saff [broj 242, 17.4.2009]

Salko Zildžiæ: Tolerancija u knock-downu

broj 24217. april 2009.22. rebiu-l-ahir 1430.

cijena 3KM3 € / 15 kn / 4$ / 6 SFR

ww

w.s

aff

.ba

17. godišnjica Armije RBiH17. godišnjica Armije RBiH

Kolektivni zaborav Kolektivni zaborav na daneponosa i slavena daneponosa i slave

Ivo Andriæ:Nobelovac kojije mrzio islam

Ivo Andriæ:Nobelovac kojije mrzio islam

BBI Centar:Domuz yok!BBI Centar:Domuz yok!

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

1

51

2-

65

1X

�0

�5

�2�5

�7�5

�9�5

�1�0�0

5SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322fax: +387 32 403 301distribucija: +387 61 98 82 36Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorSumeja Đurić

SaradniciMeho Bašić, Ismail Ibrahim, Fatmir Alispahić, Muharem Štulanović, Kemal Zukić, Salko Opačin, Safet Kadić, Saladin Kovačević, Nedim Haračić, Amir Durmić, Adem Zalihić, Bilal Isaković, Sejfudin Dizdarević, Abdulmedžid Nezo

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaAlmin Fočo

Oglašavanje:Semin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaUnioninvestplastika Sarajevo

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

U Sarajevu je šestog aprila, u prisu-stvu velikog broja uglednih zvanica

iz političkog, društvenog, kulturnog i javnog miljea, svečano otvoren BBI centar. Riječ je o moder-nom i luksuzno opremlje-nom poslovnom objektu koji se prostire na 43.000 kvadratnih metara, i nudi 19.000 kvadratnih metara prostora za iznajmljivanje, u kojima su svoje mjesto našle svjetski poznate mar-ke. Ono što posebno treba naglasiti, a i pohvaliti, jeste da će ovaj centar, u vrijeme teške ekonomske krize, koja je uveliko zahvatila našu zemlju, ponuditi 1.000 radnih mjesta. U svim normalnim državama vijest o otvaranju novih radnih mjesta, u uvje-tima kakvi su današnji, našla bi se na naslovnoj stranici svih dnevnih novi-na, i bila bi emitirana u svim udarnim terminima informativnih emisija, ali u Bosni i Hercegovini je to ipak bila samo obična vijest, koju se javni radio-televi-zijski servis nije udostojio ni prenijeti, a kamoli joj dati na značaju. Razlog je isuviše očit da bi se mogao prikriti, a leži u činjenici da unutar zidina ovog kompleksa u ponudi neće biti alkohol-nih pića, kladionica, svinjskog mesa, i da će, svi oni koji to budu željeli, moći obavljati propisane namaze u posebno opremljenim prostorijama (mesdžidu).

Da može biti i gore od ignoriranja, uvjerila nas je urednica sarajevskog li-sta Oslobođenje Vildana Selimbegović, koja, u svojoj redovnoj kolumni, pro-vokativnog naslova “BBIkini’’, spome-nuta islamska “ograničenja’’ tumači kao nešto što narušava antifašistički i multietnički duh Sarajeva. Time je još jednom dala do znanja, svima onima koji su se potajno nadali da bi u vre-menu krize moglo doći do opadanja intenziteta islamofobije kod nas, da se takvo nešto, bar u skorije vrijeme, neće desiti i da će ona i njene novine vjerno nastaviti stazama prosipanja patološke

mržnje prema svemu što ima bilo ka-kve veze sa islamom (podsjećanja radi, aktuelna urednica Oslobođenja, što u tom mediju što u Danima, svoje antii-

slamske spisateljske kvalite-te okušala je na sveijednom značajnijem islamskom pi-tanju koje je bilo predmet javnih debata i pisanja me-dija, od gradnje džamija u Sarajevu, preko vjeronauke u vrtićima, Islamske zajed-nice, pa evo na kraju i “si-nalko’’ centrima).

Detaljniju analizu spor-nog teksta moći ćete čitati u našoj redovnoj kolumni Borba za opstanak, a ja bih

ovdje istakao samo jedan momenat koji otkriva svu hipokriziju tzv. gra-đanskih medija, u kakve se, naravno, samoubraja i Oslobođenje. Naime, radi se o tome da je upravo iz kruga medija, koji se godinama zdušno zalažu za to da se bošnjački političari i vjerski zva-ničnici okrenu istinskim problemima, i umjesto marginalnim počnu baviti životnim i egzistencijalnim pitanji-ma, i da se islamski kapital, umjesto u džamije, investira u fabrike, razvoj i ekonomiju, došla osuda jednog kon-kretnog, i, za život običnog građanina, iznimno važnog ekonomskog projekta, a u koji su “sasvim slučajno’’ uložene muslimanske pare, samo zato što on, između ostalog, podrazumijeva i pošti-vanje nekih osnovnih islamskih prin-cipa i normi, koje, posmatramo li ih kroz prizmu čiste ekonomske računice, nemaju nikakvog značajnijeg utjecaja na kvalitet njegovih ekonomsko-soci-jalno-poslovnih usluga, što bi valjda u našem slučaju trebao biti jedini re-levantan kriterij. Džaba je, u iracio-nalnoj mržnji, koju ti ljudi gaje prema islamu, tope se svi interesi, makar to bili i njihovi lični i interesi građana do kojih im je navodno stalo. To je zapra-vo sljepilo za koje Uzvišeni, u prijevodu značenja, kaže: Ali oči nisu slijepe, već srca u grudima. (El-Hadždž, 46.)

Impressum

Uvodnik

“građanskih’’ medijaHipokrizija

Poštovani čitaoci, sljedeći broj SAFF-a izlazi 8. maja.

kolektivnim samozaboravom

Kolektivno sjećanje zamijenjeno U povodu 15. aprila, Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine

Hutba

Zbog kompletnog odnosa bh. javnosti prema Armiji i njenim pripadnicima, danas zaboravljeni i poniženi borci Armije BiH nerado pričaju o svojim zaslugama i herojskim podvizima. A da nije bilo tih heroja, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine, ni Bošnjaka ni bošnjačkih političara

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se

ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, počast od Sebe i oprost i milost. (Kur’an) Mjesec april je za Bošnjake, ali i za državu Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane patriote, bez sumnje najvažniji mjesec u godini, jer su se u tom mjesecu desili za nas krupni i sudbonosni događaji. Prije svega u aprilu nam se desilo veliko i strašno zlo, srbo-četnička agresija, stradanje i genocid nad našim narodom, ali se u tom istom mjese-cu desilo i veliko dobro koje je bilo simbol otpora i borbe protiv tih sila zla i mrač-njaštva, a to je Armija Republike Bosne i Hercegovine. Naime, 15. aprila 1992. godine formirana je Armija RBiH, koja se 45 mjeseci lavovski borila protiv četnič-ko-ustaškog fašizma i agresije, i uspješno branila i oslobađala teritoriju naše države.

Simbol antifašizma u srcu Evrope

U tom sudbonosnom vremenu, Armija BiH bila je simbol borbe protiv fašizma u srcu Evrope, bila je naš po-nos i dika i, uz Allahovu pomoć, izvor

nade u pobjedu dobra nad zlom i garant našeg opstanka i opstanka nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine. Dok je trajala agresija svi smo mi i srcem i dušom bili uz našu slavnu armiju, skla-dali smo i pjevali pjesme i kaside herojima i gazijama i zaklinjali se da ih nikada zaboraviti nećemo, kao što nećemo zaboraviti ni zlo i zlikovce koji su spalili naše gradove i sela, koji su ubijali našu djecu, braću i očeve, a naše majke i sestre silovali i obeščastili i do dna po-nizili. Govorili smo da su nam branioci naše države, koji su preselili kao šehidi, preči i od nas samih, jer su oni svojom krvlju natopili svaku stopu prkosne zemlje bosanske, ne žaleći dati svo-je živote za njenu slobodu i slobodu i dostojanstven ži-vot svih njenih građana. Na našu veliku žalost i još veću sramotu, sjećanje Bošnjaka i njihovih vođa na formiranje i ulogu Armije BiH svakim danom sve više blijedi, i danas, nakon sedamnaest godina od agresije, skoro da u našoj državi nema organiziranog i dostojnog sjećanja na najsudbono-sniji događaj u našoj novijoj povijesti. Izgleda da je jedina stvar koja nam još uvijek održava sjećanje na našu armiju, njene heroje, invalide i šehide, genocid u Srebrenici, i da nije toga, skoro da bi kolektivno sjećanje potpuno izblijedjelo, jer mi Bošnjaci hronično patimo i bo-lujemo od kolektivnog zaborava. A za-borav je počeo neposredno nakon rata, kada su se političari počeli dodvoravati međunarodnoj zajednici želeći pokaza-ti svoju “širokogrudnost’’ i spremnost za oprost i okretanje nove stranice u

životu BiH, a brisanje svih onih stranica koje su krvlju ispisane za četiri godine veličanstvenog otpora agresiji i fašiz-mu. Zaborav je počeo onoga trenutka kada su naši političari i intelektualna elita odlučili da iz školskih programa i udžbenika izbace upravo taj najsvjetliji dio povijesti Bošnjaka, a sve radi mira u kući i kakvog-takvog suživota. Da nam komšije ne zamjere i da se ne daj Bože ne naljute, jer ako se naljute, mogli bi nastaviti tamo gdje su stali, sa pokoljem i genocidom. Zato su naše vođe mudro

odlučile da mi jednostavno zaboravimo naše stradanje i naš herojski otpor u toku četiri godine, jer šta imamo od pukog sjećanja, ono nam neće vratiti naše mrtve niti će zacijeliti rane, a oni koji su preživjeli moraju nastaviti svoj život, puzavi, beskičme-njački život, za koji su mnogi Bošnjaci spremni žrtvovati najveće vrijednosti i svetinje.

Ubice i falsifikatori vlastite povijesti

Upravo zbog tog zabo-rava, koji je ravan zločinu, mladi naraštaji Bošnjaka danas ne znaju za slavne bitke Armije BiH, ne zna-ju za Pofalićku bitku, bitku na Žuči, bitku na Vozući, Vlašiću, Bokševici, Grepku, bitku za Sarajevo, Goražde, Mostar, Brčko, niti znaju za slavne komandante i gazije

poput Envera Šehovića, Safeta Zajke, Safeta Isovića, Izeta Nanića, Midhata Hujdura Hujke, Mufida Tihaka, Seida Padalovića, Amira Purića i druge juna-ke koji su svoje živote utkali u temelje nezavisne i suverene države BiH. Ali, zato znaju, iako ih ogroman vremen-ski period dijeli od toga, za “Sutjesku’’, “Neretvu’’, “Kozaru’’ i sve ofanzive iz Drugog svjetskog rata i sve partizanske bombaše, kurire i komandire, jer su par-tizani znali sačuvati uspomenu na anti-fašističku borbu kroz historijske udž-benike, ali i filmove koje gledaju naša djeca kao što smo ih i mi nekada gledali, diveći se “partizanu’’ Bati Živojinoviću koji se sam bori protiv njemačke armade

6

Da nije bilo naše armije, BiH bi

bila podijeljena između Srbije i Hrvatske i

uništen bi bio svaki trag o postojanju

Bošnjaka na ovim prostorima.

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

7

i ubija Švabe k’o glinene golubove. To je posljedica zaborava i odricanja od povi-jesnih vrijednosti sa kojima bi se svaki narod morao ponositi. Jer, mi Bošnjaci ne trebamo posezati za nestvarnim događajima, niti pak preuveličavati i falsifikovati događaje i povijesne činje-nice, već na temelju stvarnih događaja koji su potvrdili i posvjedočili veličinu naše Armije i naše borbe za slobodu, mogli smo napraviti remek-djela u ki-nematografiji, književnosti, poeziji, jer su ta remek-djela već načinjena rukama i krvlju naših heroja koji su goloruki izašli da se bore protiv četničko-ustaške nemani. Umjesto toga, naši “nadareni’’ i vrlo ambiciozni režiseri su poslije agre-sije snimali filmove s konfuznom rat-nom tematikom u kojima se tri naroda bore za “ničiju zemlju’’, zatim filmove u kojima su, iako tretiraju ratnu temati-ku, glavni junaci dvojica pedera, jedan Bošnjak, a drugi Srbin, i njima slični filmski promašaji.

Izjednačavanje Armije RBiH sa agresorskom vojskom

I dok kod Bošnjaka blijedi sjećanje na Armiju RBiH, a sjena zaborava po-lahko ali sigurno pada na našu slavnu prošlost, tako da recimo na ovogodiš-njem obilježavanju formiranja 7. kor-pusa u Travniku nije došao niti jedan visokopozicionirani bošnjački političar, Srbi s ponosom obilježavaju dan for-miranja agresorske vojske Republike Srpske. Sjetimo se kako je Nebojša Radmanović prošle godine prkosno go-vorio prilikom proslave 12. maja, Dana VRS: “Postojanje Republike Srpske dugujemo plebiscitarno izraženoj de-mokratskoj volji srpskog naroda u BiH i Vojsci RS koja je u oružanoj borbi od-branila srpski narod, njegove istorijske, nacionalne, kulturne i političke vrijed-nosti i tekovine.’’ Međutim, žalosno je da je na toj ceremoniji bio prisutan i ministar odbrane BiH, Selmo Cikotić, koji je tom prilikom rekao sljedeće i živ ostao: “BiH nema potrebe ni razloga da zatvara oči pred svojom prošlošću i mi sasvim transparentno, uz prisustvo svih pripadnika ratnih formacija sve tri stra-ne, obilježavamo dane Vojske Republike Srpske, Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeće odbrane.’’ A nakon Cikotićevog govora, minutom šutnje prisutni su odali počast svim borcima

koji su dali živote za genocidnu tvorevi-nu Republiku Srpsku. Iako su preživjeli borci Armije RBiH kategorija ljudi koja je najviše izvarana i ostavljena na cjedi-lu, iako se često puta demonstracijama moraju izboriti za koru hljeba i mnogi od njih bi voljeli da su pod zemljom kao i njihovi saborci iz rata, nema sumnje da im najteže pada ponižavanje od strane bošnjačkih političara koji ih izjednača-vaju sa četnicima i ustašama. Veće poni-ženje i degradaciju nisu mogli doživjeti. Ta, zar one koji su se žrtvovali na oltar fašizmu izjednačavati sa borcima Armije BiH koji su bili i ostali simbol čestitosti i antifašizma. Istu grešku napravio je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je ove godine prisustvovao obilježa-vanju godišnjice formiranja Hrvatskog vijeća obrane u Čapljini, i tom prilikom rekao: “Ti ljudi, koji ovdje stoje, koji drže do svog identiteta i obilježavaju ono što je njima važno i što je njihova tradi-cija, a isto to važi i za godišnjicu koja će se obilježiti u Sarajevu i u Banjoj Luci, ne smetaju nečemu što se zove jedinstvo BiH.” Željko Komšić je bio pripadnik Armije BiH, a ne HVO-a, i on dobro zna za što su se borile snage HVO-a i kakav su zločin počinili, pa kako je onda moguće da jedan potomak parti-zana i zakleti antifašista poistovjećuje i u istu ravan stavlja formiranje fašističkih armija sa formiranjem Armije BiH i da se time ponosi.

Proganjanje bh. heroja i patriota

Zbog kompletnog odnosa bh. jav-nosti prema Armiji i njenim pripadnici-ma, danas zaboravljeni i poniženi borci Armije BiH nerado pričaju o svojim zaslugama i herojskim podvizima. A da nije bilo tih heroja, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine, ni Bošnjaka ni bošnjačkih političara. Da nije bilo naše Armije, BiH bi bila podijeljena između Srbije i Hrvatske i uništen bi bio svaki trag o postojanju Bošnjaka na ovim pro-storima. I da naša sramota i poniženje budu potpuni, pobrinuli su se, zajedno sa određenim političkim strukturama, i ovdašnji mediji koji su pokrenuli or-kestriranu medijsku hajku na istaknute komandante, borce i jedinice Armije BiH koje su bile okosnica odbrane drža-ve. Na meti antibosanskih medija našao se i Nezim ef. Halilović Muderris, hatib džamije Kralj Fahd, a samo zbog toga

što je on jedan od rijetkih intelektua-laca koji svojim hutbama podiže svijest našem narodu i stalno ih podsjeća na agresiju i stravični genocid, i na neopisi-vo veliku ulogu Armije u odbrani našeg naroda i naše države koja se nikada ne smije zaboraviti. Međutim, nas ne čude toliko ti napadi, jer znamo od koga do-laze, već nas čudi i zabrinjava činjenica da bošnjački političari, Islamska zajed-nica i druge patriotske snage uopće ne dižu svoj glas u odbranu dokazanog borca za slobodu i pravdu, Nezima ef. Halilovića Muderrisa. Sličnu sudbinu doživjele su i najbolje jedinice naše ar-mije, poput odreda El-Mudžahidin, koji je svojim podvizima na mnogim ratištima u Bosni i Hercegovini, a po-sebno oslobađanjem Vozuće, dao neiz-mjerno veliki doprinos u oslobađanju naše države. Mnogobrojni šehidi ove jedinice danas leže po različitim kota-ma koje su bile prva linija odbrane, ali i pored toga, munafici iz bošnjačkih redova, prije nego četnici i ustaše, ne-prestano kriju i minimiziraju uspjehe te jedinice, i od nje su napravili terori-stičku organizaciju i pripisali joj zločine zbog kojih je između ostaloga osuđen general Rasim Delić, a koji nikada i nigdje nisu dokazani. Mi smo dovede-ni u takvu poziciju da oni koji su bili učesnici oslobodilačkog rata ne smiju pričati o tome, jer im to više nije nika-kva referenca s kojom bi mogli ostvariti bilo kakve beneficije u državi za koju su se borili. Naprotiv! Umjesto da se pono-simo, mi se stidimo naše svijetle proš-losti i borbe protiv fašizma. Stidimo se naše dobrote, pravičnosti, merhameta, našeg slobodarskog duha, hrabrosti i moralnosti, koju crpimo iz nepresušnog izvora Allahove Objave i vjere islama. Stidimo se života koji je oplemenjen vjerom u jednog Boga i kao da bismo voljeli da nismo takvi, zbog zloduha s druge strane ulice koji ne voli dobro, istinu i slobodu, pa mislimo ako sakri-jemo našu dobrotu i vrijednosti, on će nas prestati mrziti i napadati. Bošnjački političari, intelektualci i mediji trebaju znati da će nam se takav odnos prema vlastitim vrijednostima svima razbiti o glavu, jer će on proizvesti smutnju, a u vrijeme smutnje uz suho i sirovo gori. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: I izbje-gavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.



PolumjesecEntitetske podjele bh. Roma

Velikosrbin i zlatni opanci

Drina je danima tekla krvava

Podjele na bosanski način

Trenuci iskrenosti Borisa Tadića

Sedamnaesta godišnjica genocida u Višegradu U Bosni i Hercegovini je u

trendu da se sve dijeli, a najaktuelnija podjela je po entitetskoj liniji. Kako iz-vještava banjalučki Fokus, na sceni je čak i podjela Roma. “Kakva se to politika umiješala i podijelila vječi-to složan narod, okrenuvši Rome Federacije BiH pro-tiv Roma Republike Srpske? Pitaju se ovo predstavnici Saveza Roma RS, ali i svih lokalnih udruženja, koji su ostali isključeni iz obilježa-vanja Svjetskog dana Roma, 8. aprila 2009. godine u organiza-ciji Vijeća Roma BiH. Da nepravda bude veća, Vijeće Roma BiH orga-niziralo je centralnu manifestaciju baš u Republici Srpskoj i to na Ve-selom brijegu u Banjoj Luci.’’ Izgle-

da da smo mi Bosanci i Hercegovci najspremniji na podjele, bez obzira ko se od koga i zašto dijeli. Bosna i Hercegovina je vjerovatno jedina zemlja na svijetu u kojoj su se, eto, podijelili čak i Romi.

Nedavno je srbijanski predsjed-nik Boris Tadić posjetio Valjevo

gdje je uživao u jednom od svojh omiljenih festivala - manifestaciji srpskog folklora “Zlatni opanak’’. Omamljen folklorskim zvucima, predsjednik Tadić se u jednom tre-nutku obratio okupljenima. “Tamo gdje se dešava naša kultura, gdje se pjevaju naše pjesme, tamo su naše granice. Ne treba nikad da dozvo-

limo da se skupljamo unutar posto-jećih granica. Moramo da budemo svjesni da naši ljudi jesu sa Zrmanje, iz Like, okoline Karlovca, Sloveni-je, Bosne i Hercegovine, Kosova i Metohije, Šumadije, istočne Srbije, pa i do Kumanova dosežu dijelovi naše kulture. I toga moramo biti svjesni vodeći našu politiku, zemlju i ekonomiju.’’ Nije nam poznato da li je Tadić ovo izrekao možda pod

dejstvom alkoho-la, ali nam tako izgleda ovaj nje-gov nastup. Ili je ipak bliže istini da Tadić među svojim Srbima u “zlatnim opanci-ma’’ priča iz duše, a na drugom mje-stu onako kako kome godi. Kako god, osim Srba, i ostali narodi zna-ju da Tadić vodi politiku od koje Srbija nikada nije niti će odustati. Dakle, Srbija je u njihovim glavama “velika”.

Užički korpus pod komandom pu-kovnika Dragoljuba Ojdanića, sa

vojnim formacijama iz Srbije i Crne Gore tzv. “Arkanovcima” i “Belim Orlovima”, prije 17 godina, 15. aprila 1992., ušao je u Višegrad i preuzeo kontrolu nad lokalnim institucijama, podsjetilo je Udruženje “Žena - žr-tva rata”. U njegovoj pratnji bili su kapetan Borko Glavinić, komandant kasarne Uzamnica, Branislav Savić, predsjednik SDS-a u Višegradu, Ri-sto Perišić, ratni načelnik SUP-a, i mnogi drugi koji su počinili zločine protiv Bošnjaka. “Dužni smo se sjeti-ti onih kojih više nema u Višegradu. Dužni smo odlučiti se da će Višegrad sutra opet postati dom Bošnjaka, ka-kav je bio kroz stoljeća, unatoč ge-nocidima, stoljećima organiziranim iz Republike Srbije, unatoč sljepoći Evrope.’’ Iz Udruženja su podsjetili da se radi o ljudskim pravima, o pra-vima ljudi koji stoljećima gledaju u vrata pakla kazavši da u Evropi, nig-dje po svijetu, nema grada kao Više-grad, koji već više od 200 godina gle-da u vrata pakla preko rijeke Drine. Užički korpus je ušao u Višegrad pod krinkom uvođenja reda i mira, da bi se 19. maja 1992. povukli u Vardište i presvukli u “Orlove”, “Arkanovce”, “Šešeljevce” i formirali svoje četnič-ko-genocidne brigade “Beli orlovi”, “Osvetnici” i “Garavi sokak”. Nakon toga uslijedilo je ubijanje Bošnjaka čija su trupla bačena u rijeku Drinu. “Drina je danima tekla krvava. Oko 3.000 Bošnjaka civila je pobijeno, od toga više od deset posto bila su djeca. Tako se radi genocid u srcu Evrope, pred očima cijelog svijeta.’’


Zašto SDP mrzi islamsku vjeronauku?

Ministarstvo nesigurnosti BiH

Sari Isaković za hitnu operaciju u Turskoj potrebno 5.000 KM

Zlatko Lagumdžija

Vjekoslav Vuković

Apel za pomoć

Gostujući na bijeljinskoj televiziji TV BN u emisiji “Puls’’, pred-

sjednik SDP-a Bosne i Hercegovi-ne Zlatko Lagumdžija se između ostalog pohvalio gledaocima ove televizije kako su on i njegov SDP uspjeli spriječiti uvođenje vjerona-uke u vrtiće. Ovo je prvo zvanič-no priznanje SDP-a da je aktivno učestvovao na miniranju uvođenja islamske vjeronauke u sarajevske vrtiće. Naravno, nije istina da je SDP spriječio uvođenje vjeronauke u sarajevske vrtiće, ali je istina da su činili sve da na račun islamske vjeronauke i onih koji su se zalagali za takvo što iznesu i izmisle što više laži i uvreda. Putem svojih medij-

skih satelita, SDP-ovci su nas po ko zna koji put uvjerili da još uvijek robuju starim komunističkim fobi-jama.

Povratak Vjekoslava Vukovića na posao u Ministarstvo sigurnosti

Bosne i Hercegovine, iako se protiv njega vodi otvoren sudski proces za učestvovanje u pripremanju ubistva, nije vijest koja bi nas trebala nešto na-ročito iznenaditi. Ovakvo što se od bosanskohercegovačkih vlasti moglo i očekivati. Bh. vlasti su leglo korupcije i kriminala. Tipova kao što je Vjeko-slav Vuković u institucijama naših vla-sti ima koliko hoćete. Iako je to tako, ipak moramo primijetiti jednu veoma opasnu i zanimljivu praksu ili okolnost koja se odnosi na tretiranje državnih službenika. Ovdje vrijedi navesti slučaj zamjenika direktora Granične policije Vahida Alagića koji je suspendovan već godinu i po dana jer se protiv nje-ga vodi istraga. Alagiću nije dozvoljen

povratak na posao jer se protiv njega vodi samo istraga, a Vjekoslavu Vukoviću je dozvoljeno da nesmetano radi svoj posao iako se protiv nje-ga vodi sudski spor za učestvovanje u pripre-manju ubistva. Na ovu nevjerovatnost, ministar sigurnosti Tarik Sado-vić odgovara na način da namjerno ne želi reći u čemu je problem. Na pitanje domaćih medija zašto je na sceni različit

tretman spomenutih državnih službe-nika, ministar Sadović odgovara: “Za-mjenik direktora Granične policije je policijski službenik. On je na osnovu naredbe o pokretanju istrage suspen-dovan. Imamo dva visokorangirana dužnosnika u sigurnosnom sistemu i dva različita pristupa. Ne znam zašto bi jedan plaćao ceh onom što je u za-konu propisano kao ugled policijske službe, a drugi ne bi. To je pitanje za sve strukture u BiH.’’ Naravno, Sado-vić zna odgovor, ali nema hrabrosti da ga otvoreno kaže. Jasno je da se Vahid Alagić drukčije tretira od Vjekoslava Vukovića jer je Bošnjak. Ponašanje bošnjačkih političara, kao što to radi Tarik Sadović, ide naruku samovolji koju prakticiraju oni koji štite tipove kao što je Vjekoslav Vuković.

Trinaestogodišnja Sara Isaković iz Zenice ima velikih poteško-

ća sa vidom. Nakon prošlogodišnje operacije na istanbulskoj RETINA klinici, stanje se alarmantno po-goršalo. Naime, došlo je do naglog i veoma rizičnog porasta glukoma u oba oka, nakon implantacije rožnja-ča. Trenutna dijagnostika je GLO-UCOMU DECOMP 0.v/2. L-41 um gy, R-17 um gy. Obavljene su pretrage na klinikama u Zenici i Sa-rajevu kod ljekara Alme dr. Čerim i mr. sci. dr. Senide Laljević koji su ustanovili da naše klinike ne mogu pružiti potrebni operativni zahvat te HITNO predlažu izmještanje van Bosne i Hercegovine. Operacija, tretman i ostali troškovi ne prelaze 5.000 KM, ali roditelji, nažalost, nisu u mogućnosti obezbijediti po-trebna sredstva. Molimo sve one koji su u mogućnosti da pomognu Sari u odlasku u Istanbul na ponovnu ope-raciju glukoma.

Instrukcije za individualne uplate mogu biti realizirane slije-deći dolje navedene informacije.

Puno prezime i ime:Isaković Bilal

Adresa:Bulevar Kulina Bana 6/12., Zenica, Bosna i Hercegovina

Devizni žiroračun:19-55-04191-6

Žiroračun u KM: 09-55-05317-8

Adresa banke u BiH:RAIFFEISEN BANK DD BOSNIEN UND HERZEGOWINA

SWIFT:RZBABA2S

IBAN CODE:BA391612550000203147

INFO: tel.: 00387 61 994 960, e-mail: [email protected]


Nezim Halilović Muderris

Ante Jelavić, kriminalac sa talačkim iskustvom

Nakon Arapa, na red došle Sandžaklije

Srpska ofanziva na zlatnog ljiljana

Obračun hrvatskih kriminalaca

Revizija državljanstava BiH

Nezim Halilović Muderris bio je proteklih dana izlo-

žen brutalnom napadu me-dija i političara iz Republike Srpske. Muderris je napadnut svim raspoloživim sredstvima i to samo zbog toga što je na hutbi rekao da je nad Bošnja-cima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu počinjen stra-vični genocid. “Genocid nad Bošnjacima, na cijelom pro-storu Republike Bosne i Her-cegovine, a posebno u tako-zvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi i Goraždu, događao se naočigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušni-jih neprijatelja jednog naroda. Bošnjaci su samo zato što su muslimani, a ne npr. kršćani ili višebošci, bili predmetom neviđenog genocida koji je imao za cilj njihovo biološko istrebljenje, kao i zati-ranje njihovih vjerskih, kulturnih i svih drugih obilježja. Sve to nije mogla da ‘čuje i vidi’ gluha i ćorava Evropa, koja se tješila da je humanitarna pomoć koju šalje potpuno amnestira, bez obzira što se u toj pomoći ponekad moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da op-stanu, kao što su četkice i paste za zube, čačkalice i slično. Mojim hrabrim Že-pljacima su u akciji ‘Padobran’ bacane i Biblije, te lanč paketi sa svinjetinom.’’ Osim toga, Muderris je još rekao: “Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-

paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju, asocirajući na roman Na Drini ćuprija, velikog četničkog ideologa Ive Andrića.’’ Krijući se iza autoriteta Ive Andrića, političari i mediji iz RS-a i Sr-bije žestoko su napali efendiju Muderri-sa. Pozvali su OHR i druge institucije da se Muderris kazni zbog izgovorenih riječi.

Na kraju, kad su ispucali sav arsenal, spomenuta gospoda iz RS-a počela je optuživati Muderrisa za njegovu ulogu u odbrani BiH. Zasmetalo im je što je zlatni ljiljan i jedan od najvećih heroja među Bošnjacima koji nikada nije dvo-jio kada je trebalo stati u odbranu BiH. Znaju oni da među Bošnjacima ima ve-oma malo onih kao što je Muderris, koji se ne boji njihovih prijetnji i medijskih kampanja. Zbog toga ga i napadaju.

Cirkus oko navodne otmice Ante Je-lavića, bivšeg člana Predsjedništva

BiH, osuđenog kriminalca, bjegunca kojeg Bosna i Hercegovina traži kako bi odležao desetogodišnju zatvorsku kaznu, traje već danima. Pažnja koju ovom slučaju poklanjaju naši elektron-ski mediji, naročito FTV i BHT, ravna je kao da je riječ o otmici predsjednika države, a ne običnog kriminalca koji će kad-tad morati odležati svojih deset godina zatvora. Ne ulazeći u to je li istina da je Jelavić bio otet ili ne, to nas ne bi trebalo uopće interesirati. Zašto bismo se mi brinuli oko obračuna kri-minalaca, ko je koga oteo i ko kome i zašto prijeti.

Nakon što je završila posao sa na-turaliziranim građanima Bosne i

Hercegovine arapskog porijekla, Ko-

misija za reviziju državljanstava BiH okomila se na građane Bosne i Herce-govine koji su porijeklom iz Sandža-ka. Prema dostupnim izvještajima, Parlament BiH je već usvojio izvje-štaj Komisije prema kojem je odu-zeto 264 državljanstava licima pori-jeklom iz Sandžaka. U razgovoru sa advokatima, zastupnicima oštećenih Sandžaklija, vidljivo je da je i u ovom slučaju glavna krivica na bošnjačkim političarima koji nisu učinili ništa da zaštite ugrožene građane. Baš kao što ništa nisu učinili kada je trebalo za-štititi Arape kojima su ranije dodjelji-vali bh. državljanstva. Među onima kojima je oduzeto državljanstvo ima i osoba koje su u agresiji na BiH iz-gubile najmilije. Bez obzira na njihov doprinos u odbrani BiH, Komisija za reviziju im je oduzela državljanstva. Što bi se reklo, zato su im i uzeli bh. državljanstva. Saff je upozoravao da će se upravo ovo dogoditi nakon što naše vlasti svedu račune sa Arapima. Za razliku od Arapa i Sandžaklija, kninski Srbi žive na miru u BiH bez ikakvih briga. Znaju da će ih srpski politički predstavnici štititi po svaku cijenu.


Ništa nije džabe ni u starog Behmena O Dragoja....Bakir Hadžiomerović vs. SDP – ljubav iz interesa “Ludi polumjesec’’

P laketa Grada Sarajeva ove go-dine uručena je Radio-televiziji

FBiH - Političkom magazinu “60 minuta”, koju je primio urednik

magazina Bakir Hadžiomerović. Prilikom primanja nagrade Bakir Hadžiomerović je rekao: “Kada smo prije sedam godina i dva mjeseca krenuli s emitiranjem magazina, najžešći napadi dolazili su upravo iz Grada Sarajeva. Iako se na trećini teritorije BiH u vrije-me emitiranja ovog magazina po-nedjeljkom u 20 prekida program FTV-a, ovo je i dalje najgledaniji politički magazin u BiH. U ime ekipe magazina želim da zahvalim aktuelnoj vlasti u Gradu Sarajevu što je prepoznala naš magazin kao emisiju koja se bori za istinske ljud-ske vrijednosti. Sarajevo je dobilo vlast kakvu zaslužuje i od nje oče-kujemo da ovom gradu vrati stari sjaj.” Ova zadnja rečenica je ustvari moneta kojom je Hadžiomerović kupio Plaketu Grada Sarajeva od SDP-a. Ništa nije džabe ni u starog Behmena.

