Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI PREDGOVOR Ova je knjiica zbirka lanaka koje je Bagavan Sri Sathya Sai Baba napisao na temu ispravnoga djelovanja (dharma) za asopis Sanathana Sarathi to se izdaje u Prasanthi Nilayamu. Ovdje su napisani na engleskomu iako se mora istai da je izvorni teluki jednostavniji i slai. Teko je na engleskom jeziku izraziti temeljne postavke indijske kulture, jer je to prevoditelju i mnogim itateljima strani jezik. Engleski rjenik ne sadri odgovarajue rijei za mnoge pojmove koji ine jezgru indijskih jezika. Stoga molim itatelje da mi oproste na nejasnim kovanicama koje naruavaju istou i jasnou Babinoga telukog jezika. Jo se neto mora naglasiti kada je rije o ovoj knjizi. Ona je autentini glas boanskoga utjelovljenja, koji posrnulu udorednost u ponaanju milijuna ljudi vraa na ispravan put te stoga zasluuje potanko i predano prouavanje. Gospod je objavio da e kad udorednost posrne i ljudi zaborave ili zatome svoju svetu prirodu, On sam doi meu njih i izvesti ovjeanstvo na ispravan i sveti put. Gospod je tako doao. On vodi sve koji prihvaaju Njegovo vodstvo, On zove one koji su zastranili da Mu se vrate. Babina je ljubav i mudrost beskrajna. Njegova milost ne zna za prepreke. On nije strog uitelj, Njegova je iskrena briga za nae blagostanje i stvarni napredak nesaglediva. Neka vas ova knjiga dotakne majinskom ljubavlju s kojom je Baba pisao, oinskim autoritetom koji proima sva upozorenja u njoj, uiteljevim prosvjetljivanjem koje krasi svaku reenicu, te Gospodovom velianstvenom sveprisutnou koja vas poziva da irei granice svoje osobnosti postanete orue sluenja. N. Kasturi Urednik Sanathane Sarathi

I. POGLAVLJE to je Dharma? ovjek se mora posvetiti ispravnosti i uvijek ispravno djelovati kako bi on i svijet ivjeli i uivali u miru. ovjek ne moe stei istinski mir ni zadobiti Boju milost ako se ne ponaa ispravno. Ispravnost je temelj ljudskog blagostanja, to je vjena i nepromjenljiva istina. Kada ispravnost ne uspije preobraziti ljudski nain ivota, svijet e snai oaj i strah te e ga pokositi pobjenjela oluja ratova. Kada svjetlo ispravnosti ne dopre do ljudskih odnosa, ovjeanstvo e zahvatiti no tuge. Bog je utjelovljenje Darme

1

Bog je utjelovljenje ispravnosti, njegova se milost moe zadobiti ispravnim djelovanjem. On neprestano bdije nad ispravnou i uspostavlja je. On je sama ispravnost. Vede, astre, purane i itihase jasno istiu velianstvenost ispravnoga djelovanja. Sveti tekstovi razliitih religija veliaju ispravnost jezikom koji je blizak vjernicima. Dunost je sva-koga ovjeka uvijek i na svakom mjestu odavati poast utjelovljenju ispravnosti dharmanarayani. Izvor ispravnoga djelovanja nikada ne bi smio presuiti, prestane li tei njegova bistra voda, nevolja je na pomolu. ovjeanstvo se nalazi u ovakvom stanju iskljuivo stoga to ispravnost, po-put rijeke Sarasvati tee neprimijeena ispod zemlje, hranei korijene i punei izvore. ak se i ptice i ivotinje moraju pokoriti ispravnosti da bi bile sretne, te opstale i ivjele ugodno i radosno. Stoga vode ispravnoga djelovanja moraju neprestano i dostatno tei da svijet moe uivati sreu. Danas nesree bjesne i pleu na pozornici svijeta zato to je ispravnost zanemarena i postoji sumnja u temeljne postavke ispravnoga ivljenja. Dakle, ovjek mora jasno razumjeti istinsku bit ispravnosti. Darma je pogreno shvaena to znai ispravno djelovanje (dharma)?. to je bit ispravnosti? Moe li ovjek, obian ovjek, sretno ivjeti i opstati pridrava li se ispravnosti? Prirodno je da ovjeka tijekom ivota mue ovakva pitanja. Dobiti odgovor na njih ne samo da je nuno nego i hitno potrebno. Na spomen rijei ispravnost, obian ovjek pomisli kako je ispravno davati milostinju, nahraniti i smjestiti hodoasnika te prionuti uz vlastito zanimanje ili zanat, potivati zakone, razluivati dobro od zla, istraivati vlastitu prirodu ili hirove vlastitoga uma, zadovoljavati najskrivenije elje i tomu slino. Dakako, puno je vremena proteklo dok se besprijekorno pridravanje ispravnosti naruilo do te mjere da se vie ne moe prepoznati. Prekrasna polja i vonjaci propadaju zbog ljudske nebrige i ubrzo se pretvaraju u neprepoznatljivu ikaru i trnovitu praumu, pohlepni ljudi sijeku stasita stabla te se izgled krajolika mijenja. S vremenom se ljudi naviknu na novo stanje stvari i ne primjeuju promjenu i propadanje. Isto se dogaa i s ispravnou. Svaki bi se ovjek morao upoznati s naputcima o ispravnom djelovanju kojima obiluju Vede, astre i purane. Nerazumijevanje, neizotrena inteligencija, neobuzdane emocije i krivo shvaanje uvelike su potkopali autoritet ovih svetih tekstova, te je njihova slava na alost potamnila. Poput istih kapi kie koje se zaprljaju im dotaknu do, neokaljana uenja drevnih mudraca (rii), svijetla poruka kojom sjaje njihova djela, asni i isti motivi to su ih poticali na djelovanje sada se pretvaraju u rune karikature kroz interpretacije neukih tumaa i uenjaka. Knjige za djecu ukraene su crteima da bi tekst bio jasniji, ali djeca provode sve vrijeme gledajui slike i zaboravljajui poruku koju slike ocrtavaju. Isto tako, brzopleti i neuki misle kako su obredi koji imaju za svrhu pribliiti nam velike istine, sami sebi svrha. Oni ne primjeuju istinu to su je obredi trebali razjasniti. Putnici se na svome putu znaju odmoriti u usputnim konaitima gdje tijekom svoga boravka unite ili oskrnave mjesto na kojem su se odmarali. Isto lako, zaostali i nemoralni prekrajaju samu vedsku moralnost kojoj nas one ue, te zavode svijet na krivi put tvrdei da je djelo njihovih ruku ono emu Vede doista pouavaju!

2

Kada je ispravnost do te mjere naruena da je njezino lice unakaeno rukama Bojih neprijatelja, Gospod odgovara na poziv bogova i bogotovatelja te spaava svijet od propasti tako to ponovno uspostavlja ispravnost i istinu na polju ispravnog djelovanja i karme svojim uzorom i primjerom. Tko danas moe izlijeiti svijet od sljepoe? ovjek mora pogubiti estoglavu zvijer imenom ariadvarga koja odvodi u propast uz pomo poude, ljutnje, pohlepe, zablude, ponosa i mrnje. Samo se tako ispravnost moe ponovno uspostaviti. Buda i ankara su se drali Darme Vede Gospoda nazivaju samom ispravnou, dok ga je Buda nazvao vrhovnim znanjem (vijnana). U davna vremena rije Veda nije bila omiljena. Primjerice, u vrijeme demona (asura) po imenu Somaka, sljedbenici Veda ustruavali su se svete spise zvati Vedama, osim ako im nije prijetila smrtna opasnost. Pa ipak je Buda duboko potivao Vede jer je neprestano bio uronjen u Boga. esto se Budu proglaava nevjernikom (nastika)! Ako je Buda nevjernik tko je onda vjernik (astika)? Sav je Budin ivot duga pria o ispravnome djelovanju. ankaru neki optuuju da se usprotivio ispravnom djelovanju (dharma) i radu (karma). Meutim, istina je da je ankara ustao iskljuivo protiv djelovanja i rada kojima je cilj samo zadovoljenje elje. On je uistinu bio velik uitelj koji je pouavao o putu ispravnoga djelovanja i ljudskim naporima koji proizlaze iz razumijevanja temeljne istine. ankarino pridravanje karme i ispravnog djelovanja zasnovanog na istini ili Budinu vjeru u osnovne postavke Veda, moe razumjeti samo onaj tko je zadobio boansku mudrost. Bez nje razliita e tumaenja ovjeka lako zavesti na krivi put. Do velikih visina dovest e nas samo one ljestve koje doseu do njih, zar ne? Na putu Darme Onaj tko pokori vlastiti egoizam, pokorio je sebine elje, unitio ivotinjske osjeaje i porive i odrekao se priroene sklonosti da tijelo smatra sebstvom. On je jamano na putu ispravnosti i zna da je cilj ispravnoga djelovanja uranjanje vala u more, stapanje sebstva s vrhovnim Sebstvom. to god radili na svjetovnom planu, morate paziti da ne povrijedite naela koja nalau pristojnost i dobra narav. Ne smijete se ogluiti na upute unutranjeg glasa. Uvijek biste trebali biti spremni slijediti glas vlastite savjesti i pomno pratiti svoje korake da se ne naete na tuoj stazi. Neprestano morate biti budni i usmjereni na otkrivanje istine koja se krije iza ove varljive razliitosti. Ovo je sva ovjekova dunost, ovjekova dharma. Razbuktali plamen mudrosti (jnana) koji vas uvjerava da je sve vjeni nepromjenjivi Apsolut (brahman) sarvam khalvidam brahma i da e u pepeo pretvoriti svaki trag vaeg ega i svjetovnih vezanosti. Opit e vas nektar sjedinjenja s Apsolutom (brahman) to je krajnji cilj ispravnoga djelovanja i karme koja je nadahnuta ispravnou. "Na oltaru mudrosti (jnana) rtvuj svoje neznanje (a-jnana) i ego (ahamkara) i ustolii ispravnost" poruka je Veda. Ispravan je svaki ne-sebini in koji priprema tlo za stapanje due s vrhovnom duom, i koji nam pomae da proirimo svoj pogled i vidimo da je vjeni nepromjenjivi Apsolut (brahman) sveprisutan. Svaki takav in mali je potok to se ulijeva u

3

rijeku svetosti koja uri k moru spoznaje vjenog Apsoluta (brahma-jnana). Sve to inite jest obred tovanja vrhovne due (paramatman) koja ispunjava svaki kutak svijeta. Sve to se radi s osjeajem posveenja i predanosti sastavni je dio ispravnoga djelovanja i vodi k spoznaji. Nain ivota Indijaca (bharatiya) usmjeren je posveivanju svakoga trenutka, svake rijei, misli i djela kao koraka k ostvarenju. Simbolino znaenje duhovnih termina i aktivnosti Morali biste razumjeti drevne, u skladu s dharmom izvoene obrede (dharmakarma) razmatrajui njihovo simboliko znaenje. Na duhovnom polju ima puno izraza s osobitim znaenjem. Njih se mora do kraja razumjeti kako bi se tono moglo shvatiti uenje astri. Na primjer, u davna su vremena ljudi obiavali prinositi rtve (yajna) i rtvovali su svete ivotinje (pau). Meutim, ivotinja je samo simbol. Nije jadna ivotinja ono to treba sasjei na komade. ivotinja ivi portvovnim ivotom ak i kada ne zavri na ovjekovom rtveniku! ivotinja koju treba rasporiti i ponuditi predstavlja neto drugo: U duhovnom rjeniku ivotinja oznaava svjesnost o tijelu, svjesnost o egu to je ono to treba rtvovati. Gospoda nazivaju Paupati ili Govinda. Paupati znai gospodar svih pojedinanih dua (jiva), pau se odnosi na pojedinanu duu (jiva); Govinda znai uvar krava ili pojedinanih dua (jiva). uvanje krava je simbolina Krnina igra (lila) koja istie da je njegova misija zatita ljudi. astre imaju duboko unutranje znaenje. Cilj je ispravnosti (dharma) da pomogne pojedincu (jiva) da se odrekne vezanosti za vanjsku prirodu i zabludu koju ona stvara, te da ga otvori spoznaji vlastite istinske stvarnosti ili, bolje reeno, da ga uvjeri kako je ono to smatra stvarnim nestvarno, tako da moe otkriti svoj pravi identitet. Ta znaenja moraju nauiti mladi i stari. Uzmimo na primjer ivin hram. Ispred ivinog lika nalazi se lik bika Nandija. Reeno vam je da je sveti bik ivino vozilo (vahana) i zato se on tu nalazi. Ali bik (pau) zapravo simbolizira pojedinca (jiva) dok je linga simbol ive. Izreka kae: "Nitko se ne bi smio isprijeiti izmeu bika i linge, to jest pojedinca (jiva) i ive." To je zato to se oni moraju stopiti u jedno. Preporua se ivu pogledati kroz Nandijeva dva roga. Kad ljude pitate za znaenje tog postupka, oni odgovaraju: "Pa, taj je nain svetiji od bilo kojeg drugog naina promatranja linge " No istinsko je znaenje sljedee: "Morate vidjeti ivu u pojedincu (jiva)." Pau i Paupati su jedno: Nandi i Ivara postaju Nandivara. To su samo dva naina promatranja istog entiteta. Dok je u vezanosti, to je Nandi. Ivara je kad se vezani oslobodi i postigne Nandivaru. Tada ga se tuje i on zasluuje sve poasti. Kada se ivotinjsko u ovjeku (pau) ponudi Gospodaru svih stvorenja (Paupati) odbacivi svoj odvojeni identitet, to je tada istinska rtva (yajna). No to je znaenje danas zaboravljeno. Danas su takve simboline radnje toliko promijenjene da ih se ne moe prepoznati. Ono to se danas provodi u raskoraku je s principima koji su vladali u prolosti. ak i najsitnija pojedinost svjetovnog ivota mora biti nadahnuta viim idealom duhovnoga ispunjenja. Tada e i neuki ljudi korak po korak kroiti k cilju. Kada ne razmiljate o svakom postupku i njegovoj svrsi te ga nastavljate initi, on postaje smijena okamenjena verzija istine. Jednom je Prahlada rekao:

4

"Budui da je teko unititi ego, ovjeku je lake umjesto toga rtvovati jadnu ivotinju. rtvovanje ivotinja spada u podruje svojstva tromosti (tamoguna), to je put vezanosti. Sveto (satviki) je rtvovati ivotinju ovjekova ega to je boanski put osloboenja." Tako su najvii ciljevi (paramartha) iz davnih vremena danas izopaeni u besmislene ciljeve (pamarartha). Sve su drevne discipline nekada prepune znaenja danas zarasle i zaputene do te mjere da ih se vie ne moe prepoznati. Grane su se svinule u razliitim pravcima te vie nije mogue iupati drvo i zasaditi mladicu. Dakle, preostaje nam da izraslo drvo podrezujemo i usmjeravamo da raste uspravno. Neprestano treba imati na umu najvii cilj, a ne onaj koji se srozao do najniega.

