PREDAVANJA IZ SAOBRAĆAJNE PSIHOLOGIJE

1. PSIHOLOGIJA I NJENA PRIMJENA U SAOBRAĆAJU

Psihologija je nauka koja proučava psihički život čovjeka.Psihički život čovjeka čine psihički procesi i psihičke osobine. Psihički procesi mogu biti ntelektualni (opažanje, pamćenje, učenje mišljenje...), emocionalni (odnose sa na osjećanja) i voljni (motivacija i voljne radnje). Psihičke osobine su relativno trajne odlike ličnosti –sposobnosti, temperament, karakter, interesi i sl. Psihologija sve ovo proučava na osnovu objektivnog posmatranja ponašanja čovjeka. Zadatak psihologije je da proučava zakonitosti koje postoje u psihičkom životu čovjeka- da prikaže psihičke pojave, da objasni kako se odvijaju psihički procesi i da otkrije uzroke ponašanja pojedinca. Praktični zadatak psihologije je da rezultate psiholoških istraživanja primjeni u praksi radi uspješnijeg obavljanja različitih djelatnosti.Tako na primjer psihološka istraživanja mogu znatno da doprinesu bezbjednijem i efikasnijem odvijanju saobraćaja.

Saobraćajna psihologija je grana primjenjene psihologije koja proučava ponašanje ljudi u saobraćajnom sistemu i procese koji se odvijaju prilikom upravljanja saobraćajnim sredstvom. Saobraćajni sistem čini više komponenata (čovjek, vozilo, put), ali njihova uloga i značaj nisu podjednako važni.Za funkcionisanje tog sistema najvažnija uloga pripada čovjeku koji upravlja saobraćajnim sredstvima, pa je poznavanje ponašanja čovjeka posebno značajno za bezbjednost saobraćaja.

Ponašanje vozača u saobraćaju je vrlo složeno i specifično jer na njega neprekidno djeluje veliki broj informacija vezanih za vozilo i put. On mora stalno da prati i kontroliše pravac kretanja i po potrebi da ga koriguje.To mora da radi brzo i kvalitetno kako ne bi ugrozio svoju i bezbjednost drugih učesnika u saobraćaju. Pravilno ponašanje vozača u saobraćaju zavisi od osobina njegove ličnosti, tj. kako će primiti informacije, na koji način će ih obraditi i kakva će biti njegova reakcija. Zadatak saobraćajne psihologije jeste proučavanje:a) osobina ličnosti od kojih zavisi efikasno i bezbjedno upravljanje saobraćajnim sredstvom,b)psihičkih procesa vezanih za prijem, obradu i predaju informacijac)spoljašnjih uslova (temperatura, buka, vibracije) koji djeluju na vozača i bitno mijenjaju njegovo ponašanje, što može imati za posljedicu smanjenu efikasnost i sigurnost upravljanjad)umora i monotonije,e)djelovanja alkohola, droga, medikamenata i drugih činilaca koji bitno mijenjaju ponašanje vozača.Prvenstveni značaj saobraćajne psihologije je u prevenciji ili zaštiti čovjeka od udesa i nezgoda.

2. OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI

OSJETI I OPAŽANJEPonašanje čovjeka i njegovo prilagođavanje sredini zavisi od toga kako on opaža spoljni svijet.

Vezu između spoljnog svijeta i čovjeka čine receptori čulnih organa koji su specijalizirani za pojedine vrste draži.

Receptori su ćelije koje se nalaze u čulnim organima , primaju i registruju draži iz spoljnog svijeta.

U psihologiji informacije iz spoljnog svijeta nazivamo dražima. Draž je enrgija iz spoljnog svijeta koja može biti mehanička,svjetlosna, toplotna, hemijska.

Prvu kariku u spoznavanju svijeta oko sebe čini opažanje. Opažanje je psihički proces pod kojim se podrazumjeva neposredno saznanje o predmetima i pojavama iz okoline kada oni djeluju na naše čulne organe.

1

Predmeti iz čovjekove okoline imaju mnoge karakteristike (boja, oblik,težina,glatkoća, miris i sl.) i saznanje o tim osobinama je značajno za opažanje. Ta saznanja o pojedinačnim svojstvima predmeta nazivamo- osjet. Prvi korak u opažanju čine osjeti. Oni su najprostiji spoznajni procesi koji nastaju djelovanjem predmeta i pojava na naše čulne organe i sastoje se u shvatanju i razumijevanju pojedinačnih svojstava tih predmeta. Osjete ne doživljavamo izolovano, nego u sastavu opažaja u koje su uklopljeni. Kada imamo osjet crvenog, to crveno ne doživljavamo nezavisno od predmeta kojem pripada. Ne vidimo ništa crveno samo za sebe, već vidimo crvenu kuću,crveni semafor ili crveni automobil.

Nastajanje osjetaDa bi smo doživjeli osjet, mora postojati:

1.Draž koja djeluje na čulo. Na naša čula iz spoljne sredine djeluju energije različite vrste koje nazivamo dražima ili stimulusima. Draži mogu biti mehaničke, svjetlosne, termičke i hemijske. Prema tome odakle dolaze draži mogu biti spoljašnje( svjetlosni zraci, zvučni talasi, toplotna strujanja, mirisi i sl) i unutrašnje koje dolaze iz našeg organizma i obavještavaju nas o stanjima organizma (glad, žeđ, umor i sl.).

2. Čulo.Čovjek ima čula: vida, sluha, ravnoteže,dodira, mirisa, okusa, čulo za toplo, čulo za hladno, čulo za bol, čulo za osjete pokreta i organske osjete koji se nalaze u unutrašnjim organima. Čulo vida se izgradilo za prijem svjetlosnih treperenja, čulo sluha za prijem vazdušnih treperenja, čulo mirisa za prijem raznih mirisnih materija.

3.Nervna veza od čula do centra u kori velikog mozga. Nervna vlakna prenose nervne impulse od čulnog organa do centra u kori velikog mozga.

4.Centar u kori velikog mozga . U centrima u kori velikog mozga vrši se sinteza nervnih impulsa i tu nastaje osjet. Tada se javlja doživljaj kojim postajemo svjesni draži koja je djelovala na naš čulni organ i to je osjet.Čulo, nervna veza i centar u kori velikog mozga moraju biti anatomski i funkcionalno zdravi.

Karakteristike osjeta:

1. Kvalitet osjeta- to je osobina po kojoj se jedni osjeti razlikuju od drugih,npr. to je razlikovanje osjeta raznih čulnih područja.-gorko od slatkog, crveno od toplog )

2. Intenzitet/jačina osjeta. Jačina osjeta zavisi od:- jačine draži, jača draž izaziva jači osjet (sijalica od 200W stvara jači osjet svjetlosti nego sijalica od 60W - trajanja draži, što podražaj duže traje-osjet je slabiji (ulazak u vodu), jer dolazi do adaptacije

Svaka draž nije u stanju da izazove osjet, pa možemo reći:

a) Najmanji intenzitet draži koji može da izazove osjet, naziva se donji ili apsolutni prag draži, a osjet koji on izazove-donji ili apsolutni prag osjeta. To je povezano sa osjetljivošću čula. Ako je potrebna jača draž da bi se izazvao osjet, kažemo da je čulo manje osjetljivo. Ako se draž i dalje povećava, to povećanje ne dovodi do povećanja osjeta. Tek kada draž dosegne određenu količinu u odnosu na prvobitnu draž, javlja se novi osjet.

2

b) Najmanja količina draži koju treba dodati prvobitnoj draži da bi se dobio novi osjet, naziva se –diferencijalni prag draži. c) Najveća količina draži čijim daljim povećanjem nema javljanja novog osjeta, naziva se gornji ili maksimalni prag draži.

3. Trajanje osjeta- u osnovi zavisi o trajanju draži. Međutim, ako draž duže traje dolazi do pojave adaptacije. To znači da je draž prisutna, i traje, ali se više ne primjećuje i nema osjeta. Ako smo ušli u prostoriju koja ima veoma neprijatan miris, neprijatan miris je u početku veoma jak.Poslije izvjesnog vremena prilagođavamo se tom mirisu i više ga ne osjetimo. Iako neprijatan miris i dalje postoji, mi smo se adaptirali i ne osjetimo ga. S druge strane imamo pojavu da draž prestane da djeluje, a mi imamo osjet- ako se zagledamo u veću svjetleću sijalicu i kada je prestanemo gledati, svjetlost nam još uvijek blješti pred očima.