Od prošlog broja u okviru ove rubrike uveli smo malu podru-

briku “Ludi polumjesec’’ u kojoj objavljujemo najgluplje novinsko štivo objavljeno u proteklih pet-naest dana. U prošlom broju pi-sali smo o novinaru banjalučkog

lista Fokus, D. Majstoroviću i nje-govim nepismenim nebulozama o Bošnjacima iz dobojskog sela Sje-nina. U ovom broju objavljujemo citate iz članka Dragoja Margeti-ća, urednika necenzurirano.com. Pokušavajući prokomentirati me-dijske špekulacije da je na Baracka Obamu u Turskoj pokušan aten-tat, Margetić napisa ovako: “Iako za sada raspolažemo vrlo oskud-nim podacima o identitetu jed-nog od pripadnika grupe koja je u Turskoj navodno planirala atentat na predsjednika SAD-a Baracka Obamu, sama činjenica da se radi o sirijskom državljaninu dovoljan je trag. I u ranijim sličnim akci-jama u Turskoj, krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina, takve specijalizirane terorističke akcije u Turskoj izvodile su male tero-rističke grupe, vođene sirijskim obavještajnim operativcima, a koordinirane iz jedinstvenih logi-stičko-operativnih iransko-sirij-skih terorističkih centara u BiH.’’

Foto polumjesecaSarajevo - BBI Centar:Prema procjenama BBI Centra ovaj suvremeni poslovni objekat proteklih 5 dana posjetilo je više od 200.000 ljudi.


Islamsku zajednicuBošnjaci najviše povjerenja imaju u Muhamed Velić, imam i hatib džamije Stara Breka, MIZ Sarajevo

Intervju

Sa imamom i hatibom džamije Stara Breka, Muhamed ef. Velićem razgovaramo o novim antiislamskim trendovima u BiH i posljedicama tih trendova. Proteklih dana efendija Velić se i sam našao na nišanu nosioca antiislamske kampanje u BiH

Razgovarao:Mr. Semir Imamović

Posljednjih mjeseci bosanskoherce-govačkom javnom scenom dominira otvoreni antiislamizam. Imami posta-ju glavna meta spomenute antiislam-ske kampanje. U posljednje vrijeme Vašim imenom intenzivno se bave oni koji su predvodnici te antiislamske kampanje, što je imalo za posljedicu ugrožavanje Vaše lične sigurnosti, jer čak dobijate i telefonske prijetnje. Ovih dana na odstrelu se našao i Nezim efen-

dija Halilović Muderris. Zašto su imami postali otvorena meta i

kuda vodi čitav ovaj proces?Velić: Da, to je tako očito i vid-ljivo. U BiH je trenutno takva situacija da je jako aktuelno biti protiv IZ. I svako onaj ko se odluči investirati u tu svekoliku antiislamsku, medijsku histeriju (a ono što ne postoji u mediji-ma, to uopće i ne postoji, kažu sociolozi), on a priori za sebe priskrbljuje epitet tobože “slobodnog novi-nara’’, novinara koji je u trendu i novinara koji je “dominantan’’. Jer, da-nas u BiH napadati na islam, na IZ, na imame, na Rijaset, na reisul-ule-mu je jako isplativo i to je jako “prepoznatljivo’’. Naravno, to je i rezultat nekih globalnih dešava-nja i kretanja, ali se ovdje te akcije aranžiraju gotovo

uvijek u autošovinističkom maniru i sa nekom dodat-nom, pojačanom dozom

mržnje.

Mi smo, dakako, svjedoci svekolike antiislamske, islamofobične histerije koja figurira ovdašnjim bh. medijskim prosto-rom i medijskom stvarnošću, zabrinuti smo zbog toga što se ne poštuje kodeks profesionalnog novinarstva, što su ljudska dostojanstva i vjerske svetinje (stavljam znak jednakosti između ova dva pojma) anatemisane, što se ne daju ista prava i pri-like svim građanima i opcijama života itd. Da, sloboda medija je dobra stvar, i slobo-da govora je neupitna, ako već govorimo o slobodi govora kao javnoj upotrebi uma, kako bi to Kant rekao. Ali, ovdje kod nas se sloboda pretače u svojevrsnu anarhiju i javnost postaje žrtva ovakvih medija, jer obični ljudi u ovom neprofesionalizmu i neskrivenoj pristrasnosti pojedinim poli-tičkim opcijama, ne mogu razlučiti šta je laž, a šta istina, šta je podvala, a šta oprav-dana i osnovana sumnja.

Ja sam, kao što znate, bio na tapetu takvih medija. Oni su tretirali neke moje tekstove u Preporodu, i u printanim i elek-tronskim medijima, i kao rezultat tog tretiranja imali smo pozive u kojima nas se vrijeđa, provocira, prijeti, psuju najveće svetinje itd. To je zabrinjavajuće, jer nas to podsjeća na neko vrijeme za koje smo doi-sta vjerovali da je prošlo. No, stvarnost nas hoće demantirati.

A zašto su imami postali meta, na koncu, čitava Islamska zajednica, možda će pojasniti i činjenica koja je i prije ne-koliko mjeseci naučno-akademski valo-rizirana odbranom doktorske disertacije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, kada je doktorand D. Abazović napravio anketu u kojoj je pravio ispitivanje kome se u bošnjačkom korpusu najviše vjeruje. Dobio je za nas fascinantan odgovor, jer oko 80% ljudi u bošnjačkom korpusu vjeruju Islamskoj zajednici. Za nas je to fascinantno. Naravno, za neke je to pora-

žavajuće. I upravo za takve, koje po-ražava ovaj rezultat

ispitivanja,


Bošnjaci najviše povjerenja imaju u bitno je da se razbije taj srazmjer, ta citade-la povjerenja, treba IZ okaljati, pa stalno govoriti da u njoj ima lopova, da u njoj ima pedofila, da je ovaj kriminalac, da je onaj ono itd. I, naravno, prvi na udaru su imami. Dakako, pored reisul-uleme. Domaća javnost je ovih dana upozna-ta sa slučajem imama Purdića iz Ilijaša kojeg je agent OSA-e BiH pokušao vrbovati. Poznato je da je Rijaset IZ u BiH ranije zatražio od sigurnosnih službi da ostave na miru imame i da se za sve obrate službenim putem. Ovaj slučaj je dokaz da se sigurnosne službe ne obaziru na upozorenja Rijaseta i da nastavljaju sa svojom praksom. Može li ovakva praksa sigurnosnih služ-bi unijeti nemir i nepovjerenje među muslimane?Velić: Naravno da može. Žalosno je to što mi, ne samo u ovom slučaju već je to inače postao naš usud, konstantno i konzisten-tno saniramo ili tretiramo samo posljedi-ce i neke rezultate, štaviše nusprodukte. Vidite, ne može IZ u tom smislu štititi svoje vjernike. U domenu politike postoje političke opcije koje su zadužene za odbra-nu i zaštitu vitalnih nacionalnih interesa i sigurnosti građana, pripadnika jednog etnosa, vjerske zajednice itd. Na koncu, političari su to i obećali u svojim izbornim programima, ali danas su te bošnjačke stranke toliko konfrontirane međusobno i zaokupljeni tim sitnim rivalstvima da na-rod ostaje na vjetrometini. Naravno, i dr-žava, jer evidentno je da se o državi brine uglavnom bošnjački faktor. Trenutno, to sam već i napisao u Preporodu, ne postoje dva različita bošnjačka političara iz dvije različite bošnjačke stranke koji će izaći za govornicu i prosto kazati - istu rečenicu. To trenutno ne postoji, jer političkom scenom gotovo da vlada rasulo bošnjačke politike. E, u tom rasulu neko vidi šansu da djeluje, jer neke vitalne i fundamental-ne kategorije ljudi i djelatnika u narodu ostaju lišene upravo te političke zaštite i sigurnosti. Znate, ne morate previše otva-rati oči da biste vidjeli da je IZ kohezioni faktor ovom narodu, a da su, opet, imami vitalan i fundamentalan dio Zajednice, koji rade i žive sa ljudima, sa džematlija-ma, vjernicima, i drže ih “na okupu’’, u vjeri, na pravom putu, u svome identitetu itd. E to nekome smeta, pa onda vele da im se umiješamo u “posao’’!

Zato, ovom prilikom pozivamo naše političare da se uozbilje, da se izdignu iznad opasnih osobnih sujeta, iznad ra-znoraznih frustracija, interesa sitnih duša i da rade svoj posao kako je to najbolje za narod i državu. Jer, i narod i država u ovom trenutku ugroženi su sa različi-tih strana od mnogobrojnih faktora. Na koncu, trebaju raditi i za dobrobit svih građana.Bili ste dio delegacije Muftijstva sa-rajevskog prilikom posjete članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću. Možete li nam prenijeti neke impresije sa tog sastanka?Velić: Gospodin Komšić, član Predsjedništva BiH, umjesto da nas je sam pozvao i dokazao svoj iskreni i nepri-kosnoveni patriotizam i brigu za sve gra-đane naše domovine, on je u samom star-tu rekao da zna zašto smo mi njemu došli. K’o biva, eto, primio je novinare “60 mi-nuta’’, naravno, njih je “samoinicijativno’’ pozvao, pa sada, po crti oportuniteta, i mi smo tražili da i nas primi. Ali, ko su oni? Mislim, “60 minuta’’! Neću da se mjerim sa njima niti da idem njihovim diskur-som! Gospodin Komšić obnaša vlast u ovoj državi i dužan je primiti bilo kojeg građanina, tako i nas, a mi smo imali po-trebu da mu izrazimo svoju zabrinutost povodom te sveopće, vul-garne medijske hajke koja se vodi protiv IZ, i konkretnih napada koje preživljavamo kao imami u svome poslu i ži-votu. Zabrinuti smo (bili) za svoju sigurnost. On je, tako-đer, u samom startu rekao da će a priori podržati slobodu medija, a mi smo ga podsjetili da se u ovom slučaju sloboda pretače u anarhiju i otvorenu islamofobiju. Jer, kako ko-mentarisati, između ostalog, i blasfemične karikature koje se nalaze u ovdašnjim novi-nama gdje se Božija objava – Kur’an omalovažava? On je u jednom trenutku rekao da ga doista neki ljudi u medijima iznenađuju. Ne znam sada je li mu to izletjelo, ali je to doista rekao! Ma vidjeli ste sliku u prin-tanim medijima, kako je to sve izgledalo: mi smo sjedili za stolom, a sa zida, u nekoj bizarnoj dokolici, “posmatrao’’ nas je drug Tito. Znate, oni znaju da vladaju. Mi smo bili i kod gospodina Behmena, gradona-čelnika Sarajeva. Sve su nas oni saslušali, zabrinuto klimali glavama, nešto od toga obećali, pa vidjet ćemo, na koncu, šta će biti od svega toga. Ovih dana navršava se godina dana otkako u Sarajevu traje kampanja protiv izgradnje džamija i uvođenja islamske vjeronauke u sarajevskim

vrtićima. U tom periodu izrečene su teške riječi na račun islama i muslima-na (“odgajanje mladih talibana’’, Bakir Hadžiomerović u emisiji “60 minuta’’). Kako ste Vi doživjeli ove napade?Velić: Ja sam konsterniran glasnošću tih preglasnih, malobrojnih antiteističkih snaga. Njih nema puno, ali su preglasni i ima ih u medijima. Bolje rečeno, oni drže medije u svojim rukama i na taj način provode svojevrsnu, medijsku, antiteistič-ku diktaturu. A mediji su četvrti segment vlasti, kako već reče muslimanski intelek-tualac Murad Hofman. Takvih tendenci-ja, doista nema mnogo, ali su strateški ras-poređeni, a medije drže gotovo cjelokupno u svojim rukama. Evo, pogledajte, koji su to naši “prozori’’ u javnost i “stvarnost’’? Ima, dakle, mali broj medija koji će po-državati našu vjerničku opciju. Ali, u tom moru informacija i tendencija, to je isuviše malo. Zbog deficita medijske podrške, IZ je u situaciji da mora “braniti’’ svaki svoj projekat i prije nego ugleda svjetlo dana. Ako odlučimo, zbog potrebe koju su iska-zali roditelji, da se uvede vjeronauka u srednje škole ili vjeroodgoj u vrtiće, i to one vrtiće gdje su stopostotna bošnjačka djeca i gdje su roditelji sasvim precizno podržali tu ideju, onda smo prozivani od tih medijskih vlastodržaca da odgajamo

“mlade talibane’’ i da rušimo, za njih tako željan i nikada prežaljen koncept, “bratstva i jedinstva’’, jer se neće moći nečiji malodobni sinčić zalju-biti u malu Esmicu itd. Ako hoćemo malu džamiju na Ciglanama, zbog vjerničke potrebe, onda se diže i kuka i motika protiv te male Božije kuće. Ljudi koji žive tu hoće džamiju u svome kvartu. Ne želi se ovdje niko provocirati sa džamijom, na koncu, ako takve “provokativne’’ džami-je i postoje, treba ih srušiti, jer su “mesdžidu dirar’’ (džami-ja štete i nepravde, kur’anski termin). To, uglavnom, sme-

ta malobrojnim grlatim, njima, zapravo, smeta i sama pomisao na džamiju. Dalje: ako, pak, Rijaset u sadejstvu sa bh. pri-vrednicima želi napraviti svoju upravnu zgradu, zbog potrebe, i da to bude jedan reprezentativan objekat, onda se, opet, kao po nekom nalogu, javljaju grlati novi-nari, koji su, zapravo, istureni igrači i koji na sav glas viču kako reis sebi pravi dvore dok narod, k’o biva, nema šta da jede! Tu nema kraja cinizmu i pakosti, dakako, i hipokriziji. Pazite, upravo takvi novinari vozaju luksuzna, skupocjena auta, nove pasate i tome sl., koje ne mogu kupiti od svoje novinarske plate. Dakle, postoje dupli ili trodupli platni spiskovi, jer treba

Evidentno je da svi uzimaju

od islama i Kur’ana, samo muslimani ne

toliko dovoljno, ali mislim da je danas trenutno problem našeg

naroda, i uopće ummeta, površnost kao

operativno načelo!

naplatiti svekolike medijske atake na IZ. Da, i to se dobro plaća! I koga će, zapra-vo, oni prozivati za solidarnost, za razu-mijevanje krizne situacije? No, to nas ne interesira, mi gradimo i ovu državu i ovaj narod, a, dakako, nisu isti oni koji grade i koji ostavljaju nešto konkretno i korisno budućim generacijama, kao vakuf, kao le-gat, kao zadužbinu, i oni koji samo zarad nekih uskih stranačkih i privatnih inte-resa to sve nipodaštavaju i rade samo za svoju osobnu korist.

Malo prije ste u prvom pitanju spome-nuli Nezima ef. Halilovića, a evo sad ću vam u kontekstu ovog pitanja to pojasniti. Vidite, Bošnjaci imaju ekskluzivno pravo da “barataju’’ sa nekim velikim istinama koje su se dogodile njihovom kolektivnom biću. Trenutno smo još uvijek svjesni tih velikih istina, jer o njima stal-no govorimo i na njih se stal-no podsjećamo. I još uvijek, hvala Bogu, to radimo insti-tucionalno. Naravno, neki faktori sa strane vrlo dobro znaju da je to jako korisno za nas i da tako ne treba da bude, pa nam hoće amputira-ti to pravo, da ne smijemo o tome glasno govoriti, osobito ne smijemo to raditi institu-cionalno. Pa tako će nam još

prije nekoliko godina izbaciti iz udžbeni-ka termine: šehid, agresija itd., i time nam amputirati pravo da naša djeca u našim obrazovnim institucijama operiraju i uče o nekim temeljnim, egzistencijalnim ter-minima i pojmovima. A trenutno ne po-stoji politička govornica sa koje se mogu i smiju jasno i glasno govoriti tako “opa-sne’’ stvari. Naravno, to ne znači da uop-će takva govornica i ne postoji! Dakako, da postoji! I tako će Muderris, Nezim ef. Halilović, kazati, po Bog zna koji put po-noviti, sa svoje govornice - minbera, kako su Bošnjake ubijali na mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, kako su Bošnjacima u opkoljenoj Žepi bacali lanč pakete sa svinjetinom i sa upakovanim Biblijama itd. I šta tu nije istina? O ka-kvom se to tobože govoru mržnje radi?

Dajte, molim vas! Mi imamo pravo na istinu i imamo pra-vo da zahtijevamo da među-komšijski, međunacionalni odnosi u BiH, ali i u regionu, budu temeljeni na principu istine, pravde, pravičnosti i, kao rezultat ovih postulata, principu povjerenja. Kako će biti miran jedan Bošnjak i kako ćemo biti u progresu ako je strah Bošnjaka u Foči hoće li umrijeti od gladi jer

ne može dobiti posao u Foči i riješiti svoje egzistencijalno pitanje, ili hoće li mu opet komšija bahnuti u kuću u gluho doba da mu majku siluje i čeljad ubija?! Da, to su teške misli, ali su, nažalost, samo ovdje realne. Zato mi moramo stalno o tome govoriti i stalno se podsjećati: na zlo koje je moguće i na suživot koji je nužan.Izbjegavate govoriti o imenima sa “druge strane’’, čitavo vrijeme govorite o pojavama!Velić: Jedan vrli mislilac rekao je da veliki ljudi i umovi govore o idejama, srednji lju-di i umovi o događajima, dok mali ljudi i oni mali umovi govore o imenima. Vrlo često se držim ove podjele, kao savjeta, ali isto tako mislim da postoje trenuci u živo-tu kada se mora biti i “mali um’’! Uvaženi efendija, jeste li zadovoljni stanjem u Islamskoj zajednici, posebno kako komentirate današnju poziciju, ulogu i snalaženje u sveukupnim druš-tvenim okolnostima, efendija, odno-sno imama?Velić: IZ je velika zajednica u organiza-cijskom smislu. Njena infrastruktura je jako kompleksna. No, to je jedan funkci-onalan i uređen sistem. Unutar organiza-cione šeme IZ-a djeluju imami kao njen vitalan i fundamentalan dio. Kako ih na-zva naibu reis hfz. Ismet ef. Spahić: “To su pčele radilice IZ-a.’’ Ali, ja bih ovakvu


Vidjeli ste sliku u printanim

medijima, kako je to sve izgledalo: mi smo sjedili za stolom, a sa zida, u nekoj

bizarnoj dokolici, “posmatrao’’

nas je drug Tito. Znate, oni znaju da

vladaju.

kvalifikacionu podjelu tog operativnog dijela Zajednice napravio. Zapravo, poslu-žio bih se Gazalijevom podjelom ljudi koji operiraju sa znanjem. A budući da su ima-mi ljudi koji operiraju sa znanjem, utoliko je i ova podjela meritorna! Naime, imam Gazali u svome Ihjau (“Oživljavanje vjer-skih znanosti’’) napravio je četverostru-ku podjelu, pa kaže: 1. Postoje oni koji znaju da znaju, da imaju znanje, i to su pravi imami, lideri - njih treba slijediti. 2. Zatim, postoje oni koji ne znaju da znaju, to su “spavalice’’ - njih treba probuditi. 3. Zatim, postoje oni koji znaju da ne znaju, oni traže da saznaju - njih treba uputiti i naučiti. 4. I, na koncu, postoje oni koji ne znaju da ne znaju, to su neznalice - od njih treba bježati!

Mislim da se ova podjela može pri-mijeniti na IZ. Doista, unutar IZ-a ima jedan impozantan broj pravih, osviješće-nih imama, imama koji imaju osviješćeno znanje, koji su svjesni vremena i prostora u kojem žive i koji kvalitetno vode svo-je džemate pravim putem. Znam dosta takvih. Ima i onih koji spadaju u drugu grupu, koji imaju neosviješćeno znanje, znanje kojeg nisu svjesni, treba ih osvije-stiti, probuditi. Ima i onih koji kažu: mi se želimo još više nadograditi, naučiti, teško se snalazimo u ovom bremenitom vreme-nu, postoje pitanja koja nam džematlije u savremenom konteksu postavljaju, a mi na njih odgovora nemamo. Zato hoćemo da se obrazujemo, da se uputimo i da sa-znamo. Nažalost, postoje i oni umišljeni pseudoalimi, kvaziintelektualci koji doista pogrešno rade i tumače, i vjeru, i život, i vrijeme i životni prostor itd. Takvi trebaju otvoriti prozor pa da pogledaju u kojem vremenu žive i na karti gdje se nalaze, pa da se konsultiraju sa umnim ljudima i sa mudrim knjigama.

Hoću ovom prilikom istaći i neke “zamjerke’’ koje nam dolaze i izvana i iznutra, jer neki će kazati da se IZ miješa u politiku. Naravno, Islamskoj zajednici nije mjesto u politici u dnevno-političkom smislu, ali u smislu nekih velikih politič-kih ideja koje su bitno vezane za nas, kao građane, kao vjernike, kao zajednicu, kao instituciju, na koncu, i kao narod, onda IZ treba da ima i jasno izražen svoj stav. Jeste li zadovoljni stanjem među boš-njačko-muslimanskom omladinom? Kako Vi, zapravo, kao mladi intelektu-alac vidite trenutno stanje bošnjačkog naroda?Velić: Sjećam se kako je u jednom razgo-voru za jedan magazin u Hrvatskoj, ali bilo je to, mislim, i ovdje negdje objav-ljeno, kantonalni ministar, glumac Emir Hadžihafizbegović opisao bošnjački narod. Kaže naš Emir da Bošnjaci sli-če nekom starom dedi koji nosi ćulah ili francuzicu na glavi, pa je naišao nekakav

mangup i tom dedi zveknuo takvu šamar-činu da mu je ta kapa s glave pala na ze-mlju. Dedo se sagnuo, uzeo kapu, stavio je na glavu, rekao “u redu je’’ i nastavio svo-jim putem. Pa i ono što u nekoliko navrata u Mešinom Dervišu stoji o nama, naža-lost, sve su to još uvijek aktuelne dijagno-ze. Ali, ja želim da se taj naš odnos prema sebi i svijetu koji nas okružuju promijeni. To, na koncu, nije stav islama. Zvučat ću sada grubo, ali sam neki dan čuo zani-mljiv savjet koji je uputio jedan sarajevski imam ostalim sarajevskim imamima na redovnom seminaru; da mi, zapravo, mo-ramo prvenstveno praviti od naše djece pobjednike, odgajati ih kao pobjednike – gazije, a ne prvenstveno kao šehide. Šehid je “alternativa’’, jer prije tog krunskog sta-nja, islam traži konstantnu i konzistentnu borbu, pregnuće, napor, stalno zalaganje, učenje, obrazovanje, trud, posmatranje, stalnu akciju, ne fikciju, ne statiku. Život je u stalnom progresu, stalno donosi nova pitanja, a mi na nova pitanja uglavnom dajemo stare odgovore, kako kaže Tarik Ramadan. I tu je zastoj! Allah, dž.š., traži od nas rad i zalaganje, traži naše odgovore na temelju vjerskih principa sadržanih u Kur’anu i sunnetu Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Ali, mislim da prvenstveno moramo i više raditi. Martin Luther je razvio svojih 95 “slavnih teza’’, a jedna od njih glasi: “Ora et labora’’ - “Moli se i radi’’, i to je osnova protestantskog kulta rada. I sa-svim se jasno vidi kako je taj protestant-ski svijet danas izrazito razvijen upravo zbog pedantnog i preciznog “sveobu-hvatnog’’ rada. A sve do M. Luthera (po-četak 16. stoljeća) rad je poistovjećivan sa nedostojnošću slobodnog čovjeka. I on, naravno, ovo uzima od islama, isto kao što uzima od našeg dragog Poslanika, s.a.v.s., u tim svojim tezama, da će on nastaviti saditi svoju voćku bez obzira što nastupa Sudnji dan. Znate da je ovo hadis izrečen devet stoljeća prije Luthera. I nije to problem, evidentno je da svi uzi-maju od islama i Kur’ana, samo musli-mani ne toliko dovoljno, ali mislim da je danas trenutno problem našeg naroda, i uopće ummeta, površnost kao operativ-no načelo! Jer, stječe se dojam da površ-no vjerujemo, površno mislimo, površno se obrazujemo, površno se družimo, na koncu, površno i živimo. Mi, dakle, mo-ramo iskrenije vjerovati i više raditi i, kao što kaže rahmetli Alija Isaković, biti vla-stita mjera stvari, u onoj mjeri koliko je potrebno za normalan život.



ocrnili vjeruKao i naši konkurenti iz “60 minuta”,naporno radimo kako bismo u najboljem svjetlu

Tuzlanska grupa “Bogamber’’ – Islamofobija na bosanski način

Društvo

Piše: Ezher Beganović

Svjedoci smo koliko je bosanskohercego-vačka javna scena posljednjih godina, a naročito posljednjih mjeseci, optere-

ćena ili bolje rečeno zatrovana antiislamiz-mom. Brojni građani Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaci muslimani, posljednjih dana upozoravaju na sve izraženiju isla-mofobiju u našem društvu. Islamofobična praksa pojedinih medija i pojedinih javnih ličnosti u BiH nanosi ogromnu štetu inte-resima muslimana u BiH. Simpatizeri i isto-mišljenici onih koji javno putem naših me-dija blate islam i muslimane, dakle obični ljudi, u posljednje vrijeme, na svom nivou, u svom društvu, putem interneta ili nekog

drugog vida javnog ispoljava-nja mišljenja i stavova o islamu i muslimanima, sve češće se odlučuju na slobodno javno blaćenje islama i muslimana. Tako recimo, pojedinci, totalni anonimci, ljudi željni brze po-pularnosti, upravo u vrijeđanju islama vide šansu da će privu-ći javnost. Saff je ranije pisao o jednom takvom slučaju, o tuzlanskom reperu Frenkiju koji je samo zbog toga što je ispjevao pjesmu u kojoj na nacrnji način ismijava lik i djelo reis-efendije, automatski dobio neograničen medijski prostor. Po uzo-ru na Frenkija, i drugi anonimni muzičari u BiH pokušavaju primijeniti ovaj recept i

na taj način domoći se tako željene popu-larnosti. Ovaj put riječ je o tuzlanskoj grupi “Bogamber’’, osobama koje u nedostatku muzičkog talenta, uz pomoć vrijeđanja islama i muslimana, pokušavaju steći tako željenu popularnost. Na našu mail adresu ovih dana stigla je poruka u kojoj smo oba-viješteni da je tuzlanska grupa “Bogamber’’ izdala novi album sa uvredljivim sadržajem na račun islama i muslimana. S obzirom da je postojao link na njihovu internetsku stra-nicu, istu smo posjetili i vidjeli o čemu je ri-ječ. “Album se zove ‘Duga brada, kratke no-gavice...’ i izlazi u aprilu. S obzirom da smo dobili ozbiljne konkurente u urednicima ‘60 minuta’, naporno radimo kako bismo u naj-boljem svjetlu ocrnili vjeru i preuzeli ponovo tron svetogrdnika koji nam po prirodnom pravu i pripada. A vi koji ne volite Bogam-ber, znajte da će vas stići Allahova srdžba’’, piše u obavještenju spomenute grupe. Pored ovog, tu je i poziv “Borite se protiv vjere, bra-ćo, vjera je zlo pregolemo’’. Sadržaj pjesama ove grupe spada u najcrnji vid ismijavanja sa vjerom u Allaha, dž.š. Umjesto navođenja sadržaja njihovih pjesama, navodimo samo nekoliko naslova pjesama koje dovoljno govore o čemu se radi: “Skidaju se šamije, puštaju se kose, okrenuti krstovi po džamiji se nose’’, ili “Izbijanje boga iz Glave’’. Poku-šavajući doznati više o ovoj grupi, vidjeli smo naprimjer da je svako pojavljivanje njihovog imena na internetu, odnosno pojavljivanje

sadržaja njihovih pjesama, rezultiralo nevjerovatnom ko-ličinom psovki i iznošenja još gorih i većih uvreda na račun vjere i vjernika. Štaviše, što su više šokantniji i direktniji u vrijeđanju vjere, prije svega islama, spomenuti tuzlanski muzičari su traženiji. Upravo je to povod istima da u svom muzičkom izražaju budu što brutalniji i do kraja šokantni. Naravno, i tuzlanski “Bogam-ber’’ ima svoje obožavatelje i

istomišljenike koji nastavljaju misiju “Bo-gamera’’, odnosno misiju onih na koje su se tuzlanski mladići iz grupe “Bogamber’’ ugledali. Islamofobi nemaju granica u svo-me zlu. Nikoga se ne boje niti stide, rade šta im je volja, a još su i plaćeni za to. Ono čega se pametni stide, oni se time ponose.

“Bogamber’’ u nedostatku

muzičkog talenta, uz pomoć vrijeđanja islama

i muslimana, pokušavaju steći

tako željenu popularnost.


Tolerancija u knock-downu

Povodom dodjele Tuzlanske plakete emisiji “60 minuta”

Grozote kojim su pojedinci, koji nažalost nisu bili u manjini, častili mene i moju ličnost, graniče sa horor filmovima. Pored uvreda svih vrsta i kalibara, obavezno su namještaljkama željeli skrenuti pažnju kako sam ja loš i pričam gluposti

Piše: Salko Zildžić

Kada sam obznanio da ću Općin-skom vijeću Tuzla vratiti Tuzlan-sku plaketu u znak protesta što će

to isto priznanje dobiti i islamofobijski magazin “60 minuta’’ i njegov urednik Bakir Hadžiomerović, kao i četnički ratni reporter Slobodan Vasković, glav-na novinarska zvijezda ovog magazina - na mene su ispaljeni rafali “tolerantne tuzlanske misli’’ preko internetskog sajta koji se bavi tuzlanskim temama i kojeg finansira Općina Tuzla.

Gomila mržnje za tuzlanskog šampiona

Nevjerovatno izgleda činjenica da je nekim Tuzlacima draži jedan osvjedo-čeni četnički novinar nego jedan pro-gnanik koji je bio svjetski šampion i ime Tuzle pronosio svijetom. Odakle proi-zilazi ta patološka mržnja prema meni, koji ne krijem da sam musliman, i pato-loška ljubav prema četniku, koji ne krije da je četnik? Grozote kojim su pojedin-ci, koji nažalost nisu bili u manjini, ča-stili mene i moju ličnost, graniče sa ho-ror filmovima. Pored uvreda svih vrsta i kalibara, obavezno su namještaljkama željeli skrenuti pažnju kako sam ja loš i pričam gluposti, a išli su čak dotle lažu-ći da se udvaram udatim ženama. Ali

zašto sve to? Čime sam za-služio tako brutalne uvrede? Pa eto usudio sam se izreći svoj stav koji je drugači-ji od većine u Općinskom vijeću i drugačiji od Stava Slobodana Vaskovića. Zato postadoh neprijatelj u “slo-bodnomislećim’’ tuzlan-skim glavama, postadoh nacionalista, seljak koji bosonog dođe (svojevoljno, bezbeli) u Tuzlu, pa švaler, pa ekstremista, pa i vehabija, jer se, znate, čuju tekbiri na mojim mečevima. Naravno, ništa ovo mene ne bi uzne-mirilo da eto ne pratim u zadnje vrije-me malo više komentare na dotičnom sajtu. Pazi čuda, svi nickovi koji brane SDP vlast su isti oni koji su tako “tole-rantno’’ pisali o mom stavu. Odjednom sve što je u svijetu normalno, kod nas nije, od toga da sportisti koji je grad i državu promovirao u svijetu ne treba dodijeliti Plaketu, nego je treba, kako to “demokrat-ska praksa’’ nalaže, dodijeliti političkom magazinu koji isti taj grad prikazuje u nega-tivnom svjetlu, tako da ujutro kada čovjek ustane ne zna bi li se umio ili se ubio od utisaka emisije.

Negativan “Stav’’ o Tuzli

Nemam ja ni-šta protiv da ljudi istražuju krimi-nal, čak štavi-še, podržavam i s t r a ž ivačko novinarstvo. Ali kada neko od tih ljudi i s t ra žujući k r i m i n a l

postane slavan do te mjere da mu se zaboravi šta je pisao o gradu koji mu sada dodjeljuje Plaketu, kao što je slu-čaj sa Slobodanom Vaskovićem, novi-narom magazina “60 minuta’’, onda ne želim da šutim. Isti taj Vasković u svom magazinu Stav piše: “Tuzla kao Bejrut’’, aludirajući na neki ekstremi-zam povezan sa kriminalnim radnja-ma. Poseban problem su Vaskovićevi tekstovi o Brčanskoj Malti i 15.

maju. A da ne govorimo o Vaskovićevom izvještavanju o padu Srebrenice! Eto, on takav, zajedno sa “60 minu-ta’’, koji satanizira Bošnjake i srebreničke žrtve, zaslužuje Tuzlansku plaketu, a ja, po komentarima “slobodnomi-slećih Tuzlaka’’, koji čuvaju toleranciju Tuzle, ne zaslu-žujem. ...kao da je na mom zadnjem meču na podlo-zi ringa pisalo Bejrut a ne Tuzla?! Naravno, kod nekih je izgleda neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj. E pa, kod mene nije! Inšallah, nadam se da neće nikad biti,

jer kao musliman znam da ako sredstvo nije halal, onda nije ni cilj, i obrnuto, ma koliko on nama u datom trenutku izgledao kao pozitivan. Da budemo di-rektni, “60 minuta’’ se kriju iza otkriva-nja kriminala, mada i to po ideološkoj osnovi (jer nikad ne vidjesmo da je neki

SDP-ovac kriminalac), a uporedo ili prikriveno sataniziraju sve što nas Bošnjake čini Bošnjacima.

