samopostovanje u ranoj adolescenciji: vaŽnost uloge roditeljskoga ponasanja i skolskoga...

SAMOPO[TOVANJEU RANOJ ADOLESCENCIJI:VANOST ULOGERODITELJSKOGA PONA[ANJAI [KOLSKOGA DOSTIGNU]AIrena BURI], Ivana MACUKAIzabela SORI], Anita VULI]-PRTORI]Sveu~ili{te u Zadru, Zadar

UDK: 159.923.2-053.66Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 6. 3. 2007.

Brojna istraìvanja pokazala su va`nost samopo{tovanjau obja{njenju ~itavoga niza psiholo{kih i socijalnih ishodadjece i adolescenata. Roditelji su zacijelo klju~ni ~imbeniciu razvoju samopo{tovanja svoje djece. Iako se mnogaistraìvanja bave pitanjima izvora socijalizacijesamopo{tovanja, vrlo se rijetko usmjeravaju na ispitivanjezasebne uloge majki i o~eva. Cilj ovog istraìvanja bio jepridonijeti boljem razumijevanju va`nosti zasebne ulogeroditeljskoga pona{anja majki i o~eva te {kolskoguspjeha u obja{njenju samopo{tovanja u~enika u ranojadolescenciji. Istraìvanje je provedeno na uzorku od 102u~enika (66 djevoj~ica i 36 dje~aka) sedmih i osmihrazreda osnovne {kole. Rezultati ovog istraìvanja,primjenom hijerarhijske regresijske analize, potvr|ujuzasebnu va`nost dje~je percepcije roditeljske uloge majki io~eva. Odnosno, utvr|eno je kako su emocionalnost majki iemocionalnost o~eva zna~ajni pozitivni prediktori, apsiholo{ka kontrola majki zna~ajan negativni prediktordje~jem samopo{tovanju. Nakon kontrole djetetova spola iroditeljskoga pona{anja majki i o~eva, {kolski uspjeh nije sepokazao zna~ajnim prediktorom u obja{njenju dje~jegasamopo{tovanja.

Klju~ne rije~i: samopo{tovanje, dimenzije roditeljskogapona{anja, {kolski uspjeh

Irena Buri}, Sveu~ili{te u Zadru, Odjel za psihologiju,Obala kralja Petra Kre{imira IV, br. 2, 23 000 Zadar, Hrvatska.E-mail: [email protected]

UVODSamopo{tovanje je jedan od klju~nih psiholo{kih konstruka-ta i kao takav je predmet brojnih istraìvanja. To je termin kojise naj~e{}e rabi da bi se izrazilo globalno vrednovanje samo-ga sebe. Coopersmith (1967., prema Grolnick i Beiswenger, 2006.)samopo{tovanje definira kao samoevaluaciju kojom pojedi-nac odraàva stav prihva}anja ili neprihva}anja sebe. Onoupu}uje na stupanj uvjerenja pojedinca u vlastite sposobno-sti, va`nost, uspje{nost ili vrijednost. Rosenberg samopo{to-vanje definira jo{ jednostavnije: kao pozitivan ili negativanstav prema sebi (1965., prema Bezinovi} i Lackovi}-Grgin, 1990.).Osoba s visokim samopo{tovanjem sebe po{tuje i cijeni, sma-tra se vrijednom po{tovanja i ima op}enito pozitivno mi{lje-nje o sebi. Za razliku od ovakve osobe, osoba s niskim sa-mopo{tovanjem sebe naj~e{}e ne prihva}a, podcjenjuje se i i-ma op}enito negativno mi{ljenje o sebi. O va`nosti samopo-{tovanja svjedo~e rezultati brojnih istraìvanja u psihologijili~nosti, socijalnoj, klini~koj te savjetodavnoj i razvojnoj psi-hologiji. Niske razine samopo{tovanja u tim su istraìvanjimabile povezane s nizom nepovoljnih ishoda, uklju~uju}i lo{{kolski uspjeh, zloupotrebu droga, poreme}aje prehrane, ank-siozne i depresivne poreme}aje te op}enito lo{e zdravstvenostanje (Kendler i sur., 1998.). Suprotno tome, visoko samo-po{tovanje veè se uz bolje socijalne vje{tine: ljudi vi{egasamopo{tovanja lak{e zapo~inju i prekidaju socijalne interak-cije i odnose (Baumeister i sur., 2003.). Nadalje, osobe kojeimaju bolju sliku o sebi imaju i vi{e pouzdanja u vlastite kom-petencije te ve}a o~ekivanja uspjeha, {to dovodi do pove}anemotivacije i ustrajnosti u postizanju ìvotnih ciljeva (premaBuru{i} i Tadi}, 2006.). Kada govorimo o djeci i adolescentima,visoke razine samopo{tovanja povezane su s njihovom do-brobiti, smanjenom pojavom depresivnih i anksioznih simp-toma te s pozitivnim odnosima s vr{njacima (Grolnick i Beis-wenger, 2006.). Visoko samopo{tovanje smanjuje i vjerojat-nost pojave delinkventnoga i antisocijalnoga pona{anja (Ticei Gailliot, 2006.). Coopersmith (1967., prema Bezinovi}, 1993.)utvrdio je da su djeca koja posjeduju visoko samopo{tovanjeasertivnija, nezavisnija i kreativnija od djece s niskim samo-po{tovanjem. Osobe s visokim samopo{tovanjem teè prihva-}aju socijalne aspekte stvarnosti ako one nisu u skladu s nji-hovim vlastitim opaànjima, fleksibilnije su i ma{tovitije, pro-bleme rje{avaju na originalniji na~in od osoba s niskim samo-po{tovanjem.

S obzirom na relevantnost ovoga konstrukta u obja{nje-nju ~itavog niza psiholo{kih i socijalnih ishoda, postavlja sepitanje o izvorima socijalizacije samopo{tovanja kod djece i a-dolescenata. Roditelji i njihovo pona{anje zacijelo su klju~ni~imbenici u razvoju samopo{tovanja vlastite djece. No da bi-888

smo razumjeli doprinos roditeljskih utjecaja na samopo{tova-nje, nu`no je razjasniti kako se samopo{tovanje uop}e formira.

