saborniksaborna-crkva.com/images/stories/sabornici/broj4619.pdftuzle, ikonu na kojoj je, na ruskom,...

2
181 PRI^A O IKONOPISCU BEZ RUKU I NOGU Danas ceo svet zna za ime Nika Vuji~i}a - misionara i pisca, ro|enog bez ruku i nogu. Srpski narod zna i za dirqivu pri~u o Branku Radunkovi}u, o kome je snimqen i dokumentarac Voqa ~ini ~uda. Ali, malo ko zna da je u 19. veku `iveo Grigorij @uravqev, koji je, tako|e, ro|en bez ruku i nogu, ali ga to nije spre~ilo da postane ikonopisac i freskopisac. Wegovo ime je postalo poznato u Rusiji tek kada je 1963. srpski profesor Zdravko Kaj- makanovi}, rade}i popis `ivopisa SPC u Bosni, otkrio, u jednom selu kraj Tuzle, ikonu na kojoj je, na ruskom, pisalo: Ova ikona je `ivopisana u Sa- marskoj guberniji, Buzulukskom srezu, Utovskoj seoskoj op{tini i selu is- toga imena, zubima seqaka Grigorija @uravqeva, bezrukog i beznogog, 1885. godine, 2. septembra. Dr`avni arhiv Rusije je, kasnije, potvrdio da je natpis na ovoj ikoni autenti~an. Grigorij je ro|en 1858, kao te`ak invalid. Zaboravqen od Boga - ta- kav sud su doneli seqaci, kada su videli novoro|en~e. U po~etku, i Grigo- rijeva porodica je tako mislila; mati je gorko plakala i, u o~ajawu, htela da se, sa detetom, baci u reku. Me|utim, wen otac i Grigorijev deda, Petar Vasiqevi~ Traikin, presekao je takav put i rekao da }e Gri{u podizati on sam. Posle nekog vremena, umesto sa`aqewa, mali Gri{a je po~eo u qudima da izaziva divqewe: puzio je po dvori{tu, uzimao u zube pruti} i dugo po pra{ini {arao qude, ku}e ili `ivotiwe. Pokazalo se da nije zaboravqen od Boga, ve} da mu je Bog darovao poseban talenat. Po~ela su da se projavquju i druga ~uda oko Grigorija: jednom su sva seoska deca oti{la na kupawe na reku, zajedno sa Gri{om, ostaviv{i wega na uzvi{ewu iznad reke. Tada se na wega sru~io orao i, na o~igled, prestravqene dece, odneo dete put neba. Posle srceparaju}eg Gri{inog krika, orao je ispustio svoj plen. An|eli su podmetnuli slamu, rasu|ivali su, potom, seqani, kada su Gri{u podigli nepovre|enog sa zemqe. Kada je Gri{a malo porastao, deda ga je vozio u {kolu: zimi na sanka- ma, leti na kolicima. Posle dedine smrti, Gri{a vi{e nije mogao da poha|a {kolu, ali je sa wim nastavio da radi seoski u~iteq Troicki. Grigorij je bio veoma pametno dete, savladao je ~itawe i pisawe pomo}u pera, koje je vodio zubima i ustima. Izazivao je divqewe ne samo time, nego i prelepim rukopi- SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA, 29. JUL 2018, GODINA 19, BR. 46 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 som. U dom Grigorija @uravqeva su po~eli da dola- ze seqaci, sa molbom da se napi{e pismo wihovim ro|acima ili neka molba ~inovniku. Sam Bog ga je u~io svemu, a u svakodnevici mu je pomagao stariji brat Atanasije. Posle maj~ine smrti, on je nastavio da brine o wemu i odmenio wegove ruke i noge - no- sio ga je, hranio i prao. Nosio ga je i na Liturgiju, budu}i da je Grigorij veoma voleo da odlazi u hram i na bogoslu`ewa. Iako su mu noge bile zakr`qale, vremenom je nau~io da hoda na kolenima - vezivao je remen od nogu do ramena i tako pri~vr{}ivao ko`ne nazuvke, da nikoga ne bi optere}ivao, i kretao se tiho po crkvi. Bio je pravi Bo`iji ~ovek, ~iji da- rovi sazrevaju u potaji, da bi, u svoje vreme, dali bogatog ploda i pokazali put vere i nade svim qudima. U Samarskim gubernijskim novostima je 1885. objavqeno: @uravqev je zamislio da bi bilo dobro nau~iti slikati uqanim bojama - prave slike. I, eto, sa 15 godina, Gri{a, koji nikada do tada nije iza{ao van granica svog sela, odlazi u veliki gubernijski grad i obra}a se `ivopiscu Travkinu sa molbom da mu ovaj poka`e kako se slika. Slikar je primio neobi~nog u~enika, smestio ga u svoj stan, na nekoliko dana, gde mu je pokazao osnovne tehnike `ivopisawa. To je za @uravqeva bilo dovoqno. Ku- pio je u Samari boje, ~etkice i ostali materijal i vratio se u rodnu Utevku. Tamo je napravio specijalni sto i po~eo da usavr{ava `ivopis. Posle pet godina truda, mladi ikonopisac je re{io da pokloni nekoliko svojih ikona vi|enijim qudima iz Samare. Qudi su bili zadivqeni wegovim `ivimi ~udesno lepim ikonama - krenule su i prve poruxbine. Uskoro je Gubernijska skup{tina, saznav{i za lo{e materijalno stawe @uravqevih, dodelila ovoj porodici penziju od 60 rubaqa godi{we. Gri- goriju je u radu pomagala cela porodica. Brat Atanasije je pripremao daske za ikone, kao i boje, baka je vodila ra~una o ~etkicama, a otac je raznosio ikone do Samare. Kasnije je Grigorij dobio i u~enike, Mihaila Hmeqeva i Vasilija Popova. Uz to, Grigorij je obo`avao da u~i, mnogo je ~itao, a wegova ku}na biblioteka je bila prava riznica duhovnog blaga. Zajedno sa bratom Atanasijem, zavr{io je Samarsku mu{ku gimnaziju. Samostalno je izu~avao crtawe i anatomiju. Obratio se 1884. samarskom gubernatoru, koji je oduvek bio deo wegovog `ivota, sa molbom da po{aqe ikonu Svetog Nikolaja ^udotvorca carevi}u Nikolaju Romanovu (tada 16-godi{wem), potowem Svetom caru- mu~eniku. U li~nom arhivu generala gubernatora A. D. Sverbejeva sa~uvano je pismo @uravqeva, adresovano na carevi}a Nikolaja: Va{e Imperatorsko Viso~anstvo, pokorno i usrdno... `elim da Vam predstavim ikonu Svetiteqa i ^udotvorca Nikolaja, koju sam `ivopisao ustima, a ne rukama jer zbog svoje prirode nemam sile u rukama i nogama. @ivopisao sam ovu ikonu po promisli Svemogu}eg Boga, Koji mi je dopustio da do|em pod kapu nebesku. I darovao mi je dar. Zatim se otkrila pokretnost mojih usta, kojima upravqam svojim

