110 5111110 p0111'1' 05111 11011001' 110g0 1 1‘11110111'1‘/111

.5110111011101111 11115111111, 11 11111'€111'1' 11111, 1110115111111 1' /111/1111`111' 111 511111'.i1111' 11111, g1'11110111' 111111111.

1\/11511 5111111511105! 1115111 1111111 111111110 11110 111111 1102110. U 11111 51110 2011011' z11111' 1‘1'11' , 11111

105611111111' 1'

1101110111111' 510 11150 111110 1111p1'11111'11' 1111 111111111‘110511111110_105' 1111110111111111111. Z1110

511 1111/111111 1'

_g105p11111115I110 11 111150111 1111111 z1111z1' 1111111' 1105101110 11110510.

N11 0111'z“11111111_10 Z1111115/110110g 511111111 110111111111111 110510 1' z11/100111051 111011111 B0g11,

111011101111 5111'/.1 1101111111, 1111' 1' 2110011111051 11101110 111111111111. N111pr1'1e 011111111 11011' 511 1111501

211111101 211101111101 111‘0z 111111 1'

1101 510110611 511111111' 1111 00111 11110 pr01111011111' c1' , 5 111021111111

1'/111100111111 111101111 1101110 1'

210, 11051101‘1' 111111' 1'/9 511011111 511le1'1111101111' 11111, p1'0p0111'101111I1' 1111

11'/'05 B0zf/' 11 111'1'1'.\‘1‘111111‘1' 1'/.1 11 111011, /.11'11111'01‘1' 11 1111111, 1111_'10p01‘1' 11 11111911111' 1' 10110 1'/1 115111-

_101'1' 111111' 11 211101. Z1111111 1'

111011111 011111111 11011511 0511111111' 0011 1 1111111111 1 p1~1' g1”l1'11' 11111 K1151011,

511'/' 0110C1' (011 11 p051115110511' ,

11/' 0111'1“11115/101 61511101 1' 51' 1'0111051011_ 1111011111 0111111 /91'0111'1' 111

1'

11011'11011115111' 111 110011111111 1'

111111111111111 11011' 511 5 11111111111111 1111'/1111161111' 110110 z“1' 11010, z11 111111 :E111-

_10/1 1' 1'11111'11' 1'

111110 5/111111111' 1111511 p1'051051 1'

1111511 5011115111051, 11 11111111' 5101110111 1'

1111511

/1111111011051.

$11111' 511 R11111111111' 101111' 1111110 "51‘1'1'11111 11111110111” (z11111' 511110 0511110). 1110 A11d11'1‘ 11111051'

11.11/0010 511111' 110511115111/101111' 1111110111110 111l11110g11; ”Z11p1'51' ,

1911110, 1111 C0 1' 511111 Bog 2111111111-

11'11'!” /\11151'p1'011011111*1' 1111 z11111151u011011151111p11 11111111511 1111110 1111011101111 1111 01' 1111z00111' 11111

1110g/1' 1' z111'1011' 5110 0110 510 511 za 111 p11' _g011'11 11101101'/1' . O111' 511 1111111510g11 11’05111111'11' 511010]11' 5-

1110110 111110110. A111'/1, 0110, 0111111111111101110 11 21150111111 21901111'/011, 1111 051011111 z11p1' 501111' 1' 1105-

11111111' 511111111, D11 111' 11111' _111'0g1011111'11, 1'11z111'1011'11' 51110 1'/1 11 001111 11110111.

N111111111 50 1111 C0 0110 11111' /e1111' g11 111'11g11 51111100111 R111101110111111 1'

0111 C0 1161' 11 511111111

1~11110111'C1111 1111611, 110 5111110 11 R11110111'1‘1' 11111 110g0 111110111 1110110 111150 1'

11 0111100111 511110111.

V/' 011110111 1111 C0 0110 11111' 101110111111 1111_11' g11 z11p1'01161111111110 R1111001'C11 1'R11110111'1‘111111 1'

1111 C0 11011' 11111'115‘111_11' R11110111'1‘111111[1050z1111' 211 1110111, 11p0z1111111111' 1'

z1110 511010 1001110110, 111'1“1'11' 50

111‘1' 111101'0111 51101111 11101101111 1'

1111111101101111 10 50 z11 211101 11111111111111' 111111' 1111 1111'/901111 pr1' n1_10111.

D110 Bog 1111 0110 1111110111111' 11 111211 21101111'/011 1111101111 /e011'191' 51110 1111511111111' 11111151/9 g0111' 11a!

U Splitu, 29. listopada 2000. Fra Petar Lubina

6

RUNOVICKA HIMNA V

STIHOVI: Marko Bitanga SVECANO GLAZBA; Ivan Glibota

C G C G

?

.

k/ Z

.

Hu-No--~\/IC-+<A zvo-NA zvo---NE B02---JA PJESM-A SA KA-

C G C F Es dim

`“8

- ME~-- NJA U SAV GLAS, U SAV GLAS GOSPE NA-SA

@ GJ

-J Q OD KAR - ME LA ZA §T|T ~- NI CE PHE -- MI LA

G C

YZ Cu ------------------------ --VAJ NAS

��

Runoviéku zvonu zvonc 2. S\'i sinovi runovitki

Boiju pjesmu su Kzlmcnju kuéi hrle du zagrle

u suv glas, u suv glus: eto nas, Glo ms.

Gospc n;1§;1 od K;11'mcl;1, Runo\'iCl<;1 zvom Zvone. '/.;1.§litnicc prcmiln! lele Bogu u visine: zu n;1S spas.

5. Mihovil se uzvisio

su St;min;1 iz svog hr;1m;1

motri nas, motri nas.

Runoviéki sin se \'r;1C;1

novoj bruzdi iivot daje; sveti Cas!

» 7

�

DUH RUNQVICA PEIHF GUDEL] UDK: 821, 165.42 - 4

Baéka Vodri, Naputica 56

Duh Runoviéa, lukav i luk, ne da se namamiti ni uhvatiti. Plete.§ krtolc od kono-

pljike i rijeéi, vuC€S sake, ha<:z1S mriie, zi on na dnu BeZ<>v;1no\';1 vim. U Bolj;i\'i zap-

injeé plenice, po Podosoju ploée, ;1 on u ohlucimzi, u Culinoj jumi, Sjedi ti zzi \’r;1t<>m

i smije ti se.

je li se duh Runoviéa skrio u njihovo imc? U Ru-novi-Cc uruslo imc rimskogu grada Nové: ime, tijelo i duh. Ili je izletjelo iz imena i knjigii, osmcricc prnturu

Runoviéa, koji cijelo sedamnaesto stoljeée nad Imotom driahu knjigu i kri'/1? Nad éijom kuéom, knjigom i glavom, smiren u vremenu i zruku, stajaSe Duh Sveti.

Krilato ime Novil (u imenu duh) lctjclo na sjever i jug. jednom pulo nu Cctinu kraj Trilja, gdje su Novljani godine 184, pumaguli popruviti most, i usjcklo sc u jcdnu

od najpismenijih rimskih ploéa.

Drugi put ga u svojim ustimzl, u srcu, odnesc nzi jug, nu more, u Zziostrog,

Aurelio Veturio, dekurion municipiju Novzle, i tzlmo preminu u tridesetoj Spomcnik

premilom hratu postavi sestra Aurelijzi Veturiju i u kumenu zdruiiz Runoviée i

Zaostrog, Maticu i more.

Ime Novi izgovarali prelzlti na crkvenom saboru u Sziloni 533. Puno puta, puno stoljeéa prije, izgovorio ga je u Rimu rimski car.

Barbari ohorili grad, oborili mu ime. Tisuéu godinzi preleiaio u zemlji. Kad je ustalo od mrtvih, viée nije bilo grada. Nije imalo tijela. Medu tisuéamzi ptica mocfvar- ica jecalo nad vodama.

More iza Bijakove, u mitu, puno slutnje i sjaja. More ispod nas, u kréuz javljzi se iz naéih jama. Nedokuéivim podzemnim putovima, u nj tekle, u njemu svréavale naée vode: Maticu, jesenski povodnji, In/aio. Naée suze i u suzama rzistopljen pradjedovski prah.

Vode tekle u more i vr;1C;1le nam se opet s mora. U jesen, u cmim i teékim

oblz1C‘nim l;1d;1m;1, koje su se ruzhijale 0 naéa hrda i slijevale u naée polje. Za toliku

nehesku mornziricu, za toliku vodu, mala hila usta, uska grla naéih ponora i jama, pa

9

je plivalo polje, pljuskalo i zapljuskivalo b/aio. Price i vode sasravljule podnebeski i

podzemaljski prsten i zarvarale krug, kroz koji su reklzi rijela i lerjele duée.

Rrmovicko nebo i zemlja, zrak i voda, bijahu puni ptica. Danonocno i cjelogo-

diénje leprizanje krila. Unzlroc pogromima i pokoljima, priganju jaja i davljenju ptica.

Kameni rimski orao raéirenib krila - najsrarijzi runovicka pricu. Dvije tisuce god-

ina lerio u mjesru, u cmici, u Kamenju: na krilima nosio mnovicku crkvu.

Price grabezljivice, koje su parale nebo, raskrajale zrak: soko, sokoiic, jastreb

kokoéar, jasrreb jarebiczlr, jasrreb pacar. Na vjecnom leru 5 Bijakove na Cvrsnicu, s

Cvrsnice na Bijakovu, suri oruo, orzio krsr;1§, viée nebeskzl nego zemaljska ptica.

Vrzme, od kojib bi ujeseri pocmilo nebo i zemlja. Dva gavrzma (uvijek u parm) i

orao mi'cinj;1§: psibopompi-duéovode, koje ispred sebe éulje smrr.

Prepelicu i jurebicu, nu jzijimu, ri lipnju, cesro bi okwavile kosu. Parka, guska,

dzuju, norak, curliii, cuilinic, bajur, u prosincu i sijecnju, nad isriiu bi mjestom u blaro

curkom prolili kiv. Davile se ri pleniczrma konjskom srrunjom. Lzlbud, divlji tukac i

zclral, vidjeli bi sc samo u oblacima. Zene i djeca vikali-carali sa zemlje: “U raéero, zclrale! U raéero, Zdrale!"

U prolice, kad bi u zemlju propale vode, sve bi se zamodrilo i zazeleniloz ograde,

livode, vibe; Maricini virovi i djevojacke oci.

Imorski Pelazgi, nicali iz zemlje: izmedu Pziékala i Petrovdana, kad ponori popi-

ju blclfo, Suncc pripece, 21 zemlji ispuca matemica. Iz zemlje iskakali na konju.

Imorski Irike, nicali 5 kukuruzimzi. Mabali kukuruzovim sabljama, dizali kukurui

zov klip. Zn kukuruz vezali konje.

Nicali iz zemlje, umirali u zemlju. Nitko kao Runovicani nije volio, doslovno lju-

bio zemlju, opcio s njom. Oni ljubili zemlju, zemlja ljubila njih. Hvarala im se lica i

nogavica, i';1daI;i duban, kukuruz, proso. Prosipali se u nju. Nimalo im neobicno nije bilo umrijeri, pomijeéati se s njom.

Svjerlost im padala iz Bozjib ruku, s neba. Svijetlile im zvijezde. Vlaéici, stari

ovcari, pomagali rraziti izgubljene ovce, Danica i Volarica vole.

(U prici uprezali po Sesr pari volova, svoja mréava i zguljena ramena u zbilji: iz

polju, iz blczta, izvlacili kukuruz, proso. Prosipalo se: za njima lepréale price.)

Nepismeni, cirali kzirru neba. Od rodenjzi do smrri, vodile ih zvijezde: kazivale vrijeme i pokazivale pur. Svaki imao svoju zvijezdu.

Badnje noci mabali glavnjama, pivali Use z/rime godz'§c'a, sa svih srrana slazili k crkvi. Uoci Ixfandann, Ilinclzmzi i Gospe Odkarmene, na svim guvnima i glavicama,

goqeli svirrijaci. Iskrili, iskre im se mijeéale sa zvijezdama i prervarale u zvijezde. Moliii: “Svica im svirlila, duéa im pocivala.” Zvizde i svic' e odnosili u ocima na

Oni svir. Uljeriice i voécenice i perruljace. I onaj riaramak grabove kukrike s komina. Svirlile nam s onoga svira.

Ljubili zemlju, ljubili Hrvarsku. Duh Runovica nad cijelom Hn/arskom, duh cijele

10

Hrvatske u Rumoviéima. Ukazala im se. Iz kojega izvora, iz kojeg vira? Iz kojega je

procvalzl cvita? Iz Cz/itat mzgoz/om naroda 1' /ezi/aa z`!z' rz'€leoga 61/Hz' rvczc/aoga, koji je

cvao u tilovimi i ditalimi, u rukama Mije §k0re ma Sebi§imi? Iz éiroke fra Sil\'esu'o\'e

duée, iz duhoke fra Silvestrove kmjige?

Stali, svrstali sc i’/,a mje, postali mjezim majwrdi zid. Nisu je zmali mi mogli objasmi-

ti: bila je puma usta i cluéa, pumo srce i grlo. Kad je valjalo poéi, po§ao, miie se zuljul- jao zidi

Gimuli Sesmaestogodiémjaci i éezdesetogodiémjaci (od 1941, do 1947. svzxki deseti, svaki peti), padali licem ma svoju zemlju. Puma je Hrvarska otisaka mjihovili licu.

Nad Rumoviéima, u vcdro zvjezdamo mebo, upisama mjihova lica i mjihov duh.

i

��

QSAMQSTALJENJE ZUPE RUNQVICI

Dr. fm mio JURISIC UDK. 262. 2(o91> (497.5 Runovici)

Franjevaéki samostan 271. 5(091) (497.5 Imotski) "I7"

Makarska, Franjevz16ki put 1 Stméni élnnak

Nu temel/' u [901/ijesnib izz/ora pisac obraduje /10601/ee nsanioxta/jmijzi iupv Rzmoz/iéi. Zcz Tum/eczfrcmjeuci bi iz inzols/eog szmzos/mm pos/1/Zim!! obo/nc

iupe [mofske /emjine, cz na/erm 224 godine 11115/ac o/eiljmcijc bis/e1i/1ipo.\'clJ-

nu slerb posueéuju z'z1]mn1a 1'

iz/ezrzel/1(/11 Hove. Ta/eo /113'/cu/2 5'(/vjmfz

Blau'/eow'¢‘ g. I 749. 11mvcIz1_/e /ea/)e/011111 rw/ea iz Pmlbab/jr: /ircsv/1' 11 R1/r1oz'i¢‘c

z' lamo s/cu/z' mise i clzje/1' sz//ermncnle. Tz' n1v[>m/efiC1zo />oc'1`njc0xz1n1o_</¢/[/2'n-

je nmol/iéke iupe.

Kljuéne rijeC‘i:frcllr1' , fro/njez/ci, in/M, /mpc/1111, 1/ubomm 5/erb, Turci.

Viri, matronue, omtores/hospitcsquc "Municipii Nov;m|m"!

Proccres senntorcs communis Runoviéi!

Confmtres czlrissimi in Ordine et Presluylerzilu!

Omnes alii fmtres sororesque pmesentes, sulutcm plurimnm voluis omnibus ex iubiis Snncti Patris Fmncisci Assisicnsis cordizililer dico; PAX ET BONUM!

Muievi i Zcne: govomici i gosti drcvnog municipijzl Novus!

Gospodo vijeénici opéine Runoviéi! Draga laméo sveéenici po redovniétvu i redenju!

Nazoéna osmlu bruéo i sestre! Svimri vumn sa usnna svetogzi

occ Franje Asiékoga upuéujem srdaéfm pozdrav: MIR I DOBRO!

Ui/od

Moida vam je, po§tovz1ni sluéatelji, neobiéno da vas pozdravljam najprije latinskim rijeC‘imz1.1 Zar ne znate da hruafs/ea p1` smeno5fp0€ir;/' e upravo latiiis/e1' m_/` ezz'leom,

i to u najstarijoj hrvatskoj poznatoj povelji, pisanoj u kaételanskome starom selu

Bijaéimcz upravo 4. oizzjlea 852., u kojoj se prvi put spominje ime Hruat,3 te da

nekako u isto doba i hrz/als/ecz /e/1;/'iz‘eui1osltakodei° poéinje samo tn' /na r1`]'e€1' ma, ali

1 Buduéi da je islogn cl;1n:| bilo gotovo 50 govom i pred;l\';\nj:\. prvi je pred;\\';1C u loj s\'eC‘z\noj prigodi d|‘Zz\o upulnim

svoje preduvzlnje zupoéeti pozdmvom nn lntinskom jeziku s obmzloienjem koje se inuée uklapn s cijelim preduvzinjem. 2 Ferdo Siéié, Prim/£‘11iL' izuorn /Jis/onjc, Zagreb 1914.. 192-195; Marko Kostreniié (prin), D1' p/onmtii/ei zbomik Kral/` ew` nc HrL'11I_\‘Ie¢'

, Da/macife iS/nwui/` e. I., Zagreb 1967., 5-S. (N;\jst;1n`ji prijepis povelje. koji poljeée tek iz g. 1568..

Cuvn se u iupnom uredu u Suéurcu kmj Splita.