II. POGLAVLJE

Boanska i svjetovna Dharma Ispravno se djelovanje (dharma) ne moe ograniiti na pojedino drutvo ili narod jer je ono usko povezano s naslijeem cijeloga ivueg svijeta. Ispravnom djelovanju nema premca u blagotvornoj djelotvornosti. Krna je Arjunu pouio Giti, ali je ona namijenjena cijelomu ovjeanstvu. Arjuna mu je posluio kao izgovor. Ista Gita i danas pomae ovjeanstvu da se popravi. Ona nije namijenjena odreenoj kasti, vjeri ili narodu, ona je ivotni dah svakoga ovjeka. Dharma se oituje u razliitim oblicima. Ponekad se odnosi na osobe koje su je uspostavile pa se zove manu-dharma, nekad oznaava skupinu ljudi koji su je se pridravali varna-dharma, dok ponekad ukljuuje ivotno razdoblje primjerice grhastha-dharma. No, sve su to sporedne praktine pojedinosti, a ne temeljna pravila. Boanska ispravnost ili atma-dharma ono je o emu govorim. Praktino ispravno djelovanje (acara-dharma) odnosi se na prolazne pojave i probleme, tjelesne potrebe, ljudske netrajne veze s pojavnim svijetom. Prvi uvjet koji je potreban da bi se temeljna pravila primijenila je ljudsko tijelo. Ono nije trajno pa kako bi onda takva ispravna djelovanja mogla biti vjena? Kako se njihova priroda moe opisati kao istina? Vjeno se ne moe izraziti prolaznim, istina se ne moe otkriti kroz neistinu, svjetlo se ne moe stvoriti iz tame. Vjeno moe nastati samo iz vjenoga, istina izvire jedino iz istine. Stoga, objektivna pravila o ispravnom djelovanju to se odnose na svjetovne aktivnosti i svakodnevicu, premda su vana na svom podruju, moraju se primjenjivati s potpunim znanjem i svjesnou o unutranjoj temeljnoj boanskoj ispravnosti (atma-dharma). Samo tada e unutranji i vanjski poticaji biti usklaeni i uroditi plodom blaenstva i napretka. Ako tijekom svakodnevnih zadataka istinske vrijednosti vjene ispravnosti pretoite u djela ispunjena ljubavlju, tad ispunjavate svoju dunost prema unutranjoj zbilji i djelujete u skladu s boanskom ispravnou (atma-dharma). Gradite li svoje ivljenje uvijek na temelju boanskosti, napredak vam je osiguran. Gledati Boga u kamenu Boga pretvaramo u kamen u to danas ulaemo sve svoje napore! Kako takvi napori mogu dovesti do istine, kad je naa istinska zadaa vidjeti Boga u kamenu? Najprije se mora meditirati o Bogu dok nam se Njegov lik ne ucrta u svijest, zatim taj lik trebamo zamisliti u kamenu. Tijekom tog procesa kamen emo sve vie zaboravljati sve dok se on potpuno ne preobrazi u Boga. Na isti nain u svoju svijest moramo urezati osnovnu ispravnost (dharma), temeljnu injenicu o atmanu kao jedinom entitetu, a zatim se ispunjeni vjerom i vizijom suoiti sa svijetom raznorodnih predmeta i stvari i njihovom privlanou i suprotnostima.

5

Samo se na taj nain moe ostvariti ideal. Ako tako inimo, nema opasnosti da e se izvorno znaenje razvodniti ili da e boanska ispravnost (atma-dharma) izgubiti svoju slavu. to se dogaa s kamenom kojega se tuje kao Boga? Neogranieni, sveprisutni, sveproimajui unutranji entitet, Apsolut, zamiljamo u pojedinanom, u konkretnom. Slino tome, ispravnost (dharma) koja je univerzalna, jednaka i slobodna, moe se prepoznati i provjeriti u pojedinanom konkretnom inu. Ne dajte se prevariti idejom da to nije mogue. Niste li ostvarili mnoge teke zadae, iako su vas one ispunile jo veom tjeskobom i strahom? Ako je ovjek mudar, nije li mu pametnije da se umjesto toga okrene vrjednijim stvarima koje e mu podariti mir uma? Slijedi boansku dharmu i budi slobodan Sloboda je vae bogomdano pravo, ne budite vezani. Samo kad usmjerite svoje korake na put osvijetljen univerzalnom nevezanom ispravnou (dharma), istinski ste slobodni. Ako odlutate od svjetla, veete se i zapliete. Neki bi se mogli upitati kako bi ispravnost (dharma) koja postavlja granice mislima i rijeima, koja odreuje i nadzire, mogla osloboditi ovjeka. "Sloboda" je ime koje ste nadjenuli odreenoj vrsti vezanosti, istinska se sloboda zadobija samo kad nestane privid, kad se ne poistovjeujemo s tijelom i osjetilima i ne robujemo materijalnom svijetu. Vrlo su rijetki ljudi koji su se oslobodili takvih okova. Vezanost je rezultat svega to uinimo kad doivljavamo tijelo kao sebstvo, jer je ovjek tada samo igraka u rukama osjetila. Slobodni su samo oni koji su izbjegli tu sudbinu, ta je "sloboda" najvii stupanj do kojega vodi ispravnost (dharma). Onaj tko ovaj stupanj neprestano ima na umu i upusti se u ivotne aktivnosti, moe postati osloboen (mukta-purua). Do vezanosti dolazi zato to vi sami sebe veete, te skreete s puta ispravnosti. Uvijek je tako, ne moe vas vezati nitko drugi do vi sami. Da vaa vjera u Boju sveprisutnost ima dublje korijene, bili biste svjesni daje On vae sebstvo i da se nikada ne moete vezati! Da bi se ta vjera razvijala, morate jasno razumjeti boansku ispravnost (atma-dharma). Stvarnost atmana je temelj, to je mudrost (jnana) koja je neosporiva (niita-jnana). Onaj koji je lien takvoga temelja, postaje plijenom sumnje, oaja i privida. Ispravnost (dharma) je djevojka koja nee poi za takvoga. Stoga najprije nastojte postati slobodni. To jest, kao osnovu za uspjean ivot njegujte vjeru u atmana koji je bit vae osobnosti i nauite provoditi u ivot disciplinu koja je prijeko potrebna da uspostavite vezu s tom biti u sebi. Kad steknete takve sposobnosti, moete se u potpunosti upustiti u svjetovne aktivnosti, slijedei ispravnost (dharma) koja ih propisuje. Tada ete postati moralna osoba (dharma-purua). Oni koji materijalni svijet doivljavaju kao sveukupni ivot, a tijelo kao sebstvo, vode isprazne ivote koji su jednako besmisleni kao i pretvaranje Boga u kamen. Pretvaranje kamena u Boga svetija je i svrsishodnija zadaa. Isto tako, vidjeti boansku ispravnost (atma-dharma) u svakom svojem pojedinanom inu, pretvara taj in u in bogotovlja, uzdie ga i uklanja njegovo obiljeje vezanosti. Ako se svjetovne dunosti obavljaju bez svijesti o izvornoj istinskoj ispravnosti (satya-dharma), to je jednako bezbono kao i odnoenje prema Bogu kao prema kamenu. Ako obavljamo svjetovne dunosti (acara-dharma) a ne povezujemo ih s istinskom ispravnou (satya-dharma), ili ako istinsku ispravnost (satya-dharma) odvajamo od svjetovnih dunosti (acara-dharma), ni jedno nee uroditi plodom. Oni su neodvojivo isprepleteni pa prema njima tako trebamo i postupati. Viem je inovniku potreban rad niega, isto kao to je i niemu inovniku potrebna pomo viega. Tko je od njih onda vezan, a tko slobodan? Obojica su vezani za svoju elju da budu sretni i smireni. Sve dok se ne spozna atmana, vanjsko stanje vezanosti e trajati. Kad ga spoznamo, neemo vie robovati osjetilima i izvanjskom svijetu. Tada e se nain ponaanja spram materijalnog svijeta spojiti s nainom ponaanja prema unutranjoj boanskosti, te e na taj nain svi porivi zajedno suraivati u skladu.

6

Vedanta, astre i dharma pozivaju ovjeka da se ponaa kao Gospod (bhagavan), a ne kao zatoenik. Tada sva djela postaju djela ispravnosti (dharma-karma), a ne djela uinjena sa eljom da se uiva u njihovim plodovima (kamya-karma). Okovi vezanosti ne mogu se izbjei jednostavnom promjenom aktivnosti. Oni se mogu izbjei samo promjenom kuta gledanja od tijela (deha) do Boga (deva), od stvorenoga k Stvoritelju. Time e i moralne vrline takoer stei veu snagu i vrstinu. Egoizam temeljen na tijelu je pakao Neki su ljudi miljenja da je biti zaposlen vezanost, dok je besposleno sjedenje kod kue sloboda! To je znak neshvaanja. Kad je ovjek zaposlen, on mora posluati svog pretpostavljenog. Ali moe li ovjek izbjei zahtjevima i prisilama roaka ak i kad ostane u svom domu? ak i ako je netko okruen iskljuivo prijateljima, moe li izbjei da ne djeluje u skladu s njihovim eljama? Moe li se barem osloboditi potrebe da se brine za vlastito tijelo i ispunjava njegove zahtjeve za udobnou? Kako se ovjek moe osjeati slobodnim dok je u kavezu vezanosti? Cijeli je ivot zatvor, bez obzira na razliite vrste kazni. To ostaje tako sve dok se poistovjeujemo s tijelom. Zato je ankara rekao daje "egoizam koji se temelji na tijelu ono na to se misli kad se kae pakao (naraka)". Egoizam te vrste samo je drugi oblik stajalita protivnih Bogu. Tko moe ukloniti sve trnje i sve kamenie s lica zemlje? Jedini nain da ih se izbjegne jest da se nosi obua. Isto je i s filozofijom vedante (vedanta-darana). Pogleda vrsto usmjerenog na boansku zbilju (satya), s punom vjerom da je vjeni nepromjenljivi Apsolut (brahman) vaa temeljna pri-roda, moete se izdii iznad potrebe da mijenjate vanjski svijet prema svojoj definiciji sree i moi ete postii istinsku ispravnost (satya-dharma). Osloboen je onaj koji satre egoizam i nepokolebljivo izjavi: "Ja nisam zatoenik ovoga tijela u kojem su pohranjene sve vrste vezanosti tijelo je moj zatoenik; ja sam gospodar i vladar svega, ja sam utjelovljenje slobode." Sva propisana pravila i dunosti moraju pomoi u ovom procesu razaranja ega, ne biste ga trebali njegovati i doputati mu da podivlja. To je put do slobode. Ako ovjek koji se osjea jadnim jer ivi sa svojim sinom, ode ivjeti kod keri, on nije zadobio slobodu! To je samo jedan od naina da se nahrani ego. Ta potraga za osjetilnom sreom ne moe se uzdizati na visinu "dharme". Istinska ispravnost je temeljna osnova Na posljetku, emu slui dom? Zbog toga to tu uivamo u blaenstvu kad kontempliramo o Gospodu, zbog toga to nam daje priliku da neometano meditiramo o njemu. Sve se ostalo moe zanemariti, ali ovo ne. Istinska je ispravnost (dharma) pojedinca da osjeti blaenstvo stapanja s Apsolutom i postigne osloboenje. Osoba koja dostigne ovaj stupanj nikada ne moe biti vezana, ak i ako je zatoena u najgorem zatvoru. S druge strane, za osobu koja robuje tijelu, ak i vlat trave moe postati uzrok smrti. Istinska ispravnost (dharma) znai uroniti u blaenstvo atmana, to je unutranja vizija, vrsta vjera da je naa priroda istovjetna s prirodom Apsoluta, spoznaja da je sve vjeni nepromjenljivi Apsolut (brahman). Sve etvero ini izvornu ispravnost (dharma). Na razini fizikog postojanja pojedinaca, iz praktinih se razloga (a ipak uronjena u unutranji doivljaj dharme kao boanske zbilje) zovu istina (satya), mir (santi), ljubav (prema) i nenasilje (ahimsa), tako da ih pojedinci koji su samo olienja Apsoluta mogu slijediti u svakodnevnom ivotu. Najbolji nain na koji se slijedi ispravnost (dharma), sada kao i u prolosti, jest da se vrsto prione uz ova uzviena naela u svakom djelu i misli. Istina (satya), mir (santi), nenasilje (ahimsa) i ljubav (prema) danas znae neprekidnu uronjenost u atmana, pogleda vrsto uprtog u unutranju istinu, kontemplaciju o vlastitoj stvarnoj prirodi i znanju daje sve vjeni nepromjenjivi Apsolut (brahman), jedan i

