RY^glasnik hrvatske kulturne zajednice wiesbaden

IZBOR2015.Riječ

DAS WORT - MITTEILUNGSBLATT DER KROATISCHEN KULTURGEMEINSCHAFT WIESBADENhkzwiesbaden

Die Zeitschrift Das Wort – Riječ Nummer 47 wird auf dem Messestand der RepublikKroatien anlässlich der Internationalen Buchmesse in Frankfurt am Main am Samstag, den17. Oktober 2015. in der Halle 5.0 D117, ab 12:00 Uhr vorgestellt. Die Zeitschrift DasWort- Riječ konnte in der neueste Ausgabe ein Essay herausbringen über die Spiegelungder indischen Kultur in den kroatischen Literatur - dank der finanziellen Unterstützung desLandesamtes für die Kroaten außerhalb der Republik Kroatien.

Indien präsentierte sich im Jahr 2006 als Ehrengast auf der Frankfurter Buchmesse. Die indische Geschichte,Kultur und Kunst haben tiefe Spuren in der kroatischen Literatur hinterlassen. Die magische Welt des Orients istin kroatischen Volksliedern wieder zu finden. Das Thema Indien ist in den Werken von Marco Polo, Marin Držić,Mavro Vetranović, Ivan Gundulić und anderen enthalten. Benedict Kotruljević bringt bereits im 15. Jahrhundert inseinem Werk De Navigatione eine Beschreibung des Weges nach Indien, wo ein wenig später die kroatische RepublikDubrovnik eine Handelskolonie gründete. Die Tradition der Übersetzung wurde durch die mündliche Überlieferungsowie z.B. die Bildungsarbeit von Matija Antun Reljković abgerundet. Zeitgenössische Monographien, Sonderausga-ben von Fachzeitschriften und wissenschaftliche Beiträge der Mitarbeiter der Kroatischen Akademie der Wissen-schaften und Künste haben die Einblicke in die indische Kultur weiter vertieft. Neben Übersetzungen auseuropäischen Sprachen finden wir in der Literatur auch Werke kroatischer Autoren, in denen sich der Einfluss desindischen Kulturgeistes wieder findet, so z.B. in der Arbeit Jaša der Dalmatiner – Vizekönig von Gujarat von derAutorin Ivana Brlić Mažuranić. Die erste enzyklopädische Behandlung von Sprachen (das erste Sprachwörterbuchdes Sanskrit), die die indischen Traditionen in Europa zugänglich machte, wurde im 18. Jahrhundert veröffentlichtund stammt aus der Feder des kroatischen Missionars Ivan Philip Vezdin.

In Zusammenarbeit mit der Matrix Croticae Zagreb wurden Daten über fünfzig Autoren und mehr als hundertWerke der Literatur erhoben und verarbeitet.Die Zeitschrift Das Wort/Riječ (Ausgabe Nr. 47 für das Jahr 2015) bringt 45 Beiträge von zwanzig Autorinnenund Autoren auf 88 Seiten heraus. Das Magazin präsentiert literarische Beiträge von drei Generationen kroatischerEinwanderer. Dazu gehören Schülerbeitrage genauso wie professionelle Arbeiten von Universitäts- und Wissen-schaftsmitarbeitern. Durch die Zusammenarbeit mit dem Lehrkorpus des Kroatischunterrichts in Hessen sowie dieMitarbeit der Lehrerin Ana Kramarić als Chefredakteurin konnte das Mitteilungsblatt gute integrative Beiträgeleisten und sehr effizient arbeiten.

Die Zeitschrift enthält drei umfassende Essays: 1. eine Widerspiegelung der indischen Kultur in der kroatischenLiteratur, die in Zusammenarbeit mit der Matrix Croatiae aus Zagreb und dem kroatischen Alumni-Verband AMAC-Dauf der Frankfurter Buchmesse im Jahr 2006 präsentiert wurde. 2. eine Ergänzung zur Geschichte der kroatischenPerformance, die auf der Buchmesse im Jahr 2014 vorgestellt wurde von Dr. phil. Marianne Erstić, Professorin ander Universität Siegen, die die Rolle der Performance im politischen Leben Kroatiens aufzeigt. 3. eine Buchbespre-chung des Werkes Theoloige von Sünde und Gnade, eine Arbeit des Dr. theol. Luka Ilić über die Rolle des kroatischenTheologen Matthias Flacius in den Wirren der Reformation im 16. Jahrhundert im deutschsprachigen Raum.

Die meisten verarbeiteten Buchtitel sind nicht nur als Leseprobe dargestellt, sondern sie sind auch Teil derAktivitäten, die die Kroatische Kulturgemeinschaft e.V. in der Öffentlichkeit anbietet. So gab es 15 verschiedeneVeranstaltungen dazu im vergangenen Jahr. (Das vereinseigene Internet-Portal:Literatur im Dialog [ http://www.hkz-wi.de/de.hkz/Literatur im Dialog/index.html ] zeugt von der Fähigkeit derKroatischen Kulturgemeinschaft, inmitten des deutschen kulturellen Lebens integrativ zu wirken.)Die Notwendigkeit einer solchen Arbeit wurde auch durch den Besuch von Redaktionsmitgliedern bei der Arbeits-gruppe für deutsch-kroatische parlamentarische Beziehungen im deutschen Bundestag im Jahr 2014 bestätigt(siehe Riječ 47).

Die Zeitschrift Das Wort/Riječ erscheint bereits im 24. Jahr mindestens zweimal jährlich.Sie ist in der Deutschen Nationalbibliothek in Frankfurt/M. unter der Numme: ISSN2196-6109 registriert und wirdvom Kroatischen Kulturverein e.V. Wiesbaden herausgegeben.

Alle Ausgaben der Zeitschrift sind in den elektronischen Archiven des Portals http://www.rijec.hkz-wi.de zu finden.

Ivica KošakKroatische Kulturgemeinschaft e.V.

i u svom najnovijem broju svjedočio kulturnom djelovanju hrvatskihiseljenika u Njemačkoj. Na 88stranica piše mlado i staro,pučkoškolci, sveučilišni nastavnici,

znanstvenici. Suradnja s Hrvatskom nastavom u Hessenu, aposebice s učiteljicom hrvatskog jezika Anom Kramarić,okosnica je uredničke koncepcije glasila Hrvatske kulturnezajednice u Wiesbadenu.U broj 47. tri su opsežna eseja. Ivica Košak ukazuje navišestoljetni duboki trag indijske kulture u hrvatskojknjiževnosti, počevši od Marka Pola, Marina Držića i IvanaGundulića pa sve do današnjih Vesne Krmpotić i Mislava Ježića.Marijana Erstić opisuje kako je zahvaljujući vojevanju velikogtalijanskog književnika Gabriela D’Annunzia grad i glavnahrvatska luka Rijeka prekršten u - Fiume.Knjiga (Teologija grijeha imilosti) doktorski je rad teologa Luke Ilića u kojem ovajgovori o ulozi hrvatskoga teologa Matije Vlačića Ilirika upreviranjima protestantskoga pokreta u 16. stoljeću, arecenzent ističe da je Vlačić svojim sve radikalnijimstavovima tijekom života ugrozio vlastiti ugled i ostavštinu.Većina tekstova iz su i dio istupa Hrvatske kulturnezajednice u javnosti. Na literarnim tribinama predstavili su,na njemačkom ili na hrvatskom, petnaestak književnih djelaiz Hrvatske i svijeta.Kroatische Kulturgemeinschaft e. V. kao nakladnikzahvaljuje

na novčanom doprinosu koji je redakciji Riječiomogućio rad u ovoj godini.

Red. [ ]

Izbor priloga o Sajmu knjiga u Frankfurtui promociji hrvatske literatureu Hrvatskoj kulturnoj zajednici

Wiesbaden

Kazalo:

I Naslovnica: Ivan Meštrović: Čovjek koji piše i Auguste Rodin: Mislilac (Collage: I.K.)

II Ivica Košak: Einleitung

 1. Uvodna riječ

 2. Ivo Andrijević: Dan Matice hrvatske .........................................................  Riječ, broj 20, 1998., Str. 16

 8. Ivica Košak: Hrvatsko kulturno ušće...…...................................................  Riječ, broj 29, 2001., Str. 30

10. Slavko Pantelić: Hrvatska knjiga  most prema svijetu .............…....…… . Riječ, broj 35, 2003., Str. 36

11. Ivo Andrijević: Skrb za kulturnu prepoznatljivost hrvatskoga naroda ......  Riječ, broj 32, 2002., Str. 8

13. Ivica Košak: U ozračju hrvatske pisane kulture ............…........................  Riječ, broj 32, 2002., Str. 28

16. Marijana Dokoza: Sajam knjiga iz mog kuta ............................................  Riječ, broj 41, 2011., Str. 25

15. Julia Elena Košak: Bücher, Medien und Autoren ...................................... Riječ, broj 42, 2012., Str. 20

18. Marijana Dokoza: Knjige nas ujedinjuju ...............….…........................... Riječ, broj 43, 2013., Str.  17

19. Ivica Košak: Progovori ....….……..………………………....................... Riječ, broj 43, 2013., Str.  26

22. Ivica Košak: Drago Trumbetaš .…..……………….……..….….........….. Riječ, broj 44, 2013., Str.  18

23. Aleksandra Brnetić: NA MAGAREĆOJ KLUPI …..…….........….. Riječ, broj 45/46, 2014., Str.  11

25. Ivica Košak: Strani mediji u Njemačkoj: kritičan element integracije?.. Riječ broj 28,  2001., Str.  14

26. Ana Kramarić: Odraz literature u našoj Riječi ……….…….........…....  Riječ, broj 45/46, 2014., Str.  4

III Impressum

IV Drago Trumbetaš: Autoportret

Redakcija RIJEČI

4

Riječ, broj 20, 1998.

Dan Matice hrvatskeHKZ-Wiesbaden je rado prihvatila obvezupripremanja trećeg susreta ogranaka i kolektivnihčlanova Matice Hrvatske u Njemačkoj na koji subili pozvani i uvijek nam dobrodošli gosti izdomovine, djelatnici Matice Hrvatske. Osim togadio susreta je bio otvoren najširoj publici, jer smoželjeli dati priliku svima, a osobito Hrvatima izWiesbadena i okolice, da u izravnom susretu spredstavnicima MH iz domovine, a i iz raznihkrajeva Njemačke, više saznaju o sadašnjici te stareza hrvatsku kulturu i buđenje nacionalne svijestitoliko zaslužne udruge. Poseban ugođaj susretu jedao raznolik kulturni program koji su svi zajedno -predstavnici, gosti i posjetitelji - s velikim užitkompratili. A da bi kulturna ponuda bila još potpunija,priređena je i izložba knjiga, gdje su ljubiteljihrvatske riječi mogli razgledati i prolistati mnogazanimljiva izdanja, od romana i zbirka pjesama doznanstvenih radova. Susretu, zamišljenom ipripremljenom na tako širokoj osnovi, s pravomsmo dali ime "Dan Matice Hrvatske".U subotu 17. listopada već u 9 sati ujutro članoviHK.Z Wiesbaden počeli su pripremati lijepudvoranu Roncalli-Haus-a na trgu Sankt Bonifatiusza susret a predvorje za doček, izložbu knjiga ikasniju okrepu jelom i pićem. Gosti iz Hrvatske suveć bili u Wiesbadenu, stigli su dan ranije, navečer.Očekivali smo ih nešto kasnije kako bi imalivremena odmoriti se i naspavati nakon dugog puta.Pomalo su pristizali predstavnici udruga i ogranakaiz Njemačke a i naši gosti su požurili - željeli suiskrcati brojne knjige i pripremiti izložbu. Pripremesu brzo završene pa kad se okupila većinanajavljenih predstavnika, zauzeli smo mjesta udvorani.Susret je počeo oko 10:30 sati a otvorila ga jepredsjednica Biserka Andrijević uvodnom riječi ukojoj je zahvalila nazočnima na odzivu i dolasku nasusret, te im zaželjela uspješan rad. Pozdravila jepredstavnike iz domovine: Stjepana Sučića,dopredsjednika MH, Vesnu Gregurović,predsjednicu ogranka MH u Krapini i KrešimiraKarduma, tajnika ogranka MH u Pakracu, zatimpredstavnika Poslanstva Republike Hrvatske uFrankfurtu, konzula Dragutina Penić­Bernharda inašeg župnika dr. fra Antu Bilokapića. Izvjestila jeskup o pozdravnom pismu Stjepana Šuleka,savjetnika za kulturu u Veleposlanstvu RepublikeHrvatske u Bonnu u kojem žali što je u zadnji časmorao otkazati dolazak, te želi da Dan MaticeHrvatske bude jedna uspješna manifestacija zaogranke Matice Hrvatske u Njemačkoj i Hrvatskukulturnu zajednicu u Wiesbadenu".

Otvaranje skupa

Uslijedilo je predstavljanje nazočnih predstavnikaogranaka i kolektivnih članova Matice Hrvatske uNjemačkoj iz Aachena, Dusseldorfa, Wiesbadena,Frankfurta,Koblenza, Darmstadta i Stuttgarta.

Riječ je zatim dobio dopredsjednik MH StjepanSučić. Pored ostalog posebno je istaknuo velikiizazov koji za Maticu predstavlja opskrbljivanjenovim knjigama mnogih knjižnica uništenih udomovinskom ratu. To opskrbljivanje još nijedovoljno uspješno jer su potrebe vrlo velike.Osvrnuo se i na položaj MH u hrvatskom društvu.Otvoreno je ukazao kako osim naklonosti, podrškei ugleda koji Matica uživa, postoje i određenenetrpeljivosti, ponekad čak neprijateljstva. Velikeuspjehe MH postiže u obraćanju užim sredinama, očemu najbolje svjedoči visok ugled koji ogranciMH i njihovi djelatnici uživaju u svojim manjimgradovima. Netrpeljivosti je MH izložena s dvijestrane. Jedna uglavnom nema razumijevanja zakulturu i odbojno gleda na kulturni rad smatrajućio  nečim  sporednim,  nevažnim,  nečim  što  možepričekati.Drugoj pak strani smeta predano zalaganje MH zahrvatsko kulturno blago pa je optužuju za pretjeraninacionalizam  i  desničarske nazore. Velikozadovoljstvo  je  Stjepan  Sučić  izrazio zbog svevećeg razumijevanja na koje MH nailazi kod VladeRepublike Hrvatske.Stjepan  Sučić izvjestio je o smjeni u vodstvuNakladnog zavoda MH kojemu je sada na čelu NikoVidović. Odgovarajući na pitanja nazočnih Stjepan

5

Sučić  je priznao  i  određene  nesporazume  izmeđudjelatnika MH i glavne urednice matičinog tjednikaza kulturu "Vijenac". Ta tiskanica po mišljenjumnogih nedovoljno izražava stavove MH inedovoljno se bavi radom MH. Kod takvog stanjane čudi što dolazi do nesuglasica.

