sadržaj predmeta
TRANSCRIPT
Sadržaj predmeta‘’Rad sa decom sa posebnim potrebama’’
Definisanje problema, klasifikacija, diferencijalna dijagnostika
Predstavljanje pojedinih vrsta ometenosti, pregled implikacija značajnih za vaspitno-obrazovni rad
integracija dece sa posebnim potrebama
inkluzivni programi - filozofija, politika i praksa
rad sa roditeljima dece sa posebnim potrebama
DECA SA POSEBNIM POTREBAMA DEFINISANJE
KLASIFIKACIJA
Deca sa posebnim potrebama su deca... sa smetnjama u razvoju
sa poremećajima ponašanja
sa hroničnim oboljenjima
sa emocionalnim poremećajima
iz socio-kulturno depriviranih sredina
bez roditeljskog staranja
koja su zlostavljana i zanemarivana
darovita decaPOSEBNE POTREBE...
NE POSTOJE!
Svi ljudi (deca) imaju u osnovi iste potrebe, samo načini njihovog
zadovoljavanja mogu biti različiti iili otežani. prikladniji termin je ‘’deca sa posebnim obrazovnim (i vaspitnim) potrebama’’, što
podrazumeva individualnu pomoć i podršku u procesu vaspitanja i obrazovanja. DECA SA SMETNJAMA U RAZVOJU
SZO (1997): ‘’Dete sa smetnjama u razvoju je dete koje ima teškoće da
postigne ili održi zadovoljavajući nivo zdravlja i razvoja ili čije zdravlje i
razvoj mogu značajno da se pogoršaju bez dodatne podrške ili posebnih
usluga u oblasti zdravstvene zaštite, rehabilitacije, obrazovanja, socijalne zaštite ili drugih oblika podrške.’’
dakle, to su deca kojoj je potrebna posebna drustvena podrska.
OMETENOST U RAZVOJU...
podrazumeva zaostajanje za vršnjacima u jednoj ili više sferapsihofizičkog razvoja
pogađa ličnost deteta u celini – ometenost je bio-psiho-socijalni entitet, ali ne mora biti suština identiteta deteta
remeti porodičnu dinamiku, adaptaciju deteta i socijalizaciju
dovodi do reorganizacije ličnosti na novim principima
zahteva integrisanu i pravovremenu akciju stručnjaka različitih profila, kao i angažovanje društvene sredine u cilju pronalaženja najadekvatnijih načina zadovoljavanja potreba ometenog deteta (koje su jednake potrebama sve dece!)
OMETENOST U RAZVOJU NASTAJE...
kao posledica prenatalnih uzroka (nastalih pre rođenja deteta), kao što su: genetski poremećaji, bolesti majke, infekcije, intoksikacije, traume...
zbog delovanja perinatalnih činilaca (tokom porođaja), kao što su povrede, infekcije... i
kao posledica delovanja postnatalnih činilaca (posle rođenja deteta), kada se najčešće radi o povredama, infekcijama, hroničnim bolestima, delovanju različitih štetnih materija, ali i o socijalnoj deprivaciji, fizičkom i psihološkom zanemarivanju deteta i sl.
KLASIFIKACIJA
oštećenja senzornih funkcija, pre svega poremećaji sluha i vida
ometenost u mentalnom razvoju
ometenost u razvoju motorike
poremećaji komunikacije
poremećaji socijalne adaptacije
emocionalni poremećaji
specifične smetnje u učenju i disharmoničan razvoj
višestruka ometenost
hronične bolesti kao uzrok ometenosti.
KLASIFIKACIJA...
...razvojnih poremećaja dece služi zapripremu škole ili vrtića za prihvat i pomoć deci ometenoj u razvoju, a ne za individualno obeležavanje (stigmatizaciju) deteta
Primarne i sekundarne posledice ometenosti u razvoju
Primarne: direktna posledica ometenosti u razvoju (na pr. otežano shvataje apstraktnih odnosa kod ometenih u intelektualnom razvoju)
Sekundarne: posledica neadekvatnog odnosa porodične i šire sredine prema osobi i njenom nedostatku, ove posledice je moguće izbeći
st, nepoverenje i sklonost izolaciji nisu posledica ometenosti, već grešaka socijalnog porekla.
Sekundarne posledice ometenosti u razvoju
Anksioznost
Depresija
Preterana zavisnost
Snažan egocentrizam (zbog odsustva iskustva davanja, neosetljivost na potrebe drugih)
Povlačenje u sebe
Teško ih je otkloniti, ali ih je moguće
Sekundarne posledice ometenosti u razvoju
Navedene posledice su praćene visokim stepenom emocionalne napetosti, zbog čega jeotežano korišćenje očuvanih potencijala deteta
Emocionalna ravnoteža je bitan uslov za korišćenje razvojnih potencijala
deteta, a nju nije moguće uspostaviti dok se ne ublaže sekundarne
posledice ometenosti u razvoju
Porodica, vršnjaci, vaspitači i učitelji mogu svojimodnosom prema detetu sprečiti javljanje sekundarnih posledica ometenosti
POTREBNO JE RAZGRANIČITI...