7

8

jedini. Ove temeljne i izvedene postavke moraju se prilagoditi i uskladiti. Samo ih se tada moe nazvati boanskom ispravnou (atma-dharma). Nije vano o kojoj je aktivnosti rije ili koje ste ime i oblik odabrali. Lanac je lanac bez obzira na materijal koji vezuje, bio on eljezni ili zlatni, zar ne? Isto tako bez obzira na vrstu rada koji se obavlja, sve dok se temelji na boanskoj ispravnosti (atma-dharma), a boansko naelo (atma-tattva) mu je korijen, to je nedvojbeno ispravnost (dharma). Takav e vas rad darovati blagoslovom mira (santi). Kad se podignu valovi sebinog straha ili pohlepe i pokrenu osobu naprijed, bilo u privatnost doma ili samou ume, te u bilo kakvo drugo utoite, nemogue je izbjei patnju. Kobra ne prestaje biti kobra kad se sklupa. Ona ipak ostaje kobra. U svakodnevnom ivotu, kada nas na djela potie temeljni princip atmana, svako djelo dobija peat ispravnosti. Ali kada nas na djela potiu lagoda i sebini interesi, ispravnost (dharma) se promee u neku lanu ispravnost. To je samo druga vrsta vezanosti, ma koliko privlana bila. Kao zatvorenici u zatvoru koje uvari poredaju u kolonu kad ih vode na sud ili u blagovaonicu, tako i osjetilni poticaji usmjeravaju svog zatoenika k patnji ili k olakanju. ak su pogreni i osjeaji poput "ovo mi je prijatelj, a ono neprijatelj". Taj privid mora nestati. Gospod, utjelovljenje ljubavi (prema), jedini je istinski prijatelj i roak, suputnik, vodi i zatitnik. Spoznajte to i ivite u toj spoznaji. To je ispravnost (dharma) izgraena na temelju razumijevanja, ivot izgraen na temelju ispravnosti (dharma). Ako zanemarujemo temeljnu injenicu, dok je pozornost usmjerena na izvanjski sjaj, cilj nam izmie izvan domaaja. Vezanosti za svijet moe se osloboditi jedino vezanou za Gospoda. Zato se aliti da ne moete vidjeti tlo kada cijelo vrijeme upirete pogled u nebo? Spustite pogled i na povrini vode vidjet ete odraz neba tek tada istodobno moete gledati i nebo iznad vas i do pod vama. Isto tako, ako morate slijediti istinsku ispravnost (satya-dharma), koja se na koncu svodi na provoenje u ivot unutranjeg principa atmana, morate vidjeti, u svakom svom djelu odraz slave atmana. Tada e vezanost za Gospoda preobraziti vezanost za svijet u istu rtvu. Cilj se ne bi smio mijenjati ili umanjivati, to znai da njegova bit mora ostati netaknuta. Ispravno djelovanje (dharma) ne ovisi o razliitim imenima i oblicima koje njegova primjena neizostavno za sobom povlai, oni nisu tako vani, ona vie ovisi o motivima i osjeajima koji je usmjeravaju i vode. Pripremili; Goga i Laci

Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI III. POGLAVLJE Osnovna mana ovjek ne moe pobjei od nemira tako dugo dok postoji njegovo temeljno neznanje. Puka promjena zanimanja, potaknuta eljom za veom lagodom ili potrebom za zadovoljavanjem prolaznih hirova, nee vam darovati trajno zadovoljstvo. To je slino kao kad se nadate da e se okolnosti u mranoj prostoriji poboljati ako se u njoj na drugi nain razmjesti namjetaj. Ako se, nasuprot tome, u njoj upali svjetiljka, ak e se i bez razmjetanja namjetaja lako pronai prolaz. To uope nema nikakve veze s namjetajem. Isto se tako u ovom svijetu ovijenom tamom teko kretati istinoljubivo, ispravno i mirno, a da ne udarimo u neku prepreku. Kako onda uspjeti? Upalite svjetiljku! Dopustite da ona otkrije stvarnost, zadobijte svjetlo mudrosti (jnana). To e rijeiti sve vae nedae. Moete tvrditi da ivite u skladu s ispravnim djelovanjem (dharma), ali vaa je osnovna pogreka to to svoja djela ne inite u duhu posveenosti. Ako se tako obavljaju, djela e dobiti izvorni peat ispravnosti (dharma). Neki pametnjakovii mogli bi se zauditi i upitati: "Moemo li onda ubijati i povrjeivati u ime Gospoda posveujui svako djelo njemu?" Pa kako osoba moe dosei stupanj na kojem svako svoje djelo predaje Gospodu, a da u isto vrijeme nema iste misli, rijei i djela? Ljubav, uravnoteenost, moralne vrline, nenasilje to su vrline koje krase onoga koji slui Gospodu. Kako mogu grubost i bezosjeajnost pratiti ove vrline? Da bismo bili nesebini, da bismo njegovali duh samoportvovnosti i ostvarili duhovnu uzvienost, to su uvjeti za posveeni cilj moramo najprije razviti etiri osobine: istinu (satya), mir (santi), ljubav (prema) i nenasilje (ahimsa). Bez njih, puke rijei nee uiniti ni jedno djelo zavjetnom rtvom. Djela koja su izraz ispravnog djelovanja (dharma) besmrtna su i samo oni koji to znaju mogu ih initi. To je ovjekova najuzvienija sudbina. Umjesto da je dosegne, ovjek kao da namjerno ini ono to je suprotno ispravnom djelovanju (dharma). ovjek se na svim planovima svog ivota i djelovanja od poloaja djeteta besmrtnosti (amrita-putra) srozao na poloaj djeteta neistine (anrita-putra)! Premda vrsto drei nektar u ruci, on pije otrov osjetilnih uitaka. Zanemarujui radost kontemplacije o atmanu, temeljnoj stvarnosti svijeta i svemira, on se upetljava u zamke materijalnog svijeta ili vanjske pojavnosti. Moemo se jedino saaliti nad ovime to je ovjeka snalo! Dharma i Gita U Giti se takoer kae: "Ja sam blaenstvo vjenog Apsoluta (brahman), nepobjedive besmrtnosti, bezvremenog ispravnog djelovanja (dharma), ja sam vjeno blaenstvo." Taj se stih (sloka) nalazi u XIV. poglavlju: brahmano hi pratitha aham amritasya avyayasya ca avatasya ca dharmasya sukhasya aikantikasya ca

1

"Ja sam temelj vjene dharme i besmrtnog, nepromjenjivog, jedinstvenom sreom ispunjenog brahmana." - Bhagavadgita, XIV/ 27 Upravo je takva vjena ispravnost (amrta-dharma) opisana u upaniadama, a kako je Gita sama bit upaniada, isto se tako naglaava i u njoj. Ispravan nain ivota jest na ivotni dah: to je put do sebeostvarenja. Oni koji idu tim putom, dragi su Gospodu. On je uz sve one koji su istinoljubivi, te ija djela izviru iz ispravnog djelovanja (dharma). Stoga Gita pouava Arjunu da razvije odreene osobine koje omoguuju provoenje boanske ispravnosti (atma-dharma) u ivot. Tako stoji u stihovima (sloka) 13-19 u XII. poglavlju. Oni koji su se napili na izvoru Gite, razumjet e ih. Najvaniji stih u tom kontekstu jest: ye tu dharmyaamrtam idam yathoktam paryupasate raddadhana mat parama bhaktaste ativa me priyah "Sljedbenici koji s vjerom slijede ovaj nektar ispravnog djelovanja, imajui mene za vrhovni cilj, izuzetno su mi dragi." - Bhagavadgita, XII /19 Kako veliku poruku prenosi ovaj stih! To je zavrni stih u nizu stihova koji opisuju odlike to ih ovjek mora razviti. Cijela se skupina stihova naziva nektar ispravnog djelovanja (dharmyamrta). Gospod je u njima objavio da su Mu oni koji imaju te odlike, koji vjeruju u Njega kao u konani cilj, koji su Mu privreni jednousmjerenom panjom, najblii i najdrai. Obratite pozornost na izraz nektar ispravnog djelovanja (dharmyamrta) koji je ovdje uporabljen. Duboko se zamislite nad njim i crpite nadahnue ih njega! Nektar Gospodove milosti zasluuju samo oni koji se dre Gospodove ispravnosti (dharma). Obini ljudi vjeruju da njeguju ljubav prema Gospodu (bhakti), ali ne zastaju da se preispitaju ljubi li Gospod njih! Ljudi koji to ele otkriti, vrlo su rijetki. To je istinsko mjerilo duhovnog uspjeha. Ista osoba koja je kralj svojim podanicima, sin je svojim roditeljima, neprijatelj svojim neprijateljima, mu svojoj eni, otac svome sinu. On igra mnoge uloge. Ipak, ako ga upitate tko je, dat e vam krivi odgovor ako navede bilo koju od ovih veza kao svoje obiljeje jer ta se obiljeja tiu tjelesnih veza i aktivnosti. Ona samo odreuju srodstvo ili profesionalne odnose, to su imena koja se odnose na privremena stanja. On takoer ne moe odgovoriti da je glava, stopala, ruke itd. jer to su samo dijelovi njegova fizikog tijela. On je vie od svojih udova, on je iznad imena i oblika koji su prividi to skrivaju temeljni vjeni Apsolut (brahman), on je znan kao "Ja". Duboko se zamislite nad time i otkrijte uistinu tko je to "Ja". Atma nema oblika Kad je tako teko analizirati i shvatiti svoje bie, kako moete s bilo kakvom odreenou izrei sud o drugima? Ono to vi nazivate "ja" i "ti", odnosi se na tijelo, pojavnost, a ne na istinu (sat). Atman je jedan i nedjeljiv. Dharma koja se temelji na istini, istinska je dharma. Neki se ljudi mogu zapitati: "Stalno se ponavlja atman, atman, a to je s njegovim oblikom (rupa)?" Ali, otkuda atmanu oblik? On je vjean, nepromjenljiv, besmrtan. On je dobrota, ispravnost, dobrobit. On je vjean, neokaljan i ne moe se ograniiti na bilo koje odreeno ime ili oblik. Moe se shvatiti uz pomo mudrosti (jnana) koja e zasjati kroz tijelo to je dobiveno kao rezultat djelovanja (karma-deha). Samo tijelo ima oblik i ime, i zato biste u svakoj aktivnosti tijela trebali oitovati boansku ispravnost (atma-dharma), ispravnost temeljenu na svjesnosti o atmanu.