Stjepan SučićSkup je u ime Poslanstva Republike Hrvatske uFrankfurtu  pozdravio  konzul  Dragutin  Penić­Bernhard.  Izvjestio  je  nazočne  o  velikomzanimanju poslanstva za uspješan rad kulturnihudruga i navijestio bližu suradnju poslanstva shrvatskim  udrugama  koje  djeluju  na  područjuNjemačke  za  koje  je  poslanstvo  u  Frankfurtunadležno. Najpreči ciljevi te suradnje trebali bi biti:traženje  načina  za  poboljšanje  novčanog stanjakulturnih  udruga,  usklađivanje  djelatnosti svihudruga  područja,  više  spremnosti  na snošljivost iizbjegavanje  nesuglasica  među udrugama. MaticiHrvatskoj  je  Dragutin  Penić predložio uspostavuveza s Goethe-institutom. Važna novina u sadržajususreta bila je sudjelovanje ogranaka iz domovine,čime smo prvi put uspjeli uspostaviti izravne vezesa srodnim udrugama iz Hrvatske.

Jasno je zato da je njihovo predstavljanje dočekanos  velikim  očekivanjem  i vrlo  pozorno  praćeno.Ogranak MH iz Krapine predstavila je njegovapredsjednica Vesna Gregurović.  Započela  je  skratkim pregledom povijesti Krapine a zatim prešlana više od 150 godina dugu povijest djelovanja MHu Krapini. Početak  je  bio  1845.  godine  kad  jeosnovan Hrvatski dom u kojem je, pored ostalihkulturnih zbivanja, djelovao i ogranak MH. Danasu ogranku djeluju pretežito vrlo mladi ljudi, što jedokaz zanimanja mladih za hrvatsku kulturu. Ipakse ne mogu previdjeti ni problemi mladih koji se pomišljenju  Vesne  Gregurović  nalaze  u  rascjepuizmeđu potrošačkog mentaliteta i siromaštva zbognezaposlenosti usprkos često visokoj kvali  kaciji.Suradnja krapinskog ogranka sa središnjicom u

Zagrebu je vrlo dobra, što najbolje pokazujuprojekti poput "l55 knjiga za 155 knjižnica" inajnoviji uspjeh u izdavanju knjige o svetištuMarija Bistrica u Hrvatskom zagorju. Ta vrlo lijepoopremljena i vrijedna knjiga, naslovljena "Početakboljega svijeta", dovršena je upravo pred drugiposjet Svetog oca pape Ivana Pavla II Hrvatskoj ipoklonjena mu prigodom njegovog posjeta MarijiBistrici.  Vesna  Gregurović  je  kraj  svog  izlaganjaposvetila predstavljanju te knjige. Ogranak MH izPakraca je predstavio tajnik tog ogranka KrešimirKardum. Naveo je da se naselje Pakrac prvi putspominje 1237. godine, da ogranak djeluje od 1958.godine, što znači da je osnovan u iznimno teškomvremenu za hrvatsku kulturu i sve hrvatsko, da jezabranjen 1971. i zatim obnovljen u progonstvu1992. godine. Pakrac je do "Bljeska" bio na prvojliniji bojišnice i zato pretrpio najteža razaranja, štodanas otežava ne samo rad ogranka nego i sav životu gradu. Ipak je i taj ogranak skupu predstavio svojenajnovije izdanje "Pjesme iz Pakraca". To je zbirkavrlo starih narodnih pjesama pakračkog kraja, kojesu još postojale samo u sjećanju starijih, te su ovomknjigom spašene od zaborava.

Na  zamolbu  ogranaka  iz  Petrinje  i  Križevaca  čijipredstavnici  nisu  mogli  doći  na  susret,  StjepanSučić  je  ukratko  predstavio  njihov  rad.  OgranakPetrinja nije prestao s radom tijekom srpske agresijei okupacije nego je nastavio djelovati u izbjeglištvu.Izdali su knjige "Povijest Petrinje" i "Petrinjskižrtvoslov". Ova druga navodi brojne građanePetrinje  stradale  od  komunističkog  terora 1944. i1945.  te  45  godina  kasnije  od  četničkog nasilja1990-1992. Najnovije izdanje ogranka iz Petrinjekoji nakon "Oluje" opet uspješno djeluje u svomgradu  je  knjiga  Ive  Marojevića  "Baština  u ratu".Križevački ogranak MH je od 1990. godine razviovrlo bogatu djelatnost i izdao desetak knjiga.Stjepan Sučić je za podrobniji osvrt izabrao knjigu"Hrvatska riječ u Križevcima". U razgovoru koji jeuslijedio još je jednom istaknuta osobita vrijednostprisutnosti domovinskih ogranaka i izražena željada njihovo sudjelovanje bude usvojeno i nabudućim susretima.

Potaknut takvim ocjenama, Stjepan Sučić  jepredložio  kao mogući  oblik  produbljivanja veza sdomovinskim ograncima posjete ograncima uHrvatskoj  i  ponudio  svoju  pomoć  pri  dogovoru  ipripremi prikladnih posjeta Vrijeme je bilo zaokrepu. No i stanka za objed je iskorištena za daljnjerazgovore, osvježivanje starih poznanstava isklapanje novih.

Nakon stanke trebalo  je  još  zaključiti  radni  diosusreta. Dogovoren je sljedeći susret u Stuttgartu u

Riječ, broj 20, 1998.

6

proljeće  iduće  godine  odmah  nakon  posjetahrvatske proslave na izvoru Dunava u Donau-Eschingen-u (HKZ Wiesbaden tom prilikom začlanove  i  prijatelje  namjerava  prirediti  izlet). Upredvorju  su  se  već  okupljali  prvi  posjetitelji  i  uočekivanju  početka  kulturnog  programarazgledavali izložbu knjiga ili se poslužili kavom,kolačima  ,  čašom  vina.  U  dvorani je radni diozaključen  uz  ugodan  osjećaj  uspješnog  i  plodnogsusreta  i  uz  radovanje  skorom  početku  kulturnogprograma. Stolovi su brzo premješteni i širomotvorena vrata pozivala posjetitelje iz predvorja.

Izvedba  kulturnog  programa  je  započelo  oko  15sati. Prva je nastupila folklorna grupa Hrvatskekatoličke  misije  Wiesbaden  čiji  su  mladi  plesačiizvedbom plesova iz Slavonije i Posavine pokazalizavidnu umješnost.

Folklorna grupa HKM-aTo su im priznale i članice folklorne grupe HKZ­akoje  su  se  našle  među posjetiteljima, a koje bi isame rado bile nastupile da njihova voditeljica nijebila  spriječena.  Iza  mladih  plesača  nastupio  jeučenik  Dinko  Grgat,  član  Dječje  kazališne  grupeHKZ Wiesbaden. Pročitao je priču "Hrvatska bajka"koju je napisala Dinka Juričić.

Slušali  smo  Dinka  kako  priča  o  čežnji  Hrvata  zadomovinom  gdje  će  zauvijek  ostati,  o  njihovomushićenju  kad  je  na  obalama  Jadrana  njihovomlutanju došao kraj i o vili koja ih je upozorila kolikoće  krvi morati  proliti  u  obrani  tako  lijepe zemlje.Glazbeni prilog izveo je duet Martina i MarinaDekarin. Uz pratnju gitare otpjevale su nam nizpopularnih hrvatskih pjesama.

I naši gosti su dali svoj prilog kulturnom programu.Vesna  Gregurović  je  čitala  odlomke  iz knjige"Početak  boljega  svijeta" u kojima je prikazanokoliko je puk Hrvatskog Zagorja prožet vjerom ivezan uz svoju crkvu. Stjepan Sučić nam je svojimputopisom kroz ogranke Matice Hrvatske prenio

duboke  osjećaje  proživljene  u  susretu  s ljudimakojima je svako hrvatsko tlo plodno kad se radi onjezi hrvatske kulture.

Dinko Grgat

Uspjeli i lijepo provedeni Dan Matice hrvatskepribližio se kraju. Dok su neki od posjetitelja ipredstavnika još porazgovarali ili razgledali jošpokoju knjigu, drugi su se počeli opraštati. Razišlismo se u nadi da će se ovakvi susreti povezivanjaiseljenika i Hrvata iz domovine češće događati.

Ivo Andrijević

Riječ, broj 20, 1998.

7

Hrvatsko kulturno ušće 2001.Ušće je mjesto gdje se rijeka ili potok ulijevaju uveću rijeku ili more. Ušće spaja slivove voda ali irazdavaja kopno. Ušće Majne u Rajnu razdvaja trivelika njemačka kulturna centra. Dva pokrajinskaglavna grada Mainz i Wiesbaden od Frankfurta,poslovne metropole na Maj ni. Petnaestak tisućaHrvatica i Hrvata obitavaju, ako zanemarimo rijeke igeopolitičke podjele, na jedinstvenom urbanompodručju. Jedinstveno u mnogočemu. Suvremenakulturna zbivanja tih triju gradova odvijaju se naistovjetnoj razini. To ni u kom slučaju ne značipostojanje istovjetnog kulturnog razvoja. Tri gradana ušću prozirniju se međusobno ali miješaju i stranekulture, poput sjedinjavanja voda Majne i Rajne.Unatoč dobroj izmiješanosti voda, svaki analitičkilaboratorij u Amsterdamu, na ušću Rajne u Sjevernomore, će vam sa sigurnošću reći koje su česticepripadale kojoj rijeci, kojemu pritoku, slivu. Ono štoje značajno to ne gubi identitet. Arheološki nalazi uMainzu, Frankfurtu i Wiesbadenu otkrivaju tokove ipritoke kulture kroz stoljeća. Ostaci hramova poputnalazišta Nida-Heddernheim u kojima su slavljeniperzijski Mithra ili egipatski Isis-kult suprepoznatljive pritoke u more baština na koju jedanašnja njemačka kulturna zajednica ponosna. I 40milijuna europskih migranta od kojih gotovočetvrtina živi u Njemačkoj donose sa sobom ne samo"kovčege pune želja" nego i tekovine stoljetnebaštine. Pola tuceta hrvatskih kulturnih zajednica,društava i udruga u Frankfurtu, Mainzu i Wiesbadenusvjedoče, prate, raščlanjuju i bilježe protok, razinu,brzinu nanosa i ulaza kulture hrvatskih iseljenika ujezero njemačke baštine.

Kako i gdje ulazi hrvatsko književno stvaralaštvona njemačku literarnu pozornicuPremda posve i uvijek važećeg recepta nema, našanjemačka kolegica, gospođa Dagmar Schruf jepokazala kako ući na velika vrata. Hrvatski bestseller"Zašto sam vam lagala" autorice Julijane Matanovićje nakon pet hrvatskih izdanja izašao i na njemačkomjeziku, u prijevodu Barbare Antkowiak. Isključivoprofesionalni nastup literarnog agenta, gospođeSchruf potaklo je uglednu izdavačku kuću FrankfuterVerlagsanstalt da priredi njemačko izdanje. Direktortog poduzeća, gospodin Joachim Unsold priznao jekako ga je za usvajanje projekta navela - do tadaneviđena zaokruženost ponude koju je priredilaliterarna agentica.

Čarolija lažiPredstavljanje hrvatske kulture ima važno mjesto umeđudržavnom ugovoru Republike Hrvatske iSavezne Republike Njemačke o kulturnoj suradnji. Upokroviteljstvu teškom nekoliko tisuća maraka(prema povjerljivim izvorima) prikazan je u

Internacionalnom teatru u Frankfurtu igrokazkazališne produkcije Movens: Munchausen.Majstorski koredatelj i glumac Vili Matula prikazaoje majstora viteškog pretjerivanja. Laž je ušla podkožu međunarodne publike. Za trenutak je upolumraku zaboravljena svakodnevnica. Lucidnaigra bacila je u sjenu svjetla velegrada. (Na šetalištuuz obalu Majne te večeri se je održavao vatromet).Čarolija laži ima svoju cijenu. Zavaravanje je danasuslužna djelatnost. Zašto govoriti istinu dok se lažisplati? Zatajiti sebe da bi se na tekućem računu našlaponeka nula više. I dok je za veseljaka Carl Fridrich-abaruna Munchausen-a bilo dosta da mu netko plativečeru i piće, današnji matadori u zavaravanju suviše nego dobro plaćeni savjetnici poslovnog svijeta.Nažalost u tom kontekstu blijedi značenje pitanja-koliko smo spremni izdvojiti za kulturu1. GradFrankfurt novčano pripomaže izvođenje kulturnihdogađaja s dvije do tri stotine maraka po posjetiteljui predstavi u prosjeku, što znači kako nisu jednakocijenjene predstave u Staroj operi i one na malomscenskom kazalištu, kao što je to Internacionalnokazalište. U pozadini tog saznanja postavlja sepitanje, zašto Hrvatice i Hrvati ovakve događaje neprihvaćaju kao izražaj svoje kulture koji mora imatimjesto u životnom rasporedu svakoga? Naravnouseljenici i migranti na njemačkom govornompodručju izloženi su neprekidnom pritiskuasimilacije. Ne radi se tu o nekom direktnompolitičkom pritisku već jednostavno o pretrpanomstolu medijske ponude. Gospodarenje slobodnimvremenom ima svoje zakone. To je logika premakojoj nitko ne mora postavljati pitanje: čemu ugradskoj i prigradskoj prometnoj gužvi izgubiti sat-dva kako bi se na drugom kraju grada poslušala ividjela hrvatska predstava, bez obzira na kvalitetu,kada su 32 televizijska kanala (uključujući i HTV)dovoljna da ispune vrijeme i zaokupe sva čula.

Pogled na vrijemeUred za kulturu grada Wiesbadena i Generalnikonzulat Republike Hrvatske namijenili su izložbuHrvatskog fotografskog saveza hrvatsko-njemačkomsusretu. Sastav publike - većinom članovi kulturnihudruga iz Frankfurta, Mainza i Wiesbadena namećedvojbu: je li se tu stvarno radilo o susretu hrvatskonjemačke kulture ili pak - kao što smo često moglividjeti - o prikazu kulturnog bogatstva domovine zaiseljene Hrvate? Izložba, kao i uvodno predavanjekoje je održao profesor Vladimir Gudač, pokazalisuveć predstavljaju i dobru osnovu za višestranukulturnu suradnju. Idejna ostvarenja u Hrvatskojjednako kao i tehnička dostignuća prate na visokojumjetničkoj i tehničkoj razini razvoj fotografije odnjena početka u 19. stoljeću. Profesor Gudač je upredavanju "To see the time" ("Zeit zu sehen")prikazao kako u fotografiji ne nalazimo samo odrazprostora već i metaforu vremena. Promatraču izložbe

Riječ, broj 29, 2001.