Upload: others

Post on 07-Mar-2020

7 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: SABORNIKsaborna-crkva.com/images/stories/sabornici/broj4619.pdfTuzle, ikonu na kojoj je, na ruskom, pisalo: “Ova ikona je `ivopisana u Sa-marskoj guberniji, Buzulukskom srezu, Utovskoj

181

PRI^A O IKONOPISCU BEZ RUKU I NOGU

Danas ceo svet zna za ime Nika Vuji~i}a - misionara i pisca, ro|enog bez ruku i nogu. Srpski narod zna i za dirqivu pri~u o Branku Radunkovi}u, o kome je snimqen i dokumentarac Voqa ~ini ~uda. Ali, malo ko zna da je u 19. veku `iveo Grigorij @uravqev, koji je, tako|e, ro|en bez ruku i nogu, ali ga to nije spre~ilo da postane ikonopisac i freskopisac. Wegovo ime je postalo poznato u Rusiji tek kada je 1963. srpski profesor Zdravko Kaj-makanovi}, rade}i popis `ivopisa SPC u Bosni, otkrio, u jednom selu kraj Tuzle, ikonu na kojoj je, na ruskom, pisalo: “Ova ikona je `ivopisana u Sa-marskoj guberniji, Buzulukskom srezu, Utovskoj seoskoj op{tini i selu is-toga imena, zubima seqaka Grigorija @uravqeva, bezrukog i beznogog, 1885. godine, 2. septembra”. Dr`avni arhiv Rusije je, kasnije, potvrdio da je natpis na ovoj ikoni autenti~an. Grigorij je ro|en 1858, kao te`ak invalid. Zaboravqen od Boga - ta-kav sud su doneli seqaci, kada su videli novoro|en~e. U po~etku, i Grigo-rijeva porodica je tako mislila; mati je gorko plakala i, u o~ajawu, htela da se, sa detetom, baci u reku. Me|utim, wen otac i Grigorijev deda, Petar Vasiqevi~ Traikin, presekao je takav put i rekao da }e Gri{u podizati on sam. Posle nekog vremena, umesto sa`aqewa, mali Gri{a je po~eo u qudima da izaziva divqewe: puzio je po dvori{tu, uzimao u zube pruti} i dugo po pra{ini {arao qude, ku}e ili `ivotiwe. Pokazalo se da nije “zaboravqen od Boga”, ve} da mu je Bog darovao poseban talenat. Po~ela su da se projavquju i druga ~uda oko Grigorija: jednom su sva seoska deca oti{la na kupawe na reku, zajedno sa Gri{om, ostaviv{i wega na uzvi{ewu iznad reke. Tada se na wega sru~io orao i, na o~igled, prestravqene dece, odneo dete put neba. Posle srceparaju}eg Gri{inog krika, orao je ispustio svoj plen. “An|eli su podmetnuli slamu”, rasu|ivali su, potom, seqani, kada su Gri{u podigli nepovre|enog sa zemqe. Kada je Gri{a malo porastao, deda ga je vozio u {kolu: zimi na sanka-ma, leti na kolicima. Posle dedine smrti, Gri{a vi{e nije mogao da poha|a {kolu, ali je sa wim nastavio da radi seoski u~iteq Troicki. Grigorij je bio veoma pametno dete, savladao je ~itawe i pisawe pomo}u pera, koje je vodio zubima i ustima. Izazivao je divqewe ne samo time, nego i prelepim rukopi-

SABORNIKBILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE

SVETOG ARHANGELA MIHAILA

NEDEQA, 29. JUL 2018, GODINA 19, BR. 46

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

182