4. Lokalni znak osjeta- pod tim podrazumjevamo svojstvo osjeta koje nam omogućava dasa manjom ili većom sigurnošću možemo odrediti s kojeg mjesta dolazi osjet.

Vrste osjeta1. osjeti vida2. osjeti sluha3. osjeti mirisa4. osjeti ukusa5. osjeti dodira,toplote,hladnoće,bola6. osjeti kretanja i ravnoteže7. organski osjeti

OPAŽANJE /PERCEPCIJA

Od mnoštva draži koje djeluju na čula, mi stvaramo sisteme i uvodimo red. Reagujemo na ograničen broj draži koje dolaze od raznih dijelova predmeta i doživljavamo ih kao cjelovit predmet koji ima smisao.. Opažanje ili percepcija je psihički proces koji podrazumjeva neposredno saznanje o predmetima i pojavama na osnovu čulnih podataka i drugih saznajnih procesa kao što su pamćenje i mišljenje. To je proces kojim mozak organizira informacije dospjele putem čulnih organa i interpretira ih u smislenu cjelinu. (bezbroj zvukova opažamo kao govor, mrlje boja-predmet, brojne okuse opažamo kao jelo).

U psihologiji postoje zakonitosti na osnovu kojih se grupišu draži i onda ih doživljavamo kao cjeline:1.Princip grupisanja draži u cjeline:A) Princip blizine - draži koje su prostorno ili vremenski blizu doživljavamo ih kao cjelinuB) Princip grupisanja draži po sličnosti-C) Princip simetričnosti-figure koje su jednostavnije i pravilnije se nameću svojom snagomD) Princip istog pravca ili iste sudbine-tačke u istom pravcu se vide kao cjelina2) Opažanje figure i osnove sastoji se u opažanju jasno izražene figure na manje jasnoj osnovi.3) Konstantnost, stalnost opažaja- draži koje djeluju, stalno se mijenjaju, ali mi ne zapažamo te promjene nego reagujemo kao da su one stalno iste.To važi za opažanje veličine, boje i oblika predmeta. (Čovjeka na udaljenosti od 15 metara vidimo u istoj veličini kao da je ispred nas , iako je njegov lik na mrežnjači 5 puta manji. Saobraćajni znak vidimo u kružnom obliku, i kada ga

3

gledamo sa strane, iako je njegova slika na mrežnjači eliptičnog oblika. predmeti koji nas okružuju promjene 200-300 nijansi u toku dana, a mi ih vidimo uvijek u istoj boji.

Psihološki faktori koji utiču na naše opažanje

1.Iskustvo usmjerava čovjeka da opaža određene predmete.Iskustvo određuje šta će biti opaženo.Automehaničar i čovjek koji to nije po profesiji, primjete na ulici novi tip automobila. Automehaničar će zapažati ne samo one spoljašnje odlike, već i snagu motora, izdržljivost isl. Njegovo zapažanje će biti mnogo dublje, dok će čovjek kojem to nije profesija ostati na površnom opažanju komfora i linije.2.Potrebe-individualne potrebe vode i usmjeravaju opažanje. Gladne osobe će prije nego one koje su site, primjetiti prodavnicu sa prehrambenim proizvodima.3.Predubjeđenje-mi opažamo ono što očekujemo da ćemo opaziti. Primjer bezmirisne ruže u koju je stavljen miris karanfila-većina ljudi tvrdi da je osjetila miris ruže. Predubjeđenje je tako snažno djelovalo, da je potpuno zanemarena jaka draž-miris karanfila.4.Osjećanja često orijentišu šta će biti opaženo i na koji način. Pod uticajem straha, idući šumom po mraku,od grana drveta može nam se učiniti lopov ili neka životinja.

ILUZIJE I HALUCINACIJE

Iluzije su pogrešna opažanja. Draž postoji, ali je mi pogrešno tumačimo. Poznate su geometrijske iluzije. U vozačkoj djelatnosti postoje mnogobrojne iluzije koje mogu dovesti do riskantnih poduhvata, a brzina kretanja vozila je ometajući faktor u korekciji iluzija. Ponekad iluzija može prisiliti vozača da napravi nagli zaokret i izleti s ceste, zato što mu se sjenka drveta na putu, učinila kao prepreka.Postoje i iluzije u procjeni rastojanja i brzine kretanja, koje su često uzrok sudara.Dešava se da se udaljenost između vozila procjenjuje većom nego što jeste.Nalijetanje na vozilo koje je zaustavljeno izaziva iluzija kretanja. To je iluzija o opažanju objekata u pokretu, mada se oni stvarno ne kreću.Ukoliko nakod dužeg perioda spore vožnje , povećamo brzinu, imamo iluziju da vozimo vrlo brzo i obrnuto.Ukoliko vozimo velikom brzinom, imamo utisak da se put sužava. Imamo iluzije brzine velikih i malih tijela i kada se kreću istom brzinom, čini nam se da se veliki kamioni kreću sporije. Velike brzine pri mimoilaženju vozila stvaraju iluziju manjeg rastojanja među njima. Iluzije mogu nastati i u uslovima loše vidljivosti.magle, kiše, ali i pod uticajem emocionalnog stanja vozača, umora ili uticaja alkohola i medikamenata.U ovakvim ili sličnim primjerima vrlo jeažno da se pogrešnom opažanju suprotstavimo kritičkim procjenjivanjem koje vozači stiču iskustvom.

Halucinacije su lažna opažanja. Draž ne postoji, a čovjek vidi prizore, ili nešto čuje.Halucinacije se kod normalnih ljudi javljaju kada imaju vrlo visoku temperaturu, imaju neku bolest. Međutim, one se redovno javljaju kod psihičkih oboljenja.I iluzije i halucinacije se mogu javiti u svim čulima.

PREDSTAVE

Predstava je doživljaj koji je po sadržaju sličan percepciji, a nastaje uglavnom na osnovu pamćenja.Predstava nastaje bez prisustva draži, izvor joj je u pamćenju. Mi možemo da se prisjetimo kako izgleda naš prijatelj i kada on nije tu.

4

Predstave su manje jasne od opažaja. Posmatrani pejzaž ima mnogo detalja, dok je predstava tog pejzaža mnogo siromašnija. Postoje osobe koje imaju vrlo „žive“ predstave, tada govorimo o „fotografskom pamćenju“Predstava može nastati i kao spontana ili namjerna kombinacija poznatih, a ponekad i izmišljenih sadržaja-mašta. Predstava može nastati u svim osjetnim modalitetima (vidne, njušne, slušne ... predstave), ali su najčešće vidne predstave. Predstave su u vozačkoj djelatnosti veoma važne

.PAŽNJA

Među brojnim dražima koji djeluju na naša čula,vrši se izbor i reaguje se samo na neke od njih. Usmjeravanje mentalne aktivnosti na određene predmete i sadržaje nazivamo pažnjom.Pažnja učestvuje u svim psihičkim aktivnostima.Ako misli nisu orijentisane u određenom pravcu, lutaju, tada nema mišljenja. Isto tako, bez usredsređenosti na ono što se opaža, nema opažanja. Postoje 2 karakteristike pažnje pri opažanju:

1.podešavanje organizma za što bolji prijem draži –naginjemo se naprijed da nešto vidimo,okrećemo glavu prema izvoru zvuka

2.jasnoća utisaka-pažnja je veća ako je broj utiska manji, odnosno pažnja slabi s povećanjem broja predmeta koje opažamo

Da bi smo obavili bilo kakav zadatak , neophodno je potrebno najprije svoju psihičku djelatnost usmjerimo na taj zadatak., odnosno odstraniti sva druga zbivanja u našoj okolini. Ova pojava da mi biramo na koju djelatnost ćemo se opredjeliti, predstavlja osobinu pažnje kju nazivamo-selektivna usmjerenost pažnje. U tome što se opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost, a zanemarujemo sve drugo, ogeda se i usmjerenost naše psihičke aktivnosti.