U skladu s novijim konceptima socijalizacije, djeca imajuaktivnu ulogu u svome razvoju. Razvoj je aktivan proces u ko-jem djeca diferenciraju i integriraju aspekte svoje unutra{njei vanjske okoline (Deci i Ryan, 1985., prema Grolnick i Beis-wenger, 2006.). Ovaj proces odvija se kroz interakciju djete-tovih potreba i karakteristika okoline u kojoj se ono nalazi. Di-jete svojom osobno{}u aktivira specifi~na pona{anja roditelja,odnosno dijete je aktivan sudionik u svom razvoju. Tako semoè promatrati i razvoj samopo{tovanja u okviru interakci-je sa zna~ajnim drugim osobama. Individualne procjene samo-po{tovanja formiraju se kroz dva me|usobno povezana pro-cesa. Prvo, pojedinci uspore|uju svoje dru{tvene identitete,mi{ljenja i sposobnosti s onima drugih osoba. Ako pojedincidoìvljavaju sebe inferiornima u odnosu na osobe s kojimastupaju u interakciju, to }e se negativno odraziti na njihovosamopo{tovanje. Drugo, pojedinci procjenjuju sebe kroz in-terakciju s drugima. Ako zna~ajni drugi nemaju visoko mi-{ljenje o njima, to }e se negativno odraziti na percepciju vla-stite vrijednosti, tj. rezultirat }e sniènim samopo{tovanjem(McMullin i Cairney, 2004.). Ovo potvr|uju i istraìvanja kojasu pokazala da djeca koja svoje odnose sa zna~ajnim drugima(uklju~uju}i i roditelje) percipiraju kao pozitivne imaju vi{erazine samopo{tovanja (Barber i sur., 1992.; Demo i sur., 1987.,prema Grolnick i Beiswenger, 2006.). Osim ovih interakcio-nisti~kih modela u prou~avanju zna~ajnih odraslih u razvojusamopo{tovanja djece, treba uzeti u obzir jo{ sloèniji trans-akcionisti~ki model, koji osim dimenzije karakteristika djete-ta i okoline, tj. utjecaja odraslih, uklju~uje i tre}u dimenziju vrijeme (prema Lackovi}-Grgin, 2000.). Ovaj model pretpo-stavlja kako se u funkciji vremena kvaliteta interakcije ro-ditelja (zna~ajnih drugih) i djeteta mijenja.

Prema teoriji samodeterminacije (Deci i Ryan, 1985., pre-ma Grolnick i Beiswenger, 2006.), zdrava slika o sebi ostvaru-je se zadovoljavanjem triju psiholo{kih potreba: 1) potrebe zakompetencijom ili osje}ajem osobe da je sposobna i efikasnau vlastitoj okolini, 2) potrebe za autonomijom ili osje}ajem o-sobe da upravlja svojim pona{anjem i izborima i 3) potrebe zapovezano{}u ili osje}ajem da je osoba povezana i da je podr-àvaju zna~ajni drugi. Iz perspektive samodeterminacije,roditelji mogu pobolj{ati samopo{tovanje svoje djece osigu-ravaju}i im okolinu koja }e poticati osje}aje autonomije, kom-petencije i povezanosti. Dakle, razli~ita roditeljska pona{anjamogu u razli~itoj mjeri pridonijeti dje~jem samopo{tovanju.

Istraìvanja o roditeljskom pona{anju upu}uju na dvijetemeljne dimenzije roditeljskoga pona{anja: emocionalnost i889

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 17 (2008),BR. 4-5 (96-97),STR. 887-906

BURI, I. I SUR.:SAMOPOTOVANJE...

kontrolu (Darling i Steinberg, 1993.; Martin i Colbert, 1997.;Cummings i sur., 2000.). Emocionalnost je bipolarna dimen-zija i definira se, s jedne strane, kao podr{ka, osjetljivost, pri-hva}anje ili njegovanje djeteta, a na drugom kraju uklju~ujehladno}u, odbacivanje, udaljenost i neprijateljstvo prema dje-tetu. Op}enito se za ovu dimenziju moè re}i da zna~i emoci-je koje roditelj doìvljava i pokazuje u svom odnosu s djete-tom. Emocionalno topli roditelji prihva}aju svoju djecu, pru-àju im podr{ku, razumijevanje, brigu i pa`nju, ~esto mu seosmjehuju, prijateljski su raspoloèni prema djetetu, nastojevidjeti stvari iz njegove perspektive te po{tuju njegove osje-}aje. Od tehnika discipliniranja rabe obja{njenja, pohvale iohrabrivanja. S druge strane, emocionalno hladni roditelji za-nemaruju svoje dijete, odbacuju ga, neprijateljski su raspolo-èni prema njemu i op}enito pokazuju malo pozitivnih emo-cija u dodiru s djetetom.

Dimenzija kontrole, koja se jo{ naziva i zahtjevnost ili re-striktivnost, opisuje postupke koje roditelji primjenjuju kakobi modificirali pona{anje i unutra{nja stanja svoga djeteta. Iova je dimenzija bipolarna te se na jednom kraju nalaze ro-ditelji ~ija je kontrola nad djetetovim pona{anjem ~vrsta, a nadrugom slaba. Roditelji koji preferiraju ~vrsto kontroliranjedjetetova pona{anja ~esto postavljaju djetetu pravila i nad-ziru njegovo pona{anje, dok roditelji na drugom kraju ove di-menzije daju djetetu puno slobode, ne odre|uju pravila i nekontroliraju njegovo pona{anje. U novijim istraìvanjima po-stoji podjela dimenzije kontrole na psiholo{ku i bihevioralnukontrolu (Darling i Steinberg, 1993.; Cummings i sur., 2000.),pa prema tome postoje tri, a ne dvije, dimenzije roditeljskogapona{anja. Za bihevioralnu kontrolu smatra se da je to pozi-tivan oblik roditeljeve kontrole, za razliku od psiholo{ke kon-trole, koja sadrì vi{e negativnu konotaciju. Primjenom bihe-vioralne kontrole roditelji nastoje regulirati djetetovo pona{a-nje, pogotovo nepoèljne oblike pona{anja, uz pomo} posta-vljanja pravila pona{anja, a primjenom psiholo{ke kontrolenadzire se djetetov unutra{nji svijet, pa je pritom oteàn pro-ces individuacije, tj. samostalnosti i psiholo{ke nezavisnosti (pre-ma Kereste{, 2002.).