8

kao i poznavatelju priprema za nju nameće se pitanjeje li izložba pripremljena "zeitgemaß" Eksponati iz1895. i 1951. pokazuju vrhunske domete. Ali želi lise porukom izložbe ući u maticu kulturnih tokova,nije dovoljno samo naći izjednačenu razinuvodostaja, nego i stvoriti dovoljan pritisak kako bi sesvladao otpor na uskom grlu ušća. Medijska najavaizložbe bila je ravna nuli. Posljednje desetljećeintenzivnog rada hrvatskih kulturnih društavapokazalo je kako za svladavanje otpora mrtvila,bezvoljnosti i nezainteresiranosti publike nijedovoljno samo poslati pozive i očekivati odaziv tepublike. Kulturni odgoj nije samo zadovoljavanjeduhovnih potreba već i njihovo buđenje.

Kultura gostoprimstvaMigracija u Europi jeste demografska realnost kojapodliježe više tržišnim nego pravnim zakonima.Hrvatsko iseljeništvo nema u odnosu na ostale"Gastarbeiter-e" u Njemačkoj (a još manje u drugimzemljama) poseban, povlašteni položaj. DodušeHrvati imaju - punktualno bonus prijateljstva,kulturne suradnje i dobrih odnosa, ali koji se uglobalnim razmjerima hrvatsko-njemačkih odnosa nipo čemu ne razlikuju od obostranih odnosaNjemačke i drugih manjina na području SRNJ. Jedandjelić takvog bonusa je prijateljstvo gradova Mainzai Zagreba. Nažalost taj bonus nije iskorišten kodproslave desete godišnjice rada Hrvatske kulturnezajednice u Mainzu. Srdačno gostoprimstvo jedneHrvatske zajednice može biti korito, prenosnosredstvo, ali ne i sadržaj hrvatske kulture. Isto takoetnografija i folklor kao prepoznatljivi elementinacionalne kulture mogu biti samo pratilje kulturnogsadržaja cjelokupnog umjetničkog i znanstvenogstvaralaštva.Da je takva sprega potrebna ukazao je stručniseminar o ulozi medija na stranim jezicima uNjemačkoj u svibnju ove godine u Mainzu. Zahtjevikao - Stranci se ne smiju izdvojiti iz njemačkemedijske sredine! (Prof. S. Quandt, sveučilišteGieBen) nisu samo zapovjed za asimilaciju stranaca,nego i podloga s koje migranti mogu postavitizahtjev za ravnopravan odnos prema socijalnim iradnim, znanstvenim i umjetničkim dostignućimakako migranata tako i njihove domovinske zajednice.

Hrvatska utopijaNajveći svjetski velesajam knjiga u Frankfurtu nudise kao godišnja smotra i za hrvatsku književnost zaHrvate u dijaspori. Zajednica nakladnika iz godine ugodinu, od sajma do sajma potvrđuje profesionalnostnastupa. Program nakladnika na hrvatskomnacionalom štandu (Croatian publishers at theFrankfurt Book Fair, 2001) s pravom kazuje kakofrankfurtski sajam knjiga nije samo "festival"izdavačke djelatnosti već i svjetske kulture. Krozknjiževnost bilježimo stvaralaštvo pisaca, ali iznanstvenika, umjetnika, novinara... Izlog hrvatskog

stvaralaštva pokazuje kako pored poslovnog značajai ovogodišnji sajam igra ulogu prijenosa i razmjenenadahnuća i poduzetnosti. Brojne aktivnostiodržavane su i izvan sajamskih hala. Na Odjelu zakulturu jezika Sveučilišta Johann Wolfgang Goetheu Frankfurtu održano je predavanje na temu"Hrvatska suvremena literatura". Gost-predavač jebio prof. dr. Ante Stamać, književni teoretičar ikritičar. Profesor Stamać je biši stipendistHumboltove zaklade i poznat je njemačkoj publici iiz vremena kada je predavao kao gost-docent naSveučilištu u Oldenburgu. Suvremena hrvatskaknjiževnost ima prema Stamaću jedno zajedničkoobilježje: nedostatak vizije. Povijest je izvornimaterijal iz kojeg književnici kao što su Barbieri,Bauer, Gavran, Mihalić, Blažević, Golub i dr.oblikuju svoje viđenje svijeta. - Hrvatska utopijaknjiževnosti ne postoji. Promocija knjige "Kroatien"profesora Ludwiga Steindorffa kao da potvrđuje tutezu. U organizaciji alumna - bivših studenatahrvatskih sveučilišta -održano je predstavljanjeupravo s geslom: Učiti iz povijesti kako se ona ne biponavljala! Prof. dr. Ludwig Steindorff jepovjesničar, slavist i germanist i redovni je profesorna katedri za istočnoeuropsku povijest na SveučilištuChristian-Albrecht u Kielu. O raznim problemimahrvatske povijesti objavio je veći broj zapaženihradova. Između ostaloga, pisac je do danas jedineznanstveno zasnovane studije o Hrvatskom proljeću.Predavanje prof. Steindorff-a pratila je u Hrvatskojkatoličkoj misiji Frankfurt, Riister Str. 5 i prigodnaizložba knjiga u suradnji sa Zajednicom hrvatskihizdavača i nakladnika iz Zagreba što je omogućilouvid u suvremeno književno stvaralaštvo u Hrvatskoji izvan sajamskog prostora. Prisutnost hrvatskekulturne baštine u internetu možemo na ovom mjestutakođer zahvalti radu prof. Steindorffa. Zapisi sovogodišnjeg studijskog putovanja studenataseminara Kroatistike u Hrvatsku objavljene su idostupne na internetu. Mogu se jednostavno naćipomoću hvperlinka imena mjesta: kao. npr. Zadar,Split i si. Profesor Steindorff je pripremioovogodišnje studijsko putovanje uz suradnjuNjemačke službe za akademsku razmjenu DAAD ipotporu društva bivših studenata hrvatskihsveučilišta AMAC e.V.

Ivica Košak

Riječ, broj 29, 2001.

9

Hrvatska knjiga - most prema svijetu55. Međunarodni sajam knjiga u Frankfurtu

Srijeda, 08.10.2003, započela    je    u   Mainzuturbulentno.  žurim  u  sredi  te  grada  u  uredCroatia Antiqua, zaboravio sam jednu knjigu,usput rješavam nekoliko problema kodprevođenja  u susjednom prevodilačkom  ureduLingua et Jus i potom žurim u Mainz-Bretzenheim   gdje   me   čeka  na  a asistenticaMilka Sergo. Zajedno vozimo auto- cestom A66 za Frankfurt i ostavljamo auto naparkirali  tu  jednog  hotela  u  blizini  sajma.  Naglavnom ulazu, registriramo  se  kao  izlagači  iuzimam  još  jednu  dnevnu  kartu  za  na  usuradnicu Vedranu    Češljar. Vruće    mi    je,mada je vrijeme prohladno, valjda je to od ovejurnjave, a mislim da je  malo  i  od  uzbuđenja.Ljubazna    gospođa    na blagajni predaje mikarte  i  uz  simpatično  siktanje traži 152,- €.Što „samo“ 152,- € ! Sad mi je hladno, novrijeme pritišće  i  u  moru  ljudi  treba  pronaćiVedranu. Dobro je da danas imamo mobilnetelefone jer inače bi ju još dugo tražio. Sviskupa užurbanog  koraka  krećemo  ka  hali 5.Još samo pokretnim stubama do prizemlja inapokon smo tu, na hrvatskom štandu. Kodizložbenog prostora Croatia Antiqua nasočekuje  gosp. Ivica Košak koji je upravoizložio    knjige    izdavačke    kuće Kalke izStuttgarta. žurno izlažem vlastite primjerke inapokon dolazim do daha i malo mira, aline za dugo. U 10  sati  je  uslijedilo  svečanootvaranje hrvatskog izložbenog prostora odstrane ministra kulture Republike Hrvatskegosp. Antuna  Vujića. Nakon  kraće  stankezapočelo je predstavljanje djela hrvatskih autoraJulijane    Matanović, Nedjeljka Fabrija iZorana  Ferića, koje su prisutnima predstaviliAlida    Bremer    i    Srećko    Lipovčan.Poslijepodnevne sate ispunili su zvucidomovine kantautora  Ibrice  Jusića. Njegovovirtuozno sviranje gitare, misaono pomnitekstovi i izražajno pjevanje dotaknulo je dušemnogih. Četvrtak  je  započeo  predstavljanjemknjige recepata Canzoniere derDalmatinischen Küche autora Veljka Barbierauključujući i degustaciju specijaliteta koji semogu  naći  u  knjizi. Uz dobro iće ide i dobropiće. Gosp. Barbieri je i na to mislio te nampredstavio svoj izbor hrvatskih vina. Upopodnevnim    satima    slijedio    je    muzičkiprogram Ibrice  Jusića. Ovaj poznati hrvatski

umjetnik na kraju se oduševljenoj publicizahvalio svojim autogramima, a svi oni koji suto željeli mogli su za uspomenu ponijeti izajedničku  sliku  s  umjetnikom. Petak jeobilježen projektom Mali jezici - velikeliterature u kojem su predstavljeni LaszloDarvasi    (Mađarska)    i   Lena   Divani    (Grčka)pod vodstvom Susane Bindermann (Njemačka)i Theoklis Koujalis (Cipar) i Artur DanielLiskowacki (Poljska) pod vodstvom GesineDammes (Njemačka). U subotu popodneAMAC je organizirao čitanje na temu Hrvatskaknjiga - most prema svijetu u kome susudjelovali dr. Dragica Anderle (Wiesbaden),Anka Krstić-Legović (Stuttgart) i EdvinBukulin (Flörsheim). Dr. Jozo  Marević  održaoje kratko predavanje o životu, radu  i  naučnomistraživanju rano preminulog StjepanaPantelića. Navečer    je poslanik Hrvatskeprivredne komore gosp. Rajko Naprta pozvaočlanove   AMAC-a   Vedranu   Češljar, RenatuBarišić, Ranka  Četkovića  i  mene  na  završnusvečanost  humanitarne  organizacije  za  istočnuEvropu Palais Jalta. Nedjeljno prijepodneodvijalo se u razgovorima i uspostavljanjunovih kontakata s posjetiteljima sajma. Upopodnevnim satima, na osobni poziv,posjetila nas je talijanska delegacija i uzdegustaciju hrvatskih vina izrazila je svojeoduševljenje hrvatskim narodom, čiju    suotvorenost, srdačnost    i mediteranski duh naveliko hvalili. Za uspomenu na zajedničkodruženje od talijanske delegacije dobili smodva povijesna djela i dokumentarni CD oiskapanjima  u  antičkom gradu Pompeji. Uponedjeljak prijepodne sajmom je dominiralaneobična praznina, samo je osoblje bilo u žurbi,jer došlo je vrijeme da se štandovi pospreme imore knjiga pripremi za povratak kući. Tako jei izložbeni prostor Croatia Antiqua polakonestajao s lica 55.- tog Međunarodnog sajmaknjiga u Frankfurtu. Kad je sve bilo spakiranopozvao sam gosp. Rajka Naprtu u zajedničkiobilazak grada Frankfurta. U kasnim večernjimsatima bio sam napokon i ja u Mainzu, kodkuće. Pun dojmova, još uvijek neprorađenihzgoda, novih kontakata i novih zanimljivihsaznanja. Sve u svemu, bio je to za nas jedanveliki  poduhvat  i  vrlo  uspje  no  predstavljanjena sajmu knjiga u Frankfurtu. Croatia AntiquaMainz e.V.

Slavko Pantelić

Riječ, broj 35, 2003.

10

Utemeljenje Matice hrvatske davne 1842. godine bilo jeod neprocjenjive vrijednosti za hrvatski narod. Ovegodine navršava se 160. obljetnica utemeljenja, 160godina  predanog  rada  na  očuvanju  i  jačanju  hrvatskogsamosvojstva uzdizanjem razine kulture i prosvijećenostihrvatskog  naroda.  Najveći  dio  tog  vremena  Maticahrvatska je činila ono što tuđinska vlast nije htjela, jer jelakše vladala što je narod bio zaostaliji. Otežavala jestoga djelovanje Matice hrvatske, a u obje Jugoslaviječak ni pred nasiljem  i zabranom rada nije prezala. Tekzadnjeg  desetljeća,  utemeljenjem  Republike  Hrvatskesviće Matici hrvatskoj nova zora, ali odmah nailazi i nanove teške preprjeke ­ velikosrpske osvajačke nasrtaje ­zbog kojih mnogi ogranci rade u izbjeglištvu. 160.obljetnica  je  svjedočanstvo  ustrajnosti  svimneprijateljstvima usprkos, radosna izvjesnost da jedošlo vrijeme ubiranja plodova, moralna obveza da usvojoj državi svoju kulturu dovedemo do procvata.

Renata Husinec

Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden kao prijašnjikolektivni  član  MH  (promjenom  statuta  sukladnohrvatskom  zakonu  o  udrugama  to  više  nije  moguće)  i

danas  čvrsto  vezana  uz  Maticu  suradnjom  iprijateljstvom, osjećala je i želju i obvezu obilježiti 160.obljetnicu Matice  hrvatske  na  prikladan  način.  I  što  jeprirodnije nego opet potražiti suradnju Matice hrvatske udomovini? Suradnja je i ostvarena, ne samo sdomovinom nego i s hrvatskim udrugama u susjednomMainzu i Frankfurtu, ali i u udaljenijem Dusseldorfu, štoju  čini osobito vrijednom. Konačno  je  opet  jednomuspjela suradnja hrvatskih udruga na jednomzajedničkom projektu, a posebno istaknimo da nas jeokupila upravo Matica hrvatska.

U našoj proslavi u Wiesbadenu, održanoj u subotu 23.studenoga u hrvatskom župnom domu "Kardinal FranjoKuharić"  sudjelovali  su  djelatnici  Matice  hrvatskeRenata Husinec i Davor Salopek, oboje na visokimdužnostima u središnjici u Zagrebu i u svojim ograncima.Gospođa Husinec, profesor na Visokom gospodarskomučilištu  u  Križevcima,  je  članica  Upravnog  odboraMatice hrvatske i predsjednica ogranka u Križevcima.Gospodin Salopek, dipl. inž. arhitekture, je također članUpravnog odbora i predsjednik ogranka u Petrinji.Otvarajući  proslavu  zahvalio  sam Matici  hrvatskoj  štonas ona sama povezuje s domovinom više nego sve ostaleudruge, savezi, uprave i ministarstva zajedno. Potom jeRenata Husinec održala vrlo zanimljivo predavanje opovijesti, razvoju i značaju Matice hrvatske, o plodovima160-godišnjeg djelovanja i o zadatcima koje pred njupostavlja novo vrijeme.Matica je utemeljena s glavnim zadaćama da   hrvatskomnarodu omogući upoznavanje najboljih djela hrvatske isvjetske kulturne baštine, da skrbi za hrvatsku kulturnuprepoznatljivost  i  da  Hrvatsku  uključi  u  europskekulturne  stvaralačke  razvoje.  Sveukupno  Matičinokulturno nastojanje proželo je sve društvene slojeve ipridonijelo  između  ostalog  oblikovanju  hrvatskogškolstva te kulturnih, prosvjetnih i znanstvenih društavai ustanova. Matica je hrabrila hrvatski narod izvanHrvatske da ne poklekne pred nasiljem što je osobito

Skrb za kulturnu prepoznatljivosthrvatskoga naroda

HKZ je u župnom domu "Kardinal Franjo Kuharić" upriličila proslavu 160. obljetnice utemeljenja idjelovanja Matice hrvatske s gostima iz Hrvatske, voditeljima ogranaka u Križevcima i Petrinji, ujedno i

visokim dužnosnicima u središnjici MH-a u Zagrebu

1842. - 2002.