Usredsređenost ili koncentracija pažnje se odnosi na udubljivanje u samu aktivnost.Puna koncentracija pažnje u toku vožnje samo na jedan predmet, može biti opasna, jer se druge, takođe važne stvari, ne vide. U statistici saobraćajnih nezgoda napažnja se navodi kao jedan od najčešćih uzroka nezgode. Ovdje se ne radi o nepažnji, nego o usmjeravanju pažnje na nešto drugo. Najbolje je kada se pažnja dijeli na više predmeta. Vozači, pored toga što su usmjerili pažnju na upravljanje vozilom, moraju pratiti i ostale učesnike u saobraćaju, saobraćajne znakove, rad instrumenata,orijentisati se itd. Tu osobinu pažnje nazivamo –pokretljivost pažnje.

Pažnja ima svoj obim. To je sposobnost da se obuhvati veći ili manji broj predmeta . U prosjeku , može se obuhvatiti 4-6 predmeta odjednom, a najviše 8.

Vrste pažnje:1. nevoljna, nenamjerna-izazivaju je iznenadni i intenzivni podražaji (sirena, vrisak)2. voljna-namjerno praćenje sadržaja koji nam sami po sebi nisu zanimljivi (semafor)3. habitualna-zamjećivanje onog što nas privremeno zanima (servisi, restorani)

Faktori koji izazivaju pažnju:

1. Unutrašnji faktori koji izazivaju pažnju su: interesovanja, sklonosti, ljubav, očekivanja i sl.2. Spoljašnji faktori koji svojim karakteristikama izazivaju pažnju, su: a) veličina draži (veliki predmeti privlače pažnju b) jačina draži ( jaki zvuci ili intenzivne boje odmah će privući pažnju) c) ponavljanje jedne te iste draži (prekidi dejstva draži izazivaju pažnju;trepčeće svjetlo će biti prije primjećeno nego ono koje neprekidno svijetli) d) kontrast-tamno na svijetlom e) novost i neobičnost

5

EMOCIJE Pored saznajnog/intelektualnog svijeta u kome živimo, mi imamo i bogat svijet emocija i naše ponašanje i postupci zavise od njih. Emocije su psihički procesi koji odražavaju odnos pojedinca prema vanjskom svijetu, uključujući prije svega odnos prema drugim ljudima, ali i prema sebi. Emocije se odnose na to kako neko doživljava stvari oko sebe. To je subjektivna reakcija. Emocije zavise od naslijeđa, ali i od iskustva.Mnogi oblici strahova su naučeni tokom života.Karakteristike emocija: 1. hedonistički ton- u čovjeku izazivaju osjećaj ugode ili neugode2. fiziološke promjene – lupanje srca, ubrzano disanje3. vanjski znakovi – izraz lica, boja glasa, pokreti tijela4. djelovanje na čovjekove aktivnosti Na čovjekove aktivnosti emocije mogu djelovati: aktivirajuće,blokirajuće, analgetički i smanjujući objektivnost čovjeka.

S obzirom na složenost emocije se dijele na:1. Osnovne :

a) radost- pratilac ostvarenja ciljeva, veća je što je cilj bilo teže ostvariti b) strah-reakcija na situacije koje procjenjujemo da su opasne i ugrožavajuće. Strah aktivira i priprema organizam da se suprotstavi opasnoj situaciji c) tuga- javlja se kada se izgubi nešto što je imalo veliku vrijednost d) ljutnja- nastaje kao posljedica osujećenja da se ostvari neki cilj2. Složene emocije: ljubav, mržnja, zavist, ljubomora..., a nastale su kombinacijom osnovnih emocija

Prema jačini i trajanju, emocija, razlikujemo: afekte, raspoloženja i strasti.

1.Afekti su snažna, eksplozivna emocionalna stanja koja kratko traju, a nastaju naglo i neočekivano. To su prave emocionalne eksplozije koje potresaju cijeli organizam i izbacuju ga iz ravnoteže. U afektu bijesa čovjek je u stanju da ubije, pa da se poslije, cijelog života kaje. Za vozača je naročito važno kako se vozač ponaša ako je zbog iskrsle situacije u afektu straha. Svaki afekt karakterišu 2 faze: 1.akutna ili faza šoka i 2. hronična faza.

Akutnu fazu karakteriše obezglavljenost i intelektualna ukočenost. Neki ljudi tada izgube svijest. U ovoj fazi pažnja je ukočena, situacija se ne razumije, misli su u zastoju, opažanje je poremećeno, pokreti su neprilagođeni situaciji (kada u vožnji zbog straha pokrijemo oči rukama) ili ih nema. Ako posmatramo čovjeka koji je u fazi šoka , uopće nećemo moći odrediti o kojem afektu se radi,jer su svi slični.

Na početnu fazu šoka nastavlja se hronična faza u kojoj se sve sređuje. Nestaje zbrke u mislima, opažanje se vraća, uspostavlja se pažnja, pokreti više nisu neadekvatni. U ovoj fazi se već može prepoznati o kojoj emociji se radi. U ovoj fazi su naročito izražena motorička ispoljavanja-kretanje, gestovi, mimike.

Odložene afektivne reakcije,sa ispoljavanjem slabijeg intenziteta se javljaju kod psihički uravnoteženih i obrazovanih osoba. U saobraćaju su česte situacije koje izazivaju niz neugodnih emocija-strah, ljutnja,zavist i sl., i koje imaju presudan značaj na sposobnost upravljanja vozilom2.Raspoloženja su emocionalna stanja koja nisu jaka, ali traju dugo. Uvijek su vezana za događaj koji je to raspoloženje izazvao. Međutim, sam događaj možemo i zaboraviti, ali raspoloženje i dalje traje.3. Strasti su jaka emocionalna stanja, slabija od afekata, ali dugo traju U formi strasti najčešće se javlja ljubav, ali i neke druge složene emocije. Označavaju emocionalnu privrženost osobi ili nekoj

6

aktivnost. Strasti mogu biti pozitivne:strast za naukom, umjetnošću,sportom i sl, i negativne-strast za kockanjem, alkoholom i sl.

MIŠLJENJE Kada bi smo se koristili samo opažanjem i pamćenjem, reagirali bi smo kao automati. Uspješno bi djelovali samo u situacijama u kojima smo već bili i u kojima smo uspješno djelovali. Psihički procesi koji nam omogućavaju da mnogo potpunije upoznamo stvarnost i da se uspješnije u njoj snalazimo su procesi mišljenja. Mišljenjem se povezuju činjenice do kojih smo došli opažanjem, zamišljaju aktivnosti i predviđaju njihovi rezultati.Mišljenje je rješavanje problema i snalaženje u novonastalim situacijama pri čemu se koristimo ranijim iskustvom. Mišljenje nam omogućava pravilno uočavanje i procjenjivanja elemenata i njihovih odnosa.

Karakteristična su 3 ispoljavanja mišljenja:

1.Kada su dati elementi između kojih treba da otkrujemo vezu,2.Kada je poznat jedan elemenat i veza, a treba da pronađemo drugi elemenat koji je sa poznatim elementomstoji u vezi3.Kada je data samo veza,a treba da pronađemo elemente koji su tom vezom povezani

Naša ponašanja su posljedica saznanja i odluka do kojih smo došli mišljenjem. Mišljenje je najsavršenije sredstvo adaptacije. To je način pravilnog aktiviranja iskustva.Vozačka djelatnost zahtijeva efikasnu i brzu analizu i procjenu situacije. Vozač u toku vožnje prima veliki broj informacija u kratkom vremenu, vrijeme za donošenje odluka je kratko, a odluke koje treba donijeti su vrlo značajne.Misaoni procesi kod vozača traba da teku brzo i pravilno.

REFLEKSI Refleksi su urođene ,prirodne reakcije organizma na prirodne draži koje ih izazivaju. To su nenaučeni, automatski pokreti koji nisu pod uticajem volje ili kontrole svijesti. Na primjer:pri jakoj svjetlosti, zjenice se uvijek sužavaju, na ubod se trzaju određeni dijelovi tijela, ako se rukom dotakne užarena površina, doći će do refleksnog povlačenja ruke.Refleksnih pokreta ima mnogo i oni uspješno štite organizam od neugodnih i opasnih situacija.