Aspekti ovih roditeljskih dimenzija dolaze do izraàja usvakodnevnim interakcijama s djecom i tako utje~u na razvojnjihove slike o sebi. Brojna istraìvanja koja su se usmjerila na(percipirane) efekte roditeljstva na samopo{tovanje djece da-la su razli~ite rezultate (Furnham i Cheng, 2000.). Tako je Bak-man (1982.) utvrdio da sna`na disciplina roditelja ima pogu-ban utjecaj na samopo{tovanje dje~aka, dok je Coopersmith(1967., prema Lackovi}-Grgin i Bezinovi}, 2002.) utvrdio kakoje grubost i stroga kontrola roditelja povezana s niìm samo-890



po{tovanjem. Buri i suradnici (1998.) zaklju~ili su da roditelj-ski autoritet moè imati pozitivne i negativne u~inke na sa-mopo{tovanje. Tako je roditeljska autoritativnost sna`no po-zitivno povezana sa samopo{tovanjem adolescenata, dok jeroditeljska autoritarnost sna`no negativno povezana sa samo-po{tovanjem. Roditeljska permisivnost nije bila povezana sasamopo{tovanjem. Klein i sur. (1996.) tako|er su utvrdili dasu autoritativni roditeljski stilovi op}enito povezani s poziti-vnom slikom o sebi tijekom kasne adolescencije, dok su au-toritarni roditeljski stilovi povezani s negativnom slikom osebi. Furnham i Cheng (2000.) u svom su istraìvanju prona{lipozitivnu vezu izme|u maj~ine autoritativnosti i samopo-{tovanja kod djece. Razumna disciplina majke povoljno dje-luje na samopo{tovanje djece. Autorica Raffaeli (2004.) u svomje istraìvanju na uzorku hrvatskih u~enika 7. razreda osno-vne {kole utvrdila pozitivnu povezanost emocionalnosti maj-ke i oca i negativnu povezanost pove}ane kontrole majke i ocasa samopo{tovanjem njihove djece.

Nadalje, roditelji koji su uklju~eni u ìvot svoje djece, pro-vode}i vrijeme zajedno te sudjeluju}i u njihovim interesima iaktivnostima, povoljno djeluju na njihovo samopo{tovanje.Majke koje iskazuju ljubav i privrènost svojoj djeci imajudjecu ve}ega samopo{tovanja od hladnih i distanciranih maj-ki. Ako majka poti~e nezavisno mi{ljenje u djece, njihovo u-klju~ivanje u odlu~ivanje i planiranje tako|er je povezano svi{im razinama dje~jega samopo{tovanja (prema Grolnick i Beis-wenger, 2006.).

Op}enito, moè se zaklju~iti da je u ve}ini istraìvanjautvr|ena zna~ajna veza izme|u roditeljskih pona{anja i samo-po{tovanja, bez obzira na upotrijebljene mjere, dob ispitanikai kulturalnu pripadnost.

Iako su roditeljski utjecaji vrlo va`ni u formiranju djete-tove slike o sebi, istaknutu ulogu imaju i vr{njaci, osobito uadolescenciji. Usporedba s vr{njacima na nizu dimenzija tenjihovo prihva}anje postaju va`ni izvori samopo{tovanja a-dolescenta. [kolsko okruènje i dostignu}e, kao va`ni aspek-ti ìvota djece i adolescenata, tako|er mogu biti va`ni faktoriu oblikovanju slike o sebi. Pozitivno samopo{tovanje smatrase jednim od klju~nih faktora uspje{nosti {kolovanja i razvo-ja pozitivnoga samopoimanja, klju~nog za olak{avanje dje~jeosobne i socijalne prilagodbe (prema Humphrey i sur., 2004.).Samopo{tovanje je vaàn faktor u obja{njenju {kolskoga do-stignu}a. Brojna istraìvanja pokazala su da u~enici i studen-ti visoka samopo{tovanja postiù bolji {kolski uspjeh u odno-su na one s niskim samopo{tovanjem (Clifton i sur., 2004., Ti-ce i Gailliot, 2006.). No to~na priroda povezanosti samopo{to-vanja i {kolskoga dostignu}a nije jasna. Naj{ire prihva}eno891



obja{njenje danas je ono o recipro~nom odnosu izme|u sa-mopo{tovanja i akademskih dostignu}a (Marsh i Yeung, 1998.).Naime, iako je op}enito prihva}eno da samopercepcije moguutjecati na dostignu}e, postoje dokazi da se lo{ uspjeh u {kolimoè negativno odraziti na sliku o sebi. Alves-Martins i su-radnici (2002.) na uzorku portugalskih u~enika sedmih i o-smih razreda utvrdili su jasne razlike u globalnim mjeramasamopo{tovanja: u~enici koji su imali visoko {kolsko dosti-gnu}e imali su vi{e razine samopo{tovanja. Ovakvi nalazi mo-gu se objasniti time da u~enici koji imaju lo{e ocjene doì-vljavaju neuspjeh u dru{tveno visoko vrednovanoj aktivno-sti, {to pogubno djeluje na njihovo samopo{tovanje. Stoga setakvi u~enici da bi za{titili svoje samopo{tovanje mogu vi-{e usmjeriti na aktivnosti koje nisu usko vezane uz {kolskiuspjeh (dru{tveno prihva}anje, fizi~ki izgled, bliski odnosi)(prema Humphrey i sur., 2004.). Iako su mnoga istraìvanjanastojala utvrditi kauzalnost u odnosu izme|u samopo{to-vanja i {kolskoga dostignu}a, rezultati nisu jednozna~ni. Kao{to je mogu}e da samopo{tovanje dovodi do dobivanja boljihocjena, mogu}e je i da dobre ocjene pridonose pozitivnommi{ljenju o sebi. Prema nekim autorima, vjerojatnije je da do-bivanje dobrih ocjena dovodi do pozitivnih promjena u sa-mopo{tovanju nego obrnuto. Na primjer, interventni progra-mi usmjereni na promicanje dje~jega samopo{tovanja nisurezultirali boljim {kolskim ocjenama (Scheirer i Kraut, 1979.),dok je dobivanje dobrih ocjena u odre|enom vremenu pra}e-no povi{enim razinama samopo{tovanja (Skaalvik i Hagtvet,1990., prema Tice i Gailliot, 2006.). Baumeister i sur. (2003.),nakon iscrpna razmatranja istraìva~kih nalaza, zaklju~uju ka-ko je vjerojatnije da ocjene utje~u na samopo{tovanje negoobrnuto: dobivanje dobrih ocjena pove}ava samopo{tovanje,dok ga lo{e ocjene snizuju.