bolest - suma funkcionalnih poremećaja
oštećenje – gubitak ili nepravilnost psihološke, fiziološke ili anatomske strukture i funkcije
invaliditet – proizilazi iz oštećenja, odnosi se na sveobuhvatnost psihofizičke strukture osobe i njenu efikasnost u rasponu koji je očekivan (pr. gubitak malog prsta profesionalnog violiniste)
hendikep – socijalna kategorija, neuspešnost socijalne integracije kao posledica oštećenja i invaliditeta, ali i socijalnih faktora (pr. osoba sa lakom MR u ruralnoj i urbanoj sredini)
ODNOS PREMA OMETENOSTI KROZ ISTORIJU
period intolerancije i brutalne eliminacije iz društva (robovlasničko društvo; pr. Sparta...),
period tolerancije i zaštite (stvaranje azila, uticaj hrišćanstva na humanizaciju odnosa prema ometenima...),
period prvih pokušaja organizovanog tretmana, vaspitanja i obrazovanja ( pre svega medicinski pristup, ali i ‘’himera’’- heilpedagogik ili pedagogija lečenja...),
period kompleksne rehabilitacije (klinički, edukativni i socio-ekonomski pristup...)
filozofija i praksa inkluzije – uključivanja
U SRBIJI...
oko 7% ukupnog broja dece ima neki oblik ometenosti u razvoju
samo 10% od ovog broja dece uključeno je u neki oblik organizovane podrške
naročito je niska uključenost dece predškolskog uzrasta u neki vid opšteg ili specijalizovanog tretmana (propuštanje ključnog perioda ranog tretmana i stimulacije razvoja)
KRATKA ANKETA
(uzmite olovku i papir...)
1) Dete sa smetnjama u razvoju sretao-la sam
a) u porodičnom okruženjub) u krugu prijatelja i poznanikac) nemam to iskustvo
2) Razlog mog opredeljivanja za nastavu iz predmeta ‘’Rad sa decom sa posebnim potrebama’’ je:
DECA SA SENZORNIM OŠTEĆENJIMA I TELESNIM INVALIDITETOM
Sluh...
obuhvata: slušanje(neurofiziološki nivo),čujnost (psiholingvistički nivo) i auditivnupovratnu spregu (između uha i mozga)
od neprocenjive je važnosti za razvoj govora obuhvata: slušanje(neurofiziološki nivo),čujnost (psiholingvistički nivo)
i auditivnupovratnu spregu (između uha i mozga)
od neprocenjive je važnosti za razvoj govora.
Sluh i govor
oštećenja sluha remete usvajanje i razvoj govora,ograničavaju socijalnu
komunikaciju i razvoj viših intelektualnih sposobnosti
govor je sredstvo mišljenja (pojmovno-kategorijalno mišljenje), ali i regulacije i organizacije psihičkih procesa
govor čini osnovu za usvajanje društvenih normi i principa-socijalizacija
značajan je period u kom je nastupilo oštećenje sluha (prelingvalno, lingvalno i postlingvalno oštećenje sluha)
Oštećenja sluha
konduktivna (poremećaji na nivou ušne školjke, spoljašnjeg ušnog kanala, bubne opne, slušnih koščica...)
perceptivna (poremećaji unutrašnjeg uva, slušnog nerva...)
centralna (poremećaji slušnih puteva, kao i centara u kori velikog mozga)
Uzroci oštećenja sluha
nasledni (genetski faktori, razvojni poremećaji i defekti, virusna oboljenja majke – Rubella, sifilis, Rh nepodudarnost, traume...)
stečeni (infekcije , traume, intoksikacije – lekovi, tumori)
Ispitivanje sluha
kvantitativne metode – akupedija:
- ispitivanje glasom (fonično)
- ispitivanje instrumentima (instrumentalno, zvučne viljuške, elektro-akustički instrumenti)
kvalitativne metode – audiometrija, daju objektivniju sliku stanja sluha (audiogram– vrednosti frekvencije u Hz i intenziteta zvuka u Db).
Vrste oštećenja sluha
slušno polje – opseg jačine zvuka između praga sluha i praga bola. Kod čoveka: 20-130 Db (decibela).Područje konverzacije: 20-85 Db.
Frekventni raspon zdravog uha je 16-20000 Hz (herca). Govorno područje:500-
4000 Hz. Vrste oštećenja sluha
SZO (1950)
Lako oštećenje sluha, do 40 Db
Srednje teško oštećenje sluha, od 41-60 Db
Teško oštećenje sluha, od 61-80 Db
Veoma teško oštećenje sluha, preko 80 Db
Deca sa oštećenjem sluha
ukoliko se oštećenje ne otkrije na vreme –zastoj u psiho-fizičkom razvoju, posebno ako je oštećenje nastupilo u prelingvalnom periodu
promuklost, monoton govor usporenog ritma i bez naglaska
poremećaji koordinacije i ravnoteže
dominacija analitičkog načina mišljenja (preterana vizuelizacija)
smanjena moć uopštavanja, konkretno mišljenje, poremećaji pažnje
emocionalna labilnost, nezainteresovanost, povučenost
Opšte preporuke za rad
poštovati individualne potrebe i sposobnosti (očuvanost govorne komunikacije, emocionalna zrelost...)