som. U dom Grigorija @uravqeva su po~eli da dola-ze seqaci, sa molbom da se napi{e pismo wihovim ro|acima ili neka molba ~inovniku. Sam Bog ga je u~io svemu, a u svakodnevici mu je pomagao stariji brat Atanasije. Posle maj~ine smrti, on je nastavio da brine o wemu i odmenio wegove ruke i noge - no-sio ga je, hranio i prao. Nosio ga je i na Liturgiju, budu}i da je Grigorij veoma voleo da odlazi u hram i na bogoslu`ewa. Iako su mu noge bile zakr`qale, vremenom je nau~io da hoda na kolenima - vezivao je remen od nogu do ramena i tako pri~vr{}ivao ko`ne nazuvke, da nikoga ne bi optere}ivao, i kretao se tiho po crkvi. Bio je pravi Bo`iji ~ovek, ~iji da-

rovi sazrevaju u potaji, da bi, u svoje vreme, dali bogatog ploda i pokazali put vere i nade svim qudima. U Samarskim gubernijskim novostima je 1885. objavqeno: “@uravqev je zamislio da bi bilo dobro nau~iti slikati uqanim bojama - prave slike. I, eto, sa 15 godina, Gri{a, koji nikada do tada nije iza{ao van granica svog sela, odlazi u veliki gubernijski grad i obra}a se `ivopiscu Travkinu sa molbom da mu ovaj poka`e kako se slika. Slikar je primio neobi~nog u~enika, smestio ga u svoj stan, na nekoliko dana, gde mu je pokazao osnovne tehnike `ivopisawa. To je za @uravqeva bilo dovoqno. Ku-pio je u Samari boje, ~etkice i ostali materijal i vratio se u rodnu Utevku. Tamo je napravio specijalni sto i po~eo da usavr{ava `ivopis”. Posle pet godina truda, mladi ikonopisac je re{io da pokloni nekoliko svojih ikona vi|enijim qudima iz Samare. Qudi su bili zadivqeni wegovim “`ivim” i ~udesno lepim ikonama - krenule su i prve poruxbine. Uskoro je Gubernijska skup{tina, saznav{i za lo{e materijalno stawe @uravqevih, dodelila ovoj porodici penziju od 60 rubaqa godi{we. Gri-goriju je u radu pomagala cela porodica. Brat Atanasije je pripremao daske za ikone, kao i boje, baka je vodila ra~una o ~etkicama, a otac je raznosio ikone do Samare. Kasnije je Grigorij dobio i u~enike, Mihaila Hmeqeva i Vasilija Popova. Uz to, Grigorij je obo`avao da u~i, mnogo je ~itao, a wegova ku}na biblioteka je bila prava riznica duhovnog blaga. Zajedno sa bratom Atanasijem, zavr{io je Samarsku mu{ku gimnaziju. Samostalno je izu~avao crtawe i anatomiju. Obratio se 1884. samarskom gubernatoru, koji je oduvek bio deo wegovog `ivota, sa molbom da po{aqe ikonu Svetog Nikolaja ^udotvorca carevi}u Nikolaju Romanovu (tada 16-godi{wem), potowem Svetom caru-mu~eniku. U li~nom arhivu generala gubernatora A. D. Sverbejeva sa~uvano je pismo @uravqeva, adresovano na carevi}a Nikolaja: “Va{e Imperatorsko Viso~anstvo, pokorno i usrdno... `elim da Vam predstavim ikonu Svetiteqa i ^udotvorca Nikolaja, koju sam `ivopisao ustima, a ne rukama jer zbog svoje prirode nemam sile u rukama i nogama. @ivopisao sam ovu ikonu po promisli Svemogu}eg Boga, Koji mi je dopustio da do|em pod kapu nebesku. I darovao mi je dar. Zatim se otkrila pokretnost mojih usta, kojima upravqam svojim