UČENJE I PAMĆENJE Prema tradicionalnom shvatanju, učenje je namjerno sticanje novih znanja, vještina i

navika.Savremeno shvatanje učenja je mnogo šire Učenjem se pored znanja stiču određene osobine, formira se i razvija ličnost. Sve ono što imamo u svome ponašanje, a nije biološki naslijeđeno, stekli smo učenjem. Učenje se može definirati kao proces relativno trajnih promjena pojedinca nastalih tokom obavljanja novih aktivnosti, a koje se očituju u izmjenjenom načinu ponašanja. Jednostavnije rečeno. učenje je relativno trajna promjena ponašanja koja je rezultat aktivnosti pojedinca.

Oblici učenja1. Učenje uslovljavanjem

Ovo je jednostavan oblik učenja koji je prisutan u ranom djetinjstvu. Na uslovljavanju se zasnivaju mnogi odgojni postupci u porodici, stiču mnogi oblici ponašanja. Neki strahovi kod djece su naučeni upravo uslovljavanjem. (Npr. Ako se dijete igra sa plišanim medom i u tom trenutku se dijete izloži snažnom zvuku kojeg se dijete plaši , nakon samo nekoliko ponavljanja ove situacije, dijete će početi da se boji i plišanog mede i bez prisustva snažnog zvuka.) 2.Učenje putem pokušaja i pogrešaka

Kod ovog učenja elementi koje treba naučiti nisu odmah dati, već treba tražiti koristan odgovor koji će nam pomoći da riješimo problem. U tom slučaju pokušavamo sa različitim reakcijama da bi

7

smo najzad našli onu, koja će dovesti do uspjeha. Pokušaji koji su doveli do uspjeha se nagrađuju i učvršćuju, a oni koje su bili neuspješni, vremenom nestaju. U ovakvom učenju bitan faktor je nagrađivanje.

Učenje putem pokušaja i pogrešaka predstavlja tipičan način učenja motornih vještina, odnosno navika. Čovjek u početku učenja nove aktivnosti reagira nasumice, dok na kraju ne uspije.U početku je broj pogrešaka veliki, a kasnije se smanjuje, jer se odbacuju suvišni i necjelishodni pokušaji. Tako se nagrađivanjem ili kažnjavanjem određenih dječijih postupaka, neka ponašanja djece učvršćuju, ali i izgrađuju neke osobine ličnosti.3. Učenje po modelu

Ovo učenje se svrstava u široku oblast učenja- tzv. socijalno učenje, koje obuhvata učenje svega onoga što proizlazi iz socijalnih interakcija. To je način učenja pomoću kojeg pojedinac uči ponašanje grupe kojoj pripada.Učenje po modelu se odnosi na sticanje određenih oblika ponašanja na osnovu podražavanja i ugledanja na postupke drugih. Ovaj način učenja je vrlo bitan u odgoju. 4. Učenje uviđanjem

Ovo je najsloženiji oblik učenja. Učenje uviđanjem se ogleda u otkrivanju veza i odnosa među pojavama.Može da postoji i kod nekih životinja. Tako majmun može da nauči da štapom dohvati hranu koja se nalazi izvan kaveza. Učenje uviđanjem se razlikuje od ostalih oblika učenja po sljedećim karakteristikama:1.do rješenja se dolazi naglo i odjednom2.u ponovljenoj situaciji problem se odmah rješava, nema nepotrebnih pokušaja3. princip koji dovodi do uspjeha(način koji je doveo do rješenja) primjenjuje se u istim, ali i u sličnim situacijamaOvaj način učenja zahtijeva određeni stepen inteligencije.

Prema sadržaju koji se uči, učenje može biti:1. Verbalno-usvajanje sadržaja kao što su pojmovi, činjenice,principi, definicije i sl2. Motorno učenje-sticanje navika i vještina, npr: trčanje, skakanje, pisanje, vožnja,sportske vještine, izvođenje različitih radnih operacija.

PAMĆENJE Pamćenje je složen psihički proces, podrazumjeva opću sposobnost zadržavanja ranije doživljenih sadržaja. Očituje se u mogućnsti reprodukcije i prepoznavanja tih sadržaja. Pamćenje obuhvata 3 funkcije:1.Zadržavanje-kada nešto čitamo ili učimo neku vještinu, u mozgu se stvara trag o tome Ukoliko više puta ponavljamo, taj trag ili otisak postaje jači. Tragovi će se brže stvoriti ako smo bolje usmjereni na aktivnost, ako nam je bolja koncentracija, ako su nam sadržaji zanimljiviji, ako se sadržaji emocionalno obojeni. Velika uzbuđenja mogu da blokiraju nastanak tragova. Npr. vozač ne može da se sjeti tragičnog događaja jer je bio u afektu koji je blokirao sve mentalne funkcije. 2.Reprodukcija To je oživljavanje otisaka u mozgu, obnavljanje ranijih doživljaja. Zahvaljujući ovoj osobini,pokazujemo i sebi i drugima u kojoj mjeri nešto znamo. Sadržaji koje smo zapamtili su u našoj svijesti i možemo da ih koristimo.3.Prepoznavanje- sastoji se u tome da se prepozna ranije doživljeni sadržaj, Možemo prepoznati neko gradivo, ali nismo u stanju da ga reproduciramo.

Vrste pamćenja:-s obzirom na namjeru, pamćenje može biti: 1. Namjerno – kada sebi postavimo cilj da nešto zapamtimo2. Nenamjerno-zadržavanje nekih sadržaja iako nismo imali namjeru da ih zapamtimo

8

-s obzirom na sadržaje koji se pamte:1.Mentalno-zadržavanje intelektualnih sadržaja,misli, opažaji i sl.2.Motorno –zadržavanje naučenih pokreta,npr plivanje,

Kada nismo u stanju niti reproducirati niti prepoznatii ranije doživljene sadržaje , govorimo o zaboravljanju. Ono što smo nekada učili, vremenom blijedi.Najprije se zaboravlja ono što je učeno bez razumijevanja, što je najmanje učvršćeno. Ono što smo naučili sa razumijevanjem teže se zaboravlja, gube se pojedini detalji, ali suština ostaje. Najsporije se zaboravljaju vještine.NAVIKE

Vještine i navike se zasnivaju na pokretima.One nastaju kroz proces vježbanja i sastoje se u spretnom izvođenju pokreta. Navika je viši kvalitet vještine i predstavlja automatizovanu vještinu. Slijedi nakon formiranja vještine.

Zbog značaja navika za obavljanje različitih aktivnosti, mnogo pažnje se posvećuje njihovom sticanju. Upravljati automobilom uče osobe različitog uzrasta, školske spreme, osobina ličnosti, predznanja. Vozač-instruktor kome je povjereno podučavanje kandidata za vozače mora biti sposoban da učenje organizira tako da uz najmanje truda i vremena kandidat nauči što više i da stečeno znanje zadrži i efikasno primjeni u praksi.

Između vozača sa višegodišnjom praksom i vozača početnika postoji razlika u izvođenju pokreta koji su nužni za upravljanje vozilom. Učeniku vožnje dato je da uči jednu seriju pokreta u kojoj je nov redoslijed pokreta i materijal na kome se pokreti vrše (volan, mjenjač, pedala), a ne i sami pokreti pojedinačno. Samo posmatranje tuđih pokreta ne doprinosi nastajanju vještine, vještina nastaje vlastitom aktivnošću i vježbanjem.

Sticanje vještina obično prolazi kroz 3 faze:a) faza naglog napredovanja, b) faza sve sporijeg i sporijeg napredovanja, c) faza ponovnog ubrzanog napredovanja,

U početku je napredovanje relativno brzo usljed manje ili veće poznatosti pokreta. Usporavanje se objašnjava usavršavanjem navika. Kada su ove cjeline do izvjesnog stepena usavršene ili automatizirane, napredovanje se nastavlja.U uslovima praktične obuke za vožnju, nije moguće duže praćenje ovog ponovnog napredovanja. Ono se nastavlja i nakon položenog vozačkog ispita, jer je sama vožnja češća nego prije ispita.

Na sticanje vještina djeluju 3 faktora:1. Složenost i težina rada2. Psihofizičke sposobnosti i motivacija onog ko uči3. Metode i načini vježbanja.