15

uklesanima u tvrdi kamen do danas saifuvan, od kojih su dvije latinske, a treéa bivats-

ka: PRO DUCE TREPIMERO - ZA KNEZA TRPlM1RA?!~”

Znamo takoder da je latinski bio i slziilaenijezi/e lirvatskili driavnika tisuéu god-

ina (852.- 1847.), odnosno do dana kad je Hn/ms/eisnbo1'25. listopada 1847. stvorio

zakljuéak, da se brucrfs/ez' _/ezi/e ima ”uzvisiti na onu éast, vrijeclnost i valjanost koju je

dosada uiivao latinski jczil<".4

Najposlije, Runoviéi se prvi put u povijesti sponiinju u pivim stoljeéiina krééan-

ske ere pod latinskim nazivom Nor/ae, a njihovi stanovnici Novenses5

1 glaz/nz' izz/ori, na kojima se temelji prvo izmedu tridesetak preclavanja, koja se

imaju odriati danas na ovome prvome znanstvenom skupu u Runoviéima, pisani su

upravo na latinskom jeziku, kako Cemo vidjeti. Zapravo éitava danaénja rijetka prosla-

va u ovome velikom, naprednom i ubavom lm/atskom mjestu ima svoj praizvoi' u

deseta/e reda/ec1pz' scmz'b prz_'/e 2 50 godiira baé na latinskoni jeziku. U tili, nainie, nelto-

liko latinskili redaka upisan je zaéetak osamostaljenja danas vitalne katoliéke iupe

Gospe od Karmela u Runovic'ima.6

I, Por/1:/es! se lemel/1' na poz/zjesizim 1` z1/orima

Naéa tema glasi: Osainostal/' wife iupe Rrmoz/z'Cz' . To je povijesna tema. Ona spada

na povijesnu znanost. Medutim, neko vrijeine ljudi su mislili kako povijest uopée i nije

znanost. No, por/z_‘/' esfz' je davno priznat status zncmosli. Dapaée, postoji novije miéljen-

je da su zapravo jedine prave zmanosti poi/i/' est 1' rmzlemati/ea, jer samo njili stvaraju

5 Vteljko) Giortan), lz .rreflir/ozj/vlaowrogfr lrrliiiitcm u Pc/ s/ol/'cén /arm/.\`L'u hir/iieuizos/I - bivnfs/ei la/mis/1' ,

I., Zagreb

1969., 47-55; Radoslav Katiiié. Na is/1ocli_\‘lr1 - Ki(/iiewiosf ri /Jiwr/sleim zeml/' mmf oc/ 7. do 12. 5/0(/`eC11, MH, Zagreb

1994.. 45-51; Isti_ Li'//ernmnz s/in/in - l\’ujr'ici/i1o.\`! I nnolamzlu/ rmzoga /Jim/skog 5i'ed1z_/' orgjekoul/a, MH, Zagreb 1998.,

5/19-524.

f F. §i.§iC, l’i'qq/cr//101'(/` e.r/I /.u‘i'ri/.vlsog izni'o¢lf/(Prir. T. Macau), i\'al<|. zavod MH, Zagreb 1975., 415. 7 Ovdje moramo upozoriti na problem koji je nastao u novije vrijeme i io.§ nije rijeSen, a to je pi/mz]'eposmrrlezr10/1011-

inm Riiirow`6i` . Dokle. valida, svi arlieolozi | povjesniéari rimsko naselje Nouc1e("Novenses"), koje se kao miuz1' cr' pizm1

/\'ow1e spominje g. 194. ul>icir;iju u veliko selo Imolske krajine Runoviée, bogato nalazima iz rimskoga cloba, i njego-

vo ime izvode iz Iatinskoga "Rus /\'oL'zm1" (Ante Ujevié, lmoishrr krajiiin, Split 1954., 34-40; Isti, Imolslea krcrjiml,

pro§ireno izd.. Imotski-C-rurle 1991., 51-57. gdje se obilato navode uvaiena imena na§e arheologije i povijesti - Bulié,

Patseli. Mayer. vlelié. G. .\` o\'ak i dr.) dotle rodeni lmoéanin, lirvatski filolog Mate §imundié (Lovree 1928.-Maribor-

Lovree 1998.) u élanku "Ekonimi u Imotskoi krajini” o postanku toponima Runoviéi donosi bez ikakve ograde samo

tvrdnju koja ukratko glasi; "Elton Riiiiovirfi mnoiinom je prezimena Runovic' . Ono biva od osob imena Ruiz-oi suf.

morfema -ovié. Niime je mista poimenjena opéa im. mrzo- iivotinjska koia s runom, dlakama..." (Usp. Czzuari 1951511110,

Zizoiviik radoL'r1s1` i11pozi/rl zi prigodi 250. obljelizice [Jrrjeizosr1fra1zjeuac‘k2oga saniosfauzr zz grad lmolslei, Imotski-Split

1989., 494-195). Cudno je da Simundié ni jednom riieCju ne spominje staru vladajuéu tvrdnju kako je toponim Runoviéi

latinskoga podrijetla. Buduci da nijedan struénjak niie op§irnije obrazloiio rimsko podrijetlo toponima Runoviéi, koliko

mi je poznato. clanas imamo c/L'{/epos/nuke: i rimsku i Iirvatsku. - Usput upozoravam l<al<o clanas vodeéi lirvatski latin-

ist _Ioze Marevié u svojim djelima uopée ne spominje naée /\'ou:1e(No\'enses), (Isti, Hrucr/51:0-/alirrshi ijefizile, Zagreb

1994; lsti. L11/i/:also-biw/ski erzciklopedijs/ei zjeériik, I-11, Zagreb-Velika Gorica 2000., a spominie, npr. Delmirziulii

(Duvno-Tomislavgrad. sv. 1, 707) i Til/urizmr (Trilj, sv. II, 3231).

6 Zupa Runoviei svoju vitalnost pokazuje ne samo lijepim novogradnjama (crkve, groblja, kapelice, zvonici, spomeni-

ci). socijalnim (Dom umirovljenika) i prosvjetnim radom (kulturna i Sportska druétva) nego i izdavanjem iupnoga Iistu "Rrnrow'<fr"'

, koji veé sedmu godinu izlazi na teliniékoj, knjiievnoj, umjetniékoj. pa i znanstvenoj razini - usp. Runoz/[Ci

- Lis! z'upe Gospe or/ Karmelrz, 7 (2000) 1 (13).

16

ljudi.7 Ostale se, naime, znanosti, odnosno pojave i zakoni, nalaze u sfL'0re11Q/pn` 1'0-

di, koje 1/'udz' tek polaganim, mukotrpnim i dugotrajnim istraiivanjem sumo of/erizvijzz. Otkrivaju zapravo ono Sto se u prirodi nalazi vec' milijunima i milijardaim godinzi.

Ali, ima i razliki izmedu prirodnih i povijesne znanosti. Prirodne se znanosti.

kako nam je poznato, temelje na fiziékim zakonima i eksperimentima, dok se povijest temelji na por/1'/' esniin z' zz/oriina. Stoga je i povijest na neki naéin e/espernlreiiztcl//m

znomost, odnosno siguma znanost, Sto znaéi da mora poéivati na sigurnim temeljiina. Medutim, por/zjesna sigurnost nije ni metafiziéka, kao u filozofiji (npr. "Tko se

rodi, mora i umrijeti”), ni fiziéka, kao u prirodnim znanostima (npr. "Gdje je dinizi, mora biti i vatre!”). Povijest ima samo momlnu sigumost, kao npr., u reéeniciz

"

i\1;1jk;1

ljubi svoje dijete." To ie redovita moralna éinjenica, ali u iivotu, na Zzilost, znzuno clu ima i iznimaka, i to danzis viée negoli ikada, o éemu svjedoée srecistva dru§t\'enog;1 priopc'ivanjz1.“ Stoga povijesne éinjenice vrijedc onoliko koliko vrijerie /m1'i'/' v.\'i11‘

izz/Ori. Glasovita ”l3c1§c'ans12cz 1)/oécz" , npr., klesanu oko g. 1100 limiiskiiir pismoin i

jezikom, vrelo je pn/oga reda za hivzitsku povijest i ponos cijclc nuciic. dok jc. npr.,

iz svjetske povijesti poznata ”K0nstanli11oz/czc/m'o1»f1icc1” , nzivodno pisunu '/.11 vriicinc

Cara Konstantina (506.-537.) i pape sv. Silvestru (314.-535) Cisizi kn' 1'0liior1' m1, n;ist;il;1

u 8. ili 9. st., éto je clokazano tek g. 1440., pu onzi za prwijcsnu '/,nunosr <l;|n;1s kno

izvor ne znaéi ni§ta!9

Povijest se, clakle, gracli na moralnoj sigurnosli, ;1 tu sigurnost pru7,;1iu num vjcro- clostojni autentiéni povijesni izvori.

2. P01/z_'/' mm' izz/on' zu nam: /emu Za i°j€§enjC naée [eine trCl>;1ju nam, dziklc, pr;1vi p01'1_`/cas‘11i iZ1'm‘1. U n;1§cmu

sluézlju, oni su tnkvi da ili morzimo podijcliti u clvn dijclu; 1` zz'0r1` ]>o1'i/csli iii/101611110'

11161, kg/1' su nc/.s‘/cz/1' pr1_'/eg. 1749. i pozii/' @5111' fzziori bn/1' sir rms/11/1' _gh 1749. 1'

/my/i'/0.

Zzinimljiva je Cinjeniczi, du <> povijesti Zupa Imotskc krujinc inoicmo g<>\'<>riti tok iz dobzi turske ol<up;1cij€ (1495.- 1717.). Prije Turukzi ncniumo, mime, izriéilih i7.\'or;1

0 katoliékiin Zupaniu Im<>tsl<e krzijine, prcnidu jc tih iupn hilo i prijc.

Pn/i izvor u kojemu se spominju Zupe Imotske krzijine potjeée tek iz 1623. go-

cline. I on je takoder pisun im /a/1' i1.s`/eo/r1_/ezikfir. Nalazi se u Arlrivu kongregacije za raéirenje vjere (Propagzmdzl fide) u R1' /1111, i to u dvu primjerkzi: u izvorniku za Propa-

ganclu i u prijepisu zu Pupil. Prijepis je g. 1900. objuvio njemaéki frzinjevzic Leofmrcl

Lezmnens (1864.-1929.),‘“ 11 izvornik 5 komentzirom g. 1965. liivatski fr:inje\';1c, pov-

7 Ivan Fuéek. I\'m‘¢‘mi.\‘l1.'o Izvz ij/` vn’?. KS, Zagreb 1971.. 94-96. (1’reporuC‘ujein Ciluteljii nekn protiln rnzlzignnje profeso-

ru rimske Gregorijainc n;\s|o\'|ieno "je li povijesl zn;inosI?1 8 Momlno je sigurno dn mnjkii ljulvi svoie clijele. :ili nas i5kust\'o uéi dn innjku k;\Ik;\d;1 mrzi. p;l(`e i uhijii svoje diicle. 9

H. M. 1\'linkenl>€rg_ K0ll.\`/fl/I/1' /llsc/.nf 5`c/Jvnkfimg u Lv.\'iL>o/1f1`ir 7'/100/ogre 1111:/ [\'/' rc/Je, 17. \' er|;\g Herder. Freiburg

1961., 41:5-4114.

10 Leonnrcl Lemmens, Rc/r//io corl1'¢>rll111nn, cape//anim, /ocomm, oppiddorrrrrz rl/que pn1°ocbinnm1 c>.\‘i_\‘/miliunz 1'

/1

l'rmfi/lcirl Born//1'Aryvn/imrvii Ac/<1 Ordiriis FF. M11., XIX. 1. V., (Ronnie) Qilximcclii. 1900.

17

jesniéar svjetskoga glasa Bazi/z_'/e Pandz“1'C (1918.).11 Oba su izvora objavljena u Rimu.

Tek 510 je papa Grgzn' XV. (1621.-1625.) bulom od 22. lipnja 1622. osnovao Kora-

gregaeiju de propaganda fide, provincijal Bosne Srebrene, koja je kao misi}ska zemlya

spadala pod tu novu kongregaciju, poslao je u Rim svojih dvopcu fratra, _/rc: Rav/cz

Papz`c' c1i/)'a_/url:1\@refL‘c111i11c1, da navedenoj Kongregaeiji preda|u "Izv}esce 0 Franleva-

ékoj provinciji Bosni Srebrenoj" , §to su om ueinili 18. rujna 1625. U tom se strucno sas-

tavljenu izvjeééu, medu ostalim, spominju svi samostani Bosne Srebrene, (koph |e tada

bilo 17), sve njihove Zupe kao i osoblje Provincije (355 C‘lanova). Tu se nalazi 1 sfczz/ak

o Imois/som scziizos/5111111, prvi njegov opis u povijesti. U hrvatskom pri|evodu on glasi ovako; "Cetvrti je samostmz 'H_y/norm”(Imota-Imotski), posveeen sv. Ocu naSemu Fra-

nji. Udaljen je od Makarske 30 milja, a smje§ten nasrea’ jednoga 1/elz'/eogjezera. Obitelj

istoga (samostana) saeinjavaju fn‘ 11aesforz' ca (bmCe); sada je gl/ardi'/' an fra Lu/eu Bla-

ieuié, a /ekftzzi'/111Miboz/z‘!Rz1noz/fC. Isti samostan ima éetirz' z“upe.~ prva |e Zupa Cista,

druga Tr“1‘b1's!01/0, Lreéa ‘Bignifmi ( V1` n_/0111"), a Cetvrta ‘Tiag1ina’ ( T1'/acl(/'z' nc1).”12

Drugi izvor, koji je samo tri godme mladi, jei' potjeée iz g. 1626., a uvelike popu- nja na§u temu, takoder je pisan latinskim jezikom, pronaden je u naée doba u Taj-

nom vatikanskom arhivu i olvjavljen 1975. g0dine.15

Prvi biskup obnovljene /1/la/earske /vis/ezipi/e pod Turcima, franjevac Bosne Srebrene, jizz 13511111/ Kc/616 Zc1rL°.oz./'id (Brist 1752. - Sueuraj 1645.) dana 6. rujna 1626, u samostanu

u Zaostrogu piée Svetoj Stolici prvo u povijesli poznato izzg/'e§c‘e 0 sfanju drez/ne Ma- /ecf/;s1>.e b1‘ .s‘/slip(/e (533.-1969,). U njemu, medu ostalim, stoji kako Makarska biskupija ima éel1'H' .s'c1mos/mza.- Makarsku, Zivogoéee, Zaostrog i

”Imotu” (Imotski). Franjevci iz tih

samostana pastoriziraju sve Zupe, osim triju; Zagvozda, Brela i Podgore, u kojina sluibu

Boiju vrée sveeenici "ilirskim" (tj. hrvatskim, odnosno staroslavenskim) jezikom.14

O Zupama imotskog samostana bis/eu[J_/` m Bczrlul g. 1626. pz'§e u hwatskom pri-'

evodu doslovno ovako; "Cetvi'ii`

e samostan ]moza(1motski) u koemu stanu` u sed-]

. » ¢» .

I

1- . |

y

-1 1 |

morica svecemka, dvoiiea klerika, dvopca laika, desetorica mladiéa (t1. uéemka za sveeenieko zvanje). Ima éetiri Zupe. Prva se zove Podbila, druga S01/iéi, trecfa Drinn- zfci i zadnja Kmnemnosl, a u svim je tim Zupama oko 400 kuc' a. Ima éetiri crkve ili

kapele, od kojili su tri gotovo ru§evine, a jednu su svojim nastojanjem fratri obnovili, i ta se zove S(veti) Stjepan.”15

H Basilius Pandiié, Relnfio de ProL'irzcm BosnaeA1ge1z/inne O. F. M. Au. 1623 S. Cofzgregalioni de pro[Jaga11da fide

a\'i/aim, Radovi Hrvatskog povijesnog institula u Rimu, sv. 1-2, Rim 1965., 211-254. - Drugo izd.: Bazilije Stjepan

Pandiie, Bosiimirgezz/i11n - Studieu zur Gescbic/1/e des Frmzzislemzerordens in Bosnien undHezzegow1` rm, Quellen und Beitmgen zur Kroatisclien Kulturgeschichte. 6, Bélilau Verlag, Bamberg 1995., 211-234. 12 B. Pandiié. Re/11/io de Prow` uciaB0snncA1ge11/izme, Il. izd., 1995., (185), 219. Izvjcééc samostana B. S. donosi ovim redom; Prvi Zaoslrog. drugi Sv. Krii (iivogoéée), lreéi Makarska, éetvni Imotski... (/\’m/_ df., 218-219). 15 Slavko Ko\';1C‘iC, izrg/'slnri/'i izijfei/ri/i o 5/z1i1]` zz/Walenrslee bislzzz/Jije ii Tajnom Valilemzskom arbiz/11 (1626.-1658.), Izvori

za povijesl Splilsko-makarske nadbiskupije. I. Split 1975., 31-34.

If Isli. .'\' nL' . fi/I, 52-53.

1” Isli. {\'nL'

. c(/' __ 55. - L` sp. i I1. izdanje, gdje je uz izvornik naveden i hrvalski prijevod: S. Kovadé, Hrunlsleo djc/cei ostn/n/3151110110 os/aw’/irzn /aiskzr/Jr: Bf1r1z1/zz Kr1c’ic'r1 (obo 1572.-1645.), L1 Grupa auklora, Ma/ez/nvki b/sleu/J Fm Bnrlul l\"11c’1`€Zni'leoL'ic' /Br/' _\'f_ 1572.-51161111(/Q 1645),- Zivo/-dje/0-w1jeme, Sueuraj-Split 1999., 267-271.

18

Ako ta dva piva poznata izvjeééa 0 imotskomu franjevaékorii samostanu i nje-

govim zupama iz g. 1625. i 1626. analiziramo, dolazimo do zariimljivih zaklju€ak;i.