U kontekstu ovih istraìva~kih nalaza, a s obzirom nava`nost samopo{tovanja za ~itav niz psiholo{kih i socijalnihishoda kako odraslih, tako i djece i adolescenata ~ini se in-teresantnim ispitati ulogu dimenzija roditeljskoga pona{anjate {kolskog uspjeha u obja{njenju samopo{tovanja adolesce-nata. Ranije su istraìvanja bila usmjerenija prema ispitivanjuodnosa majke i djeteta i pritom su zanemarivala jedinstven iponekad razli~it utjecaj majki i o~eva na dje~je funkcionira-nje (Bean i sur., 2003.). No u dru{tvenim promjenama koje surezultirale sve manjim razlikama u zastupljenosti o~eva imajki u svijetu rada, ali i odgoju djece, istraìva~i su prepo-znali va`nost odnosa oca i djeteta. Upravo zato smo se u ovomistraìvanju usmjerili prema ispitivanju zasebnih doprinosamaj~ina i o~eva roditeljskoga pona{anja u obja{njenju samo-po{tovanja njihove djece.892



METODA

IspitaniciIstraìvanje je provedeno na uzorku od 102 u~enika sedmih iosmih razreda osnovne {kole iz Zadra. U ispitivanju je sudje-lovalo 66 djevoj~ica i 36 dje~aka, a prosje~na dob ispitanikabila je 13 godina.

Mjerni instrumentiUpitnik za mjerenje roditeljskoga pona{anja (CRPBI-57)Upitnik CRPBI 57 (Kereste{, 1999.) adaptirana je hrvatskaverzija upitnika Children's Report of Parental Behavior Inventory CRPBI autora Schaefera (1965., prema Kereste{, 1999.), ajedan je od naj~e{}ih upitnika za mjerenje roditeljskoga po-na{anja u svijetu. Upitnikom CRPBI-57 ispituje se roditeljskopona{anje prema djeci na tri plana: na emocionalnosti (pri-hva}anja/odbacivanja), psiholo{koj kontroli (psiholo{ka kon-trola/autonomija) i bihevioralnoj kontroli (~vrsta/slaba kon-trola). Upitnik uklju~uje 57 ~estica raspore|enih u 9 skala. Odukupno 9 skala ~etiri skale ~ine faktor emocionalnosti, koji se od-nosi na prihva}anje, usmjerenost na dijete i prihva}anje indi-viduacije djeteta (pozitivan pol ovoga faktora), te neprijatelj-ska udaljenost (negativan pol ovoga faktora). Primjeri tvrdnji:"Moj otac poklanja mi puno brige i pa`nje", "Po{to s ocem raz-govaram o svojim brigama, osje}am se bolje". Tri skale ovogupitnika ~ine faktor psiholo{ke kontrole i uklju~uju intruzivnost,hostilnu kontrolu i usa|ivanje anksioznosti (primjeri ~estica:"Otac mi uvijek govori kako bih se trebao pona{ati", "Moj otacuvijek èli to~no znati gdje sam i {to radim"). Dvije skalepredstavljaju faktor bihevioralne kontrole i odnose se na slabu dis-ciplinu djetetova pona{anja i ekstremnu autonomiju (primje-ri ~estica: "Moj otac ne zahtijeva da ga poslu{am u ~emu akose poàlim ili pobunim", "Kad odem van, otac mi ne kaè ukoliko se sati moram vratiti ku}i").

Djetetov je zadatak da na skali od 3 stupnja (1 neto~no,2 djelomi~no to~no, 3 potpuno to~no) za svaku ~esticu o-zna~i odgovor koji najbolje opisuje na~in na koji se njegovamajka ili otac odnosi prema njemu. Svako dijete ispunjavadva identi~na oblika upitnika jedan je za procjenu maj~ina,a jedan za procjenu o~eva pona{anja.

U ovom istraìvanju za pojedine podskale dobiveni su za-dovoljavaju}i koeficijenti unutarnje pouzdanosti tipa Cron-bach-alpha. Za podskalu emocionalnosti, koja uklju~uje 29 ~e-stica, pouzdanost za procjenu maj~ina roditeljskoga pona{a-nja iznosi 0.90, a o~eva 0.92. Podskala psiholo{ke kontrole u-klju~uje 18 tvrdnji i kod procjene maj~ina roditeljskogapona{anja pouzdanost iznosi 0.87, a o~eva 0.86. Podskala bi-893

hevioralne kontrole uklju~uje najmanji broj ~estica, ukupno10 ~estica, pa su i njezine pouzdanosti ne{to niè: za procjenumaj~ina roditeljskoga pona{anja iznosi 0.61, a o~eva 0.69. Au-torica Kereste{ (1999.) navodi i niè koeficijente pouzdanostiza podskalu bihevioralne kontrole (slaba/~vrsta kontrola) u od-nosu na ostale podskale.

Skala samopo{tovanja (SEI)Skalu samopo{tovanja (SEI Self-Esteem Inventory) konstrui-rao je Coopersmith jo{ 1967. godine. Ova skala temelji se naCoopersmithovu shva}anju samopo{tovanja kao samoevalu-acije kojom pojedinac odraàva stav prihva}anja ili nepri-hva}anja sebe. Danas se u istraìvanjima naj~e{}e rabe dvijeforme ovog upitnika: forma A od 58 ~estica podijeljenih u petpodskala i forma B od 25 ~estica i bez podjele u podskale. Us-poredbe rezultata dobivenih ovim dvjema formama upu}ujuna visoke korelacije i sli~ne koeficijente unutra{nje pouzda-nosti (Bezinovi} i Lackovi}-Grgin, 1990.).