I za mentalno i za motorno učenje i pamćenje vrijede određene zakonitosti učenja i pamćenja. Mi ćemo spomenuti najvažnije: Transfer učenja

Transfer je pojava koja prati učenje. Pod transferom učenja se podrazumjeva prenošenje dejstva jednog učenja na drugo učenje ili jedne aktivnosti na drugu aktivnost.. Postoje 2 vrste transfera učenja:

9

1.Pozitivan transfer-kada ranije učenje olakšava novo učenje,ranije znanje ili vještine nam olakšavaju sticanje novog znanja ili vještine. Npr. vještina upravljanja vozilom se brže savladava , ako je prethodno savladana vožnja motociklom.2.Negativan transfer- kada ranije učenje ometa kasnije učenje, ranije stečena znanja ili vještine nam otežavaju sticanje novog znanja ili novih vještina. Npr. ranije naučeno pogrešno držanje upravljača ili pritiskanje kvačila, predstavlja smetnju da se nauči pravilno izvođenje tih radnji.

Plato učenja Plato učenja je period usporenog napredovanja ili prestanka napredovanja u učenju. Pojava platoa u učenju i vježbanju ima dva uzroka:

1. teškoća da se pređe na složenije oblike učenja i aktivnosti dok se ne poveže i ne učvrsti ono što je do tada naučeno

2. slabljenje interesa za rad i dalje učenje, zbog smanjenog napredovanja,

3. PSIHOLOGIJA LIČNOSTI

1. Pojam ličnostiU psihologiji postoje razna shvatanja o ličnosti, ali se sva mogu svesti na dvije grupe. Jedna grupa naglašava fizičku, spoljašnju stranu ličnosti, karakteristike ponašanja, dakle sve ono što se može vidjeti spolja.Druga grupa shvatanja ističe subjektivno, unutrašnje doživljavanje ličnosti. Po savremenom shvatanju, ličnost je jedinstvena organizacija osobina ili crta ličnosti, koja se formira uzajamnim djelovanjem osobe i sredine u kojoj živi, i određuje za pojedinca karakterističan način ponašanja.

Za razvoj ličnosti važna je uloga nasljeđa, uticaj sredine u kojoj osoba živi i vlastita aktivnosti osobe.

Osobine ličnosti

Osobine ili crte ličnosti su relativno opšte i relativno trajne karakteristike ličnosti. Pod crtama ličnosti podrazumijevamo tendenciju osobe da se dosljedno ponaša u istim ili sličnim situacijama.

Pored fizičke građe, čovjeka odlikuju sljedeće crte ličnosti:

1.Temperament 2. Karakter3. Sposobnosti

Temperament je tipičan način na koji neka osoba pokazuje i doživljava svoja raspoloženja i promjene tih raspoloženja. Očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja, brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja, načinu emocionalnog izražavanja te općem tonu raspoloženja koji kod čovjeke prevladava.Grčki ljekar i filozof Hipokrat je sve ljude podijelio u 4 tipa temperamenta.

10

Kolerik: brz I nagao, osjećanja se javljaju brzo I vrlo su snažna, ali ne traju dugo Prevladava neprijatan emocionalni ton, pesimizam.Za sitnicu plane zbog čega dolazi u sukob sa okolinom.

Sangvinik: emocije se brzo javljaju, ali su slabijeg intenziteta I ne traju dugo.Prevladavaju prijatne emocije-veseli, bezbrižni, optimistični.

Melanholik: jaka osjećanja,dugo traju I rijetko se mijenjaju:preovladava tuga,briga,strah. Spor je I beživotan I nije poželjan u saobraćaju, čak ni kao saputnik.neće aktivno izazvati nezgodu, ali će svojim stilom vožnje uvući druge da pogriješe.Ton raspoloženja je pesimističan.

Flegmatik: osjećanja se rijetko javljaju, nisu jaka, niti trajna. Ne pokazuje osjećanja. Spolja gledano djeluje uravnoteženo I stabilno. Teško ga je izbaciti iz ravnoteže. Optimističan je i pozitivan.Poželjan je u saobraćaju.Crte temperamenta:1. emocionalna stabilnost-emocionalna nestabilnost 2. ekstraverzija- introverzija 3.optimizam-pesimizamEmocionalna stabilnost-emocionalno slabije reagira,nakon uzbuđenja brzo se vraća, smirena, uravotežena, kontrolisana, nije zabrinuta osobaEmocionalna nestabilnost-pretjerano osjećajna, pretjerano reagira na sve podražžaje, nemirna, lako se uznemiri, nekad agresivna, stalno radi nečeg zabrinuta.

Introverzija –povučenost u sebe, sklon razmišljanju, malo govori, nedruštven,Ekstraverzija-društven, bezbrižan, optimističan, sklon zabavi i pričanju,voli promjene,

11

Karakter podrazumjeva one crte ličnosti koje se odnose na moralnu stranu ličnosti.Pod karakterom se podrazumjevaju osobine ličnosti koje određuju kvalitet društvenog ponašanja osobe, npr. hvalisav, agresivan, dobronamjeran,odlučan.Vrijednost nečijeg karaktera procjenjuje se upoređivanjem sa moralnim normama koje vladaju u određenom društvu, pa se tako razlikuje dobar-loš i čvrst-slab karakter. karakterne osobine se formiraju odgojem.

Karakterne crte se mogu svrstati u 3 velike grupe:

1. odnos prema sebi-samouvjerenost, samokritičnost,skromnost Samouvjerenost predstavlja odnos čovjeka prema svojim sposobnostima. Osobe koje precjenjuju svoje sposobnosti, a potcjenjuju objektivnu situaciju u saobraćaju se ponašaju vrlo rizično.Nasuprot njima su osobe koje nemaju dovoljno vjere u sebe, pa im se objektivna situacija često čini težom nego što jeste.2. odnos prema drugima-agresivnost, iskrenost,spremnost da se pomogne drugima, sebičnostAgresivni vozači su neprijateljski raspoloženi prema drugim učesnicima u saobraćaju. za sitnicu su u stanju da se prepiru ili se potuku.Preticanje po svaku cijenju ili zasljepljivanje vozača, predstavljaju oblike agresije.Altruisti su ljudi koji su u svakoj situaciji spremni pružiti pomoć, za razliku od egoista koji će mirno proći pored unesrećenih, vodeći računa samo o sebi. 3. odnos prema radu-marljivost, upornostU svakom poslu potrebno je zalaganje kako bi se ostvarili radni uspjesi.

4. SPOSOBNOSTISposobnosti su osobine ličnosti od kojih zavisi uspješnost u obavljanju određenih poslova. Sposobnosti se dijele na:

1. Fizičke 2. Mentalne 3. Psihomotorne, 4. Senzorne ili čulne

1. Fizičke sposobnosti nemaju direktnu vezu sa psihičkim životom. Tu spadaju snaga i izdržljivost. Neka istraživanja potvrđuju da najbolji vozači nisu samo inteligentniji, nego su i fizički snažniji od loših vozača.

2. Mentalne sposobnosti: a) inteligencija ili opšta mentalna sposobnost je sposobnost snalaženja u novim nenaučenim situacijama. To je sposobnost rješavanja problema za koje se nismo pripremali. Više odgovara pojmu „bistar” , nego pojmu”obrazovan”. To je opšta sposobnost koja je prisutna u svim našim aktivnostima. Inteligentan čovjek će se lakše snaći u novim situacijama i adekvatnije će koristiti svoje ranije iskustvo.U složenoj saobraćajnoj situaciji inteligentna osoba će brže uvidjeti odnose između uzroka i posljedica i donijeti odluku da reagira. Za svaki posao postoji minimum inteligencije da bi se posao mogao uspjeđno naučiti i obavljati. Razvoj inteligencije tokom života nije isti; ona raste od rođenja i dostiže maksimum od 15. do 25 godine života, a onda počinje blago, a s godinama sve brže opadati.b) posebne intelektualne sposobnosti potrebne za obavljanje određenih poslova : sposobnost rješavanja matematičkih zadataka , sposbnost lakšeg govornog izražavanja, sposobnost rješavanja mehaničkih problema, sposobnost snalaženja u prostoru.

2.Psihomotorne sposobnosti se odnose na brzinu i spretnost izvođenja pokreta. Koordinacija i lakoća izvođenja pokreta važna je za obavljanje mnogih poslova. Tako su spretnost ruku i prstiju neophodne u zanimanja gdje se manipuliše alatima i mašinama. Brzina reagovanja je važna sposobnost za razna zanimanja saobraćajne struke.