2

Kae se: "Atman nije niti muko niti ensko; on nije niti krava niti ovca, niti konj niti slon, niti ptica niti drvo, on je iznad svih kategorija". Ove se razlike temelje na djelima, atman se ne moe mijenjati. Samo se jedno moe sa sigurnou ustvrditi za atmana a to je da on jest. Puno znaenje tih rijei jest da je atman Apsolut (paramartha). Sve je ostalo djelomino, beznaajno, pogreno, nestvarno, odredivo i moe se svrstati u kategorije. Uzmimo za primjer nosiljku. Prije nego to je izraena, to je bilo stablo od kojeg su ispiljene drvna graa i daske, i konano je nastala nosiljka. Sa svakom promjenom oblika, mijenjalo se i ime. Ako netko sjedi u nosiljci nee rei da sjedi na komadu drvne grae ili na drvetu. Predmeti prolaze kroz proces promjene, oni nisu vjeni. Oni nisu stvarni (sat). Predmeti se mogu razlikovati jedino po imenu i obliku, moe ih se opisati samo pomou njihovih obiljeja jer su napravljeni i netrajni. to je tono stolac? To je drvo preoblikovano na odreeni nain. Uklonite li drvo, i stolac e nestati. Usredotoite se na drvo koje je sr, pa e "vanjski oblik" stolca nestati. Isto je i s dharmom. Dharma pojedinih drutvenih stalea (varna-dharma), dharma kuedomaina (grhastha-dharma), dharma onih koji se povlae iz obiteljskog ivota (vanaprastha-dharma), dharma isposnikog ivota (samnyasa-dharma), ili pak uenikog, bezbranog ivota (brahmacarya-dharma), ovakva ili onakva dharma... sve su to preobrazbe temeljne dharme poput preobrazbe drva u stolac, klupu, nosiljku itd. Odvojene preinake nestaju onog asa kad se duboko zamislite o njihovoj prirodi, sve vrste dharmi koje su vezane uz tijelo nestaju i ostaje samo boanska atma-dharma. Komadi namjetaja nestaju i ostaje jedino drvo. Isto tako pojavne dharme nestaju, a jedino boanska atma-dharma ostaje sjati u svojoj nenadmaivoj slavi. Dakako, dharma na razini tijela vrlo je vana za svjetovna postignua, neu rei da nije. Isto kao to se drvo preoblikuje u namjetaj i koristi, tako se i boanska atma-dharma, nepromjenljiva anta-dharma, ili istinska satya-dharma mora preoblikovati u dharmu kuedomaina (grhastha-dharma), umskog pustinjaka (vanaprastha-dharma), pojedinog drutvenog stalea (varna-dharma), dharmu ene (strl-dharma), mukarca (purua-dharma) itd. Bit je ista u svim odvojenim oblicima, njihova je bit istovjetna u svakom odvojenom obliku. Kako je mogue iscrpsti tu bit? Ona se samo moe preobraavati i preoblikovati, a razliite izmjene dobivaju razliita imena ve prema svojim razliitim namjenama. Atma-dharma se moe promatrati dio po dio i svrstati u razne odjeljke zbog razliitih namjena ba kao to se drvo obori, ree i vee, slae i preslaguje ali unato tome ona i dalje ostaje atma-dharma. Sve dok se iz toga "drva" dobivaju razliiti vidovi dharme, nikakve tete, no upamtite da se namjetaj nikada ne moe ponovno vratiti u prvobitno stablo! Primjenjujte tu atma-dharmu u svjetovnim aktivnostima, ali ne nazivajte svoje svjetovne dharme atma-dharmom! Time ete iznevjeriti ideal, sam Apsolut. Dharma je... Dharma je moralni put, moralni put je svjetlo, svjetlo je blaenstvo (ananda). Dharma se odlikuje svetou, mirom, istinom i odlunou. Ona je joga, jedinstvo, stapanje; to je istina (satya). Osobine ispravnog djelovanja su: pravda, nadzor nad osjetilima, osjeaj asti, ljubav, dostojanstvo, dobrota, meditacija, suosjeanje, nenasilje. Takva je dharma koja odolijeva kroz stoljea. Ona ovjeka dovodi k sveobuhvatnoj ljubavi i jedinstvu. To je najvia i najunosnija disciplina.

3

Sav ovaj "razvoj" zapoeo je od dharme, sve je uvreno u istini (satya), a istina (satya) je neodvojiva od dharme. Istina (satya) je zakon svemira, po kojemu se Sunce i Mjesec okreu oko svoje osi. Dharma je sama bit Veda i mantri, to jest mudrosti (jnana) koju nam prenose. Dharma je smjer, put, zakon. Gdje god se ljudi dre moralnosti, tamo se vide istina (satya) i ispravnost (dharma) na djelu. U Bhagavati se isto tako kae: "Gdje je dharma, tu je Krna. Gdje su dharma i Krna udrueni, tu je pobjeda." Dharma je samo utjelovljenje Gospoda. Budui da je svijet Gospodnje tijelo, svijet je samo jo jedan naziv za moralni red, to nitko nikada ne moe porei. IV. POGLAVLJE Muka i enska priroda Ljudi govore o razliitim dunostima, pravima i obvezama, ali ona se ne odnose na temeljnu istinsku ispravnost (satya-dharma). To su samo sredstva i metode prilagoavanja sloenim ivotnim okolnostima. Oni nisu temelj. Sva ta moralna pravila i prihvatljivi naini ponaanja izrasli su iz potrebe da se udovolji dvjema vrstama bia i dvjema prirodama - mukoj i enskoj. Oni upuuju na prakrti i paramatmana - grubo i suptilno, beivotno i svjesno, sveproimajuu dvojnost. Sva je ova mnogostruka raznovrsnost nastala iz uzajamnog djelovanja beivotnoga i svjesnoga, zar ne? Isto tako, cijelo je ovo mnotvo nastalo uslijed podjele na dvoje. Do razdvajanja i razdiobe ispravnog djelovanja (dharma) na dvoje dolo je upravo zbog utjecaja mukog i enskog principa. Glavne smjernice ivota Stoga je temeljna ispravnost (dharma) radi stvarnog napretka svijeta uvjetovana moralnim vladanjem i ponaanjem ovog dvoga. emu god vas veliki uitelj pouio, to se ne moe izdii iznad ove dvije razliite prirode. Ispravno djelovanje za mukarca (purua-dharma) i ispravno djelovanje za enu (strl-dharma) dvije su vane primjene istinske ispravnosti (satya-dharma) o kojoj smo govorili. Druga pravila i odredbe samo su rukavci i pritoci poput rjeica to se ulijevaju u Godavari dok ona i dalje tee naprijed. Oni se odnose na razliite okolnosti, situacije i poloaje koji su privremeni. Morate obratiti pozornost na rijeku, a ne na pritoke. Slino tome, muko i ensko ispravno djelovanje (dharma) shvatite kao glavne ivotne vodie i ne stavljajte nie naine djelovanja na kljuna mjesta u svom ivotu. Dharma za enu O enskom principu ispravnog djelovanja (dharma) govori se kao o prividu kojim se prekrio sam Gospod, kao o energiji kojom se je on zaogrnuo jer je to bila njegova volja. To je privid (maya), Gospodnji enski oblik. Zbog toga se dri da je ena utjelovljenje uzviene boanske energije (para-aktisvarupa).

4

Ona je mukarev vjerni suputnik, njegova srea. Budui da je konkretizacija Boje volje, ona je tajna, udo, simbol zatitnikog principa, ona je kraljica njegova doma, dobrostivost i svjetlo koji ga krase. ene su utjelovljenja boanske energije (aktisvarupa) i ni na koji nain ne mogu biti manje vrijedne jer je njihova priroda puna odlunosti, strpljenja i ljubavi (prema)! Njihovoj se sposobnosti samo-nadzora rijetko moe nai premca meu mukarcima. One svojim primjerom i vodstvom sve ljude vode na duhovni put. ista nesebina ljubav enama je uroena. ene s velikim znanjem i kulturom, ene koje vodi ljubav i koje pomno razluuju jesu li im rijei i djela u skladu s ispravnim djelovanjem (dharma) - takve su ene poput boice Lakmi, i ispunjavaju dom radou i dobrom sreom. Dom u kojem su mu i ena povezani svetom ljubavlju u jedno, gdje oboje svakoga dana itaju knjige koje hrane duu, gdje se pjeva Boje ime i govori o njegovoj slavi takav je dom uistinu Gospodnji dom, Vaikuntha! ena koja je zaljubljena u svoga mua i puna ljubavi, uistinu je cvijet koji odie rijetkim mirisom, ona je skupocjen dragulj koji donosi svjetlost obitelji, ena koju krase vrline, zaista je blistavi dragulj. Moralna istoa Moralna istoa je ideal za enski rod. Snagom zadobivenom putem te vrline, ene mogu postii sve. Savitri je na taj nain uspjela vratiti svoga mua u ivot, ak se borila s bogom smrti. Anasuya, ena mudraca Atrija i Dattatreyina majka, uspjela je nagovoriti boansko trojstvo da se pretvore u dojenad. Nalayani, koja je bila odana svome muu iako je bio gubav, uspjela je tajanstvenom snagom svoje moralne istoe zaustaviti kretanje Sunca! Moralna istoa je krunski dragulj u ene. To je vrlina zbog koje se enu najvie mora tovati. Njezino se dobro djelovanje ne moe rijeima opisati, ona je sam njezin ivotni dah. Pomou moralne istoe i snage koju ona eni daje, ena moe spasiti mua od propasti. Svojom vrlinom ona spaava sebe i bez sumnje pridobija ak i nebo svojom moralnom istoom. Damayanti je lovca koji ju je pokuao napastvovati snagom svoje "rijei" pretvorila u pepeo. Podnijela je svu teinu samotnog ivota u praumi, poto ju je njezin mu, kralj Nala, napustio jer je iznenada postao rtvom okrutne sudbine. Skromnost Skromnost je eni prijeko potrebna, ona je njezin skupocjeni dragulj. Za enu je protivno ispravnom djelovanju (dharma) da prekorai granice skromnosti, izlazak izvan tih granica donosi mnoge nesree. ak i sama slava enskog roda bit e time unitena. Bez skromnosti, ena je liena ljepote i kulture. Poniznost, iste misli i ponaanje, blagost, predanost visokim idealima, osjeajnost, blaga ud - osobit spoj svih ovih odlika jest skromnost. To je najdragocjeniji od svih eninih ukrasa. Skromna ena e se uvijek drati unutar granica, uz pomo svog osjeaja za umjerenost. Ona spontano postaje svjesna koje joj ponaanje prilii, a koje ne. Ustrajat e samo na vrlim djelima i ponaanju. Skromnost je test enine velianstvenosti. Ako ena nema skromnosti, ona ugroava dobrobit enskoga roda, a k tome potkopava vlastitu osobnost. Ona je poput cvijeta bez mirisa, koji svijet ne voli, ne potuje i ne cijeni.

5

Odsutnost skromnosti ini enin ivot, ma koliko on bio obogaen njezinim dostignuima, beskorisnim i bezvrijednim. Skromnost je uzdie do visina plemenite svetosti. Skromna ena vlada svojim autoritetom kod kue, u drutvu, a takoer i u svijetu. Netko bi u ovom trenutku mogao primijetiti: "Ali danas se tuju ene koje uope nisu skromne i mui ih neista savjest! epure se uzdignutih glava i svijet ih nita manje ne cijeni zbog toga." Nema potrebe da mi predoujete takve pojave u dananjem svijetu. Ja se ne zabrinjavam oko toga. One moda uivaju poasti i moda su na neki nain cijenjene, ali takvo potovanje nije zaslueno i ja ga ne odobravam. Kada se odaju poasti onome tko ih nije zasluio, to je jednako uvredi. Prihvatiti ponueno u tom sluaju poniava sam dar. Ovdje nije rije o asti, ve o laskanju kojim se koriste sebini i pohlepni da bi se dodvorili neskromnima. To je poput ispljuvka, prljavo i neugodno. Dakako, skromna ena nee eznuti za poastima i pohvalama. Ona e uvijek imati na umu granice koje ne treba prekoraiti. Poasti i pohvale dolaze bez poziva i neprimijeene. Med u cvijetu ili lotosu niti udi za pelama niti ih moli da dou. Budui da su okusile slatkou, same pele tragaju za cvjetovima i hitaju k slatkoi. Isto je takva i veza izmeu ene koja zna granice u svom ponaanju i potovanja koje pobuuje. Ako aba koja sjedi na lotosu na sav glas razglaava tu injenicu svijetu, znai li to da je spoznala vrijednost ljepote ili slatkoe toga cvijeta? Je li okusila ijedno od tog dvoga? Ona moe laskati lotosu, ali da li je barem prepoznala njegov sadraj? Danas toj vrsti ena potovanje i ast iskazuju ljudi koji ne znaju to i kako trebaju cijeniti. Oni nisu upoznati s osnovama razluivanja, nemaju vjeru u najvie vrijednosti, ne potuju one koji su uistinu dobri i veliki; kako onda moemo nazivati ono to oni nude "poastima" ili "potovanjem"? To se jedino moe nazvati "boleu" ili u najboljem sluaju "uljudnou" i to je sve. Principi boanske ispravnosti (atma-dharma) ne doputaju da se rijeju "ena" nazove "ena bez skromnosti". Ako se osobu koja ne slijedi boansku ispravnost (atma-dharma) zasipa poastima i izrazima potovanja, to je poput nagomilavanja ukrasa na tijelo koje u sebi nema vie ivota. Dua koja je napustila tijelo ne moe uivati u poastima koje se iskazuju leu. Isto tako, ako se sjajem i slavom okruni osoba nesvjesna boanske zbilje, osoba koja nije dokuila svrhu utjelovljenja atmana, tko e osjetiti radost? Skromna ena nee mariti za takve besmislice, nego e radije traiti samopotovanje koje donosi puno vee zadovoljstvo i ispunjenje. To je osobina zbog koje je svaka ena Lakmi u svojoj kui. Zato se ena naziva grha-lakmi. Ako ena nema to u sebi, dom postaje prebivalite nesklada. ena: potporni stup doma i religije ena je potporni stup doma i religije. Ona usauje i njeguje vjeru u Boga ili je isuuje i iskorjenjuje. ene imaju prirodnu sklonost za vjeru i duhovna pregnua. ene koje su predane, ponizne i imaju vjeru, mogu pomoi mukarcima da provode svete vrline i krenu na put k Bogu. One ustaju rano, prije zore, iste dom, i nakon to se okupaju sjede neko vrijeme zaokupljene ponavljanjem Bojeg imena (japa) i meditacijom (dhyana). U svojem domu imaju jednu malu sobu koja slui samo za bogotovlje. U njoj dre slike koje prikazuju razna boanstva, kao i slike svetaca, mudraca, duhovnih uitelja (guru) i voa. Tu sobu dre osobito svetom i ispunjavaju je dobrim vibracijama jer se u njoj mole ujutro i naveer svakodnevno, kao i za vrijeme blagdana.