U ovom istraìvanju primijenjena je skra}ena verzija (for-ma B) Coopersmithova upitnika samopo{tovanja. Ispitaniciprocjenjuju na skali Likertova tipa od 1 do 5 (1 ni malo se neslaèm do 5 da, potpuno se slaèm) svoje slaganje sa sva-kom od 25 tvrdnji. Dobivena jednofaktorska struktura skale uistraìvanjima uklju~uje izra~unavanje ukupnog rezultata kaoglobalne mjere samopo{tovanja. Dobiveni koeficijent unutar-nje pouzdanosti tipa Cronbach-alpha u ovom istraìvanju iz-nosio je 0.82.

Kako bismo dobili mjeru {kolskog uspjeha, od u~enika setraìlo da napi{u s kojom su op}om ocjenom zavr{ili proteklopolugodi{te (ocjenom od 1 do 5).

PostupakIspitivanje je provedeno skupno u vrijeme redovite nastave u{koli. Djeci je u razredima na po~etku sata predvi|enog zaprovedbu istraìvanja bila obja{njena svrha ispitivanja. U~e-nici su najprije ispunjavali upitnik o osobnim podacima, anakon toga ostale skale: Upitnike za mjerenje roditeljskogapona{anja CRPBI za majku i za oca posebno te Skalu sa-mopo{tovanja SEI, pri ~emu je njihov redoslijed rotiran.Ispitivanje je bilo anonimno i trajalo je jedan {kolski sat.

REZULTATIU Tablici 1 prikazane su osnovne psihometrijske karakteri-stike upotrijebljenih mjernih instrumenata (N=102).

Jednosmjernom analizom varijance provjereni su u~incispola na ispitivane varijable: samopo{tovanje, dje~ju percep-ciju roditeljskoga pona{anja majki i o~eva i {kolski uspjeh.894



Mjerni instrumenti Br. tvrdnji Raspon rez. M sd

CRPBI 57 (podskale) Upitnik za mjerenje roditeljskoga pona{anjaEmocionalnost majka 29 1.37-2.72 2.15 0.24 0.90Psiholo{ka kontrola majka 18 1.11-2.83 1.76 0.37 0.87Bihevioralna kontrola majka 10 1.20-2.80 1.87 0.30 0.61

Emocionalnost otac 29 1.41-2.55 2.08 0.25 0.92Psiholo{ka kontrola otac 18 1.00-2.83 1.64 0.37 0.86Bihevioralna kontrola otac 10 1.10-2.80 1.93 0.35 0.69

SEI Skala samopo{tovanjaSamopo{tovanje 25 1.88-4.88 3.95 0.52 0.82

Dje~aci Djevoj~ice(N=36) (N=66)

Skale M M F (1,100)

Podskale roditeljskoga ponaanja CRPBI-57Emocionalnost otac 2.05 2.09 0.40Emocionalnost majka 2.12 2.17 1.37Psiholo{ka kontrola otac 1.75 1.59 4.74*Psiholo{ka kontrola majka 1.90 1.68 9.10**Bihevioralna kontrola otac 1.82 1.99 5.88*Bihevioralna kontrola majka 1.77 1.92 6.28*

Skala samopotovanja SEISamopo{tovanje 3.80 4.03 4.42*

[kolski uspjeh[kolski uspjeh 3.86 4.28 6.92**

* p

o~eva (r=.40, p

mocionalnosti (r=.33, p

Samopo{tovanjePrediktori Beta R R

1. Spol u~enikaspol 0.21* 0.046

2. Roditeljsko pona{anje majkeemocionalnost majka 0.32**psiholo{ka kontrola majka -0.43** 0.241** 0.287bihevioralna kontrola majka -0.06

3. Roditeljsko pona{anje ocaemocionalnost otac 0.35**psiholo{ka kontrola otac -0.14 0.080** 0.368bihevioralna kontrola otac -0.09

4. [kolski uspjehkolski uspjeh 0.09 0.011 0.376

*p

nja. S obzirom na to da su brojna istraìvanja potvrdila posto-janje razlika izme|u dje~aka i djevoj~ica u ve}ini ispitivanihvarijabli, najprije su provjereni u~inci spola.

Na ovom uzorku ispitanika utvr|eno je postojanje razli-ke u razini samopo{tovanja izme|u dje~aka i djevoj~ica, i to ukorist djevoj~ica. Ovaj je podatak pone{to neuobi~ajen, jer suistraìvanja pokazala da u ranoj adolescenciji (izme|u 11 i 13godine) dje~aci i djevoj~ice imaju sli~ne razine samopo{tova-nja. No kako odrastaju, javlja se razlika koja postupno postajesve ve}a, i to u korist dje~aka (Rosenfield, 1999., prema Mc-Mullin i Cairney, 2004.). Ove razlike javljaju se zbog razli~itihizvora samopo{tovanja kod razli~itoga spola. Tako su osobniodnosi sredi{nji za samopo{tovanje kod djevoj~ica, dok su in-dividuacija, dominacija te uspje{nost u {koli klju~ni za razvojsamopo{tovanja kod dje~aka (prema Kendler i sur., 1998.).Neki autori navode da se uzrok ovim razlikama moè pri-pisati pristranosti u davanju odgovora, tako {to su djevoj~iceskromnije u samoprocjenama od dje~aka (prema Connor i sur.,2004.). Razlike u samopo{tovanju dje~aka i djevoj~ica moguse objasniti i socijalnim usporedbama. Djevoj~ice i ène u ve-}oj se mjeri u odnosu na dje~ake i mu{karce procjenjuju natemelju izgleda. Ako se njihov izgled zna~ajno razlikuje oddru{tvenih ideala ljepote, drugi ljudi mogu imati negativnomi{ljenje o njima, {to }e se negativno odraziti i na njihovuprocjenu vlastite vrijednosti i tako sniziti samopo{tovanje. Na-dalje, ako se djevoj~ica ili èna osje}a manje fizi~ki privla-~nom od djevoj~ice ili ène s kojom stupa u interakciju, njezi-no samopo{tovanje bit }e naru{eno (Abell i Richards, 1996.).