12

Psihomotorne sposobnosti značajne za vozačku djelatnost su: a) reakciona sposobnost i b) vizuomotorna koordinacija.

a) Reakciona sposobnost podrazumijeva individualno karakterističan način voljnog reagiranja na odabrane draži. Vrijeme reakcije je najmanje potrebno vrijeme od opažanja draži do početka reakcije. Reakciona sposobnost se mijenja s godinama, stariji ljudi sporije reaguju, Na nju negativno djeluje alkohol, razne tablete, umor i iscrpljenost koji znatno produžavaju vrijeme reakcije.b) Vizuomotorna koordinacija je svjesna voljna aktivnost koja se ogleda u koordinaciji vizuelnih opažaja sa pokretima ruku i nogu kod vozača. Zovu je još i psihomotorna spretnost. Ona zavisi od sposobnosti za brzo i lako pokretanje ruku i nogu, ali i od saznajnih elemenata u datoj situaciji. I ova sposobnost se gubi s godinama, pa je starije ljude teže naučiti vožnji.

3. Senzorne / čulne sposobnostiSenzorne sposobnosti se odnose na sposobnosti naših čula.Za dobro snalaženje u saobraćaju bitne

su sljedeće senzorne sposobnosti: sposobnosti čula vida, sposobnosti čula sluha, osjetljivost na promjenu brzine kretanja, kao i osjetljivost na promjenu položaja udova.

OSOBINE LIČNOSTI I KARAKTERISTIKE PONAŠANJA VOZAČAZa uspješno snalaženje u složenim saobraćajnim uslovima potrebne su prosječne sposobnosti

svih vrsta. Najvažnije među njima su sposobnosti opažanja, motorne sposobnosti i inteligencija.Ni iznadprosječno razvijene ostale sposobnosti neće pomoći vozaču da izbjegne nezgodu, ako je njegov misaoni tok usporen, a kvalitet opažanja takav da iz mnoštva draži ne može izdvojiti one koje su bitne i utvrditi odnose među njima. Ipak, intelektualne sposobnosti nisu dovoljne ako i ostale osobine ličnosti nisu skladno razvijene. Vozači koji pripadaju tipovima kolerika i melanholika, zato što pretežno reaguju na neprijatne događaje i zato što je prvi impulsivan i isključiv, a drugi usporen i beživotan, više ugrožavaju bezbjednost saobraćaja.

Emocionalno nestabilne i nesređene osobe , češće uzrokuju nezgode, zbog neadekvatnog ponašanja u kritičnim situacijama.

Ipak, najvažniju ulogu u nezgodama treba pripisati karakternim osobinama ličnosti vozača.Vozači sa psihopatskim tendencijama- predstavljaju najveću opasnost u saobraćaju.Tu spadaju egocentrične osobe koje ne poštuju propise i društvene norme i koji imaju potrebu da prkose autoritetu ispoljavanjem bezobzirnosti i agresije prema ostalim vozačima.Pošto imaju „zakržljala” osjećanja, logično je što su obuzeti samo svojom ličnošću i što nisu u stanju saosjećati sa drugima.

Svako odstupanje od normalnog reagovanja povezano je sa saobraćajnim nezgodama. Tako će vozači sa većim stepenom patoloških tendencija (manične, depresivne, šizoidne, neurotične itd.) imati više nesreća.-Manične reakcije-karakteriše pretjerana brbljivost i fizička pokretljivost koja nekada prelazi u pomamno stanje. -Depresivne-usporenost mentalnih funkcija i pokreta i duboka potištenost.-Vozači sa šizoidnim reakcijama su posebno opasni po okolinu jer žive u svom umišljenom svijetu, izbjegavajući realnost koja im je nepodnošljiva.Često mijenjaju raspoloženja i njihovi postupci nisu u skladu sa situacijom.-Neurotične reakcije se manifestuju u otežanom prilagođavanju poslu i ljudima. Mogu bit razdražljivi ili da ispoljavaju neke oblike bojaznosti. Stalno misle da će im se nešto dogoditi, da će doživjeti saobraćajnu nezgodu. Bojažljivi vozači, ispunjeni strahom ili nezadovoljstvom, više griješe.Neurotske reakcije se mogu ispoljiti i u vidu prisilnih misli, pa vozači imaju prisilnu potrebu da

13

npr. broje stubiće pored puta.Oblici neurotski smetnji su i fobije- bezrazložni strahovi od visine, prelaska ulice, mosta i sl.-Histerične reakcije se ogledaju u bjekstvu u bolest, pa je bolest sredstvo da se izbjegne neka neprijatna situacija.

Tendencije koje su opisane predstavljaju blaži oblik psihičkih poremećaja kod vozača. Ljudima kojima je teže narušeno mentalno zdravlje ne izdaje se vozačka dozvola.

5.UMOR VOZAČA

UTICAJ UMORA NA VOZAČA

Umor je specifično psihofiziološko stanje organizma koje nastaje kao posljedica rada. To je stanje bezvoljnosti i gubitka radne efikasnosti.Umor kao i glad i žeđ spadaju u zaštitne mehanizme organizma. Umor nas sprječava da dođemo do stanja preopterećenja organizma, daje nam vremena da se oporavimo.

VRSTE UMORA

-mentalni – posljedica je intelektualnog rada

-fizički - rezultat fizičkog rada, rada mišića

Umor vozača je pretežno mentalni jer se u toku vožnje više angažuju mentalne funkcije: opažanje, mišljenje, pažnja. Obzirom da je vozač neprekidno u istom položaju, mišići su izloženi određenom naporu što izaziva i fizički umor.

Faktori od kojih zavisi nastajanje umora:1. Ličnosti koja obavlja aktivnost2. Prirode posla koji se obavlja 3. Uslova u kojima se posao obavlja

1. Na brže nastajanje umora utiče nedovoljna obučenost za vožnju, smanjene psihofizičke sposobnosti,nepovoljno emocionalno stanje, odsustvo motivacije, nepovoljna struktura i režim ishrane, nepovoljno zdravstveno stanje, slabija fizička kondicija i sl.

2.Rad u saobraćaju je vrlo specifičan. Taj rad više angažira psihičke funkcije-opažanje,pažnju,uviđanje, mišljenje,zaključivanje i sl. Što je vožnja duža umor će biti intenzivniji:

- poslije 1,5 sat neprekidne vožnje počinju se javljati znaci umora- poslije 3 sata neprekidne vožnje javljaju se vidni znaci umora kada treba napraviti pauzu

- poslije 4-5 sati vožnje pauza je neophodna

3. Uslovi puta i klimatski uslovi utiču na vožnju. Uzak kolovoz,oštre krivine, smanjena vidljivost,noćna vožnja, snijeg , kiša, poledica, magla, velike temperaturne razlike i sl. zahtijevaju od vozača povećan napor. Klimatski uslovi mogu negativno da utiču i na psihofizičko stanje vozača. Okolnosti koje neposredno okružuju vozača u vozilu utiču na brže ili sporije nastajanje umora.Te okolnosti su: udobnost ,mikroklimatski uslovi, buka u vozilu, vibracije, prozračnost.ZNACI UMORA KOD VOZAČA

14

Postoje objektivni i subjektivni znaci umora kod vozača.

1. Objektivni znaci umora:-pravi greške i zapada u situacije koje ne može riješiti,-javljaju se suvišni pokreti i spontane pauze (pomjera sjedište, retrovizor),-opažanje i pažnja popuštaju-zvučni signali se ne opažaju i kada su trostruko jači u odnosu na početak vožnje,smanjuje se oštrina vida i širina vidnog polja, rastojanje se teže procjenjuje-neusklađen rad ruku i nogu, vrijeme reagovanja se produžava

(poslije 3 sata vožnje pad šećera u krvi je izrazit)

2. Subjektivne znake umora vozač doživljava kao nemotivisanost i dosadu.Teže se koncentriše i povezuje misli. Vozač postaje razdražljiv.