Page 2: SABORNIKsaborna-crkva.com/images/stories/sabornici/broj4619.pdfTuzle, ikonu na kojoj je, na ruskom, pisalo: “Ova ikona je `ivopisana u Sa-marskoj guberniji, Buzulukskom srezu, Utovskoj

Glavni i odgovorni urednik: protojerej-stavrofor Petar Luki}. Urednik izdawa: Ivana Radovanovi}. Tel.hrama: 011/2636-684. Faks: 011/2636-566.

www.saborna-crkva.com. [email protected]. Tira`: 1000 primeraka.

184

U NEDEQI SV.OTACA 6 VASEQENSKIH SABORA PROSLAVQAMO: 29.(16) Sv. sve{tenomu~enik Atinogenl i Sveta mu~enica Julija30.(17) Sveta velikomu~enica Marina - Ogwena Marija31.(18) Sveta mu~enik Emilijan; Sveti mu~enik Jakint01.(19) Prep. Makrina; Sv. Stefan, despot srpski i Prep. Evgenija (Lazarevi})02.(20) Sveti prorok Ilija - Ilindan; Sveti Ilija Gruzijski03.(21) Sveti prorok Jezekiq04.(22) Sveta Marija Magdalina - Blaga Marija

U ~etvrtak, 2. avgusta na Ilindan, Sveta Liturgija po~iwe u 9:00.

CRKVA SA NERUKOTVORENIM @IVOPISOM

Crkva Svete Trojice u Utevki, rodnom selu Grigorija @uravqeva, osve{tana je 1892. godine. Imala je izuzetnu akustiku. Pri crkvi je bila i {kola i bib-lioteka. Godine 1934, vlasti su donele odluku da se poru{i zvonik i pod-metnut je po`ar pod drvene podupira~e. Ikone sa zidova su skidali kukama; najvrednije su odvezli u Samaru, a ostale no}u dovezli u kolhozni p~eliwak - radi pravqewa ko{nica. No, p~elar Dmitrij Loba~ov je ikone tajno pode-lio seqanima, a oni su mu, da bi se zavarao trag, doneli daske u zamenu. Bo-goborne vlasti su vi{e puta pristupale ru{ewu hrama Svete Trojice, ali su ih neo~ekivane okolnosti prinu|ivale da stalno odla`u ovu nameru. Tako je, Promislom Bo`ijim, crkva sa~uvana do na{ih dana. Vra}ena je vernom narodu 1989. godine, a dve godine kasnije ponovo osve{tana. Uprava Nefte-gorske oblasti je dodelila 100.000 rubaqa za obnovu zvonika. Iz Vorowe`a su dovezli 8 zvona - na najve}em od wih je, u ~ast ~udesnog utevskog umetnika, napisano: Grigorij. U Svetotrojickoj crkvi se nalazi mnogo svetiwa: ~es-tica kamena sa Groba Gospodweg, ~estica kamena sa Groba Majke Bo`ije, ~es-tice mo{tiju Vitlejemskih mladenaca-mu~enika, Optinskih staraca, Svetog Serafima Sarovskog... U crkvi sa prekrasnim nerukotvorenim freskama i ikonama Grigorija @uravqeva gori i neugasivo kandilo... Nerukotvorene ikone Grigorija @uravqeva su na|ene u skoro svakoj utevskoj ku}i i u susednim selima. Seqani su bili u mogu}nosti da kupe ikonu jeftino jer ih je umetnik za wih ikonopisao na drvetu i bez pozlate. Posled-wih godina, `iteqi Utevke su doneli ve}i broj wegovih ikona, a stigle su i iz Kazahstana, Moskve, Trojice-Sergijeve lavre, sa Urala... U Eparhijskom crkveno-istorijskom muzeju i u Samarskom oblasnom istorijsko-etnograf-skom muzeju, nalazi se stalna postavka wegovih nerukotvorenih ikona.