U navedenim godinama, 21 to je doba turske vladavine, imotski su frzlnjevci pas-

torizirali éetiri prostrane zupe, koje se u razmaku od same tri godine nazivziju posve

razliéitim imeriima: g. 1625. Cista, Tribistovo, Vinjzmi i Tilialjina, 21 g. 1626. Podbilzi.

Soviéi, Drinovci i Kamenmost. To je jasari dokaz, da ni jedna od tili zupa u to doba

nije imala svoj zupni stan ili zupni ured, jer da je zupnik stanovao 11 mjestu, zupa lui

se i nazivala po tome mjestu. Znaéi, da su zupnici boravili L1 svome imotskome Samo-

stanu i iz njega, prema potrebi, pastorizirali svaki svoju zupu.

Izvjeéée iz g. 1623. pisao je fratar iz Bosne, koji je slabije pozriavzlo duliovno

podruéje imotskoga samostana. Biskup-domorodac fra Bzmul mnogo je holje poznu- vao svoju biskupiju, pa je 5;. 1626. toénije ozriaéio zupe imotskoga s;1most;1n;i; Pod-

bila, .901/161, D111/101/cz' 1' Kamen1110s!.

Tada je imotski samostun imao Cefiri "i11p11e”cr/az/e 1'/1' ka/wie, od kojih su tri Ivilc

troéne, clok je samo cr/1110151/. S1/'ejlczmz olinovljcmi. Ne<1\/ojlncno jc du sc midi 6 7.11p-

rioj crkvi sv. Stjepana u Gorici-S01/iCi1m1.l6 Od oslulili lriju ru§cvnili c1'k;1v;1 jcdnu Iii

svakako bila "cr/ez/cz (sz/. Luke?) naKcz111e11111051z1 kruj v1>dcnicc" , koju sc vcé g. 1624.

spominje kao stzlra Crkva. Oncla je bilu dugu 12, ;1 §ir<>k;1 6 ;1rSin;1, £16 ‘/.n;1Ci 9 .\' 4,5

111, toéno kolike su dimenzije dzmz1Snjc upside (ckscdrc) Zupnc crkvc sv. Luke (Zupe

Podbablje) na Kamenmostu.17 Druga hi bila Zupnu cr/e1'11.s‘1/. M1'/_wzii/rl 1| Prolo.€cu n;1

danaénjem groblju, koja je, pr(-:mu preduji, sugracicna ili, toénijc, obno\'1jcn;1 1600.

godinelg Treéa od neul>iCii';mil1 crkava mozda je bila "kapelu" nu Otoku Pr0lo§k<>g;1 blata, koju su frzltri graclili zzijedno sa szlmosuinoiii, poCcv§i od 1600 godinc.")

Pri svréetku turske vlzldavine u Imotskoj krujini, tj. g. 1708., '/iupc su sc i1i1<>rsk<>g

samostanzi nazivale: l. Gorica s 15 sela; 2. Dr1' i101,'c1` s 2 selu; 5. Kflnzeiinzosl s 10 sclu;

4. Poelbila 5 8 sela i 5. I/no/5/ei s 5 selzi. Duklc, oko g. 1708. imotski jc s;i111<>sl;1n p;1st<>-

rizirao pet zupa s 40 se|;1.3°

Posljedrijc godine szlinostzlnzl nu Otoku Prolo.§k<>g lilatu g. 1715. spominju sc

opet samo 601171' z”11pe.- Drirzoz/cf, V1` i1_/mzi, Gorica i Z1111_'/mfci-Po(/'z` cf1.31

Izmedu nekoliko popisa zupfi imotskoga saiiiostana za vrijem€ turskc vlzidzivine

sm;1ti'amo da je najtoéniji i najpotpuniji onaj 510 ga je u ljetopisu franjavaékog samo-

stana 11 Omiéu zabiIje2io_/in S1/'eparz V11/i6(Svetigo1'a, oko 1677.- Imotski, 1742.), glav-

I6 Crkvn sv. Sljepilnxl u Gorici, koju je s;\C`uv;1l;1 fnlgiiienlc sl;1rohr\';1lskr: crkve. ;1 L1 novije dolxl otkriveni su i jo§ 51:11-

iji njezini tmgovi, nedvojlweno je poslojzllii i liilu u upomlii L1 17. st.. knd se zu \'rijeme l>isk\|p;l fm ;\1. L1SnjiC;1 (1661-

16S6.) lripul go<|i§nje u njoj s|uzi|1\ sv. miszi, te je isti hiskup u njoj 24. kolovozi 1678. redio 211 s\'ec' enik;\ l\';1n;1 Turiéu

(K;1r|0_|uri§iC, Kfl/<1/iékrl crL>1'11 1111 l>ioL'o1fsL'o-110/r>11'11/lxkom [mflrzzcf/' 11 11 flobn /zzixkc 1'ln¢{n1.'1' 11e_ Zugreli-C;\ko\'ec 1972..

sz. 59,711. 17

K. _]1||1`§iC, (,`1i:1.'r/ l>ioL'o1xvko-rlvzvlwlllskog [>ocIr11¢f/` n 1/ dobrr /1/rxku 1fl11c1'nL‘i11v (16-I 7, sfo(/061') L1 [\' rlc'I€2 (1969) 158-159, 1*

1.111. /1111- _ f//__ 115, |»|~ . 9.

‘9 1.111, /ww, 11/.. i_sz_15_1.

3(1) ;\' 11lo/Mk!! crL'1'a lm l2ioL'011sL'o-llvlvlz'rlnxkompodmd/11 11 1/obu l1uSL'e L'/nzizlwile. 140.

" sli, _\'/0.

19

na liénost svoga doba u Imotskoj krujini. On gn je sum svojom rukom poéeo pisati hrvatskom Cirilicom (1>os;micom). Tekst o Zupumzl poéinje ovako: "Neka se znu koje

su iupe ovoga mzmastira Imoc1<og;1 bile oc/ sm1*1' 11e za Tzinlkai odkadzl ie iliunustil' u

Prolo§<3u fundan." N;1\'odimo bime toéke \/i‘liiC€v;1 popiszi Zupu u dobu Tu1'z1k;1, koji

je pisun pri 1<i‘;1ju tuiske vlasti;

1. ZUPA GORICKA SV. STJEPANA, kojoj pripzidaju ova sela: G017' cc1, Vrbanj,

Posuéje, Tribistovo, Rastova Glzlviczi, Broézmac, Gradac, Grude, Lukavac i Soviéi.

2. ZUPA DRINOVACKA; Drinovci Ruiiéi, Tialjina, ”c1'o U111[/` a11e 11 Ru11oz/1'Ce”.

5. ZUPA OPANACKA: Opc111c1` , Studenci i Svibié.

4. ZUPA POLJICKA: P01/iccz, Zmijavci i Kamenmost.

5. ZUPA PROLO§KA Sv. Mihovilaz Proloiac i Riéice.

Vrljié 5 ponosom piéez "Ovo su kapelanije imockoga manastirzl. Neka se zna do poslidka kudu je naéa st:11'inu.”22

Pedantni i vjerodostojni fra Stjepzm Vrljié, posljedriji gvardijan samostana na Oto-

ku, zubiljeiio nam ie u istom ljetopisu poimeniéni popis cijeloga samostanskog oso- lulja nu Otoku, koje je, poslije bijega puéanslvu Imotske krajine pred turskim zulu-

mom, krujcm sijeénju 1715. tzlkoder potraiilo utoéiéte prema moru, Sto bliie mleta- Ckom pod1'uC‘ju. Medu tim osobljem od Zupnika spominju se:_/151 A11gust1` 11 /I/I1'11_/1111616, kapelan Dr1' 11oz1acc1,~ fra Marlin Kraljevié, kapelzm Vinjanzl; fra Marijan Li§njiC, kapelan

Gorice, i fra Marko Garié, kapelan Znlijavuca i Poljica. Tu treba uvrstiti i "kz1pel;1nz1"

Pro1oSc;i, ;1 to su bili fra Gabro Varié, s;1mostanski vikar na Otoku, i fra Filip Rupéié,

meétar u istome samostanii, koji su bili na raspolaganju gvardijami Vrljic' u.25

Dakle, do sijeénja 1715., Zupnici su stanovali najéoéée na Otoku i odzitle posluii-

vuli spomenulc Zupc. Z;1l1v;1ljujuc'i fra Stjepanu V1'ljic' u, iz navedenoga popisa Zupé imotskogu s;1mostan;1 zrmclemo du su Rz1110111'¢’1' s;1 svojim glavnim predjelom Um[/` a-

11111141 (preclio Humljuni nu brijegu) u dobu turske vladavine, tj. sve do g. 1717. pri- pacla//z' 211111' D1‘1` 11011c1' zujedno 5 Ruiiéima i Tihaljinom.

3. 1111015/ez' 5511110515111 11zz_'1' e11_/‘ aoje S110?/' e po/0541/e Iz onoga éto smo dosad vidjeli, moiemo zakljuéiti da je sjediéte franjevaékih Zu-

pa u Imotskoi krajini prije g. 1717. bilo u F1'c111_1' e11c1€/e01n 5c1111os!a1111 1111015/ei. Medutim, moramo imflti na umu da ie tzv. ”Imotski samostan” kroz svoju bumu povijest mijen- juo svoie poloiaje izvan grada, ali se uvijek zvao ”Imotski samostzm”.24

Opéenito se smatra, da je pwi "Imotski samostan” bio sagraden na izz/om 11'/e/ee V11/1'/ae u clalekom I4. st., jer ga oko g. 1590. spominje jedan talijanski pis;1c.25I na tome se mjestu samostan odriao sve do 15. st., kad ga je - prema predaji - pohodio

ZZ Bmno Pezo. F1'z1S1/'0/21111 V11/'ic' - S1jje¢lo/J, 11605111131 /L'o1'z1cs11zl/901105111/J dogrzdrija l111olsL=oga 51111105/111111 oc/ 1715. do 1753.11 C11L'f11'1` bm'/1` 11e.... 164.

251511. .mn 11/.. 164-165.

Zi’ K. _Iur15iC. 1\' f1d11_/e o.<11o1'f111 1111015/ei' 51111105/[111 1111 OIOL'11P1'0/0S‘L'oga blnmu K¢1c'1`c‘5 (1973) 141-156.

211511. .1\' f11'.111.. 141.

20

tadaénji starjeéina vikarije Bosne Srebrene, poznati talijanski franjevac-misionar 51'.

ja/eov Mar/eijskn' (1435.-1458.).26 Medutim, prva lokacija toga imotskoga franjevaékog

samostana ni povijesno ni arheoloéki nije nikad temeljito ispitana, iako je opéenito

prihvaéena, jer se za neku drugu lokaciju iz tih davnih vremena uopée ne znzi.37

Dru 21

'

e lokacia bila Kamenmost. O tomu svèdo6i ne samo redia nevo i su-b vremena vrcla, iz kojih znamo da je grupa franjevaca zivjela na Kamenmostu, harem izmedu 1562. i 1564. godine. Tamo su franjevci imali svoju kuéu, tj. samostan i crkvu,

u kojoj su "od davninz1” ,

tj. i od prije turske okupacije obavljali svete obredezs

Treéa je lokacija ”1motskoga samostana” bila na Olo/eu Prolos'/eoga b/ala, gdje su franjevci, uz nekoliko prekida, Zivjeli od g. 1600. do 1715., kad su taj samostan zau-

vijek napustili.” O tom samostanu svjedoée brojni pisani spomenici i ariieoloéka

istrazivanja.

Imotski su franjevci zbog turskoga zuluma u meduvremenu bili prisiijeni napusti- ti i svoj tek sagradeni samostan na Otoku nasred "velikog jczeru" i opet se u nj vm-

éati. Tako su se g. 1619, privremeno nalazili u nekomc mjestu Imotskc krujinc, kojc je turski izvor oznaéio éetirima suglzisnicima (!) "D/9111"

. Tumo su imnli kuCu_ bunur i

livadu, dakle, tri stvari bitne za preZivlj;1v;1njc,5" Veé pri/e g. 1640. po1<u§;1li su gradi-

ti novi samostan u Poclgradu na podruéju Poljiéke knezije. Turci su ubrzo omeli tu

gradnju, pa su fratri bjezali Cak i u Mc:/ears/eil, k braéi tamoénjeg suniost;in;i_ oclukle

su sc opet vraéali k svome puku u Kr;1jini.5‘

26 St` e un Zlallovié, Fmiiouc/z//if/1/c Pr'0.\w/, Ozlleiizi/el/11 I/mv:/xL-i ml: iz D11//mic!/ì. Ziiqrcli 181%., 16. 1 P I _ / _ _

27 Ovclje momm islziknuli dai sum i ju, u svim r;ldo\'im;i u kojimn sum sc dolicno poéclnkxi 1molsko _Q;i s;imost;in;i, i|.w;i-

jiio opée prihviléenu lvrdnju, dn je /Wi /` /:io/.\`L'1` .\'an1o.\‘I1iii doisln bio podignul n;| izmm ri/'vL'c 1'r///Lv (K. _1ur|S|C.

Kr/loli6L'ncrL'i/11in/biokoi/sho-/1<'lz'ILwilx1:o/11/nozlruqjiin.,(16), 12. Isli. I\` 1n/11 j/c <»_moi'mi .(2-1). 1-1-1. lsii, 7` iu.\L'ni‘1n-

cini/ilm iliillliizm'/n‘i/iL'c' 1/ Z1/bioL>oU{/' 11 /493’-I7/ 7. u I\' 1lCiL‘ 12 (1980) 177). kilo Sio sum slisljcclnc dvijc lokncijc islo-

gzi siinioslzlliii nzi Kaimenmoslu u 16, st. i nil Oloku 1’ro|o§1<o_Q:i b|;il;1 1600.-1715. ulvrclio nu lemciju .\'i|\'rcinunili lurskili

i ki‘SL‘:inskil\ izvom. Ujedno sum u vczi su s;imosl;|iio|\\ nn Oloku, u kojcmu jc g. 1625. kno "lc1\'lur" (profcsor) djclo-

vzio nxljpoznzitiji slziriji imolslii 1` r;\|1ju\';\c

1` |‘;\ 1\'lijo liuiiovit, nn Icmclju su\'re|ncn|h \'rcl;| | znunslvcm- lilcr;|1urc_ |.\`pr;1\'i<>

kronologiju i \';\2nijc Cinjenicc iz '/'.i\'ol;\ logn pi\'o;_;;1 poznniog 1`

r;1nje\'c;i-inIe|cklu;\lc;| iz Iinolskc kmjinc (K. _Iur|§|C. /fm

/111'/òl(|nloi)i`d/oL'o /550.-[Jos/1/1' /62;’/u [(1/¢'i¢‘ 29 (1997) h`5~1()6). L' ovoj prigodi drzim upulnim. dn sc poslijc goiovo

lri godine - zbog znnnsrvene isline - os\'|'nem nn (‘|;in;i1< mogii s1;irijeg;| kolege. imoiskogii po\'jesni(';ir:i fm \_'/'else \"rc'iCn

nzlslovljen "I\'riw bijzolvze rlr._/iz/ l\'11l'laj1iri.\'i¢‘1i 0 />l1'om [Jw/m'n[lL\‘1u iniol_<L'ibp‘nii/` e1'ac1/ 1 o dole/ora/iz _Q/fisow'/ojqfru

/\fl{`/' v Ri1l1oui¢‘rl" , koji je objaivljcn u Iokulnom iiijesoéiiiku /mo/sL’¢1 L>rq/'H111 (br. 555. od 25. kolovozu 1998. nn slr. 7).

Kolegii VrCiC tvrcli: 1. du sum j;\ pisuo kzlko p|'\'i ilnolski siimosmn nije bio gmden n;\ izvoru rijeke Vrljike; 2. du sum pokuS:\o oboriii imcliciju. kuko je spomenuti fm 1\1ijo Runovit bio "doklor p;|risiensis" , - Odgovor: nd 1. _lu sum uvijek ponnvljilo tvrdnju svili starijili pis;ic:i dn je pwi imolski szimoslnn bio s;\gr;1<1en nu izvom rijeke \’rljike_ kno §lo je vet

nn poéelku ove bilje§ke reéeno. - Ad 2,111 sum clokuzio dn fm ,\1ijo Runovic nije bio "doctor p;irisiensis" . nego dn je vjerojulno sluclirzio u Perugi (llzilijii) i posialo "doc/orPeri1xii1us`l pn su knsniji prepisiviiéi tu dm pridjem zumijenili (v. £\'{1¢'i6 29 (1997) 96-97) i Izlko se slvorilzl Iegendzl o fm .\1. Runoviéu "dokloru Sorbone"!

'T K. _luri§i6, I\' a1la_/1'oxno1'1m..., 11-1-145. Isli. (,`rL'z'v.... 158-159. Z)

Isti. KnIoIi¢‘L'a crL'i'rl..., 109-125. 50 T(uPski spisi), T1/rcicrl, 111-14'

, Arliiv Fnlnje\';iCkog sniiiosliinii i\1z1k;irsk;1. kuliju 40; K. _IuriSiC, Regesli lmslei'/J ¢/0L'i1-

lmvmlrl ofrnli/vz'm.'l:0n1 snmo_\`l1nl11 11 1111/J(/'i lnioln u (fzii'nr1' l1n,\‘/ine... _, 108. br. 20.