Prilikom produžene vožnje ponekad se mogu ispoljiti jasni znaci spavanja, gdje se potpuno prekida vozačeva veza sa realnošću

Uticaj odmora i spavanja na sprječavanje pojave umora

Umor se sprječava odmorom koji može biti aktivan i pasivan. Aktivan odmor sastoji se u lakoj gimnastci, šetnji uz prijatan razgovor,osvježenju bezalkoholnim pićima, slušanju muzike. i sl. Odmor ne treba da traje dugo jer se tada gubi vrijeme na ponovno zagrijavanje za rad.Treba praviti češće i kraće pauze da ne bi nastupio umor.Pauze gube efekat, ako je umor već nastupio.Lake gimnastičke vježbe pomažu da krv procirkuliše i osvježi mišiće koji su bili skučeni (nožni i vratni). Pasivan odmor podrazumjeva spavanje Vozač treba da spava najmnaje 7 sati kako bi povratio potrebnu svježinu za rad.osim spavanja koje predstavlja osnovni i najprirodniji način odmora, postoje i drugi načini.

Upotreba raznih sredstavta ima samo prividno dejstvo. Npr. tablete za budnost kod vozača stvaraju lažni osjećaj budnosti, što može ugroziti bezbjednost saobraćaja, jer svi efekti umora ostaju.

Psihološka sredstva za sprječavanje umorasu podsticanje interesovanja za rad, stvaranje dobrog raspoloženja, otklanjanje monotonije.

Monotonija i njeno sprječavanjeMonotoniju je lako uočiti kod poluautomatskih poslova, npr. rad na traci, jer je to doživljaj

pasivnosti i dosade zbog ponavljanja jednoličnih radnji. Monotonija vodi mentalnom zasićenju zbog ponavljanja jedne t iste radnje. U saobraćaju se odnosi na neprijatan osjećaj vozača prema zadatku koji obavlja. Monotonija se obično doživljava na pravim magistralama, gdje buka i vibracije pospješuju neugodan osjećaj prema vožnji. Vozači koji duže doživljavaju monotoniju postaju razdražljivi. Češće se javlja kod emocionalno nestabilnijih osoba.

od monotonije se može odbraniti, ako se u djelatnost koja se obavlja, uvede neka novina.ili ako se ta aktivnost zamjeni nekom drugom. U tome je razlika između monotonije i umora. Ako je čovjek umoran od vožnje, on je umoran za sve i nije u stanju ničim drugim da se bavi. On ima potrebu da se odmori. Međutim od dosade koju doživljava prilikom vožnje može se odbraniti uvođenjem neke promjene-primiti saputnika, slušati muziku i sl. Takođe je dobro praviti kraće i češće pauze.

6. FUNKCIJA VIDA U SISTEMU UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM

15

U svakodnevnom životu uglavnom se snalazimo na osnovu podataka koje dobijamo putem čula vida. I u saobraćaju se uglavnom oslanjamo na te podatke. Oko 90 % informacija iz spoljnog svijeta primamo čulom vida.Pomoću vida se opažaju predmeti i njihove osobine kao što su veličina, oblik, boja i položaj u prostoru.

Oko je smješteno u očnoj duplji i sastoji se od tri omotača. Prvi, spoljašnji omotač je beonjača. Njen prednji dio je ispupčen, gladak i providan kako bi svjetlost mogla nesmetano da prodre u oko i zove se rožnjača.Drugi omotač je sudovnjača, bogata krvnim sudovima koji hrane oko. Na mjestu gdje beonjača

prelazi u rožnjaču, sudovnjača se nabira, ostavljajući mali otvor u sredini-zjenicu.Taj otvor sudovnjače zove se dužica. Dužica sadrži krvne sudove i pigmente koji daju boju oku.

Posljednji, unutrašnji sloj je mrežnjača. Ona je najvažniji dio oka jer su u njoj smještene čulne ćelije: čepići koji su osjetljivi na dnevnu svjetlost i štapići, osjetljivi za viđenje u mraku.U strukturi oka postoji sistem za prelamanje i sistem za primanje svjetlosti. Prvi se sastoji od zjenice, sočiva i staklaste mase koja se zove staklasto tijelo, koja ispunjava unutrašnjost oka. Drugi sistem čini mrežnjača sa čulnim ćelijama. Na mrežnjači se nalazi žuta mrlja u kojoj su čepići. Kada svjetlosni zraci padnu na žutu mrlju, tada se vidi najjasnije i najoštrije. Na mrežnjači se nalazi i slijepa mrlja u kojoj nema ni čepića, ni štapića; zato se ništa ne vidi ako svjetlost padne na nju.Ona se nalazi na mjestu gdje očni nerv izlazi iz oka.

U prostoru koji zatvaraju tri pomenuta omotača nalaze se prednja i zadnja očna komora; ispred dužice je prednja, a iza nje zadnja. Iza dužice je sočivo., a iza sočiva staklasto tijelo.

Zjenica reguliše količinu svjetlosti koja treba da padne na mrežnjaču da bi se predmet jasno vidio.Pri jakoj svjetlosti ona se sužava, a pri slaboj širi. Ova pojava se odvija refleksno.

Sočivo prelama svjetlosne zrake koje padaju na mrežnjaču. Kada se gleda u udaljene predmete , sočivo se izdužuje, a kada se gleda u predmete koji su blizu, sočivo se ispupči.Sočivo se uvijek podešava tako da se stvari vide oštro. I ova pojava je refleksna i naziva se akomodacija sočiva.Vozač mora uvijek da vidi oštro i jasno kako ne bi ugrozio svoju i bezbjednost drugih učesnika u saobraćaju.Osjeti vida se dijele na:-osjete o hromatskim ili šarenim bojama (crvena, zelena,žuta i plava) i osjete o ahromatskim ili neutralnim bojama (crno, bijelo,sivo). Boja predmeta zavisi od talasne dužine odbijene svjetlosti. Bijeli predmet odbija svu svjetlost, a crni je svu apsorbuje. Osjet crnog nastaje kada nema nikakve svjetlosti.

Osjet nastaje kada elektromagnetni talas prolazi kroz rožnjaču i zjenicu, prelama se u sočivu i pada na mrežnjaču. U čulnim ćelijama-čepićima- nastaje elektrohemijski proces koji se zove nadražaj ili impuls i koji se dalje očnim nervom prenosi u koru velikog mozga., u centar za vid.Tek tada nastaje osjet.

Glavne funkcije oka u saobraćaju su:

-oštrina vida-širina vidnog polja-raspoznavanje boja-procjena rastojanja-adaptacija oka na svjetlo i mrak

Oštrina vida

Pod oštrinom vida se podrazumjeva najmanje rastojanje između dvije svijetle tačke koje čovjek vidi odvojeno. Vozač mora da vidi situaciju jasno i oštro u svakom momentu. osoba čija je oštrina vida

16

slabija mora doći bliže signalu ili oznaci da bi prema njoj postupio. Međutim, tada mu ostaje manje vremena i udaljenosti za zaustavljanje u slučaju potrebe.

Širina vidnog poljaVidno polje je prostor koji zahvata pogled sa oba oka.Širina vidnog polja iznosi 180°, odnosno

90° desno i 90° lijevo od jedne fiksirane tačke. Najjasnije i najoštrije se vidi tačka i manji dio prostora oko nje. To je centar vidnog polja. U vožnji je to pravac. Udaljavanjem od centra vidnog polja vidi se manje oštro i manje jasno, ali sasvim dobro da nešto sa strane ne bi iskrsnulo. Vozač mora vidjeti šta se dešava sa strane, bez skretanja pogleda.

Širina vidnog polja je naročito značajna na raskrsnicama, kada između vozila prolaze pješaci i kada vozač ili neka druga vozila izlaze s parkinga.Širina vidnog polja se smanjuje sa povećanjem brzine kretanja.U vožnji se fiksira dio puta ispred sebe. Kada vozač vozi velikom brzinom, mora fiksirati neku tačku daleko naprijed, zbog čega se znatno smanjuje širina vidnog polja.Veliki broj nezgoda se dešava kada vozač ulazi u raskrsnicu velikom brzinom.

Vidno polje se sužava i zbog nekih oboljenja, kada je vozač umoran ili je pod dejstvom alkohola. osobama koje nemaju jedno oko, vidno polje je suženo jer se vidna polja oba oka preklapaju čineći centralno područje najoštrijeg vida.