Riječ, broj 32, 2002.

11

vrijedilo za krajeve pod fašističkom vlašću. Zalaganjem zadostojanstvo umjetničke riječi i slobodu kulturnoga izrazaMatica hrvatska je dala svoj prilog europskim kulturnimvrijednostima. Renata Husinec među nebrojenim izdanjimaMatice hrvatske ističe neka najvažnija poput biblioteke "Petstoljeća hrvatske književnosti", nove još iscrpnije "Stoljećahrvatske književnosti", te više od dvadeset biblioteka oglazbi, filozofiji, povijesti umjetnosti i drugom. Na krajuizlaganja o Matici Renata Husinec se uzda da je pred namarazdoblje  kada  ćemo  moći  još  potpunije  upoznavatihrvatsko kulturno blago  i  kada  ćemo ga moći  još mnogobolje predstaviti svijetu. U kratkom se osvrtu na radkriževačkog  ogranka  osjeća  promjena  u  načinu  izlaganjakoje svojim intimnijim pristupom otkriva svu privrženost,predanost i osobnu zauzetost govornice projektima ogrankaod zamisli do oživotvorenja. A križevački se ogranak možepodičiti  vrijednim  izdanjima  i  priznanjima  kako  u  oblikunagrada i odlikovanja tako i rasprodanim nakladama.

Davor SalopekDavor Salopek je izlaganje svoje prethodnice izvrsnopotkrijepio stvarnim događajima iz života jednog ogrankasa svom njegovom burnom prošlošću najtješnje povezanoms prošlošću  grada  u  kojem djeluje. Upravo  je Petrinja  postradanjima  svog  građanstva  primjer  stradanja  hrvatskognaroda.  Svojim  povijesnim  spomenicima  svjedoči  oiscrpljujućoj  borbi  s  Turcima,  u  njoj  je  izdajom  završilapobuna Eugena Kvaternika protiv carske vlasti, spomenikkoji  su  petrinčani  podigli  Stjepanu  Radiću,  ubijenom  pokraljevskom  nalogu,  komunistički  režim  je  maknuo  naskrovito mjesto, 1971. mnogi su u Petrinji izbačeni s posla,proganjani i zatvarani, a od 1991. do 1995. velikosrpski sunapadači pokazali svoje pravo lice, porušivši i spalivši starugradsku jezgru Petrinje, a crkvu Svetog Lovre poravnavši

sa zemljom. Kao i grad trpila je Matica hrvatska carskunepovjerljivost, komunistički režim se 1971. posebnookomio  na  članove  Matice  hrvatske,  a  tek  što  jeogranak,  obnovljen  1990.,  počeo  djelovati,  članstvomu je protjerano u izbjeglištvo. Davor Salopek priča otome kako su tražili jedni druge i okupljali se da i podgotovo  nemogućim  uvjetima  nastave  rad  uizbjeglištvu. Usprkos toga što se izbjeglištvoprodužavalo iz godine u godinu, ni trenutka nisuposumnjali u povratak, nego skupljali fotografije ipripremali nacrte za obnovu Petrinje kao da jepovratak pitanje tjedana ili najviše mjeseci. Dojamsvojih  riječi  osnažio  je  prikazom  diapozitiva  koji  sunas odveli u staru Petrinju i upoznali nas s njenimznamenitim građanima. Ni nakon Oluje i povratka nijebilo predaha za ogranak Matice hrvatske, uključili suse svim raspoloživim snagama u obnovu grada, zakoju  je  dio  planova  već  čekao  dovršen.  Posebno  jezorno  predočio  izgradnju  zbrisane  crkve  SvetogLovre, za koju su prekopavanjem morali tražitipreostale  temelje. Usprkos  svim nedaćama petrinjskiogranak je imao snage za kulturni i nakladnički rad paje Davor Salopek s opravdanim ponosom mogaopredstaviti knjige koje su izdali i dodati zanimljivepriče  vezane  uz  nastajanje  svake  od  njih.  Priča  opetrinjskom ogranku najbolji je dokaz povezanostiMatice s hrvatskim narodom, o dijeljenju dobra i zla,o hrabrosti  i ustrajnosti. To  je priča koja pomnoženastotinu i dvadeset puta, koliko ogranaka ima,nedvojbeno kazuje o ulozi i značenju Matice hrvatskeu prošlih 160. godina i uzdanju u usješno 21. stoljeće,za Maticu i za cijeli hrvatski narod u njegove objedomovine. Gosti iz domovine imali su vremena i zaodgovore na pitanja posjetitelja, a mnoga daljnjapojašnjenja davali su kasnije pri razgledavanju knjigana prigodnoj  izložbi Matičinih  izdanja križevačkog  ipetrinjskog ogranka. Da su ta pojašnjenja bila živa izanimljiva svjedoči i lijep broj kupljenih knjiga!Još  jednom  izložbom  te večeri  se moramo pohvaliti.Radi se o zbirci starih, dijelom čak povijesnih izdanjaMatice  hrvatske  koju  je  uz  pomoć  MH  u  Zagrebuprikupila udruga bivših studenata hrvatskih sveučilištaAMAC, a koja bi, uspije li naum, trebala postati jezgrojedne mnogo šire zbirke, doduše raštrkane na raznevlasnike, ali okupljene na jedno mjesto ­ u računalu ­ idostupne preko interneta. Zamisao "virtualneknjižnice" predstavio je Ivica Košak, predsjednikAMAC­a,  a  naša  udruga  mu  je  obećala  podršku.Proslava  ovakvog  značenja  s  tako  sadržajnimizlaganjima mnoge dojmove ostavi na posjetitelja, anajbolje je dati im oduška u razgovoru i druženju. Uzmali  domjenak,  večer  je  nastavljenja  razmjenommišljenja, dodatnim pojašnjenjima, ali i dobromraspoloženju  i  prepričavanju  šaljivih  zgoda,  kojenipošto nisu rijetke u ispunjenom životu matičara.

Ivo Andrijević

Riječ, broj 32, 2002.

12

Frankfurtski sajam knjiga sa 6375 izlagača iz 110zemalja svijeta je najveća izložba knjiga u svjets­kim razmjerima. Sajam knjige je ove godinezabilježio porast posjetitelja unatoč globalnoj fi­nancijskoj  krizi.  265  tisuća  gostiju,  od  kojih  jeznačajan udio stručne publike, posjetio je sajam.Hrvatski nakladnici i pisci predstavili su ne samonove naslove već i donijeli ozračje hrvatske kul­ture. Hrvatski "štand" na velesajmu je uredilaZajednica nakladnika i knjižara koja djeluje priGospodarskoj komori. Zajednica broji više od115 izdavača i knjižara. Na zajedničkom hrvats­kom štandu je i ove godine izlagalo i nekolikosamostalnih izlagača. Ukupan broj hrvatskih nas­lova predstavljenih na našem štandu iznosio je2,5 promila izdanih naslova na sajmu.1

Obzirom  da  građani  Republike  Hrvatskepredstavljaju tek cca 0,75 promila svjetskogpučanstva, izloženi naslovi potvrđuju bogatu tra­diciju hrvatske pisane kulture. Izabrana bi-bliografija prikazuje 55 naslova hrvatskeknjiževnosti na njemačkom jeziku, izdanih u raz­doblju od 1990. do 2002. U tom popisu knjiganalazi se i katalog izložbe Drei Schriften - DreiSprachen, (Kroatische Schriftdenkmahler undDrucke durch Jahunderte).2

Na velesajamskoj tribini hrvatske književnosti jepored  Sibile  Petlevski,  Bore  Ćosića,  JuricePavičića  i  Ede  Popovića  nastupio  i  ovogodišnjidobitnik Herderove nagrade Nedjeljko Fabrio.Nagrada  je  bila  uručena  3.  svibnja  2002.  nasveučilištu  u  Beču.  Znalci  i  kritičari  hrvatskeknjiževnosti ubrajaju Nedjeljka Fabria, koji jedobitnik i nagrade Ksaver Šandor Gjalski za2002. godinu, u birani krug hrvatskih književnihsuvremenika. Fabrio je sveobuhvatni pisac, zas-

tupljen na svim književnim poljima, pa radi ikao  kritičar  i  publicist  Prestižna  Herderovanagrada je priznanje koje jamči "primjerenuknjiževnu recepciju i čitalački horizont".3

Nedjeljko Fabrio

Hrvatskoj publici u rajnsko - majnskompodručju pružena je mogućnost susreta s hr­vatskom književnošću i književnicima i izvansajma, na tradicionalnoj književnoj tribinikoju upriličuje Društvo bivših studenta hrvat­skih sveučilišta  (AMAC e.V.) u Frankfurtu.Tribina je održana u Subotu, 12. listopada2002.  u  prostorijama  Hrvatske  katoličkemisije (u neposrednoj blizini velesajams-

1 Izvor: Katalog Zajednice hrvatskih izdavača, Program nasajmu knjiga u Frankfurtu 2002.

2 Izložba je održana od 26 travnja do 8 lipnja u Berlinu.Vidi izvješće u prošlom broju Riječi

3 Prigodna brošura Nakladnog zavoda Matice hrvatske, Zagreb2002. Vidi i Krešimir Nemac: Historiografska fikcija NedjeljkaFabria, Republika, br. 1-2, Zagreb 1996.

U ozračju hrvatske pisane kulture

Hrvatska knjiga na sajmu u Frankfurtu

13

kog prostora) na temu: Hrvatska knjiga na sajmuu Frankfurtu, u suradnji sa Zajednicom hrvatskihnakladnika.

Prof.  dr.  Srećko  Lipovčan  je  izvijestio  o  raduhrvatskih nakladnika i njihovom nastupu na hr-vatskom štandu 2002. Iznesen je kratak prikaz160 godina rada Matica hrvatske, uz prigodnuizložbu knjiga. Dr. Dragica Anderle je prikazalaznanstveni rad Die Loggia communis, u kojoj jepredstavljena značajna sastavnica urbane kulturena  hrvatskoj  obali  Jadrana.  Zdravko  Luburić  jekrasnoslovio iz svog bogatog opusa lirike, a kojaje  objavljena  na  njemačkom  jeziku.  M.Tomašević je prikazao znanstveni rad Credit Ra­ting vor dem Hintergrund von Basel II autoriceZdenke  Blažević.  Gospodin  Hrvoje  Ježić  jepredstavio  svoga  oca,  prof.  Slavka  Ježića  i  kaopisca stihova za djecu.

Uz glazbeni  ugođaj  predstavljen  je  umjetnički  iznanstveni rad Lidije Bajuk s osvrtom naknjiževnu obradu hrvatske etnološke baštine uknjizi Kneja.

Prof. dr. C.V. Wilkes/Oxford, prof. dr. H. Kačić iprof. dr. V. Šakić su predstavili znanstveni zavod

"Ivo PILAR" i englesko izdanje Serving mycountry, rad prof. Kačića.

Velesajam u Frankfurtu otvara svoještandove  svjetskoj  literaturi  sljedeće  2003.godine od 8. do 13. listopada. Ruska federaci-ja  će  imati  sljedeće  godine  ulogu  gostujućezemlje. Ovogodišnji uspjeh predstavljanjaRepublike Litve potvrdio je potrebu za konti-nuitetom nacionalnih nastupa. A vjerovalo sekako su takvi nastupi zastarjeli! U tom svjetlutreba promatrati izjave iz prošle godine, zadijasporu  iznenađujuće, od  strane  istaknutihliterata  kao  što  je  npr.  prof.  Stamać  ili  čakdirektor HAZU dr. Bogičević koji su javno iuz značajan odjek u tisku obznanjivali kakoHrvatska nije stasala za ulogu gosta. Nakonovogodišnjeg uspjeha Litve na Sajmu knjigeu Frankfurtu vidi se ne samo potreba nego imogućnost za nacionalni nastup Hrvatske.

Ivica Košak

Riječ, broj 32, 2002.

14

Knjiga će nadživjeti sve one kojijoj sada proriču skoru smrt -rekao je njemački ministar vanjs-kih poslova Guido Westerwelle nasvečanosti otvaranja 62. Frank-furtskog sajma knjiga komentira-jući time rasprave o budućnostitiskane knjige.Njegova je izjava bila izazvananapisima kako će elektronskaknjiga zamijeniti tiskanu. Te će sedvije forme, ističe, samo upotpu-niti.Jedna od glavnih temaovogodišnjeg Frankfurtskog saj-ma knjiga bila je i budućnost digi-talnih nosača pisane riječi.Frankfurtski sajam je najvećatržnica knjiga, najveća knjižarana svijetu u kojoj se nekoliko danakoliko traje okupe svi koji se baveknjigom - izdavači, knjižari, auto-ri, kritičari, novinari i čitatelji.Počasni je gost ove godine bilaArgentina. Na 172 tisućečetvornih metara predstavilo seoko sedam tisuća izlagača iz 111zemalja, među njima i Hrvatska.Naša se domovina predstavila, is-tina na manjem prostoru negoprijašnjih godina, ali s lijepim ibogatim programom. Predstavlje-na su 232 naslova od 30-ak hrvat-skih nakladnika. Kroz književnesu fo-rume bili zastupljeni velikihrvatski pjesnik Tin Ujević, zatimknji-ževnici Edo Popović, LudwigBauer, Miro Gavran, SanjaLovrenčić i Ivana Šojat-Kuči tekao šlag na kraju hrvatska knji-ževnica Irena Vrkljan koja ovegodine slavi svoj 80. rođendan.No, to su informacije koje jesvatko mogao ovih dana pročitatiu tiskanim medijima ili na inter-netskim web portalima.