Va`no je istaknuti da su rezultati djece u ovom istraì-vanju postignuti na Skali samopo{tovanja (SEI) i kod dje~akai djevoj~ica iznadprosje~no visoki (Mcijeli uzorak=3.95), i to sobzirom na teoretski mogu}i raspon rezultata i podatke izdrugih istraìvanja (Vuli}-Prtori}, 2000.). Osim toga, utvr|enaje razlika i u {kolskom dostignu}u izme|u dje~aka i djevoj-~ica: djevoj~ice su u prosjeku imale bolji {kolski uspjeh. Natemelju ovakvih rezultata moè se pretpostaviti da se ve}e sa-mopo{tovanje kod djevoj~ica moè dijelom pripisati boljim{kolskim ocjenama. Naime, iako se u istraìvanjima potvr|u-je da je odnos izme|u samopo{tovanja i {kolskih ocjena reci-pro~an, ne navode se jednozna~no utvr|ene kauzalnosti. Ne-ki autori smatraju kako je vjerojatnije da dobivanje dobrihocjena dovodi do pozitivnih promjena u slici o sebi kod u~e-nika nego obrnuto (prema Tice i Gailliot, 2006.). U~enici kojiimaju lo{e ocjene doìvljavaju neuspjeh u dru{tveno visokovrednovanoj aktivnosti, {to se moè negativno odraziti na nji-hovo samopo{tovanje.

Kada djeca procjenjuju svoje roditelje na osnovnim di-menzijama roditeljskoga pona{anja: emocionalnosti, psiholo-899



{ke i bihevioralne kontrole, tako|er se pokazuju razlike s ob-zirom na spol. Dje~aci i djevoj~ice u ovom se istraìvanju nerazlikuju u procjenama emocionalnog aspekta odnosa s maj-kom i ocem, ali se razlikuju u procjenama psiholo{ke i bihevio-ralne kontrole. Dje~aci doìvljavaju da ih roditelji vi{e psiho-lo{ki kontroliraju od djevoj~ica, a djevoj~ice doìvljavaju daih roditelji vi{e bihevioralno kontroliraju od dje~aka. Op}eni-to je djetetov spol zna~ajan prediktor roditeljskoga pona{a-nja, odnosno neka istraìvanja potvr|uju kako se majke i o-~evi razli~ito pona{aju prema djeci razli~ita spola. AutoricaKereste{ (1999.) u svom je istraìvanju utvrdila kako o~evi imajke vi{e kontroliraju mu{ku djecu nego ènsku, i psiholo-{ki i bihevioralno, ali kako pritom pokazuju jednako prihva-}anje mu{ke i ènske djece. Razlike u pona{anju roditelja pre-ma dje~acima i djevoj~icama ~esto se obja{njava u okvirimateorija socijalizacije. Tako, na primjer, Youniss i Smollar (1985.)iznose podatke da k}eri percipiraju svoje o~eve kao autorita-tivne figure od kojih dobivaju pravila kako se trebaju pona-{ati, dok njihov odnos s majkom uklju~uje kombinaciju i au-toriteta i intimnosti. Prema pregledu dobivenih podataka po-kazuje se kako je odnos sinova i o~eva tako|er asimetri~an.Taj odnos sadrì po{tovanje, diskutiranje o prakti~nim sadr-àjima i bavljenje zajedni~kim aktivnostima, dok je odnossinova i majki manje distanciran, pa sinovi o~ekuju od majkida se brinu za njih i da razgovaraju o problemima, ali ne i dapostavljaju pravila. Autorica Lackovi}-Grgin u nizu istraìva-nja provedenih osamdesetih i devedesetih godina (pregled i-straìvanja u Lackovi}-Grgin, 2000.) ustanovila je kako djevoj-ke preferiraju ekspresivnu ulogu oca, tj. njegovo razumijeva-nje, povjerenje, strpljivost, dok mladi}i vi{e preferiraju kom-binaciju ekspresivne i instrumentalne uloge oca, tj. njegovupravednost, odlu~nost i razumijevanje. Me|utim, treba nagla-siti kako se u istraìvanjima uglavnom ne dobivaju konzistent-ne razlike izme|u djetetova spola i roditeljskoga pona{anja,pa se stoga te razlike posebno i ne navode.

Glavni cilj ovog istraìvanja bio je ispitati odvojene dopri-nose maj~ina i o~eva roditeljskoga pona{anja u obja{njenju dje-~jega samopo{tovanja, pa je stoga upotrijebljena hijerarhijskaregresijska analiza. Pritom je provjeren nezavisan doprinospojedinih skupina varijabli u obja{njenju dje~jega samopo-{tovanja: spola djeteta, dimenzija roditeljskoga pona{anja(zasebno za oca i majku) te {kolskoga dostignu}a. Spol djete-ta (=.21, p

obja{njenju dje~jega samopo{tovanja nakon kontrole djeteto-va spola. Mnoga istra`ivanja potvr|uju utjecaj roditelja narazvoj dje~jega samopo{tovanja: djeca koja procjenjuju svojeodnose s roditeljima pozitivnijima imaju i vi{e razine samo-po{tovanja (Klein i sur., 1996.; Furnham i Cheng, 2000.).

Dobiveni rezultati u ovom istra`ivanju upu}uju na za-sebnu va`nost uloge majke i oca u obja{njenju dje~jega sa-mopo{tovanja. Pritom je utvr|ena zna~ajna uloga maj~inaprihva}anja, tj. emocionalnosti (=0.32, p

kako se dijete treba pona{ati. U takvu odnosu pokazuju djete-tu da ga èle mijenjati i da ono {to samostalno radi zahtijevastalan nadzor i davanje izravnih uputa. Roditelj takvim pona-{anjem ne poti~e dijete na samostalnost i ne pridonosi djete-tovu razvoju pozitivne slike o sebi. Istraìvanja pokazuju dasu grubost i stroga disciplina roditelja povezane s niìm samo-po{tovanjem djeteta (Buri i sur., 1998.; Klein i sur., 1996.). Is-traìvanje Garbera i sur. (1997., prema Bean i sur., 2003.) utvr-dilo je da je psiholo{ka kontrola negativan prediktor samo-po{tovanja adolescenata. Iako se u tablici interkorelacija moèvidjeti utvr|ena povezanost izme|u psiholo{ke kontrole ocai samopo{tovanja djece (r=-0.26, p

Scheirer i Kraut, 1979.; Baumeister sur., 2003.), varijabla {kol-skog uspjeha uvedena je u analizu kao posljednji mogu}i pre-diktor samopo{tovanja u~enika. Rezultati su pokazali da {kol-ski uspjeh na ovom uzorku ispitanika ne pridonosi dodatnomobja{njenju dje~jega samopo{tovanja nakon prethodne kont-role varijabli spola i roditeljskoga pona{anja.