5’ K. _|unsic_ /mio//cL»fi emi-11.... 116-121,

21

Konaéno su franjevci poéetkom kritiéne godine 1715. zauvijek nnpustili sumo-

stan nu Otoku, pobjegli prema moru i nastanili se u /eiléi ”Pen' i10z1iC” u D0/vréu iz-

medu Vrulje i Piska. Odatle su se 25. srpnja 1715. preselili Limimi' gr;1dsl<ili zidina u

tada m/e/£15/eonz Onzz`§iz. U riekoj iznajiiiljenoj kuéi Zivjeli su "dvi godine na fit brez

Czirkve i ko1';1",53

U meduvi'em€m1 su g. 1716. Zilavi imotski fratri stuli graditi 1101./1' scliiiosfcm izvan

gi'ad;1 A211(/Gospe oc/ Ska/iccz, koji je pod sturim nzizivom "lmotski samostun sv. Fi';1nje"

svc<§;ino otvoren pred Sveéev blagdan, 2. listopada 1718.55 Ali nakon oslobodenjzi

Imotskoga od Turaka, koje se zbilo na biagdan Gospe od Andelu, 2. kolovoza 1717., imotski su fr;mjevCi poéeli grziditi svoj posljednji u povijesti, a pivi poznziti szlmostan

u graa/u1m0fsk0nz_ Ori je tek g. 1738.54 proglaéen pravim szimostanom pod nazivom sv. Franje, dok je szimostun u On11`§1¢g. 1742. dolvio nziziv sz/. Kaja, zi g. 1757. Gospe od Kzirmclzi.

EIO, di'Z;1li smo potrelmim uki';1tl<o pi'ik;iz;1ti gorku odiseju Zilavih imotskili fran-

je\';1c;1 du ‘/,numo gdje je sve bilo duliovno si'edi§te Imotske katoliéke krzijine, kao i

sjediétc njczinili Zupu kroz dugu povijest, ;1 osobito za vrijeme dugotrzijne i teéke

turskc <>l<up;1cije.

4. Os/o/wdeii/e oc/ 'lizmkcz im vicli'/eil

Duklc, zu vrijemc dugc turske vladavine, u neko vrijc-:me i poslije nje, imotskim

jc fr;1njevcim'.1 rijihov suiiiostun sluiio ujedrio i kao "pz1stoi‘;1lni centar” zu sve okolne

Zupc, kojc su im onda bile povjerene. Iz svoga su samostana Zupnici prema potrebi, u pwom rcdu nedjeljom i svetkovinaiiia, redovito izlazili na /aoiijimcl, kojih je svaki szimostun, pu i sii'om;1§niji, u ono doba u Bosni Siebrerioj imao po nekoliko. No fratri su Ccsto morali svojc duhovno stado obilaziti i samo pjeéice sa §tapom u ruci i tor-

liom mi mmcnu. "S vclikim tiudom i sti‘pljivo.§c' u iSli su naokolo od sela do sela, noéu i dunju tiziicéi du popravc i ozdiuve, éto je jadno, slabo i palo"

, kako se izrazio sas-

t;1\'lj;1C iz\fjeSC;1 iz 1625. g<>dinc.55

U dolm turskc sile Zupniciiiw se fedovito nijc ni isplaéivalo imati svoj stan, jer bi ih obijesni Turci stalno uznemirivali. Znali su oni Cc-:sto u doba objeda provaliti u

saiiiostan i frzitrima oteti zalogaj koji su sebi bili pripravili

A kud je trebalo, fratar bi nziéao smjeétaj u svoga gostoljubiva pukzi, koji je u

fratru gledao Boijeg poslzmika. Tako je, npr. i opéi pohoditelj (visitator generalis)

provincije Bosne Srebrerie fm Paz/ao Pelicer iz Roz/m/' az g. 1640., na putovanju iz

mzikarskog samostanu zu proloéki na Otoku, prenoéio u franjevaékoj kuéi Vrhdol

531>~ii. .\' ni- . fi/1. 122.124.

55 i>~ii_ .mi- _ fi/, 12+.

5j im, .mi- _ <1/._ 115.

57 "In his locis fmtres (Provincizie Bosmie Argenlinziu in, 0.) quam mzlximum poenileniizim liziluenl circumeundo 11 villzi

nd \'ill;im_ noclu dieque quuerenles si quid est l;mguidum_ debile, tituhans, ad reficiendum ac s;m;indum" (B. Pzindiié, Relf1ti` o.... 190 226).

22

(koja je tada obuhvaéala viée sela makarskog zaleda Biokova), u kuéi bogatoga sel-

jaka /eneza Mar/ea, koji je imao ”mnogo kuCa” , a sve od diva i ni jedna doliéna

plemic'u”! Najljep5a od tih kuéa, koju je domaciin ustupio visokom gostu_ zamjeniku

franjevaékoga vrhovnog poglavara iz Rima, bila je duga osam, a éiroka i visoku po

dva koraka, pokrivena bukovinom, te je sluiila za spavaoriicu, kuhinju i sulu_ danus

bi rekli dnevni boravak! S istom prostorijom bila je vezanzi i Stala, tako da su krave

kroza nju slobodno prolazile.36 Ako je takva bilzi kuéa bogatijeg seljaka, kakve su [ek mogle biti kuée siromaénijih |judi?! A kakve, pak, u doba razornogzi 24-godi§njeg;1 Kandijskog rata (1645.-1669.) i joé dugo poslije njega1?57 O tome nam joé viée govori vec' opisano bjeizmje imotskih fratara i tolika premjeétanja njihova samostana u najkri-

tiénijim vremenima, ali i stalno vraéanje svome puku uvijek kzid su to dopustile pri-

like, pa makar im i tada visio ”Damaklov mai?" nad glavom. Takvo se stanje viée-manjc odrialo sve do kraja turske vladzlvine u Zubiokovlju.

odnosno do oslobodenja Imotskogu 2. kolovo'/.21 1717.

5. Opomvlja se Ma/ears/ec: /91's/eupi' ja

Nakon povijesne luitkc kraj Beéa, kad je 12. rujnu 1685. do nogu potuécnzi turs- ku sila na kopnu,5*" poéele su sc oslolvadiiti stare linfutskc pokrujinc S|;1v<>nij;1 i

Dalmacijzl. Oslobzldzmje biokovsko-ncretvzinskog podriléjzl trzijzilo jc punili 31) godinu

(1684.-1717.), tj. od 15. sijeénju 1684. (kud je oslohodenu M;1k;1rsk;1 i niczino primor-

je), do oslobodcnjzl Imotskoga 2. kolovo'/:.1 1717. U mcchivrcnienu su |>ili osl<>l>odeni

Vrgorac g. 169(). i Neretva sa Zaiabljem 1694. goclinc.5`)

Poslije 224 gocline turske okupucije n;1 oslolnodcnu luiokovsko-ncretvzlnskoiii

podruéju nzistzile su znzitnc promjene, koliko nu poliIiéko-g<>sp<>d;irsk<>m roliko io§

viSe nu crkveno-uprzivnom pocliuéjii. Po7.;1i‘cv;1Ckim mirom od 21. srpnjii 1718, Turci

su Mleéunimzi priznzili grad Imi>tsl<i s bli'/' .om i duljom ol<o|ic<>m. i\'1c<1uIim, n;1kn;1dn<>

povuécnu grzinicu stzirii jc liiviltslui Zilpuniju lmotu podijclilii nu clvu diiciuz mlet;1Cki

(dunzisinjzi 1mots1<z1 krzijinzi) i turski dio (liercegovziéku "Bekij;1" _ na lurskom" ost;1i;11<").

To je zadnjc pro§irenje niletziékog posiedu (ucquisto novissim<>" , linen 1\1o<:enigo), nu koje se nu .itetu cjelovitosti liivutskc zemijc proteglo imc Daliiiucije. Tim je podruéjem Mlateéka republiku vludzllzi sve do 5_1. 1797., k;1d ju je dokinuo N;ipoleon.4°

56 S. ZI;\lo\'ié, Izz;/dll(/` o Box/Iigozl, /640. o. P111'/rl iz Rorillja u 5/ariuc, 25, Zagreb 1890.. 21-22.

~27

` Giga i\'ov;\k, Proi'/o.\`IDnlnmci/1'

, II., Oz/ L'r///¢li_`/` .<L'o_q mln rlo inprilskog iigorom. Z;1gre1> 1944 _ 221 1 cl.

jb Dviic su n;ii\';iinijc pohjcdc kr§C;insl<e Europe mid Turcimn; l>iIl\';\ kmi Lvpni1I117. lislopndii 1571. (Gospn Ri|7.;irii';i‘),

kaid je uni§ten;\ li/:xL'n.\`l`//I na mom. Fosliic pobjecle kr§C;||i;\ kizii 1.ep;\nl;1 .\1;ik;irsk;\ se poku§;i|;\ oslohodili iurske Oku-

palcije pomoéu 18 n;\oru2;inih nilclxiékili guliiii, ;i|i ie sw: hilo uznlucl. jar ie joS |Ji|;| i;ik;| lurskn sil;1 nn kopnu. Stogn le lrelnzllo Cckuti io§ 12 g,oc\in;i dn buds uniilcnn i Iurskn sil;i nn kopnu (BCC 1685.1. pu se .\1;ik;\rsk;i lvcz horbe (!) Oslo-

bodilxl turske okupncije ziluviiek. (G. .\` o\';\k, i\' ¢i1' . cl/` ., 229. i d.; K. _Iuri5|C. l\'n/o/ICLW c/‘L'i'11..., 2-1-25; lsli. lz iilrlkriixke

/>l‘o.\‘/oxli' - l/pomrlii _$00. ob(/`0liiicu os/oboclwi/' rl i\lr1L'mxL’o_q p/`1' nml_`/11 od /im`L’c i'lndm'i/10. i\I;ll\';irsl\';|-Split 1984.. 54-41. 59 . . _ _

1 l\. _Iur|s\c, M110/IC/cf/cnL'i':1..., 2#-27.

20 G. .\’0\':|k. /\'rli'

. il/` ., 254: K. _luriSiC_ l\'nloli'CL’n crL'i':l.. , 26.

23

To isto oslobodeno podruéje bilo je dio Makafs/ee bis/eupi/` e,41 u kojoj je poslijo

smrti posljednjega mzlkarskog biskupzi franjevca fra 111ar1_'/' ana L1'§n_/`iCc1(T1686.), l<O}l

je pod turskom vlaéciu biskupovzlo dvadeset godina (1664.-1684.) i dvije godine p1‘ij€

smrti doiivio oslobodenje, zavedena ”rec!ou1'1a hi/e1'ar/91/a tj. upmvu biskupije preéla

je u ruke mirskili svec' enil<u. Nakon trojice domaéih ”111.z' .s‘1`/3121'/.1 bz‘skz1pa” pOd VIHSCU" n@vj@mil<;1" L1 17. stoljeéu; fra Bartula Kaéiéa (11615.-1645.), fra Petra Kaéiézl (T16/16-

1660.) i spomenutoga Liénjiéu,” zu vrijeme mletaéke kr§c' ;1nsl<e vladavine na upravi

makarske biskupije bilu su trojicu sveéenika koji su pripadali splitskoj mldbiskupiji, a

kojih je vladavina zalivatila Cak tri stoljeéa; don Nileolcz 13;' m1/eoz/id (1698.-1730), don

S1/epcm B105/eoz/id (1731.-1776.) i don Fab(/' an B!a§/aol/16 (1777.-1819.), posljednji

makarski rezidencijzilni l5iskup.*5

Nova lviskupska vlast poslije oslobodenja od Turaka upogled biskupijskih ustano-

vu zateklu je drevnu makarsku biskupiju u nezavidnu stzmju. Nije imala ni katedrale,

ni luiskiipske rezidencije, u ni drugih nekremina. Gotovo su sve iupe na temelju star-

ih povlasticu driuli fmrijeci, ;1 mirski sveéenici samo tri u zapadnom dijelu biskupije:

Brela, Zagvozcl i Poclgoru te Dolmlnje, Vidonje i Slivno trebinjske biskupije na lijevoj

ol>;1li Neifztvc, koje su ivlleéuni po oslobodenju prikljuéili mzlkarskoj biskupiji.44

Olm su pn/u redox/it;1 l>isl<up;1, i N. Bjankovié i S. Bla§l<ovic' , svim Zarom nasto-

jali da svojoj luiskupiji pribave sve potrebito, bez éega ni jedna biskupija ne moie nor-

malno djelovati. Stoga je bis/eup B/1111/eoz/id odmzlh poéeo graditi katedralu, koju je posvetio sv. Marku, (jer ga je duid g. 1695. imenovao biskupom, a papa g. 1697.

potvrdio), ustunovio kaptol, otvorio kzltedralnu ékolu i uredio biskupsku kancelariju.

Njegov nasljednik S. Blc1§/eouié pokazao se u pn/ome redu kao 1/elile graclitelj.

Nzlstavio je i g. 1755. cloviziio kzltecliulu u srediétu grada, na obali sagrzldio novu crkvu

sv. Filipu Ncriju su zvonikom i popmtnirii zgradamzl filipinskog oratorija, u kojemu je

71 Drc\'n;1 .\I;1l<:|rsl<;| lJisl\'upij;1 l>il;1 ie osn0\';m;1 mnogo prije clolzlsku Hr\';\t;\, 4. svilunju 533. nu pokrzljinskom suhoru

u Snloni. l\' roz luumu povijcsl <l\';1puI ic 7;1mrl;| i opel uskrsln: oko g. 1320. i 1615. Ostzlla je s;\moslaln;i do g. 1828.

(oclnosno 1550.). knd le u personillnol uniyi l>il;1 u]edm]en:1 S11 splitskom biskupijom, clok je u nzlée dohzl ponovnom usp<>s1;i\'om Splitske nzicllniskupije i mclropolijc 5,1 . 1969. izgubilu svoju povijesno-przivnu poselmosl luko du je dunzls

od nie oslzio sumo ;i1ril>u1 u n;islo\'u "Sp|i1sko-in;ikursku n;1<ll>iskupij;\ i metropolijzf - kno silun pridjevski spomenik d;i\'nog;| rodeniu i nedzivne smrti (533.-1969.). (Ijsp. K. _IuriSiC, Bu/rl [mpc Lava X11. "Mjeslo bl. Petra" 1' Crbva 11

H/1'ntsL'o_/` 1/1111115 u KnC1`c‘3 (1970).. 106-126; S. Kovaéié, 111nlemx/ea biskzzpija u Gmpu auktom, Makmski bisleu/J fm 13111'/11Il\"11¢'1`c' ZrlrleoL'ié..., 113-138.). 72 Izmedu lriiu luiskupn fr;\nje\';1c;1 u litemturi je nujviée ohmden fm Burtul (usp. Grupzl auklora, MahmsL>ilJisL=upfrf1 Bm'1u/...). zzilim fm 1\'1;1rij;m Liénjié (K. _Iuri.§iC. Ka/0/161:11 crkuf1..., 71-74, sl. 34; B. Pandiié, 1VInr1/' aiuLL<‘1gién1z1ka1slJi

l1i_<l¢z//>(1609-1686)\i /\'ow1 ef uetcrn 27 (1977) 1. 23-55). dok fm Petur Kuéié jo§ nemn ni bilo kakve skromniie mono- grzlliie (usp. K. _luri§ié_ Knlo/1`c’L=n crL>i'11..., 65-70).

75 Od lriju posljednjili nulkurskili l>iskup;\ odrinnrijn s\'eslmno je olnmden sumo "Slugu Boiji” Nikola Bjankovié (Milan

.\1ikuliC. De vim el _qesiis 1\'ico/ni Bimzleouic' episco/Ji 11fIaL>r11'x/ser/51' ; (1645-1730), Romue 1964; Mile Vidovié, l\’Ileo/fl

B(/f1r1L’oi'Ic' .\‘/1/i1sL=i lezn1o11r`L' i 11111/.'f111`L'i bislail/> _, 1645-1730, Split 1981.), dok se 0 dvojici Blaékovidi osnovni poduci

mogu n;iCi u Him/_\`L’on1 l,‘1` 0,qmfsL’on1 /eL'5il:o11z1, 2. 1989.. 16 (Blziékovié, Falnijun) i 19 (Blziékovié. Sljepzm) iz peru don .\`l;i\'l<;1 Ko\';1CiC;i.

"7 K. Yluriéit. 1\"f1fo/1`c'/ef1c1‘L'm..., 81; B. Pundiié, T1'el1i1zjsl¢r1 l;i`skz1p1jf1 11 /zuxleo aloha, Studia Vrliluosnensizi 2, prir. Ivicn

Puliié. $;1r;1je\'o 1988.. 102-10-l.