Ništa novo. Ono što niste moglipročitati, osjetiti niti uočiti akoniste nazočili svom tom prediv-nom knjiškom šušuru koji je trajaoovih šest dana jest spoznaja dajoš ima mladih ljudi koji vole knji-gu i žive za knjigu. Ne govorim tozbog onih prvih pet dana trajanjasajma u kojima se izmjenjuju onikoji se moraju izmjenjivati poradivlastitog posla. Jer novinari tumožda ne bi bili da ih urednici nisuposlali, izdava-či moraju biti jerim je to posao, autore i kritičareizuzmimo, i držimo se običnogčovjeka i čitatelja bez kojih au-tori i kritičari ne bi ni postojali.Istina, teška su vremena, ubrza-na, financijski, a i emocionalnouništavaju čovjeka pa je sajamknjiga pozitivan znak u ovimteškim vremenima u kojima pros-tora za knjigu, ponekad se čini,sve manje ima. Ali, ipak, ima. Akojoj dopustite knjiga će doći dovaših srca i pronaći vremena zakojeg mislite da ga nemate.Ovih sam dana na Sajam knjigaodlazila vlakom. Čovjek uistinumože svašta naučiti u samo jednojvožnji vlakom.U tridesetminutnoj vožnji koja jepobila moje dotadašnje mišljenjekako nove generacije nisu dovolj-no zainteresirane za knjigu. Usamo jednoj tridesetminutnojvožnji, u jednom vagonu vlakauočila sam čak pet mladih ljudi,mladića i djevojaka koji su čitaliknjigu. Bilo mi je neobično dragojer nisu zaokupljeni slanjem SMS-ova već, bilo je očito, radnjomknjige. Shvaćala sam kako umnonisu prisutni nego proživljavajuknjigu. Bilo mi je drago jer se radio mladićima i djevojkama nove

generacije i jer su baš oni pronašlivremena za knjigu.Peti dan sajma, odnosno današnjime najviše oduševio jer obični ječovjek posjetio knjigu. Brojnimladi ljudi koji su radoznalo raz-gledavali paviljone oduševljavajućise knjigom i komentirajući knjigu.Nebitno o kakvoj se knjizi radi,stručnoj literaturi, trilerima,psihološkim romanima, dječjojknjizi ili tek kuharicama.Knjiga je oduševljavala. Paviljoni-ma su se šetali brojni knjiški likovipoput Petra Pana, Harrya Pottera,Huckleberry Finna, Toma Sawye-ra, Heidi, pa čak i Crvenkapice iSnjeguljice, ali i kojekakvih novi-jih fantasy likova koje su utjelo-vili mladi ljudi, pa čak i nekistarije generacije koji voleKNJIGU. Mnogi će kazati kako jeto djetinjasto, kako to pripadasamo djeci, ali zar ima neštoljepše nego radovati se kao dije-te, učiti kao dijete, zar dječjaiskrenost ne oduševljava, zar imanešto ljepše nego voljeti knjigukao što dijete voli omiljenu bajku,priču, slikovnicu? Zar ima neštoljepše nego živjeti knjigu kao štoto čini dijete, zar nismo bili djecai proživljavali omiljene bajke?

Zar nije čarobno proživljavatiknjigu onako kako smo jeproživljavali kad smo bili djeca?Mislim da jeste jer knjiga zapisu-je vrijeme, ona je ta koja priča ibez koje ne bi imali prošlost. Sto-ga je trebao voljeti i čuvati kaošto to čini dijete sa svojom omil-jenom bajkom.

SAJAM KNJIGA IZ MOG KUTA

Riječ, broj 41, 2011.

15

Bücher, Medien und Autoren“ war der Titel

der diesjährigen Veranstaltung der Mittwochsgesellschaft im Rahmen der Interkulturellen Woche in Idstein,am Mittwoch, den 28. September in der Stadtbücherei Idstein.

Herr Dr. Asghar Fassihi, Mitglied des Ausländerbeirats der Stadt Idstein, Dipl. Ing. Ivica Košak, Vorsitzenderder Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. und Dieter Kunz, Sprecher der Idsteiner Mittwochsgesell-schafthaben mit der Vorstel-lung von fünf ausgewählten Werken der internationalen Literatur, unter anderem vonSamule P. Huntington und Amartya Sen, die Grundlage zu einer angeregten und anregenden Diskussion geliefert.

Die Wahl dieses Themas wurde durch den algerischen Buchautor Boualem Sansal, diesjährigen Empfängerdes Friedenspreises des Deutschen Buchhandels, angeregt. Mit literarischen Mitteln kämpft Boualem Sansalgegen alles, was von seinem Volk als Unterdrückung erlebt wird. Seine virtuos geschriebenen und atmosphä-risch dichten Bücher spiegeln die Erfahrungen einer geopferten Generation wider. Sein literarisches Wirken,das zu Beginn der Veranstaltung von Dipl. Ing. Ivica Košak vorgestellt wurde, sei die Suche nach einer

, die es immer noch neu aufzubauen gelte.

Im Verlauf des Abends präsen-tierte Dr. Asghar Fassihi dieWerke des Züricher Profes-sors Georg Bossong:

und. Seit dem 8. Jahr-

hundert war der Islam für rund900 Jahre auf der IberischenHalbinsel präsent. In dieserZeit kam es zu einem einzigar-tigen Miteinander von Musli-men, Christen und Juden undeiner Blüte von Wissenschaft,Philosophie, Literatur undKunst. Die Moschee von Cordo-ba und die Alhambra von Grana-da zeugen bis heute von diesem"Goldenen Zeitalter". Der kul-turelle Niedergang erfolgtedurch die Vertreibung von Ju-den und Muslimen von der Ibe-

rischen Halbinsel. Es traf insbesondere die spanischen Juden – Sepharden die fortan zerstreut in den Länderdes Osmanischen Reiches Zuflucht fanden. Auch in der neuen Heimat trugen die Sepharden entscheidend zurMultikulturalität bei. Zu sehen war dies besonders in den Grenzländern des Osmanischen Reiches wie Bosnienund die Herzegowina, die im regen Austausch mit benachbarten christlichen Ländern standen. So avancierteSaloniki zum "Jerusalem des Balkans". Im 20. Jahrhundert traf der Holocaust die Sepharden bis ins Mark.Vertreibung und Vernichtung zerstörten ein über Jahrhunderte andauerndes Zusammenleben.Mehr als 60Jahre nach dem Zweiten Weltkrieg geht die Forschung über das Schicksal der Juden in Europa weiter. DieGeschichtswissenschaftlerin Dr. Esther Gitman erforscht die Wege, auf denen die überlebenden Juden inKroatien gerettet worden waren. Geboren in Sarajevo und Überlebende des Holocausts schreibt sie in ihrem

Riječ, broj 42, 2012.

Ivo Cenkovčan, Ivica Košak, Lidija Pansegrau Hadrović, Gerhard Krum,Dr. Asghar Fassihi und Dieter Kunz

16

am Mittwoch im Rahmen der Veranstalung von HerrnKošak vorgestellten Buch „

, dass auch in dendunkelsten Momenten der Geschichte das  Licht derGroßzügigkeit der Menschen leuchten würde“. Pog-rome des 2. Weltkriges haben dazu geführt, erinnertsich Esther Gitman , dass bis zum Ende des Krieges75 Prozent der jüdischen Bevölkerung im Gebiet desKroatien und Bosnien und Herzegowina getötet wur-den. Aber  9500 von ihnen überlebten, wie sie sagt,"aufgrund der Aufopferung ihrer Mitbürger."

Dieter Kunz stellte ein Erklärungsmodell von Profes-sors Samuel P. Huntington vor, welches die Zeit nachdem Zusammenbruch des Kommunismus betrifft. DerHarvard-Professor verkündete in seinem Werk„

einen Paradigmenwechsel.Eine völlig neue Form der internationalen Auseinan-dersetzungen beherrscht seiner Meinung nach dasinternationale Geschehen: Unterschiedliche Kultur-kreise, die einander feindlich gegenüber stehen,prägen die Konfliktszenarien.

Als Gegenposition stellte Dipl. Ing. Ivica Košak dasBuch: „

des Autors Amartya Sen vor. DerNobelpreisträger aus West Bengalen kritisiert mit Recht Samuel Huntigons populäre These vom Kampf derKulturen. Amartya Sen zeigt in seinem Buch, dass diesen „Kriegder Kulturen“ konstruiert und zugleich fatal vorantreibt. Sen zeigt nicht nur, wie die Spirale aus Identitätund Gewalt entsteht, sondern auch, wie sie durchbrochen werden kann.

Zum Schluss wurde das Buch der Autorin Karin Richter „Krabat und die Schwarze Mühle“ vorgestellt. Dieliterarische Figur des Krabat alias  Ivan Sajatović als Reiterobrist rettete einst Johann August III. vor dertürkischen Gefangenschaft.. Johannes Schadowitz wurde wegen seiner ungewöhnlichen Größe, Verhaltenswei-se und seinem Wissen, das er auf vielen seiner früheren Reisen erwarb, als Zauberer angesehen. Die Bauernnannten ihn den „Kroat“ (sorbisch Chorwat), später entwickelte sich daraus der heute bekannte Name Krabat.Nach seinem Tod wurde aus Johannes Schadowitz der Zauberer Krabat, der von den Sorben noch heute alsSchutzpatron verehrt wird. Die Krabat-Legende, deren erste Fassung aus dem 19. Jahrhundert stammt, kannvon uns als Beispiel einer gelungenen Integration angesehen werden.Mit der Vorstellung dieses Buches schloss Ivica Košak die Vortragsreihe ab. Modelle und Materialien für denLiteraturunterricht, so wie es Karin Richter aufbereitete, werden besonders akzentuiert und mit Informati-onen zur Geschichte und Kultur der Umgang mit den Minderheiten dargestellt.

Die Veranstaltung mit angeregten und anregenden Diskussionen im Anschluss an die kurze Vortragsreihewurde durch die Anwesenheit des Bürgermeisters Gerhard Krum und der Konsulin der Republik Kroatien, FrauLidija Pansegrau Hadrović aus Frankfurt, besonders geehrt.

Als weitere Ehrengäste haben der bekannte kroatische Künstler Ivo Cenkovčan aus Berlin  und der HerrJürgen Helbach, Vorsitzender des Kulturellen Arbeitskreises Mittelrhein „Die Treidler“ St. Goar e.V.,  an derVeranstaltung teilgenommen.

Riječ, broj 42, 2012.

17

Međunarodni sajam knjiga u Frankfurtu 2012.

Knjige nas ujedinjujuJedan od najistaknutijih turskih pisaca, nobelo-vac čija su djela prevedena na dvadesetak jezikaOrhan Pamuk je jednom prilikom rekao: Postojinešto u Frankfurtu što podsjeća na džamiju, crk­vu ili hram, nešto što poziva osobu da budeskromna. Poput velikih knjižnica koje sadrže sveknjige svijeta i odražavaju beskonačnost vreme­na i svemira, ovo obilje knjiga podsjeća nas da –iako podijeljeni po nacionalnosti, povijesti i jezi-ku – svi nalikujemo jedni drugima, dijelimo isteosjećaje i težnje.Njegove  su  riječi,  doista,  na  ispravan  način  ut­kane u police ove svjetske knjižnice koja ujedin-juje sve nacije, vjere i narode. Pisana  riječ  imaveliku  moć.  Iako  to  mnogi  ne  priznaju  niti  jojdaju značaj, pokušavaju je osporiti, postaviti nakoljena, zamagliti oči raznim modernim tvore-vinama,  naposljetku  se  sve  opet  vraća  pisanojriječi jer u nju utkani svi ljudski osjećaji, a oni suisti bez obzira o kojem se narodu radilo. Vidljivoje to bilo i na ovogodišnjem Sajmu kojeg jeposjetilo  više  od  300  tisuća  posjetitelja,  9  000novinara, 1 000 autora iz čak 111 zemalja svijeta.Među njima najzvučnija imena su bila RichardaForda, Herte Müller i Martina Walsera i dakakoholivudskog glumca Arnolda Schwarzeneggerakoji je na Sajmu promovirao svoju biografijunaslova Total Recall – My Unbelievably TrueLife Story i svojim likom i djelom privukaonajveći broj posjetitelja u prestižni treći paviljonSajma u kojem je kratko boravio.Značajno je napomenuti da se u pet dana Sajmaodržalo čak 3000 književnih događanja, odrađenisu brojni  intervju, čitanja  i političke rasprave, azemlja partner je bila Novi Zeland iz kojeg jedošlo 70 autora. Hrvatsku su ove godine naSajmu  predstavljali  autori  Zoran  Ferić,  EdoPopović,  Ivana  Sajko,  Franjo  Janeš.  DubravkaUgrešić je dobila nagradu Jean Améry za esejis­tiku za njemačko izdanje knjige Karaoke kultura.Iako je hrvatski štand bio u njenom znaku, ona sena isti nije pojavila. Kaže da ne želi biti nacional-no etiketirana, pa eto zato.

Ali, svaka pohvala nakladnicima hrvatskogdječjeg štanda u trećem paviljonu koji su nacio­nalno etiketirani kao Hrvati, međutim, su itekako

prisutni na internacionalnim događanjima, njiho-ve se knjige i autorski uradci nalaze na policamabrojnih svjetskih knjižara, na web portalimaprestižnih dječjih nakladnika u Njemačkoj, ali  iEngleskoj. Spomenimo samo Andru PetrlikHuseinović  nakladnicu  i  autoricu  brojnihnagrađivanih dječjih slikovnica. Njene slikovniceće uskoro ući i u knjižnicu Gutenberovog muzejau Mainzu za što je već dobila poziv.

Mn: Kupovanje i čitanje knjiga nije isto

 Mučno je ponekad čitati kako se knjige ne čitajuu toliko mjeri kao nekada. Što se promijenilo?Ljudi ili kvaliteta knjiga, vrijeme ili svo troje?Činjenica  jeste da je ove godine na Sajmu bilomanje  izlagača  od  prijašnjih  godina.  Nekištandovi, većinom međunarodnih nakladnika, subili poluprazni. No, to ne znači da se u njihovimzemljama knjige ne čitaju. Znači samo da im jebili  preskupo  doći  na Sajam zbog trenutačneekonomske krize. Još je mučnije pročitati kako suHrvati nacija koja po nekoj statistici najmanječita knjige. Jesmo li doista? Volim vjerovati danismo, da nas je samo   trenutačna  neimaština,ekonomska kriza kojom su nas ovili odijelila odkupnje knjiga. Lijepo je čuti i pročitati da je npr.zadarska Gradska knjižnica jedna odnajposjećenijih   u Hrvatskoj, da knjižnice dobi­vaju  nagrade.  To  znači  da  se  čita  i  da  svakakonismo nacija koju ne zanimaju knjige.

Marijana Dokoza

Riječ, broj 43, 2013.

18

PROGOVORIOtvara li literatura nove perspektive

 bolje nego politička akcija?Boualem Sansal

Savezna   Republika   Njemačka   posvećuju   tjedanuoči Blagdana plodova šarenom mnoštvu grašanaiz redova doseljenika i migranata. To je tzv. Tjedaninterkulture - Interkulturalni tjedan. Različite organi­zacije koriste ovu prigodu za tematiziranje problemastranaca, migranata i useljenika. Ne mali broj (20%)stanovnika Njemačke stranog  je porijekla. Mnogi suovdje  našli  utočište  pred  progonom,  bilo  u  vlastitojdomovini, bilo da je matična zemlje doživjela stranuagresiju. Petak na kraju Tjedna interkulture posvećenje upravo tim izbjeglicama. Ovogodišnji moto za spo-men Interkulturalnog tjedna glasio je: Dobro sidošao, ma otkuda bio!