6

7

ena koja ustraje u tome moi e preobratiti ak i mua koji je nevjernik, uvjerivi ga da joj se pridrui u molitvama ili da se ukljui u neke korisne aktivnosti i slui drutvu u duhu predanosti Gospodu. Zaista, ena je ta koja odrava dom, to je njezina zadaa. Ona je uistinu simbol akti. S druge strane, ako ena pokua mua odvratiti s puta k Bogu te ga s duhovne razine spusti na osjetilnu, ili ako se mu prema eni koja trai radost na duhovnom putu, odnosi kao prema osobi koja ide krivim putem i pokua je skrenuti s njega, onda je dom takvog para nedostojan tog ime-na, to nije dom, ve pakao u kojem uivaju duhovi i zlodusi. Zaista bi ena trebala teiti za znanjem o dui i svaki trenutak ivota provesti u svjesnosti da je njezino bie samo atman. Ona mora uvijek pokazivati da se eli stopiti u jedno s boanskom svijesti. Dom u kojem ivi takva ena, gdje mu i ena zajedno slijede uzviene ideale, gdje zajedno pjevaju u slavu Bojega imena i nesebino ine dobra djela, gdje vladaju istina, mir i ljubav, gdje se redovito itaju svete knjige, gdje su osjetila pod nadzorom, gdje se podjednako odnosi prema svemu stvorenome zbog spoznaje da je sve jedno, takav je dom zasigurno raj na zemlji. Samo je ena takve prirode vrijedna toga imena. Ona svoga mua treba istinski voljeti, samo je tada moemo nazvati kuedomaicom (grhini). Samo tada je svome muu (dharma-patni, bharya - instrument i suputnica za ostvarenje ispravnosti (dharma), stjecanje bogatstva (artha) i ispunjenje elja (kama). ena koja zna misli svoga mua i njeno i slatko govori, istinski je prijatelj. tovie, ponekad kad ena mora muu pokazati put ispravnosti (dharma), ona preuzima na sebe ak i ulogu oca! A kada mua snae bolest, ona je majka. eni na prvome mjestu treba biti sluenje muu, to je istinsko bogotovlje za nju. Njezine molitve, bogotovlje i puja mogu ekati. Ako ne slui muu, ona ne moe postii blaenstvo u bogotovlju ili meditaciji. Zapravo, mua se mora prihvatiti kao Boga i sve sluenje koje mu se ukazuje mora se uzdii na razinu bogotovlja, to je put iskrene dunosti. Ako se svako djelo radi u ime atmana i spajanja u jedno s paramatmanom, tada su djela posveena Gospodu. Sva takva djela spaavaju, ona nas ne ve-zuju. Nije vano koliko je mu lo ili kako je nisko pao, ena ga mora svojom ljubavlju promijeniti i ispraviti, te mu pomoi da zadobije Gospodove blagoslove. Nije ispravno misliti da je vaan samo njezin napredak i da se ne treba brinuti za napredak ili oplemenjivanje mua. S druge strane, ona mora osjeati da su mueva dobrobit, njegova radost, njegove elje i njegovo spasenje, istodobno lijek za sve njene bolesti. Takva e ena odmah primiti Boju milost, bez posebnog truda, milost e se izliti na nju. Gospod e uvijek biti uz nju i bit e joj naklonjen na svaki nain. Svojom vrlinom ena osigurava muevo spasenje.

Dharmavahini V. POGLAVLJE Obrazovanje za enu Odgoj i obrazovanje su prijeko potrebni i mukarcima i enama. Ali odgoj i obrazovanje za ene mora biti u skladu s njihovim osobitim potrebama. Dobro odgojene i obrazovane ene istinske su zagovarateljice ispravnog djelovanja (dharma) za cijeli svijet. Roditelji isto tako moraju sudjelovati u odgoju svoje djece na ispravan nain. enama se ne bi trebala doputati sloboda u nekim stvarima. Ja ne odobravam da im se daju takve slobode. One moraju postati idealne ene, stoga njihov odgoj mora biti tako usmjeren. Neograniena sloboda pogibeljna je za ispravnost (dharma), a osim toga, ene e na taj nain nakoditi sebi. Ukljuivanje u drutvo bez ikakvog razluivanja imat e razorne posljedice. Dakako, i u prolosti je bilo obrazovanih ena, ali one nikada nisu napustile ispravnost (dharma), nikada nisu zaboravile da im je cilj boanska ispravnost (atma-dharma). Stjecanje znanja (vidya) mora se temeljiti na razluivanju (viveka). Sulabha, Savitri, Anasuya, Gargi, Nalayani i druge ene koje su ideali moralne istoe, Gospodove poklonice kao to je Mira, jogine kao to je udala, bile su roene u Indiji (bharatadea), a svojom su privrenou ispravnosti (dharma) osnaile ispravno djelovanje (dharma). Jednom kad je Sulabha drala govor o atmanu i svojem znanju i iskustvu, ak je i Janaka bio zapanjen! Putem primjera ovih velikih i svetih ena iji su karakteri i ponaanje nadahnuli ljubav za Boga (bhakti) i mudrost (jnana), jo i danas jednostavnost, poniznost i predanost sjaje u srcima ena Indije (bharatadea). enama bi one trebale biti nadahnue, moraju uloiti sve napore da ive onako kako su te ene ivjele u prolosti. I Hindu ena mora kao vodia uvijek pred sobom imati ideal ispravnosti (dharma), napredak i duhovnu disciplinu. Ona moe ovladati svime to se odnosi na pojavni svijet kojemu se danas pridaje velika vanost ali pri tome ne smije zaboraviti dobrobit duha, ona se mora zanimati za prouavanje vedante koja razvija unutranju viziju. ena koja nije stekla takvu naobrazbu jest kamen bez uporita predstavlja opasnost i za sebe i za druge, ona je vrlo neuravnoteena osoba. Sulabha i druge ene koje su se posvetile tom prouavanju postale su vrlo slavni tumai Veda (brahma-vaditi). Indija je dala nekoliko ena koje su bile mudre i svete. Panditi i vidvani dolazili su upravo takvim enama traiti nadahnue i vodstvo. Napredak je zasnovan na ispravnom obrazovanju ene Na emu se temelji napredak? Napredak naroda, zajednice i obitelji ovisi o ispravnom odgoju ena. Zemlju mogu do uzvienih visina uzdii samo ene koje su usvojile znanje o atmanu (atmavidya), to jest znanost spoznaje boanske zbilje. Ako narod eli imati trajni napredak i mir, ene moraju stei naobrazbu u takvom odgojno-obrazovnom sustavu koji istie moralno ponaanje i moralno savrenstvo. Uzrok dananjeg pada moralnih standarda i nedostatka mira u drutvu jest zanemarivanje upravo tog vida naobrazbe ena. Zemlja i nebo jo su uvijek isti, promijenio se samo odgojno-obrazovni cilj od ispravnosti (dharma) u neispravnost (adharma). Naobrazbu danas nazivamo vidya, ali naobrazba je samo naziv, ona ne zasluuje to ime, osobito ako pogledamo sadanja djela obrazovanih ljudi i njihove osobine. Odgojena i obrazovana osoba mora biti sposobna osjeati unutarnju radost atmana, bez obzira na vanjske okolnosti, ona mora shvatiti svrhu postojanja, mora biti svjesna naina spoznaje. Gospodnja milost bila je jedina diploma koju su studenti eljeli dobiti u drevna vremena. Tu je diplomu mogao dobiti samo onaj koji je bio vjet u razvijanju morala, koji je stekao znanje o atmanu, koji je proistio svoje porive, ovjek ispravnog ponaanja, istih navika, s nadzorom nad osjetilima, zauzdanog uma i razvijenih boanskih osobina. Danas meutim stvari stoje drugaije. Diplome se mogu dobiti uenjem napamet nekoliko knjiga! Putem suvremenog obrazovanja ne moe se postii moralnost i duhovnost. Svaka ena mora stei naobrazbu na dobro isplanirani nain. Ona mora biti sposobna razumjeti probleme svoje zemlje. Mora sluiti i pruiti pomo svojoj zemlji, zajednici i obitelji u granicama svoje moi i sposobnosti. Narod se ne moe izgraditi bez kulture svojih ena. Sutranju generaciju odgajaju majke dananjice, a ova je generacija toliko puna neispravnosti (adharma) i nepravde upravo stoga to majke koje su je odgojile nisu bile dovoljno budne i pametne. No, to je bilo, bilo je. Da bi se spasila barem sljedea generacija, ene se moraju na vrijeme upozoriti i uputiti da slijede primjere iz drevne prolosti. U prolosti, sadanjosti ili budunosti, za sva vremena ene su stup napretka, srce naroda, sam njegov dah. One igraju glavnu ulogu u ispravnosti (dharma) ivota na Zemlji, one imaju kljunu ulogu ispunjenu svetou. enina je zadaa da postavi naela pravednosti i moralnosti. Ona mora svojoj djeci dati moralni i duhovni odgoj. Kad je majka ispunjena ispravnou (dharma), i djeca e takoer imati koristi jer e i ona biti na slian nain ispunjena. Kad je majka moralna, i djeca ue biti moralna. Stoga razina odgoja ena odreuje hoe li zemlja napredovati ili

propasti. Njihova djela i ponaanje odluujui su imbenici. Odgovornost starijih i roditelja iznimno je velika u tom smislu. Uzmimo na primjer dananje studente: u njima ne-ma ni traga kulture, duhovna pitanja i razgovor o atmanu kod njih izazivaju ismijavanje! Izuzetna rjeitost, robovanje odjei, to je danas u modi. No to nije prava kultura. Danas su obrazovane ene bespomone kad je u pitanju voenje domainstva. Za njih je dom poput hotela, one u svakom pogledu bespomono ovise o kuharici i sobarici. Obrazovana ena nije nita drugo do iskiena lutkica koja ureuje suvremeni dom, ona je smetnja muu, uteg oko njegova vrata. Neprestano ga cijedi svojim upornim novanim zahtjevima za razne vrste stvari. Ona ne sudjeluje u odravanju domainstva, te stoga iz iste besposlice samo jede i spava bez ikakve vjebe za tijelo, pa obolijeva od raznih bolesti koje je brzo vode u smrt. Bahato ponaanje ena ovilo je dananji svijet omotaem opadanja ispravnosti. ene kode sebi tranjem za prolaznim zadovoljstvima, a ne obaziru se na potrebu razvitka dobrog karaktera i uzvienih osobina. One su oarane takozvanom "slobodom" koja potie njihovu tatinu. Imati stalan posao, stei diplome, kretati se u svakakvom drutvu bez razlikovanja i razluivanja, odbaciti potivanje starijih i odrei se straha od grijeha i zla, zanemarivati rijei dobrih i svetih ljudi, prisiljavati mua da plee kako ena svira, zanijekati vrlinu pokajanja za vlastite greke - jesu li to znaci naobrazbe? Ne, to su sve nakazni oblici neznanja (a-vidya), nepristojni sebini postupci koji osobu ine runom i odbojnom. Ako ena osjea da je dom njezinoga mua svet, onda e taj dom obdariti svim vjetinama i sposobnostima. Nigdje na svijetu nema mjesta koje se moe usporediti s takvim domom za nju. Jedan je svetac i pjesnik opjevao dom kao enin hram, njezinu kolu, igralite, politiku scenu, podruje portvovnosti i njezino utoite. Studij i drutvo sami po sebi nekodljivi Obrazovana ena moe na razliite naine sluiti zajednici u kojoj ivi u skladu sa svojom vjetinom, ukusom, sklonostima, eljama, karakterom, naobrazbom, nainom ivota, disciplinom ili uenou. Ona bi morala izbjegavati sramoenje svojih roditelja, svoje obitelji ili same sebe. ena bez dobroga karaktera isto kao i da je "mrtva", stoga ene moraju uvijek biti budne kad se kreu u svijetu. ena koja ima mo razluivanja uputat e se samo u ona djela koja e pridonijeti sjaju muevljeve slave i asti, a nikada u ona djela koja e ih osramotiti. Upravo se zato kae: "Vrlina (sad- guna) je znak odgojene osobe, ono to daje pravu vrijednost naobrazbi." Ne tvrdim da se ene ne trebaju obrazovati ili kretati u drutvu. Kuda god se kretale, ako ih krase dobre osobine, ako su te dobre osobine dopunjene dobrim djelima i dobrim navikama, te privrenou vjenim moralnim zakoni-ma (sanatanadharma) i duhovnoj disciplini (sadhana), tek je tada njihova uenost u stvari vrijedna i korisna za cijelo drutvo. Uenost i drutvo nisu sami po sebi loi, oni ovise o prirodi osoba koje ih koriste, te prema tome daju dobre ili loe rezultate. Maka dri i maia i takora u istim zubima, ali s kakvom razlikom? Maia mazi, a takora ubija. Ugriz je neutralan, on ovisi o tome je li u pitanju takor ili mai. Isto tako, znanje moe razvijati razluivanje, nadahnuti sluenje, potaknuti ispitivanje o boanskoj zbilji, unaprijediti potragu za Apsolutom, pa ak i poploati put do postignua stupnja sebe-ostvarenog mudraca (paramahamsa). S druge strane, ono moe hraniti i snaiti korijene neistine, dvolinosti, okrutnosti i nepravednosti, moe ovjeka nauiti novim sredstvima za varanje i unititi njegov boravak na Zemlji. Ono moe ljubav pretvoriti u otrovnu mrnju i istinu u sjeme razdora. Stoga, kakav god studij ene zavrile i svladale, kakve god diplome stekle, kakav god bio poloaj mua ili nje same, ena mora vrsto prionuti uz ove istine. Istinska draesnost potjee od dobrog karaktera; moralnost je ivotni dah ene, skromnost je njezina ivotna snaga, privrenost istini njezina je svakodnevna dunost. Ona mora posaditi mladice straha (strah od grijeha, strah od Gospoda) u svoje srce i uzgajati ih s ljupkou poniznosti. Na religijskom, moralnom i fizikom polju, ona mora vrsto prionuti uz zapovijedi o ispravnom djelovanju (dharma) i prihvatiti ih kao bit svega znanja (vidya). Ona mora biti spremna rtvovati ak i svoj ivot da bi sauvala svoju ast. Mora njegovati i sauvati svoju moralnu istou i divljenje za mua. To je glavna ispravnost (dharma) ene. To je razlog zbog kojega se rodila kao ena. VI. POGLAVLJE Primjenjujte Dharmu Principi ispravnog djelovanja (dharma) nee se mijenjati da bi odgovarali ovjekovoj lagodnosti. Dharma je nepromjenjiva. Dharma ostaje dharma, u prolosti, sada i zauvijek. Dakako, postupci i pravila primijenjene