prihvatiti dete i ne tretirati ga drugačije od ostalih, ali prilagoditi vaspitno-obrazovni pristup i zadatke
što više: očiglednosti, oslanjanja na ostala čula, praktičnih aktivnosti, demonstracija, dramatizacija, crtanja...
ponavljanje, okretanje prema detetu tokom govorenja (čitanje sa usana), dovoljno svetlosti, eliminacija buke, izbegavanje preterane stimulacije
saradnja sa stručnjacima (surdoaudiolozi, psiholozi...) i roditeljima
Vid...
pomoću čula vida primamonajveći broj utisaka iz spoljašnje sredine
ispravna funkcija vida podrazumeva: adekvatnu oštrinu vida, periferni vid, binokularni vid, konvergenciju, akomodaciju, adaptaciju, viđenje boja, percepciju prostora i oblika
Oštećenja vida – uzroci
urođena oštećenja vida(hromozomopatije, genopatije, poremećaji nastali tokom intrauterinog razvoja ploda, kao posledica infekcija, trauma, intoksikacija...)
stečena oštećenja vida(prevremeno rođenje, bolesti, povrede, infekcije, tumori, delovanje toksičnih materija...)
Refrakciona i druga oštećenja vida
refrakcija – odnos prelomne moći očnog sočiva i dužine očne jabučice (zraci se, posle prelamanja kroz sočivo seku na retini)
kratkovidost (miopia) – zraci padaju ispred retine, slika je nejasna, loše viđenje udaljenih slika i predmeta. Može znatno da se pogorša tokom razvoja
dalekovidost (hipermetropija) – zraci padaju iza mrežnjače, slika na mrežnjači je nejasna, male oštrine: loše viđenje bliskih predmeta, česte glavobolje zbog akomodacionog napora...
astigmatizam, strabizam (poremećaj položaja očnih osovina-razrokost), katarakta (zamućenje očnog sočiva),atrofija vidnog nerva...
Klasifikacija oštećenja vida
generalna: slepe i slabovide osobe
klasifikacija SZO:
- delimičan vid (koriguje se naočarima)
- slab vid (teško se, ili nikako koriguje konvencionalnim naočarima)
- delimično slepilo
- potpuno slepilo (potpuni nedostatak vida)
Podela prema vremenu nastanka......implikacije za tretman
slepilo i slabovidost od rođenja (rana rehabilitacija!)
slepilo i slabovidost od ranog detinjstva (rana rehabilitacija!)
slepilo i slabovidost nastali u školskom i adolescentnom periodu
slepilo i slabovidost nastali u zrelom dobu
slepilo i slabovidost nastali u starosti
Dete sa oštećenjem vida...
...ima nejasne predstave i pojmove (ne prima adekvatne informacije iz spoljašnjeg sveta, predstave su predmet subjektivne sinteze)
...imaju usporen razvoj govora (neophodnost vizuelnog faktora u uočavanju artikulacionih pokreta, mimike...). Česti su verbalizmi – pojmovi i reči lišeni pravog iskustva
...ima teškoće koordinacije pokreta, ravnoteže i kretanja
...često ima blindizme – stereotipni pokreti klaćenja, ljuljanja, krivljenja glave, udaranja –‘’rocking’’ (nedostatak vizuelne kontrole, ograničenost pokreta zbog straha od povređivanja...)
Dete sa oštećenjem vida...
...brzo se zamara, trlja oči i žmirka, oprezno je prilikom hodanja, sudara se s predmetima, izbegava učestvovanje u grupnim aktivnostima
...povučeno je, nesigurno i nezainteresovano, ponekad razdražljivo i nemotivisano
...ima teškoće koncentracije, može biti nervozno i nemirno
...najčešće ipak ne zaostaje za svojim vršnjacima u intelektualnom razvoju i sposobnosti za učenje, posebno uz rano otkrivanje problema i adekvatan, individualni pristup prema sposobnostima.
Opšte preporuke za rad
obezbediti dovoljno svetlosti
upoznati dete sa svimpromenama fizičke sredine (raspored nameštaja, novi elementi...)
prihvatiti dete, govoriti glasno, imati strpljenja
obezbediti didaktički materijal(igračke i knjige na Brajevompismu...)
koristiti preostala čula, demonstraciju, očiglednost (što više prirodnih predmeta...)
sarađivati sa stručnjacima i roditeljim
Telesna invalidnost
medicinska definicija: ‘’ograničenost normalnog funkcionisanja koštano-zglobnog ili neuro-mišićnog sistema’’
specijalno-pedagoška definicija:‘’smetnje telesno invalidnog deteta moraju biti takve prirode da otežavaju ili onemogućavaju vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje u redovnim uslovima’’
Klasifikacija
Prema vremenu nastanka:
- prenatalna (pre rođenja)- natalna (tokom rođenja)- postnatalna (posle rođenja)
Prema lokalizaciji oštećenja:
- oštećenja lokomotornog aparata (aparat za kretanje)- oštećenja centralnog (mozak i kičmena moždina) iperifernog (periferni nervi) nervnog sistema
- oštećenja nastala kao posledica hroničnih oboljenja- oštećenja psihomotorike
Neuromišićna oboljenja
nastaju kao posledica oboljenja ili oštećenja mozga
pogađaju centralni i periferninervni sistem (poliomijelitis,spinalna atrofija, cerebralnaparaliza...), neuromišićnu spojnicu (mesto kontakta perifernog nerva i mišića, pr.miastenia gravis), kao i samemišiće (mišićna distrofija)
Cerebralna paraliza
poremećaj ili gubitak voljne kontrole mišića u pokretu ili stavu
oštećenja su trajna i stacionarna
nastaje kao posledica kongenitalnih(urođenih) malformacija mozga,infektivnih bolesti majke tokom trudnoće,trauma, intoksikacija, porođajne traume(nedostatak kiseonika, krvarenja u mozgu...), Rh nepodudarnosti...