Sa takvima ja ne mogu biti u istom redu niti mogu dijeliti ista priznanja. Ako Općinsko vijeće Tuzle može poistovjećivati ljude koji su zaslužni za razvoj Tuzle, sa ljudima koji su Tuzlu blatili

i bili na strani fašizma, bilo četničkog ili islamofobij-

skog, onda je to pro-blem tog Vijeća i

partije koja njime vlada. Moja je muslimanska obaveza da se distanciram od svakog zla, a ovo što je počinilo Opć in sko vijeće Tuzle je - zlo i naopako.

Naravno, ništa ovo mene ne bi

uznemirilo da eto ne pratim u zadnje vrijeme malo više

komentare na dotičnom sajtu. Pazi čuda, svi

nickovi koji brane SDP vlast su isti oni koji su tako

“tolerantno’’ pisali o mom stavu.


krmetineLjudska pravaBorba za opstanak

Kolumna

Nijednom muslimanu u Bosni ne pada na pamet da zadire u ljudsko pravo pravoslavnih, katolika, ateista – da jedu krmetinu, ako im se jede, da piju alkohol, ako im se pije. Ali, zašto se to isto pravo na izbor, koje muslimani priznaju drugima, ne priznaje muslimanima?

Piše: Fatmir Alispahić

Ide krme preko Romanije, u Saraj’vo svodi divizije! Krme je antifašista, partizan, oslobodilac.

Šesti april se po krmetini raspozna-je. Pošto nemamo predsjednika ili kralja čije bismo slike vješali po jav-nim prostorima, trebalo bi krmetovu tintaru ovjesiti svuda. Predsjednik ‘‘Gavrilović’’! Pa da nas odsvakle gleda krmeća glava, kao što nas je gledala Titina glava. Tek u takvom ambijentu bošnjački bi narod imao priliku da se emancipira, zar ne? Dokle god su Bošnjaci u opoziciji spram prosvjetiteljskih dometa kr-metine, dotle će u Bosni biti belaja. Krmetina je još od austrijskog vak-ta prestala biti čvarak i postala jezik kojim hropću islamofobičari. Neki dan je srpsko-hrvatsko Oslobođenje iz Sarajeva objavilo tekst u kome je konzumaciju krmetine navelo kao mjeru antifašističkog opredjeljenja. Ko ne jede krmetinu ne može biti antifašista, i tačka! A pošto ‘‘Sarajke i Sarajlije koji nisu muslimani’’ jedu krmetinu, stoposto, podrazumijeva se da su antifašisti. Fašisti, dakle, mogu biti samo muslimani, pošto oni ne jedu krmetinu. Kad bismo analogijama produbili ovu stupidari-ju urednice s-h Oslobođenja Vildane S., došli bismo do zaključka da su svi Jevreji u Hitlerovoj Njemačkoj bili fašisti, pošto nisu jeli krmetinu. Hi-

tler je, bezbeli, kao i Sead Fetahagić, havljao čvarke, i samim tim bio partizan.

Alkoholni antifašizam

U svome podugačkom islamofobičnom tekstu (‘‘BBIkini’’) autorica čak na dva mjesta dovodi u vezu otvaranje BBI centra u Sarajevu, u kome nema alkohola i krmetine, sa činjenicom da je objekat otvoren 6. aprila, na Dan oslobođenja Sarajeva. Ona se čudi kako ‘‘Sarajevo svoj Dan oslobođenja proslavlja uz BBI bezalkoholnu filozofiju’’. Možete misliti, Sarajevo oslobođeno, a na jednom njegovom pedlju, nema alkohola! Kakva je to sloboda bez alkohola? Nema antifa-šizma bez oblokavanja! Zaključak je da Sarajevo nije oslobođeno, da ga treba i dalje oslobađati, pa da nam umjesto džanarika rastu čvarci, umjesto patlidžana pive, nek Miljackom teče i vekija i rakija, nek umje-sto snijega nad Sarajevom padaju praškovi leksaurina i apaurina, a nek potrusi i malo hašiša, pa da narkoza bude tip-top! Toliko je taj alkohol bitan, da ga rastresita ured-nica doživljava kao antifašističku filozofiju,

koja je u ratu sa ‘‘bezalkohol-nom filozofijom’’. Ispade da je alkohol krvotok antifašizma! Ne može Sarajevo bez pijan-stva biti slobodno, pa ga valja oslobađati od šerbetskog fa-šizma. Vildana S. dalje piše: ‘‘Na dan kada je ovaj grad oslobođen jednog fašizma i napadnut od drugog, otvore-

no je to čudo modernosti koje od podze-mlja do vrha ignorira alkohol i sve mesne i suhomesnate proizvode od svinjetine.“ Stavljanje ovih činjenica u kontekst dva fa-šizma, sugerira da se upravo radi o trećem fašizmu. Prva dva fašizma su ubijali nevine ljude, a ovaj aktuelni ubija, urednica tvrdi, multietnički duh Sarajeva. Više nije bitno ko je ubio bosanske čaršije u Banjoj Luci, Bijeljini, Prijedoru, Višegradu, ko je otjerao Eminin duh iz tzv. zapadnog Mostara, bit-no je izmisliti da se ubija multietnički duh Sarajeva. U odnosu na brojčano stanje, Srbi i Hrvati nisu bolje stajali u Sarajevu, i u Tuzli, ni u Titinoj Jugoslaviji. Srbi i Hrvati su na funkcionerskim pozicijama kakve Bošnjaci u Republici Srpskoj ne mogu ni u snu ugledati. Stalno izmišljanje srpsko-hrvatske ugroženosti u Sarajevu treba da

Uspomena na Srđana treba Srbima, da se

uče antifašizmu, a ne nama, koji smo antifašizam

dokazali konkretnim

djelima.


krmetinesakrije bosansku realnost, po kojoj Bošnjaci i u krajevima sa bošnjačkom većinom po-staju politička, ekonomska i kulturalna manjina. A pošto se nema čime dokaziva-ti navodna srpsko-hrvatska ugroženost u Sarajevu, onda se iz moralnog i mentalnog blata pojavi krme, kao herojski lik naše slavne komunističke tradicije koja se pro-slavila progonom bošnjačkog naroda. Zato urednica s-h Oslobođenja V. S. bez imalo stida ispisuje krmeću dijagnozu ljudskih prava u Sarajevu: “Ono što ne razumijem jeste sve glasnija šutnja koja se kao poruka i na ovakav način šalje onim Sarajkama i Sarajlijama koji nisu muslimani.’’ Trebalo bi, bezbeli, prekinuti tu šutnju, napraviti demonstracije u slavu krmetine, dati šaku tableta SDP-ovim halugarima da prave ne-red po Sarajevu, da ga oslobađaju od boš-njaštva i od islama. Toliki je to problem što na jednom mjestu u Sarajevu nema krme-tine, da je to još jedna u nizu poruka koji-ma se vrši etničko čišćenje nemuslimana. Ako bismo kroz logičku bistrinu urednice s-h Oslobođenja tumačili ljudska prava, onda bi se Bošnjaci mogli osjetiti nepoželj-nim u svim kontekstima gdje se pojavljuje krmetina. Po čemu bi odsustvo krmetine, u odnosu na prisustvo krmetine, i obratno, bilo preče ljudsko pravo za onog drugog? Takvo tretiranje stvari golema je glupost. To je elementarno nerazumijevanje tole-rancije, i bosanstva. Nijedan Bošnjak nije ugrožen zato što na nekom javnom mjestu ima krmetine, niti se ijedan Srbin ili Hrvat treba osjećati ugroženim zato što u BBI centru nema krmetine. Izvan prostora koji su zajednički, gdje se isprepliću naše razli-ke, i tvore interkulturalnu mrežu običaja, postoje mjesta u kojima svjedočimo svoj identitet, i tu postoje jasne granice koje tre-ba uvažavati kao ljudsko pravo. Nijednom muslimanu u Bosni ne pada na pamet da zadire u ljudsko pravo pravoslavnih, kato-lika, ateista - da jedu krmetinu, ako im se jede, da piju alkohol, ako im se pije. Ali, zašto se to isto pravo na izbor, koje musli-mani priznaju drugima, ne priznaje mu-slimanima? Ljudsko je pravo muslimana da brane zabrane i slobode svoje vjere, kao što je ljudsko pravo nemuslimana da budu kakvi žele. Kao što ne mogu Bošnjaci doći u slovenački “Merkator’’ i zahtijevati da se iz marketa i iz restorana izbace krmetina i alkohol, jer ih to vrijeđa, tako ne može ni

urednica s-h Oslobođenja tražiti od BBI centra, iza kojeg stoji islamski kapital, da se u njega ubace krmetina i alkohol. Novac pronosi identitet svog vlasnika, što se vidi i kroz nekadašnje bosansko Oslobođenje koje je usljed promjene vlasničke struktu-re postalo islamofobična tribina dejtonske braće iz Karađorđeva. Ali, vidi se to pravilo i kroz BBI centar čiji vlasnici imaju pravo da zaštite islamski kapital od prostitucije. Nema ničeg negativnog u pravilu da gra-đani u jednom javnom objektu ne mogu piti alkohol i jesti krmetinu. Ako je nešto fašizam u ovoj priči, onda je to pokušaj da se pravila muslimanskog identiteta prikažu kao fašizam.

Ateističko nasilje

Politička funkcija krmetine u boš-njačkoj povijesti zaslužuje poseban te-mat, jer je ovo zabranjeno meso odveć prevazišlo samo sebe, oživjelo, zadobilo oči i uši partije, i postalo detektor za podobnog “muslimana’’. Kako nekad, tako i danas, s-h režim testira kadrove i propušta one koji od imena Hajrudin naprave Hary, od imena Hanifa naprave Hany, a pri tome i riječju i gestom po-kažu da im nije mrsko preko čvaraka i alkohola svjedočiti odricanje od sebe. Srpsko-hrvatski revizori kroz krmeću glavu vire i prate hoće li Huso&Haso prići trpezi, podvući se pod rep i skli-znuti u kadrovsku vrtešku. Tako se re-grutiraju Bošnjaci novog doba, da kao spoj podaničkog i malograđanskog mentaliteta služe, i ližu, i služe, i kližu, i služe... Oni su danas u većini, utoliko što iza njih stoji dejtonski sistem, i jare i pare, i moć i noć, i što ne postoji nikakav otpor njihovom kočenju. Svi koji nisu s njima, protiv njih su, što je formula fašiz-ma, dejtonskog i islamofobijskog. Virus autodestrukcije uvjetuje stotine pojava u kojima Bošnjaci ne prepoznaju sramotu i štetu. Nedavno se navršila godina dana otkad traje ponajduža i ponajteža javna hajka na jednu Bošnjakinju, na direkto-ricu JU “Djeca Sarajeva’’, odvažnu Arziju Mahmutović. Sami nagovještaj da bi se mogla uvesti vjeronauka u vrtiće, rezul-tirao je bijesnim medijskim terorom nad ovom plemenitom Bošnjakinjom. Nije problem u vjeronauci za mališane, koji osjećaju prirodnu potrebu prema svije-tu u kome postoji Bog i pravda, u od-nosu na svijet bezbožništva i nepravde. Zašto bi, u protivnom, postojale bajke? U Evropi, i u našem kršćanskom okru-ženju, vjeronauka u vrtićima je praksa. Mališani odrastaju sa Isusom. Ovdje je problem u islamu, jer se muslimanskoj djeci, koja su u većini, brani da odrastaju kao muslimani. Lider SDP-a Z. L. hva-lio se neki dan na Bijeljinskoj TV kako

je spasio bošnjačku djecu od islama. Umjesto da Bošnjaci razumiju segregaci-ju po vjerskoj osnovi, oni su, ili odšutjeli, ili se pridružili kahveničarskom tračanju direktorice Arzije. Intelektualni otpor ateističkom fašizmu je, razumije se, izo-stao. Zašto se onda čuditi ičemu dru-gom? Evo, nekoliko stotina Bošnjaka iz Sandžaka, koji su bh. državljanstva ste-kli 1996., bit će protjerano u Srbiju? Kao da su Afrikanci. Među njima je mnogo roditelja šehida, koji su poslije rata do-maćinstva svili u Sarajevu. U bošnjač-kom je društvu sistemski proizveden animozitet prema Sandžaklijama, čijom se tragedijom danas mnogi naslađuju, namjesto da se solidarišu, i u patnji i u otporu, jer nam je sudbina zajednička, samo što nekoga strefi dan prije, a neko-ga dan poslije.

Dejtonski telali

Cilj je Bošnjake utjerati u krivicu, u stid, u strah od sebe. Tako nam se jedne godine pojavila Svetlana Broz sa projektom “Park pravednika’’, da u Sarajevu odamo počast ljudima iz većinskog naroda koji su spasili ljude iz manjinskog naroda. Kao da je u Sarajevu trebalo Srbe i Hrvate spaša-vati od Bošnjaka, a ne od srpskih granata i hrvatske blokade?! Po istom šablonu danas nam se pokušava nametnuti odluka da se u Sarajevu ili Tuzli jednoj ulici ili trgu dadne ime Srđana Aleksića, trebinjskog mladića koji je ubijen jer je branio bošnjačkog ko-mšiju. Uspomena na Srđana treba Srbima, da se uče antifašizmu, a ne nama, koji smo antifašizam dokazali konkretnim djelima. Jednako tako, Bošnjaci nikada nisu digli dreku što u krajevima gdje su većina ima krmetine i alkohola na svakom koraku. Dreka se nadiže kad Bošnjaci podignu gla-vu kao muslimani. Pokušaj urednice s-h Oslobođenja da antifašistički puls Sarajeva opipava konzumacijom krmetine i alkoho-la, svjedoči o duhovnoj bijedi dejtonskih vladara i njihovih telala. Hronična boš-njačka greška je uvjerenje da se naš moral-ni osjećaj svijeta ogleda u drugima. Što bi nam neko želio zlo, ako mi svakome želi-mo dobro? To što mi želimo mir, dobrotu, toleranciju - ne znači ništa. Jer, oni žele da nas ispare, što bi rekao Orvel. Kad se mu-sliman u Sarajevu drzne makar toliko da jedan objekat zaštiti od krmetine i alkoho-la, povod je to za detektiranje fašizma. Kad musliman u Sarajevu poželi da mu dijete odmalena dobija vjersku poduku, povod je to za jednogodišnje ateističko iživljavanje nad pravom koje u Evropi može realizirati svaki roditelj. Ali, ovaj sarajevski roditelj je musliman. Njemu i njegovom djetetu isplanirana je ateistička budućnost, kako ne bi remetili kršćansko/hrišćansko otimanje Bosne od bosanstva.


116 ubijenih Bošnjaka

Šesnaest godina sjećanja na16. godišnjica masakra u Ahmićima

Reportaža

Svaka kuća u Ahmićima na svoj način čuva sjećanje na 16. april 1993. Žal za najmilijima nikada neće prestati. To je ono što dominira i što baca u drugi plan sve ostalo, pa i ono što je lijepo i čarobno u ovom prelijepom srednjobosanskom selu


Svake godine 16. aprila Bošnja-ci iz sela Ahmići sa velikom tugom i bolom prisjećaju se

1993. godine. Tog dana HVO zlo-činci izvršili su strašan masakr nad stanovnicima ovog sela prilikom čega su ubili 116 civila. Najmlađi ubijeni stanovnik Ahmića imao je tri mjeseca, a najstariji 84 godine. Ove godine obilježena je šesnae-sta godišnjica tog strašnog zločina. Prateći manifestaciju obilježavanja sjećanja na spomenute zločine, osim tuge, u Ahmićima smo zatekli, da tako kažemo, mir i sklad običnog bosanskog sela. Ahmići su skoro u potpunosti obnovljeni, kuće, škola, džamije, sve je obnovljeno. Dodu-še, ostalo je obnoviti još nekoliko sitnica, ali to u osnovi ne mijenja ukupan dojam. Većina Ahmićana vratila se na svoja ognjišta. Naža-lost, jedna od stvari koje nisu na prijeratnom nivou je zaposlenost. Prije tri-četiri godine u domaćim medijima Ahmići su predstavljeni kao selo u kojem su Bošnjaci dubo-

Mahir ef. Husić

Elvedin Kermo


Šesnaest godina sjećanja na

ko podijeljeni i posvađani, i to to-liko da čak ne mogu klanjati u jed-noj džamiji pa su navodno morali izgraditi dvije džamije (malo nas je znalo da su i prije rata u Ahmićima bile dvije džamije). Da li je to zai-sta baš tako - glasilo je prvo pitanje na koji smo potražili odgovor. Naš prvi sagovornik bio je prvi ahmićki imam Mahir efendija Husić. “Kada sam prije dvije godine u maju mje-secu došao na mjesto imama u ovaj

džemat, lično sam bio pod utiskom te medijske kampanje i pomalo me bilo strah. Mislio sam da niko ni sa kim ne priča, da se muslimani me-đusobno tuku. Međutim, odmah sam vidio da to nije tako. Istina je sasvim drukčija. Istina je da u selu nema skoro niko da je u zavadi sa nekim drugim i da ne priča. Za ove dvije godine ja nisam imao nika-kvih problema. U obje džamije se klanja namaz, dva namaza u donjoj,

a tri u gornjoj džamiji. Jed-na džuma se klanja u jed-noj, a drugi put u drugoj džamiji. U ramazanu an-gažiramo još jednog softu jer se u obje džamije kla-nja teravija. Svi Bošnjaci iz Ahmića su članovi Islam-ske zajednice i nema nika-kvih problema.’’ Sa efendi-jom Mahirom saglasan je i Elvedin Kermo, predsjed-

nik džematskog odbora IZ Ahmići i predsjednik Udruženja građana - žrtava rata “16. april’’ Ahmići. “Naš džemat funkcionira bespri-jekorno. Jedini naš problem su fi-nansije. Moram napomenuti da su danas odnosi među nama Bošnjaci-ma u Ahmićima, za razliku od prije rata, kudikamo bolji. Odgovorno kažem da među nama nema skoro nikakvih problema.’’ Kao što smo već rekli, Ahmićanima je trenutno

Za zločine u Lašvanskoj

dolini, uključujući i Ahmiće,

osuđeni su Dario Kordić,

Tihomir Blaškić, Zlatko

Aleksovski, Mario Čerkez,

Anto Furundžija, Drago

Josipović, Vladimir Šantić

i Miroslav Bralo.

Kad god izađem iz kuće, osjetim kao da me ponovo vode na strijeljanje

Abdulah Ahmić

Abdulah Ahmić je jedini ostao živ u svojoj porodici. Ubije-

ni su mu otac, majka, brat i tri sestre. Abdulah je također bio strijeljan, a li je zahvaljujući Allahovoj volji uspio preživjeti iako mu je metak prošao kroz sljepoočnicu. Abdulah danas živi u kući ispred koje je strije-ljan, u kući u čijem je dvorištu, ispod jabuke, prije nekoliko godina ekshumirao posmrtne ostatke oca i brata. “Kad god

izađem iz kuće, ugledam mjesto gdje sam strijeljan i onu jabuku gdje sam pronašao babine i bra-tove kosti. Svaki put preživljavam svaku sekundu tog dana. Kad god izađem iz kuće, osjetim kao da me ponovo vode na strijeljanje. Meni nepoznati vojnici su mene i mog oca izveli ispred kuće gdje su nas strijelja li. Na zemlji je već ležao mrtav moj brat. Ni sam ne znam kako sam preživio’’, kaže nam Abdulah.

najveći problem nezaposlenost. Ve-ćina stanovnika ovog sela je neza-poslena. Jedna trećina Ahmićana su penzioneri, a ostali su nezaposleni i snalaze se kako znaju i umiju. Osim navedenih iskušenja, zanimalo nas je kako ahmićki Bošnjaci danas žive sa svojim komšijama Hrvatima. “Pa danas nemamo nikakvih problema. Živimo jedni pored drugih, svako je svojim putem usmjeren. Kada govorimo o ovom problemu, mo-ram reći da smo ogorčeni na sudske institucije, od Haškog tribunala do naših sudova. Presude koje su izre-čene za masakr nad našim najmili-jim su zanemarljive i sramotne. Eto, mnogi od osuđenih već su odležali svoje kazne, a to će se ubrzo dogo-diti i sa onima koji su još u zatvoru. Uzmimo primjer Paške Ljubičića. Taj zločinac će uskoro biti slobo-dan, bez obzira što je priznao i što je dokazano da je predvodio ubija-nje naših najmilijih. Po svemu su-deći, umjesto pravde, nama su svih ovih godina zamazivane oči’’, kaže Elvedin Kermo. Podsjetimo, za zlo-čine u Lašvanskoj dolini, uključu-jući i Ahmiće, osuđeni su Dario Kordić po komandnoj odgovorno-sti, osuđen je na dvadeset pet go-dina zatvora; Tihomir Blaškić na devet godina zatvora. U dosjeima Tribunala pod “Lašvanska dolina” vode se i Zlatko Aleksovski, osu-đen na sedam godina, Mario Čer-kez 6 godina, Anto Furundžija 10 godina, Drago Josipović 12 godina, Vladimir Šantić 18 godina i Miro-slav Bralo 20 godina. Iako je život u Ahmićima danas skoro u potpuno-sti obnovljen, odnosno oporavljen, svako ko posjeti ovo mjesto lahko će primijetiti ili osjetiti tragove tog strašnog 16. aprila 1993. godine. Svaka kuća u Ahmićima na svoj način čuva sjećanje na taj dan. Žal za najmilijima nikada neće prestati. To je ono što dominira i što baca u drugi plan sve ostalo, pa i ono što je lijepo i čarobno u ovom prelije-pom srednjobosanskom selu. Dok napuštamo Ahmiće, pozdravljamo se sa nekoliko mladih momaka koji čiste ahmićke ulice, pripremaju svoje selo za doček gostiju koji će i ove godine ispuniti njihovo selo da zajedno sa njima podijele sje-ćanja na stradanja i patnje. Lahko primjećujemo njihov optimizam i mladalačku razdraganost. Nakon kratkog druženja sa njima, Ahmiće napuštamo puni nade i optimizma. Ahmićima upravo to treba.

22

Ovdašnja politika često se odvija na našu štetu

Mihnet ef. Mehmedović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Vitez

Mihnet ef. Mehmedović, glav-ni imam Medžlisa Islamske

zajednice Vitez, i ove godine je predvodio organiziranje obilje-žavanja još jedne godišnjice, ovaj put šesnaeste godišnjice strašnog zločina nad Boš-njacima u Ahmi-ćima. Za efen-diju Mihneta ovogodišnje obi-lježavanje spo-menutog zločina u Ahmićima ra-zlikuje se od ra-nijih godina po tome što je čita-va manifestacija održana u obje ahmićke džami-je, što ukazuje da se u ovo selo konačno vratio dugo očekivani mir i komšijska sloga. Ono što kvari ukupan do-jam svakako je ekonomska kriza koja je zahvatila i Vitez, odnosno Bošnjake koji žive u ovoj općini. “Nažalost, ova ekonomska kriza i kod nas uzima svoj danak. Pozna-to je da je veliki broj našeg naroda bio zaposlen u brojnim firmama naših komšija Hrvata. Dolaskom krize uposleni Bošnjaci skoro sva-kodnevno ostaju bez posla čime se situacija dodatno usložnjava’’, kaže nam Mihnet efendija. Osim sjećanja na teška stradanja tokom rata, ekonomske krize, viteški Bošnjaci vode tešku bitku sa po-litičkim nepravdama s kojima su suočeni. “Od završetka rata pa do danas mi u Vitezu nismo imali nekih većih sigurnosnih proble-ma. Međutim, to ne znači da ni-smo sučeni sa drugim problemi-ma. Svakako, jedan od najvećih problema s kojim su suočeni Boš-njaci, a i Islamska zajednica u Vi-tezu, je politika koja se često od-vija na našu štetu iako moram biti do kraja korektan i reći da općin-ske vlasti Islamsku zajednicu na

isti način tretiraju kao Katoličku crkvu kad su u pitanju budžetska izdvajanja. Nažalost, Bošnjaci da-nas nemaju političku moć, u Op-ćinskom vijeću Bošnjacima pri-pada tek jedna trećina mandata,

što nikako nije dovoljno i zbog čega se teško ili skoro nikako ne realiziraju naši politički i drugi interesi. Takvo stanje je nepo-voljno i za nas u Islamskoj za-jednici jer se na mnoge načine opstruira reali-zacija ostvariva-nja naših vjer-skih prava. Tu prije svega mi-slim na povrat vakufske imovi-

ne. Imamo primjer povrata vakuf-ske imovine u Malom Mošunju koja je 1994. godina uzurpirana i na tom mjestu su napravljeni sta-dion i kafana. Uzalud je i to što imamo presudu suda u Travniku, ni to ne pomaže. Osim toga, ov-dje je stvorena takva atmosfera da se veoma lahko stvori situacija u kojoj nam općinske vlasti nameću zabranu realizacije izgradnje na-ših projekata. Znate, dovoljno je da se u nekom mjestu gdje se izvo-di izgradnja naših objekata, kao što je izgradnja munare u Donjoj Dubravici, nađe nekoliko Hrva-ta i da pokrenu peticiju, odmah općinske vlasti nameću zabranu izgradnje. Dok, kad je u pitanju Katolička crkva, tu nema zasto-ja ni pored sudskih zabrana.’’ Pa ipak, i pored brojnih problema, Medžlis Islamske zajednice u Vi-tezu posljednjih godina bilježi od-lične rezultate i to na skoro svim poljima, naročito kada je u pita-nju rad sa mladima. Bez ovakve Islamske zajednice položaj Boš-njaka u Vitezu bi bio daleko gori.



hrišćanskom Zapadu

Domaći islamizirani elemenatpostao je moćnaprepreka

Ivo Andrić – “Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine’’

Društvo

Iako zaljubljenici u lik i djelo Ive Andrića nikako ne vole kada se o njemu priča u svjetlu njegovih ideoloških opredjeljenja, naročito kada se ta priča prenese na Andrićeve stavove o islamu i muslimanima, Andrić je svoje po ovom pitanju odlučno i do kraja jasno rekao. Mi Andrića ne razumijemo pogrešno, naprotiv, pošto je bio do kraja jasan i odlučan u svojim stavovima o islamu, nije teško proniknuti u istinu o njegovim ideološkim simpatijama

Pripremio: Ezher Beganović

Prije petnaestak dana Nezim Hali-lović Muderris je u svojoj hutbi u džamiji Kralj Fahd, između osta-

log, rekao: “Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-paše Sokolovića, zlo-činci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju, asocirajući na roman Na Drini ćuprija, velikog četnič-kog ideologa Ive Andrića. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina, nad kojima um staje.’’ Nakon objavljiva-nja ovih redaka, u domaćim medijima protiv efendije Muderrisa pokrenuta je neviđena medijska hajka koja je ima-la i elemente otvorenih prijetnji. Na Muderrisa su najprije najžešće udarili sljedbenici i istomišljenici Radovana Kara džića koji je ratne 1992. godine na stolove evropskih i američkih pregova-rača o rješenju bosanske krize donosio

engleski prijevod Andrićeve pripovijet-ke Pismo iz 1920. godine, sa sugestijom da je to relevantna povijesno-politička elaboracija “urođene međuetničke mr-žnje’’ kao argumenta da je etničko-te-ritorijalna podjela Bosne i Hercegovine najbolji način rješenja krize.

Kamen temeljac

Osim ove javne polemike o Ivi Andriću i njegovim ideološko-književ-nim zaslugama, odnosno odrednicama, u Bosni i Hercegovini posljednjih mje-seci traje aktivna javna rasprava. Čini se svi se slažu da je Ivo Andrić kao pisac nenadmašan, ali samo kad se govori o umjetničkom dojmu. Međutim, kada je riječ o ideološkim opredjeljenjima Ive Andrića, o tome je li on svojim djeli-ma na bilo koji način doprinio mržnji prema islamu i muslimanima, naravno

24

postoje oprečna mišljenja. Po sudu veći-ne eksperata iz domena ove problemati-ke, najvjerodostojniji tumač ideoloških opredjeljenja Ive Andrića je njegova doktorska disertacija “Razvoj duhov-nog života u Bosni pod uticajem turske vladavine’’, koju je Ivo Andrić odbranio 1924. godine na Univerzitetu Karla Franca u Gracu. Uredništvo “Sveske za-dužbine Ive Andrića’’ po ovom pitanju kaže: “Uzevši u cjelini, Andrićev dok-torski rad ima neuporedivo više literar-nog nego naučno-historijskog značaja. U njemu su nagoviještene uglavnom sve teme koje će pisca okupirati u nje-govim proznim djelima. U disertaciji se, isto tako, nalazi jezgro gotovo svih budućih Andrićevih zamisli utemelje-nih na istorijskoj građi. Mnoge knjige do kojih je došao pišući tezu, Andrić je docnije koristio kao izvor podataka za svoje romane i priče (Travnička hroni-ka, Na Drini ćuprija, ciklus priča o fra-trima, i drugo).’’ O istoj toj disertaciji Ivan Lovrenović kaže: “Pitajući se tada o prirodi teksta i postupka u Andrićevoj disertaciji, ustvrdio sam da on, narav-no, nije umjetnički, ali da nije u stro-gom smislu riječi ni znanstveni, nego da najprije pripada području u kojemu se miješaju ideološki i znanstveno-de-skriptivni diskurs. Pisao sam u tom članku o kristijanocentričkim i euro-pocentričkim elementima u Andrićevoj koncepciji (bosanske) kulturne histori-je.’’ O važnosti doktorske disertacije Ive Andrića, kao njegovog glavnog djela, piše prevodilac njegove disertacije pro-fesor Zoran Konstatinović. “Kada se danas postavlja pitanje o mjestu diser-tacije u cjelokupnom piščevom djelu, treba znati da se ona svakako nalazi na prvom mjestu zamašnog Andrićevog opusa. Na prvom mjestu zato što ona omogućuje najobuhvatniji susret sa pi-ščevom sviješću, sa Bosnom kao njego-vom glavnom temom, sa svim arhetipo-vima iz kojih gradi svoje likove, sa svim motivima koji ga opsjedaju, sa motivom permanentnog genocida koji u kriznim situacijama prima oblike bezdušnog fi-zičkog istrebljenja, sa motivom vječitog pritiska i more, stalno prisutnog straha, sa motivom konvertitstva uza sve njego-ve posljedice, ili sa motivom permanen-tne buntovnosti kao obilježjem svakog ‘pravog Bošnjaka’. U disertaciji se može otkriti geneza svega što je Andrić kao književnik oblikovao i iskazao.’’

Jasan i odlučan stav

Iako je od izuzetne važnosti, Andrićevu disertaciju nije moguće na-baviti u Bosni i Hercegovini. “Nijedan primjerak prijevoda njegove disertacije

nije moguće naći u BiH’’, ovo nam je rekao Enes Škrgo, kustos Muzeja Ive Andrića u Travniku, naš najbolji po-znavalac lika i djela Ive Andrića. Zato smo morali potegnuti čak do Beograda u “Zadužbinu Ive Andrića’’, gdje smo i našli spomenutu disertaciju. Kako to da tako važno djelo našeg nobelovca nije moguće pronaći u BiH? Razlozi su jednostavni. Ivo Andrić je nakon izrade disertacije dobio mišljenje struke - svo-jih profesora da mu djelo odiše jasnim i otvorenim antiislamskim izražajem i da bi ova disertacija njega kao autora mo-gla predstaviti u “pogrešnom’’ svjetlu, kao čovjeka koji baš i nije volio islam i muslimane. Stoga je Ivo Andrić učinio sve da se ne prevodi spomenuta diser-tacija (disertacija je prevedena tek 1982. godine, sedam godina nakon smrti Ive Andrića). Po ovom pitanju navodimo riječi Andrićevog mentora, profesora dr. Hajnriha Feliksa Šmita. “Jedna od auto-rovih teza, njegovo poricanje svakog za kulturu pospješujućeg utjecaja islama i Turaka, neće ostati bez prigovora...’’

Andrić je “odlučno i veoma jasno, do te mjere jasno da jasnije ne može biti’’ (prof. Zoran Konstantinović), u svojoj disertaciji pisao na najgori mogući na-čin o dolasku i ulozi islama u Bosni. Odmah na početku disertacije, u pr-vom poglavlju Andrić piše: “Rečeno je da je osvajanjem Carigrada ‘evropskom čovječanstvu’ nanijeta rana. Biće da je malo zemalja koje su ovaj udar imale teže i bolnije da osjete nego što je slučaj sa Bosnom’’, “Otimajući se uporno po-djarmljivanju sa Zapada, bogumilstvo je na kraju silom prilika zemlju odvelo pod jaram Istoka. Katolička propa-ganda, služeći se naprijed pomenutim

sredstvima, doprinijela je ovom kob-nom koraku. Pod pritiskom zamršenih i nezdravih vjersko-političkih prilika, Bosna je postepeno išla u susret svojoj propasti’’ i, kako Klaić kaže, “mnogo ranije nesretne katastrofe godine 1463. bila sputana u verige turskih sulta-na’’. Međutim, antiislamski najjasniji pasus Andrićeve disertacije, pasus za koji njegov prevodilac profesor Zoran Konstantinović kaže: “Ovo je rečeno odlučno i veoma jasno, do te mjere ja-sno da jasnije ne može biti, pa se zato može pogrešno razumjeti’’, glasi: “Po geografskom položaju Bosna bi zapravo trebalo da povezuje zemlje Podunavlja sa Jadranskim morem, a to znači dvije periferije srpsko-hrvatskog elementa i ujedno dvije različite oblasti evropske kulture. Potpavši pod islam, Bosna ne samo da je bila lišena mogućnosti da ispuni ovaj zadatak, koji joj je po pri-rodi pripadao, i da učestvuje u kultur-nom razvoju hrišćanske Evrope (kojoj pripada po svojim etnografskim i geo-grafskim obilježjima), nego je, štaviše, zbog domaćeg islamiziranog elementa postala moćna prepreka hrišćanskom Zapadu’’. Zaista je ovo jasan govor, kao da slušamo Radovana Karadžića i Franju Tuđmana i njihove planove o podjeli Bosne i Hercegovine.