Unato~ premalenom broju ispitanika na poduzorku dje-~aka, {to je ujedno glavno ograni~enje ovog istraìvanja, ko-relacijske matrice za djevoj~ice i dje~ake pokazuju razli~ite o-brasce, pa je mogu}e da prediktori samopo{tovanja nisu istiza jedne i za druge. Stoga bi budu}a istraìvanja trebalo pro-voditi na ve}em broju ispitanika koja bi omogu}ila provedbuhijerarhijskih regresijskih analiza za dje~ake i djevoj~ice zasebno.

Kako je ve} istaknuto, prednost hijerarhijske regresijskeanalize jest mogu}nost parcijalizacije doprinosa obja{njenjuvarijance kriterijske varijable, u ovom slu~aju samopo{tova-nja, pa je zasebno kontroliran utjecaj dje~je percepcije maj-~ina i dje~je percepcije o~eva roditeljskoga pona{anja i {kol-skog uspjeha. Utvr|eno je da kad se roditeljski utjecaj kon-trolira odvojeno, i maj~ino i o~evo roditeljsko pona{anje za-sebno pridonosi obja{njenju dje~jega samopo{tovanja. Ovimrezultatom dokazuje se va`nost utjecaja obaju roditelja na dje-tetov doìvljaj sebe. Odnos s roditeljima je, u ovom slu~aju,va`niji od {kolskoga dostignu}a, koje se nakon kontrole ro-diteljskog utjecaja nije pokazalo zna~ajnim. Na temelju ovakodobivenih rezultata zaklju~no se moè re}i da je odnos dijete roditelj vaàn za samopo{tovanje kod djece, osobito poziti-vna emocionalna povezanost djeteta i roditelja i odsutnostnegativne psiholo{ke kontrole, koja naru{ava autonomnost dje-teta i njegovu sliku o sebi.

LITERATURAAbell, S. C., Richards, M. H. (1996.), The relationship between bodyshape satisfaction and self-esteem: An investigation of gender andclass differences, Journal of Youth and Adolescence, 25: 691-703.

Alves-Martins, M., Peixoto, F., Gouveia-Pereira, M., Amaral, V., Pedro,J. (2002.), Self-esteem and academic achievement among adolescents,Educational Psychology, 22: 51-62.

Bachman, J. G. (1982.), Family relationships and self-esteem. U: M.Rosenberg, H. B. Kaplan (ur.), Social psychology of the self concept (str.356-364). Harlan Davidson, Arlington Heights.

Baumeister, R. F., Campbell, J. F., Krueger, J. I., Vohs, K. D. (2003.),Does high self-esteem cause better performance, interpersonal suc-cess, happiness, or healthier lifestyles? Psychological Science in ThePublic Interest, 4 (1): 1-44.

Bean, R. A., Bush, K. R., McKenry, P. C., Wilson, S. M. (2003.), Theimpact of parental support, behavioral control, and psychologicalcontrol on academic achievement and self-esteem of African Ame-903



rican and European American adolescents, Journal of Adolescent Re-search, 18 (5): 523-541.

Bezinovi}, P. (1993.), Samopo{tovanje i percepcija osobne kompetent-nosti, Godi{njak Zavoda za psihologiju, Rijeka, 7-12

Bezinovi}, P., Lackovi}-Grgin, K. (1990.), Percepcija vlastite kompe-tentnosti, tjelesnog izgleda i samopo{tovanje kod 10-godi{nje djece,Primijenjena psihologija, 11: 71-75.

Braj{a-ganec, A., Raboteg-[ari}, Z., Franc, R. (2000.), Dimenzije sa-mopoimanja djece u odnosu na opaènu socijalnu podr{ku iz razli-~itih izvora, Dru{tvena istraìvanja, 6 (50): 897-912.

Buri, J., Louiselle, P., Misukanis, T., Mueller, R. (1998.), Effects of pa-rental authoritarianism and authoritativeness on self-esteem, Perso-nality and Social Psychology Bulletin, 14: 271-282.

Buru{i}, J., Tadi}, M. (2006.), Uloga samopo{tovanja u odnosu crtali~nosti i neverbalnih socijalnih vje{tina, Dru{tvena istraìvanja, 4-5(84-85): 753-771.

Clifton, R. A., Perry, R. P., Stubbs, C. A., Roberts, L. W. (2004.), Facultyenvironments, psychosocial dispositions, and the academic achieve-ment of college students, Research in Higher Education, 45 (8): 801-828.

Connor, J. M., Poyrazli, S., Ferrer-Wreder, L., Grahame, K. M. (2004.),The relation of age, gender, ethnicity, and risk behaviors to self-e-steem among students in nonmainstream schools, Adolescence, 39(155): 457-473.

Cummings, E. M., Davies, P. T., Campbell, S. B. (2000.), DevelopmentalPsychopathology and Family Process, Theory, Research and Clinical Impli-cations, New York, London: The Guilford Press.

Darling, N., Steinberg, L. (1993.), Parenting style as context: An inte-grative model, Psychological Bulletin, 113: 487-496.

Furnham, A., Cheng, H. (2000.), Perceived parental behavior, self--esteem and happiness, Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology,35: 463-470.

Grolnick, W. S., Beiswenger, K. L. (2006.), Facilitating children's self--esteem: the role of parents and teachers. U: M. H. Kernis (ur.), Self--Esteem Issues and Answers: A Sourcebook of Current Perspectives (str.230-237), Psychology Press. Taylor & Francis Group.

Humphrey, N., Charlton, J. P., Newton, I. (2004.), The developmentalRoots of Disaffection?, Educational Psychology, 24 (5): 579-594.