Klasifikacija cerebralne paralyze
spastična forma - usporen psihomotorni razvoj, kasno prohodavanje (ponekad i nikada!) i‘’makazast hod’’, težak spazam-ukočenost mišića, pojačani mišićni refleksi
atetoidna forma – nekontrolisani i nevoljni pokreti mišića (pojačavaju se tokom voljnih pokreta, pr. spori pokreti prstiju – ‘’pipci oktopoda’’, ali i nagli, besciljni pokreti – horea)
ataksična forma – premećaj ravnoteže, koordinacije i percepcije dubine
hemiplegijska cerebralna paraliza – zahvata jednu polovinu tela, tokom hoda paretična noga čini polukrug – cirkumdukcija...
mešovite forme
Lečenje i rehabilitacija
terapija govora i jezika
radna terapija
fizikalna terapija
medicinske intervencije
službe pružanja pomoći i podrške porodicama
rano obrazovanje i rana rehabilitacija
pomoćna sredstva i nove tehnologije
Opšte preporuke za rad
dete najčešće ima očuvanu inteligenciju, iskoristiti taj potencijal prilagođenim vaspitno-obrazovnim pristupom i sredstvima
veliki broj ove dece ima epileptične napade – oprez i pripravnost zbog mogućnosti povređivanja
dete je često razdražljivo i frustrirano, imati strpljenja,prihvatiti i motivisati ga
ne sažaljevati dete, pomoći mu da prihvati svoj invaliditet i strukturira telesnu shemu
prilagoditi prostor i sredstva (pisanje na većim formatima, visoki stolovi, korišćenje računara...)
podsticati samostalnost u okviru mogućnosti sprovoditi vežbe za sinhronizaciju i korekciju pokreta(kroz svakodnevne
aktivnosti – igre s loptom, kockama, nizanje perli, vežbe grafomotorike...)
PRAKTOGNOSTIČKI POREMEĆAJI
NEUROPSIHOLOGIJA RAZVOJNOG DOBA
naučna oblast koja se bavi odnosom između razvoja nervnih struktura i razvoja psihičkih pojava
obuhvata opšti, klinički i terapijsko-rehabilitacioni deo
KLINIČKA NEUROPSIHOLOGIJA RAZVOJNOG DOBA
bavi se proučavanjem i definisanjem kliničkih fenomena koji nastaju usled neujednačenog toka razvoja ličnosti u oblasti psihomotornog sprega,saznajne organizovanosti i razvoja govora
POJAŠNJENJE...
psihomotorna aktivnost – pokret (elementarni deo) i praksija (skup složenih, povezanih voljnih pokreta, kojima se izvršava nameravana radnja)
psihomotorni spreg – niz struktura kojima se izvršava psihomotorna radnja. Čine ga: osećanja (motivacija), inteligencija, mišićne strukture i odgovarajući delovi kore mozga i subkortikalnih struktura
POKRET
pokret je osnovni vid psihomotorne aktivnosti
svaki pokret ima motiv i cilj
pokreti mogu biti: elementarni (bliski
refleksnim),ekspresivni (mimika), pokreti konvencionalne simbolike, tranzitivni (radnja prenesena na predmete), opisni tranzitivni (na nivou predstava),pokreti imitacije...
PRAKSIJA
voljna psihomotorna aktivnost usmerena na izvršavanje nameravane radnje
čine je usklađeni nizovi pokreta
postoje: melokinetička (elementarni pokreti),ideomotorna (elementarni, tranzitivni, kao i pokreti konvencionalne simbolike), ideatorna(tranzitorni, opisni tranzitorni pokreti, imitativni) ikonstruktivna praksija (grafomotorika...)
GNOZIJA
gnostičke funkcije su funkcije prepoznavanja draži i događaja u subjektivnom i objektivnom prostoru
podrazumeva identifikaciju draži prema kategorijama i otkrivanje simboličkog značenja draži u odnosu na egzistencijalnu situaciju subjekta (upoređivanje sa iskustvom, asocijativne zone kore...)