24

i sam stanovao, te na zapadnom ulazu ii grad (Velika vrata) podigao zgrzidu za povre- meni smjeétaj glagoljaékih klerika i sveéenika-putnika.4>

I revni biskup Bjankovié, i energiéni Blaékovié nziroéitii su brigu posvetili Zupzi-

ma. Stoga su nastojzili stvoriti éto viée novih zupa i povjeriti ih mirskom klerii, ali pri

tom nisu znali "voditi dijelog” s franjevcima, koji su stoljeéima u mnogo tezim okol- nostima pastorizirali ne samo cijelo Biokovsko-neietvansko podruéjc (osim nave- denih glagoljaékih zupa, nego i sami grad Makarsku. Stoga su se vodili sudski sporovi

i kod najviéih crkvenih vlasti u Rimu i drzavnih u Mlecimzi.46 Ipak, franjevci su se veé

u poéetku odrekli Zupne sluzbe ii gradu Makarskoj, a g. 1729. biskupu Bjankoviéu

redali ob' e ri radske zu e u Makru i Koti§ini47s trima crkvama ko‘ e su odi li i> A _

i

H

i i

ili obnovili za vriieme turske vladavine.48

U stvaranju novih Zupa joé se revnijim pokazao Biankoviéev neposredni nasljednik Sljepun Bla§/eovié. Gotovo u svzikom pn/om pohodu nekoj franjevfuékoj zupi biskup bi izdao dekret, da kroz najkraéc vrijeme inorziju od jedne sn/orili dvije zupc i ii

novoj Zupi sagraditi novii zupnu kuéu, podigniiti crkvii, tc jc za novu '/Iiipii nudlezni

gvardijan niorao odmali providiti poselvnogu svcéenikzi. U protivnom, hiskup prijcti najstroziin sankcijaina. Ako, pak, gvaitlijzin ne po§;ilie novog sveécnikn, biskiip Cc nac'i svogzi. To su inogle biti siibjektivno biskiipove nujplcincniiijc nziinjerc, uli ii ono doba opéega siroinaéiva i svestrzine ziiostaliisti, ii koioj su iiiletuékc vliisti svjcsno

drzale Dalniaciju, tziko da je, npr. fm Filip Gm/901/zic (1697/98.-1749.) Li svonic "Cvitu"

(Mleci, 1747.) javno iipravio o.§t;ii‘ ukor inlciziékiin vlasiiinzi, zbog Ccgu je izgulvio

Zivot, - nije bilo tako lako fiutriinzi zu svuku novostvorenii ‘/iiipu sagmcliti novu ziipnu kuéu i pristojnu bogomolju, ;i joé ini je tczc bilo stvoriti novog sv€Ccnik;1.‘*9 Stogu pre-

revni luiskup Stiepun ii nekim svojini odliikziinzi nijc uspio, nekc jc siiclski prisiljcn

és S. Kowiéié, i'ifIrlL'fm‘/er/ l)i` .\‘lJii/i(/1i,.., 129-152. '6

S. Zliitovié, I’i'ziiioi.'ci.,., 258-261.

4T_l0sip Ante Solilo (pi'ii'.), /il1lL'1lix1ri [/vfo/zisi 17. i I8. _\`/ii]/'cd/, 1\' iiji'/' .e\'iii king, Split 1995; "Gu/zileni' [iv/ii/;i` _\*" , 92-1)-i,

lib K. _1U1{I§lC, (,'i'/ei/v,.., 107 (M;ikzii': Sv. Iviiii), l1l-1 ll (1\'oti§iii;i; Sv. .\1;ii1in i Sv. Anim). O \';i2ii0iii lir\';iisk0iii ii;iipisii

iz g. 1612. nzi crkvi sv. Iviinii ii i\'liiki1i usp. K. vliiriiit, S/1ii‘i`;ì' /,>i'i'<i/_\`L’i` iizi/[>i` _<i` .\lriL'rii>'bo _q

pri` iii<»r/' fi (.\'1»' -.\'1'/l/ _<1 J ii

S/ziriiiv, 53, Ziigreb 1966., 10-1-109.

49 Dzi se iiiliidi biskup Sljepiin (4-1 g.) ii svoioj revnosli kiitkudii zniio pokiiznli i oéilo neriizhoril. vidi se npr. iz sliiixijii

kiid je Li piislirskom poliodu 18. lipnjii 1755. veliku fi~.inje\';iCkii Zupu Vrdol siisviin oprzivdiino podijelio ii dvije zupc:

stzini sii siecli§ieiii ii 1<:i§i“ziiiiiii;i (Sv. I\'Ii|iovi|), ;i novii sii sjediiieiii Li Slivnu. L`je<lno je odredio dn zupniéku sluzluu ii

Rii§L":iniiii;i niisiiivi vr§iii 1` r;i Fiziiie Doioiié, ii novoiiie ziipnikii_ kojegu Ce liiskupii predloziii mzikiirski gvzirdijiin,

Odredio je sliilno l>oi".ivi§le Sliiiiio sii ziislii neitizlioritoiii kliiuzuloiii: "Gd/' v 60 slaiiowiici _~`figi'ncIiÌi' Ioli`L’0 leiién zri

.\`/fiiloiwii/` <' iiipiiikiri, L'o//`L'o sfl_qi'1ic/v crkrii'ri".' (S, Kov;i€ié_ Zi/pri RrL\‘¢‘¢iii<> - Poi‘i‘/` <= _\ìio-L’i'oiio/o.\‘L’i [wg/c'c1' , 1600,-1906.

(Z|>ornik:) "Rii§é:iiie od sliirc vrdolskc iiipc do ii;i§ili diinii - O 400. olvliclnici crkve sv. .\1iliovi1;i" . R.iSC;ine-Diigi Riil.

2000., 24. - A kiikve su le nove "zupske kii€e" _ _qmdene ii Ziirlui i bez sredsliiixi iiiogle izglednii. vidi se iz podzilukii ii

isloj knjizi (Nriif . ri/` ., Z6), kiid ie Sliepiinov niisljeclnik Fal1i_`/' mi BIa§lJoi'i6L|o§;io u piislirski poliod ii R;iSC;ine Od 25. do 28. lipiijii 1779., ozl.\_`/' vo _ju kozl Ziipiiikfi don /llnlv Liiii/` vi'i¢‘1l ii iiipiioj L’iic‘i`

" zi`zl1ii1o_/` ii lemiieii/' ii rczniio iw/Jiioiii i

[JOL'i'i' i'eiiii/`[J/060:11, I2 <1 z _li r o z o rn. posvc iieudolinoi" (Nriii . J/' __ 26). K;ikv;i ie to iiioglzi hili iiipim L'iic'r1 bezpiio- Z0i'1i!T;ì,

i Siiilii zi zivoiiiiic iiioiiilii je iiiiiili iieki olvor zluog zrzikii i lxir ni;i|o svjeihi! - Bez suiiinje je spomemilii "zupnii kuéii licz prozor;i" gnidciiii prije poiililikiitii biskiipii F;il1ij;in;i Bliiékoviéii. Ovdje nioiemo spomenuli k;iko je biskiip Fiibijiin - z;i mzlikii od dvojice svojili preiliodnikn - znxio vodili diiiilog s

i` r;inje\'ciiii;i iuko d;i je poslno niihov

25

morao i opozvati, 0 éemu je vec' davno pisano,50 dok je u nekim drugim odlukama

toliko uspio da su one postale povijesne éinjenice, koje i danas traju.

Tako je jednzi kratka naredbu makarskog biskupa Stjepzma Blaékoviéu, szléuvzina

u Nadbiskupskom arhivu L1 Splitu, postala povijesna éinjenicu, kojzi je gluvni predmet

ovoga radzl i koju demo pokuéati osvijetliti u sljedeéoj i posljednjoj toéki.

6. B15/sup 051111111 1101'e iupe

Kako smo veé vidjeli, pri kraju turske vladavine se/0 R111101/z'C1' sa svojim glavnim dijelom Umljanima pripadalo je imotskoj frzlnjevaékoj iupi D11' 11011c1' . Ali, poslije

oslobodenja od Turaka, diobom starohwatske Zupanije Imote (koju veé oko g. 950. spominje bizamski car Porfirogenet) izmedu Turske carevine i Mletaéke republike g.

1718. Drinovci su ostali u turskoj Hercegoz1z' 1z1' ,

21 1311110016111 mletaékoj Imots/eq/ /era-

/1' n1' . U skladu s novim politiékim stanjem i g1'anic:1m;1 Runoviéi su u crkvenom pogle-

du pripali z'11p1`P0clbc1b[/` e, u sklopu koje su veé bili: Ka111e1z111os1, P0(/`1' cf1i Z1111f,ff11'c1' .

Buduéi da je iste godine 1718. olvoren novi f1';1njev:16l<i szimostzm L1 Omiéu, Zupa

Podbalulje su svojim dijelovima ostulu je sve do 20. st. i mi dahovnoj brizi sainostana

L1 Omi5;u51

U meduvremenu nu podruéju mletaéke kopnene Dzllmacije g. 1735. osnovana je nova P11111/' euczé/111[1101/11161/Z1 P1'es11e1og OI/a11pite[/a(1755.-1745. nosila je naziv sv. Ka-

ja, pzipc i muC‘enik;1), koja se poslije viéestoljetnog Zivota u sklopu Vikarije (do 1517.) pu Provincije Bosne Srebrene, voljom i crkvenih i d1'Z;1vnih vl11.~.ti u Rimu, Veneciji i

BeCu_ morala odijeliti od Bosne, jer se ved viSe godina nalazila u drugoj driavi, Mle-

tuékoj republici, pa viée nije mogla imati normalne odnose s matiénom Provincijom pod Turcima.52 Novi imotski s;1mostan sv. Franje, koji je, kzlko smo vidjeli, otvoren g. 1738. u gradu Imotskom, u svome krugu dobio je tri Zupe: gradsku sv. Franje, na

zupaglu Proloiac i nu istoku Vinjane, koje je zadriao sve do 20. stoljec' a.53 Sto se tiée z’z1pe, kojavnas ovdje najviée zanima, u to je Pod/911/9(/e, krajem 19. st.

zzlbiljeieml predzija tvrdi: Zupa Podbabl/' e s cr/evom sz/. Lu/ee Ez/omdelista majka je éetir- iju selu; R11110w'C11, Z11iz1'/111/moz, Kf1111e11111os1¢1 1' P01/iw. Nziziv Zupe potjeée odatle éto je kasnijc z“ 11p111'11/in Fi/ip Mc11°I1‘ 11ow'C(1738.-1742.) za sebe i za svoga pomoénika sagradio z' 11p1z11 /e11C11pod /orc/0111, puéki zvanom Baba, pa se Zupa prozvala Pod-

clobroéinilelj i prijalelj. le gal je I’rovincij;i proglzisilu poéasnim sulmitom, pu je poslije smrli upisan u sve szimostanske mrlvure kno

"

confr;iler Pro\'inci;1e" (_]. A. Soldo, Djelov1111je_f1'r11zj@1'acr1p1z»s1'e1ogf1 O/}e11/Jitelju (I 735.-1985.) u KaL'1'C17

(1985) 520: "Blz\§ko\'iC, Fabijxin. m;1k11rsl\'i biskup, suhrzit, H819."

§° s. z|11@v1¢. M1101-¢1..._ 2514-260. 71 Provincijski Semutizmi. npr. od g. 1898. pu dulje pod Frzlnjevuéki siimoslnn u Omiéu donose iupe: 1‘odl>;1l>|je,

Runovié. Lovreé. Studenci i Riéice (Sc/Je111f111' s111z15 P1‘0L'1` 11c1` ¢1e SS. Reclem/7/0115 111 D11/111111111 pro 1111110 1898., Sebenici 1898.. 112-116) pn do Semnlizmzi iz g. 1965.: Lovreé. Po<1l>;iI>lje, Runovié i Studenci (Sc/1e111c1l1s11111s... Anno 1965, 1_1om;i<:-Sp;1l;1ti 1965.. 120-125).

72 K. _IuriSiC_ F1'a11/` 01'r16L’11 p1'o1'1` 11c1`/' 11 sue/ogr1[\' z1j11/Jrlpe 1' 11111c'e111'/en 11 D11/1111161'/`1 (Prvo desc///` ec' e F11111/ew1c'L'e prouillci-

/' e P1'es1' . O/l111[21'Ie[/11 1735.-1745.111 KUCIC 17 (1988) 127-196. V '

.53 Scbe111n11` 511111sp1'o 1111110 1898., 117; Sc/Je111f111' s11111sp1'o 1111110 1965., 124-127.

26

ba/9116.54 Medutim, u pn/oj polovici 18. st. nasa se Zupa zvala sluibeno Podbablje- Kczmenmost, gdje prvo ime oznaéuje sjediste Zupe u kojoj je Zupnik boravio, a drugo ime oznaéuje mjesro, u kojemu se nalazila drevna crkva sv. Luke.

U povijesti Zupe Podbablje-Kamenmost jedna od najvainijih godina bez sumnje je godina Gospodnja 1749. O blagdanu Velike Gospe 1749., riaime, u Zupu Podba- blje-Kamenmost dolazi nadleini makarski biskup-ordinarij Stjepom Bias/eoz/id u kcmons/eipobodi Iicem na blagdan Velike Gospe izdaje naredbu sluibenim latins/aim jezz'/eom, koju mi zbog povijesne vainosti pn/i put ovdje donosimo u /an' nsko/‘tm1z- slerzpczjz' i u bn/alsleome przjez/odu. Rijeéi i slova u zagradama razrjesuju kratice i

tumaée izvornik.

(PAROCHIA) PODBABJE E CAMEN MOST Sua Dominatio Illu(strissi)ma et Reu(erendidissi)ma ordinat et praecipir Capell-

(an)o Runouicb et successorib(us) suis quolidicznafn residerfztiazrz in mre Rznzouic/.1 cum celebratione missarum, ac administration(-3 sa<:ramen(roiu)m juxta pr;1escript;1

Sac(ri) Conc(ilii) Trid(entini) ac Ducalium Se(re)ni(ssi)mi Principis, aliter faciendo pro- cedamus contra eosdem legaliter et in forma juris cum debita punitione et ut nullam excusationem, nulloque tempore p;1tienter(?) sub oculis relinquimus, et sulnscribimus.

Dat(um) Cameo Most die 15 Aug(usti) 1749 in actu S(;1cra@) Visit(;uion)is. Stephanus Ep(iscop)us M;1c;1rensis55

Ilwatski prijevod:

Njegovo presvijetlo i prepos‘tov;1no gospodslvo nzlrechlje i '/.upovijedzl L21:/>v/(H111

Runoz/iécz 1' njegoz/z' m nas(/eclniciiml, du svukoga dana nzorq/' 11 s/mzozw/1' 11 se/11

Runovié, slclz/itz' mise z' dr'/'elz'/1' sc11°.m/nwzte premu propisimu Svctogu 'lridemskogzr sal)- ora i dukalu prevedroga duiclu.

Ako budu drukéije Cinili, postupat Como protiv njih zakonito, pa CC hiti po za/eomr zozs!uz' eno /eaz"11jen1' . I (neku znaju) da nikakvu ispriku nikacla neécmo str- pljivo gledati. I potpisujemo.

Dano u Kumenmostu cianu 15. kolovozu 1749. u poslu Svetogu poliodenja. Stjepan, biskup mz1l<ars1<i.

Dekret ili naredba biskupa Stjepana Bluskoviéa, koji je saéuvan u Arhivu Nadbiskupije splitsko-mzlkzliske u Splitu, 11 koji se sastoji od samih dvanaest redaka,

S4 1\’epozn;1ti pis;1c§enmtiz|u;1 iz g. 1898. o iupi "I’odb;1l>lje Ad S. Lucum E\';\ngelist;i" piss: "Huec pzirocliin... qunlor

pzlgomm mater est, illius scilicel de Runo\'i¢_ Zmij;\\'ci. Kumenmosl el Poliicu... duo religiosi nullihi sluhilem sedem l\:\|>enles, memor;1tos pugos in spiriluzllibus providelxlnt. Turdius P. Pb!//ppm i\Ifn1i11oL'r`c'

, pro se suoque socio con- slruxil domum sub colle. balm vulgalriler cliclo. unde hodiernzi purochin Podbablje nomen soniln est" /Sc/Jenzmisnzizs pm nmlo 1898., 114). - Premu imolskom po\'jesni(‘;\ru o. VrCiCu_ ¢\1;1rtino\'i¢ je bio iupnik Po<1l>;1b1j;1 1758.-1742.. kudn it u clobzl nnkon osnulku move Pro\'inCije Presv. Otkupilelju mogzlo sxlgrzidili skromnu Zupnu kuéu u Podhublju (V. 1/rC`iC, Z|1pv[mol.\‘L'v LW(/`1` u0, 1, lmotski-Split 1978.. 111.). 75

Nzlclluiskupski ;1rhi\' Split. i\'1(;1k;1rsk;\ lniskupiju) 82. 13-1 \' . Z;\|1\';\ljujem s\'im;\ koji su se pobrinuli du se nuvedeni

dokumennl nude i dude nu ohmclu, u u prvom redu ;1rhivisru \'|C. Sluvku Ko\';1CiCL1.

27

r)

JM Q5M.~.»- ..i.5%.ZA='~ , _-f %»`~‘ :

;>~”Q‘ _-~*/,°7f~:»°* ,j@..,

f~»"6>~”%~"““”_'{ / ”'f"‘%“f4ff‘<” `

¢9`¢` ¢x»~».- v "` 1M* '

{̀

v;_A.n`¢_¢1_\%,_,,,D/»

`f’ 4¢ ;_>:

¢f~°'~»/~f-ff» ../~~»c5~ W M U,

“'13

/gag. ./- »~@~;;;<f;;°J@ am W ,~.-~~@ / ~f;.~»~~ 1 @;;+;<;'“i€;,"j‘T.@;_

A

£3593?/”°° 1 7”5

.-1

9‘g__L` 7.5i,,.g3;,~ 7,Z;;~¢»»<1<*.c-01%.-¢f~_.

��

Nczreclbcz 1213/a11pczS. 13/cm*/eoz/1'Cc1 pzmiicz I5. ko/0110211 1749. 11 Kczmelzmoslu da rzmoz/z'C/ez' kazpe/an /nom szzzgclf/110 bomz/1'/1' 11 uzjestzi

z‘ vr§z‘1‘z' c/z.1§<>b1'ii1z1'€k1.¢ 511127914

‘/.a povijcst Zupa Podbalulje i Runoviéa ima osobitu vainost. To je oéito iz svakc rijeéi, rcécnicc i misli navcdcnc narcdbc. Najprijc, lviskup jc riaredlvu napisao sluibenim

jezikom K;1toliC‘1<e Cikvc, laiinskim. Neredlva je jasno definirana i upuéena jasno odredenim osoluama; kapclanu Runoviéa i njcgovim nasijednicima. Dakle, vrijedi i

unaprijecl. Biskup izclajc naredbu na temelju zakona najviéih crkvenih i driavnih

vlasti, tj. nu temelju zakljuéaka Opéega crkvcnoga sabora u Tridentu (1545.-1565.) i

poselmili oclrcdaba Du'/icla iiiletaékoga.