Robovanje predrasudama

Osim što je sa žaljenjem konstati-rao da je domaće islamizirano stanov-ništvo Bosne spriječilo geografsko po-vezivanje srpsko-hrvatskog elementa, odnosno podjelu Bosne, Ivo Andrić je sljedećim stavovima u disertaciji po-kazao da se nije mogao oteti iskušenju


25

da one Bosance koji su pri-hvatili islam predstavi kao najveći šljam i otpad od hrišćanskog stanovništva, baš kao što pišu i govore ostali četničko-ustaški ide-olozi. Po onoj Njegoševoj “Isturči se plahi i lakom’’, ili po franjevcu I. F. Jukiću, koji govoreći o bosanskim muslimanima, zapisa i ovo: “Oni su postali od zločestijeh hristijanah, koji svoje gospodstvo ne znajući drukčije sačuvati, poturčiše se.’’ A sada slijedi citat iz Andrićeve disertacije.

“Osmanlijska državna ideja, kao i bosansko kraljevstvo, islam, a također i bogumilstvo, bili su samo sredstva da se sačuva zemljišni posjed i vlast koja je iz tog posjeda proisticala. Izvod iz narodne pjesme muslimanskog po-rijekla (Andrić ne zna ime autora pje-sme, već se poziva na K. Horrmana, op. a.) najjasnije ocrtava način na koji je sprovedena islamizacija:

Beg je Rada lijepo poturčio I sa lijepom Anom oženio,Darovo mu deset kuća kmeta,Ne zove se sada Radojica,Već se zove Pilipović Ibro.Iz ovih nekoliko stihova nazire se

vodeći motiv mjerodavan za islami-zaciju... Isto shvatanje o motivima i popratnim pojavama islamizacije, mada nešto drastičnije u izrazu, na-lazimo u ostvarenjima narodnog duha hrišćanskog dijela stanovništva.’’ U nastavku istog poglavlja Andrić piše i ovo: “Bila je još jedna institucija koju je osvajač donio sa sobom i koju je nametnuo porobljenoj zemlji, a koja

je za islamizaciju, pa pre-ma tome i za duhovni ži-vot Bosne, bila od velikog značaja; to je danak u krvi. Poznati putnik Bartolomej Georgijević, na osnovu ličnog iskustva prikazuje ovaj posebni način pore-za: ‘Pored teških nameta, koje moradoše hrišćani pod Turskom snositi, tur-ska svirepost oduzimaše im s vremena na vrijeme

najljepšu djecu. Turci ih odvajahu od roditelja i po tom vaspitahu rat-noj vještini. Ova se djeca nigdje više ne vraćahu roditeljima, od kojih su silom odvojena. Prvo ih odlučivahu od hrišćanske vjere; i oni postepeno zaborave na vjeru, roditelje, braću, se-stre i ostale krvne srodnike, i ako se docnije kadgod susretnu s roditelji-ma, oni se ne poznaju.’’’

Hronike i ćuprije

Poznato je da Andrićeva djela obiluju opisima u kojima su, kako to on piše, Turci podložni mitu i dru-gim prevarama. U disertaciji Andrić ide čak i dalje ispoljavajući klasič-ni šovinizam prema turskoj rasi. “Podmitljivost koju su, kako izgleda, Turci kao porok svoje rase ispoljili već pri prvoj pojavi, vremenom se, tokom opadanja njihove moći, sve više povećavala, šireći svoj štetan i ra-zoran uticaj u zemlji.’’ “U vezirovoj pratnji redovno se pod najrazličitijim titulama nalazilo mnoštvo činovnika i sluga koji su živjeli jedino od podmi-ćivanja i globa. Ni upravni, ni sudski

činovnici (mesilimi i kadije) nisu pri-mali stalnu platu, već su naprotiv, morali znatne sume da plate kako bi došli do svog položaja; od globa i od mita, međutim, oni su podmirivali sve izdatke za životne potrebe i uz to nastojali da izvuku i ono što su platili za svoj položaj.

Narodna tradicija još i danas u bezbroj anegdota i poslovica daje sli-ku tadašnjih prilika i pravnog položa-ja raje:

‘Krivo ne smijem od Boga, a pravo od bega.’

‘Teško je biti kadija, a med i maslo će sami doći.’

‘Teško Bosni dok je u njoj kadija!’’’Na kraju navodimo Andrićevo

mišljenje o bosanskim muslimanima koje portretira kao konzervativne ek-streme koji su u ekstremizmu preva-zišli čak i turske namjesnike u Bosni. “Možda više nego pritisak, korupcija i javašluk turskih vlasti, kulturno uz-dizanje raje sprečavali su netrpeljivost i neobično konzervativan duh doma-ćeg muslimanskog elementa. On se ne samo borio protiv reformi koje je, na navaljivanje evropskih sila u XIX sto-ljeću, Porta počela da zavodi u Bosni, već šta više i to ne potpuno bez ra-zloga u svakoj kulturnoj tekovini raje, kao i u svakoj novini uopšte, vidio te-žnju za promjenom postojećeg poret-ka i u isto vrijeme opasnost za svoja prava i privilegije. Kada je, naprimjer, Tahir-paša 1850., u vezirovoj palati uveo malo zvonce da bi dozivao po-slugu, domaći muslimani najoštrije su ga osuđivali i javno mu nadjenuli pos-prdno ime ‘zvonar’ i ‘kaurin’. Glavni ishod, kao zaključak, Andrićeve di-sertacije sadržan je u tezi, kao što je primijetio njegov mentor prof. dr. Hajnrih Feliks Šmit, poricanja svakog za kulturu pospješujućeg utjecaja isla-ma i Turaka: “Svi istraživači Bosne i njene prošlosti, kako srpsko-hrvatski tako i strani, saglasni su u tome da je uticaj turske vladavine bio apsolutno negativan. Čak ni onom dijelu Južnih Slovena koji je prešao na islam Turci nisu mogli da donesu neki kulturni sadržaj niti neki viši historijski smi-sao.’’ Iako zaljubljenici u lik i djelo Ive Andrića nikako ne vole kada se o nje-mu priča u svjetlu njegovih ideoloških opredjeljenja, naročito kada se ta priča prenese na Andrićeve stavove o isla-mu i muslimanima, Andrić je svoje po ovom pitanju odlučno i do kraja jasno rekao. Mi Andrića ne razumijemo po-grešno, naprotiv, pošto je bio do kraja jasan i odlučan u svojim stavovima o islamu, nije teško proniknuti u istinu o njegovim ideološkim simpatijama.


Po geografskom položaju Bosna

bi zapravo trebalo da

povezuje zemlje Podunavlja sa Jadranskim morem, a to znači dvije periferije

srpsko-hrvatskog elementa.


najbolji i najkorisniji

Odgovorna vlast predlaže mjere i propise koji su za narod i državu

Aktuelne teme: Briga o narodu i njegovom zdravlju

Društvo

Iako sam o ovom problemu pisao i govorio u Parlamentu Federacije, Skupštini Zeničko-dobojskog kantona kao gost, u nekim sredstvima informiranja još 1996.-1997. godine, ponovo se javljam jer zaista čovjek nema snage da prešuti ono što se dešava, što državu i narod vuče naniže, a što nije nerješivo…

Piše: Salko Opačin

Ovo je reakcija na tvrdnje političara i administracije da se ništa ne može uraditi, jer je to određeno zakoni-

ma, vidi čuda - zakonima koje ljudi do-nose - i granicama kantona. Da li naši političari misle na narod, njegove potre-be i mogućnosti? Na bazi stanja na tere-nu pouzdano se može tvrditi da ne misle, da njegove potrebe ne znaju, a pogotovo ne znaju njegove mogućnosti. Ali ako znaju da se zakonski propisi donose da se uspostavlja red, harmonija, stabilnost, sigurnost i ravnopravnost svih građana, i da se efekti njihove primjene mjere uku-pnim društvenim korisnostima i troško-vima, onda bi donosili zakone i druge propise koji potvrđuju gornje konstataci-je. Nažalost, to nije tako. Navest ćemo

ovaj put primjer kako to izgleda u oblasti zdravstva. Da bi naš građanin bio ravno-pravan i da bi sa najmanjim mogućim troškovima po njega koristio zdravstve-ne usluge, on bi trebao da se liječi tamo gdje mu je najbliže i najjeftinije, a uz to i najsigurnije. To nije moguće samo zato što oni koji donose zakon ne znaju ono što je navedeno u prvom i drugom pa-susu ovog teksta. Njima su administra-tivne granice kantona važnije od naroda i njegovih potreba i mogućnosti. Oni se liječe gdje hoće, jer za njih nema prepre-ke u sistemu koji omogućava privilegije privilegovanim.

Bliže je i ekonomičnije

Kako to izgleda u praksi: Iz Olova (do jučer), Vareša, Breze, Visokog, Kiseljaka, Kreševa i Fojnica (Zeničko-dobojski i Srednjobosanski kanton) mnogo je bli-že Sarajevo (za više od dva- tri puta iz Vareša, Breze, Visokog…) nego Zenica. Cijeli život građani ovih mjesta bili su upućeni na Sarajevo i njegove usluge, a sada po sili zakona moraju te usluge tražiti u Zenici. Vozna karta iz Breze do Sarajeva je 5 KM, povratna 8, a za Zenicu 12 odnosno 20 KM. Vrijeme koje naš građanin, u koga i za koga se zaklinju, “potroši’’ cijeli dan, (najmanje 10-12 sati), a za Sarajevo maksimalno 4-5 sati sa pregledima. Nema stanov-nika ovog kraja koji nema nekog svoga u Sarajevu, što je dodatno olakšanje za kontakte, komunikaciju i usluge, a u Zenici nikog svoga “ni od roda ni od

brata svoga’’. Da se našem građaninu plaćaju putni troškovi i dnevnice za pu-tovanja, a često i za pratioce, kao što je to bilo ranije, za Sarajevo bi ti troškovi iznosili 8-10 KM, a za Zenicu 20-24 za prijevoz i 30 KM za dnevnice, ili ukupno oko 50 KM bez pratnje, a sa pratnjom oko 100 KM. Pored toga, u Sarajevo naš građanin, npr. iz Breze, može otići a da tamo za to vrijeme ne potroši nijed-nu marku, a u Zenicu nije moguće otići bez kupovine ručka, kahve i osvježenja (minimalno 10-15 KM). Ako se ima u vidu broj slučajeva koji se nasilu tjeraju u mjesta 2-4 puta dalje od mogućeg, onda nije teško izračunati ukupne štete po državu sa ovakvom politikom. Ako se imaju u vidu i posljedice po zdravlje građanina-pacijenta zdravstvenih usluga - dužina transporta i same usluge u slabi-je opremljenim centrima, svaka zabrana korištenja povoljnijih zdravstvenih i eko-nomskih uvjeta za našeg građanina nije ništa dugo nego njegovo tiho ubijanje, a nekada i na putu do Zenice, ali i psihič-ko, fizičko, ekonomsko, društveno, jer ga


smatraju de fakto građaninom drugog reda. Ko ima pameti, obraza i stida, taj ne bi čekao jednog dana da donese pro-pise koji će omogućiti našem građaninu da koristi zdravstvene usluge gdje njemu najviše odgovara, a to je i za državu naj-ekonomičnije. Ponavljamo, da se to ima u vidu nikada za nikada ne bi granice kantona bila prepreka da građani nave-denih mjesta koriste usluge tamo gdje je njima najlakše, a za državu najpovoljnije. Odgovorno tvrdim da su naši poslanici ili zastupnici u Parlamentu zarobljenici birokratskog aparata, jer nemaju pameti i znanja onoliko koliko je nužno, jer ne-maju morala onoliko koliko je potrebno, jer nemaju odgovornosti prema narodu i državi onoliko koliko bi morali imati. Također tvrdim da naš, u cjelini gleda-no, birokratski aparat nema ni savjesti ni odgovornosti prema narodu i državi, jer da ima, onda bi predlagao one mjere i propise koji su za narod i državu najbo-lji i najkorisniji. Oni se kriju iza propi-sa, koje, htio to neko priznati ili ne, oni naturaju našoj zakonodavnoj vlasti, iako oni za to nisu formalno nadležni. Oni izmišljaju poslove koji im obezbjeđuje lagodno bitisanje, lagodan rad za sigurne prinadležnosti, koje ničim nisu tržišno dokazane.

Administrativna racionalizacija – ključ progresa

Tvrdim i ovo: Sve administrativne poslove za sve potrebe državnog apa-rata i naroda može raditi 1/3 postojeće administracije, sa manjim troškovima

i do 2/3 sadašnjih. Nikada nijedna vlada nije se upustila u ovaj problem odlučno i sa željom da narodu bude bolje, da država ima sigurnu per-spektivu, da ima dugoročnu razvojnu orijentaciju, da nije ekonomski i po-litički talac ovakvih političkih stra-naka - koje u unutrašnjem rivalstvu i nestabilnosti vide svoje bolje pozicije od druge - od susjeda i međunarodnih faktora. To je za nju osinje gnijezdo, jer su nesposobni da racionalno i na dobrobit naroda organiziraju državnu administraciju. Sa postojećim troško-vima državnog aparata na svim nivoi-ma nikada za nikada neće biti progre-sa, ekonomske i socijalne stabilnosti i obećavane perspektive prije svakih izbora. Nijedno carstvo, država kao tvorevina zajednice naroda, a često i cijeli narodi (pogledati historiju naro-da) nisu opstali ako ekonomski nisu bili samoodrživi. Jednostavno rečeno, oni koji više troše nego što proizvode, pridonose, oni bankrotiraju. Ko je do-veo do ovoga stanja, sve se zna. Ovdje samo toliko, da se zna, narod zna da su to prije svega svi oni koji su kreirali zakone i propi-se i koji su bili i sada su izvršni organi, i sudstvo, koji su dozvolili ekonom-ske pljačke, korupciju, koji su razjedinjeni deset puta više nego što su to nekada bili ideološki protivnici, a kojima vjera i opći mo-ral, da su istinski vjernici i da imaju istinski moral,

nikada za nikada ne bi dopustili takav luksuz. Pozivanje i prizivanje na me-đunarodnu podršku da ćemo uz nje-nu pomoć sve riješiti - kada sami uni-štavamo vlastitu materijalnu i svaku drugu osnovu i kada nam je država sa veoma niskom produktivnošću na međunarodnom planu, prije svega u odnosu na evropsko-američkom, pa i u odnosu na okruženje - samo je ludo obmanjivanje i sebe i naroda. Niko ne voli braću koji su rasipnici, koji se sva-đaju, koji ne znaju šta hoće, odnosno svaki od njih hoće nešto svoje hoće i to od drugoga, a ne da to riješi prvo sa svojim bratom, pa susjedom. Pošto znamo da velike sile na međunarod-noj sceni mnogo lakše ostvaruju svoje ciljeve kada su braća zavađena, odno-sno uvijek traže one preko kojih lak-še ostvaruju svoje ciljeve, dugoročno gledano gubitnici su bile one zemlje u kojima se braća nisu dogovorila, tamo su nastali lokalni ratovi, razra-čunavanja, i na kraju podaništvo. Na kraju krajeva, međunarodni faktor priznaje jake, odlučne i one koji zna-

ju šta hoće. Jadikovanje i prizivanje međunarodnih faktora puni čašu žuči koja se može preliti i onda izazvati sasvim drugi me-đunarodni tretman naše zemlje, što bi bilo veoma bolno za nas, prije svega za Bošnjake. U našoj drža-vi je specifično ponašanje rukovodstva tzv. srpska republika. Sadašnje ruko-vodstvo ove ratne i dej-tonske tvorevine produkt je ponajviše našeg neje-dinstva. Sama činjenica

da dodikovci imaju najviše poslanika i najviše izvršne vlasti u državi gdje Bošnjaci imaju više od polovine gla-sačkog tijela, a u odnosu na srpsku populaciju za oko 2/3, govori šta je našim političarima preče: njihov vla-stiti interes ili interes naroda i države. Uistinu je licemjerno kada se (neki) neko busa u prsa kako je on predsjed-nik najjače stranke unutar bošnjačkog korpusa, a onda odmah atakuje na drugog svoga brata po naciji i vjeri, a prosto podanički govori da nam je Dodik zadano rješenje. Vidimo kako je i do šta će to dovesti. Zapamtimo, nijedan međunarodni faktor ne može spriječiti provedbu onog što narod hoće ako je za državu bolje, kao što neće poturiti ni svoja leđa besplatno (faktura stiže prije ili poslije) da sanira nerad, prekomjerno trošenje, “zakoni-te’’ i nezakonite pljačke itd. Drugi put o drugim problemima.

Niko ne voli braću koji su rasipnici, koji se svađaju, koji ne znaju šta hoće, odnosno

svaki od njih nešto svoje hoće i to od drugoga, a ne da to riješi prvo sa

svojim bratom, pa susjedom.


monetarne Primijeniti mjere

ekonomije

Ekonomska kriza – kako joj se suprotstaviti u BiH (II dio)

Ekonomija

Potrebna je hitna i odlučna akcija nadležnih institucija vlasti u cilju poboljšanja ekonomskog ambijenta, kako bi se eventualno preveniralo ostvarenje najcrnjeg scenarija koji podrazumijeva totalni kolaps naše ekonomije, što u svjetlu posljednjih dešavanja i podataka više nije ni nemoguće zamisliti

Piše: Prof. dr. Meho Bašić

Kada je u pitanju situacija u metalskoj branši, krizom su najviše pogođene izvozno orijentirane firme, u kojima

je vidljiv veliki porast broja otkaza rad-nicima zbog reduciranja poslova radi ot-kazivanja postojećih i/ili izostanka novih porudžbina, posebno iz inozemstva. Ako se uz sve navedeno u obzir uzme i činjeni-ca da su svi proizvođači bili u krizi i prije ove krize, dođe se do jasne slike u kakvoj se situaciji oni nalaze danas, opet prvi na udaru. Naime, zbog ratnih devastacija fabrika, bez posla je ostalo najviše meta-laca (od 220.000 metalaca, danas ih radi 25.000), najmanje ih se vratilo na posao nakon rata. Metalci koji imaju sreću da rade imaju najmanju prosječnu platu u Federaciji BiH, iako su lideri u izvozu i stvaranju nove vrijednosti, imaju problem neuvezanog staža, mnogi ne mogu ostva-riti pravo na liječenje (zbog neuplaćivanja doprinosa i nemogućnosti ovjeravanja knjižica) itd. Sve nabrojano veoma jasno pokazuje koliko su ozbiljni i raznovrsni

problemi sa kojima se metal-ski sektor susreće, i kako je potreban širok, multidisci-plinaran i fleksibilan pristup njihovom rješavanju.

Kratkoročne mjere

Problemi su isti ili slič-ni i u ostalim proizvodnim branšama. Potrebna je hitna i odlučna akcija nadležnih institucija vlasti u cilju po-boljšanja ekonomskog am-bijenta, kako bi se eventu-alno preveniralo ostvarenje najcrnjeg scenarija koji po-drazumijeva totalni kolaps naše ekonomije, što u svje-tlu posljednjih dešavanja i podataka više nije ni nemo-guće zamisliti. Imajući u vidu postojeću tendenciju u privredi, sindikalci danas kažu: Naši su zahtjevi objektivni i real-ni i kao takvi smo ih više puta isticali. Najznačajnije kratkoročne mjere su:

1. Uvezivanje radnog sta-ža radnicima, za šta imamo sljedeće obrazloženje:

Neuvezan staž je sigurno jedan od najvećih problema za starije radnike koji su u postupku stečaja, likvidacije ili privatizacije ostali bez posla, jer su za radnike starije dobi koji bi mogli ostva-riti pravo na penziju da su im doprinosi redovno uplaćivani, a takvih ima više hiljada. U tom smislu zahtijevamo od nadležnih vlasti da se ovaj problem što hitnije riješi, s tim da se Fondu PIO osigura adekvatna finansijska pomoć u servisiranju obaveza prema penzioneri-ma, koje će biti uvećane zbog većeg pri-liva korisnika, tako da redovna isplata penzija ne dođe u pitanje.

2. Smanjenje cijene električne ener-gije za privredne subjekte uz ukidanje naknade za vršno opterećenje, kao i sma-njenje cijene gasa, za šta imamo sljedeće obrazloženje:

Elektroprivreda BiH je 2007. godinu okončala sa oko 30 miliona KM neto do-biti (profita). Poslovni rezultat za 2008. go-dinu još je bolji - 46 miliona KM čiste do-biti. Dakle, za dvije godine Elektroprivreda BiH je na račun privrede i građana inkasi-

rala oko 80 miliona KM dobi-ti. Navedeni podatak je jasan pokazatelj da postoji značajan prostor za smanjenje cijene el. energije domaćoj privredi (na-ročito izvoznoj). Isti princip bi se trebao primijeniti i kada je u pitanju gas. S obzirom da su u pitanju državne odnosno većinski državne firme, ne po-stoji bolji način direktne po-moći države posrnuloj privre-di (radi preveniranja otkaza radnicima).

3. Pomoć privrednim su-bjektima u servisiranju kre-ditnih obaveza, za šta postoji objektivno utemeljeno sljede-će obrazloženje:

Putem Razvojne banke ili na drugi odgovarajući način pomoći privrednim subjekti-ma (naročito izvozno orijen-tiranim) u servisiranju njiho-vih obaveza temeljem kredita uzetih za kupovinu opreme i repromaterijala. Ova pomoć

bi se mogla realizirati kroz davanje kredita privrednim subjektima pod povoljnijim uvjetima i uz grejs-period radi vraćanja po-stojećih kredita kod komercijalnih banaka, reprogramom, regresiranjem kamata radi povećanja konkurentnosti ili na drugi ade-kvatan način. Primjera radi, za održavanje investicionog ciklusa u metalnom, tek-stilnom, poljoprivredno-prehrambenom kompleksu treba obezbijediti 350 miliona KM investicionih sredstava godišnje. Kao izvori finansiranja za ove namjene mogu se upotrijebiti slobodna sredstva Centralne banke, kao i oročena sredstva javnih pre-duzeća u komercijalnim bankama.

4. Omogućiti uvođenje skraćenog radnog vremena (do jedan radni dan sed-mično) u situaciji kada je to alternativa ot-kazu ugovora o radu, za šta sindikat daje ovo obrazloženje:

Članom 29. Zakona o radu predviđeno je da puno rano vrijeme zaposlenika može trajati najduže 40 sati sedmično. Članom

Ako se u obzir uzme i činjenica

da su svi proizvođači bili

u krizi i prije ove krize, dođe

se do jasne slike u kakvoj se situaciji oni nalaze danas.


83. u vezi sa članom 84. Zakona o penzij-sko-invalidskom osiguranju predviđeno je da se u staž osiguranja sa efektivnim traja-njem računa vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom. Iako Zakonom o radu nije preciziran mi-nimalni sedmični fond sati za puno radno vrijeme (nego samo maksimalni, odnosno 40 sati sedmično), radniku se radni staž računa u efektivnom trajanju (mjesec za mjesec) samo ako je isti prijavljen na mak-simalno puno radno vrijeme, odnosno 40 sati sedmično. Dakle, da bi se puno rad-no vrijeme reduciralo za jedan radni dan zbog smanjenog obima posla, u sadašnjim okolnostima (u skladu sa praksom u služ-bama Zavoda PIO) trebalo bi sa radnici-ma pojedinačno zaključiti nove ugovore o radu sa nepunim radnim vremenom, te iste pojedinačno prijaviti na nepuno radno vrijeme.

5. Reduciranje finansijskih nameta na privredu, za šta je dato ovo obrazloženje:

Ogromna opterećenja privrede davno su postala neizdrživa, logična su poslje-dica prevelike javne potrošnje koja treba da podmiri preglomazan broj korisnika. U smislu ovog zahtjeva, radi rasterećenja privrede i očuvanja zaposlenosti, treba pristupiti smanjenju svih poreza koje pla-ća privreda, ukidanju carina na sve repro-materijale, sirovine i investicijsku opremu koja se ne proizvodi u BiH, smanjenju sto-pe doprinosa i poreza na platu, s tim da ukupno opterećenje bude do 55% na neto platu radnika, umjesto sadašnjih 68%, te ukidanju parafiskalnih nameta.

Dugoročne mjere

1. Provođenje adekvatnih reformi s ciljem značajnog reduciranja javne po-trošnje na državnom i na nivou Federacije BiH, uz sljedeće obrazloženje: više od 47%

GDP-a u BiH otpada na jav-nu potrošnju, po čemu smo na prvom mjestu u svijetu. A u Federaciji BiH postoji izu-zetno nepovoljan odnos kori-snika prava koja se finansiraju iz budžeta i vanbudžetskih fondova u odnosu na zapo-slene, iz čega se može izvući jasan zaključak o potrebi re-forme u oblasti PIO/MIO i u socijalnoj sferi.

2. Uvođenje diferencirane (niže) stope PDV-a za osnovne životne namirni-ce, dječiju hranu i opremu, lijekove i medi-cinski materijal, školske knjige i pribor, uz istovremeno povećanje akciza na promet visokotarifnih roba, za šta smo ponudili ovo obrazloženje: Smanjenje stope PDV-a na osnovne životne namirnice, dječiju hra-nu, lijekove i medicinski materijal, školske knjige i pribor je u ovoj situaciji nužno, kako bi se barem donekle popravio vrlo nepovoljan ekonomski položaj građana i poboljšala njihova kupovna moć. Kako bi se nadoknadio manjak u budžetima, razmotriti eventualno uvođenje većih po-reza (akciza) na visokotarifnu robu, što bi u kombinaciji sa smanjenjem javne potroš-nje trebalo osigurati nesmetano funkci-oniranje državnog aparata u minimalno potrebnom obimu.

3. Pokretanje velikih javnih radova s ciljem angažiranja domaćih proizvodnih i građevinskih kapaciteta i većeg upošlja-vanja, za šta je dato sljedeće obrazloženje: Iz domaćih ili drugih izvora osigurati do-statna sredstva za pokretanje velikih jav-nih investicija - izgradnja i obnova putnih komunikacija (ceste, pruge), javnih obje-kata, elektroenergetskih objekata i sl., u cilju zapošljavanja većeg broja radnika, te osiguranja plasmana za robe iz domaćeg industrijskog sektora.

4. Omogućiti uvođenje skraćenog rad-nog vremena (do jedan radni dan sedmič-no) u situaciji kada je to alternativa otkazu ugovora o radu višku zaposlenika, za šta je dato sljedeće obrazloženje:

Članom 29. Zakona o radu predviđe-no je da puno rano vrijeme zaposlenika može trajati najduže 40 sati sedmično. Članom 83. u vezi sa članom 84. Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju pred-viđeno je da se u staž osiguranja sa efektiv-nim trajanjem računa vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vre-menom. Iako Zakonom o radu nije pre-ciziran minimalni sedmični fond sati za puno radno vrijeme, radniku se radni staž računa u efektivnom trajanju (mjesec za mjesec) samo ako je isti prijavljen na mak-

simalno puno radno vrijeme, odnosno 40 sati sedmično. Također, da se razmotri mo-gućnost subvencioniranja di-jela plata od strane Zavoda za zapošljavanje Federacije BiH radnicima koji eventualno budu radili skraćeno radno vrijeme, u skladu sa koncep-tom predviđenim slovenač-kim Zakonom o djelimič-nom subvencioniranju punog radnog vremana. Budući da je globalna ekonomska kriza uzrokovana špekulativnim

akcijama u monetarnoj ekonomiji, i to inicijalno u domenu hipotekarnog kredi-tiranja u SAD-u, prvi zaključak je da se rješavanje problema globalne ekonomske krize mora inicijalno i započeti primjenom mjera iz okvira monetarne ekonomije. Ozdravljenje ekonomije je krenulo, prvo opet sa SAD-om, injekcijama u bankarski sistem oko 800 milijardi dolara iz federal-nog budžeta, nastavljeno istim putem u EU u iznosu od oko 200 milijardi eura, da bi bilo produženo na isti način kod pojedinih zemalja u svijetu pa tako, mada sa nedopustivim zakašnjenjem i u BiH, odnosno FBiH. Zbog zakašnjele reakcije na ekonomsku krizu, u FBiH imamo već zahuktale negativne trendove u sferi realne ekonomije, uključujući radničke otpuste pa i zatvaranje kompanija. To je sve najin-tenzivnije prisutno upravo u proizvodnom sektoru FBiH, sa svim njegovim ukupnim značajem u cjelokupnoj privredi i socijalnoj sferi, što smo donekle prezentirali u pret-hodnom tekstu. Alarmantno ukazujući na svu ozbiljnost postojeće ekonomske i so-cijalne situacije u proizvodnoj sferi FBiH, Sindikat BiH zahtijeva od Federalnog parlamenta da, nakon obavljene rasprave, sačini relevantan dokument u kojem će, pored ostalog, imperativno naložiti Vladi Federacije i svim nadležnim institucijama žurno djelovanje u funkciji efikasne reakci-je na negativne trendove.

Uvođenje diferencirane (niže) stope

PDV-a za osnovne životne namirnice,

dječiju hranu i opremu, lijekove

i medicinski materijal, školske

knjige i pribor.


Vjeroučitelji prema napadima na islamsku vjeronauku

ne smiju biti ravnodušniSrebrenica – prvi susret nastavnika i profesora islamske vjeronauke iz BiH

Društvo

Vjeroučitelji iz cijele Bosne i Hercegovine, njih preko četiri stotine, u subotu 11. aprila 2009. godine, okupili su se u kompleksu Memorijalnog centra u Potočarima, Srebrenica. Ova posjeta je planirana kao susret vjeroučitelja sa reisul-ulemom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafom ef. Cerićem

Piše: Muamer Karač

Organizacija prvog susreta nastavnika i profesora islamske vjeronauke sa područja cijele BiH pripala je Tu-

zlanskom muftijstvu gdje se i rodila ide-ja o susretu. Vjeroučitelji iz cijele Bosne i Hercegovine, njih preko četiri stotine, u subotu 11. aprila 2009. godine, okupili su se u kompleksu Memorijalnog centra u Potočarima, Srebrenica. Ova posjeta je planirana kao susret vjeroučitelja sa rei-sul-ulemom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafom ef. Cerićem. Za mjesto susreta nije bilo dvojbe, dok se tražio pogodan termin koji bi odgovarao svim učesnicima i posjetiteljima, a i taj datum je imao svoju simboliku jer svakog 11. u mjesecu, majke Srebrenice podsjeća-ju svojim mirnim protestima na taj strašni zločin genocida, da se ne otrgne od zabo-rava, koji se desio u Evropi na kraju 20. stoljeća.

Plan posjete je obuhvatio:- čas historije o Srebrenici, - učenje hatma-dove svim stradalim u

genocidu koji se desio u Srebrenici,- obraćanje reisul-uleme dr. Mustafe

efendije Cerića,

- posjeta spomen sobi i pro-jekcija dokumentarca o srebreničkom stradanju.

Govor reisa Mustafe ef. Cerića

Po dolasku u Memorijalni centar u Potočare održan je čas historije o Srebrenici koji je obuhvatio razdoblje od početka agresije na BiH pa do strašnih događaja u julu 1995. godine. Čas historije održao je profesor Avdo Majstorović, uposlenik Memorijalnog centra Potočari, koji je vrlo detaljno izložio hronologiju događaja na području Srebrenice od 1992. do 1995. godine, početak organi-zovanog pružanja otpora agresoru, hrabrih podviga slabo naoružanih boraca u odbrani svoje domovine pa do kukavičkog poteza vojnika UN-a koji su bez ispaljenog metka i otpora predali “zaštićenu’’ zonu Srebrenice i ostavili na milost i nemilost nejač, žene, stare i bolesne koji su se zadesili u krugu Tvornice

akumulatora Potočari. To je bio presedan u historiji postojanja UN-a da se jedna rezolucija, iza koje je stajao cijeli svijet, tako sra-mno omalovaži i u potpunosti ne poštuje. To nije prvi put da se desi muslimanima, da svoje živote, sigurnost svojih žena i djece predaju u ruke nemusli-manima, a Kur’an nas je na to davno upozorio. Svima je bilo

jasno da se licemjerni svijet samo deklarativno zalaže za donesenu rezoluciju jer praktično ništa nisu učinili da bi spriječili pokolj i strada-nje nevinih. Jedna mrlja koja će trajno prljati institucije UN-a.

Nakon hatma-dove, domaćin ovog susreta, tuzlanski muftija Husein efendija Kavazović poselamio je skup, poželio svima uspjeh u životu te je najavio gosta reisul-ule-mu dr. Mustafu efendiju Cerića.