U nizu programa kulturnih društava, socijalnihorganizacija i vjerskih zajednica, u Njemačkoj  se togdana sa posebnim naglaskom razmatraju problemi;uzroci i posljedice, a koje nastaju u samom progonu ilisu vezeni na diskriminirajući karakter nasilja. U rat­nom  se  pak  nasilju  ističe  posebno  položaj  žena  kaovišestruke žrtve. Povijest međuljudskih sukoba bilježiseksualno nasilje nad ženama u svim epohama kaoneku vrst kolateralne štete. Nova je kategorija u vred-novanju zlostavljanje žena nastala u ratu na teritorijibivše Jugoslavije, gdje se silovanje upotrebljavalo kaooružje u strategiji etničkoga čišćenja.Progovoriti o toj temi kroz literaturu i filmsku umjet-nost, više je nego otvaranje nove perspektive, kako jeto ukazano na Znanstvenoj radionici o ženama u ratu2010. godine na Sveučilištu  Siegenu.1A literarna tribina pod naslovom Progovori – fikcio-nalni odraz genocidnog zlostavljanja žena tijekomrata je bio jedan lokalni doprinos Hrvatske kulturnezajednice  u  Njemačkoj    u  okviru Interkulturalnogtjedna 2012. Na ovogodišnjoj tribini promoviran jezbornik radova s navedenog znanstvenog skupa Ženau ratu. Zbornik radova izdaje se u knjizi pod naslo-vom: „Žrtve - plijen - glasnogovornice humanizaci-je? (Opfer - Beute - Boten der Humanisierung?2) uizdanju koautorice i voditeljice znanstvene radioniceu Siegenu, dr. sc. Marijane Erstić.U  toj  je  radionici  obrađen  pristup  u  književnosti  ifilmu prema seksualnom nasilju nad ženama u ratu.

Tim znanstvenih radnika i publicista posvetio je svojeistraživanje, ne na izvornu dokumentaciju ili osobneiskaze žrtava, nego analizu odraza njihove patnje uknjiževnim i filmskim radovima.3 Takav pristup

1 Quelle: http://www.uni-siegen.de/start/news/oeffentlichkeit/314865.html2 Slavija Kabic, Marijana Erstic (Hrsg):Opfer - Beute -Boten der Humanisierung? Zur künstlerischen Rezeptionder Überlebensstrategien von Frauen im Bosnienkrieg undim Zweiten Weltkrieg. Transcript 2012.

3 Elisabeth von Erdmann: Vergewaltigung als Kommu-nikation zwischen Männern. Kontexte und Auseinander-setzung in Publizistik und Literatur. Marijana Erstić:„Glück“ (2009) – Eine Skizze zu Ferdinand von SchirachsKurzgeschichte miteinem Blick auf den gleichnamigenSpielfilm von Doris Dörrie (2011). Uta Fenske: DenKrieg bezeugen:STURM (2009). Walburga Hülk,GregorSchuhen: Wie stereotyp darf ein Kriegsfilm sein? MaxFärberböcks ANONYMA – EINE FRAU IN BERLIN(2008). Slavija Kabić: Namenlos, gesichtslos,austauschbar‘:Menschlichkeit und Bestialität im RomanAls gäbe es mich nicht von Slavenka Drakulić. HermannKorte: Aktivierung des Weißraums. Zur Typographie desSchweigens in E 71. Mitschrift aus Bihać und Krajina.Britta Künkel: BERLIN `36.Erfahrungen einer jüdischenSportlerin in der NS-Zeit und die filmische Umsetzung.Dunja Melčić: Die post-jugoslawischen Kriege in denMassenmedien. Eine kommunikationstheoretische Be-trachtung mit besondererBerücksichtigung der Massenver-gewaltigung. Tanja Schwan: „Die Grenzen meinerSprache sind die Grenzen meines Körpers“.Zur filmischenInszenierung von Schmerz in ESMAS GEHEIMNIS.Ludwig Steindorff: Der Krieg in Bosnien-Herzegowina.Mehr als Konkurrenz der Erinnerungen. Natasza Stelmas-zyk: Die Antigone von Katyń. Die Frauenporträts in An­drzej Wajdas Film DAS MASSAKER VON KATYŃ.

Riječ, broj 43, 2013.

19

omogućava, prije svega lakši pristup za publiku.Knjiga  ili  film postaju na  takav način posredni­kom u javnoj komunikaciji ili pak odnosu premažrtvi, ali isto tako i prema počiniteljima. Mi sva­kodnevno  susrećemo  žrtve  i  počinitelje.  Jedni  idrugi dijele našu svakodnevnicu bez prepoznatlji-vog vanjskog obilježja. A zadaća je umjetničkogdjela da se ne zaboravi ono što žrtve ne mogupotisnuti u zaborav.I u suvremenim sukobima, u kojima su žene i daljemanjina među borcima i onima koji idu u rat, ipak onetrpe najveću štetu. Žene se suočavaju sa specifičnim iponižavajućim  oblicima  seksualnog  nasilja,  koje  sevrši sistematski sa ciljem ostvarivanja vojnih ilipolitičkih ciljeva.Rat je uvijek utjecao na muškarce ižene na drugačije načine. Muškarci se iz rata vraćajukao heroji, žene ostaju žrtve. Žene su prve kojepogađa  raspad  infrastrukture,  jer  se  bore  da  održeobitelji  i  brinu  za  stradale.    I  po okončanju  sukoba,žene ostaju posljedice seksualnog nasilja, uključujućineželjene trudnoće, spolno prenosive infekcije.

U patrijarhalnim, dakle maskulino dominantnomdruštvom prijeti i stigmatizacija.  Prijetnja seksual-nog  nasilja  može  se  nastaviti  i  dalje,  ili  čak  se  ipojačati nakon prestanka sukoba, kao posljedica nesi­gurnosti  i    nekažnjivosti.    Žene      se  mogu  naćiprinuđene da se okrenu seksualnoj eksploataciji kakobi preživjele i izdržavale obitelji. Glasnija od porukesudskih optužnica jeste javno iznošenje svih dimenzi-ja  tragedije  koju  trpe  žene,  ali  koja  pogađa  cijelodruštvo.

Fikcionalni odraz genocidnog zlostavljanja ženatijekom rata, glasio je hrvatski podnaslov poziv-nice na tribinu.  Zašto fikcija? Fikcija predstavljapričanje priča koje nisu u potpunosti bazirane načinjenicama.  Bolje  rečeno,  fikcija  je  formaizmišljene  naracije,  jednog  od  četiri  glavnaretorička načina. Iako riječ fikcija potiče iz latins­ke riječi fictio, "formirati, stvoriti", fiktivni rado­vi ne trebaju u potpunosti biti nestvarni, te moguuključivati stvarne ljude, mjesta i događaje. Fik­cija može biti pismena ili usmena. Iako svakafikcija  nije  nužno  umjetnička,  fikcija  se  smatrakao forma umjetnosti i/ili zabave.4

Kada se govori o Lejli, romanu o bosanskoj djevojčicikoja je pretrpjela višegodišnje zlostavljanje (romanAlexandre Cavelius5) pomalo je riskantno uvestipojam fikcije i sjećanja. Sjećanje ovdje nije bilo motor

stvaralaštva,  nego  u  mnogo  većoj  mjeri  radi  se  otraumi. Da bi se trauma prebrodila, potrebno je o njojgovoriti. U romanu je Leila prvo zanijemjela, a i kadje progovorila, ona priča u trećem licu.  "Kao da menema" - prema istoimenom romanu SlavenkeDrakulić. Spisatelljica Cavelius izlaže u prvom licu,što bi bio jednostavan izazov za empatiju da tu nije"time line" fiktivnog dnevnika mame koji nas vraća izfikcije u zbilju.  Urušavanje (Kristaliner Verfall6)zbivanja se ne događa u sjećanju, nago u zbilji  sva­kodnevnice. Povijest (zapis sjećanja) je u pravilu epo­peja (nostalgija?) herojskih djela. Ako pravilnoshvaćamo  ono    što  kaže  Deleuze:  "...begegnet  manunterhalb des Mythos ebenfalls der Unmittelbarkeitdes  rohen Triebes und der sozialen Gewalt da derTrieb im gleichen Maße »kulturell« wie die Gewalt»natürlich«  ist. Es gibt verschiedene Weisen, aus demMythos ein gegenwärtiges Erleben zu ziehen, daszugleich die Unmöglichkeit zu leben bezeichnet..."7

Onda Metafora stvarnosti (Zeit-Bild) ostaje prikazjedne sudbine (Leile) ali u kristalu naracije AlexandreCavelius. I upravo ta kristalina struktura fikcije namdopušta  da  iz  priče  (Mythos)  doživimo  (empatički)jednu  stvarnost  koju  je  (bi)  inače  (bilo)  nemoguće

4 http://de.wikipedia.org/wiki/Fiktion5 Andrea Cavelius: Leila - ein bosnisches Mädchen, Ull-stein 2001.

6  Marijana Erstić: Kristalliner Verfall: Luchino Viscontis(Familien-)Bilder al di là della fissità del quadro, Univer-sitätsverlag Winter 2008.7 Gilles Deleuze:  Das Zeit-Bild, Kino 2, Suhrkamp Ver-lag Frankfurt am Main I991, S. 282

Riječ, broj 43, 2013.

20

živjeti. Kod spisateljice Cavelius heroji ne postoje!  Leila susreće samo  trivijalne protagoniste  humanizma,one koji u svakom trenutku mogu  iznevjeriti i postati nasilnici.I  poslije  završetka  rata  nastavlja  se  sukob  konkurencije  sjećanja.8 Ovaj sukob nastaje u ne nužnoj razlicivrednovanja historiografskih činjenica, a kod kojega svako pronalazi svoju priču. Opasnost i prijetnja suživotupredstavlja burna rasprava o povijesnoj slici na Balkanu, a koja dokazuje napetost između povijesti u smisluidentiteta memorije i historiografije kao objektivirane zapisa. Ova diskusija, koja se vodi ne samo kod JužnihSlavena,  je  slika  slijepog patriotizma kao vječno ponavljani    pokušaja konzervativaca da ostvare političkeciljeve, tako da povijest  instrumentaliziraju kao nacionalnu svijest i stvore nekakvu vrst kolektivnog sjećanja.Ili kako nam porućuje nobelovac Amartya Sen:  Iluzija  (povijesnog)  identita  je  iskonski  izvor nasilja,  a nenepostojeći sukob civilizicija!9Ovara li  literatura nove perspektive bolje ode političkih akcija? Ovo je pitanje, a koje je postavio BoualemSansal, Alžirski pisac i primatelj prošlogodišnje (2011.) Mirovne  nagrade  Saveza  njemačkih  knjižara uFrankfurtu. Ovogodišnja Mirovna nagrada Njemačkih knjižara dodijeljuje se kineskom piscu Liao Yiwu10,koji  je, nakon što je bio izložen političkom progonu u Kini, prošle godine emigrirao u Njemačku. Liao Yiwuse iskazao kao glasnogovornik  onih koji su u nemoći nanesene patnje zašutjeli.2012. godina je proglašena – Godinom kulturnog dijaloga između Europske unije i Narodne Republike Kine,tako ovogodišnja dodjela  nagrade za mir nije samo provokacija tipična za samovjerene predstavnike Zapadnihdemokracija, nego uistinu iskorak iz šutnje. Kineski disident Liao Yiwu je proveo četiri godine u zatvoru, anjegove su knjige u Kini zabranjene. Unatoč zabrani izlaska iz zemlje, on je uspio doći u Njemačku. Bijeg LiaoYiwua uslijedio je nakon snažna pritiska kineskih vlasti da se njegova nova knjiga o boravku u zatvoru nakongušenja demokratskog pokreta 1989. ne objavi u inozemstvu.„Tražim slobodu da pišem i objavljujem“ - ovo pravo, a koje zahtjeva Liao Yivu ima svoje opravdanje i uproglašavanju Europskog dana učenja stranih jezika, a koje se obilježilo upravo u srijedu, 26. rujna – nadan održavanje javna tribine u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice iz Wiesbadena. Promociju djela LiaoYiwua izveo je iranski disident, dr. Asghar Fasihi.Najnoviji izraz sukoba konkurentnih sjećanja jeste oživljavanje spora kako bi se obezvrijedila međunarodnapravna osuda  rata. U napetosti  između povijesti  i pamćenja, postavlja  se pitanje kakav  razvoj nacionalnogsjećanja  je moguć, kada  je kolektivno  sjećanje  jednog dijela  stanovništva u  suprotnosti    s  drugim dijelomdruštva i u uvjetima gdje vladajuća partija nameće svoju verziju istine?  Samo jedno kritičko preispitivanjesjećanja može obraniti historiografiju od dogmatskih zaključaka. Tomu treba suprotstaviti   zajedničku per­cepciju  povijesti,  njenih  vrijednosti  te  identičnih  povijesnih  samo po  sebi  razumljivosti  za  sve    zajednice,narode ili pojedince.Sadašnjost se u zajednici treba tumačiti na razini zajedničkog razumijevanja prošlosti. Neispunjene potrebe, akoje su dovele do identifikacije (s vlastitom pričom) mogu podijeliti društvo i prema S. Freudu dovesti dopsihičkih poremećaja pojedinaca.11 U tom svjetlu treba promatrati sposobnost ljudske vrste da reagira nasvaki izazov agresivno, a kako je to zapazio Alexander Mitscherlich: „Kulturna je pak zadaća svake civiliza­cije da, nakon što su savladane elementarne ljudske potrebe, pristupi ublažavanju neprijateljstva i svakeagresivne forme ponašanja i to kroz jačanje  suosjećanja za druge te razumijevanje i tuđih motiva.“12 O tometreba govoriti, a ne šutjeti! Utisak umjetničke obrade na publiku nije manje bolan  od   direktnog   sučeljavanjasa iskazom žrtve, ali olakšava da se iz uvjetne anonimnosti usmjeri pozornost na tragediju podnesenoganasilja. Umjetnost ovdje služi kao medij ali i uputa, ­ kako da se podnese nepodnošljivo i kako živjeti unatočbolnom sjećanju!13

Ivica Košak8 Cf. Thomas Güde: Erinnern an Okinawa: Konstruktion von nationalem Gedächtnis in einer Gesellschaft konkurrie-render kollektiver Gedächtnisse. Grinverlag 2011.9 Amartya Sen: Die Identitätsfalle: Warum es keinen Krieg der Kulturen gibt, Deutscher Taschenbuch Verlag 2010.10 Liao Yiwu: Fräulein Hallo und der Bauernkaiser: Chinas Gesellschaft von unten, S. Fischer Verlag; Auflage 2009.11 Sigmund Freud: Die Verdrängung. In: Das Unbewußte. Schriften zur Psychoanalyse. S. Fischer Verlag 1963, Seite69, zuerst erschienen in: Zeitschrift f. Psychoanalyse 1915, Bd. III; Gesammelte Werke, S. Fischer, Bd. X12 Alexander Mitscherlich: Über Feindseligkeit und hergestellte Dummheit. Europäische Verlagsanstalt, Hamburg1993.13  Epilog: Svjedočanstvo žrtava nasilja (iz logora Omarska, ljeto 1992.) pred UN tribunalom doprinijelo je i novomvrednovanja u međunarodnom pravu: ­ silovanje u ratu je danas u međunarodnom pravu okarakterizirano kao ratnizločin!