Naredlvi clajc p<>sel>nu ozbiljnost prijetnja kaznama u sluéaju protivljenja njoj ili

niezina neizviéenja. Tc Cc kaznc uslijediti po vec' poznatim zakonima i nikakve se

isprike unaprijecl neée uvaiavati.

Odluka jc uredno potpisana s oznakom mjesta i dana te je potvrdena vias- toi'uC‘nim potpisom samoga narcdbodavca, biskupa Stjepana. Tu je, dakle, u kratku latinskom tcksiu sadi"/' .an zaffem/e polcigcmoga osmiiosfal/‘ enjci iupe Runoz/z'Ca.

Dokiimenai datiran 15. kolovoza 1749. prvorazredan je izvor za povijest Zupe Runo\'ic'i, koja na temelju njega slavi opravdano 250. obijetnicu svojih poéetaka. Ako se k tome cioda svjcidoéanstvo starijih Sematizama splitske i makarske biskupije, da matiéne knjige Zupe Gospe od Karmela u Runoviciima poéiriju godinom 1750., onda ta 6injeriica daje 105 veéu teiinu vainosti dokumema iz g. 1749. 0 poéecima osamostaljenja Zupe Runovic'i.56

76 S/f1m.< pmxoiifl/:S el /om/is ciioccms S/Jn/rl/0:15/5 el ,\1nknr;‘kc1I51'xpro anno Domir11`MC/i'IIV., Spalali 1904., na slr. 91.

donosi: "RL` .\`O\`IC. Pagus. Ecclesin p;iroclii;i1is ad B. 5\1ariani Virg. de _\1. Carmelo. Pair. depend, ii Conveni. Alminien, - ,lla/1-z` ca< nb n 1750.

"

28

Medutim, stroga odredba biskupa Stjepana nije se mogla u svemu tako lako pro-

vesti. Uvodenje matiénih knjiga zaista je dobar i pravi poéetak, ali gradnja nove

iupne kuée i jo§ viée gradnja nove crkve vec' je teii problem, koji se nije mogao tako

brzo rijeéiti.

Stoga isti biskup Stjepan poslije osam godina u pastirskom pohodu na Kamen-

mostu 11. lipnja 1757. piée drugu naredbu kojom mjesriome iupniku strogo narcdujc

da ne smije kod sebe driati ni runoviékoga ni poijiékoga kapelana, nego neka svaki

od njih boravi u svojoj kuéi u spomenutim mjestima i bude na raspolaganju vjemici-

ma. U protivnome, Zupnika Kamenmosta éeka kazna liéenja Zupniéke sluibe i

zabrane obavljanja svetih éina.

Tako su se strogim naredbama biskupa Stjepana Blaékoviéa u Imotskoj krajini

malo-pomalo osnivale nove Zupe i polagzmim sc: koracima uredivalc. Medu njima se danas istiée Cvzitiiéa iupa Gospe od Karmela u Runoviéimzi koju je niklzl i narzlslzi i7,

sjemena baéena u plodnu zemlju prije 250 goclinu!

Z/IGL/1 VAK Da bismo _§to uspjeénije obradili do/eumelzcl/o poéccimu Zupe Runo\'iCi_ pisun nu

Kamenmostu I5. /eoloz/ozaz 1749. na !alz` 11.s‘L°.om _/' ezz'kz1, driuli smo potrclmim mlglasili vainost latinskoga jezika u lm/atskoj narodnoj i crkvcnoi povijcsti, pu i u povijesti

Zupe Gospe od Karmela u Runovicimu. Za pouku éitateljimzl [Jrz/ogcz zborm'/ec: o Rzzzzozfiéiirzzl isl;1l<nu|i smo kuko sc povi-

jest ni jednoga naroda, gracla, pu ni sein ne moic tcmeljiri mi priézimu i lcgenciaim,

jei' jc [>f>1/zjestznczfaostkojzl za svziku povijcsnu Cinjcnicu tm'/'.i vjcroclostojnc clokazc.

Povijest Runovic' ;1 seie u dzlleku pi°o§lost, tuko du sc pod imenom Novuc spominju ved' g. 149. kno rimski municipij (grad, opéinu). Prcmu stzirijim piscimn sim n;1'/.iv

Runoviéi dolzlzi od antiékoga "Rus Nov;1@“ . Medutim, g. 1989. pojavljuje sc nova tvrcl-

njzl prcmu kojoj ime clolazi od rijeii" i'uno" (ovC‘j;1 vunzl), ;1 du ;1ukIor nili jcclnom

i‘ijeC‘ju nc spominje stzlrije miéljenjc. 'l` ;1I<o d;m;1s imumo clvije mzliéitc pretposlzivkc o

postunku nazivu Runoviéi, pu ostuje na struCnj;1cim;1 du to pitunje i‘ije§c.

Pwe blijede podutkc o Zup;1m;1 u Imotskoj kmjini susrec' emo tok 1625. godinc. To je dobu turske okupacije l<oj;1 je ml biokovsko-neretvunskom podruéju potrajala

od g. 1495. do 1717., i to nujduljc u Imotskoj krajini. U dolm Tui'ak;1 nisu se po seli- ma grzlclile Zupne kuéc, 11 i Crkve veoma rijetko. O puéanstvu su duliovnu skrb vodili franjevci Bosne Srebrene. Medu povjerenim pukom fratri su duéobriiniéku sluibu obzivljuli iz svojili sz1most;1n;1. Za turske vladzlvine g. 1615. obnovljena je stara makzirs-

ku bisl<upij;1, osnovzmu duvne 555. godine. U bumome 17. st. trojica su franjevzlca

biskupu j<-:dun za drugim uprzwljzlli mukzlrskom biskupijom, 21 redovito su Zivjeli u

samostanimzl. Sluibeno sjediéte luiskupije oduvijek je bilo u grzidu Makzlrskoj, gdje je

u turskom rzlzdoblju szlmostan de facto bio biskupska rezidencijzl, 21 samostanska

crkva sluiilu je kno k;\tedr;1l;1. U njoj su do danas saéuvani grobovi dvojice makarskih biskupu, fra Petra Kuéién (T166O.) i fra Iiiarijanzi Li§njiC;1 (11686).

29

Uredivanje starih Zupa i osnivanje novih poéelo je tek nakon oslobodenja od

Turaka, tj. poslije g. 1718., nakon sto je u makarskoj biskupiji zavedena redovita

erkvena uprava (1698,). Za vrijeme turske vladavine Runoviei su pripadali Zupi

Drinovci, a poslije diobe Iinotske krajine izmedu Turaka i Mleéana prikljueeni su Zupi

Podbablje-Kamenmost (1718.-1749.).

Za pastirskog pohoda, makarski biskup Stjepan Blaskovic' na Kamenmostu je 15.

kolovoza 1749. pisineno naredio kapelanu Runoviea, koji je stanovao sa Zupnikom

Podbablja u franjevaékoj kuei pod brdom Babom (odatle ime Zupi Podbablje), da se mora nastaniti u Runovieima i tamo svakog dana slaviti misu i dijeliti svete sakra-

mente. To je zaeetak kasnije samostalne i velike Zupe Gospe od Karmela u

Runoviéima.

SUMMARY,

BEGIN]/VG OF THE AUT ONOM Y OF PARISH RU/VO VIC]

On base of historic data the author gives information about the begining of the autonomy of parish Runoviéi. In the first documents about that is mentioned the fran-

cisean convent in lmotski, which was the residence for the area of Imotski during the

Turkish rule (1495-1717). But during the Turkish rule the franciscan convent in

lmotski has meny times changed its place. After 224 years of Turkish rule, the tings changed. The Bishop of Makarska did care a lot about the parishes. Runoviéi togeth-

er with Kamenmost, Poljica and Zmiiavci belonged to Parish of Podbablje. In 1749 bishop Stjepan Blaskovié, on the day of Assumption of the Blessed Virgin Mary, orderd to chaplain of Runoviei and his successors, to live and officiate in Runoviéi. From that time begins the autonomy of Parish Runovici, but it did not go so easy. The same Bishop in 1757 inhibited the Priest of the Parish of Podbablje to keep the chaplain of Runoviei with him and orderd him to let him to serve and officiate in Runovici.

50

RUNGVICKI ZUPNICI

Mr. fra Marko BABIC UDK. 262. 14 1 262. 5 (497.5 Rim@vic1>

K21IOlifIl<l l)OgOSlOVni fal<Lll[€[ Pregledni Clumk

Split, Zrinsko-frankopanskzi 19

U C/an/au au/etor iznosi osnoz/ne biografs'/ee poclatlee o z“ 11/mic1` nm i iujmini pomoénicima /eojz' su clje/01/a/1' zz iupz' Gospc oc/ Kmmc/fi 11 Rzuioz'i6i/11:1, 11

sp/its/eo-ma/ears/eo] nadbiskzlpiji, u rclzcloblju oc/ osclrrzomil/` eiijf1 in/nc' g.

I 762, do clams. l\@`z`/you iii/of 1' rad s/auljen jc 11 leonfvlisl /.u.\‘Cm1sl¢c ti/1o/ogi-

je /eoja sluibu sz/eéenilecl preclsmv/ja slcirozclz/jetninz /ipom /1/'omkci AIQ/' _\‘1V'/' ci

i sueéeniku Arona.

Kljuéne rijcéiz izlpm'/e, i1¢]mip0nmL‘1zi'k, zareflwi, gmrr/i'/mi.

U1/od

Crkvena pi'aks;1 kojzi je preu'/.clu n;iCel;1 i stil svctopisuinskc predujc uvclikc

njeguje tipologiju kao svojc povlaSteno stilsko izr;1Z'.1v;1njc. To jc poselvmi knji'/' .cvn:\

vista koja pokuéava preko opéenito poznatih likovu opisati i preporuC‘iti neku slu‘/`.l>u

ili odredenu vrlinu. Teoloéka krééanska tipologiia L1 sturozavjetnim osolximai, cloga-

clujima i predmetima vidi pralikove koji nzigovjeééiljii i osvjelljuju osobe, zl>iv;1nj;1 i

predmete u Novom zavjetu. Za novozavieme sluibenike, koic ohiéno mzivamo sveéenici, krééanska teologijzl koristi dva tipzi da bi nam pribliiilu i jasnije pokazala

mjesto i ulogu sveéenika u novozuvjetnoj Kristovoj Crkvi. To su Moisije kzio prorok i

Aron kao svecfenik. Uki';itl<o éemo predstziviti tu dvojicu starozzlvjemili velikana i nii-

hove sluibe proroku i sveéenika da bismo u njima mogli sagledati Zivot i poslanje

ki'§Cz1nskili sveéenika.

Proro/e je Covjek koji n;1vije§ta Boiju poruku narodu pa i onda kad je ta poruka neugodnzi i protivi se politiékom i religioznom vodstvu. On je glasonoézi Boije istine, koju prenosi izravnim i slikovitim govorom i ne poznaje kompromis. Buduéi da je

istinu za mnoge ljude kojima se priopéuje Cesto neugodna i teéka, proroci se n;1i€€SCe

doiivljavaju kao neugodni glusnici i zbog toga nisu osobito obljubljeni medu svojim suvremenicimzl. Kzid je narod u nevolji, proroci ga hrabre, podriaxfaju u njemu nadu i podiiu moral. Kad narod Zivi u miru i blzlgoslanju, opominju, kore, navj€S<fuju

31

nevolju i propzist. Upmvo su zbog toga proroci bili tragiéne osobe, koje su redovito z;1vr§;1vale osudom i okrutnim ubojstvom.

Szfeceizi/e ie Coviek koji zivi blize nzirodu i obavlia sluzbu Bozju u ime nzlrodu. On izbliza gleda obiénog Covieka koji je “lm/:iv ispod koze" i pritisriut mnogim zivotnim nedaeama pri je sveeenik u neprestanoj napasti da lakée prihvuti rzizliéite kompro-

mise. Sveeeniei su neprestzmo u iskuéenju da popuste trazenjima naroda pa i u tome

da imziju vidljiva i opipljiva Boga, it “kruha i igara" u izobilju.

Mo_/S1_`/eje prvi vjerski, kultni, pravnieki, druStveni, politiéki i vojni organizatori

voda Izraelaea na putu iz egipatskog ropstva u slobodu Gbeéane zemlje L1 15. st. prije

Krista. Njemu je Bog predao zapovijedi urezarie u dvije kamene plofie i povjerio

odgajarije i duliovno vodstvo nuroda na prijelazu iz ropstva u slobodu. Zbog paralela koje su srednjovjekovrii komentatori Svetoga pisma postavili izmedu Mojsijeva i

Kristovzi zivotri, kréeunsku literztturn zajedno s ikonogrztfijom svrstala je Mojsija medu starozavjetne proroke, i to na povlaéteno mjesto proroki, navjestiteljzi i prenositelji

volje Bozje povjerenom narodti. On ee se suprotstaviti svim svojim stinarodnjacima koii su izradili kip bogu u liku zlatnog teleta uz opzisriost da sam izgubi vodstvo i ne

uvede nurod ti Obeeunu zemlju. /iron ie bio Mojsijev stariji brat, pomoénik i pwi starozavjetni veliki sveéenik, éiji

Ce potomci imati iskljueivo pravo na sveeeniekti sluzbu u Hramu. Zbog toga su sred- njovjekovni teolozi u Aronu vidjeli tip Krista sveeenika i Pape kao vrhovnog sveeeniku nu zemlji (“pontifex m;1ximus"). Aron je popustio zahtjevima naroda da se mipruvi zlatno tele i priredi ruzuzdamt igranka §to je razljutilo proroka Mojsija,

izvornog tumziéu Bozje volje i Bozjega zukona koji nije prilivaéao nikakvo kompro- misno prigibzinje ni idolima ni Bogu jedinome.

PREGLED Rt/NO WCKIH ZUPNIKA 1 ZUP/WH PQMOC' /WKA U tivodti je naznacfteno mjesto i zacrtzma opéenita uloga svih novozavjetnih

sifeeeniku. Kad ti tom svjetlu pogledamo naée rurioviéke zupnike, onda vidimo da su oni u sebi ujedinjavali i Mojsijevu proroéku i Aronovu sveéenieku sluzbu. Oni su poveli riurod iz ropstva pod nekrééanskom vlaééu u zemlju gdje Ce se slobodno Bogu svome klunjati i ti mini zivjeti, ali su im u novoj postojbini bili i bliski sveeenici pred Bogom i pred zem;1ljskim vlastima. Mozemo bez pretjerivanja ree'i da su oni, s nez- natnim iznimkamzl, tom riarodu u posljednia dva i pol stoljeéa bili sve: predvoditelji

bogosluzu i vjerski pouéavatelji, uéitelji pismenosti i pravni savjetniei, Iijeénici i psi-

liolozi, ljekarnici i veterinari, unapreditelji poljoprivfede i graditelji groblja i bogo- molja.

Zbog toga u jednoj ovako znaéajnoj obljetnici dolikuje da barem u najkraéim Crtama predstavimo naSe zupnike i njihove pomoénike. Iznijet éemo samo nekoliko sumarnih biografskih podataka o 38 zupnika (od kojih su éestorica bila po dva,

52

r.

' |A~

»<,.

,_' »

',,,» __.

?‘ kk

. \ _

��

. \

,___.v _

_\ | J ‘

.

»`“5`,_ _

I

;_`,i_

~\’$»‘~ ,¢~\"'»\ -' ’ ` -' ~’

v .1 \ 1,' '

��

~v.

>

��

_ - \

ty _ *N

'v1§"5

_\ \ -,

\ “ Q ,N _ _..._-:A - \_;‘ \\ _ ~:- _

`_ __;_ ~‘;

\ __

_ \\ .. , f"3§_>_; __;.