ispravnosti (dharma) mogu se mijenjati u skladu s promjenom uzroka, ali ak i tada e se ti postupci morati ispitati na temelju astri, a ne na temelju koristi koju nam donose. Ne bi trebalo raditi nikakve raunice. astre ne moraju uvijek podrati pravila koja daju opipljive i vidljive prednosti, i ne moe se oekivati da e Vede i drugi sveti tekstovi govoriti samo o takvim djelima. Ispravnost (dharma) se ne moe na taj nain ispitati, nemogue je dati izravni vidljivi dokaz. Mimamsake (sljedbenici sustava mimamsa) objavljuju da se ispravnost (dharma) moe spoznati samo kroz vedske mantre, te da su Vede pokuaj pojanjenja samo onih istina koje su izvan domaaja oka. Ako slijedimo ispravnost (dharma) mislei na posljedice, moe se dogoditi da je zanemarimo kad korist nije oita ili trenutna. Nee svatko imati isti motiv ni isti standard. Na primjer, svatko e imati drugaije predodbe o plodovima obrednog pranja (snana), bogotovlju (sandhya), izgovaranju Bojeg imena (japa) i meditaciji (dhyana) koje se preporuaju. Neki ljudi ne izgovaraju gayatri mantru naveer, ve umjesto toga recitiraju tisuu Vinuovih imena (vinusa-hasranama) ili tisuu ivinih imena (ivasa-hasranama). "Izvodite bogotovlje ujutro i naveer (sandhyavandana) u odreeno vrijeme" - "Kale sandhya samacaret to je preporuka. Ali, unato ovim zapovijedima, nije li krenje ispravnog djelovanja (dharma) kada ovjek prestane izvoditi svakodnevno bogotovlje (sandhya)? Slino tome postoje preporuke za svaki stale (varna). "Caturvarnyam maya srtam guna karma vibhagah", kae Gita. znaenje i poruka su vrlo jasni: "Stvorio sam etiri kaste (varna), razdvajajui ih na temelju osobina i djela." Ali oslanjajui se na sitniave argumente i suhoparno razmiljanje, mnogi ljudi slijede onu ispravnost (dharma) koja im se najvie svidi bez straha od Boga ili od grijeha, oni odvlae bezazlene, neupuene ljude sa sobom na krivi put. Zatita dharme Iz toga je razloga Gospod doao na Zemlju, da uzdigne potlaene i ponovno uspostavi ispravno djelovanje (dharma). To je uzrok Gospodovom utjelovljenju, tim rijeima odjekuje Gita. "Dharma samsthapanarthaya sambhavami yuge yuge." Tu se jedno mora jasno razumjeti. Mnogi koji itaju Gitu misle da se Gospod utjelovljuje kad je ispravnost (dharma) unitena i kad sile neispravnosti (adharma) nadvladaju. Ali nema opravdanja za zakljuak da se ispravnost (dharma) moe unititi. Gita to takoer ne kae. Rije koja je upotrijebljena je glani to znai kad se pokae da je ispravnost (dharma) u opasnosti, "Ja u doi da bih je zatitio od zla". On nije rekao da e doi na Zemlju da bi je zatitio i odrao nakon to je sama ispravnost (dharma) ve unitena! Kakva korist od lijenika kad je ivot napustio tijelo? Isto tako, nakon to je ispravno djelovanje (dharma) - koje je ivotni dah ovjeanstva - uniteno, kakva korist od lijenika ove sveope boljke (bhavarogavaidya), odnosno od utjelovljenja Gospoda? to e Gospod tada zatititi? Zato se rije "glani" upotrebljava da bi se oznailo opadanje i slabljenje, a ne unitenje ispravnosti (dharma). Zatita ispravnog djelovanja (dharma) Gospodnja je zadaa, jer je ispravnost (dharma) sam dah svakog ivog bia (jivi). Zapasti u adharmu Ispravnost (dharma) nije obina stvar. Onaj tko ne provodi ispravno djelovanje (dharma), kao da je mrtav, a tko je provodi, on je boanske prirode. Danas je potrebno ovjeka vraati na put ispravnosti (dharma) dobrim savjetima, privlanim plodovima koje donosi pridravanje tog puta, prijetnjom da se odvoji od onih koji to ne provode, pa ak i kaznom kao krajnjom metodom. To su tradicionalne metode pregovaranja (samari), podmiivanja (dana), razjedinjavanja i sijanja razdora (bheda) i izravnog napada (danda). U drevno doba ljudi nikada nisu odustajali od provoenja ispravnog djelovanja (dharma), ak i pod prijetnjom smrti i maa. Sad bez i najmanjeg pritiska drugih, ljudi skreu s puta i padaju u neispravnost (adharma). Zaista, dharma se tumai na toliko zamrenih naina, a oni koji se vrsto dre ispravnog djelovanja (dharma) nailaze na prepreke, podsmjehuju im se i odnose se spram njih gore nego prema sasuenoj travi. Oni koji predano slijede ispravnost (dharma) nazivaju se varalicama, licemjerima i neznalicama. Zlobnici ne znaju to je ispravnost (dharma) i koji su njezini principi. Jadni takvi ljudi! Oni nemaju sposobnost da razumiju samu rije ispravnost. Moete i sami uvidjeti kako e je razumjeti osobe koje ne znaju ni doslovno znaenje rijei ispravnost. to moe osoba slijepa od roenja znati o suncu ili njegovim zrakama? Dakako, moe osjeati toplinu kad mu suneve zrake dodirnu tijelo, ali ne moe pojmiti prirodu sunca, njegov oblik, sjaj itd. Isto tako, osobi koja nema pojma o ispravnosti (dharma), koja ne vjeruje u ispravnost (dharma), neshvatljiva je radost koju doivljava osoba koja je provodi. Uiti nekoga ispravnosti (dharma) ili uzdizati ispravnost pred takvom osobom jednako je beskorisno kao i puhnuti u koljku pred osobom koja je potpuno gluha. On samo moe vidjeti koljku na usnama osobe ispred sebe, ali ne moe uti nikakav zvuk. Stoga, kad se ispravnosti (dharma) pouava ili se uzdie njezina slava, mora

se paziti je li ta osoba puna vjere, iskrenosti i enje za njezinim provoenjem. Samo se takve osobe mogu pouavati i pokuati popraviti. Kasnije, uslijed poticaja iz vlastitog iskustva i radosti koju im ono daruje, ak e i najvee neznalice posaditi u srcu mladice ispravnog djelovanja (dharma). Meutim, danas su mnogi ueni ljudi koji dobro poznaju Vede, astre i drevnu mudrost, izgubili vjeru u svete tekstove koje su svladali i boje se vrsto prionuti uz ispravnost (dharma) jer ih ismijavaju njihovi cinini prijatelji. Podlegli su krivim tumaenjima kritiara i prodali svoje naslijee za beznaajne trice. Oni tumae da je post na dan ekadai jedan od naina da se odri dobro zdravlje, da je prinoenje kamforova plamena lijek za astmu, da tehnika disanja (pranayama) olakava probavu, da su hodoaa pouna putovanja, da je milosre nain da se stekne dobra reklama ... te na taj nain iskrivljuju i nagruju svete principe ispravnog djelovanja (dharma). Takvi ljudi samo varaju svijet, oni su barbari koji ne poznaju i ne slijede principe ispravnosti (dharma). Mogli bi neto nauiti ispitivanjem manu-dharme. aram dharmopadeam ca vedaastra avirodhina yastarkena anusandhatte sa dharmam veda, netrah "Dharmu spoznaje samo onaj tko prouava svete spise i moralne upute s logikom koja nije u suprotnosti s Vedama i astrama." Tako je rekao Manu: "Dharmu spoznaje samo onaj tko prouava svete spise i moralne upute s logikom koja nije u suprotnosti s Vedama i astrama.". Nijedan zakljuak koji je u suprotnosti s Vedama ne moe biti logian. Suhoparna logika ne daje nikakve rezultate pa je Manu ne preporua onima koji ele prouavati Vede. Unato tome danas se mnogi ljudi uporno dre takvog logikog razmiljanja i sami slijede neispravnost (adharma), te odvlae i druge sa sobom na krivi put. Zato je Vedavyasa davno izjavio: na yakyanti, na hoyanti, hetuvada vimohitah necakarma kariyanti, hetuvada virnohitah to znai, oni koji slijede put uzronosti i logike, tragajui za uzrono-posljedinom vezom, nee ponuditi rtvu svetoj vatri, oni e se izgubiti u niskim neispravnim djelima. Vedavyasa je to rekao u Aranyaparvanu Mahabharate, u opisu uvjeta koje treba oekivati u kali dobu. Slijedite dharmu kao to to rade i elementi Sunce i Mjesec nepogreivo se okreu oko svoje osi samo zato to slijede put ispravnosti (dharma). Samo zov ispravnosti (dharma) sve boanske sile potie na njihove razliite dunosti i odgovornosti, samo ispravnost (dharma) vezuje pet elemenata za principe njihove prirode. Trebali biste zadobiti najvee mogue blagodati od ispravnosti (dharma) i dok je slijedite, izbjegavajte nanositi povredu sebi i drugima. Morate iriti slavu ispravnog djelovanja (dharma) uinivi sebe svijetlim primjerom mira i radosti koje nam ono podaruje. Ne slijedite put suhoparne logike, ne zbunjujte svoj mozak cinizmom i predrasudama, ne zanimajte se za ono u to drugi vjeruju i ne pokuavajte ih promijeniti ili ispraviti njihove korake. vrsto vjerujte da je atman u vama vaa prava istina. Ispitajte svaki nain ponaanja pitajui se hoe li to zaustaviti proces otkrivanja atmana u vama ili nee, te nastavite u svjetlu te vjere i provjere obavljati svoje svakodnevne dunosti i obrede. Tad nikada neete pogrijeiti. tovie, osjetit ete veliku radost. Neke svjetovne izreke poput: udyogah purualakanam ili karma purualakanam, kau da je ovjek onaj tko se bavi nekom profesijom ili da je ovjek onaj koji obavlja neku zadau itd. Meutim, istinska izreka glasi: dharmah purualakanam - ovjek je onaj tko ispravno djeluje. Svatko mora obavljati svoje zadae na ispravan nain (dharma-karma) dok ostvaruje etiri ivotna cilja: ispravnost (dharma), ispravno stjecanje bogatstva (artha), ispunjenje elja (kama) i dostizanje osloboenja (moka). Dharma za mukarca Kako je odanost muu (pativrata-dharma) ispravan put za ene, tako je nadzor nad osjetilima (brahmacarya)