GNOSTIČKA
ORGANIZOVANOST
primarna senzorna polja – opažanje draži
sekundarna senzorna polja – gnozija kao puko prepoznavanje predmeta u njihovom elementarnom vidu (obe hemisfere)
tercijalna, asocijativna polja – integracija, pridavanje značenja prepoznatim delovima stvarnosti (dominacija hemisfera)
PRAKTOGNOSTIČKIPOREMEĆAJI
opšta razvojna disgnozija
razvojna diskalkulija
razvojna disleksija
opšta razvojna dispraksija
razvojna konstruktivna dispraksija
razvojna disgrafija
OPŠTA RAZVOJNADISGNOZIJA
opšta nedograđenost gnostičkihaktivnosti, uz očuvanu praksiju
neprepoznavanje zakonomernosti, pravila, teškoće uklapanja u organizovane kolektive
teškoće simbolizacije (govor, čitanje, pisanje...)
OPŠTA RAZVOJNADISGNOZIJA
usproren razvoj saznajnih procesa
sporo osvajanje konkretnih operacija (klasifikacija, serijacija, korespondencija...) i zakasnelo usvajanjepojma broja
dezorganizovanost sintakse i semantike govora (uredna fonacija)
teškoće poimanja vremenskih i prostornih odnosa (redosled događaja...)
razdražljivost, povlačenje
loš rezultat na WISC, posebno na subtestovima sličnosti, kodiranja, aritmetike, informacija
RAZVOJNA DISKALKULIJA
diskalkulija predstavlja skup specifičnih teškoća u učenju matematike/aritmetike i u obavljanju matematičkih/aritmetičkih zadataka.
podrazumeva specifičan poremećajsazrevanja onih delova mozga koji su anatomski i psihološki neposredno odgovorni za sazrevanje matematičkih sposobnosti
RAZVOJNA DISKALKULIJA
to su takva odstupanja koja stvaraju detetu ozbiljne teškoće u ovladavanju matematikom/aritmetikom bez obzira naadekvatan intelektualni razvoj, normalno funkcionisanje čula i optimalne uslove podučavanja
FORMIRANJE POJMA BROJA
klasifikacija – formiranje klasa pojava, predmeta, doživljaja
redosled različitih pojava, događaja, kasnije i predmeta i simbola
permanentnost predmeta – doživljaj postojanosti i izvan dometa čula (postojanost broja u računskim operacijama...)
inkluzija klasa i aditivnost
korespondentnost – paralelnost vrednosti različitih nizova i skala
PRIMER...
broj 5 čini klasu neparnih brojeva...
po redosledu je iza broja 4, a ispred 6
u njemu je permanentna vrednost svih brojeva do 5
sadrži uključenu klasu (inkluzija) koja ima vrednost 4 i klasu 3 i 2...Nastaje dodavanjemvrednosti (adicija) 1 na vrednost 4
predstavlja korespondentnu vrednost svim vrednostima 5
RAZVOJNA DISKALKULIJA
teškoće u savladavanju matematičkihoperacija i poimanju brojčanih odnosa
poremećaj simbolizacije
dislateralizovanost
poremećaj koncepcije prostora tela i sveta
emocionalni problemi
ISPOLJAVANJE...
Parafazične supstitucije – zamenivanje brojeva pri čitanju, pisanju i razunanju
Perseveracije – greške ‘’zaglavljivanja’’
Ogledalske greške – okretanje cifara
Usporenost
ISPOLJAVANJE...
vizuelne greške
proceduralne greške – preskakanje ili izvrtanje koraka u rešavanju zadataka
slabo pamćenje i prepoznavanje niza brojeva
RAZVOJNA DISLEKSIJAI DISORTOGRAFIJA
klinički oblici istog poremećaja
leksička aktivnost – veze gnostičkih i praksičkih predela u kojima se ostvaruje jedinstvo procesa dekodiranja grafoelemenata (čitanje) i grafičkog kodiranja govornih elemenata (pisanje)
disleksija – tečkoće u savladavanju čitanja
disortografija – teškoće u savladavanju gramatičkih i sintaksičkih oblika pisanog govora
RAZVOJNA DISLEKSIJA
otežano učenje čitanja
sporo, otežano ščitavanje, zastajkivanje , izostavljanje ili dodavanje glasova, slogova, reči
nerazumevanje ili teškoće u razumevanjupročitanog teksta
slova se prepoznaju, ali se teško povezuju u leksičku celinu (teškoće analize i sinteze)
nedovoljno razvijen govor u sintaksičkom i semantičkom smislu
POJAŠNJENJE...
sintaksa – sastav ili struktura rečenice i način povezivanja reči u rečenice prema pravilima određenog jezika. Reči se povezuju gramatičkim sredstvima
gramatika – pravila koja vladaju jezičkim strukturama
semantika – bavi se izučavanjem značenja reči. Semantičko polje – mreža značenjskih odnosa pojedinačnih reči...