Kendler, K., Gardner, C. O., Prescott, C. A. (1998.), A population-basedtwin study of self-esteem and gender,PsychologicalMedicine, 28: 1403-1409.

Kereste{, G. (1999.), Agresivno i prosocijalno pona{anje {kolske djece ukontekstu ratnih zbivanja: provjera posreduju}eg utjecaja roditeljskog po-na{anja, Doktorska disertacija, Zagreb: Filozofski fakultet.

Kereste{, G. (2002.), Dje~je agresivno i prosocijalno pona{anje u konteksturata, Naklada Slap: Jastrebarsko.

Klein, H., O'Bryant, K., Hopkins, H. (1996.), Recalled parental au-thority style and self-perception in college women and men, Journalof General Psychology, 157: 5-17.904



Lackovi}-Grgin, K., Bezinovi}, P. (2002.), Coopersmithov upitnik sa-mopo{tovanja (SEI), U: K. Lackovi}-Grgin (ur.), Zbirka psihologijskihskala i upitnika (str. 3-5), Zadar, Sveu~ili{te u Zadru.

Lackovi}-Grgin, K. (2000.), Stres u djece i adolescenata, Jastrebarsko: Na-klada Slap.

Marsh, H., Yeung, A. (1998.), Top-down, bottom-up and horizontalmodels: the direction of causality in multi-dimensional, hierarchicalself-concept models, Journal of Personality and Social Psychology, 75:509-527.

Martin, C. A., Colbert, K. K. (1997.), Parenting A Life Span Perspective,New York: McGraw-Hill.

McMullin, J. A., Cairney, J. (2004.), Self-esteem and the intersectionof age, class, and gender, Journal of aging Studies, 18: 75-90.

Raffaelli, I. (2004.), Roditeljski stil u relaciji sa samoregulacijom u~enja isamopo{tovanjem u~enika, Diplomski rad, Zadar, Sveu~ili{te u Zadru.

Scheirer, M. A., Kraut, R. E. (1979.), Increasing educational achieve-ment via self-concept change. Review of Educational Research, 49 (1):131-150.

Tice, D. M., Gailliot, M. (2006.), How self-esteem relates to the ills andtriumphs of society. U: M. H. Kernis (ur.), Self-Esteem Issues andAnswers: A Sourcebook of Current Perspectives (str. 230-237), PsychologyPress. Taylor & Francis Group.

Vuli}-Prtori}, A. (2000.), Struktura anksioznosti i depresivnosti u djece iadolescenata: Provjera hijerarhijskog modela, Doktorska disertacija, Za-greb, Filozofski fakultet.

Youniss, J., Smollar, J. (1985.), Adolescent relations with mothers, fathersand friends, Chicago: University of Chicago Press.

Self-Esteem in Early Adolescence:The Importance of Parental Behaviorand School SuccessIrena BURI], Ivana MACUKA,Izabela SORI], Anita VULI]-PRTORI]University of Zadar, Zadar

Many researches have demonstrated the importance of self-esteem in explaining wide psychological and social outcomesamong children and adolescents. Certainly, parents play a majorrole in the development of their children's self-esteem. Althoughmany studies examine the sources of self-esteem socialization,the contribution of the unique and differential influence ofmothers and fathers on children's self-esteem was largelyneglected. The purpose of this study was to examine the uniquecontribution of mother's and father's parental behavior andschool success, in explaining the self-esteem among pupils inearly adolescence. Research was conducted on a sample of 102905



schoolchildren aged 12 to 15 (66 girls and 36 boys).Hierarchical regression analysis indicated the importance ofdistinct and unique aspects of maternal and paternal parentingin explaining children's self-esteem. Maternal and paternalemotionality were significant positive predictors of children's self--esteem. In addition, maternal psychological control negativelypredicted children's self-esteem. After controlling the contributionof child's gender and parental behavior variables, school successwas unrelated to self-esteem.

Key words: self-esteem, dimensions of parental behavior,school success

Selbstachtung in der Frhadoleszenz:Die Relevanz elterlichen Verhaltensund schulischer LeistungenIrena BURI], Ivana MACUKA,Izabela SORI], Anita VULI]-PRTORI]Universitt Zadar, Zadar

Zahlreiche Untersuchungen belegen die Relevanz derSelbstachtung fr eine ganze Reihe psychologischer und sozialerAspekte bei Kindern und Adoleszenten. Eltern stellen sicherlicheinen Schlsselfaktor bei der Entwicklung der Selbstachtung ihrerKinder dar. Obwohl sich viele Untersuchungen mit der Fragenach den sozialen Ursprngen der Selbstachtung beschftigen,sind sie hchst selten auf die besondere Rolle der Mtter undVter ausgerichtet. Die vorliegende Untersuchung soll zu einembesseren Verstndnis der besonderen Rolle, die das Verhaltenvon Mttern und Vtern sowie der schulische Erfolg fr dieSelbstachtung von Schlern im frhren Adoleszenzalter spielen,beitragen. An der Untersuchung nahmen 102 Schler (66Mdchen und 36 Jungen) der Klassen 6 und 7 derGrundschule* teil. Die auf die erhobenen Angaben angewandtehierarchische Regressionsanalyse besttigt, wie wichtig die Rollevon Mttern und Vtern in der Wahrnehmung der Kinder ist. Eswurde festgestellt, dass Emotionalitt bei Mttern und Vtern einwesentlicher positiver Prdiktor, psychologische Kontrollevonseiten der Mutter wiederum ein bedeutender negativerPrdiktor fr die Ausbildung kindlicher Selbstachtung ist. Nachder berprfung einer mglichen Bedeutung derGeschlechtszugehrigkeit sowie des elterlichen Verhaltens erwiessich, dass die schulischen Leistungen als Prdiktor fr dieAusbildung kindlicher Selbstachtung keine groe Rolle spielen.

Schlsselbegriffe: Selbstachtung, Dimensionen elterlichenVerhaltens, schulische Leistungen

*Die Grundschule in Kroatien umfasst die Klassen 1 bis 8(Anm. d. bers.)906



samopostovanje u ranoj adolescenciji: vaŽnost uloge roditeljskoga ponasanja i skolskoga...

Documents