Y _ _-;-\- _Ab _~

_ Vu _ _ __~¢. *

_

__ ~\

_ _ _

I ~ -- v ‘_- ,\`?( -_ -__ Qu __ _- _ _

.~ ~ » _

‘ »..\

.’\ X a `- . _ __ g

- \,_\__v___\ -_..__<.._,_ -_w __\ 1:-»:¢ ̀ _ K _ _

‘ >

F. -

__ lffff ~‘ ’ `

’`

' ." "7 ,`~l 3.' _- ~ >

._‘ _ <2: ‘ ~" »~_\` - _T`_;`-`~' .` \»“_'f _~"

` V " U

�

I

_

A 4:. *$;___1"_~_.'$§y$;V\_I.;

_\;\<!!*\. :

, »_» \ __éy~:._,___ _ _ T ` ‘

\

'\ ‘\vv~l_ 'ff-§_ ~\»__k5 _ L

we-.'i' _<_= _;\T. A

~"‘Lr-\- L-_~§,¢_ - 1;.c._`_`

‘W `

\ 'I;l»\~`

° .~

‘ ` _'€~.. PHL. 9’ w

Qu "`

��

t

�

zn-

_.\v_~" -;; ~.1,;_»_' .. _"s _

* `.-j€':_s‘- _-1 __ “ ‘ _

u ~ ~ _\ -

_,___

`;F’¥

��

_ .'~

. »

"9

��

r'°' »

' ‘~~ ..4"_> "‘~-»;. __*~' _.j" _

"-` \\.\§ "\l`_f§; __’~

___1 . __" ‘ '(3 - _

' " '

' '

._\ _._, ` -`.__t\ \~ _&`

_ _.\\ __

\_\_ _'~'\;- ,\_K_|\' _-_~"» *_ >_1 l__ »g_. ;__,~;\L»_\_;__> _ `

_ _ V

'

_-

,_ _ _ _ _ _ __ _ __ _ _ - _ _ ` “___

..\ §~~ .~

��

__L ___ \~

. \` ‘~`

5\ .`-‘ _"

_ _ \`

1' ____ \ _ \- ~

_ _\ _ :

_ _

‘ ,, _ _ .~,

��

~\ __; '

��

_ _\ ~<;_ _ Q *_* ,ea

`

1 -§’ " fgk;

\ -" »_

_ '.» Y-Q'

��

_ _3-'J

F

��

_ _’ \ ;

�

Em

CZ

,,..s`

��

.;<>¢, ’~ '

‘Q1 ff; _fi

w Q; ff'

£5 77- ’-

|

1

_ \

&_

C1'/eL'asL‘ . [wma Krslfielja fm Sebz' .s’z` 11z`

5 af- ̀ 3

1.;-~

13/clgos/oi/K°.1'/m /9/_ /l/o_jz1_'ja.S`1v/)1` 11cc/ im /’rf1ti'r»1'o/"Q/1/mi'15/1. /i` .\‘1f»/if/1/11 /U90

odnosno tri pulzi) i 12 luipcliinzi. i\';1p<>iiiiiiiciii<> dn ic p|'<>.\‘l<>i' /fupc I€uii<»\'i<’;1 <l<> 5;.

1762. bio u s;isl;1vu '/fupc sv. Lukc ii I‘<>cll>;i|>iii1 pn i'L|ii<>\'i¢i\'c '/' .iipnii\‘c pixilim wil ic

godinc. I’1'cm;1 iistiljciiil <>l>iC;iju, l>i`i;;u ‘/.;1 <>cl _;<>i '/'

.i|pnil\';1 i i1iili<>\'<> '/,l>i'in|;1\';iiiic “p<><1.i

stare dune" vodio jc .s‘;1m<>sI;1n lwiciiiu ic '/'

,up;i l>i|;i diiiliiulicini 11.1 |»i'i _<;u. l<un<>\'i<6l\';i ii'

'/Iupu bilzl povjci`cn;1 l>i‘i'/.i <>iiii§l<<> _;

s;1in<>si;iii;1 koii ic ii;isI;i<> i du _;<> \'i'c|iicn;i l\i<> m‘i\';i

vista “clvojnik;i" iiii<>tsk<>in s;1in<>sl;iiu1.

1. ZUP/V161

1. Fra Pa§k0 Rupéic' (1762.-1764.11 - Roden L1 I.o\'i‘cCu <>k<> V511. _;<>dinc. limm u Omi§u 8. studcnogu 1770. u ~'i(1, godini, i\.7;ikon 7.upniko\';mi;i ii RL1no\’iCim;i_ p<>sl;i-

ie gvz1rdij;1n u Omi§u. Bio ic k;1pc|;m "Cit;1\'c iupc si; Lukc L1 I’oci|v;il>liu" od g. 1759.

do 1762., Sto sc vidi i po ‘/.;1pisim;\ nu poCcl1\'u ii;1isti1i~iiili i'uno\'iCi<ili .\1;1iic;1 i<r.€Lcnili.

u kojimai jc g. 1762. zuiviljciiiiz “({or/1' /iv 1./`(>_’ . f/11111124. L10/<>i'<>zf1.”/` 1i`/inPu.~‘12o/\’1ipCi'C

iu _1m1'/ecrL21'cf[3/_ Dj. 11/1111/' v 1311111 l\' 1irn1c/fi Lfrx/1'/.1 1/if/' <1/0... "

Zn nicgoui ie '/' .upni1<o\‘;1n~

in m;1k;ii'sl<i lviskup L1 wijcmc p;1stoi‘;1ln<>g poliod;1 26. si'pni;i 1762. z;1pi.<;io ii _\1;iLicL1

kr§tenili ii RunoviCim;1; “Sclj;ini Zmii;1\';ic;1 iiimxiiii u \'i‘cmcnu od tri iiiiescui podigmi-

ti kupclu Li klakii n;islo\'ljcm1 S\'i sveti. Mom lviti pogodriu zu slu§;1nie misc nurodu i

I l' z;igr;i<1;|iii;i ii;i\'<>diiu poCcliiu i '/.i\'rSiiu godinii Zupnc sliiilw ii Run<\\'i¢|iii.1

-~ _ __ _ _ ___ ____ ___ _A . .W Y __

njihovu Zupriiku... niéta manje u Zmijavcima nego i seljani Runoviea. Stanovnici

Runoviéa kao i Zmijavaca moraju riapraviti kuéu za iupnika na svoj troéak, na sredi-

ni Zope.”

2. Fra Stjepan Primorac (1764.-1765.) - Roden u Potravlju oko g. 1758., 21 UIHFO

u Neorieu 1. studenoga 1789., kao aktualni Zupnik Muea, kada se utopio prelazeei

nabujalu rijeku Suvaju kraj crkve sv. Ilije u Neoriciu. Pokopan u Zupnoj crkvi u Neoriéu.

Bio je Zupnik u Proloéeu, Riéicama, Opuzeriu, Studencima, Runovieima i Muéu.

5. Fra Lovre Rupéié (1765.-1770.) - Roden u Broenu oko 1705. godirie. Iz te Ce obitelji za nekoliko pokoljenja biti sveéenika franjevaca. Umro je u OmiSu 14. srpnja 1785. u 80. godini. Osim u Runovieima, bio je Zupnik na viée Zupa u Imotskoj kraji-

ni, kao npr. u Proloécu g. 1759. i u Imotskom od g. 1742. do 1744.

4. Fra Ivan 8umelj (1770.-1771.) - Roden u Zmijavcima g. 1754., a umro u

Omiéu 11. lipnja 1807. L1 75. godini. Za sveéenika je zareden 1768. godine. Bio je 7.up-

nik u Studencima, Podbablju, Runoviéima (u dva navrata) i Vinjanima od g. 1784. do 1787. Za drugoga mandata u Runovieima sklopio “legal” s udovicama Mandom i

Rosom Bilie o darovnici zemljiéta za Zupnu kueu na Pratrovoj glavici.

5. Fra Ante Milinovié, stariji, (1771.-1776.) - Roden na Lovreéu oko g. 1724., a

umro u Imotskomu 12. rujna 1776. L1 52. godini. Fra Vjeko Vréié biljeii predaju da je

umro u staroj runoviekoj Zupnoj kuei na brdu, a samo pokopan u Imotskomu?

6. Fra Gabro Batinic' (1776.-1780.) - Roden oko g. 1749. na Studencima gdje je i umro 21. lipnja 1804. kao aktualrii Zupnik Studenaca L1 56. godini.

7. Fra Dane Knezovic' (1780.-1782.) - Roden u Proloécu oko g. 1750., a umro u

Imotskomu 28. veljaee 1825. Za sveéenika je zareden u Makarskoj 1772. godine. U Imotskomu je vrSio sluibu uéitelja daka, Zupnika i gvardijana. Bio je Zupriik u viée

Zupa Imotske krajine.

8. Fra Jozo Dragojevic' (1782.-1784.) - Roden na Ugljanima g. 1744., a umro u

Makarskoj 19. srpnja 1828. u 84. godini. Bio je Zupnik u Slivnu, Kozici, Runoviéima,

Podbablju, Imotskomu, Proloécu (u tri navrata) i Tueepima.

9. Fra Jure Sli§kovic' (1784.-1788.) - Roden na Ugljanima oko g. 1755., a umro u Makarskoj 15. veljaée 1795. u 58. godini.

10. Fra Ivan Sumelj (1788.-1792.) - drugi put. Vidi gore pod br. 4.

11. Fra _Iozo Pivac (1792.-1795.) - Rodeo oko g. 1762. u Zavojanima, a umro u

Imotskomu 15. veljaee 1848. u 86. godini. Sastavio g. 1792. najstariji anagraf (= stanje duéa), tj. abecedrii popis stanovniétva u Runovieima po obiteljima. Zupnik u

2 Fra \'}eko \'rCiC. P/enrwm lmofshe le1'fr;`h1e. II. dop. izd.. Imotski 1996., 552.

5 Fra \' . \'rCiC_ Zzipe lmoixlze krn_/`I11e, [_ dio, Imotski 1978, 157,

54

Runoviéima u tri navrata: 1792.-1795; 1800; 1805.-1811. Podupiratelj (mecena) izdan-

ju knjige Blago Du/901/no, Mleczii 1794., zbog éega mu je pisac Ivan josip PavIovic' -

Luéié napisao posebnu posvetu na poéetku knjige koja poéinje; "Po§loL'c111om

Zupm'/eu F. jozipu P11/cu, glaz/arom 1' pu/eu Runoviéa. Bio je gvardijan u Imotskomu

1811.-1816. i 1822.-1826.

12. Fra Gabro Batinié (1795.-1798.) - drugi put. Vidi gore pod br. 6.

15. Fra Frano Ciprijan Buéié (1798.-1800.) - Roden u Vinianima g. 1770., a um-

ro u Imotskomu 7. sijeénja 1859. Bio je gvarclijan u 0mi§u i u Imotskomu, Zupnik u

Riiicama, Runoviéima, Imotskomu, Vinjanima, Podbablju i Proloécu, iflan uprave

Provincije (1829.-1852.) i gvardijan u Imotskomu od g. 1855. do 1856. Ante Uievic' za

njega tvrdi kako je bio “rijetkost medu franjevcima, jedini koji je bio profrancuski

raspo1oZen".5 Za njegova iupnikovanja u Runoviéima, 8. srpnja 1798. “podhahs1<i dio

Zmijavaca" ponovno se vratio u sastav Zupe sv. Luke u Podl>alvlju.“ Na vrijcdnoj

umjetniékoj slici u imotskom samostanu, koja prikazujc Porcijunkulsko pioélcnjc.

stoji natpis: “Fm Fmnciscus Czprian Bzissic/9 /f/1 1795. Daklc, za vriicmc '/' .upn1k<>-

vanja u Runoviéima.

14. Fra jozo Pivac (1800) - drugi put. Vicli gore pod br. 11.

15. Fra Petar Pervan (1800.-1805.) - Rodcn u Ravéi 17. lrzlvnia 1767., 11 ’/.zi

sveéenika zareden 24. veljaée 1791. Clan jc s;1n1ost:1nskC ohitclji u Omiiu od g. 1840.

do 1845. Umro u Imotskomu 15. veljaéc 1848. u 81. goclini.

16. Fra _lozo Pivac (1805.-1811.) - trcéi put. Vidi gore pod hr. 11.

17. Fra Frano Luetié, st. (1811.-1815.) - Rodcn oko g. 1780. u Zupi. Sludcntic1`iI<»

zofijc u Makarskoj 1802. gocline. Umro je u Imolskomu 5. sijcCnj;1 1840. u 60. godini.

18. Fra Andrija Raos (1815.-1818.1 - Rodcn jc g. 1779. 11 Vrgorcu, ;1 umro 24. veljaéc 1855. u OmiSu. Bio jc Zupnik u Podbahlju, 1{uno\'iCim;1 i Prolo§cu tc gmrcli-

jan L1 Omi§u. Clan je Liprave Provincije od 5.1. 1826. do 1829.

19. Fra Andrija gabic' (1818.-1852.) - Roden u Zmij;1j\'cima oko g. 1785.. a umro 17. studenoga 1849. u Imotskomu. Za sveécnika je zareden 20. nijna 1809. Bio jc Zup-

nik u Slivnu, Riéicarna, Runoviéima, Zupni pomoCnik u Iinotskomu te gvardijan u

Imotskomu od g. 1856. do 1859. Szlgiudio je staru crkvu Svih svetih u Zmijavcima o

Cemu svjedoéi uklesuni natpis u danaénjoj zmiiavaékoj Zupnoi crkvi: "G0d1' ne Gospo-

clnje 1821. oz/aj hmm im 6115151/Ili szfeli/.v_/i'a Afzciri'/' (1 §r1b1`Cs 28 obflelji sroga se/a 1' sa

sz/Q/'ini 1/lasfilinz novccm 1' rrlc/0n1sngrf1di."

'E Op§irnijc‘ 0 lome \'1c|i; FN_1, l\’1mo1'/`¢‘11ui/mbofni Gos/Ji l\' ar'/i1cl.<bo/ L1 Rizlloz'/fi 2 (19951. 1. S-6.

5 Anlc 11jc\'1C, lm0l.\`L'rl LW(/'im1, Z. proi. izd., Imorski 1991., 186.

°1i.<p. v. vm: P/<»/i»1»mi,5_sz.

‘35

20. Fra Felicije Luetic' (1832.-1857.) - Roden 9. sijeénja 1799. u v Zupi, a umro u

Imotskomu 1874. godine. Za sveéenika je zareden 1823. godine. Zupnik je u viée

Zupa Imotske krajine, gvardijan u Imotskomu od g. 1857. do 1861., gdje je napravio

srebmi okvir za Gospiriu sliku. Kao runoviéki Zupnik preliranio omiéki samostan u

vrijeme gladi, a od svoje u§tedevine g. 1847. sagradio veliéanstven zvonik uz omiéku

samostarisku crkvu.7

21. Fra Andeo Udiljak (1857.-1858.) - Roden na Studencima g. 1793., a umro u

Imotskomu 7. sijeénja (?) 1879. Za sveéeriika je zareden 1817. godirie. Bio je iupnik

u gotovo svim Zupama Imotske krajirie. Istakao se otvararijem §kola i éitaonica, ali i

kao dobrowor koji je u vrijeme gladi g. 1847. razdijelio sve Sto je imao, zbog éega su

ga prozvali “Caritas” . Austrijska vlast odlikovala ga je g. 1853. zlatnim kriiem radi

velikog samoprijegora u vrijeme gladi na Studencima. Driao je §kolu na Lovreéu, u

Studencima i u Proloécu. Nauéio Citati i pisati fra 8imuna Milinoviéa (T1910) koji Ce

kasriije postati barski nadbiskup.

22. Fra Pa§ko Ujevic' (1858.-1859.) - Roden u Krivodolu g. 1804. i na krétenju

dobio ime Grgo. Za sveéenika je zareden 1826. godine. Bio je Zupnik u Potravlju,

Proloécu, Studencima i Rurioviéima. Umro je u Runoviéima gdje je i pokopan 1859. godine.

23. Fra Lovre Lucic' (1860.-1862.) - Roden 15. sijeénja 1806. u Dobretiéima u

Bosni. Za sveéenika je zareden 8. prosinca 1829. U dokumentima nalazimo podatke da je bio Zupnik u Slivnu (1843.-1845.), Pasiéini (1850), i Vrgorcu (1849. i 1853.). Od g. 1867. do “izneriadne” smrti 4. studerioga 1869. nalazimo ga u imotskom samostanu

bez posebne sluibe.

24. Fra Frano Kukavica (1862.-1866.) - Roden 23. kolovoza 1818. u Glavini, a

za svec' enil§a zareden 10. srpnja 1842. zajedno s deset godina starijim bratom fra

Andelom. Zupnik u nekoliko iupa Imotske krajirie, a najduie u Podbablju (1845-

1862). Gvardiian je u Omiéu od g. 1866. do 1869., a za pfovincijalova zamjenika izabrari je 10. kolovoza 1869. na provincijskom kapitulu u Zaostrogu. U omiékom samostanu zamjenik je gvardijana od g. 1886. do 1888. Umro 19. travnja 1899. u

Omiéu.

25. Fra Fra Ivan Glibota (1866.-1874.) - Roden u Slivnu 27. veljaée 1831. Za

sveéenika je zareden 1855. godine. Kao tridesetogodiénjak postaje gvardijan u

Makarskoj i tu sluibu obavlja kroz dva trogodiéta, od g. 1861. do 1866. Bio je Zup-

nik u Slivnu (1857.-1861.) i u Runoviéima (1866.-1874.). Za Zupriikovanja u

Runoviéima obavljao je i sluibu definitora Provincije od g. 1863. do 1866. Na istu je duiriost biran ponovno g. 1882., a g. 1888. izabrari je za proviricijalova zamjenika. U

7 Fm V. Vréié. 5L'ec‘e11ic1 1' rc=dourz1` ci'Imo/she krajine, Imolski 1970., 69.

56

Slivnu je obnovio crkvu Presvetoga Trojstva, u Imotskomu dovréio gradnju crkve sv. Franc, a u Runoviéima iz temelja sagradio crkvu Gospe od Karmela. Kao runoviéki Zupnik postao je g. 1870. jedan od utemeljitelja Hn/atske éitaonice u Imotskomu, éto mu priznaje Mihovil Pavlinovici u posveti tiskanoga govora u prigodi njezina otvaran- ja. Nakon Zupniéke sluibe u Runoviéima postaje gvardijan u Imotskomu. Tu sluibu obavlja u viée mandata - od g. 1875. do 1884. i od g. 1887. do 1890. To je vrijr=:m€

velikih politiékih borba i narodnog preporoda u éemu je fra Ivan odigrao vainu

ulogu iako je bio veoma tib i nenametljivf*

26. Fra Marinko Vuku§ié (1874.-1891.) - Roden u Katunima 18. travnja 1847. Za sveéenika je zareden 15. studenoga 1870. Zupnik u Runoviéima u dva navrata, §to je

ukupno trajalo 24 godine. Uz pripomoé Vjerozakonske zaklade g. 1880. sagradio je danaénju runoviéku iupnu kuéu. Izmedu dvaju mandata Zupnikovanja u Runovioima bio je gvardijan u Omiéu od g. 1891. do 1896. U meduvremenu je bio i definitor

Provincije od g. 1895. do 1896. Nakon drugoga mandata Zupnikovanja u RunoviCim;1 povlaéi se u imotski samostan gdje i umire 27. kolovoza 1906.