Reisul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je na početku svoga govora ukratko ponovio šta je povod okupljanja i druženja nastavnika i

Ovaj skup je organiziran povodom

sve “žešćeg protivljenja uvođenju

vjeronauke u predškolske obrazovne i

odgojne institucije’’


prema napadima na islamsku vjeronaukune smiju biti ravnodušni

profesora islamske vjeronauke. Dakle, kako reče reis efendija Cerić, ovaj skup je organi-ziran povodom sve “žešćeg protivljenja uvo-đenju vjeronauke u predškolske obrazovne i odgojne institucije, nakon čega su se pojačali napadi na Islamsku zajednicu, a iza toga stoji stranka koja sebe naziva ‘socijaldemokratska’, kao i određene međunarodne organizacije koje smatraju da današnji koncept predmeta vjeronauke stavlja u diskriminirajući položaj one organizacije koje bi više voljele u školi nešto drugo pa se zato zalažu za uvođenje predmeta koji bi se zvao kultura religija, eti-ka, religijsko obrazovanje ili neki drugi naziv, a stručni kadar za taj predmet bili bi oni koji su do jučer poučavali marksizam i hvalili atei-zam i komunizam. To stručno osoblje bilo bi kompetentno, a vjeronauka bi se postepeno reducirala tamo gdje su 2 časa na jedan čas pa sve do njenog konačnog ukidanja. To su te latentne namjere međunarodnih organizacija i spomenutih stranaka koje bi htjele ponovo Bošnjake vratiti na marginu vjere i ponovo početi sa ateizacijom. Ali vjeroučitelji su danas

ti koji stoje na putu ka tom cilju, pa bi se i oni trebali ukloniti ukidanjem predmeta za čim će uvijek postojati određene tendencije i to nas poziva na stalnu opreznost i spremnost za odbranu svojih prava, a osnovno demokratko i ljudsko pravo svakog roditelja je da svoju dje-cu odgaja onako kako oni žele, a ne da ih od-gajaju određeni ideološki sistemi jednoumlja koji su prošli.’’

Reis efendija Cerić zatražio je od vjerou-čitelja da se više angažiraju i da budu aktiv-niji u odbrani svoje profesije i posla jer malo je bilo podrške i reagiranja Aktiva nastavnika vjeronauke na rigidne napade kojima je bila izložena Islamska zajednica, a ne znači da neće biti ni u budućnosti. “Nastavnici i pro-fesori vjeronauke sebi ne smiju dozvoliti da budu indolentni i ravnodušni na takve na-pade, već naprotiv trebaju stalno dokazivati važnost komponente odgoja u obrazovanju, jer obrazovanje bez odgoja je nemoguće kao i poslovanje bez etike.’’ Reisul-ulema je još naglasio da bi ovo druženje nastavnika i profesora islamske vjeronauke trebalo da pre-đe u tradiciju svake godine. Poslije reisovog obraćanja, pristupilo se klanjanju podne i ikindija-namaza.

Kod nane Fate

Posjeta spomen sobi i projekcija do-kumentarca o srebreničkom stradanju u prostoru Tvornice akumulatora Potočari,

nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim bez obzira koliko puta se taj film gledao. Spomen ploča nudi potresne priče i slike stradalih koji su pronađeni u masovnim grobnicama sa određenim predmetima po kojima su bili prepoznatljivi svojim bližnjima. Na kraju, druženje se nasta-vilo kroz razgovor nastavnika i profeso-ra uz sok i sendvič koji su organizatori podijelili. Razgovori su bili vrlo intere-santni jer nekada je većina nastavnika i profesora zajedno studirala i vrijeme pro-vodila učeći o svojoj vjeri na različitim stranama svijeta, a danas su oni ti koji poučavaju nove naraštaje muslimana principima islama koji su jedini garant opstanka muslimana na ovim prostori-ma. I zbog toga ne treba zaboraviti da-našnju ulogu i značaj nastavnika vjero-nauke koji se nose i susreću sa različitim poteškoćama i iskušenjima kojima su izloženi. Ako bude vjeronauke, bit će i muslimana, ako Bog da, na ovim prosto-rima do Sudnjega dana. Dogovoreno je da se i sljedeće godine nastavi druženje uz razmjenu iskustava, stalnom usavr-šavanju plana i programa i eventualnoj korekciji udžbenika po potrebi. Svi uče-snici i posjetitelji u povratku su zajedno sa reisul-ulemom posjetili i našu heroinu Fatu Orlović koja ne samo da je poznata u BiH već i šire. Na slikanje sa nanom Fatom moralo se stati u red i čekati jer tolika se gužva stvorila, a svi su htjeli zagrliti nanu Fatu, izraziti gest podrške i slikati se sa njom. Da joj dragi Allah podari zdravlje i da ustraje u svojoj borbi za pravdu.

Na kraju, po odlasku iz Srebrenice, stvorio se opći utisak da se u Srebrenicu vraćaju samo mrtvi kojima se klanja dženaza-namaz 11. jula svake godine, dok živi nakratko zastanu ili navrate po nekoliko sati kao što smo mi danas. Ali Srebrenicu nikada zaboraviti ne smijemo.

razdvojenostbračnih drugovane znači i valjanu zakonsku rastavu

FizičkaFetve

Saff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina

Aktuelna pitanja i dileme

Odabrao i prilagodio:Mr. Semir Imamović

Cjelovita primjena šerijata u nasljednom pravu

Es-selamu alejkum! Javljam vam se ovom prilikom da bih vam postavila jedno pitanje u vezi sa podjelom ze-mlje po šerijatu. Moj otac je nedavno umro. Imao je samo jednu sestru, a njihovi roditelji, tj. moji djed i nena su umrli. Sad moja tetka (ona je mu-allima i ima završen teološki fakul-tet) tvrdi da nju zakonski sljeduju dvije trećine. Šta vi mislite o tome? Unaprijed hvala.Prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminHvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada bi se primjenjivale odredbe še-rijatskog nasljednog prava, u slučaju da vaš otac ima samo jednu kćerku, njoj bi pripala jedna polovina, a sestri druga polovina njegovog nasljedstva. Ako bi imao i sina, sestra (vaša tetka) bi bila is-ključena. Ako bi imao više kćerki, njima bi pripale dvije trećine, a preostali dio sestri. Dakle, ni u kojem slučaju jednoj

sestri ne mogu pripasti dvije trećine bra-tovljeve zaostavštine. Međutim, nismo za parcijalnu i selektivnu primjenu šeri-jatskog nasljednog prava u smislu da ga primjenjujemo samo kada nama odgo-vora, a ne primjenjujemo kada nam ne odgovara. Ako je vaša tetka naslijedila s bratom imovinu njihovih roditelja pre-ma šerijatu, tj. ako je naslijedila od ro-ditelja (vašeg djeda i nene) duplo manje od brata (vašega oca), onda zaslužuje i da naslijedi dio imovine svoga brata ako joj to pripada po šerijatu. Ako s bratom nije podijelila imovinu svojih roditelja prema šerijatu, jer joj to tada nije išlo u prilog, onda nema moralnog osnova da sada traži podjelu prema šerijatu kada joj to ide u prilog. Dakle, mi smo za cje-lovitu, a ne selektivnu primjenu šerijata u nasljednom pravu, od slučaja do slu-čaja, jer bi to rezultiralo nepravednom podjelom i debalansom između prava i obaveza. (Izvor: www.rijaset.ba, arhiva fetava)

Uvjeti ispravnosti razvoda

Situacija je veoma složena, a tiče se šerijatskog vjenčanja. Da li je moguće izvršiti šerijatsko vjenčanje žene koja već tri godine ne živi sa mužem, ali je zakonski (u općini) još uvijek vjenča-na s njim (nije razvedena), ali ima ni-jjet da to učini sa drugim slobodnim muškarcem?Prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminHvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Fizička razdvojenost bračnih drugova ne znači i valjanu zakon-sku rastavu. Zato dotična žena ne može sklopiti novi brak bez valja-nog raskinuća prethodne bračne veze sudskim putem. (Izvor: www.rijaset.ba, arhiva fetava)

Trgovanje dionicama firmi koje se bave zabranjenim poslovima

Zanima me da li je dozvoljeno tr-govanje dionicama bez uzimanja dividendi? Mislim, u smislu da se dionice firme kupe po nižoj cijeni, te se potom sačeka da im cijena poraste pa se onda proda-ju po visokoj cijeni. To se odnosi na firme koje se bave nedozvolje-nim poslovima, kao što je piva-ra... Dakle, zanima me isključivo samo trgovina dionicama, a ne uzimanje dividende! Prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminHvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Kupoprodaja, odnosno trgova-nje dionicama firmi koje se bave dozvoljenim poslovima je dozvo-ljeno. Trgovanje dionicama pivare koja se bavi samo proizvodnjom alkoholnih pića je zabranjeno bu-dući da je predmet trgovine imo-vina firme koja se bavi šerijatski nedozvoljenim poslom. Ukoliko se radi o trgovanju dionicama firme koja proizvodi i alkoholna i be-zalkoholna pića, u pitanju je sum-njiv kapital i bolje ga je izbjegava-ti. Dozvoljenost ili zabranjenost u ovom slučaju uvjetovana je preo-vladavajućom proizvodnom djelat-nošću i dominantnim elementom u vrijednosnoj strukturi dionica i imovine firme. U svakom slučaju, savjetujemo vam da se ne upuštate



u trgovanje dionicama pivara uko-liko imate izbor da to prihvatite ili odbijete. (Izvor: www.rijaset.ba, ar-hiva fetava)

Štrajk kao sredstvo ostvarivanja prava

Da li je dozvoljeno koristiti različite oblike štrajka kao sredstvo u ostva-rivanju vlastitih prava?Dr. Redžeb Ebu Melih, savjetnik za šerijatskopravna pitanja portala islamonline.netHvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Štrajk spada u red savremenih sred-stava i metoda kojima određeni pojedi-nac, grupa ili kolektiv izražavaju svoje protivljenje nepovoljnom političkom, ekonomskom i socijalnom stanju u državi, i potražuju svoja zakonom za-garantovana prava. Može poprimiti različite forme, od štrajka glađu, preko obustave rada, pa do šutnje. S obzirom da se radi o novom pitanju i da se u klasičnim pravnim izvorima ne može naći pozitivan ili negativan stav o slič-nim pitanjima, o njemu se može govo-riti samo u okviru općih argumenata i pravila kojima se inače vrši kvalifika-cija i kategorizacija ljudskih djelatnosti koje se u islamskom pravu skupno na-zivaju ‘adāt (svakodnevne ljudske po-trebe ili aktivnosti). To praktično znači da se takva jedna djelatnost poduzima ukoliko neće prouzrokovati veće zlo od onoga koje štrajkač na taj način želi otkloniti, kao što je to u slučaju suste-zanja od upotrebe hrane, pića i lijekova do smrti, ili obustave rada u firmama koje se bave proizvodnjom artikala od esencijalnog značaja za zdravlje i ži-vot ljudi, kao što su hrana i lijekovi. Ukoliko će spomenute štete biti izbje-gnute, štrajk se smatra dozvoljenim, a može dobiti i status stroge obaveze, ako ne postoji sigurniji, jednostavniji i

kvalitetniji način ostvariva-nja vlastitih prava. (Izvor: www.islamonline.net)

Izbjegavanje bilo kakvih rasprava o ashabima

Da li je tačno da su dvo-jicu pravovjernih halifa, Aliju ibn Ebi Taliba i Osmana ibn Affana, radijallahu anhuma, ubili muslima-ni? Također me interesuje u čemu je suština problema i nesporazuma koji su se dogodili između Osmanovih i Alijinih pristalica, i na koje izvore mogu da se obratim po ovom pitanju?Dr. Muhammed ibn Salih el-MunedžidHvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Na samom početku, značajno je istaći da su ashabi (drugovi) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez ikakve sumnje u to, najbolji dru-govi najboljeg Poslanika koji su ikada hodili zemljom, posebno se tu misli na četvoricu pravovjernih halifa, Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju. Tome u prilog govore sljedeći ajeti: Allah je za-dovoljan prvim muslimanima, muhad-žirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su za-dovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima bora-viti (prijevod značenja Et-Tevbe, 100.); I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu - to su, zaista, pravi vjernici; i onima koji su Medinu za živ-ljenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nika-kvu tegobu, zato što im se daje, ne osje-ćaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. Oni koji poslije

njih dolaze - govore: ‘‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernici-ma; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!’’ (El-Hašr, 8. - 10.). Upravo iz ovog razloga, bilo kakva rasprava i polemika o ashabima, radijallahu an-hum, i onome što se u jednom periodu događalo među njima (slučaj bitke na Siffinu i drugih sličnih bitki u kojima su sukobljene strane činili ashabi), u pr-vim generacijama muslimana smatrana

je bespredmetnom i šerijat-ski neopravdanom. Vladalo je jednoglasno mišljenje da je musliman dužan uzdr-žati se od bilo kakvih izja-va koje bi mogle ukazivati na kritikovanje, obezvre-đivanje i omalovažavanje nekog od ashaba, radijalla-hu anhum, a da je s druge strane obaveza iskazivati poštovanje i ljubav prema

njima i prizivati Allahovo zadovoljstvo na njih. Kada je Omer ibn Abdul-Aziz, Allah mu se smilovao, upitan o sporu i sukobu koji se desio među ashabima, rekao je: ‘‘Allah me je sačuvao od toga da svoje ruke zaprljam krvlju tih časnih ljudi, i ja ne želim prljati svoj jezik go-vorom o onome što se dogodilo među njima.’’ (Et-Tabekatul-kubra, Zehebi, 5/394.) Neki čovjek je pitao imama Ahmeda o onome što se desilo između Alije i Muavije, radijallahu anhuma, a on se okrenuo leđima prema njemu i nije mu htio odgovarati. Nakon što mu je sugerirano da se radi o čovjeku koji vodi porijeklo iz Poslanikove loze (Benu Hašima), pogledao ga je i pro-učio mu kur’anske riječi, u prijevodu značenja: Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pi-tani za ono što su oni radili. (El-Bekare, 134.) (Menakibul-imami Ahmed, Ibnul-Dževzi, 126.) A učenik imama Ahmeda, El-Mejmuni, prenosi da mu je Ahmed jedne prilike rekao: ‘‘Kada vidiš čovjeka koji po zlu spominje bilo kojeg od ashaba, slobodno sumnjaj u njegovu vjeru.’’ (El-Bidaje ven-nihaje, 8/139.) U sličnoj predaji navodi se da je Ebu Zur’a er-Razi rekao: ‘‘Onaj koji se usudi ashabima Allahovog Poslanika iznalaziti mahane, smatra se heretikom. To zato što su Poslanik i Kur’an za nas nepobitna istina, a ashabi su ti koji su nam dostavili Kur’an i Poslanikovu praksu. Oni na taj način žele diskrediti-rati ashabe kao direktne svjedoke obja-ve, a onda negirati i samu objavu.’’ (El-Kifaje fi ‘ ilmi-r-rivaje, 49.) (Izvor: www.islam-qa.com)

Žena ne može sklopiti novi brak

bez valjanog raskinuća

prethodne bračne veze sudskim

putem.


Šejtanska došaptavanja Bizantincima odagnat ću Halidom ibn Velidom

Velika islamska osvajanja: Osvajanje Bizantije (III dio)

Historija

Hazreti Omer je tražio Halidovu smjenu zbog toga što je u njegovoj sablji vidio žestinu i veliku opasnost, i smatrao je da se u borbi grubo odnosi prema nevjernicima, i da im ne ostavlja dovoljno vremena da izaberu između islama, džizije i borbe, dok je Ebu Bekr u njemu vidio uspješnog i nepobjedivog vojskovođu kojeg je u potpunosti podržavao

Pripremio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

Halid ibn Velid ostvario je velike pobjede u Perziji i nakon što je stigao u Hiru, tu je ostavio voj-

sku, a on je otišao u Mekku da obavi hadž, bez traženja dozvole od halife Ebu Bekra. Pošto je na samom po-četku osvajanja situacija u Šamu bila neizvjesna i komplicirana, halifa je odlučio da u Šam pošalje upravo Ha-lida ibn Velida kao glavnog koman-danta muslimanskih snaga. S tim ciljem on je sazvao sastanak ratnog vijeća kako bi se sa njima posavjeto-vao oko svoje odluke. Hazreti Omer, r.a., odlučno je bio protiv toga, i ne samo to, on je insistirao da se Halid

smijeni, jer je smatrao da je njegov odlazak na hadž, bez pitanja halife, krupna i neoprostiva stvar. Na Ome-rove zahtjeve i prijedloge, Ebu Bekr je odgovorio ovako: ‘‘Omere, tako mi Allaha, ja ću Bizantincima odagnati šejtanske vesvese i došaptavanja čo-vjekom koji se zove Halid ibn Velid. I tako mi Allaha, ja nikada neću sta-viti u korice ‘Allahovu sablju’ koja je isukana u borbi protiv nevjernika.’’ Nakon toga, poslao je pismo Hali-du u kojem ga obavještava da ga je postavio za glavnog komandanta voj-ske u Šamu. Hazreti Omer je tražio Halidovu smjenu između ostaloga i zbog toga što je u njegovoj sablji vidio žestinu i veliku opasnost, i smatrao je da se u borbi grubo od-nosi prema nevjernicima, i da im ne ostavlja dovoljno vremena da izaberu između islama, džizije i borbe, dok je Ebu Bekr u njemu vidio uspješnog


i nepobjedivog vojsko-vođu kojeg je u potpu-nosti podržavao. Čak i onda kada je 70.000 Perzijanaca poginulo u bitki kod Ulejjisa u Ira-ku, Ebu Bekr je ponosno rekao: ‘‘Teško da ijedna žena može više roditi borca poput Halida ibn Velida.’’ Zatim, nakon što je osvojio i poru-šio Emgišiju, u čemu je Omer vidio krupnu grešku prema Perzijan-cima i prelaženje grani-ce dozvoljenog u borbi, Ebu Bekr je obradovan tom pobjedom, uzviknuo: ‘‘O muslimani, naš lav se sukobio sa perzijskim lavom i porazio ga na nje-govom kućnom pragu.’’ Osim toga, Omer je smatrao da su mnogi ljudi obmanuti i zadivljeni Halidovom hrabrošću i pobjedama, i kao da su mislili da pobjeda dolazi od Halida, a ne od Allaha, što naravno nije bilo tačno. Ebu Bekr je bio svjestan svega toga, ali kao da je on u tom trenutku gledao malo dalje od situacije, i Halid mu je trebao, jer je u njega bio sigu-ran kao ni u jednog drugog vojskovo-đu. Zbog toga nije uvažio Omerove primjedbe iako su one bile na mjestu, već je poslao pismo Halidu u kojem ga je najprije kritikovao za ono što je

uradio odlazeći na hadž bez pitanja: ‘‘Nemoj to više nikada ponoviti i ču-vaj se oholosti i samodopadljivosti’’, a zatim mu je napisao: ‘‘Kada dobiješ ovo moje pismo, napusti Irak i kre-ni prema Šamu. Sa sobom uzmi one ljude koji su od početka bili uz tebe. Kada dođeš u Šam i sretneš se sa Ebu Ubejdom, ti preuzmi komandu nad cijelom vojskom.’’

Šest dana pustinjskog marša

Nakon što je dobio pismo od ha-life Ebu Bekra, i rasporedio vojsku koja će ostati u Iraku pod koman-dom Musenne ibn Harisa, Halid je sa 9.000 vojnika krenuo put Šama. Međutim, iako mu je put preko Devmetu Džendela prema Šamu bio potpuno slobodan i bezbjedan, on je izabrao marširati sa 9.000 vojnika neprohodnim putem kroz pustinju Semavu, koji je bio pun opasnosti i neizvjesnosti. Zašto je Halid izba-rao put kojim se niko ne bi usudio krenuti i za koji je njegov drug Rafi

ibn Umejr rekao: ‘‘Tako mi Allaha, kada bi jedan čo-vjek putovao tim putem, skapao bi od žeđi i vrući-ne.’’ Taj put je vodio pre-ko Ajnu Temra kroz pusti-nju Semavu, zatim preko Kurakira do sirijske grani-ce. Halid je izabrao taj put iz više razloga: prvo, želio je da što prije stigne u Šam, a to je bio najkraći put bez obzira na njegovu opasnost, i to je put kojim se stiže di-rektno u Damask. Halid je znao da ima vojsku koja je spremna da za dan pređe najmanje 50 kilometara i ako to uspije i sada, oni će preći bez većih poteškoća

pustinju Semavu koja se prostirala na nekih 250 kilometara u pravcu Šama. Međutim, Halid ibn Velid us-pio je mnogo više od toga, on je sa svojim mudžahidima za jedan dan prelazio po 100 kilometara, tako da su pustinju prevalili i do izvora vode u Kurakiru došli svi zdravi i čitavi. Drugo, Halid je želio da Šam opkoli i sa sjeverne strane, jer je već bio opkoljen sa istočne i južne stra-ne. Zatim, on je dobro znao da se Bizantinci uopće ne nadaju da bi ih neko sa te strane mogao napasti, tako da je to uistinu bilo pravo iznenađe-nje za njih. Razdaljinu između Hire i Damaska, Halid i njegova vojska prešli su za šest dana i šesti dan stigli su u mjesto Eredž u Šamu. Kada su

stanovnici tog mjesta vidjeli musli-mansku vojsku, pobunili su se i izašli su pred njih da im se suprotstave i zabrane ulazak u Šam, ali su ubrzo vidjeli da su napravili kobnu grešku, pa su odustali od borbe i pobjegli u utvrđenje koje su nedugo zatim bez borbe predali muslimanima i pristali plaćati džiziju. Nakon toga Halid se sa vojskom uputio u pravcu mjesta Tedmur (Palmira), čiji su se stanov-nici zabarikadirali u utvrđenje koje je imalo ogromne zidove tako da musli-mani nisu mogli ništa učiniti. Halid ibn Velid se bojao da ne zakasni na odredište, pa je poslao pismo zapo-vjedniku grada: ‘‘Tako mi Allaha, da se popnete na oblake, Allah bi nam omogućio da vas porazimo. Mi ni-smo došli ovdje osim sa ubjeđenjem da ćete nam predati ovaj grad. Ako to sada ne učinite, znajte da ću vam se ja vratiti i da u borbi protiv vas neću nijednog vašeg vojnika živog ostaviti.’’ Nakon izvjesnog vremena, Bizantinci su poslali poruku da pre-daju grad i pristaju plaćati džiziju, jer su, stajalo je u poruci, čitali u svojim svetim knjigama da će njihov grad osvojiti čovjek koji je po opisu mo-gao biti samo Halid ibn Velid i niko drugi. Nakon potpisivanja ugovora o predaji grada i plaćanju džizije, Halid je sa vojskom krenuo prema mjestu Karjetejn. Mještani tog nase-lja su se vojnički suprotstavili musli-manima, ali su ubrzo bili poraženi, a njihovo naselje osvojeno.

“Allahova sablja’’ niže pobjede i u Šamu

Poslije toga Halid je krenuo u pravcu grada Havvarin čiji su se sta-novnici zatvorili u utvrđenje i nisu se htjeli ni predati ni boriti. Oni su tražili od Herakla da im pošalje pojačanje, tako da su ubrzo u prav-cu Havvarina krenule dvije bizan-tijske brigade od po 2.000 vojnika, iz Balebeka i Busre. Halid je ostavio svoju vojsku da opsjeda utvrđenje, a on je sa samo dvjesta konjanika kre-nuo da presretne te bizantijske briga-de. Nedaleko od utvrđenja Havvarin, Halid ibn Velid je sa svojih dvjesto konjanika porazio i desetkovao obje bizantijske vojske, tako da je od četi-ri hiljade njihovih vojnika, živu gla-vu izvuklo tek hiljadu njih. Kada su stanovnici Havvarina saznali za to, istog trenutka su predali utvrđenje i potpisali ugovor o plaćanju džizije. Jedan od Bizantinaca koji je bio uče-snik u bitki kod Havvarina, a nakon toga je primio islam, rekao je: ‘‘Tako

Halid ibn Velid poslao je

Bizantincima pismo sljedećeg sadržaja: “Tako

mi Allaha, da se popnete na

oblake, Allah bi nam omogućio

da vas porazimo. Mi nismo došli ovdje osim sa ubjeđenjem da

ćete nam predati ovaj grad!’’


mi Allaha, mi smo izašli da se su-protstavimo Halidu i njegovoj vojsci, a bilo nas je daleko više nego njih. Međutim, oni su išli svojim sabljama prema našim licima poput lavova koji su se bacali na svoje žrtve i nemilice nas ubijali. Jedan naš borac za kojeg smo smatrali da vrijedi koliko hilja-du drugih rekao je: ‘Da mi je da se sretnem s njihovim komandantom da ga ubijem!’ Kasnije mu je njegov drug pokazao Halida i on je krenuo prema njemu. Mi smo se nadali da će on ubiti Halida, ali kada ga je Halid ugledao, krenuo mu je u su-sret i jednim udarcem sablje odsjekao mu je pola lica, a drugim udarcem mu je odrubio glavu. Kad smo po-bjegli u utvrđenje, nismo razmišljali ni o čemu drugom osim o primirju i predaji.’’ Halid ništa nije prepu-štao slučaju i nije želio da u zaleđini muslimanske vojske, koja je krenula osvajati velike centre Šama, ostane bilo kakva opasnost i prijetnja zbog koje bi morao mijenjati svoj plan. Zato je nakon osvajanja Havvarina, krenuo prema Merdžu Rahitu, mje-stu koje su nastanjivali arapski kr-šćani iz plemena Gasan, i bez većih problema ga osvojio i zarobio veliki ratni plijen. Muslimani su u Merdžu Rahitu zarobili mnogo civila, žena i djece iz plemena Gasan, a čovjek po imenu Ebu Hazredž el-Gasani, pre-nio je ono što je čuo od svoje maj-ke koja je taj dan bila zarobljena, a nakon toga je primila islam. Ona je rekla: ‘‘Kada sam vidjela kako mu-slimani žive i kako se ophode jedni prema drugima, primila sam islam. Nakon toga došao je moj muž i tra-žio od muslimana da me puste, i on je primio islam, ali ja to nisam zna-la. Rekla sam: ‘Ako je primio islam, ja ću se vratiti njemu, ako nije, ja nemam nikakve potrebe za njim.’ Obavijestili su me da je on postao musliman i ja sam mu se vratila.’’

Osvajanje Busre

Ebu Ubjedu je zabrinjavao grad Busra, glavni grad Gasanija u kojem su bile stacionirane snažne jedini-ce arapskih kršćana. Zbog toga je on poslao Šurahbila ibn Hasenu sa 4.000 vojnika da osvoji to utvrđenje i prije nego im se Halid pridružio. Bizantinci su brojali oko 12.000 voj-nika u Busri. Od tri mogućnosti koje im je ponudio Šurahbil kada je stigao pred utvrđenje, oni su izabrali borbu. Izašli su iz utvrđenja i izvršili žestok napad na muslimane. Muslimani su u prvi mah odolijevali njihovim

napadima, ali su nakon izvjesnog vremena Bizantinci uspjeli opkoli-ti muslimane. Opasnost i poraz bili su na pomolu, a onda se sa sjevero-zapadne strane čula prava grmljavi-na konjskih kopita. Bojnom polju se približavao Halid ibn Velid sa svojim mudžahidima. Kada su Bizantinci ugledali muslimansku vojsku i ko-njicu koja je galopirala prema njima, okrenuli su leđa i pobjegli u utvrđe-nje. Sljedećeg jutra su ponovo izaš-li u borbu. Halid ibn Velid je već bio preuzeo komandu i požurio je da rasporedi vojsku. Za komandan-ta desnog krila postavio je Rafia ibn Amra, za komandanta lijevog krila Dirara ibn Ezvera, dok je začelje po-dijelio na dva dijela, jednim dijelom je komandovao Musejb ibn Nešbe, a drugim Mez’ur ibn Adi. Vojska iz Busre izašla je izvan zidina i krenuli su prema muslimanima poput mor-skih valova. Muslimanske jedinice su izdržale prvi nalet Bizantinaca, a onda su čuli glas Halida ibn Velida: ‘‘O sljedbenici islama, borite se i leđa im ne okrećite! Ako se budete borili protiv nevjernika u ime Allaha, znaj-te da oni neće ni jedan sat izdržati.’’ Rekao je Kajs ibn Ebi Hazim koji je bio u grupi koja je čekala u pozadini: ‘‘Mi smo bili sigurni u Halida i znali smo da je njemu svejedno koliki broj

neprijateljskih vojnika ugledao pred sobom. Oni ga svojom brojnošću nisu nikako mogli zaplašiti.’’ Borba je potrajala tako da su obje vojske bile na izmaku snage, ali su nastavile borbu očekujući da će neprijateljska strana prva popustiti. Tada je Halid naredio dvjema grupama iz pozadine da se uključe u borbu. Kada su oni uz tekbire jurnuli prema bojnom polju, Bizantinci su bili zaprepašteni i shva-tili su da je njihov poraz na pomolu. Mnogo je Bizantinaca poginulo u toj bitki, a ostatak vojske se povukao u utvrđenje. Poslije njihovog drugog povlačenja u utvrđenje, u Busru je konačno stigao i Ebu Ubejde ibn El-Džerrah. I nakon srdačnog po-zdrava i rukovanja sa Halidom, on je Halidu zvanično predao ‘‘komandnu palicu’’. Nedugo zatim, Bizantinci su obznanili da predaju grad i pri-staju plaćati džiziju. Tako je Busra osvojena 25. rebiu-l-evvela 13. go-dine po Hidžri, mjesec dana nakon Halidovog dolaska na tlo Šama. Kada je vijest o porazu njegove vojske stigla do Herakla, on je ljutito uzviknuo: ‘‘Jesam li vam rekao da se ne borite protiv njih!’’ Njegov brat mu je re-kao: ‘‘Bori se zbog svoje vjere i nemoj obeshrabrivati ljude.’’ Odgovorio mu je: ‘‘A zašto se drugo borim nego da


sačuvam ponos naše vjere?!’’ Busra je bila prvi veći grad koji su muslimani osvojili u Šamu.

Bizantinci pripremaju osvetu

Nakon osvajanja Busre, Halid je zajedno sa Ebu Ubejdinom vojskom krenuo prema Damasku, a Šurahbila i njegovu vojsku ostavio je u Busri. Jezidova vojska se vratila u Belku u Jordanu, a Amrova je bila na jugu Palestine. Bizantinci se nisu mogli po-miriti s padom Busre i željeli su osvetu. Nedugo nakon toga oni su okupili voj-sku od 20.000 vojnika pod komandom Vardana iz Homsa, i on je želio napasti muslimansku vojsku u Busri, jer je ona brojala svega sedam hiljada vojnika. Nadao se da će uspjeti povratiti Busru i ako bi mu to pošlo za rukom, plani-rao je s leđa napasti Halidovu i Ebu Ubejdinu vojsku i dati priliku vojsci u utvrđenjima Damaska da izađe i da frontalno napadne muslimane. Vardan je iz Homsa krenuo prema Busri pre-ko Balebeka i sjeverne Palestine, kako muslimanska vojska, koja je bila nado-mak Damaska, ne bi saznala za njihov pokret. Međutim, muslimani su na svim stranama imali svoje izvidnice i jedna od njih je otkrila kretanje bi-zantijske vojske prema Busri. Druga bizantijska vojska okupila se u mjestu

Džillik i njoj su se pridru-žili dobrovoljci iz Antakije i drugih mjesta, tako da se u tom mjestu okupilo više od 70.000 Bizantinaca. Ta vijest je stigla do Halida u Damask, pa je Halid tražio od Ebu Ubejde da izne-se svoj prijedlog o tome šta da se čini protiv tri bi-zantijske vojske okupljene u Damasku i Džilliku, i Vardanove vojske koja je krenula prema Busri. Ebu Ubejde je smatrao da on i Halid trebaju krenuti u susret Vardanu i pomoći Šurahbilu koji ne zna kakva mu opa-snost prijeti. Međutim, Halid je to smatrao pogrešnim, jer ako oni napu-ste opsadu Damaska, i krenu ponovo prema Busri, vojska iz Damaska će ih napasti sa leđa, pa će se muslimani naći između dvije vatre. Smatrao je da njegova i Ebu Ubejdina brigada treba-ju ići prema najvećoj bizantijskoj sku-pini u Džilliku. Zatim, o tome treba obavijestiti Šurahbila i upozoriti ga da se ne sukobljava sa Vardanom, već da sa svojom brigadom odmah krene pre-ma Edžnadinu, blizu Džillika, gdje će mu se pridružiti Jezidova i Amrova bri-gada. Dakle, Halid je smatrao da se pet muslimanskih birgada moraju okupiti

u Edžnadinu kako bi se borili protiv ogromne bizantijske vojske pod ko-mandom Toderika, što je Ebu Ubejde u potpunosti podržao.

Svi u Edžnadin!