Riječ, broj 43, 2013.

21

Drago Trumbetaš ist ein unbestechlicher Beobachter der Gesellschaft. Die sozialkritischen Zeichnungen seines„Gastarbeiter-Zyklus“ machen ihn zu einem wichtigen Künstler und Chronisten seiner Zeit, genauer der„Gastarbeiterzeit“, der er einen großen und wichtigen Teil seines künstlerischen Schaffens gewidmet hat. „DieArbeiten Drago Trumbetaš‘ wurden bisher in den späten 1970er Jahren vorwiegend in kleinen Autorengalerienund Kulturzentren gezeigt.

Nach Deutschland kam der kroatische Künstler Drago Trumbetaš 1966 als „Gastarbeiter“. Der gelernteSchriftsetzer war zunächst als Bügler und Packer in einer Fabrik für Damenmäntel beschäftigt, bevor er späterbei der Frankfurter Rundschau und der Bild-Zeitung arbeitete. Sehr schnell wurde für Trumbetaš die absurdeSituation der „Gäste, die arbeiten“ zur Grundlage seines künstlerischen Schaffens. Er dokumentierte mittelsunterschiedlichster Medien vom Jahr seiner Ankunft bis 1985 das Leben der Gastarbeiter in Frankfurt. Sosammelte er unzählige Zeitungsausschnitte und Dokumente, notierte verschiedenste Situationen aus Arbeit und

Freizeit und fertigte zahlreiche Fotografien an.Dieser dokumentarische Ansatz ist es, der ihn zueinem umstrittenen sozialkritischen Künstler undDokumentarist der damaligen bundesdeutschenGesellschaft macht. „Ich beabsichtige nicht, dieGastarbeiterzeit nachträglich zu deuten, sondernzu zeigen, wie es wirklich war.“ Damit wirddeutlich, wie stark Trumbetas‘ künstlerischesVerfahren seiner Absicht geschuldet ist, nur dieDinge zu zeichnen, die er wirklich wahrgenommenhat: „Ich habe nur die Sachen gezeichnet, die icherlebt habe oder dokumentarisch belegen kann.“So geben seine detailgenauen Zeichnungen undCollagen, die sich aus dem gesammelten Materialzusammensetzen, dem Betrachter eineneindrucksvollen Blick in die häufig prekäre Weltder Gastarbeiter und lassen ihn nachvollziehen, wiesich der Gastland Deutschland denNeuankömmlingen in jenen 1 Jahren präsentierte. Mit der Veranstaltung in der Interkulturelle Wocheknüpft die Kroatische Kulturgemeinschaftthematisch an seine Auseinandersetzung mit einerdiversifizierten Stadtgesellschaft an, die stark durchZuwanderung geprägt ist und an die darausentstehende Frage nach einer gemeinsamenstädtischen Identität. Dazu gehört es auch,marginalisierte Positionen darzustellen undkritische Blicke auf das Gastland zuzulassen.

PresseinformationIvica Košak

Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.Redaktion RIJEČ http://www.hkz-wi.de/rijec/index.html

Mail: info@hkz-wi.deTel.. 06126-8145

INTERKULTURELLE WOCHEIDSTEIN 2013

DRAGO TRUMBETAŠ: GASTARBEITERKultur der Befreiung - ARCHIPEL GASTARBEITER,

zur Biographie und zu den Werken des kroatischen Künstlers Drago Trumbetaš

Riječ, broj 44, 2013.

22

NA MAGAREĆOJ KLUPI

Hrvatska na Frankfurtskom sajmu knjiga 2013.

Punih je deset dana prošlo od Frank-furtskog sajma knjiga a ja nikako da seoslobodim jedne slike i da zaboravimjednu izjavu.

Gledam u nju, u tu klupu izzagrebačkog parka Zrinjevac, i čujemkako mi Neven Antičević, predsjednikZajednice nakladnika i knjižara Hrvat-ske gospodarske komore, govori: „Mi-nistarstvo je tako htjelo. Osim toga, svismo mi u Zajednici volonteri!“Za prvi hrvatski samostalni nastup, abilo je to daleke 1992., netko se odnakladnika dosjetio i na sajam dovukaojednu drvenu klupu sa Zrinjevca. Klu-pa je za čas postala hit u paviljonu broj5. Svi su stalno svraćali do nje i samoškicali kad će se netko dignuti, a hrvat-ski su nakladnici naveliko kovali pla-nove o Hrvatskoj kao zemlji domaćinuna jednom od idućih sajmova.Danas, kad konačno imamo ključevetog toliko žuđenog zdanja zvanog Eu-ropska unija, možemo zapisati u analeda ovogodišnji hrvatski nastup uFrankfurtu nikad nije bio toliko nepre-poznatljiv, razmrvljen, raštrkan,začudan, gotovo šizofreničan. Bilo gaje i nije ga bilo.

I ove je godine štand Zajednice bio uPetici, na prvom katu. U ćošku, alidobro uočljiv već s pomičnih stepeni-ca. Površina mu je bila puno, punomanja od lanjskoga – 48 m2, no raspo-red funkcionalan, kompaktan. Sve jebilo tu što treba, police s knjigama, trimala okrugla stolića s nešto stolica,informativni punkt. Svoja je izdanjaizložilo osam nakladnika – Algoritam,Kršćan-ska sadašnjost, Meandar, Me-dicinska naklada, Naša djeca, Školskaknjiga, Tri M, V.B.Z.

Na štandu je stalno bio neki muving,dolazilo se i odlazilo, živo razgovaralo.Međutim, nije bilo posjetitelja, bio tohrvatski građanin koji desetljećimahodočasti na sajam ili netko sa susjed-nih štandova, bosansko-hercegvačkog,turskog, slovenskog, koji se nije čudiošto se na štandu ne događa – ništa. Nijedan hrvatski književnik nijeokupljenima pročitao ni retka iz svojenajnovije knjige, nijedan se izdavačnije javno pohvalio najnovijom knji-gom, nitko nije organizirao ni jednu

diskusiju. Na štandu institucije koja jedesetljećima nositelj inozemnih nastu-pa uzalud smo tražili naznaku da jeCROATIA, što je blistala s krovaštanda, postala članicom Europske uni-je.U razgovoru s Nevenom Antičevićemsaznah da je ove godine zadaća Zajed-nice kao člana Hrvatske gospodarskekomore da bude tehnički servis naklad-nicima te da je za oblikovanje progra-ma hrvatskog nastupa Ministarstvokulture zadužilo Alidu Bremer, kurato-ricu kulturnoga projekta Kroatien Kre-ativ 2013 i mrežu Traduki u kojoj onaradi, a organizaciju službenog štandaprepustilo Hrvatskoj udruzi nakladnikadječje knjige.

Ministarstvo je Zajednici drastičnosmanjilo financijska sredstva. Oni kaovolonteri ne mogu ništa uraditi bezikakvih subvencija. Razvija g. Anti-čević jedan argument za drugim, nizan-ih na nepreglednu nisku odgovora napitanje zašto se ništa ne događa. Od pukog zaprepaštenja nad ovakoposloženim outsorcingom promocijehrvatske knjige i posvemašnjim miren-jem s propisanom sadržajnom pasivi-zacijom zaboravih priupitati: – Tko jeZajednici onemogućio da se na štanduizvjesi transparant na kojem bi netkosvojom pa makar i nevještom rukom natri, četiri jezika – na njemačkom,engleskom, francuskom, španjolskomi, naravno, hrvatskom – ispisao: Halo!

Mi smo tu. Dobar vam dan! Evo nas!,ili tako nekako.!?Tko im to nijedošapnuo da su mogli ukazati na nastu-pe hrvatskih književnika diljem sajmapa i u gradu?! Da su na jednu policumogli staviti najnovije njemačke prije-vode hrvatskih knjiga i djela njemačkihknjiževnica hrvatskog podrijetla! I dato sve skupa ne mora niš’ koštati!

S romanom prvijencem Olivas Gartenu izdavačkoj kući Eichborn pojavila seAlida Bremer, Splićanka koja živi uMünsteru i svima nama znana kaouspješna promotorica hrvatskeknjiževnosti u Njemačkoj. U okviruovoga Sajma organizirala je niz forumai rasprava na kojima su se predstavljalihrvatski književnici. Olivas Garten jeobiteljska saga koja seže u razdobljetalijanske i austrijske vladavine nadhrvatskim Jadranom a počinje s pričomo Hrvatici koja živi u Njemačkoj i jed-noga dana saznaje da je od pokojnebake Olive naslijedila maslinik s dvijestotine zapuštenih ali još dobrih masli-na, tamo negdje u Vodicama.

Romanu Simiću je u njegovognjemačkog nakladnika Voland & Quistizašao roman „Nahrani me“. U zbirciod jedanaest priča – u prijevodu Bri-gitte Döbert i njemačkog naslova „Vonall den unglaublichen Dingen“ –čitamo o autorovu iskustvu i djeteta iroditeljstva.

Riječ, broj 45/45, 2013.

23

U knjizi Was will Europa? – Rettetuns vor den Rettern (na hrvatskom bito glasilo: „Što želi Europa? – Spasitenas od spasitelja)“ izdavačke kućeLaika Verlag filozof i publicistSrećko Horvat i slovenski filozof Sla-voj Žižek pro-mišljaju Europu u tre-nutku kad Hrvatska postaje njenomčlanicom. Između ostaloga se pitajuse što je preostalo od slobodarskihideja kad kapital svime vlada i kakoopet relevantnima učiniti interesevećeg dijela stanovništva.Od izdavačke kuće Hoffmann undCampe Zajednica je mogla posuditi iizložiti jedan primjerak novog roma-na „Restaurant Dalmatia“ u kojemJagoda Marinic, njemačkaknjiževnica i kolumnistica čiji su ro-ditelji Hrvati, piše o domovini i iden-titetu kao preduvjetima za ispunjeniživot.

U ovom nabrajanju ne smijem ni ukojem slučaju zaboraviti najnovijibroj uglednog književnog časopisa„Neue Rundschau“ koji nakladnik S.Fischer izdaje već 122 godina. Naslo-vnicu ovogodišnjeg 3. broja, izašlogza sam Sajam, na tamnoplavoj podlo-zi krasi naslov Kroatien in der EU.Alida Bremer je okupila trinaestknjiževnica i književnika pa takoizmeđu ostaloga Marka Pogačara,Ivanu Simić Bodrožić, NadežduČačinović do Renata Baretića, Zvon-ka Makovića i Anđelka Milardovića.Odgovarajući na pitanje što Europamože naučiti od Hrvatske oni u eseju,fikcionalnoj priči, glosi, dokumentu

pišu o socijalnoj hladnoći u hrvats-kome društvu, nedostatku solidarnos-ti, bezperspektivnosti političkihodluka koje su donesene jer se navod-no moralo povinovati diktatu tržišta,o ksenofobiji.O svim tim navedenim knjigama naštandu Zajednice ni traga.

Štand Hrvatske dječje knjige bio je uTrici, punoj prepunoj posjetitelja gdjena pola prostora carevaše knjige zadjecu i mlade. Pozivajući se na Mi-nistarstvo kulture Republike Hrvats-ke, HINA je bila najavila da jehrvatski nastup u cijelosti posvećenpredstavljanju knjiga za djecu i mladei da će se u sklopu programa predsta-viti autori Margareta Peršić, Zdenka

Bilušić, Andrea Petrlik, KašmirHuseinović i Davor Peršić.Svratih na svečano otvaranje hrvats-kog štanda. Na štandu gužva, svi segrle i ljube, vidim i predsjednika Hr-vatskog društva pisaca NikoluPetkovića. Tu je i Dubravka ĐurićNemec, načelnica Sektora zaknjiževno-nakladničku i knjižničnudjelatnost Ministarstva kulture od ko-je dan ranije saznah da je Ministarstvobilo raspisalo natječaj za organizacijunacionalnog nastupa na koji se javilaAlida Bremer i Hrvatska dječja knji-ga. Do uha mi dođe da se očekujeBerislav Šipuš, zamjenik ministrice.

Govora nismo dočekali, programajoš manje. Jedino je neumorni Magis-terLudiManBand, neprekidno udaraopo svom instrumentu instalaciji izkućne radinosti davši priliku odraslojdjeci da se ljulja i plješće u ritmuhrvatskih i svjetskih hitova.

I što reći na sve ovo?Alidi petica za gospodski provedenukoncepciju, a sve one koji se u Mi-nistarstvu kulture Republike Hrvatskebrinu o knjizi, kao i čelnike i VijećeZajednice nakladnika i knjižara Hr-vatske gospodarske komore namagareću klupu. Na Zrinjevcu.

piše:1 Aleksandra Brnetićfoto: Ivica Košak

1 Objavljeno s ljubaznim dopuštenjemHrvatskoga glasa Berlin:http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=128525

Riječ, broj 45/45, 2013.

24

Strani mediji uNjemačkoj: kritičanelement integracije?