DISORTOGRAFIJA
otežano savladavanje gramatički, sintaksički i semantički pravilnog pisanja
disortografija je problem govorenja, problem govorne simbolizacije, daklegnozije
RAZVOJNE DISPRAKSIJE
razvojna nedograđenost i neskladno izvođenje praksičkih aktivnosti
Podela:
opšta razvojna dispraksija – Valon
razvojna konstruktivna dispraksija
razvojna disgrafija
OPŠTA RAZVOJNADISPRAKSIJA
1958. Valon : nediferenciranost auto-hetero telesnosti, dete ne razlikuje vlastite motorne reakcije od reakcija drugih
neke strukture psihomotornog sprega ostaju nediferencirane, u stanju primarne stopljenosti – ‘’sinkretizma’’
PODELA...
objektna apraksija – dete ne ume da prilagodi svoj pokret strukturi predmeta (ne ume da se obuče, obuje...)
apraksija organa – ne umeju da izvrše pokrete nekim delovima tela na nalog (posebno jezikom, očima...)
posturalna apraksija – teškoće u izvršavanju naloga za psihomotorne aktivnosti (pr. proba prst-nos)
verbalna apraksija – teškoće u oblasti govorne muskulature
ISPOLJAVANJE
opšta neusklađenost pokreta u odnosu na zakonomernost odnosa u prostoru
nespretnost pri odevanju
neusklađeno držanje tela (ukrućenost, neprikladan stav...)
nerazumevanje naloga za motornu aktivnost, duža latencija (dete deluje ‘’lenjo, neposlušno’’)
opšta usporenost, nezainteresovanost
anksioznost, depresija, stidljivost
RAZVOJNA KONSTRUKTIVNADISPRAKSIJA
motorna nespretnost od ranog detinjstva
teškoće u oblačenju, obuvanju, vezivanju pertli, zakopčavanju
nedozrelost motorike posebno je izražena u vršenju preciznih manipulativnih aktivnosti
kontradiktorna lateralizovanost
loša posturalna kontrola i koordinacija
paratonija - nemogućnost voljnog opuštanja mišića
RAZVOJNA KONSTRUKTIVNADISPRAKSIJA
rezultati na manipulatvnom delu WISC-a su veoma loši u odnosu na verbalni deo skale
teškoće ovladavanja prostornim mentalnim predstavama
deficit figuralnog simbolizma
poremećaji doživljaja telesne celovitosti(ispitivanje crtežom ljudske figure, poseban problem je lateralizovana shema tela...)
bojažljivost, povlačenje, poremećaji ličnosti...
RAZVOJNA DISGRAFIJA
problem poremećenog i nedograđenogrukopisa
poremećaji rukopisa posledica sudisharmoničnog razvoja struktura koje učestvuju u radnji pisanja
rukopis je izvršna psihomotorna aktivnost (praksija), obuhvata slojeve melokinetičke i konstruktivne praksije
RAZVOJ RUKOPISA
prekaligrafska faza – škrabanje, dečji crteži, preslikavanje slova (dete uočava ‘’novu moć’’ nad svetom, model približavanja odraslima...)
kaligrafska faza – početak učenja pisanja, lepo pisanje, estetski izgled napisanog je sam sebi cilj...
individualizacija rukopisa – rukopis sve više odgovara specifičnostima ličnosti deteta, obraća se pažnja i na sadržaj pisane poruke, pisanje postaje sredstvo sporazumevanja
DISGRAFIČAN RUKOPIS
neuredan, loše postavljen u prostoru stranice, bez jasnih margina
tekst je često umrljan, ‘’krmačen’’
redovi su ulomljeni, silaze koso, talasasti
reči su stisnute, ili previše odvojene
loše oblikovanje slova, pritiskanje,‘’retuširanje’’
nepoštovanje tri zone u okviru kojih se rukopis postavlja
JOŠ NEKE KARAKTERISTIKE
DISGRAFIJE...
melokinetička dispraksija – loše izvoženje elementarnih, alternativnih i netranzitivnih pokreta
konstruktivna dispraksija – teškoće konstruisanja oblika, precrtavanja oblika, poimanja perspektive
dislateralizovanost na nivou gestualne lateralizovanosti
nedograđen doživljaj telesne celovitosti
nediferenciranost osećajnog života, strepnja, povlačenje...
POREMEĆAJI GOVORA KOD DECEGOVOR I JEZIK
Govor je najširi oblik komunikacije čoveka a uključuje njegovu verbalnu i neverbalnu formu.
Jezik je objektivni sistem lingvističkih znakova a govor je proces saopštavanja pomoću jezika.
Govor funkcioniše na nivou individualne svesti i ostvaruje se na subjektivnoj osnovi.
Jezik je objektivna društvena tvorevina i predstavlja neku vrstu konvencije među članovima određene zajednice.
Govor je sastavni deo jezika. Ono što u govorno socijalnoj komunikaciji pripada govoru je fonacija, artikulacija i prozodija dok su svojstva jezika: leksika, semantika, morfologija, gramatika i sintaksa.
GOVOR I JEZIK Pod govorom se podrazumeva sposobnost ljudi da pomoću artikulacije
glasova i njihovih kvantitativnih pratilaca ostvare poruku koja je akustički organizirana i jezički osmišljena (Kostić 1980). Jezičke funkcije ostvaruju se kroz govornu aktivnost.
Prema Luriji, govor predstavlja oruđe mišljenja i sredstvo regulacije organizovanih psihičkih funkcija čoveka.
Globalno možemo zaključiti da govor i jezik nisu istovetni pojmovi, ali jedan drugog ne isključuju i razvijaju se uporedo.