27. Fra Ante Rako (1891.-1896.) - Rodio sc u 8um€tu, Zupa Pr<>l<>'/' .ac, 18. svibn-

ja 1848. Za sveéenika je zareden 1872. godine. Bio jc iupnik u Sturlcnciinu (1875-

1876.) i Lovreéu (1876.-1879.), Zatim Zupni pornoénik u Imotskornu (1879.-1880.).

iupnik u Proloécu (1880.-1891.) i Runoviéima (1891.-1896.) te Zupnik i dekan u

Imotskomu (1896.-1900.). Sagradio je crkvu Svih svetih u Zniijavcirna, kapclu Gospc od Zdravlja na Pratrovoj glavici i konobu “na Cemer" kraj Zupne kuéc u RunoviCirn;1.‘)

28. Fra Marinko Vuku§ic' (1896.-1905.) - drugi put. Vidi gore pod br. 26.

29. Fra_Iako(v)Mi1inovic' (1905.-1922.) - Roden 16. studenogri 1863. u Casnoj

obitelji lovreékih Milinoviéa kojzi je u 18. i 19. st. dalu dcsetak uglcdnili fi‘at;ir;1 od kojili je jedan bio provincijal, a drugi barski nadbiskup. Fra >I;iko jc '/.arcden za

sveéenika 1886. godine. Obavljao je duinost gvardijana u Zaostrogu i Zupnika u

Podaci (1887.), Drveniku (1888.-1903. /?O i Runovidima (1905.-1922). Umro jc u

Imotskomu 11. travnja 1943. U pjesnii “Imotskim krajiS;nicini" koju je, pod pseudon- imom “Obad sa Zavelinia" spjevao uéitelj josip Bilié, fra jako se spominje kao istaknuti prava§.1° Godine 1912. podigao je dva mramorna oltara u Zupnoj crkvi u

RunoviCima.11

30. Fra Silvt-`:Star Kutle§a (1922.-1936.) - Roden 27. oiujka 1876. ii Vinjanima Za sveéenika je zareden 1898. godine. Bio je profesor (1899.-1915.) i ravnatelj

S Opiirnije o frzi Ivzinu vidi: M. Glibotn, Fm /mir G/iborn (1831.-1901.)grrldi/eijcrkw rr Rrrzrominrfi u Rrrrioivti S

S1998), 1, 55-59. ) O njemu dodnosimo i posebnu, op§i|`nu studiju u ovom zbomikn 1°

A. urevic, /ww. 4/., 251. ll

Sc/1c'rvr0f,m111x Pmrmrcine .Yar1crr`m' rrr1` Reaierrrpforis in Da/mnfia, 1913., 37.

57

Franievaéke gimnazije u Sinju, Zupnik u Lovreéu (1915.-1921.) i Runoviéima (1922-

1956.) te gvardijan u Makarskoj (1921.- 1922.). Poznat je sakupljaé narodnog blaga i

etriograf, a stariji ga se Rurioviéani spominju kao vrsna zdravstvenog savjetnika i

travara.13

51. Fra Krsto Radic' (1956.-1942.) - Roderi u Bogomolju na Hvaru 8. kolovoza

1897. Za sveéeriika je zareden 26. rujna 1921. Nakon zaviiene bogoslovije u

i\/Iakarskoj studirao je dvije godine Li Rimu na Orijentalnom institutu. Bio je Zupnik u

Velikom Brdu, Podaci, Vrpoliu, Tuéepima, Runoviéima i Zavojanima. Umro je 15.

rujna 1984. u mjestu Barrio Vuceticli u Argentini kamo se sklonio nakon Drugoga svjetskog rata.”

52. Fra Bernardin Bajié (1942.-1951.) - Roden na Vojniéu kraj Trilja 28. prosin-

ca 1910. Za sveéeriika je zarederi g. 1954., a umro u Zagrebu 19. rujna 1964. Bio je Zuprii pomoériik u Bibeniku i Zupnik u Zaostrogu i Podaci, Runoviéima, Ugljanima,

Otoku, Zlopolju i Bristivici.

55. Fra Pavao Glibotic' (1951.-1955.) - Roden u Slivnu 19. travnja 1915. Za

svcéenika jc '/,aredcri 12. oiujka 1958. Obavljao je sluibe orgulja§a u Splitu, Zupnog

pomoCnika u LovreCu_ iripnika u Siivnu, Runoviéima, Proloécu, Imotskomu i Suma-

rtinu. Bio je gvardijan u Imotskomu, Visovcu i Sumartinu. Umro je u Omiéu 51. srpnja 1992.

54. Fra Nikola Bilié (1955.-1958.) - Roden u Prolo§cu 7. lipnja 1904. Za

svec' enika jc '/,areden 21. srprija 1929. Nakon teologije u Makarskoj, studirao je dvije godine na sveuéiliétu u Fribourgu u Svicarskoj. Obavljao je sluibe prefekta (odgo-

iitclja) u sjciiicni.§tu u Siriju, ’/fupriog pomoénika u Imotskomu i Proloicu te Zupnika

u Studencima Vinjanima, Runovicima, Podbablju i Ugljariima. Umro je u Imotskomu 29. prosinca 1991.

55. Fra Vjeko Vréic' (1958.-1959.) - Roden u Imotskomu 28. veljaée 1914. Za

sveéenika jc zarederi 12. oiujka 1958. Obavljao je sluibe odgojitelja u Sjemeniétu i

profesora na Franievaikoi klasiénoj gimanziji u Sinju, iupnika u Metkoviéu, Runovi-

Cima, Igranima, Vrgorcu i Imotskomu, gdje je bio gvardijan i dekan, i gdje joé uvijek

Zivi i djeluje.

56. Fra Frano Belamaric' (1959.-1961.) - Roden u Dubravi kraj 8ibenika 15.

sijeériia 1918. Za sveéenika je zareden 8. kolovoza 1945. Bio je Zupnik u Blizni-

Bristivici, Runoviciima, Stankovcima i Kljacima. Pod kraj iivota bio je Zupni pomoénik i glasovit ispoviednik u Metkoviéu gdje je i umro 10. travnja 1989.

12 Opéirniie o memo \'idi; Fra Sii\'esIar Kulle§;1. ZiL'0/ i obic'cr/1' 11 lmoc/eq/' /arc(/1:11. (Prir.: Dr. Vesna Culinovié-

Konsl;inlino\'iC>. Imolski 1995.. 5-16.

15 Op§irniie o niegovu Zivotu i radu vidi L1 lislu Ru1zow`c'1` 2 (1995), 2, 11.

58

57. Fra Pavao Glibotic' (1961.-1964.) - dmgi put. Vidi gore br. 55.

58. Fra Ante Beneta (1964.-1967.) - Roden u Zaiviéu kraj Skradina 1, rujna 1925. Za sveéeriika je zareden 24. srpnja 1955. nakori Sto je za vrijeme odsluierija vojnog

roka zaradio vi§egodi.§nju robiju.

59. Fra _lozo Viskovic' (1967.-1972.) - Roden u Tuéepima 21. oiujka 1915. Za

sveéenika je zareden 4. oiujka 1959. Obavlja sluibe pomoénika ravnatelja tiskare

“Kaéié” u §ibeniku i iupnog pomoénika u Zupi Majke Boije Lurdske u Zagrebu,

odaklc su ga komunisti odveli u Siam Gradiéku na petnaestogodiénju robiju. Nakon toga je bio pomoénik uéitelja franjevaékih riovaka na Visovcu, Zupnik u Siveriéu,

Rurioviéima i 8ibeniku (Varoé) te Zupni pomoénik u Promajrii. Obavljao je neko vri-

jeme i siuibu duhovnika éasnih sestara u Splitu na Lovretu i duhovnog asistenta fran-

jevaékih trcéoredica u Zagrebu gdje je i doéekao kraj ovozemaljskoga Zivota.

Preminuo je u bolriici u Krapinskim Toplicama 24. sijeénja 1997., a pokopan Li

Zagrebu na Mirogoju.

40. Fra Stanko Baflié (1972,-1975.) - Roden L1 Li5i€ic' u kraj Benkowia 22. kolovo-

za 1916. Za sveécnika je zarcden 6. srpnja 1941. u Siniu. Gbavlja slu7.bc '/fupnog

pomoénika i kateheta u Kriinu, Zagrcbu i Imotskomu. Zupnik jc u Vrpolju kraj Knina.

l’cru.§iCu kraj Benkovca, Prugovu, Miljcvcima, Runoviéima i Banjcvcinia. Gvardijan jc

samostana sv. Lovrc Li 8ibcniku, ekonom i dcfinitor Provincijc. Zivi i radi u 8ibcniku.

gdje se bavi iziléavanjem dokumenata iz lm/atskc vjerskc i nacionalric povijcsii, o

Ccmu jc objavio nekoliko zapaienili krijiga.

41. Fra Ante Sekelez (1975.-1982.) - Rodcri u Opancima (Lovrcé) 11. vcljaéc

1919. Za sveécnika je ‘/.arcdcri 15. l<olovo‘/.;1 1945. Ob;ivlj;1 slu'/ibc iupnog pomoénik L1 Zupi Gospe od Zdravlja L1 Splitu, u Pi'olo.§cu i Vrlici. U godiri;1m;1 nakon 1)rugog;i svjctskog rata (1946.-1949,) obria.§;io jc sluibu Ziipnikzl isIo\'i'ciiicn<> u §csl '/fupa

splitskc i trogirsl<c Zagora: Prgomct-Labin, Primorski Dol;ic_ Bli'/.n;1_ Bristi\'ic;\ i

(V 1\'rI-

jcvo. Zatim je bio Zupnik u Zupi Gospc od Zdra\i'lj;1 u Splitu (1952.-1962.), L1

Mctkoviéu (1962.-1969.), Uglianima (1969.-1975.), Runoviéima (1975.-1982.) i

Siudcncima (1985.-1994.). Bio jc gvardijan u Omiéu od g. 1982. do 1985. ]o§ uvijek aktivan je duéobriinik u Vrlici. Istakao se kao pisac i izdavaé vi§e knjiga praktiéna

duliovnoga sadr7' .;1j;1, a bio je i Clan uprave Provincije.

42. Fra Eugen Poljak (1982.-1988.) - Roden u Glavicama kraj Sinja 1. travnja

1941. Za sveéeriilm je zareden 29. lipnja 1967. Obavljao je sluibe Zupriog pomodnika u Imotskoiml i Zupnika u Zupamu Kljaci, Sinj (L1 dva navrata), Ruriovicfi i Otok. Bio

ic duliovnik ii Sjciiienimi i profesor na Franjevaékoj gimriaziii u Sinju, gdje ie bio i

gvzlrdiian od g. 1994. do 2000.

45. Fra Luka Livaja (1988.-1994.) - Roden u Grabu kraj Sinja 18. prosirica 1958. Za svcCcnil<;x ic zaredeii 15. srpnja 1965. Nakon teologije u Makakrskoj, nastavio

39

2. Zz/PM POMOC' /wc! 1. Fra Bernardin Vuéié (1961.-1964.) ~ Roden u Glavicama kraj Sinja 20. sijeénja

1957. Za sveéenika zareden 29. lipnja 1961.

2. Fra Mariojuriéié (1964.-1966.) - Roden u Baékoj Vodi 29. listopada 1937. Za sveéenika zareden 50. oiujka 1964.

5. Fra Tihomir Grgat (1966.-1968.) - Roden u Otoku kraj Sinja 6. lipnja 1958. Za sveéenika zareden 28. veljaée 1965.

4. Fra Mijo Maric' (1968.-1969.) - Roden u Vukéiciu kraj Benkovca 28. oiujka 1959. Za sveéenika zareden 15. srpnja 1965.

5. Fra Nikola Bulat (1969.-1971.) - Roden u Mirlovicfu kraj Drniéa 1. oiujka

1945. Za sveéenika zareden 29. lipnja 1968.

6. Fra Stanko Milanovic'-Litre (1971.-1972.) - Roden u Otoku kraj Sinja 29.

rujna 1942. Za sveéenika zareden 29. lipnja 1968.

7. Fra Mate Gveric' (1972.-1975.) - Roden u Bri§tanima kraj Drni.§a 3. studcnoga 1945. Za sveéenika zareden 27. lipnja 1971.

8. Fra Dinko Ara<':iC' (1975.-1974.) - Rodcn u Vinjanima Gomjim 21. listopacla

1947. Za sveéenika Zarcden 29. lipnja 1972.

9. Fra Mirko Marié (1974.-1976.) - Rodcn u Bmazama kraj Sinja 1. studcnoga 1947. Za sveéenika zaredcn 29, lipnja 1974.

10. Fra Mladen gimundic' (1976.-1979.) - Roden L1 LovrcCu kraj Imotskoga 2.

sijcénja 1950. Za sveéenika zareden 6. srpnja 1975.

11. Fra Marinko Vukman (1979 .-1981.) - Roden u Hrvacama kraj Sinja 16.

veljaée 1954. Za sveéenika zaredcn 1. srpnja 1979.

12. Fra Boie Vuleta (1981. -1982.) - Roden u Otoku kraj Sinja 7. travnja 1955. Za sveéenika zareden 28. liprrja 1980. u Splitu.

41

I\'llI1Ol/ICIJI ZUOVHIIJ 1, j(/y'_5_7‘I

71(

- Priveo ga ko iedna priko vode. - Proveo se ko hos po draéi. - Pune se puéke pl;1Si jedun, u prazne dvojica. - Pune su mu guée. - Puno baba, kilavije dire. - Posla se laéaj, brzo se vraéaj. - Radi Sto oCe§, a nec'e§ dok 0665. - Pravi raéun bez krémara. - Rzlzbij, nije ti ciaéino.

- Rutav Mate (biljac) lega na te. - S vragom doélo, s vragom oélo. - Sidilo u glavu, pamet u str;1nu. - Silu Boga ne moli. - Slaiu se ko rozi u v1'ic'i.

- Sloinu braéu kuéu grade, u nesloina luzgraduju. - Sritniji nego pametniji. - Sto je davula u njemu. - Svak je lud na svoj naéin. - Svuk nosi svoj krii. - Sve bolesno osim kilava Caée. - Svc ti se ukiselilo, osim mlika i kupusa. - Svemu vz1l;1, kruv je 1';1nz1.

- Svi smo km/avi ispod koie. - §to jc bubi milo, to joj se i snilo.

- §t<> jc bilo claleko, doélo je blizu (smn). - §to ludi kupi, sto pametni prodat ne mogu. - §to ncpismen napiSc, ni sam nc zna procfitat. - Da znan pisat, lipo ti hi ja pisalu.

- §to noc’ radi, dan se mga. - §to ovca vidi leieé, nije daleko. - §to 5 vragom dode, s vragom i ode. - Kad u drek dimeS, on zasmrdi. - §to viée grmi, manje ki§;a pada. - Smuéaj pa prolij. - Te§ko Cizmi na krivim nogama. - Te§ko kozi kad otpadnu rozi, teie suSi kad otpadnu u§i - Teéko vuku mesa neiduéi, a magarcu s konjem putujuéi. - Traii dlaku u jajetu. - Treéi put Bog pomaie. - Trevilo mi se ko curi dire.

K!HIOL'1Ck’I ZDOHIM? 1, jUy'jj4

11/

- Dobra roba sama se vali. - Gladan pas ne laje. -

I raiena slama bolja je od prazni jasala. - Idi jadu kad te nude, necfeé unda kad ne bude. - Ima duii jezik nego krava rep. - Istina je na dnu bukare. - Kad ne bi moga govorit na gomju, on bi progovorijo na donju - Kad se opanak popapuéi. - Ko poétenja nema, sramotom se diéi. - Ko se vali, sam se kvari. - Ko te kruvom rani, Cacfon ga zovi. - Ko te ne zna skupo bi te platio, a ko te zna davlu bi te da. - Ko te pita koliko godina imaé. - Ko visoko leti, nisko pada. - Kud si navalio ko prase. - Lako je mrtvu vuku zube brojit. - Raclije bi je nosijo nego sluéa. - Lopov je oni koji se uvati. - Vo bodaé ima najviée zaparotina. - Navro na vlast ko junac na plast. - Ne sicli na dva stoca. - Ne traii lika za ono Sto te ne boli. - NC traii trun u jaju, - Ne valja priko mire ni Boga molit. - Ne boj sc pasa koji laje, ncgo onog koji leii i reii.

- Neée niko nada mnom gaée tresti. - Ni u mom mire, ni u njemu vi1‘€.

- Ni zaéina priko naéina. - Oée bit ko ulje svr vode. - O66 pare i jare.

- Okrée se kako vitar puée. - Oteto prokleto. - Popijo bi ga u kapi vode, - SluS;1j orle éto tuke divane. - Ne bacaj sol u slano more. - Ko je vidio more solit. - §ta bleji§ kad te ne striiu. - Prislano rii maéki nije drago. - Sta mi imaS reéi, reci mi tx brk. - §ta si se usprdokraéio.

runovićki zbornik

Documents