SAFVET BEG BASAGIC

Da kako to nije prijalo ponosnim bezima, koji su od vajkada smatrali svoju domovinu drzavom u drzavi, vladali na svoju ruku i davali turskoj pomodi, koliko su odredili u vijedu. Kad se raznio glas, da je sultan ved poceo ovdje-ondje provagjati svoje osnove, odmah su se bosanski ajani zabrinuli, ako danas-sutra dogje red i na njihovu grudu, kakovo stanoviste, da zauzmu prama tome nasilju. Zadnji sastanak zemaljskoga vijeda u Travniku urodi slogom izvan ode-kivanja. Tu bude odregjeno: ako Turska na lijep nadin pokusa u Bosni uv^sti nove odiake, da joj se pokusi jednoglasno osujete, ako bi pako pokusala silu upotrijebiti, da joj se silom stane na put. U tu svrhu, da mora svaki dusu i tijelo, cast i imanje stavi-ti na kocku. Da mognu lake stvar kraju privesti pozovu u svoje kolo i Mustaj pasu Skodru, koji, nakon duga premetanja pismima, opremi u Travnik nekakova Dervis bega, koji sklopi ugovor s bo-sanskim ajanom, da i skadarski vilajet ustane proti reformama gjaur-sultana, kako su onda javno nazivali sultan Mahmuta II. Na to Husejin kapetan4 Gradasdevid po zelji vedine postane predsjed-nikom cijeloga ajana, sto odmah urodi neslogom. Smajil aga Cengid, ajan gatacki i AH aga Rizvanbegovid, ajan stolacki radi starih zagjevica i osobne mrznje prama Husejin kapetanu istupe iz kola ajana s izjavom, da ne pristaju ni na jedan zakljucak vije na Bosnu,Dizanje vojske je teklo na nadin kako se to uvijek radilo u Hnsni Svi koji su imali timare i zijamete (krupne posjede) bili su duzni odazvati se i sobom povesli onoliko vojnika koliko im je bilo odredeno ranijim propisom. Pored ovih obveznika, koji su sadinjavali redovnu bosansku vojsku. objavljenaje i opca mobili/acija kojom je bilo obuttvafeoo grad.sko i seosko stanovnistvo. Bilo je puno i dobrovoijaca od kojih su formirani posebni odredi.142Bosnu nikada ti proslosti nije napuStala sva njena vqjska bra obzira kud se islo u pohod i na koga. Bio je obidaj da tijene dvijc tredine moraju ostaii u zemlji za slucaj da u njenoj odsutnosli zemlja bude napadnuta od susjeda jer je sa svih strana bila okruzena oninia koji su koristili svaku priliku da je pokurc ill opljadkaju. Vodeci o tome raduna, Husein-kapeian je zaduzio Krajisnike i njihovog zapcn jednika Hasan-agu Pedkog da pazi na austrijske granice. a za one prema Srbima zaduzio je zvomidkog kapetana Mahmud-pa$u Fidahica. Hasan-aga je umjesto sebe u pohod poslao svoga sina, da sa ostaiom bosanskom bradom pode braniti Bosnu.87Carska vojska krece na BosnuCarska vojska upucena na Bosnu brojala je vise od 40.000 vojnika. U njenom sastavu bilo je raznih rodova. medu kojima i zloglasni basibozuci (neregularne snage, pladenidki odredi), ali su glavninu cinile regularne snage. Na delu joj je bio vrhovni komandant oruzanih snaga Turskog Carstva. veliki vezir Mehrned ReSid-pasa. Cim je u Bosnu stigla ta vijest. Husein-kapctan naredi pokret bosanske vojske koja je okupljena u Busovaci dekala tu naredbu. Pravac joj je bio Kosovo koje je dinilo krajnju granicu Bosne na jugoistoku, a tuda je prolazio i carski drum pa je bilo jasno da de upravo tu dodi do sukoba sa earskom vojskom. Bosanci su svakako hljeli docekali neprijatelja i/\an svoje zemlje.Bosanska vojska je bez priduve brojala oko 20.000 vojnika. Njena prethodnica je vec bila upucena u pravcu Kosova. Pokusaj da se akcije Bosne povezu sa akcijama Skodra-pase koji se sa svojim Arnautima u Albaniji takoder digao protiv sultana, nije uspio. Veliki vezir mu je razbio vojsku nakon eega se paSa zatvori u skadarsku tvrdavu i bio je bespomocan. Bez obzira naA. Aticic, a c. P. 226.143to bosanska komanda nije mijenjala zaertani plan, u/.dajuc; dokazano junaStVO svoje vojske iuko je broj&ino bila upola manja od sultanove. Straha nije bilo jer su to bili prekaljeni borci, a k tome. posh su braniti rodnu grudu.Taktika Bosanaca je bila da prvi zauzmu polozaje i ovladaju kosovskim poljem kako bi prisilili neprijateljsku vojsku da se 5 njima bori na terenu koji je manje pogodan sultanovim tromim trupama. Da bi u tome uspjeli morali su po svaku cijenu osvojiti PriStinu koja je predsiavljala kapiju Kosova. U toj namjeri usmjere vojsku u torn pravcu i vec su takoreci bili ispod grada, ali na opce iznenadenje proth niekc strane neoiekivano se okrenu i pocnu se povla&ti. Neprijatelj je stekao uvjerenje da se Bosanci ne usuduju udariti na grad. To je, medutim. bio manevar kako bi se proiivnik naveo da upravo tako zakljuci. A Bosanci su radili smisljeno i onako kako je bilo zacrtano. Od Pristine usmjere vojsku na Pec" koja im je ostala iza leda i u silnom naletu pregaze i grad i njegove branioce. Posto su tako osigurali zalede ponovo krenu na Pristinu. ali ovaj pui s dfjefom vojske. To je bilo dovoljno da zauzmu i ovaj grad. U njemu postave svoj glavni logor jer je i/ tog mjesta bilo najpogodnije voditi operacije.Bosanci pobjeduju carsku vojskuBosanska komanda je bila dobro obavijeSlena o kretanju caste vojske. Namjera Bosanaca je bila da sami odaberu mjesu 6e se s njom sukobiti i da joj nameinu svoju taktiku. Boj se desio 18. juna. a po nekima jula 1831. godine kod mjesta Stimja nedaleko od Lipljana na Kosovu polju. Bosanci su po svqui obicaju ulazili u okrSaj svom zestinom i tako siloviio da su u vecini slucajeva u prvom naletu probijali bojne redove neprijatelja i nisu popustali dok ga ne bi potpuno razbili. Veliki vezir je poznavao svojstva bosanske vojske. i da se ne bi a njim tako desilo, pojacao je svoje prcdnjc redove kako bi odoljeli prvom udaru Bosanaca Veliki \czir, medutim. ofito aye znaoda ovi za svaku priliku primjenjuju odgovarajucu laktiku.144Kail su se vojske srazile. nije se dogodilo ODD sto je I ivao veliki \e/ir. Prednji bosanski redovi su zapoceli lahko carkanje nasiojeci da neprijatelj dobije utisak da se sa strahom upu^taju u boj sa carskOE