Halid je poslao pisma svim ko-mandantima i naredio im je da krenu prema Edžnadinu. Međutim, u poho-du na Edžnadin desilo se upravo ono što je Halid pretpostavio, Bizantinci iz Damaska napali su muslimansko začelje, tj. Ebu Ubejdinu vojsku koja nije mogla pratiti tempo Halidove vojske koja je već bila daleko odma-kla. Kada je Halid saznao za to, on se vratio sa svojom vojskom i u munjevi-tom napadu uspio poraziti Bizantince i primorati ih da se vrate u utvrđenje Damaska. Nakon toga Halid i Ebu Ubejde su krenuli prema Edžnadinu i do odredišta nisu imali nikakvih izne-nađenja niti prepreka. Šurahbil je do-bio informaciju o napadu Vardanove vojske na Busru kada je Vardan bio 45 kilometara daleko od grada. Pošto mu je Halid naredio da napusti grad

i krene prema Edžnadinu, on je to i učinio, ali je kre-nuo pustinjskim putem da bi izbjegao sukob sa Bizantincima. U isto vrije-me i imperator Herakle po-ručio je Vardanu da se vrati i da ide prema Džilliku i da preuzme komandu nad kompletnom bizantijskom vojskom. Muslimanske brigade ulogorile su se u Edžnadinu i ukupno su brojale 33.000 vojnika, a nedaleko od njih ulogorila se bizantijska vojska koja je brojala oko 100.000 vojni-ka. Bizantijski komandant Toderik poslao je jednog arapskog kršćanina kao špijuna u muslimansku

vojsku, naredivši mu da boravi među njima jednu noć i da donese informa-cije sa lica mjesta. On je to učinio i sutradan se vratio i rekao komandan-tu: ‘‘Muslimani su noću pobožnjaci, a danju neustrašivi ratnici. Kada bi sin njihovog kralja nešto ukrao, oni bi mu ruku odsjekli, a ako bi počinio blud, oni bi ga kamenovali, kako bi se izvrši-la pravedna kazna nad počiniocem tog grijeha.’’ Bizantijski komandant je na to rekao: ‘‘Ako je tako kako si rekao, onda nam je utroba zemlje bolja nego suočavanje sa tim ljudima na njenoj površini. Molim Boga da oni budu da-leko od mene, i da mi ne pomaže pro-tiv njih, niti njima protiv mene.’’

Muslimanske jedinice izdržale

su prvi nalet Bizantinaca, a

onda su čuli glas Halida ibn Velida:

“O sljedbenici islama, borite se i leđa im ne okrećite! Ako

se budete borili protiv nevjernika

u ime Allaha, znajte da oni

neće nijedan sat izdržati!’’


izgradimo islamski centar

Naša želja i nijet je da u Splitu Medžlis Islamske zajednice Split

Zelena transferzala

Proteklog vikenda javnost u regiji obaviještena je o napadu na prostorije Islamske zajednice u Splitu. Huligani su pokrali dio inventara koji se nalazio u splitskom mesdžidu, a na unutarnjim zidovima ispisali su uvredljive psovke na račun muslimana koji žive u Splitu. O problemima i aktuelnostima iz Medžlisa IZ Split razgovaramo sa glavnim imamom Vahidom ef. Hadžićem


U noći s petka na subotu, tj. 11. aprila, grupa vandala provalila je u prostorije Medžlisa Islam-

ske zajednice Split. Provalnici su tom prilikom, osim krađe, ispisali uvredljive grafite po unutarnjim zi-dovima splitskog mesdžida. Ovaj napad se dogodio u vrijeme dok smo pripremali reportažu o Medžlisu Islamske zajednice Split. Zbog toga smo razgovor sa glavnim imamom ovog medžlisa, Vahidom efendijom Hadžićem, počeli od problema sa kojim se suočava Medžlis Islamske zajednice Split u svom radu.

“Osnovni i najveći problem Medžlisa IZ Split je veoma izraže-na asimilacija i otuđenost od svoje vjere. Naravno da se to odražava

na vjerski život u našem Medžlisu koji je po broju članova i dalje od manjih medžlisa na nivou Islamske zajednice u Hrvatskoj, iako je Split drugi grad po veličini u Hrvatskoj, i da je samim tim i finansijski sputan i slabijih mogućnosti za veće investi-cije. Istina, broj članova se iz godine u godinu povećava, a našim trudom i brižljivim vođenjem finansijske politike predsjednika Izvršnog odbora, gospodina Saliha Kadrića, materijalno stanje Medžlisa je poboljšano.

Postoji još jedan zanimljiv problem po pitanju član-stva, za koji mislim da postoji i u nekim drugim graničnim medžlisima, a to je da postoji dio musli-manskih obitelji koje su nastanjene i zapo-slenjem, školovanjem i na svaki drugi način ve-zane za područje naše IZ i Medžlisa, a koji svo-je nečlanstvo u

Zajednici opravdavaju činjenicom da su članovi u rodnom kraju (BiH) i da time nisu obavezni biti članovi našeg Medžlisa. Smatram, a znamo da je takav slučaj sa zekatom i sadekatul-fitrom, da muslimani trebaju poma-gati prije svega islam i muslimane u svojoj sredini, gdje žive i gdje stječu nafaku, gdje im djeca pohađaju vje-ronauku itd. Sljedeći važniji problem

koji tišti naš medžlis jeste da iznaj-mljujemo od gradskih vlasti

prostorije za mesdžid, od-nosno, ne posjedujemo adekvatne mesdžid-ske prostorije. Istina, Medžlis u Splitu po-sjeduje zgradu u naj-starijoj gradskoj jezgri koja je Allahovom vo-ljom još davne 1984. kupljena zalaganjem rahmetli dr. Ahmeda Smajlovića i prvih ak-tivista i odbornika na-

šeg Medžlisa. Međutim, ta zgrada je adekvatna za uredske i ostale potrebe,

ali je zbog male povr-šine i pet etaža

n e a d e -


kvatna za mesdžid jer, recimo, da u ljetnom periodu na džuma-nama-zu bude i preko stotinu klanjača, a na bajramima i nekoliko stotina.’’ O odnosu općinskih i županij-skih vlasti prema muslimanima i Islamskoj zajednici, efendija Hadžić kaže: “Realno gledajući i uspoređu-jući sa nekim drugim sredinama u Hrvatskoj, odnos vlasti prema nama je veoma slab. Kod njih je prisutan jedan ignorirajući stav prema našem medžlisu koji ide toliko daleko da je prethodni gradonačelnik grada Splita zanemarivao sve dopise i pozive za naš sastanak s njime radi iznošenja određenih problema u cilju njihovog rješavanja. Sadašnji gradonačelnik Ivan Kuret nas je primio, saslušao i nakon tog sastanka jedan od važni-jih problema je riješen. I dalje osta-je problem mesdžida, odnosno pro-storija za koje plaćamo najam gradu (oko 350 eura mjesečno) i za koje se produžuje ugovor svakih pet godina. Zbog toga je namjera i želja da taj ugovor bude trajnijeg karaktera kako bismo slobodnije ulagali u taj pro-stor. Naravno, dugoročno ostaje želja i nijet da muslimani Splita i okolice u budućnosti, ako Bog da, osiguraju

sebi islamski centar koji bi imao sve one sadržaje koje muslimani ovog podne-blja i vremena neophod-no trebaju.’’ Za razliku od navedenih problema, efendija Hadžić je gene-ralno zadovoljan odno-som muslimana koji žive na području koje pokriva Medžlis Islamske zajed-nice Split. “Generalno, odnosom naših člano-va donekle možemo biti zadovoljni jer kod njih postoji jasno izražena želja za boljit-kom Zajednice. Međutim, veliki broj muslimana nisu članovi Zajednice. Možemo slobodno reći da je veći broj onih koji nisu članovi nego onih koji jesu. Razlog toj pojavi su prije sve-ga već spomenuta i veoma izražena asimilacija, a zatim i neki organiza-cijski problemi u prošlosti Medžlisa. Trenutno je negdje oko 150 obitelji članova našeg Medžlisa.

Ono s čime možemo posebno biti zadovoljni jeste da je zadnje dvije go-dine ostvaren ogroman napredak po pitanju organizacije i povećanja broja polaznika vjeronauke. Trenutno je

broj djece koji pohađaju jedan od dva vida vjero-nauke (mektebski ili škol-ski) 115. S obzirom da je još prije nekoliko godina ukupni broj polaznika bio oko tridesetak, uspjeh je evidentan. Tim više kada se uzme u obzir da done-davno nije bilo vjeronau-ke u školama, a da u ovoj školskoj godine vjerona-uku pohađaju djeca u tri splitske, dvije trogirske i jednoj solinskoj osnovnoj

školi. Bilo bi nepravedno ne istaći po-seban doprinos povećanju broja po-laznika i kvaliteti vjeronauke mualli-me Suade Hadžić. Svjesni smo da još dosta djece nije uključeno u procese vjeronauke, ali kontinuirano radimo na obilasku i kontaktu sa roditeljima u cilju upisivanja i pohađanja njihove djece islamske vjeronauke. Čak ima-mo primjer muslimana iz Imotskog, Sinja, Trogira, Marine koji i pored prilične udaljenosti dovode svoju dje-cu u Split na vjeronauku.’’

Nacionalna struktura muslima-na u Medžlisu Islamske zajednice Split otprilike izgleda tako da su tri

Hvala Allahu, mi imamo

priličan broj kvalitetne i islamski odgojene

omladine, koja rado dolazi u mesdžid,

a na džuma-namazu mladi

čine barem jednu trećinu

klanjača.

četvrtine članova Medžlisa IZ Split Bošnjaci, zatim Albanci, a ima neko-liko obitelji članova - muslimana dru-gih nacionalnosti kao što su Arapi, Turci, Romi i dr. Jedna od posebnih aktivnosti Medžlisa IZ Split je rad sa mladima. O tom pitanju efendija Hadžić kaže: “Hvala Allahu, mi ima-mo priličan broj kvalitetne i islamski odgojene omladine, koja rado dolazi u mesdžid, a na džuma-namazu mla-di čine barem jednu trećinu klanjača.

Mladi se redovito sastaju subotom poslije akšama, druže se i organizira-ju posjete omladini drugih medžlisa (Dubrovnik, Zagreb, Sisak, Rijeka, Livno i dr.) ili priređuju dočeke i posjete omladinaca drugih medžlisa nama. Posebno bih istakao njihovu lijepu praksu, odnosno dijela njih koji svaki četvrtak poslije akšama dolaze da zajedno uče Kur’an.

Njihovim trudom i uz finansijsku pomoć Izvršnog odbora te donaciju Mešihata uređena je jedna prosto-rija za potrebe omladine, a u tije-ku su radovi na većoj prostoriji pri mesdžidu koja će, pored ostalih, imati i tu namjenu.’’ Mnogi članovi Medžlisa IZ Split porijeklom su iz BiH, i sam efendija Vahid Hadžić je iz BiH, tačnije iz Tuzle. Stoga su veze ovog medžlisa sa Bosnom i Hercegovinom jake i intenzivne. “Mi, kao medžlis, imamo dobru saradnju sa Livanjskim medžlisom (glavni imam Dževad ef. Hadžić) sa kojim graničimo i nekako smo upućeni jedni na druge. Prije ne-koliko mjeseci imali smo turnir u Splitu između nogometnih ekipa iz Splita, Zagreba i Livna. Također u zadnje vrijeme postoji dobra sarad-nja sa Bugojanskim medžlisom i njihovim predsjednikom Harisom Mujićem kao i prof. Muhamedom Jusićem koji su i bili u posjeti našem medžlisu’’, zaključuje na kraju efen-dija Vahid Hadžić.


Falsifikovanjehistorijskih činjenica

Pokušaji bugarizacije Bošnjaka prizrenskog regiona

Krajem januara u Sofiji je u organizaciji bugarskog ministarstva inostranih poslova održana promocija knjige “Našinci na Kosovu i Albaniji”, autorice Tanje Mangalakove, u kojoj se na 144 stranice pokušava dokazati da su Bošnjaci – Goranci bugarskog porijekla

Piše: Refki Alija

N edavno je u nekim srbijanskim medijima objavljena vijest ko-jom Helsinški komitet Bugara

iz Srbije, preko svoje predsjednice Zdenke Todorove, traži da “Bugar-ska, pošto je priznala Kosovo, tre-ba kod kosovskih vlasti pokrenuti pitanje problema prava Goranaca i zatražiti podršku kod misije EU na Kosovu”, jer, po njima, “Goranci žive u 48 sela, u okruzima Župa i Gora, ali nemaju status manjine’’.

Miješanje žaba i baba

Krajem januara u Sofiji je u organizaciji bugarskog ministar-stva inostranih poslova održa-na promocija knjige “Našinci na Kosovu i Albaniji”, autorice Tanje Mangalakove u kojoj je na 144 stra-nice, kako stoji u pozivu za ovu pro-mociju, ispisana “autentična histo-rija i intervjui, fotografije Gorana“. Pojedini novinari, ali i neki politi-čari otvoreno odlaze u Goru, dijelu općine Dragaš na tromeđi Kosova, Makedonije i Albanije, agitujući na “bugarsko porijeklo” žitelja ove oblasti. Nakon televizijskog prilo-ga na jednoj bugarskoj televiziji, sagovornica, donedavno član SDA, formirala je Udruženje mladih


Falsifikovanjehistorijskih činjenica

Pokušaji bugarizacije Bošnjaka prizrenskog regiona

“Goranaca, Našinaca i Bugara’’ miješajući na taj način “babe i žabe”. Naime, Goranci kao na-cija ne postoje, Našinci također. Bošnjaci se me-đusobno tako zovu, a Bugara nikada nije bilo po zvaničnim podacima na ovim prostorima. Da bude još čudnije, kosov-sko ministarstvo za za-jednice i povratak nedavno je ovom “udruženju” odobrilo finansijska sredstva za njihove aktivnosti. Sve ovo izaziva dodatnu zabrinutost ov-dašnjih Bošnjaka za svoj opstanak i oštre reakcije predstavnika politič-kih partija, udruženja i pojedinaca. Predsjednik Udruženja Goranaca Ćerim Ilijazi nema dileme. “To je opet neka politička igra u kojoj se Gorancima, primjera radi, omo-gućava da lakše dođu do ličnih dokumenata da bi mogli da napu-ste i odu u neke druge zemlje. Mi

nismo Bugari i to svi dobro znaju’’, kaže Ilijazi. Uzair Hamza iz boš-njačke koalicije VAKAT, direktor kancelarije za zajednice u Dragašu, kaže da ga ništa više ne iznenađuje. “Prisvajaju nas Srbi, Makedonci, a sada i Bugari. To je kod nas stvo-rilo odbrambeni mehanizam. Ali ja ne razumijem da se mnogi trve oko šaka jada, mada im donekle ne

zamjeram. Ja se ljutim na naše ljude koji prista-ju na takve manipulacije radi sitnih interesa i od-lazaka u Evropu. To je posljedica neformiranog identiteta. Naš narod još uvijek nema osjećaj za identitet, jezik, vjeru, naciju, običaje.’’ Murat Muška, poznati izvo-đač narodnih pjesama,

rodom iz Restelice sa oko sedam hiljada stanovnika najvećeg sela u Gori, potvrđuje da su kod njega dolazili neki novinari iz Bugarske i interesovali se za kulturu i običaje. “Onda su zloupotrijebili neke izjave istrgnuvši ih iz konteksta.

Stanovnicima prizrenskog kraja Bugari ostali u lošem pamćenju

Niko u Gori, od običnih gra-đana do intelektualaca, neće vam reći da je bugarskog porijekla. Mi

jednostavno nismo Bugari i džaba što pokušavaju. Ja ih ne razumijem, a navodno su ušli u Evropsku uni-ju’’, naglašava Muška dodajući da mu je poznato šta se u Bugarskoj radilo i radi sa muslimanima. Također, Bugari su pokazali interes da prisvoje stanovnike Župe, pri-zrenske općine, gdje u 18 sela živi 15-ak hiljada Bošnjaka. Na ovaj bu-garski pokušaj svojatanja kosovskih Bošnjaka oštro je reagirao Džezair Murati, potpredsjednik Skupštine Kosova iz reda bošnjačke koalicije Vakat. “Poručio bih im da drže da-lje ruke od Bošnjaka Kosova. Nema potrebe da neko na ovaj način raz-mišlja o nama. Naš narod se dobro sjeća perioda od 1914. do 1918. kada su ovdje boravili Bugari, kada su zlostavljali naš narod. U župi je tada rođeno samo troje djece, a ni zemlja nije rađala pa je vla-dala neopisiva glad. Naš narod se spasio odlaskom u Tetovo preko Šar-planine, a mnogi su svoje ko-sti ostavili na ovoj planini.’’ Ovim povodom reagirao je i Baškim Hisari, predsjednik prištinske kan-celarije Helsinškog odbora. “Bez obzira na određene probleme sa kojima se inače suočava i većinsko albansko stanovništvo, Bošnjacima - Goranima, ali i ostalim zajedni-cama, Republika Kosovo obezbje-đuje sva prava i to više nego bilo koja manjinska zajednica u evrop-skim zemljama. Svako negiranje tih prava ne znači ništa drugo osim pokušaj da se uspori proces demo-kratskih odnosa na Kosovu i nje-no integriranje u regionu Balkana, Evrope i NATO-a.’’ Goru sačinjava 30 sela, devet sela je početkom 20. vijeka pripalo Republici Albaniji, a dva Makedoniji. U kosovskom dijelu, u 19 naselja, trenutno živi desetak hiljada stanovnika, što je skoro duplo manje u odnosu na po-pis stanovništva iz 1991. godine. Najveći broj Bošnjaka - Goranaca u međuvremenu se, najprije iz be-zbjednosnih, a onda iz ekonomskih razloga, nastanio u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Turskoj, Austriji ili Italiji, gdje se, primjera radi, nakon završetka kosovskog rata samo iz sela Restelica iselilo oko hiljadu familija koje danas žive i rade u gradu Sijena nedaleko od Bolonje.

Nema potrebe da neko na ovaj

način razmišlja o nama. Naš narod se dobro sjeća

perioda od 1914. do 1918. kada

su ovdje boravili Bugari, kada su zlostavljali naš

narod.


Grobnice - dokaz genocidau cijeloj istočnoj Bosni

Masovne grobnice (II dio)

Zločin

U Višegradu je do aprila 2009. godine pronađeno 11 masovnih grobnica Bošnjaka koji su ubijeni 1992. godine

Piše: Ramiz Hodžić

U Vlasenici je do početka aprila 2009. godine pronađeno 12 ma-sovnih grobnica Bošnjaka koji

su ubijeni 1992. godine, odnosno na početku agresije. Iz tih 12 grobnica ekshumirano je 436 tijela. Prva ma-sovna grobnica vlaseničkih Bošnjaka otkrivena je u Zaklopači i iz nje je u junu 1998. godine ekshumirano osam tijela nastradalih. Mjesec dana kasni-je, u julu 1998. godine, ekshumirano je 16 tijela iz masovne grobnice Mra-vinjci. Sljedeća masovna grobnica vla-seničkih Bošnjaka otvorena je u junu 2000. godine, a iz nje je ekshumirano devet tijela. Bila je to masovna grob-

nica Durići. Sredinom istog mjeseca iz masovne grobnice Piskavica ekshumi-rano je šest tijela žrtava. U septembru te 2000. godine iz masovne grobnice Sušica ekshumirano je 37 tijela ubije-nih Bošnjaka.

Grobnice u Vlasenici

Nakon Sušice, do otkrivanja nove masovne grobnice Bošnjaka Vlasenice, stradalih 1992. godine, prošle su sko-ro dvije godine. Tek u aprilu 2002. godine otkrivena je masovna grobnica Štedrić. Iz nje je ekshumirano sedam tijela. Tokom 2003. godine u Vlasenici su pronađene tri nove masovne grobni-ce Vlaseničana ubijenih 1992. godine. One su otvorene i iz njih ekshumirana tijela žrtava tokom aprila i maja ove go-dine. Riječ je o masovnim grobnicama Klještani, Borje i Ogradice. Iz grobni-ce Klještani ekshumirano je sedam ti-jela. Iz grobnice Borje 11 tijela žrtava, a iz grobnice Ogradice čak 232 tijela. U maju 2004. godine otkrivene su i

otvorene dvije grobnice u Vlasenici. To su nova grobnica u Zaklopači iz koje je ekshumirano 81 tijelo, te grobnica Jatarišta iz koje je ekshumirano 16 tije-la. Posljednja ekshumacija u Vlasenici do zaključivanja ovog teksta izvršena je u junu 2007. godine, kada je iz masov-ne grobnice Cikavska rijeka ekshumi-rano šest tijela.

Masovne grobnice Bošnjaka Višegrada

U Višegradu je do aprila 2009. godine pronađeno 11 masovnih grob-nica Bošnjaka koji su ubijeni 1992. godine. U njima je pronađeno 137 tijela. Nažalost, u Višegradu je dosta ubijenih bačeno u Drinu tako da se njihova tijela nikada neće naći. Prva masovna grobnica žrtava iz 1992. go-dine, na području Višegrada, otkrive-na je u decembru 2000. godine. Bila je to masovna grobnica Kurtalići iz koje su ekshumirana 62 tijela. Tokom jula 2001. godine otkrivene su tri masovne grobnice u Višegradu. To su masov-ne grobnice: G. Brištanica - Mištica, zatim grobnica Barimo, te grobnica Barimsko groblje. Iz masovne grobnice G. Brištanica - Mištica ekshumirano je šest tijela bošnjačkih žrtava. Iz grobni-ce Barimo ekshumirano je 16 tijela, a iz grobnice Barimsko groblje izvađeno je pet tijela žrtava. U maju 2002. godi-ne iz masovne grobnice Dušće ekshu-mirano je šest tijela Bošnjaka, a u junu iste godine iz grobnice Gornja Crnča - Groblje ekshumirano je pet tijela. Tokom 2003. godine, tačnije u maju ove godine, izvršena je ekshumacija pet tijela bošnjačkih žrtava iz 1992. godi-ne, iz masovne grobnice Velji Lug. To je u 2003. godini bila jedina ekshuma-cija na prostoru Višegrada. Nažalost, tokom 2004. godine u Višegradu nije otkrivena niti jedna grobnica. U 2005. godini otkrivene su dvije grobnice, i to Blace koja je otvorena u maju i iz nje ekshumirano sedam tijela, te nova


grobnica Dušće iz koje je u oktobru ek-shumirano šest tijela. Posljednje grob-nice u Višegradu otkrivene su 2006. godine, i to u martu grobnica Crnčići iz koje je ekshumirano devet tijela žr-tava, te u aprilu grobnica Pušin Do, iz koje je ekshumirano 10 tijela.

Rogatičke masovne grobnice

U Rogatici je otkriveno devet ma-sovnih grobnica žrtava iz 1992. godine, a ekshumirano je 210 tijela. Prve grob-nice otkrivene su 1998. godine, u maju su ekshumirana 24 tijela iz grobnice Duljevac, a u septembru sedam tijela iz grobnice Kozadre. Naredne ekshumacije u Rogatici izvršene su u oktobru 2000. godine. Tada je iz grobnice Slap 1 ekshu-mirano 125 tijela, a iz grobnice Slap 2 sedam tijela žrtava četničkog orgijanja iz 1992. godine u Rogatici. Do otkrivanja novih grobnica u Rogatici prošle su četiri godine. U junu 2004. godine iz grob-nice Seljani ekshumirano je osam tijela. Zatim su u septembru iz grobnice Seljani 2 ekshumirana 22 tijela, te u oktobru iz grobnice Rasadnik izvađeno je još šest tijela. Sljedeće ekshumacije na prostoru Rogatice izvršene su 2007. godine, i to u aprilu i maju kada su ekshumirana tijela iz grobnica Jama Sjemeć 1 i Jama Sjemeć 2. Iz prve grobnice ekshumirano je šest, a iz druge pet tijela žrtava.

Grobnice u Bratuncu

U bratunačkoj općini do aprila 2009. godine otkriveno je osam ma-sovnih grobnica Bošnjaka ubijenih

1992. godine. Iz tih grob-nica ekshumirana su 132 tijela. Prve ekshumacije u Bratuncu obavljene su tek 2002. godine, u junu, kada je iz grobnice Suha izvađe-no 18 tijela, a iz grobnice Redžići 21 tijelo. Tokom 2004. godine na područ-ju Bratunca otkrivene su tri grobni-ce. Najprije je u aprilu ekshumira-no osam tijela iz grobnice Repovac. Onda je u junu ekshumirano 13 tijela iz grobnice Zalužje, te u oktobru šest tijela iz grobnice Voljavica. U 2005. godini u Bratuncu je pronađena samo jedna grobnica, i to u maju kada je iz nje izvađeno 38 tijela. Riječ je o novoj grobnici Suha. Na otkrivanje nove grobnice stradalih Bratunčana čeka-lo se dvije godine. Masovna grobnica Hrnčići otkrivena je u avgustu 2007. godine, a iz nje je ekshumirano pet tijela. I na koncu, u novembru 2008. godine otkrivena je grobnica Redžići i ekshumirana su 23 tijela.

Grobnice u Čajniču i Sokocu

U Čajniču je pronađeno pet grob-nica, a iz njih je ekshumirano 57 ti-jela Bošnjaka ubijenih 1992. godine. Četiri grobnice otkrivene su 2002. go-dine, a jedna 2006. godine. Grobnica Mostina otkrivena je u septembru 2002. godine, a iz nje je ekshumira-no 18 tijela. U oktobru su otkrivene tri grobnice u Podjovanovićima. Iz grobnice Podjovanovići 1 ekshu-mirano je devet tijela, iz grobnice

Podjovanovići 2 ekshumi-rano je 11 tijela, a iz grob-nice Podjovanovići 3 ek-shumirano je 10 tijela. U junu 2006. godine iz nove grobnice Mostina izvađe-no je devet tijela Bošnjaka.

Na prostoru Sokoca, do pisanja ovih redova

u aprilu 2009. godine, otkrivene su četiri masovne grobnice. Masovne grobnice Paklenik - Jama, Ivan Polje i Ivan Polje 2 otkrivene su u septembru 2000. godine. Iz grobnice Paklenik ekshumirana su 73 tijela. Iz grobnice Ivan Polje ekshumirana su 43 tijela, a iz grobnice Ivan Polje 2 sedam ti-jela žrtava. U maju 2007. godine iz grobnice Veliki vrh ekshumirano je 38 tijela Bošnjaka nastradalih 1992. godine u Sokocu.

Grobnice u Kalinoviku i Han-Pijesku

U Kalinoviku su otkrivene tri grobnice ubijenih Bošnjaka. Sve tri su otkrivene 1999. godine, a iz njih su ekshumirana 22 tijela. Grobnica Mehka Brda otkrivena je u junu, a iz nje je ekshumirano 10 tijela. U julu su otkrivene grobnice Mjehovina i Jezero, a iz njih je ekshumirano se-dam, odnosno pet tijela žrtava.

Jedina masovna grobnica Bošnjaka stradalih 1992. godine u Han-Pijesku, otkrivena je u oktobru 2000. godine. Riječ je o grobnici Stoborani iz koje je ekshumirano 10 tijela žrtava.

Nažalost, u Višegradu je

dosta ubijenih bačeno u Drinu

tako da se njihova tijela nikada neće

naći.


Islamnet“Crveni đavoli’’ na arapskom jeziku

“Crvene košulje’’ palile džamije

Asocijacija Evropljana koji su prihvatili islam

Engleska

Tajland

Turska

Najpopularniji engleski no-gometni klub Manchester

United krenuo je prije neko-liko dana u ozbiljan projekat osvajanja arapskog tržišta. Manchester United je na tom planu sredinom ovog mjeseca pokrenuo internetsku strani-cu na arapskom jeziku. Ge-neralni menadžer Manchester Uniteda, Mark Hargreaves, kaže da se Manchester United na ovaj potez odlučio nakon saznanja da “Crveni đavo-li’’ u arapskom svijetu imaju čak jedanaest miliona fanova. Osim ovoga, Mark Hargreaves ističe da arapskom internetskom stranicom Manchester United cilja bogate arap-ske kompanije, među kojima je u pr-vom redu “Saudi Telecom’’ sa kojima su Englezi skoro sklopili sponzorski

ugovor. Manchester United će, po-red pokretanja internetske stranice na arapskom jeziku, pokrenuti news centar na arapskom jeziku koji će se emitirati putem mobilne telefonije korisnika “Saudi Telecoma’’.

V išednevni protesti opozicije u Tajlandu doveli su ovu zemlju

na rub totalnog raspada. Tokom protesta u Bankoku u sukobu po-licije i vojske s jedne strane i de-monstranata poznatih kao “Crvene košulje’’ s druge strane, zabilje-žen je veliki broj povrijeđenih. Nažalost, osim tajlandske vlade, žrtve ovih protesta bili su i mu-slimani koji žive u Bankoku. Na-ime, tokom drugog dana protesta

u Bankoku, u četvrti koju nase-ljavaju uglavnom muslimani, de-monstranti su bez ikakvog povoda napali lokalno stanovništvo. Više stotina demonstranata provalilo je u jednu od tamošnjih džamija nakon čega su istu zapalili. Kada su vidjeli da su spremni čak i na paljenje džamija, muslimani su se organizirali i oduprli pobješnjelim demonstrantima. Zahvaljujući or-ganiziranosti muslimana, sprije-

čena je prava ka-tastrofa. Niko još ne navodi razloge što su se demon-stranti odlučili napasti musli-mane i njihove svetinje iako mu-slimani nemaju nikakve veze sa tajlandskom vla-dom niti sa ovim protestima. Na-ravno, ova vijest nije bila vrijed-na pažnje svjet-ske javnosti koja na sva usta hvali hrabrost “Crve-nih košulja’’.

U Istanbulu je ovih dana održan dru-gi godišnji skup Evropljana koji su

prešli na islam. Ovaj skup je održan pod pokroviteljstvom NEMA-e, organizaci-je, odnosno Asocijacije rođenih evrop-skih muslimana. Na ovom skupu, na kojem je učestvovalo stotinjak mladića i djevojaka, razmijenjena su iskustva i do-govorene nove aktivnosti na promociji islama u Evropi. Holanđanin Nourdeen Wilderman je jedan od učesnika koji je ostalima prenio svoja iskustva i aktiv-nosti na polju da’ve - promocije islama u Holandiji. On je primio islam u de-cembru 2007. godine. Nourdeen Wil-derman je profesor. Dugo je radio na prikupljanju svih potrebnih informacija o islamu i muslimanima u Holandiji. “Svojim automobilom obišao sam svih 250 mesdžida u Holandiji gdje sam sku-pio sve potrebne informacije, od adrese do jezika na kojem se drže hutbe i druga predavanja. To sam sve stavio na inter-net da drugima pomogne i skrati put do džamije.’’ “Ja sam posjetio ovaj kamp kako bih učestvovao u izgradnji mreže Evropljana koji su prihvatili islam’’, kaže Alser Ebroothaers iz Belgije koji je prije godinu dana prihvatio islam. Jedna od bitnih pozitivnih posljedica ovakvog okupljanja novih muslimana svakako je to što se na ovaj način stvara institucio-nalna mreža Evropljana koji su prihva-tili islam koji će na ovaj način pokušati dati odgovore i drugim Evropljanima nemuslimanima na sve dileme vezane za islam i muslimane.


Sudski zločin nad porodicama otetih Bošnjaka iz Sjeverina

Vino na arapski način

Američka hedija cionistima od četrnaest hiljada tona municije

Srbija

Maroko

Izrael

Prvi općinski sud u Beogradu presudom od 2. aprila 2009. godine odbio je tuž-

bu za nadoknadu štete koju je Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio protiv Republike Srbije u ime 25 članova poro-dica otetih mještana Sjeverina. Iako je za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu ranije osudio na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića (obojica u odsustvu), Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na 15 godina, što je potvrdio i Vr-hovni sud Srbije, Prvi općinski sud u Be-ogradu odbio je odštetni zahtjev Fonda za humanitarno pravo.

Bošnjaci Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithat Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Ramahudin Ćatović, Idriz Gibović i Mevlida Koldžić bili su državljani tadašnje SRJ koji su živjeli u selu Sjeverin u općini Priboj. Kritičnog dana, 22. oktobra 1992. godine, krenuli su svakodnevnim poslom u Priboj, redov-nom autobuskom linijom (Rudo - Priboj). Ovaj regionalni put kod sela Mioče prolazi preko teritorije Bosne i Hercegovine (BiH). U Mioču, pripadnici formacije Osvetnici, na čelu sa Milanom Lukićem iz Višegrada, zaustavili su autobus kojim su putovali mještani Sjeverina. Nakon legitimisanja, iz autobusa su izveli samo Bošnjake, 16 njih. Kamionom su ih prevezli u Višegrad

u hotel “Vilina vlas’’ gdje su ih prvo bru-talno zlostavljali, a potom odveli na obalu rijeke Drine i sve ih strijeljali. Tijela ubi-jenih do danas nisu pronađena. Zločin u Sjeverinu nije bio jedini niti prvi zločin u tom kraju države - prethodilo mu je ne-koliko ozbiljnih incidenata. Usred dana u centru Sjeverina, 26. avgusta 1992. godine, dogodilo se hladnokrvno ubistvo Bošnjaka Rame Berbe. Njega je neidentifikovani voj-nik pred nekoliko očevidaca ubio ispalivši mu metak u čelo nakon što mu je Ramo Berbo pokazao ličnu kartu iz koje se moglo vidjeti da je Ramo Bošnjak.

Dalje, dan pred otmicu 16 Sjeverinaca, 21. oktobra, nekoliko nepoznatih lica su kidnapovali Sabahudina Ćatovića ispred njegove kuće u Sjeverinu. Od tada mu se gubi svaki trag. Policija je bila obaviještena o ovim događajima i nema sumnje da je morala preduzeti mjere kojim bi se građani Sjeverina zaštitili, a u skladu sa svojom oba-vezom da štiti sve građane.