183

radom, po voqi Bo`ijoj”. Carevi} Nikolaj je bio veoma dirnut ovom ikonom. Uskoro je car Aleksan-dar III pozvao @uravqeva u Petrogradski dvorac, u dom carske porodice Romanov. Tamo je Grigorij naslikao portret carske porodice. Postoji le-genda da je, u povratku iz Petrograda, Grigorij do`iveo veliko isku{ewe i, protiv svoje voqe, do-speo u putuju}i cirkus. Pola godine ga je cirkuska trupa vodila sa sobom, po raznim mestima Rusije, i pokazivala ga publici kao nakazu, na op{ti smeh i izrugivawe. Ipak, Bog ga je, na kraju, spasio i, uz mnogo truda, vratio se ku}i. Car Aleksandar je tada odlu~io da dodeli @uravqevu mese~nu penzi-ju od 25 zlatnih rubaqa, a samarskom gubernatoru je bilo nalo`eno da “poda @uravqevu kowski prevoz za leto i zimu”. U spomen na ~udesno spasewe Car-ske porodice, usled teroristi~kog napada na voz 1888, samarsko plemstvo je od Grigorija naru~ilo ikonu za poklon caru Aleksandru, o ~emu svedo~e do-kumenta sa~uvana u Dr`avnom arhivu Samarske oblasti. Po sa~uvanim se}awima stanovnika Utevke, Grigorije je bio vedre naravi i voleo je da se {ali, prevazilaze}i tako i svoje te{ko}e i muke, a poma`u}i i drugima da se nose lak{e sa svojim `ivotnim neda}ama. Da bi za-bavio decu, u zube je uzimao bi~, zamahivao i pucao, proizvode}i zvuk koji ih je zasmejavao. Kamena crkva Svete Trojice u Utevki pravqena je po crte`ima i pod neposrednim rukovo|ewem Grigorija @uravqeva. ̂ itav ̀ ivopis crkve je uradio on, sam... Potresno svedo~anstvo o izuzetnim podvizima @uravqe-va, prilikom `ivopisawa ove crkve, dao je sve{tenik Anatolij Kopa~, nas-tojateq hrama: “Za hram @uravqev nije radio samo ikone, ve} i ogromne freske. Kada je on oslikavao crkvu, naro~ito kupolu, ko`no remewe kojim se opasavao da bi mogao da lebdi ispod svoda, usecalo bi se u wegovo telo, lomili bi mu se zubi. To je bio podvig...” Na kupoli su oslikani Sveta Tro-jica i sedam arhan|ela. Na freskama su apostoli Jovan Bogoslov i Andrej Prvozvani, moskovski mitropoliti Petar i Aleksej. Nedavno je po~eo da se pojavquje i lik Svetog Simeona Verhoturskog. Samarska eparhija, zajedno sa vlastima gubernije, mnogo radi na tome da se ne zaboravi ~udesni ikonopisac. “Slava Bogu {to se u na{e vreme vaspostavqa istorijska pravda i odaje du`no po{tovawe takvim talentima, kao {to je bio `ivopisac Grigorij @uravqev”, rekao je arhiepiskop samar-ski i sizranski Sergej, “ro|en sa bole{}u, ali imaju}i duboku veru i silu Duha, on je stvarao u ime Bo`ije i qudsko. Wegove ikone zra~e Bo`anskom Svetlo{}u, poma`u qudima”. Grigorij @uravqev, veliki podvi`nik i umet-nik, ~ija ~udesna dela izmi~u qudskom razumu, a mogu se objasniti jedino de-jstvom Duha, upokojio se 1916, dve godine pre mu~eni~ke kon~ine Svetog cara Nikolaja i wegove porodice. Po blagoslovu arhijereja, sahrawen je u porti seoskog hrama u Utevki, oslikanog silom wegove vere i qubavi prema Hris-tu... Ove godine, navr{ilo se 160 godina od ro|ewa Grigorija @uravqeva.