ispravan put za mukarce. Isto kao to ena mora samo jednu jedinu osobu smatrati svojim gospodarom i muem, tako i mukarac mora biti odan samo jednoj jedinoj eni, kao svojoj suputnici, svojoj supruzi. Ona mora u muu gledati Boga i tovati ga, sluiti mu i ispunjavati njegove elje da bi ispunila svoju dunost pativrate, isto tako mukarac mora tovati svoju enu kao "gospodaricu doma" i ponaati se u skladu s njezinim eljama jer je ona grhalakmi. Samo e tako zasluiti status "ovjeka". Ime i slava, ast i sramota, zloba i pokvarenost, dobro i loe - sve je to jednako i istovrsno i za mukarce i za ene. Ne postoji nikakav nain da samo ena bude vezana, a mukarac slobodan. Oboje su podjednako vezani pravilima ispravnog djelovanja (dharma). Oboje e se ponaati neispravno (adharma) ako ne uzimaju u obzir zahtjeve etiri ivotna cilja o kojima smo ve govorili. Mukarci su u nekim stvarima jednako vezani kao i ene, ni oni nemaju pravo initi neke stvari. Izmeu mua i ene zato postoje vana obeanja. VII. POGLAVLJE Gayatri: Majka Mantri Sve to je vidljivo sjaji kao gayatri, jer zvuk ili govor (vac) jest gayatri svi elementi (bhuta) jesu zvuk ili govor, na njih govor ili zvuk (vac) ukazuje i obuhvaa ih. Vac je dakle govor ili zvuk. Vac ih opisuje, pojanjava i obiljeava. Svi su elementi isto tako od svijeta (prthivi). Nita ne moe ii izvan njega. Ovaj je svijet ovjekovo tijelo, ovjek ne moe iz tijela iskoiti. Postoji ivotni dah (prana) kojim se tijelo odrava. Dah (prana) se nalazi u "srcu" (hrdaya). ivotni dah ne moe izai izvan srca (hrdaya). Gayatri ima etiri stopala i est obiljeja, a to su: govor ili zvuk (vac), elementi (bhuta), svijet (prthivi), tijelo (arira), dah (prana) i srce (hrdaya). Boansko bie (purua) kojega se velia uz pomo gayatri uistinu je uzvieno, sveto i veliajno bie. Sve to mnotvo elemenata, kao to je bilo reeno, tek je mali dio njegova tijela. Broj i priroda tih elemenata (bhuta), veliina i njihovo znaenje onkraj su razumijevanja, pa ipak sve je to tek jedna etvrtina velianstvenosti boanskog bia. Ostale tri etvrtine ini njegov sjajan besmrtan oblik. Nemogue je shvatiti tajnu tog sjajnog oblika. Ta je boanska osoba, koju se velia uz pomo gayatri mantre, uistinu brahman. Ona je prostor (akaa) i nalazi se iznad domaaja ovjekovog shvaanja. O toj se osobi govori kao o prostoru izvan ovjekove osobnosti (bahirdha-puruakaa). To je obiljeje budnog stanja, ta je boanska osoba (purua) prostor (akaa) u ovjekovoj osobnosti ili antah-puruakaa. To je obiljeje "stanja sna". Boanska je osoba prostor (akaa) u ovjekovom srcu. ovjeka to boansko bie (purua) ispunjava u potpunosti i to je "stanje dubokog sna". Tko god sazna ovu istinu, postie ispunjenje i brahmana. To znai da onaj tko poznaje tri stanja svijesti (avastha): budno (jagat), sanjanje (svapna) i duboki san (suupti), sam je brahman. Kako je alosno to da je ovjek, koji je poznat kao boansko bie (purua) i koji nosi naziv utjelovljenja atmana (atma-svarupa), smio postati spremite sebinosti i neistoe koja iz nje proizlazi, ukljuen u nedolina djela ne-pravde! Kako je to jadno! Zbog toga to se i danas naziva "boansko bie (purua)", ovjek se mora drati puta koji e mu dati atom te boanske veliajnosti. to dakle moemo rei o dharmi boanskoga bia (purua-dharma)? Kako mogu boanska bia (purua) koja ne haju da steknu ak ni beskonano maleni dio slave Prvotnog Boanskog Bia (purua), oekivati da sprovode purua-dharmu? ak ni najrevnije traganje sada nee otkriti djeli toga. Kao to je drevni mudrac govorio: Sandhya hino ucirnityam anarhah sarva karmasu yad anyat kurute karmano tasya phala bhagbhavet. To znai da kad onaj koji je dvaput roen odustane od izvoenja sandhya obreda nee moi ubirati plodove ikakvih drugih obreda, te zapada u prokletstvo. Tako kae cjelokupna indijska predaja (smrti). Oni koji zanemaruju sandhya obred, nemaju pravo na nijedan drugi obred. U drevna su vremena sveci godinama izvodili sandhya obred i zato su postigli dug ivot, ugled, slavu, mudrost i sjaj boanskosti. To je spominjao i Manu, zato s koje god toke gledali, nijedan sveenik ne moe zasluiti taj status ako ne meditira o gayatri. Naravno, sveenik (brahmana) u ovom smislu podrazumijeva onog ovjeka koji je ostvario Boga kao bezoblinu stvarnost (brahma-tattva) i koji je sebe proistio uz pomo vjebe, neprekidno kontemplirajui o Bogu. To nema nikakve veze s kastom pa ak ni s religijom. Ali oni koji su naslijedili naziv "sveenik" (brahmana), imaju osobitu

odgovornost u vrenju sandhya obreda i gayatri. etiri ovjekove dunosti to je ustvari sandhya? San znai pravilno, a dhya proizlazi iz rijei dhyan i znai meditacija. Tako se sandhya odnosi na pravilnu i duboku meditaciju (dhyana) o Gospodu, to znai usredotoenost na Boga. Da bi se um usredotoio na Boga, moraju se obuzdati aktivnosti. Da bi ovjek uspio u procesu nadzora nad svojim djelima, on mora svladati zapreke to ih postavljaju tri svojstva prirode (guna) i to: sattva, rajas i tamas. Kada se ti oblici prirodnih impulsa prevladaju i nastoji ih se usmjeriti njihovim tokovima, ovjek mora moliti Boga da poniti njihov utjecaj. To je prva dunost ovjeka koji stremi k Bogu. Pravilo prirode nalae daje "jutro" razdoblje satvikih osobina, "podne" je rajasike prirode, a "veer" tamasike. U osvit dana um se budi iz ugode sna osloboen uznemirenosti i depresija i on je tada miran i bistar. U to doba dana i u tom mentalnom stanju, kao to znate meditacija o Gospodu (dhyana) vrlo je uspjena. Stoga se preporua pratah-sandhya obred. Ali ne znajui znaenje tog obreda ljudi ga i dalje izvode mehaniki, samo zato to su ga propisali njihovi preci. Sljedea ovjekova dunost je da izvodi sandhya obred, nakon to je shvatio njegovo dublje unutranje znaenje. Kako dan prolazi, ovjek je sve vie proet aktivnom snanom prirodom (rajo-guna) dok obavlja svoj svakodnevni posao i rad. Prije podnevnog obroka propisi mu nalau da ponovno meditira o Gospodu i da posveti svoj posao, a njegove rezultate preda samome Gospodu. Tek nakon tog ina posveenosti i prisjeanja na Gospoda te zahvalnosti prema njemu, on moe zapoeti s obrokom. To je znaenje podnevnog tovanja (madhyamika). Kad se ovjek dri toga obreda, rajo-guna se dri na uzdi. Tako se rajo-guna savladava uz pomo sattva-gune. To je trea ovjekova dunost. Kad se sputa no, ovjeka obuzima tree svojstvo prirode (tamas) i on se uri kui da se najede i odmori i tada ga svladava san. No eka ga jo jedna dunost. Jesti i spavati sudbina je lijenina i besposliara. Kad najgore od svojstava tamas - prijeti da zavlada ovjekom, on mora uloiti osobit napor kako bi izbjegao njezin utjecaj. To e uspjeti kad se okrene molitvi zajedno s onima koji veliaju Gospoda, koji itaju o njegovoj veliajnosti, njeguju dobre osobine te se odluno pridravaju pravila dobrog ponaanja. To je veernja sandhyavandana koja se preporuuje. Stoga, um koji se budi iz praznine sna valja pravilno usmjeriti i savjetovati, mora se osjetiti da su blaenstvo meditacije (dhyana) i radost koja nastaje kada se povuemo iz izvanjskog svijeta, mnogo vei i trajniji od ugode koju donosi dnevna koliina spavanja. Ovo blaenstvo, ovu radost mogu osjetiti i ostvariti svi, mo razluivanja e vam to pribliiti. To je ovjekova etvrta dunost. ovjek koji se, sve dok u njemu ima ivota, pridrava sandhya obreda tri puta dnevno, uistinu je najvii uzor, on je uvijek blaen, on postie sve to eli. Nadasve, takav je ovjek osloboen ak i dok je jo u tijelu, on je jivan-mukta. Gajite duevnu snagu Mora se paziti da se sandhya obred ne izvrava rutinski, da se ne smatra samo jo jednim obredom vie kojeg se valja pridravati. On se mora obavljati sa svjesnou o njegovom znaenju, razmiljajui o unutranjem smislu. ovjek bi trebao jasno razumjeti smisao gayatri mantre. Potrebno je da se osjeate poistovjeenima s tim sjajnim Biem (Atma-svarupa) kojega spominje mantra. Samo oni koji ne znaju znaenje gayatri, zanemarivat e ovu mantru. Manu posebice istie da je gayatri sam ivotni dah sveenika (brahmana). No, to nije samo njegova tvrdnja - to je istina. to je sjajnije za duhovno uzdizanje od meditacije (dhyana), od sjaja koji obasjava i hrani ovjekov intelekt? to je vanije, plodonosnije od molitve koja moli za spasenje uma od grjenih nakana? Za ovjeka nema bolje zatite od njegovanja vrlina. Manu tvrdi da sveenik (brahmana) nee izgubiti svoj status sve dok se dri gayatri mantre i sve dok ga nadahnjuje njezino znaenje. Manu kae da ukoliko je um previe slab da nastavi s prouavanjem Veda, onda mora barem ponavljati gayatri mantru i slijediti je do kraja ivota. Drevni duhovni tekstovi i predaja (smriti) isto tako kau da nema blaga veeg od gayatri. Snaga due moe obaviti sve zadatke to ih svijet postavlja pred nju, a kako gayatri daje unutranju snagu i podupire ju, mora ju se njegovati s posebnom panjom, bez zaputanja. Za rast i razvitak tijela potrebna je satvika hrana, zar ne? Tako se isto i sjaj sunca mora privui kako bi obnovio unutranji ovjekov sjaj koji ima

oblik stvaralake mate (bhavana). Kada snaga due ojaa, osjetila se isto tako pokrenu i usmjere u korisne pravce. Kad ona oslabi, malaksaju i osjetila i iznevjere vas. Zato, ako u kritinom trenutku privuemo energiju sunca, to e biti kao kad se u odreeno godinje doba posije sjeme, tada e i etva biti osigurana. Moe li tama neto sakriti i pomutiti kad se pojavi sunce i okupa zemlju svojim svjetlom? Moe li nas nadvladati tuga kad upijemo taj sjaj? Kako moemo biti lieni snage kad nju crpimo sa samog Svevinjeg izvora Boga (brahman)? Tehnike ovog procesa utemeljili su nai preci, za dobrobit svih onih koji tragaju za istinom. Nauite te tehnike i primjenjujte ih. Vlastito e vam iskustvo omoguiti da svjedoite o istini njihovoga puta. Kakva je svrha upanayana obreda? Koja se mantra toga dana dobija? Zato se tada pouava jedino ta mantra? Zato se drugim mistinim formulama ne pridaje jednaka vanost? Promislite o tome i tada ete otkriti da je gayatri vladarica nad mantrama. Isto ete tako otkriti da e obredi zasjati novim znaenjem, obredi i provoenje stroge discipline imat e svoju svrhu, a djela i iskustva naih predaka init e se uistinu vrijednim. Ako ne pokuate saznati znaenje, tumait ete ih kako vam mata nalae i tada ete se upustiti u varke i lukavtine uma da pobjegnete od obveza koje vam nalae ivot. Bit ete tada uhvaeni u nepravdu (anyaya) i nemoral (adharma). Stvarno znaenje Gayatri Koje je dakle pravo znaenje rijei gayatri? Pokuava li ga itko danas otkriti? Ljudi misle da rije oznaava ili boicu Gayatri ili mantru. Gayatri je ono to titi (thra) ivotne dahove (gaya ili prana) odnosno osjetila (indriya), od kojih je prvi govor (vac). Osim toga, kae se da se ono to spaava osobe koji je izgovaraju, tuju i ponavljaju, ili o njoj meditiraju naziva gayatri: gayantam trayate yasmad gayatri tena kathyate Ova je sveta mantra preobrazila kraljevskog mudraca (rajari) kao to je bio Vivamitra, u boanskog mudraca (brahmari). Majka e Veda (vedamata) izliti sve blagoslove na one koji je tuju. Boica je opisana uzvienim rijeima u svetim tekstovima kao to su brahmane i dharma- sutre. Ako ih dobro razumijete, tada gayatri moete spoznati izravno. Danas se dharmu koja je proeta tako dubokim tajnama svojevoljno tumai i pridaju joj se razna bezvrijedna znaenja, to je i razlog zato je dolo do opadanja dharme. Stoga je prijeko potrebno obnoviti sanatana-dharmu i naela tumaenja koja su priroena istini o atmanu kao samom temelju dharme. Inae e se njezino znaenje u potpunosti iskriviti i prevladat e hirovi pojedinaca. Svako e se djelo, ma kakvo ono bilo, tada oznaavati kao dharma. VIII. POGLAVLJE ivotno razdoblje domaina Postoje etiri ivotna razdoblja (arama) koja odreuju ovjekov ivot: razdoblje u kojem je on uenik (brahmacarjin), domain (grhastha), umski pustinjak (vanaprastha) i isposnik (samnyasin). Sva ta ivotna razdoblja temelje se na razdoblju u kojem je ovjek domain (grhastha). To je glavno razdoblje jer domain podrava ostala tri i zato je ono najvanije razdoblje. Kako opstanak svih ivih bia ovisi o zraku, tako i ostala tri razdoblja ovise o domainu (grhastha). Domain (grhastha) ne samo da hrani i odijeva druge, ve on i osigurava pogodnosti za prouavanje Veda. Manu to vrlo jasno istie u svojoj Dharma-astri. On tvrdi da i domain (grhastha) isto tako postie osloboenje (moka), samo mora strogo slijediti dharmu koja je propisana za njegovo ivotno razdoblje. Nema sumnje da e, ma kojem razdoblju pripadao, svaki onaj tko tuje dharmu toga razdoblja, postii osloboenje (moka). Sva etiri razdoblja vode osloboenju U Manuovim tekstovima Manusmriti, u Narada Upaniadi (parivrajaka upaniad) i drugim slinim tekstovima

