SAKRALNA ARHITEKTURA BAROKNOG RAZDOBLJA (I DIO)

U posljednjem desetljedu sve se vise dolazi do trajnih naeela aktivne zabtite. Pri tome je dokumentacija povijesnih spomenika i poStovanje estetskih potencijala gradevina u kultiviranom krajoliku postala dio reii- ma spagavanja, ozdravljenja i vrednovanja objekata u prostoru, posebno onih koji su smjeSteni van nastanjene jezgre. U interdisciplinamom pristu- pu obrade naSe kultume gradevne baStine potreban je jednakomjeran znan- stveni pristup. Knjiga Durdice Cvitanovid upravo ide u prilog ovom naEinu razmiSljanja, autorica u njoj obraduje na isti nacin i s jednakim poSto- vanjem ambicioznu arhitekturu sakralnih objekata kao i male drvene ka- pele i poklonce. Za sve te kategorije u Sirokom rasponu kvaliteta sakralnih spomenika ona pruia najviSe moguCih podataka do kojih je dogla upornim arhirskim istraiivanjem i pregledom literature. Ona ne podreduje aktual- nost iivota u odredenoj sredini iskljuEivo znanstvenom interesu bududi da je ona godinama obilazila sve te velike i male crkve, gledala dug0 oeima struhjaka sve njihove mijene, aktivno se zalagala za njihov oporavak. Sve je to ona mogla jer je govorila s ljudima koji koriste objekat, puk je od nje sluSao struEnu ocjenu, a za zaStitu je to uvijek bilo glavno ishodiSte. Pozvani se trebaju pitati kada je rijeE o zagtiti. Stoga ova knjiga nije samo znanstvena rasprava ved i snimak fonda spomenika, a katalog je stvarna zbirka osobnih karta svakog od njih. Kod skralnih spomenika je zgoda Sto oni ostaju u primarnoj funkciji i Sto su za njih zainteresirane vjerske zajednice. Ova knjiga postaje svim imaocima spomenika temeljno polaziSte i otuda proizlazi njena bududa trajna vrijednost. Ove su starine, kako auto- rica navodi, tetajem rata preiivjele teSka oStedenja i ruSenja. Ona obra- duje poruSene crkve s jednakom painjom kao i one koje su ostale intaktne, govori o njihovim graditeljima, one nam se u njezinom tekstu Eine pri- sutnim, a u tome leii zrelost pristupa autorice koja je smatrala da Ce tek tada dati pravu sliku baroka u Kordunu i Baniji kad prikafe sveukupnu sakralnu arhitekturu, intaktno uSEuvanu do 1941. Polazedi od jednostavnih prema viSeslojnim procjenama, Durdica Cvitanovid diskurzivno analizira elemente stila, zatim ih sintetizira, dovodi u red te nam tako sakralni spomenici obradenog podrucja postaju saglediviji, lakSe se uoEavaju me- dusobne veze njihovih funkcionalnih znaEajki i morfologije stila. Taj joj je naein obrade omogudio da je svoja istraiivanja prenijela i u 19. stoa ljeCe u kojemu se barok u sakralnoj arhitekturi dug0 nije mogao zatrti. Autorica se rado lada tipoloSke analize sklopova samostana, koji Eine u krajoliku, s prirodom, cjelinu kojoj barok teii. U toj se cjelini osmigljava niz uzajamnih veza i izmjena u krajobrazu. Postignute su nedjeljive pro- storne situacije za Eiji se sklad ona militantno zalaie, naglaSavajudi ko- liko je barok kao stil posjedovao instrumente organizacijske i distribucij- ske logike pojedinaEnih pejzainih elemenata i kako je gradevne agregate

I uzela logieniju, eklezijastieku pgdjelu, Ghidakonate koji od antickill vre- mena Cine temeljno teritorijalno zajedniStvo kad je u pitanju crkveno graditeljstvo. Heterogenost triju ritusa u ovoj teritorijalnoj zakonitosti I

I gradnje i smj&tene -su XI- najviSe slGajeva uz rimokatoliEke. Ovaj je drugi sloj izgradnje sakralne arhitekture autorica izvanredno medusobno tipo- loSki povezala istakavgi pri tome njihov doprinos stilskoj baroknoj kom- vonenti koia ih ~ovezuie u nerazdruiivo iedinstvo. U Eitavoj je radnji

koje smo smatra6 Ga su radeni po vojniEkim kliSejima. To uoEavanje nad- I

I Vrijednost teza iastupanih u &om djelu u opdem je vrednovanju I

u Selima koia baroknu arhitekturu Hrvatske dovodi na nivo srednjoevrop- I

I egzistenciju ~rednjoevro~sk6~ prostor;, ima svaki gradanin na- jednom mjestu sve podatke, sada zaStita nije viSe samo posao driave, struEnjaka i obrazovanih imaoca ved dio svijesti druHtva koje spomenike posjeduje i o kojima se ieli brinuti.

Ne ialedi truda, gonjena svojom natprirodnom energijom, iskuSani te- senac dr Durdica Cvitanovid, godinama je posjedivala ssvojecc sakralne spo- I je na okolinu prenosila tu komprimiranu odu5evljenost, pa nije ni Eudo da si je u narodu stvorila ugled ne samo visokog struEnjaka ved i narodnog I

i vatora kao istraZivaEa i znanstvenika, ova Ce knjiga sluiiG kao oEit primjer I

I moZemo ponositi da smo Dekini suradnici i istomi~ljenici.

RADMILA MATEJCIC (prilikom promocije) I