15. svibnja 2001. je u Mainzu održanstručni seminar o ulozi medija na str­anim jezicima u Njemačkoj

Izvješće, ne samo ono novinarsko, mora unačelu  zadovoljiti  temeljna  pitanja:  tko,gdje, kada, kako i što! Ovih pet pitanjanalaze se na prvim stranicama svakog tele-fonskog imenika, pored pozivnih brojevapolicije,  hitne  pomoći  i  vatrogasaca.  (Be-kannt sind uns diese Fragen auch als fiinfW: Wer? Wo? Wann? Wie? Was? )Primjećujete li? Pitanje zašto(?) (=warum?)nedostaje! Kada se žuri, u izuzetnim okol-nostima i policija i vatrogasci ne pitajuzašto! Međutim u svakodnevnici, kakvu sisvi priželjkujemo, bez jurnjave i žurbe,moralo bi postojati vremena da se stane iupita: Zašto?Zašto  državna  služba  jedne  njemačke  po­krajine postavlja pitanje: Jesu li novine nastranom (npr. hrvatskom) jeziku za nasHrvate u Njemačkoj "smetnja ili utočište"?Iz  pozdravne  riječi  gospođe Weber moglismo razabrati kako se u današnje vrijeme iu  Njemačkoj  globalizira  medijsko  tržište.Strani su mediji stasali uz bok njemačkimizdanjima.  Etnička  kultura  useljenika  imasvoja sredstva izražavanja. Koči li taj pro­ces integraciju ili je on brana protiv asimi-lacije? Ne zaboravimo: 9 milijuna stranacai migranata u Njemačkoj predstavljaju višeod  10%  potencijala  kupovne  moći  i  nakiosku.  Unatoč  tome,  prema  izvorimaNjemačkog savjeta za novinstvo (DeutschePresserat) ­ tendencija uporabe njemačkihmedija kod stranaca raste. 86% "stranih"domaćinstva  ima  priključak  na  kablovskuteleviziju. Gospodin Ahmet Kulahçi, vodi-telj berlinske redakcije turskog dnevnika"Hürriyet" navodi kako preko 80% Turakau  Njemačkoj  prati  njemačke  medije.Unatoč  tom  trendu  promatra  profesor.  nakatedri za novinarstvo s Justus-Liebigsveučilišta  u Gießenu,  gospodin  dr.  Sieg­fried Quandt, strane medije i kao - smetnjuza integraciju. - Stranci se ne smiju izdvoji-ti  iz  njemačke  medijske  sredine! Pojavenetrpeljivosti  u  njemačkom,  posebicežutom tisku, prema strancima objašnjavaprof Quant kao pojavu prirodne ksenofobi-je, dok je ispoljavanje vlastitog nacional-nog ponosa stranaca - glatka netrpeljivostkojoj nema mjesta u prodajnoj mreži slo-bodnog tržišta. Nadalje tvrdi prof. Quantkako je ekvidistanca      između      dvijukultura nemoguća.Multietničnost  je  prema  njemu  nemogućastvar. A kao pozitivni primjer navodi 2milijuna poljskih migranata koji su sepočevši od 1910. useljavali u Njemačku  iprošli kroz uspješan postupak asimilacije.Nasuprot takvom stavu iznio je prof. dr.Karl­Heinz  Meier­Braun  iz  međunarodneredakcije SWR-a, u Stuttgarttu, primjere

uspješne suradnje sa strancima u kulturnimprogramima.No i on primjećuje kako upravo u regalimastranog tiska prevladava karakter žuteštampe (Bullewardpresse).Iz publike je naglašeno kako je kvalitetamedijske kulture bitni preduvjet i za inte-graciju  etničkih  manjina  bez  asimilacije.Politički  odgoj  u  demokraciji  iodgovarajuća  školska  izobrazba  bitni  sutemelji suživota, neodvisno od ciljeva inte-gracije ili asimilacije. A tek 10% mladihstranog podrijetla završava gimnaziju uNjemačkoj.  Kod  mladih  Nijemaca  iznositaj broj više od 40%. Raskorak u raziniškolskog  odgoja  je  veća  prepreka  za  nor­malan  suživot  od  dvojezičnosti.  Sve  dokviše od 30% mladih stranaca ne završavanikakvu školsku izobrazbu postojati će po­tencijal  razdora  između  kulturnih  sredinazemlje  domaćina  i  došljaka. Gospodarskaintegracija prvih "Gastarbeitera" u vrijemepotpune zaposlenosti je bila preduvjet zazadovoljstvo i slaganje s njemačkom unut­arnjom politikom.U pozadini pojačane potražnje za stručnomradnom snagom (Greencard), za Njemačkuje nedopustivo da postoji promidžba kul-turnih i političkih neslaganja u stranim me­dijima. Zamislite si nedoumicu mladogznanstvenika iz npr. Hrvatske koji je stigaou Mainz i tamo našao hrvatsku zajednicukoja broji preko tri tisuće ljudi. Iz te popu­lacije je tek dvoje mladih Hrvatica i Hrvatau Mainzu završilo gimnaziju u školskojgodini  2000./2001.  Njemački  bi  prosjekiznosio 10­20 maturanata na tri tisuće sta­novnika! Zar se ne bi taj mladi znanstvenikmorao upitati: Zašto sam ja tu potreban,kada potencijal iseljenika (koji bi se moglii morali kvalificirati) već ovdje živi?Na međunarodnom seminaru u Manizu susa hrvatske strane sudjelovali: fra AntoBatinić, urednik Žive zajednice, lista Hrvat-skih  katoličkih  zajednica,  BiserkaAndrijević,  urednica Riječi, glasnika Hr-vatske kulturne zajednice Wiesbaden, teIvica Košak urednik Glasnika AMAC-aDeutschland.1

Störfreid oder Begleiter?

Die fremdsprachigen Medien imIntegrationsprozess

… Etwa 5.000 Akademiker, Absolventender kroatischen Universitäten, leben zur-zeit in Deutschland. Die Ausländer, habenwir jetzt gehört, sind gut für Konflikte,Folklore und Kulturaustausch. Aber eswurde vergessen zu sagen, dass die meisteneinen bodenständigeren Grund haben,hierher zu kommen, und das ist die wirt-schaftliche Lage in ihrem Heimatort.

Wir leben hier in einem Land, dessen Bür-ger zu jenen 20 Prozent der Weltbevölke-rung gehören, die 80 Prozent derWeltressourcen verbrauchen. Das sind so-wohl Natur- als auch Human-Ressourcen.Dass im Schlepptau dieses wirtschaftlichenSogs auch Randgruppen kommen, ist ver-ständlich. 5000 Ingenieure, Arzte undZahnärzte kamen aus Kroatien hierher - siesind dem dortigen Wirtschaftssystem entzo-gen worden. Laut einer Studie, die derGIT-Verlag veröffentlich hat, haben wir inder Bundesrepublik ein Verhältnis voneinem Ingenieur zu etwa 80 Facharbeitern.Wenn zwei-oder dreitausend Ingenieureaus Kroatien in andere Länder abwandern,egal ob nach Deutschland, in die USA odernach Kanada, dann heißt das, bezogen aufdas oben genannte Zahlenverhältnis, dassmindestens ein 80-faches Volumen an sol-chen Leuten mitkommen wird, die - einfachgesagt -mitgerissen worden sind.Wir reden über die Wirtschaft. Jemand hathier gesagt, man redet wenig von der tür-kischen Wirtschaft, von türkischen Res-sourcen, aber man fährt gerne dorthin inUrlaub, man isst gerne in einem Kebab-haus. Eine Verzerrung des Marktes findetstatt, das wertschöpfende Natur- und Hum-anressourcen-Management und dieschlecht bezahlte Dienstleistung driftenauseinander. Dass man aber auf diese Wei-se die Bodenständigkeit der Leute vor Ortdurch das Verschieben von Ressourcen ru-iniert hat, darüber gibt es zu wenig Diskus-sionen, auch in der so genanntenausländischen Presse nicht. Wer weißschon, dass in Kroatien dringend Arbeiterfür die Werften gesucht werden, ebensoBauarbeiter für den Straßenbau. Ein ko-misches Auswanderungsland, würde manmeinen. Die Entwicklung vieler Länder wiePolen, Tschechien und Ungarn zeigt, dassdiese Länder ihre Fachkräfte brauchen.Noch etwas zur Formulierung der Kolleginvon vorhin, "zur Armut verdammt": 40.000Türkinnen und Türken haben eigene Unter-nehmen in der Bundesrepublik. Sie erwirt-schaften für sich einen Wohlstand. Auchwenn dieses eine Minderheit unter den tür-kischen Migranten ist, zeigt es, dass esauch anders gehen kann.Ich wehre mich gegen generelle Feststel-lungen, denn sie schaden der Kommunika-tion. Dass es Arme gibt und dass manchesehr schwer leiden, das ist richtig. Mit Res-sourcen verschiebt man auch die Wohl-standgrenze: Zum einem zwischenentwickelten und unentwickelten Ländern,zum anderen aber auch in jedem Land zwi-schen Armen und Reichen. Das heißt, wirhaben eine gemischte Situation. Und wennman nur die Probleme pointiert und in pro-blematische Formeln fasst, dann kommenwir nicht weiter…2

1    Ivica  Košak:  Strani  mediji  u  Njemačkoj:kritičan  element  integracije?,  Riječ  broj  28,Wiesbaden 2001., str. 14.

2 Ivica Košak in Dokumentation der Fachta-gung: Störfreid oder Begleiter? Die fremd-sprachigen Medien im Integrationsprozess, 15.Mai 2001, Mainz, Seiten 29/30.

Riječ, broj 28, 2001.

25

Pisana  riječ  ima  u  Hrvatskojkulturnoj zajednici Wiesbadenizuzetno važnu ulogu i sva bitnakulturna događanja u zajednici iizvan  nje  popraćena  su  pisanimizvještajima.  Vrijedni  članoviHrvatske kulturne zajedniceWiesbaden  već  niz  godinapohode  i  događanje  koje  je  upotpunosti  posvećeno  pisanojriječi  –  Frankfurtski  sajamknjiga i o tome ostavljaju pisanitrag  u  člancima  objavljenima  uRiječi. U člancima Ivice Košaka(Riječ br. 29 i 32) i SlavkaPantelića  (Riječ br.  35) vidljivoje veliko zadovoljstvo pred-stavljanjem hrvatske knji-ževnosti na Frankfurtskomsajmu knjiga. Tih godina (2002.i 2003.) svoj rad predstavili su ičlanovi  Hrvatske  kulturnezajednice: Dragica Anderle iZdravko Luburić.  Godine 2001.su osim predstavljanja hrvatskeknjiževnosti na sajmu održane ibrojne akivnosti izvansajamskog izložbenog prostorakoje su pridonijele promocijihrvatske književnosti i kulture uNjemačkoj.

U  člancima  Marijane  Dokoze(Riječ br. 41 i Riječ br. 43) možese  također  iščitati  zadovoljstvopredstavljanjem hrvatskeknjiževnosti na Frankfurtskomsajmu knjiga, ali autorica iznosiopasku kako je hrvatskaknjiževnost bila zastupljena umanjem obimu nego prijašnjihgodina. Autorica  također  skrećepozornost čitatelja na ono s čimese  osim  hrvatske  suočavaju  iknjiževnosti drugih naroda – padbroja  čitatelja  i  neizvjesnabudućnost tiskane knjige.Osim sudjelovanjem na Frank-

furtskom sajmu knjiga, Hrvatskakulturna zajednica Wiesbadenpodupirala je hrvatsku književ-nost i kulturu i organiziravšimnogobrojna predavanja i pred-stavljanja knjiga  te  surađujući  sMaticom hrvatsk-om.

Sve to dokumentirano je uprijašnjim brojevima Riječi.Suradnji s Maticom hrvatskomposvećeno  je  nekoliko  članaka.Ivo Andrijević  piše  u Riječi br.20  o  trećem  susretu  ogranaka  ikolektivnih  članova  Maticehrvatske kojem je Hrvatskakulturna zajednica Wiesbadenbila  domaćin.  U  članku  senavodi kako je taj susret biopopraćen mnogobrojnim kultur­nim  događanjima:  predavanja,izložba knjiga, nastup folklorašto je hvalevrijedno. DragicaAnderle piše u Riječi br. 26 osusretu ogranaka i kolektivnihčlanova Matice hrvatske 2000. uDortmundu,  čije  je  tema  bilapromicanje hrvatske knjižvnostiu inozemstvu.

Osobito  značajno  bilo  jeobilježavanje 160. obljetniceMatice hrvatske o čemu piše IvoAndrijević  u Riječi br. 32.Suradnja  s  tako  značajnomkulturnom udrugom priznanje jekvalitetnom i predanom radučlanova Hrvatske kulturne

zajednice Wiesbaden.

Iz  gore  spomenutih  članakaobjavljenima u prijašnjim broje-vima Riječi  može  se  zaključitikako je Hrvatska kulturnazajednica Wiesbaden pozitivanprimjer  kako  se  promičehrvatska kultura u inozemstvu.Članovi  Zajednice  trude  se  bitiprisutni na bitnim kulturnimdogađanjima  na  području  nakojem zajednica djeluje, aFrankfurtski sajam knjiga jesvakako  događanje  koje  nudinajviše  mogućnosti  što  sučlanovi  HKZ  Wiesbadenprepoznali. HKZ Wiesbaden pri-jašnjih godina nije na tomvažnom  kulturnom  događanjubila prisutna samo kao posjetiteljnego i aktivni sudionik. Hvale-vrijedna je i suradnja s Maticomhrvatskom i potrebno ju jeponovno intenzivirati jer otvaramnoge  mogućnosti  za  daljnjeprojekte.  Iz  članaka  je  vidljivokako je iza Hrvatske kulturnezajednice Wiesbaden periodpredanog rada na predstavljanju,njegovanju i stvaranju hrvatskeknjiževnosti i drugih vidovakulture  u  Njemačkoj  i  timstopama treba i dalje nastaviti.

Ana Kramarić

Odraz literature u našoj Riječi

Riječ, broj 45/45, 2013.

26

IMPRESSUMRIJEČ - glasnik Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden

DAS WORT - MITTEILUNGSBLATT DER KROATISCHEN KULTURGEMEINSCHAFT

Vol. XXV, Izbor - Sonderausgabe, Wiesbaden, MMXV

Adresa / Adresse:Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.

c/o Ivica Košak, Ernst Töpfer-Str. 4, 65510 IdsteinTel:  +49(0)6126-8145, E-Mail: info@hkz-wi.de

http://www.rijec.hkz-wi.deNakladnik / Verleger:

Hrvatska kulturna zajednica e.V. WiesbadenKroatische Kulturgemeinschaft e.V.

V.I.S.d.P.: Ivica Košak, Ernst Töpfer-Str. 4, D-65510 IdsteinE-Mail. ivica.kosak@online.de

Glavna urednica / RedaktionsleitungAna Kramarić

Članovi redakcije  /  RedaktionsmitgliederRužica Matanić, Silvija Šljivić,  Nada Višak,

Slaven Ljiljanić,  Ivan Matotek,  Jakov Rimac, Branko VišakSuradnici / Miterbeiter

Aleksandra Brnetić,  Marijana Dokoza, Marijana Erstić,Katica Kiš, Rajko Radišić, Jela Šare

Graphik Design / LayoutIvica Košak

Tisak / DruckKlicks GmbH, Ziegelhüttenweg 4, 98693 Ilmenau

Rukopisi se ne vraćaju. Za sadržaj napisa odgovaraju  autori.Uredništvo se kao i izdavač ne mora nužno slagati s mišljenjem autora.

Für unverlangt eingesandte Manuskripte übernehmen  wir keine Haftung und senden diese aus Zeit- und  Kostengründen nicht zurück.

Für den Inhalt der Beiträge zeichnen die Autoren verantwortlich,auch spiegelt dieser nicht immer unbedingt die Meinung der Redaktion wider.

Vertrieb:Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.

Oglasi / Anzeigen:1/1S: 100 €, 1/2 S: 50 €, 1/4 S: 25 €, 1/8 S: 13 €

Oglas u boji  – dvostruka cijena. Farbdruck - das Doppelte des Preises für S/W DruckBanka / Bankverbindung:

Wiesbadener Volksbank e.G. WiesbadenKroatische Kulturgemeinschaft e.V.IBAN: DE30510900000021280500

BIC: WIBADE5WXXX

RIJEČ ISSN 2196­6109