LINGVISTIČKA TERMINOLOGIJA– elementi govora fonacija i artikulacija – produkcija govornih glasova uz učešće auditivnih,
disajnih i kinestetskih mehanizama. Fonacija kao formiranje osnovnog glasa, a artikulacija kao jasno oblikovanje i razgovetan izgovor svih govornih glasova u rečima
prozodija – akcenat, boja, melodija, ritam, intervali i pauze u konverzaciji (emocionalna komponenta govora...)
LINGVISTIČKA TERMINOLOGIJAelementi jezika
morfologija – bavi se analizom oblika reči (leksičke i gramatičke morfeme...)
sintaksa – sastav i struktura rečenice i način povezivanja reči u rečenice prema pravilima određenog jezika
gramatika – pravila koja vladaju jezičkim strukturama (reči i rečenice...)
semantika – značenje reči. Mreža značenjskih odnosa pojedinih reči je semantičko polje.
RAZVOJ GOVORA Sposobnosti za razvoj govora kao i druge sposobnosti, razvijaju se pre
svega učenjem, najčešće na temelju podsticaja iz socijalne sredine u kojoj se osoba razvija.
U razvoju standardnog glasovnog govora razlikujemo dve faze:
Predgovorna (prelingvistička) faza
Govorna (lingvistička) faza
PRELINGVISTIČKA FAZA
Prelingvistička faza traje od rođenja do kraja devetog meseca života, a uključuje spontanu dečju glasovnu ekspresiju, koja nastaje kao rezultat detetovog izražavanja ugodnosti ili neugodnosti.
Ona se odvija uglavnom bez kortikalne kontrole
PRELINGVISTIČKA FAZA......može se podedliti na nekoliko podfaza: Krik i plač - rođenja do 2 meseca života. Prvi krik predstavlja najvažniji oblik vokalizacije, ali istovremeno i dokaz da
organi koji produkuju zvuk funkcionišu već na rođenju. Detetov plač predstavlja harmonični i šumni zvuk koji ima boju, melodiju,
frekvenciju i intenzitet kao i pauze. Nakon krika i plača, kao subfaza u predgovornoj fazi pojavljuje
se gukanje, koje najčešće traje od 2. do 6. meseca. Ova faza se nastavlja na fazu krika i plača, a odraz je detetovog zadovoljstva i ugodnosti.
Gukanje ne imitira specifične glasove jezika u kojem se dete odgaja, što znači da sva deca na svetu jednako guču.
Na detetovu vokalizaciju okolina, prvenstveno majka, reaguje, čime se uspostavlja emocionalna veza s detetom
PRELINGVISTIČKA FAZA... Poslednja podfaza u predgovornoj fazi jebrbljanje.
U ovoj fazi dete izgovara daleko veći broj glasova, te ovu pojavu nazivamo glasovnom ekspanzijom (Đoković 1997 ).
Dete u daljem razvoju počinje da učvršćuje one glasove koje koristi njegovo socijalno okruženje (glasovnakontrakcija)
BRBLJANJE Brbljanje (bubbling) ima socijalno potkrepljenje u glasovnom ponašanju
drugih, zbog čega predstavlja početak socijalne komunikacije.
U daljem razvoju govora, dete kombinuje glasove i izgovara besmislene slogove, npr: MA,PA,TA itd. a zatim dolazi do udvajanja tih glasova npr: MA-MA, PA-PA itd. ali ni oni nemaju značenje, mada ih mnogi tumače kao prve reči.
GOVORNA FAZA Govorna faza je faza u kojoj dete ovladava fonemama (govornim
glasovima) maternjeg jezika, odnosno uči govor svoje okoline.
Pojavom prve reči obeležava se početak jezičke faze govornog razvoja.
Prva reč je grupa glasova, kombinacija slogova koju dete izgovori i koja ima značenje.
Ona je samo formalno reč, ali u ovoj fazi često ima značenje rečenice (halo-reči) koja obično izražava neko stanje, želju ili potrebu.
GOVORNA FAZA Takođe, i ovu fazu govornog razvoja možemo uslovno podeliti na dve
podfaze
I od kraja devetog meseca do kraja druge godine, koja obuhvata prvu reč, odnosno prelaz iz faze brbljanja u fazu progovaranja, i
II od treće do sedme ili osme godine života koja se odlikuje slaganjem i kombinovanjem reči u rečenice, usvajanjem gramatičkih i sintaksičkih pravila i razvojem rečnika
Fond reči...Dete u svom govorno-jezičkom razvoju koristi:
sa 18 meseci oko 50 reči,
sa dve godine oko 300 reči,
sa tri godine oko 900 reči i
sa 4,5 godina oko 1900 reči.
Od glasova djeca najpre usvajaju vokale, zatim plozive (p, t, k, b, d, g) i nazale (n, nj, m...) a u okviru vrsta reči najpre se usvajaju imenice, pridevi, glagoli, a najkasnije zamenice, prilozi, predlozi, veznici...
POREMEĆAJI GOVORA I JEZIKA
POREMEĆAJI FONACIJE I ARTIKULACIJE
POREMEĆAJI RITMA I TEMPA GOVORA
POREMEĆAJI JEZIČKIH STRUKTURA
POREMEĆAJI ARTIKULACIJE...