Nekada su muslimani iz Magreba pred-vodili slavnu generaciju islamske vlasti

u Andaluziji. Danas je situacija sasvim drukčija. Danas se iz područja Magreba čuju neke druge priče. Jedna od takvih pri-ča temelji se na vijesti da je Maroko najveći proizvođač vina među arapskim zemljama, odnosno da se marokansko vino u Evropi degustira sa posebnim guštom. Prošle go-dine Maroko je proizveo čak trideset i pet miliona boca vina. Firma “Celliers de Me-knes’’ je najveći marokanski proizvođač vina u čijem vlasništvu su vinogradi koji se rasprostiru na više od dvije hiljade hektara zemljišta. Marokanskim vinom se najčešće časte turisti koji posjećuju ovu zemlju, a ukupan godišnjih prihod od prodaje vina dostiže čak dvije stotine i pedeset miliona

eura. U Maroku je po zakonu zabranjeno prodavati alkohol muslimanima, dok je nemuslimanima dozvoljeno prodavati i konzumirati alkohol. Visok profit ove pri-vredne grane diktira i nivo poštivanja zako-na. Tako se u Maroku danas organiziraju festivali vina, a vino i druga alkoholna pića prodaju i oni koji nemaju dozvolu za takvo što. Također, proizvodnja vina se iz godine u godinu povećava.

Nekoliko dana, tačnije sedam dana prije početka izraelske okupacije

pojasa Gaze, Sjedinjene Američke Države počele su Izraelu dopremati dogovorenu količinu oružja i muni-cije u ukupnoj količini od 989 kon-tejnera ili oko 14 hiljada tona oružja i municije. Sedam dana prije invazije na Gazu, Bushova administracija je Izraelu uspjela isporučiti 689 kontej-

nera oružja i municije, a tri stotine ostalih kontejnera Izraelu je dopre-mila Obamina administracija kra-jem marta ove godine. “Sigurni smo da je tada Izraelu dopremljen bijeli fosfor koji je izraelska vojska koristi-la protiv civila u Gazi’’, kaže Brian Wood, šef ureda za kontrolu oružja u organizaciji Amnesty Internatio-nala. Optužbe organizacije Amnesty International potvrdio je glasnogo-vornik Pentagona koji je sve pravdao činjenicom da su SAD i Izrael ranije dogovorili transport oružja i muni-cije. U Amnesty International ističu da je sramota što Barack Obama nije zaustavio isporuku oružja i municije Izraelu.

Dok Izrael legalno dobija desetine hiljada tona najsmrtonosnijeg oružja, Palestinci u Gazu ne mogu unijeti ni metak. A kad kroz neki od tunela i unesu pokoji metak i poluautomat-sku ili automatsku pušku, onda se či-tav svijet digne i zahtijeva da Hamas prestane sa naoružavanjem.


Turizam u gradu Saliha, alejhis-selamaŠerijat u zelenoj dolini

Saudijska ArabijaPakistan

Saudijska Arabija je odlučila da iskoristi svoje turističke potencija-

le. Poznato je da je Saudijska Arabija kao kolijevka islama, zemlja prepuna historijskih spomenika, veoma intere-santna turistička destinacija. Zbog tih potencijala i velike zainteresiranosti stranih turista, vlasti Saudijske Ara-bije odlučile su dopustiti nemuslima-nima da posjećuju ovu zemlju. Prema procjenama saudijske vlade, planira-ni priliv od turizma trebao bi dostići četrdeset milijardi američkih dolara. Jedno od svjetskih historijskih mjesta koje UNESCO priznaje kao svjetsku baštinu je prastari grad Nabataean, grad Saliha, alejhis-selama, u kojem je

vladao narod Semuda. Ovaj grad je sli-čan gradu Petra u Jordanu, a nalazi se 450 kilometara od Medine, grada po-slanika Muhammeda, alejhis-selama. Saudijska Arabija je veoma atraktivna turistička destinacija prepuna velikih historijskih mjesta koja bi mnogi i mu-slimani i nemuslimani voljeli posjetiti.

Nakon februarskog dogovora izme-đu pakistanske vlade i talibanske

zajednice u Svat dolini na sjeveroza-padu Pakistana o uspostavljanju še-rijatske vladavine u ovoj provinciji, na svjetskoj diplomatsko-političkoj sceni nastala je pometnja i želja da se ovaj sporazum zaustavi i spriječi njegova realizacija. SAD su izvrši-le dodatne pritiske na pakistanskog predsjednika Asifa Alija Zardarija. Čak su izrečene prijetnje i uvjetova-nja oko slanja već dogovorene finan-sijske pomoći koju je Pakistan trebao već dobiti. Međutim, to je samo na trenutak odložilo sprovođenje ovog sporazuma. Naime, početkom ove sedmice predsjednik Asif Ali Zarda-ri potpisao je odluku kojom se uvodi šerijatski zakon u dolinu Svat. Prije ovog potpisa pakistanski parlament donio je jednoglasnu odluku da se sporazum sa talibanima iz Svat do-line do kraja ispoštuje. Pakistanci su svjesni opasnosti s kojima je suočena njihova zemlja. Amerika otvoreno prijeti, odnosno Obama najavljuje da će Amerika ubuduće, osim u Iraku i Afganistanu, ratovati i u Pakistanu. Takve najave i planovi dijele Pakistan na suprotstavljene strane, što ima za posljedicu unutarnje urušavanje ze-mlje. Svjestan opasnosti i željan da sačuva suverenitet Pakistana, pred-sjednik Asif Ali Zardari prihvatio je da šerijat zavlada Svat dolinom. Na ovaj način prestaje građanski rat koji je vođen u ovom regionu. Ova odlu-ka pakistanskog parlamenta i pred-sjednika Zardarija nikako se ne sviđa Sjedinjenim Američkim Državama.

Foto islamnetaBarack Obama i Tayip Erdogan u mihrabu Plave džamije u Istanbulu


Godišnjica prvog etničkog čišćenja u Evropi

Promocija lika i djela Slobodana Miloševića

Irački homoseksualci žale za Sadamom

Španija

Jordan

Irak

U četvrtak, 9. aprila, u nekim španskim medijima obilježena je 400. godišnji-

ca protjerivanja moriska, muslimana koji su nakon pada maurske vladavine živjeli pod španskim kršćanskim kraljem, a to prisilno preseljenje manjine pisac Juan Goytisolo opisuje kao prvo etničko či-šćenje u Evropi. Godišnjica, dan kada je 1609., bila objavljena naredba o protjeri-vanju muslimana kojih je tada bilo oko 300.000, pada u sedmici kada je u Ista-nbulu održan 2. forum Saveza civilizacije, na poticaj španskoga premijera Jose Luisa Zapatera i turskog Redžepa Tayipa Erdo-gana u cilju promicanja dijaloga islama i Zapada. Španski književnik Juan Goyti-solo napisao je sredinom marta članak kojim optužuje “službenu i akademsku Španiju da se zatvorila u dvorac tišine” oko godišnjice, piše dnevnik El Pais. Ma-

uri su dolazeći iz Sjeverne Afrike i Arabije osvojili Iberski poluotok u 8. stoljeću, a njihovu osmostoljetnu vladavinu okon-čali su katolički kraljevi osvojivši 1492., posljednje maursko uporište, Granadu. To ponovno osvajanje teritorija (reconqu-ista) bio je građanski rat, jer su španski muslimani često bili lokalnog podrijetla, tvrdi marokanski stručnjak Said Jedidi. Godine 1492., Židovi su bili protjerani, a muslimanima je ostanak bio zajamčen sporazumom o predaji Granade, sve do 1609., kada je oslabljeni kralj Filip III, moriske imenovao krivcima za krizu i na-redio da napuste zemlju. Progon je trajao do 1614., u krajnje “brutalnim uvjetima”, uz pljačku njihove imovine, uz zvjerstva i ubojstva jer oni “koji nisu željeli otići, bili su ubijani”, napisao je Goytisolo. Bio je “to evropski presedan etničkog čišće-nja”, piše Goytisolo. Većina protjeranih moriska nastanila se u Maroku, Alžiru i Tunisu. Skupina marokanskih povjesni-čara, španskih i međunarodnih stručnja-ka poziva službeni Madrid da se ispriča za progone i ponudi neki oblik obeštećenja. Brojni povjesničari priznaju da su prisil-na preobraćenja na kršćanstvo i progon donijeli Španiji kulturni te nadasve gos-podarski gubitak, jer su imućni moriski bili glavna kategorija stanovništva koja se bavila poljoprivredom. (Hina)

Početkom ove sedmice utjecajna arap-ska internetska stranica na engleskom

jeziku www.uruknet.info objavila je komentar nekakvog američkog klipana koji se ubi dokazujući kako su Srbi žrtve propagande i kako su nepravedno pred-stavljeni kao oni koji su činili zločine u Bosni i Hercegovini. Tekst je opremljen sa fotografijom Slobodana Miloševića. Ostatak teksta ne vrijedi citirati jer je sav sačinjen od laži i podmetanja kako je Slobodan Milošević bio veliki dobročini-telj i da nije vodio zločinačke poduhvate na tlu bivše Jugoslavije. Autor ovog pam-fleta Edward S. Herman čak dokazuje bošnjačku zavjeru u svemu koja je imala za cilj ostvarenje muslimanskih ciljeva. Znamo da su pojedini Arapi spremni na stvari koje ljudski mozak nikako ne može razumjeti. Međutim, odlučiti se na objavljivanje nekakvog novinarskog komentara u kojem se veliča Slobodan

Milošević i optužuju Bošnjaci, krajnje je neprihvatljiva rabota. Da stvar bude još gora, spomenuta internetska stranica je specijalizirana i poprilično korektno pokriva sve ono što se događa u Iraku, Afganistanu i Palestini.

Vodeća svjetska organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty

International uputila je protestno pismo iračkoj vladi zbog brojnih ubistava homoseksualaca koja se događaju u posljednje vrijeme u

Iraku. Prema informacijama or-ganizacije Amnesty Internatio-nal, u posljednje tri sedmice u Iraku je ubijeno oko tridesetak lokalnih homoseksualaca, dok je od početka ove godine ubijeno oko sedamdeset homoseksualaca. Prema ispovijestima iračkih ho-moseksualaca koji su uspjeli po-bjeći u London, homoseksualci su sa radošću dočekali dolazak Amerikanaca i njihovih saveznika u Irak, nakon čega su počeli slo-bodnije ispoljavati svoje seksualne bolesne sklonosti. Na taj način su sebe izložili otvorenim napadima. Prema podacima koje je prošle go-dine objavio Newsweek, od 2003. je u Iraku ubijeno više od 430 gay muškaraca. Predstavnici vlasti s kojima su novinari američkog magazina htjeli da razgovaraju nisu htjeli da gube vrijeme na ovu temu. U opširnom članku na Wi-kipediji o problemima homosek-sualne zajednice u Iraku piše da je homoseksualnost bila dozvolje-na za vrijeme Sadama Huseina sve do kraja 2001.


Ummul-Fadl bint HarisŽene iz vremena poslanstva

Izlog

U nekoliko prethodnih brojeva naš magazin je najavljivao izlazak iz štampe knjige “Žene iz vremena poslanstva’’, autora Abdusameda Nasufa Bušatlića. Želimo obradovati naše čitatelje viješću da je knjiga konačno ugledala svjetlo dana, da je izašla iz štampe. S obzirom da je knjiga i na osnovu samih najava pobudila veliko interesiranje kod čitateljske publike, koristimo priliku da u ovom i nekoliko narednih brojeva prenesemo neke isječke iz bogatog životopisa žena, muslimanki iz prvih generacija koje su odgajane u školi poslanstva. Ujedno čestitamo našem kolegi i zamjeniku glavnog i odgovornog urednika magazina Saff, na ovom vrlo važnom djelu iz islamske povijesti i želimo mu uspješan i berićetan intelektualni rad

Rekao je Abdullah ibn Zejd el-Hilali: “Malo je žena koje su rodile čestitu i plemenitu djecu poput šest slav-

nih sinova koje je rodila Ummul-Fadl, supruga Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, amidže Abbasa.” Spominjući ovu ashabijku, imam Ez-Zehebi rekao je: “Čestita žena, supruga Abbasova i majka njegovih šest slavnih sinova. Pra-vo ime joj je Lubaba, ona je sestra majke svih vjernika, Mejmune, tetka Halida ibn Velida i sestra po majci Esmi bint Umejs.”

Majka šesterice slavnih sinova

A imam Nevevi je za nju rekao: “Ummul-Fadl je bila slavna ashabijka koja je sa svojim mužem Abbasom ro-dila šest sinova kakve žene rijetko ra-đaju, a oni su: Fadl, Abdullah, Ma’bed, Ubjedullah, Kusem i Abdurrahman, a rodila je i jednu kćerku koja se zvala Umm Habib. Jedna od odlika i istovre-meno zanimljivih detalja iz njihovog života je i ta da nije bilo braće poput njih, da su rođeni u jednoj kući i jednoj porodici, a da su svi umrli u različitim državama i na različitim stranama svi-jeta. Tako je njezin sin Fadl poginuo kao šehid u Edžnadinu, Abdullah je umro u Taifu, Ubjedullah u Jemenu, Abdurrahman u Africi, a Kusem u Semerkandu.” Ummul-Fadl je primila islam prije svoga muža Abbasa, ustva-ri ona je primila islam nakon Hatidže, r.a., što potvrđuje vjerodostojna predaja

od njenog sina Abdullaha ibn Abbasa koji je rekao: “Ja sam sa svojom maj-kom bio u Mekki u malobrojnoj sku-pini žena i djece koji su bili potlačeni od strane mušrika.” Kada je Ummul-Fadl bila noseća sa svojim sinom Abdullahom ibn Abbasom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u izo-laciji na Ebu Talibovom imanju, pa mu je došao amidža Abbas i rekao: “Moja supruga Ummul-Fadl rekla mi je da je trudna.” Tada mu je Poslanik rekao: “Možda će vam Allah u tom djetetu podariti veliko dobro.” Nakon što je Ummul-Fadl rodila sina kojem su dali ime Abdullah, odnijeli su ga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on je svo-jim prstom, koji je bio vlažan od nje-gove pljuvačke, protrljao nepce malog Abdullaha. U tom smislu su i riječi imama Mudžahida: “Nije nam pozna-to da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, protrljao svojom mubarek pljuvačkom nepce bilo kojeg djeteta osim Abdullaha ibn Abbasa.” Ummul-Fadl je bila vrlo rječita i imala je izražen pjesnički dar. Dok bi ljuljala svoga sina Abdullaha, govorila bi: ‘’Propali smo ja i dobrota moja, ako ne bude voda po-tomcima Fihra i ostalima, jer ga slavna prošlost na to obavezuje, i ako dobro-činitelj ne bude dok ga crna zemlja ne pokrije.’’ I Ummul-Fadl je uistinu bila ponosna na svog sina Abdullaha ibn Abbasa, jer on je kasnije postao najveći učenjak ummeta, muftija svoga vreme-na i imam tefsirske znanosti. S pravom

su ga zvali “more znanja” zbog njego-ve izvanredne učenosti, darežljivosti i plemenitosti.

Mudžahidka čiji je udarac presudio Ebu Lehebu

Kada je umrla Poslanikova, sallalla-hu alejhi ve sellem, supruga Hatidža, on je naredio da je gasule Ummul-Fadl i Umm Ejmen, a nakon njene smrti, Ummul-Fadl je u tim teškim trenu-cima bila najbolja potpora i podrška Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Hidžru u Medinu, ona je ostala u Mekki sa svojim mužem Abbasom i obavještavala Poslanika, sallallahu alej-hi ve sellem, o svemu što se događalo u Mekki. Između ostalog, Ummul-Fadl je odigrala značajnu ulogu u Mekki, na-kon što je stigla vijest o pobjedi musli-mana i teškom i neočekivanom porazu nevjernika. U predaji koju prenosi Ebu Rafi’ stoji: “Ja sam bio sluga Abbasa ibn Abdul-Muttaliba i našu kuću je već bilo obasjalo svjetlo islama, jer smo islam primili ja i Ummul-Fadl. Allahov ne-prijatelj Ebu Leheb nije učestvovao u Bici na Bedru i kada je u Mekku stigla vijest o porazu nevjernika, on je bio po-nižen i tužan, a mi muslimani osjetili smo snagu i ponos u našim dušama. Ja sam inače bio čovjek krhke građe. Toga dana, kada je došla vijest sa Bedra, ja sam oštrio strijele pored Zemzema, a pored mene je sjedila Ummul-Fadl. Bili smo sretni i zadovoljni zbog pobjede muslimana na Bedru. Nedugo zatim naišao je Ebu Leheb koji nije vjerovao da su mušrici izgubili bitku i nije mogao da se pomiri s tim, a onda je došao Ebu Sufjan ibn Haris ibn Abdul-Muttalib i Ebu Leheb ga je zovnuo i pitao ga: ‘Bratiću, kakve su vijesti o našoj vojsci?’ Odgovorio je: ‘Bio je to dan u kojem smo se sukobili sa ljudima koji su nas nemilice ubijali, a što je još čudnije od toga, sreli smo konjanike između ne-besa i zemlje koji su nas u skupinama napadali.’ Ja sam tada rekao: ‘To su bili meleki.’ Onda me je Ebu Leheb žestoko udario po licu, a zatim je nastavio da me udara čime je stigao. Ummul-Fadl nije


mogla ravnodušno posmatrati kako me Ebu Leheb tuče, već je ustala i uzela ko-lac i njime žestoko udarila Ebu Leheba po glavi, rekavši mu: ‘Ponižavaš ga i udaraš, jer je njegov gospodar odsutan!’ Od silnog bola on nije mogao ni progo-voriti, samo je ustao i otišao ponižen i poražen. I tako mi Allaha, od tada nije prošlo više od sedam dana i Allahov ne-prijatelj Ebu Leheb je umro.” Ummul-Fadl je učinila hidžru u Medinu nakon što je njen muž Abbas primio islam i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je često posjećivao. Zapravo, ona je ima-la posebno mjesto kod Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog svog iskrenog imana i pobožnosti. Poznato je da nije prestajala postiti četvrtkom i ponedjeljkom. Jedanput je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio Ummul-Fadl i ona mu je ispričala svoj san, rekavši: “Allahov Poslanice, sanjala sam kao da jedan član tvoje porodice živi u mojoj kući.” On joj je odgovorio: “Dobro si sanjala! To znači da će moja kćerka Fatima roditi sina i da ćeš ga ti za-dojiti.” Tako se i desilo, Fatima je rodila Husejna i Ummul-Fadl ga je zadojila, pa je njen sin Kusem postao Husejnov brat po mlijeku, i po svom fizičkom izgledu ličio je na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ummul-Fadl je, zbog svoje nepokolebljive vjere u Allaha, dželle ša-nuhu, i slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila izložena i napadi-ma i ismijavanju od strane poznatog ži-dovskog pjesnika K’aba ibn Ešrefa, koji se ismijavao sa njom i još nekim asha-bijkama pjevajući im ljubavne pjesme. Osim toga, on je bio poznati smutljivac koji je podstrekavao mušrike na borbu protiv Muhammeda, sallallahu alej-hi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Muhammedu ibn Meslemi da ga ubije nakon čega su se muslimani odmorili od njegovog zlostavljanja.

Prenositeljica hadisa

Čest boravak sa Poslanikovim su-prugama kao i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, posjete njoj, učinili su da Ummul-Fadl zapamti i prenese tride-set hadisa koje je od nje prenijela velika skupina ashaba, a koje su u svoje zbirke uvrstili Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, En-Nesai i Ibn Madže. Jedan od hadisa koje je ona prenijela je i predaja u kojoj stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je da nam klanja akšam u svojoj smrtnoj bolesti i u toku nama-za učio je suru El-Murselat. Nakon toga nije predvodio akšam-namaz do svoje smrti.” Osim što je prenosila hadise, ova plemenita ashabijka bila je poznata i po

svojoj izvanrednoj pronicljivosti i razu-mijevanju vjerskih propisa. To potvrđuje vjerodostojna predaja u kojoj stoji da su prilikom boravka na Arefatu, neki as-habi raspravljali o tome da li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posti taj dan ili ne. Ustručavali su se da ga direktno pitaju o tome, a onda je Ummul-Fadl poslala Muhammedu, sallallahu alej-hi ve sellem, posudu s mlijekom i on je popio mlijeko. Tako je mudra ashabijka

svojim postupkom riješila dilemu ashaba oko Poslanikovog posta na Dan Arefata. Ummul-Fadl je umrla prije svoga muža Abbasa, u vrijeme hilafeta Osmana, radi-jallahu anhu, koji joj je i klanjao dženazu. Njen život je bio u znaku dobra i čestito-sti, i imala je nadimak koji je odgovarao njenom kompletnom životu, Ummul-Fadl, majka dobrote, i neka joj Allah po-dari sve ljepote i dobrote na ahiretu kao što joj je dao dobro na dunjaluku.

Informacije na telefone:061/736-651 i 061/793-781za EU: +386 41/255-239


Džennetul-FirdevsaStanovnici Poslanikove priče

Pripremio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je ikindija-namaz sa svojim ashabima, a

nakon namaza učili su zikr i molili Allaha da im podari dobro na du-njaluku i Džennet na ahiretu. Niko od njih nije ustajao sa svog mje-sta niti napustio mesdžid, jer su na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, licu vidjeli osmijeh koji ih je ispunio radošću i u njihova srca unio smiraj. Izgledalo je kao da je on čuo njihove dove koje su upući-vali Allahu, a koje su ga obradovale, pa je želio da ih obavijesti o nečemu što će i njih obradovati. I oni su se njemu nasmijali i netremice gledali u njegovo lice očekujući šta će ka-zati. Nedugo zatim on im je rekao: ‘‘Čuo sam da molite Allaha da vam podari Džennet, a znate li šta u nje-mu sve ima?’’ Odgovorili su: ‘‘Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje znaju!’’ Zatim je Muhammed, sallallahu alejhi ve se-llem, rekao: ‘‘Allah je Svojim robo-vima pripremio u Džennetu ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo, i ono što ljudski razum ne može ni zami-sliti. Učite ako želite kur’anski ajet: I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju (Es-Sedžda, 17.).’’ Nakon toga ashabi su upitali: ‘‘A ko će prvi ući u Džennet?’’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ‘‘Prva skupina koja će ući u Džennet bit će poput mjeseca u noći uštapa.’’ ‘‘A za-tim?’’, upitali su ashabi. Odgovorio je: ‘‘Zatim će nakon njih u Džennet ući skupina koja će sijati poput naj-

blistavijih zvijezda.’’ Onda su ashabi upitali: ‘‘Allahov Poslaniče, a kakve su osobine i svojstva tih skupina?’’ Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovo-rio je: ‘‘Njihova srca su is-punjena ljubavlju, kao da se radi o srcu jednog čo-vjeka. Među njima neće biti razilaženja niti mr-žnje, i u njemu neće plju-vati, niti će obavljati malu i veliku nuždu. Posuđe njihovo bit će od zlata, češljevi od zlata i srebra, mirisat će se mirisom od sandalovine, njihov znoj će mirisati poput miska, i svaki od njih će imati po dvije džennetske ljepotice kod kojih će se, od neo-pisive ljepote, vidjeti srž njihovih potkoljenica kroz njihovo meso, i oni će jutrom i večeri slaviti i veličati Allaha, dž.š.’’ Zatim su as-habi upitali: ‘‘Hoće li te skupine biti mnogobrojne?’’ Odgovorio je: ‘‘To je skupina od sedamdeset hiljada, i svi će oni istovremeno ući u Džennet bez polaganja računa.’’ Tada se javio ashab Ukaša ibn Muhsin i rekao: ‘‘Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja budem u toj skupini.’’ Muham-med, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: ‘‘Ti ćeš i biti u toj skupini.’’ Ukaša je nakon toga glasno izgova-rao tekbire i zahvaljivao Allahu, jer radosniju vijest nije ni želio niti je mogao čuti u svome životu. Nakon toga ashabi su rekli: ‘‘Allahov Posla-niče, opiši nam još malo Džennet.’’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je: ‘‘U Džennetu ima drvo ispod čije hladovine konjanik putuje

stotinu godina, pa učite ako hoće-te dio ajeta: U hladovini prostranoj. (El-Vakia, 30). Mjesto poput luka

u Džennetu bolje je od onoga što sunce obasjava kad izlazi ili kad zalazi, a mjesto jednog od vas u Džennetu koje je koliko bič, bolje je od dunjaluka i svega što je na njemu.’’ ‘‘A hoće li svi vjernici u Džennetu imati iste blagodati?’’, ponovo su upitali ashabi. Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, odgovorio je: ‘‘Ne, stanovnici Dženneta će gledati u odaje onih koji će biti iznad njih kao što neko od vas gleda sjajne zvijezde na istočnom ili zapadnom dijelu neba.

Stepeni stanovnika Firdevsa su naj-veći i najuzvišeniji.’’ Onda su asha-bi upitali: ‘‘Allahov Poslaniče, to su sigurno stepeni koji su pripremljeni isključivo za Allahove poslanike?’’ Odgovorio je: ‘‘Ne, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! To su ste-peni onih koji su vjerovali u Allaha i koji su povjerovali Allahovim po-slanicima.’’ U tom trenutku su oku-pljeni ashabi podigli svoje ruke pre-ma nebu i njihova srca su, prije nego njihovi jezici, počela učiti dovu: ‘‘Gospodaru naš, mi smo vjerovali u Tebe vjerovanjem koje nam je poja-čalo ubjeđenje, i povjerovali smo u Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa nas, Gospodaru naš, upiši među stanovnike Džennetul-Firdev-sa i podari nam u njemu odaje na najuzvišenijim mjestima.’’(Sahih Buhari)

Prva skupina koja će ući u

Džennet bit će poput mjeseca u noći uštapa.’’

“A zatim?’’, upitali su ashabi.

Odgovorio je: “Zatim će nakon njih u Džennet

ući skupina koja će sijati poput najblistavijih

zvijezda.’’


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio nas je da se svačije pravo mora poštovati, makar to nama i ne bilo po volji. Svojom veličinom pokazao nam je najveću moguću skromnost i poniznost. Zapravo, cjelokupan njegov život je jedna neiscrpna česma sa koje su se generacije i generacije nakon njega napajale i tako oplemenjivale svoje živote

Piše: Safet Pozder([email protected])

Malo kada su ljudskim životima dirigovale i upravljale bezbrojne parole i uzusi kao što je to slučaj

danas. ‘’Cilj opravdava sredstvo’’, ‘’Ili si sa mnom ili protiv mene’’, ‘’Vrijeme je novac’’, ‘’Ne isplati se biti pošten’’… Ovo su samo neki od kriterija savreme-nog života kojima se ljudi uveliko pri-klanjaju do te mjere da se čak i musli-man ponekad zapita: ‘’Stvarno, isplati li se biti pošten?’’ Ipak, istinski musliman nema dvojbe; on slijedi Muhammeda, s.a.v.s., koji je ‘’usvetun haseneh’’, od-

nosno najbolji mogući uzor pravde i poštenja o čemu ćemo danas pročitati nekoliko redaka.

Ja sam muslimanka

Muhammed, s.a.v.s., nas uči da će u predkijametskom vaktu biti malo znanja i učenih ljudi, a puno smutnje i pokva-renjaka. ‘’Kad nestane povjerenja očekuj Sudnji dan’’, rekao je jedne prilike. Blagi Bože, budi nam milostiv u takvom vaktu i daruj nas znanjem i mudrošću kao što si darovao jednu malenu djevojčicu čiji slučaj želim podijeliti sa cijenjenim čita-ocima prije negoli pređem na glavni dio današnjeg muhabeta. Naime, u jednoj bri-tanskoj školi, učiteljica, koja je za sebe tvr-dila da je ateista, hvalila se tom tvrdnjom svojim đacima objašnjavajući im kako ona ne vjeruje ni u kakvog boga te kako su te priče najveća glupost na svijetu. Za nju je vjera nešto što je čovjek sam sebi izmislio kako bi povremeno pobjegao od vlastitih problema. Zanesena tim svojim idejama, ona iznenada pita svoje đake da li su i oni ateisti. Djeca su uvijek vidjela neku vrstu uzora u svojim učiteljima, te su ih nasto-jala oponašati i biti kao oni. Tako je bilo i ovaj put. Na učiteljicin upit djeca mahom pohrliše da podignu svoje ručice u zrak kako bi pokazala lojalnost svome uzoru. Ipak, jedna ruka ostade nepodignuta. Gledajući poprijeko u malu djevojčicu, učiteljica je pita šta je sa njom i zašto i ona ne podiže ruku, ali je iznenadi odvažan dječiji odgovor: ‘’Učiteljice, ja sam musli-manka.’’ Uhvaćena u neobranom grožđu, učiteljica traži objašnjenje za takvu izjavu, a djevojčica samouvjereno, u maniru vr-snog alima, bez trunke straha i zaziranja, pojašnjava: ‘’Moji roditelji su me oduvi-jek učili da volim i poštujem svoju vjeru i svoga Gospodara. U našoj kući se obav-lja namaz i uči časni Kur’an. Otac mi je musliman, majka muslimanka, pa sam i ja, učiteljice, muslimanka.’’ Zbunjena uči-teljica već počinje gubiti živce i urlati: ‘’A reci ti meni, mala pametarušo, ako ja ka-žem da ti je otac budala i majka budala, šta si ti onda?’’ ‘’Učiteljice, da su mi roditelji

jednog Boga Oporučujem vam da čvrsto vjerujete u

i da radite dobra djela

Posljednji dani Resulullahovog života

Kutak za mlade


budale, vjerovatno bih i ja u tom slučaju bila ateista’’, reče djevojčica. Naravno, uči-teljica nije imala drugog izbora nego da ušuti ili da nekontrolirano urla i galami kako to znaju samo oholi ljudi i siledžije kada budu dovedeni u ćorsokak. No, do-bro. Ostavimo se sada djevojčice i njenog predivnog odgovora koga bi se teško dosje-tio i stariji insan, nego poslušajmo kako je svoje posljednje dane života provodio naš miljenik Muhammed, s.a.v.s.

Resulullahova bolest

Bio je to jedan od onih uo-bičajenih vrelih ljetnih dana. Mekka kao da je predosjećala da će se desiti nešto strašno, nešto nakon čega ni ona, ni njena okolina više nikada neće biti ista. Nema uobičaje-nog ljudskog žamora sa ulice. Čak se ni glas trgovaca nije čuo. Sve je nekako opustjelo. Posvuda tišina. Tek poneki šapat čuo se iz prepune dža-mije u kojoj su ashabi sa ne-strpljenjem očekivali njegov dolazak. Njegova bolest ih je zabrinula, a u njihovim srci-ma ugnijezdila se nekakva tuga, i to ona koju može roditi samo rastanak sa volje-nim ljudima. Osjećali su oni da je rastanak blizu, ali su se podsvjesno branili od toga nadajući se da do takvog raspleta ipak u skorije vrijeme neće doći. Napokon se po-javio. Ophrvan smrtnom bolešću, pod teš-kom groznicom, Muhammed, s.a.v.s., se u pratnji svojih amidžića Alije i Fadla uputio ka džamiji da obavi namaz. Njegovi spo-ri i teški koraci zorno su svjedočili težinu stanja u kome se nalazio. Prisutni su sa strepnjom u srcu posmatrali Poslanika, s.a.v.s., i jedva zadržavali suze gledajući ga kako se trese. Nakon što je pribrao snage, Resulullah je ustao i obratio im se: ‘’O lju-di, znam da ste zabrinuti zbog onoga što će doći kada vas napustim i odem svome Gospodaru. Da li je ijedan Božiji poslanik ostao vječno sa svojim sljedbenicima? Nije. Da je ijedan ostao, ostao bih i ja s vama.

Ali, ja sam samo običan čovjek, smrtnik kao i svi ljudi. Svi mi imamo svoj kraj. Samo Allah je vječan. On određuje poče-tak i kraj našeg života. Sve je u Njegovoj vlasti. Sve što se događa biva Njegovom voljom. On je utočište svemu. Moja za-dnja poruka vama jeste da čvrsto vjeruje-te u jednog Boga i da radite dobra djela. Slijedite put Kur’ana, put koji vam je Bog odredio. Ako to ne budete činili, past ćete u Allahovu nemilost i bit ćete poraženi. ‘Tako mi vremena! Čovjek, uistinu, gubi. Samo ne oni koji vjeruju i rade dobra djela, i jedni drugima preporučuju istinu i jedni drugima preporučuju strpljivost.’ Braćo, vrijeme moga povratka mome Gospodaru je blizu. On najbolje zna čas smrti moje. Ja želim da čiste duše odem pred Allaha, dž.š. Ako sam nekoga uvrijedio, ako sam nekome ostao dužan ili ako sam nekoga udario, neka to kaže sad, neka uzme svoje pravo od mene i neka naplati svoj račun! Nikada se nisam svetio ili prema nekome mržnju pokazivao. Nikada nisam želio nekoga oštetiti ili mu nešto nažao učiniti. Ali, ako se to ipak desilo, slobodno reci-te! Tražite naknadu i nemojte dozvoliti da sa vašim dugom ili pravom odem pred Allaha, dž.š.!’’