spominje se da se u nekim sluajevima domain (grhastha) koji tuje dharmu smatra najviim ovjekovim uzorom, dok se u nekim drugim tekstovima tvrdi da samo sveci koji su se svega odrekli zasluuju tovanje. Stoga se moe pojaviti sumnja moe li ovjek izabrati obiteljski ivot (grhastha-arama) koji je osnova i odravatelj svega, ili bi trebao zakoraiti u ope-potovano razdoblje samnyasina, na put povlaenja iz svijeta (nivriti). Postoji bliska veza izmeu domaina vrijednog tovanja i svete sebe-ostvarene osobe (paramahamsa). Dakle, ma kojem razdoblju pripadali, nemojte initi nita loe. Sva etiri razdoblja vodit e vas do osloboenja (moka) ako strogo slijedite dharmu propisanu za svako pojedino razdoblje i ako se iskreno posvetite svome duhovnom uzdizanju. Svako je razdoblje vano u pojedinom razdoblju ivota. No ponaa nje pojedinca, ono to on primjenjuje, to je najhitniji test. Ako se netko vlada dobro, svako je razdoblje sveto i hvalevrijedno. Tako se kae u astrama. Oni kojima je dana spoznaja atmana koji je njihova temeljna priroda, prelaze ocean roenja i smrti i bez sumnje postiu osloboenje. S druge pak strane, oni koji ne poznaju zavjete i obrede to su im propisani, kao i oni koji ne prouavaju Vede, upaniade i Gitu, ve se zadovoljavaju pukom izvanjskom istoom i pokazivanjem, takvi e zasigurno patiti. Obredi i zavjeti to su propisani za svakodnevno tovanje (nitya-anuthana) vrlo su vani meu duhovnim vjeba-ma. To je najvia pokora (tapas), najvia dharma. Jeste li primijetili to Gita, koja je bit svih upaniada, ima za rei o tome? Oni koji su uvijek zaokupljeni radom na duhovnom polju, ma kojem ivotnom razdoblju i kasti pripadali, oni stiu do Gospoda. To isto kae i Manu: "Oni su obdareni viim duhovnim znanjem (vijnana)." ovjek koji je osloboen od svih elja, koji nema ni najmanju elju da neto posjeduje ili da uiva u svijetu osjetila, koji nema ni traka sebinosti ili prisvajanja, koji je uvijek u blaenstvu svijesti o Bogu (brahman), daleko je od ikakvog traka tuge, on je uvren u najviu radost i mir. U zadnjim trenucima svoga ivota, ako je usredotoen na znanje o svojoj temeljnoj prirodi koja je Bog (brahman), on se bez sumnje moe uspjeno sjediniti s Gospodom. Stanje u kojem je ovjek vrst i nedirnut radou i tugom, te je staloen u svakoj situaciji (sthitaprajha), posve je prirodno za takve osobe. Stalni osjeaj "Ja sam Bog (brahman)" lijek je protiv svih ovjekovih bolesti. Osloboenje dolazi kroz tu spoznaju "Ja sam brahman (aham Brahmasmi)". To je ovjekova istinska dunost: da njeguje taj osjeaj i iskusi ga. Neznalica (a-jnani) kojeg pokree princip inercije (jada), vjeruje da je on tijelo. Znalac koji tumai svete tekstove pandit koji je sposobniji da logiki zakljuuje i istrauje, zna da je pojedinana dua (jiva) u tijelu "ja". Ali mudri ljudi koji mogu vidjeti ne-atmana kao odvojenog od atmana, znaju da je istina "Ja sam Bog (brahman)", i ne moe ih se omesti u tom uvjerenju. Kaste kao to je sveenika (brahmin), boje koe kao to su bijela i crna, ivotno razdoblje kao to je uenitvo (brahmacarya) i drugo sve su to tjelesna uvjetovanja, to nisu obiljeja atmana. Ona su uvjetovana vremenom i prostorom te pripadaju ovom svijetu vezanosti. Ta su uvjetovanja odreena uzrocima povezanim s ovim svijetom. Njima zapovijeda boanska volja kako bi svijet mogao uredno funkcionirati. Njih se mora pridravati onaj koji je ogranien svjetovnim ogranienjima. Za one koji nisu pod utjecajem ogranienja, to jest za one koji su iznad svjetovnih vezanosti, ta su uvjetovanja nevana. To je i razlog zato ih se ljudi koji su usredotoeni na temeljnu boansku stvarnost (brahma-nita), ne pridravaju tako mnogo! Oni nisu vezani uz kastu, oni sve doivljavaju kao osnovnu stvarnost. Kako onda mogu obraati panju na ono to se zove kasta? Ali dok se ne dosegne taj stupanj, morate slijediti pravila kaste i ivotnog razdoblja (arama) bez iznimke. To je ispravnost (dharma) za "svjesnost sebe kao tijela". vrsto prianjaj uz Dharmu Veliki mudraci (mahari) koji su spoznali atma-dharmu izjavljivali su da je sat, cit i ananda osnovno obiljeje Sebstva. Stoga se za one dobre poznavatelje duhovnog znanja (vijnani) moe rei da su dosegli Boga (brahman) koji je sama bit (sat), svijest (cit) i blaenstvo (ananda). Za osloboenje je dovoljna jasna vizija da bi se doivjelo atmana, to je osnovno, a ne boja koe i kasta. Kako zadobiti tu jasnu viziju? Odgovor glasi kroz provoenje dharme koja je uvjetovana kastom i ivotnim razdobljem (arama)! Dharma omoguava spoznaju atmana, bez ikakvog vela koji bi ga skrivao. Provoenje dharme ispunja vas iskustvom, a pomou njega se uvruje istina. Istina se jasno objavljuje i vizija te istine prua osloboenje. Ljudi koji su osloboeni unutarnjeg vela koji skriva atmana, mogu pripadati bilo kojoj kasti i bilo kojem ivotnom razdoblju (arama), to nije vano, takve osobe uistinu postiu osloboenje. Ovo proienje ovjekovih unutranjih omotaa (anthakarana suddi) spisi veliaju kada govore o spasenju. Oni koji osjeaju vezanost i mrnju, ak iako borave u umi, na osami, ne mogu izbjei zlu. Oni koji su pobijedili osjetila, ak iako su domaini, mogu biti trapljenici (tapasvi). Ako su ukljueni u izvravanje djela koja nisu kodljiva ili za osudu, njih se tada moe nazvati mudrima (jnani). ovjekov je dom trapljenika uma (tapovana) za postizanje nevezanosti. Osloboenje se ne moe zadobiti potomstvom ni davanjem milostinje ili bogatstvom, rtvovanjem (yajna) ili jogom. Osloboenje zahtijeva proiavanje samoga sebe. Da bismo odluili to je dobro, a to loe, jedini su nam autoritet astre, bez obzira kojem ivotnom razdoblju

ovjek pripadao. Ako je njegov cilj ostvarenje Boga (brahman) i ako tei da ostvari svoju vlastitu istinsku prirodu (sva-svarupa), uspjet e ukloniti veo neznanja i spoznati da je on Bog (brahman). Panja usmjerena na vlastitog atmana to je nain postizanja osloboenja. Najvii se stadij (paramapada) moe postii uz pomo razumijevanja onoga to nas Vede pouavaju, te ako provodimo ivotna naela koja su propisana za pojedina ivotna razdoblja, bez obzira na kastu. Postoje li volja i snaga da se strogo pridrava dharme, ovjek koji nema potekoa u postizanju duhovnog znanja (jnana), moe ostati domain bez ulaska u ivotno razdoblje isposnitva, a ipak biti osloboen. Veliki kraljevski mudraci (rajari) poput Kralja Janake, Avapatija, Dilipa postigli su boanski cilj dok su bili domaini. U tom razdoblju oni su se borili i uspjeli ukloniti sve prepreke koje prijee zadobivanje Boje milosti. Njihov je cilj bio da dosegnu Boga. Prema tome, nemojte u to sumnjati, ivotno razdoblje u kojem je ovjek domain nije zapreka ostvarenju Boga. Sklad u domainstvu Potaknuti eljom da prijeu ovaj ocean svjetovnog postojanja (samsara), i mu i ena moraju imati sklad uma. Odlunost da se dosegne cilj mora biti jednako vrsta i snana kod oboje. U protivnom, isposnitvo (samnyasa) postaje bijeg! Vidite da je ak i podnevno sunce povezano sa svojom druicom sjenom (chaya), esnaesta mjeseeva mijena je blisko povezana s osvjeavajuim zrakama svjetlosti koje djeluju poput nektara. Gospodarica doma mora biti ljubazna, strpljiva, smirena, dobra i mora imati sve vrline. Tada e njezin dom sjati i bit e dom pobjede i na duhovnom polju. Nema pravila koje kae: ako ovjek naie na probleme na duhovnom polju kod kue, on mora uzeti zavjet isposnitva (samnyasa) i napustiti dom. Ako mu prihvati taj zavjet bez potpunog odobrenja svoje ene, zavjet nikad nee donijeti plodove. Najbolje je tada da zajedno sa enom napusti dom i bude umski pustinjak (vanaprastha) koji je odan dharmi tog novog ivotnog razdoblja. Ako ima djecu o kojoj valja brinuti i skrbiti, sveti tekstovi ne odobravaju da ovjek postane umski pustinjak. ovjek mora djecu postaviti na vlastite noge, a onda ih ostaviti same. Spisi stoga zahtijevaju da ovjek mora biti domain do etrdeset osme godine ivota, bilo mu to drago ili ne. ovjek mora biti domain i boriti se da izvrava vlastitu dharmu (sva-dharma) bez straha od prepreka. Ako se prepreke ipak pojave, valja ih posvetiti Gospodu. Shvatite ih kao Boju igru (lila) i njegovu nakanu. To je nain na koji valja slijediti disciplinu domainskog ivotnog razdoblja (grhastha), tog puta kojeg jednako moraju slijediti i mukarci i ene.

Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI IX. POGLAVLJE Duhovna mudrost je svima dostupna Plemi ili siromah, bogat ili siromaan, muko ili ensko svatko je podloan bolesti i svatko ima pravo traiti lijek da se izlijei. Isto tako svatko boluje od bolesti raanja i umiranja i svatko ima pravo na lijek koji se naziva spoznaja Boga (brahma-vidya). To je naslijee svih. Ovisno o postignutom stadiju i stupnju razvitka u duhovnoj vjebi i o koliini probavljenog lijeka, svakoj e se osobi poboljati zdravlje i imat e vei mir i staloenost. No ovdje se mora neto posebno naglasiti, a to je da se uz lijek mora strogo pridravati uputa i potivati odreeni nain ivota. Lijek svijest o brahmanu mora dobiti potporu i snagu kroz dharmu, kao to se mora njegovati i posveenost Bogu (bhakti), duhovno znanje (jnana) i nevezanost (vairagya). Dijeta kao i ostala ogranienja osnovne su komponente u lijeenju bolesti. Stoga, puki in uvoenja u znanje o brahmanu (brahma-vidya) nije dovoljan. Bez smirenosti (sama), samokontrole (dama) i drugih moralnih i duhovnih odlika, nitko, bio on car ili kmet, visokog ili nieg stalea, ne moe dosegnuti cilj. Premda svatko ima pravo na naslijee znanja o brahmanu, samo oni koji se oboruaju potrebnim odlikama mogu ga zadobiti. ovjek mora biti dovoljno jak da moe proi postupak lijeenja i da probavi i upije lijek, zar ne? Ako ta snaga nije u njemu, sam veliki Lijenik nee potvrditi da pacijent moe uzeti lijek. Neki lijenici, kad vide stanje pacijenta, besplatno daju lijek onima kojima je silno potreban, ako su suvie siromani da bi mogli sami pribaviti lijek. to je onda s Gospodom, najveim od svih lijenika, boanskim izvorom saaljenja i milosti? On uzima u obzir mogunost i potrebu i osigurava nabavku lijeka. ene mogu traiti znanje o Brahmanu Tu se sada javlja problem je li enama doputeno da trae znanje o Bogu (brahma-vidya)? Na to je pitanje ve odgovoreno. Ako ene ne zasluuju to znanje, kako je onda Vinumurti pouavao Bhudevi o tajni Gite? Kako je Paramevara uio Parvati Guru-gitu? " Dharovaca", "Parvatyuvaca" (Dhara ree, Parvati ree) takve tvrdnje otkrivaju da su oboje, i Dhara i Parvati sudjelovali u raspravama i postavljali pitanja da raiste neka gledita. Ivara je pouavao Parvati uenje o jogi (yoga-astra) i o mantrama (mantra-astra). Stoga to mora biti ispravno, potvreno astrama, zar ne? U Brihadaranyaka upaniadi spominje se da je Yajnavalkya pouavao Maitreyi o spoznaji brahmana. Vede se sastoje iz dva dijela: karma-kanda za neznalice (a-jnani) i jnana-kanda za one koji poznaju duhovno znanje (vijnana). Gledamo li astre i one su podijeljene na dva dijela: rijei uenih ljudi i rijei mudrih koje proizlaze iz njihova iskustva o samospoznaji (atma-jnana). Rijei onih koji su se oslobodili ideje "da su initelji svojih djela", nastale su kao rezultat njihove s