DISLALIJA
POREMEĆAJI RITMA I TEMPA GOVORA...
MUCANJE
TAHILALIJA
BRADILALIJA
DIZARTRIJA
POREMEĆAJI JEZIČKIH STRUKTURA... ALALIJA
AFAZIJA
RAZVOJNA DISFAZIJA
DISLALIJA usporenost razvoja govora
usporena sposobnost ovladavanjafonemskom strukturom maternjeg jezika (fonema – najmanja funkcionalna jedinica glasovnog sistema jezika.Fonetika - bavi se izučavanjem govornih glasova, zanemarujući njihovo značenje i funkciju).
nepravilno izgovaranje pojedinih glasova
ISPOLJAVANJE DISLALIJE omisija – potpuni nedostatak pojedinih glasova
supstitucija – zamena nerazvijenog glasa nekim glasom koji već postoji (pr. ‘’t i d’’, ili ‘’k i g’’...)
distorzija – oštećeno, potpuno izmenjeno izgovaranje pojedinih glasova (pr. sigmatizam, rotacizam...)
KLINIČKA SLIKA... uspešno izgovaranje vokala
očuvan sluh
dete ne diskriminiše dobro glasove koje izgovara, što ne važi za glasove koje čuje
nedovoljna diferenciranost funkcija nervnih organizatora govorne aktivnosti (dislalija se poboljšava vežbom...)
loša praktognostička organizovanost
ETIOLOGIJA... anatomske nepravilnosti perifernih govornih organa (rascepi, nazalnost...)
poremećaji sluha
loš govorni uzor
roditeljski perfekcionizam
bilingvizam
zaostajanje u intelektualnom razvoju
genetski faktori – tempo neurološkog razvoja i sazrevanja (migracija neuroblasta, diferencijacija, sinaptogeneza i mijelinizacija)
ALALIJA stanje potpune nerazvijenosti govora kod dece koja imaju očuvan sluh
deca nisu u stanju da razumeju i-ili produkuju verbalnu poruku, zbog specifičih disfunkcija na nivou CNS-a (auditivne reprezentativne kortikalne oblasti)
ALALIJA SENZORNA (AFERENTNA, IMPRESIVNA)
MOTORNA (EFERENTNA, EKSPRESIVNA)
SENZORNA ALALIJA nesposobnost razumevanja govorne poruke i komuniciranja na bilo koji
način sa svojom okolinom
nerazumljiva vokalizacija
govor koji čuju liči na nedefinisani šum
povlačenje, frustracija, teškoće koncentracije
MOTORNA ALALIJA teškoće ekspresivnog govora, uz dobro razumevanje
komunikacija pomoću gestova ili pojedinačnih dvosložnih reči (mama, baba...)
reči se ponekad javljaju na vreme, posle čega nastupa zastoj
slaba koncentracija, agresivnost, nezainteresovanost za reč...
RAZVOJNA DISFAZIJA razvojni jezički poremećaj
poremećaj sposobnosti da se razume, struktuira i izrazi jezička misao
nemogućnost pravilnog izgovora niza glasova
teškoće u zapamćivanju reči
agramatizam (nepravilna upotreba gramatičkih oblika)
opšta nesposobnost verbalnog izražavanja
STEPEN DEFICITA... ...kreće se od nultog nivoa jezičke razvijenosti (alalija), preko
izrazitihleksičkih i semantičko-gramatičkih teškoća (razvojna disfazija), do naizgled normalnog govora, ali sateškoćama u čitanju (disleksija) i pisanju (disgrafija)
KLINIČKA SLIKA... neprecizna artikulacija, deformisan govor
siromašan rečnik
agramatičan govor
dete ne koristi prikladno one oblike govora koje poznaje (pr. ne uklapa reči u rečenice po zakonomernosti govorne komunikacije...)
očuvan sluh, ali teškoće u diskriminaciji fonema vlastitog govornog izraza
nedograđenost praktognozije
PRIMER...
dete treba da ponovi :’’Tramvaj i konji su zakrčili široku cestu.’’
to izgleda ovako: ‘’Tanani i toni začičili čivoču čeču.’’ ili
‘’Časna reč, to je vrabac.’’ izgleda ovako:‘’Čača eč to abac.’’
GOVOR DECE OŠTEĆENOG SLUHA ova deca progovaraju kasnije, što zavisi od stepena slušnog oštećenja
pojačana gestualnost
izražen kontakt pogledom
izmenjena boja glasa
neartikulisan govor, ali i jezičke teškoće
ista reprezentacija gestovnog i čujućeg govora (na nivou kortikalnih polja)!!!
RAZVOJNI MOTORNI GOVORNI POREMEĆAJI razvojna dizartrija
razvojna anartrija
razvojna govorna apraksija
RAZVOJNA DIZARTRIJA slabost, paraliza ili inkoordinacija govorne muskulature
javlja se kod dece sa cerebralnomparalizom, kao i nekim drugim neurološkim bolestima, ali i kodmišićnih distrofija, tumora, trauma, vaskularnih oboljenja...
karakteriše se teškoćama artikulacije, poremećajima prozodije, neujednačenim naglaskom, poremećenom glasnošću i jačinom, nazalnošću, sporošću i sl.