Ukaš traži svoje pravo

Džamijom se razlijegala mukla tišina. Čuli su se tek blagi jecaji ashaba koji su za-lud pokušavali suzbiti plač. U istom trenu osjećali su neizmjernu tugu zbog stanja Resulullahovog, ali i divljenje i ponos zbog ovako snažnih i plemenitih riječi. Znali su oni da imaju nemjerljivu privile-giju druženja, slijeđenja i gle-danja u lice ovog odabranog čovjeka čija svaka izgovorena

riječ je u njihovim dušama dodatno jačala i razvijala ljubav prema njemu i njegovom Gospodaru Uzvišenom. Niko nije ni slu-tio da bi se na ovaj njegov upit neko mogao javiti. Ko bi se, zapravo, usudio da dodat-no pristaje na muku ionako iscrpljenom Resulullahu? No, nije bilo tako. Čovjek po imenu Ukaš ustade i reče: ‘’Allahov Poslaniče, ostao si mi dužan tri dirhema.’’ Prisutni nisu mogli vjerovati svojim uši-ma i očima. S prezirom su gledali Ukaša, ali iz poštovanja prema Muhammedu, s.a.v.s., ne rekoše ništa. Resulullah se, na te riječi, blago nasmija i uzvrati na Ukašovu primjedbu: ‘’Vjerujem ti, Ukaše, ali me podsjeti kad se to desilo!’’ ‘’Jednog dana ti je prišao siromah tražeći pomoć, a ti kod sebe nisi imao novca te si od mene posu-dio tri dirhema. Još mi ih nisi vratio’’, po-jasni Ukaš. Poslanik, s.a.v.s., naredi Aliji da donese tri dirhema i dadne ih ovom

Zapravo, cjelokupan

njegov život je jedna neiscrpna česma sa koje

su se generacije i generacije nakon njega

napajale i tako oplemenjivale svoje živote.

Oporučujem vam da čvrsto vjerujete ui da radite dobra djela

čovjeku pa je tako i učinjeno. Ashabi nisu mogli vjerovati onome što gledaju. Pitali su se odakle hrabrost i smjelost Ukašu da maltretira ovako bolesnog i iscrpljenog Resulullaha. No, Poslanik, s.a.v.s., ponovo upita je li još nekome nešto dužan i je li nekoga na bilo koji način nekada oštetio. Opet se pojavi Ukaš: ‘’Allahov Poslaniče, kada smo jednom jahali na devama pored Taifa, nehotice si me udario bičem po prsi-ma i to me je jako zaboljelo. Želim odštetu za taj udarac!’’ Među ashabima nastade prava pometnja. Sve glasnije su osuđivali Ukaša, a Omer, r.a., jedva se suzdržavao da ne skoči i ne ščepa ovog bestidnika. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ostade miran te opet naredi Aliji da donese bič. ‘’Zar ćeš udariti Allahovog Poslanika?’’, ‘’Udari mene stotinu puta za taj Poslanikov jedan udarac!’’, ‘’Dajem ti stotinu deva da halališ Poslaniku!’’,’’Kako te nije stid, Ukaše, šta to činiš?’’, dovikivali su prisutni, ali se on nije obazirao na dobacivanja nego ostade dosljedan sebi i svojoj želji. Kada Alija do-nese bič, Ukaš svojim novim zahtjevom zaledi srca svih prisutnih od kojih neki htjedoše da ga ubiju. Tražio je sljedeće: ‘’O Allahov Poslaniče, kada si ti mene udario, moja prsa bila su gola pa otkrij i ti svoja pa da pošteno naplatim svoj hakk!’’ Muhammed, s.a.v.s., je bez pogovora poslušao i otkrio svoja prsa. Ashabi su u čudu gledali ne vjerujući da se sve to uisti-nu događa. Kada su svi očekivali udarac, Ukaš se baci na Resulullahova prsa i poče ih ljubiti kroz plač govoreći: ‘’O Allahov miljeniče, dugo čekam priliku da polju-bim tvoja mubarek prsa. Tako mi Allaha, spreman sam i umrijeti za tebe ako treba!’’ Svi su plakali. Bili su to posljednji dani ži-vota najodabranijeg Allahovog stvorenja, Muhammeda, s.a.v.s., koji je koristio sva-ku moguću priliku, pa i smrtnu bolest, da nam poruči da su mir, pravda i poštenje neprikosnoveni ideali kojima moramo te-žiti. Poučio nas je da se svačije pravo mora poštovati, makar to nama i ne bilo po volji. Svojom veličinom pokazao nam je najveću moguću skromnost i poniznost. Zapravo, cjelokupan njegov život je jedna neiscrpna česma sa koje su se generacije i generacije nakon njega napajale i tako oplemenjivale svoje živote. Budimo i mi poput njih i na-pojimo naše žedne duše sa vrela beskrajne dobrote i mudrosti! ‘’Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. A ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim starim vratili? Onaj ko to uradi, Allahu neće nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi. Sve što je živo umire Allahovom voljom u času određenom. Dat ćemo onome ko želi nagradu na ovom svijetu, a dat ćemo i onome ko želi nagradu na onom svijetu i sigurno ćemo nagraditi zahvalne.’’ (Prijevod značenja Ali Imran, 144. – 145.)


Kupila sam Kur’an na holandskom jeziku i počela čitati, jer sam željela da znam šta tu piše. Nakon prvog susreta sa kur’anskim štivom, osjećala sam se predivno. Cijeli život sam imala neko osjećanje praznine u sebi i nikad nisam znala zašto, niti kako ću to popuniti. Pokušavala sam razne stvari, ali osjećanje je uvijek bilo tu. Kada sam počela čitati Kur’an, osjećanje praznine je polahko nestajalo, a kada sam došla do pola, potpuno je nestalo

Piše:Marianne van Vilsteren, Holandija Tekst preuredio: Semir ImamovićIzvor: islambosna.ba

Ozbiljna promjena u mom ži-votu desila se prije više od tri godine. Nakon nepodnošljivog

života u braku i mnogih depresija, smogla sam napokon snage da se od-lučim na razvod. Znala sam da neće biti lahko, ali nisam znala da će biti tako teško. Nekako u to vrijeme po-

činjem se ozbiljnije interesirati za religiju. Svaki dan sam molila Gos-podara da mi da snage da izdržim i da zaštiti moju djecu i mene. To je trajalo oko godinu dana i osjetila sam da sam se u toj godini više pri-

bližila Bogu. Kada su svi problemi nestali, preselila sam u drugu kuću sa svo-jom djecom.

Moj prvi susret sa Kur’anom

Počela je jedna nova godina u kojoj sam raz-mišljala o sebi, o svom ži-votu u budućnosti. U toj godini sam mnogo puta zamolila Boga da mi po-mogne i da me uputi jer nisam znala šta da činim. Odgajana sam kao katol-kinja, ali moji roditelji su imali čudne ideje. Ja sam

znala da me to ne privlači. Ali šta sam mogla tada? Nakon nekoliko mjeseci počela sam se interesirati za islam, i informacije o njemu tražiti po internetu. Tada sam uvidjela da ima različitih muslimana ovdje u Holandiji i htjela sam znati: šta je za-ista islam? Svaki dan sam razgovara-la sa Bogom i molila Ga da me uputi u mom životu. Onda sam, putem interneta, upoznala neke muslimane i počeli smo pričati o islamu. Kupila sam Kur’an na holandskom jeziku i počela čitati, jer sam željela da znam šta tu piše. Nakon prvog susreta sa kur’anskim štivom, osjećala sam se predivno. Cijeli život sam imala neko osjećanje praznine u sebi i ni-kad nisam znala zašto, niti kako ću to popuniti. Pokušavala sam razne stvari, ali osjećanje je uvijek bilo tu. Kada sam počela čitati Kur’an, osje-ćanje praznine je polahko nestajalo, a kada sam došla do pola, potpuno je nestalo. U meni se javila želja za

prihvatanjem islama, ali još nisam bila sigurna kada. Znala sam da me okolina neće razumjeti. U Holandiji ljudi te prihvataju ako si rođen/a kao musliman ili si rođen/a u drugoj zemlji, ali prema ljudima rođenim i odgojenim u Holandiji, koji posta-nu muslimani, nema razumijevanja. Tokom odmora u Egiptu dobila sam ozbiljan napad astme i pomislila da ću umrijeti. Mnogo sam se prepala.

U Holandiji ljudi te prihvataju

ako si rođen/a kao musliman ili si rođen/a u drugoj zemlji,

ali prema ljudima rođenim

i odgojenim u Holandiji, koji postanu muslimani,

nema razumijevanja.

uvijek se nađe način

Kada imaš volju da nešto učiniš, Kako sam postala muslimanka


Nakon toga znala sam da ne želim više čekati - željela sam odmah preći na islam! Jedan dan mi je trebao da se oporavim od napada, pa sam dva dana kasnije otišla na Al-Azhar uni-verzitet kako bih definitivno obzna-nila svoj prelazak na islam. Riječima ne mogu opisati šta sam tada osjeća-la, i koliko sam bila sretna. Ali isto-vremeno sam znala da me čeka težak period nakon povratka kući. Nakon prelaska na islam, izgubila sam naj-stariju kćerku i moju najbolju pri-jateljicu. İ moja druga kćerka ima problema sa mojim izborom; kaže da će napustiti kuću čim to bude u mogućnosti. To me rastužuje, jer ih

ja nisam tako odgojila. Učila sam ih da nikada ne osuđuju druge i da poštuju svačiji izbor jer i oni ima-ju pravo na svoj izbor. Znam da me Allah uputio na ovaj put i sretna sam zbog toga. Naravno, boli me ono što ljudi mi-sle ili kažu, ali, ako Bog da, neću nikad napustiti islam zbog njih.

Moj prvi ramazan

Uvijek me je interesi-ralo kakav osjećaj imaju ljudi dok poste cijeli ra-mazan. Nikad ranije ni-sam postila, a sada sam mogla steći svoje prvo iskustvo kao musliman-ka. Bila sam veoma sretna što ću imati priliku posti-ti. Prvi dani bili su teški

za mene jer sam bila veoma žedna. Od žeđi sam imala i glavobolje. Ali već nakon četiri dana sam se navi-kla. Svaki dan sam bila ponosna što, u Božije ime, postim. Sada sam, bar

jednim dijelom, mogla osjetiti patnju siromaš-nih u svijetu. Nakon što sam iftarila uveče, počela sam gledati na hranu na jedan sasvim drugačiji način. Sada mnogo više cijenim hranu i shvatam više nego ikad da je ve-lika blagodat što imamo hranu i piće kada god to želimo. Ponekad sam se osjećala usamljeno, jer sam cijeli ramazan po-stila sama. Ja sam jedi-na muslimanka u mojoj kući. Moja djeca nisu muslimani, pa sam mo-rala za njih kuhati ručak i sjediti s njima za sto-lom. To mi je bilo teško prvih dana, ali sam iz-

držala. Sada kada je prošao rama-zan, osjećam da je moj prvi rama-zan bio izuzetno poseban za mene. Ponekad bih duže klanjala noću, jer mi je to davalo osjećaj sigurno-sti i blizine Bogu.

Moj prvi Bajram

Onda je došao Bajram i mislila sam da ću ga sama proslaviti. Ali jedna žena (majka prijatelja mog sina), koja je znala da sam primila islam i da sam sama, pozvala me u svoju kuću kako ne bih bila sama na Bajram i kako bih zajedno sa njima uživala u proslavi. Otišla sam njenoj kući sa sinom i oni su nas divno dočekali, bilo im je dra-go da smo došli. Bilo je lijepo biti tu, razgovarati i podijeliti iskustvo sa drugim muslimanima. Na kra-ju želim reći da sam tako zahvalna Allahu što mi je podario uputu i što sam imala priliku ispostiti ci-jeli ramazan i prakticirati islam. Znam da ima još mnogo što treba da naučim, ali uz Allahovu uputu i sve prijatelje koje sam upoznala na internetu, znam da ću naučiti više, inšallah. U mojoj zemlji ima jedna izreka: Kada imaš volju da nešto učiniš, uvijek se nađe način. Hvala što ste pročitali moju priču i da vas Allah sve blagoslovi.

Otišla sam na Al-Azhar

univerzitet kako bih definitivno obznanila svoj

prelazak na islam. Riječima ne mogu opisati

šta sam tada osjećala, i koliko sam

bila sretna. Ali istovremeno sam znala da

me čeka težak period nakon

povratka kući.

Kada imaš volju da nešto učiniš,


uspjehaAnatomija Povratak u budućnost

Islamska psihologija

Kako prepoznati razvojnu priliku u mrkloj noći, ispisanu tamnim slovima na crnom kamenu u samoj sredini crnog kruga? Kako odrediti sredinu nekog kruga i šta je sve potrebno npr. padobrancu da sa visine od 7.000 metara precizno aterira u centar kruga čiji je prečnik 2 metra?

Piše: Edin Tule

Uspjeh ovisi o iskorištavanju pre-poznatih šansi. Dovoljnog broja pravovremeno prepoznatih šansi

nema bez pročišćenih i aktivnih čula, a takvih čula nema bez ispravnog shva-tanja ibadeta. Mudar čovjek odnosno osoba koja istinski voli svog Gospo-dara ispravno iščitava redove i ono što je između redova Ljubavnog Pisma (Kur’ana) upućenog od Voljenog vo-ljenom/voljenoj. Takva osoba zna da je skup pokreta sadržanih u pet dnevnih namaza jedan minimum kretnji i higi-jene koji je propisan da ne bi atrofirao osnovni skup ljudskih mišića potre-ban za nošenje vlastitog tijela i običan uspravan hod. Ukoliko vjernik prakti-čar očekuje da redovnim obavljanjem farzova/namaza razvije bicepse, tri-cepse i šest pločica na stomaku - de-monstrira nepoznavanje nenametljivog stila obraćanja Voljenog i neshvatanje zahtjeva Ljubavnog Pisma koje je do-bio. Ista stvar je i sa osobom koja nauči napamet Ljubavno Pismo, svakodnev-no recituje njegove dijelove i očekuje da (p)ostane trajno poštovana u mjestu i vremenu. Zamislite praktičnog vjer-nika koji se ne može načuditi kako to da mu se pojavila neka šuga na leđima, iako se abdesti pet puta dnevno. I pita se šta je to što radi pogrešno? Ne radi ništa pogrešno, kao ni prethodna dvoji-ca. Međutim, ono što radi jednostavno nije dovoljno. Isto kao što je prvi saff u džamiji aluzija na avangardu i elitizam u širem društvu koju taj prvi saff treba polučiti, tako su i šire implikacije osta-lih ibadeta konstantan razvoj tijela, duha i uma. Kada nam osoba od krvi i mesa, koja nas voli i koju volimo, kaže da voli konkretan miris, npr. - to je dovoljno da taj miris kupimo i poklo-

nimo voljenoj osobi, iako u obraćanju te voljene osobe nismo čuli nikakvu naredbu ili narudžbu. Ili, ukoliko naša voljena osoba malo duže zadrži svoj pogled na nekom odjevnom predmetu, to je dovoljno pa da taj isti predmet do-bije u formi neočekivanog iznenađenja. Kada bismo se na sličan način odnosili prema porukama u Ljubavnom Pismu, ljubav i nagrade Voljenog uzrokovale bi kod nas izvanredan rast.

Dobar i loš start

Abdullah b. Mes’ud, r.a., prenosi da je pred Allahovim Poslanikom, a.s., spomenut čovjek koji je prespavao noć sve do zore. Poslanik, a.s., je rekao: “To je čovjek kome se šejtan pomokrio

u uho.’’ (Muslim) Muhammed, a.s., odgajao je svoje savremenike služeći se jezgrovitim porukama i plastičnim metaformama kojima bi programirao njihov nervni sistem na agilnost i na-dobudnost. Kroz pitanje Abdullaha b. Mes’uda, r.a., vidimo da je fenomen cjelonoćnog spavanja u njegovoj svije-sti bio diskutabilan. Muhammed, a.s., odgovara na taj fenomen opisujući čo-vjeka koji ne ustane na sabah-namaz (jutarnju molitvu) u izuzetno poni-žavajućem položaju. Irfan Ajanović u svom romanu u kojem je opisao dio iskustava iz četničkih logora u zadnjoj agresiji na BiH, spominje i scenu mo-krenja četničkog vojnika po njegovoj glavi dok on bespomoćno leži svezan na zemlji.


Jer mokrenje po nekome dok je isti u ležećem položaju simbolizira pot-puno dominaciju nad onim koji leži. Ukoliko se neko doveo u položaj da pasivno prima otpadnu vodu iz tuđeg organizma, koju neprijatelj ispušta po njegovoj glavi odnosno najčasnijem dijelu vlastitog tijela - imamo potpunu nemoć i (fizičku) kapitulaciju pred ne-prijateljem. Govoreći o muslimanu koji se u svojoj svakodnevnici mora izboriti sa spletom šejtanovih mreži, vidimo ga - po opisu Poslanika, a.s., - eliminisa-nog u toj borbi i prije nego što je ustao iz kreveta. Bolje rečeno, eliminisan je baš zato što nije na vrijeme ustao iz svog kreveta. Muhammed, a.s., rekao je: “U noći zaista ima jedan trenutak, pa ako ga rob musliman potrefi tražeći u njemu dobro, Allah će mu ga dati. Taj trenutak postoji u svakoj noći.’’ (Muslim) Ovaj hadis je određeni vid nadopune prethodnog pošto se u njemu ističe važnost korištenja dragocjenog trenutka noći. Ovaj Poslanikov, a.s., govor je još jedan lingvistički sistem koji cilja programiranje senzibilnosti kod muslimana u pogledu korištenja vlastitog vremena i prepoznavanja šan-si. I Kur’an i hadisi svojim preciznim porukama oblikuju sasvim prosječnu osobu, ali koja ovim izvorima pristupa sa ljubavlju - u samo utjelovljenje sen-zibilnosti čije djelovanje ne može spri-ječiti ni mrkla noć. Noći su vremenski periodi koji nude savršenu laboratoriju za duhovno-intelektualni razvoj iz prostog razloga što svojim slojevitim tmi-nama potiču suptilnu dušu da se javi i zaživi. Mrkla tmina noći uvijek potcrta dio tame državnog siste-ma te zađe u našu mračnu sobu da nam pomogne u razvoju i rastu originalnih misli, na način na koji za-metak raste i razvija se u utrobi majke obavijen sa tri tmine. Najznačajniji doga-đaj u historiji čovječanstva (početak objave Kur’ana) nije se desio po danu, nego noću u golom kršu. Ako se od muslimana i muslimanke očekuje da prepoznaju zlatne šanse u ambi-jentu zadnje trećine noći kad velika većina spava i kada se ne vidi ni prst ispred oka, kakva je tek situacija kada govorimo o danu?! Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “U petku ima jedan čas. Ako musli-man potrefi taj čas i tad bude tražio dobro od Allaha, sigurno će mu ono biti i dato.’’ Rukom je pokazao da je taj čas kratak i da malo traje. (Muslim)

Vidimo ponovo isti princip senzibilizacije vjerničkog mentaliteta kroz isticanje kratke vremenske jedinice - trenutka ili časa - u kojoj se pažljivo preporučuje naše istraživanje i potraga. Elita u svakom hobiju, profesi-ji ili zanimanju, bilo ono sportsko, akademsko ili praktično vjersko, razliku-je se od sumornog prosjeka samo u jednom postotku veće izbrušenosti. Šta pred-

stavlja taj postotak kad je u pitanju ra-zlika između muslimanske avangarde i indiferentnih muslimanskih masa koje ne shvataju šire implikacije ibadeta?

Srednja zajednica

I tako smo od vas stvorili srednju za-jednicu, da budete svjedoci protiv ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok... (El-Bekare, 143.) Kako prethodni ajet tumače klasični komentatori Kur’ana,

a na koji je način Besim Korkut, Allah mu se smilovao, suzio promišljanja o ovom ajetu jednostranim prijevodom? Kako su iz ovog ajeta, pogrešnim pro-mišljanjem, nastale neke diskutabilne poslovice u našem podneblju? Klasični komentatori pri osvrtu na prethodni ajet (El-Bejdavi, npr.) ističu da su mu-slimani srednja zajednica zato što su pravedni i umjereni, tj. između škrtosti i rasipništva biraju darežljivost, između kukavičluka i samoubistva biraju hra-brost itd. Izraz srednja u ajetu označava i pravednost jer držati sredinu u sporu između dvije strane znači biti objekti-van odnosno pravedan. Jednostranost Korkutovog prijevoda ovog ajeta ogle-da se u ograničavanju na samo jedno značenje - a što je tako često kod prevo-đenja kur’anskih značenja - višeznačne i sveobuhvatnije riječi vasat, tj. srednja u odnosu na izraz pravedna (I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu..., El-Bekare, 143.; Korkutov prijevod). Imam En-Nesefi i Eš-Ševkani ističu da se izraz ve kezalike (bos. i tako) sa

Elita u svakom hobiju, profesiji ili zanimanju,

bilo ono sportsko,

akademsko ili praktično

vjersko, razlikuje se od sumornog prosjeka samo

u jednom postotku veće izbrušenosti.

početka ajeta oslanja na prethodni ajet (El-Bekare, 142.), pa dolazimo do za-ključka koji glasi: isto tako kao što je Allah, dž.š., učinio Kabu geografskim centrom Zemlje, odnosno središnjom tačkom istoka i zapada, tako je i mu-slimane učinio ummetom sredine iz-među pretjerivanja i zanemarivanja. Šejh Muhammed Mutevelli eš-Ša’ravi potvrđuje zaključke klasičnih komen-tatora naglašavajući ideološku sredinu ummeta u odnosu na ateizam i poli-teizam, ali također dodaje da biti u sredini znači biti izložen stranama koje jasno ugrožavaju tu sredinu. Tako da biti u sredini znači biti u žiži zbivanja, tj. biti aktivan sudionik društveno-po-litičkih procesa u svakom vremenu. Sam nastavak ajeta - da budete svjedoci protiv ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok... - dodatno objašnjava prvi dio ajeta I tako smo vas učinili zajednicom srednjom. Mnogi klasični komentatori ističu da će na Sudnjem danu Gospodar prozivati npr. narod Nuha, a.s., i pitati ih da li im je njihov poslanik tj. Nuh, a.s., dostavio poruku od Njega, dž.š. Počasnu uloga svjedoka protiv onih koji budu lažno negirali dostavljenu poruku dobit će Muhammed, a.s., i sljedbenici njegovog ummeta koji su se informirali o radu prijašnjih posla-nika aktivno iščitavajući Kur’an. Biti u sredini znači biti u potencijalnoj opasnosti ukoliko govorimo o sredini političke arene, središtu mete ili sredi-ni klanca s kojeg se uvijek neki kamen može obrušiti ka dolje. Šta još znači srednja zajednica u ovom ajetu? O ka-kvoj je ovdje sredini riječ? Geografskoj, naučnoj, političkoj, vojnoj, ideološkoj, ekonomskoj, društvenoj, matematič-koj, ili svima njima zajedno? Šta nam je potrebno da bismo izračunali sredi-nu nečega, jednog geometrijskoj oblika - kruga, npr.? Potreban nam je naravno uvid u cjelinu koji nam nudi referen-cijalne tačke za precizno određivanje sredine ili centra. Da bismo odredili

geografsku sredinu ili cen-tar Zemlje potreban nam je uvid u cijelu planetu, mul-tidisciplinarnost i timovi ljudi. Da bismo ustanovili ideološku sredinu između mnoštva ideologija koje oblikuju mentalitet ljudi i njihove norme života u današnjem svijetu, neop-hodno nam je poznavanje svih tih ideologija zajedno sa njihovim prednostima i mahanama, ali nam je potrebna i nepromjenji-va (objektivna) referentna tačka s koje posmatramo sve te ideologije. Da bismo ustano-vili epicentar ekonomsko-političkih događaja iz kojeg se pokreću važni ekonomsko-politički procesi na širem globusu, potreban je npr. uvid u po-litičke sheme svjetskih geopolitičkih centara moći i detalje njihovih pred-viđanja demografske slike svijeta itd. Vidjeli smo da izračunati sredinu bilo

čega, od običnog kruga na listu papira pa do sredine ili centra nekih puno zahtjev-nijih društvenih kategorija - nije nimalo jednostavan posao. Nepoznavanje pra-vih formula, nedovoljna in-formiranost, nemobilnost, milimetarsko odstupanje od referentnih konstanti, automatski znači gubitak uvida u preciznu sredinu. S obzirom na opasnosti koje vrebaju subjekat koji je u sredini, tj. priklješten zde-sna i slijeva - njegova jedi-na šansa za opstanak je u

bržem razvoju svake vrste, bržem pro-mišljanju, bržem prepoznavanju šansi i bržem djelovanju. Tako da u ovom kontekstu biti pripadnikom/pripadni-com srednje zajednice - pored umje-renosti i pravičnosti - podrazumijeva avangardnost i elitizam - jer je srednja zajednica ustvari najbolja zajednica! Kao rezultat površnog tumačenja prethodnog ajeta među muslimanima se pojavilo uvjerenje da sredina ozna-čava sumornu prosječnost, tricu u školi, odsustvo bilo kakvog isticanja, veličanje anonimnosti, drugo ili tre-će mjesto na takmičenjima, ljigavost u kojoj “uživa’’ bubreg u loju, spo-koj koji ima onaj/ona koji je u sjenci prvih, odnos prema životu nako-na-ko kako to imenuje književnik Zija Dizdarević u svojoj priči “Majka’’ itd. Tako su nastale dekadentne kri-latice i poslovice koje čine alhemijsku formulu za bižuterijsko pozlaćivanje muslimanske indiferentnosti: zlatna sredina, šutnja je zlato i sve će to na-rod pozlatiti - (ZS) x (ŠZ) = SNP.

62

Zaključak

Podjarmljivanje naroda nastaje zamjenom paradigme. Dok na-

rod pozlaćuje svoju realnost racio-nalizacijama tipa ne daj Bože goreg - ummet sredine ili najbolji ummet ima sposobnost naređivanja dobra i odvraćanja od zla, dok te sposob-nosti nema bez poznavanja korište-nja državnih poluga i diplomatskih mehanizama za kreiranje željenog javnog mnijenja, a što nas pono-

vo dovodi do shvatanja da sredina znači i sama žiža zbivanja. Uskočiti u žižu zbivanja, biti u sredini kru-žoka mislilaca, aktivno djelovati u centrima iz kojih se pokreću glo-balna dešavanja, podrazumijeva disciplinovanu intelektualnu gerilu koja nema trenutak za bacanje, lošu ulogu za probanje, kompliment za samolaganje ili udvaranje niti pro-stora za očajavanje.

Šta nam je potrebno da

bismo izračunali sredinu

nečega, jednog geometrijskoj

oblika – kruga, npr.? Potreban nam je naravno uvid u cjelinu koji nam nudi referencijalne

tačke za precizno

određivanje sredine ili

centra.



No commentNemam problem s Bogom i narodom

Blažo Stevović,predsjednik Alternativnog kluba iz Trebinja, Avaz, 11. april 2009.

Evangelistički sveštenik Artur Blešit proveo je 40 godina u neobičnoj misiji - nošenju velikog krsta oko svijeta

Fokus, 10. april 2009.

Bogatiji za šaku glista

U plastenike, na njive i u voćnjak is-ključivo stavljam crnicu koju dobijam od rada crvene kalifornijske gliste. One pojedu brda šaše, kukuruzovine, trulo voće, slamu, džibru i kompletan štalski otpad sa đubretom, što ga napravi naših pedesetak ovaca i tri krave. Na njive ne iznosimo stajsko đubre, a pogotovo ne vještačko. Ništa ne može da nadma-ši rad kalifornijskih glista. Jedino ne znam da li sam milioner ili milijarder, jer je gliste nemoguće prebrojati.

Fokus, 11. april 2009.

Ako se zabrane borbe bikova

Ljubitelji borbi bikova najavljuju da bi 300 autobusa ljubitelja koride mo-glo doći da protestvuju pred zgradom Vlade u Sarajevu.

Avaz, 14. april 2009.

A.K. iz Zenice ubio majku davljenjem, udarcima cjepanicom i s trinaest uboda makazama

Avaz, 14. april 2009.

Nogometaš ’pustio vjetar’ pa ’požutio’

Engleska - Nogometaš je dobio od suca žuti karton jer je u trenutku protivničkog izvođenja jedanaesterca ‘pustio vjetar’. Sudac je odlučio dati igraču Chorlton Ville žuti katron jer je namjerno proizveo buku, te omeo izvođača jedanaesterca kojem je vratar obranio udarac, nakon čega je sudačkom odlukom još jednom izveden, ali ovog puta uspješno.

Jutarnji list, 13. april 2009.

Fra Mirko Majdandžić poklonio Komšiću goblen maršala Tita

Bljesak.info, 11. april 2009.

Afganistanac preživio put od Grčke do Poljske vezan za podnožje autobusa

Fena, 10. april 2009.

Lužički Srbi

Na krajnjem njemačkom istoku, u Lužici, već 1.000 godina žive Lužički Srbi. Govore slavenskim jezikom koji je pod utjecajam češkog i poljskog, bal-kanske Srbe nazivaju “južnim Srbima”, većinom su protestanti.

DW, 13. april 2009.

Svaka dva dana po tri samoubistva u Srpskoj

Prema podacima MUP-a u prva tri mje-seca ove godine objesila se 31 osoba, iz va-trenog oružja ubilo se 19, a eksplozivom dva lica. Pet osoba ubilo se utapanjem, a devet na druge načine. U MUP-u RS kažu da su ruku na sebe lani podigla 193 muškarca i 73 žene. Samoubistvo su izvršila četiri lica do 18 godina. Prema podacima Svjetske zdravstvene organi-zacije, u svijetu broj samoubistava raste iz godine u godinu. Za posljednjih 45 godina uvećan je za 60 odsto.

Glas Srpske, 12. april 2009.

U istom danu preživio dva pada s 5. sprata

Ispivši tri flaše vodke, pijani Rus skočio je kroz kuhinjski prozor na zaprepašte-nje svoje supruge koja nije mogla ništa učiniti da ga spriječi. Na sreću Roskov je preživio pad i čak se sam uspio pope-ti nazad u stan. Zaprepaštena supruga dočekala ga je na vratima galameći na njega i otrčala pozvati hitnu pomoć, međutim dok je birala broj njen suprug je ponovo skočio kroz prozor.

Sarajevo-x.com, 11. april 2009.


Naučnici odredili granicu Zemljine atmosfere i vanjskog svemira

Najviši čovjek na svijetu Kinez visok 2,46 m

Spol djeteta zavisi od ishrane majke?

Injekcija za brže zacjeljivanje kostiju

Uskoro počinje izgradnja najvećeg vjetroparka u Evropi

Naučnici su precizno odredili granicu Zemljine atmosfere i

vanjskog svemira tzv. ruba svemira. S podacima iz novog instrumen-ta Supra-Thermal Ion Imager, koji su razvili naučnici Univerziteta u Calgaryu, utvrđeno je da svemir počinje 118 km iznad površine Ze-mlje. Instrument je pratio relativno blage vjetrove Zemljine atmosfere i znatno jače strujanje naelektrisanih čestica u svemiru koje može dostići brzine veće od 1.000 km/h. Priku-pljanje podataka u tom području vrlo je značajno jer je zona previso-ka za balone, a preniska za satelite.

Mjerenje je prvi put uključilo sve elemente, poput visinskih atmos-ferskih vjetrova. Nalazi studije će pomoći kod proučavanja svemir-skog vremena i njegovog utjecaja na Zemlju.

Jedan 27-godišnji Kinez mogao bi biti najviši čovjek na svijetu jer je

za 10 cm viši od nosioca tog naslova registriranog u Guinnessovoj knjizi rekorda. Visinu Zhao Lianga izmje-rili su ljekari koji su ga operirali u jednoj bolnici u Tianjinu kako bi mu olakšali posljedice povrede od prije deset godina. Ljekari smatraju da bi on nakon dvomjesečnog opo-ravka mogao opet normalno hodati. Visina mu nikada nije predstavljala zdravstveni problem. Njegovi rodi-telji “normalnog” rasta ne znaju za-što je njihov sin postao div.

Francuski ginekolog Pape smatra da mliječni proizvodi i manje

soli dovode do rađanja djevojčica, a

slano i slatko sa većom vjerovatno-ćom garantiraju dječaka. Sve više ljekara prihvata tu teoriju. Pape savjetuje konzumiranje mliječnih proizvoda i izbjegavanje namirnica bogatih solju i kalijumom ukoliko se želi djevojčica, a konzumiranje namirnica bogatih solju i izbjega-vanje mliječnih proizvoda i slatkiša ukoliko se priželjkuje rođenje dje-čaka. Naučnici, ipak, upozoravaju da se prije nego što se počne bilo koji način ishrane obavezno kon-sultira ljekar, jer nije bezazleno da, naprimjer, osoba koja pati od po-višenog krvnog pritiska konzumira veoma slanu hranu.

Na Keele University u Velikoj Bri-taniji traju testiranja injekcija ma-

tičnih ćelija sposobnih za ubrzavanje procesa zacjeljivanja oštećenih kostiju i zglobova. Istraživači objašnjavaju kako će nakon injiciranja matičnih ćelija u ruku pacijenta, uz pomoć magneta, biti moguće precizno odvesti te ćelije do mjesta na kojima je potrebna nova hrskavica ili dodatna koštana masa.

Dosadašnja testiranja provedena na miševima pokazala su da je ovaj pristup siguran i djelotvoran, te da bi primjena na ljudima mogla početi za 5 godina.

Regionalno vijeće na sjeveru Švedske odobrilo je plan gradnje najvećeg vje-

troparka u Evropi. Gradit će se u Mar-kbygdenu, zapadno od Piteae. Pružat će se na 450 četvornih kilometara, a imat će 1.101 agregata. Plan vrijedan 5,1 mi-lijardu eura treba još odobriti švedska vlada čija se odluka očekuje za godinu dana. Gradnja vjetroparka počet će za dvije i po godine, a završit će se za de-setak godina. Vijeće je preporučilo da se projekt povjeri švedskoj tvrtki Mar-kbygden Vind čiji su vlasnici švedski Svevind i njemački Enercon.

Nauka Pripremio: Saladin Kovačević

saff [broj 242, 17.4.2009]

Documents