Raspoznavanje boja

Vozač mora imati neoštećenu sposobnost razlikovanja boja da bi mogao uspješno da se snalazi u saobraćaju i da čita signalizaciju na putu.Ova sposobnost je vezana za raspored i broj čepića. Zavisno od njihovih oštećenja, smanjuje se i ova sposobnost. Oko najbolje raspoznaje žutu boju, zatim zelenu, crvenu, plavu i ljubičastu. Oko 8% ljudi ima urođene mane u raspoznavanju boja i to se uglavnom javlja kod muškaraca. Rijetki su slučajevi da neko uopšte ne raspoznaje boje. To je takozvano potpuno sljepilo za boje, svijet vide crno-bijelo-sivo. Češći nedostatak je djelimično sljepilo za boje. Neraspoznavanje crvene i zelene boje naziva se daltonizam. Te dvije boje daltonisti vide kao sivu boju. Daltonisti se teško snalaze u saobraćaju.

Anomalija koja je u vezi sa oštećenjima štapića naziva se kokošije sljepilo.Ono nastupa ako štapića nema ili ako su oštećeni.. Kokoške nemaju ni jedan štapić pa je po njima nazvana ova anomalija. Osobe sa kokošijim sljepilom teško mogu da voze noću . Kokošije sljepilo je teško, progresivno oboljenje, oboljeli vrlo brzo neće biti sposoban uopće upravljati motornim vozilom.

Procjena rastojanjaProcjenjivanje rastojanja između dva ili više predmeta je sposobnost dubinskog

viđenja.procjena udaljenosti zavisi od znanja i iskustva vozača. Dobra ocjena rastojanja zasniva se na dobrom binokularnom vidu (viđenje sa oba oka) koji omogućuje da se spoljašnji svijet vidi reljefno, da se odredi uzajamni odnos predmeta u daljini, da se procijeni udaljenost predmeta kao i dubina i brzina kretanja, mada je procjena dubine lakša na manjim udaljenostima. Gledanjem sa dva oka određeni likovi koji se dobiju na mrežnjači lijevog i desnog oka sjedinjuju se u jedan lik, ali samo onda kada likovi predmeta padaju na odgovarajuće ili identične tačke mrežnjače oba oka.Zbog nedostatka jednog oka vozači sa jednim okom imaju slabije procjene udaljenosti. Procjena udaljenosti je važna pri preticanju, susretanju sa drugim vozilom ili parkiranju.

Adaptacija na svjetlo i mrak

Kada naglo uđemo iz mraka u osvjetljenu prostoriju, u prvi momenat ne vidimo ništa, ali se poslije kratkog vremena adaptiramo. Isto se dešava kada iz osvjetljene prostorije uđemo u mrak

17

Prilagođavanje na mrak je mnogo sporije nego prilagođavanje na svjetlost. Pri noćnoj vožnji vrlo je važna sposobnost oka da se prilagodi na viđenje u tami. U saobraćaju je najvažnija brzina adaptacije očiju na tamu i brza ponovna adaptacija na tamu poslije zasljepljivanja farovima. U lošim svjetlosnim uslovima i u tami, oštrina vida kod svih ljudi je smanjena.

Ako nas je vozilo koje nam dolazi u susret zaslijepilo dugim svjetlima prilikom mimoilaženja, mi jedan dio puta vozimo slijepi. Prilikom zasljepljivanja vozač gubi osjećaj položaja, pa može doći do sudara.

Zasljepljivanje djeluje dvostruko: fiziološki-smanjuje mogućnost za raspoznavanje objekata, odnosno brzinu opažanja i psihološki-smanjuje ugodnost gledanja. Zasljepljivanje može biti simultano –period kada je oko zasljepljeno i sukcesivno- zasljepljenost oka po prestanku djelovanja svjetla.

Funkcionalni nedostaci i anomalije vidaNajteže oštećenje vida je smanjenje oštrine vida koja nastaje usljed iskrivljene projekcije svjetlosti na mrežnjači.Kratkovidost je smanjena oštrina viđenja na daljinu. Takve osobe imaju slabiji periferni vid, pa je smanjena sposobnost adaptacije na viđenje u tami. Ovaj nedostatak se može donekle kompenzirati naočarima.Dalekovidost je smanjena oštrina viđenja na blizinu, mada se normalno vidi na daljinu.Astigmatizam jesmanjena sposobnost viđenja usljed nepravilno oblikovane rožnjače ili očnog sočiva. Ako je oštećenje manje, može se odstraniti nošenjem naočara.Slijepe mrlje su naziv za nesposobnost viđenja u određenim dijelovima vidnog polja. Uglavnom je posljedica oštećenja vidnog nerva.Sljepilo za boje kod vozača se manifestira u nesposobnosti raspoznavanja saobraćajne svjetlosne signalizacije i u nepravilnom uočavanju saobraćajnih situacija u otežanim svjetlosnim uslovima.

7.UTICAJ ALKOHOLA, NIKOTINA I DRUGIH MEDIKAMENATA NA VOZAČA

ALKOHOLAlkohol je otrovna tečnost, karakterističnog mirisa koja se u organizam može unijeti oralno,

preko kože i udisanjem. Čim se unese u organizam počinje njegova resorpcija i taj proces traje oko 90 minuta. To je i vrijeme najveće koncentracije alkohola u krvi. Proces resorpcije zavisi od više faktora. On će biti sporiji, sa manjom koncentracijom alkohola u krvi, ako je prethodni obrok bio bogat bjelančevinama.Proces resorpcije zavisi i od širine i broja krvnih sudova, osobina ličnosti. Osobe koje su iscrpljene, slabije konstitucije, bolešljivi, emocionalno nesređeni i opterećeni raznim ličnim problemima manje su otporni na djelovanje alkohola.

Dejstvo alkohola počinje da se ispoljava neposredno poslije unošenja u organizam. Njegova štetnost se najviše odražava na rad centralnog nervnog sistema. Alkohol kod čovjeka smanjuje samokontrolu, kritičnost i proces mišljenja. Vozač postaje nerealan u procjeni sopstvenih mogućnosti. Lahko ulijeće u rizike i nepregledne situacije, sklon je prebrzoj ili presporoj vožnji. Potcjenjuje objektivnu situaciju. Ne poštuje propise ni ostale učesnike u saobraćaju.Kaže se da je karakter rastvorljiv u alkoholu, jer se pod njegovim dejstvom ne uvažavaju osnovne moralne norme i pravila društva. Sve zabrane i kočnice se odbacuju, a ponašanja su vrlo različita; od vedrog do razdražljivog , agresivnog ili depresivnog reagovanja. Pošto nisu u mogućnosti da realno procijene stvarnost,osobe pod dejstvom alkohola se obično se osjećaju moćnijim, hrabrijim i slobodnijim. Djelovanje alkohola na psihičke procese:1. Proces mišljenja je usporen. Teško se uviđaju odnosi među pojavama. Alkohol parališe intelektualne procese.2.Pažnja i pamćenje takođe slabe.Tok misli se teško slijedi. Ponekad dolazi do gubitka pamćenja za događaje koji su se desili pod uticajem alkohola.

18

3.Čulne sposobnosti su izmjenjene,opažanje popušta(zvuci se ne registruju i kada su trostruko jači), oštrina vida se smanjuje, vidno polje koncentrično sužava.Otežano je dubinsko viđenje, odnosno procjena rastojanja.Boje se teže razlikuju, naročito crvena i zelena.3.Psihomotorne sposobnosti su izmjenjene. Vrijeme reagovanja je značajno duže, a pokreti nisu skladni. Vožnja je izmjenjena, pravi se više grešaka.

Pod uticajem alkohola izmjenjene su i organske funkcije:krvni pritisak je povećan,disanje ubrzano,snaga mišića oslabljena,govor otežan. Akohol razara najvažnije organe u organizmu: mozak, jetru,bubrege,srce itd.

Uticaj nikotina i ugljen-monoksida

Nikotin preko dima iz cigarete djeluje na vozača bez obzira da li on, ili pak neko od saputnika u vozilu puši. Pušenje na vozača djeluje neposredno i posredno. Neposredan uticaj se ogleda kroz sam ritual paljenja ili pušenja cigarete pošto angažira bar jednu ruku, a posredan se odnosi na trovanje nervnog sistema nikotinom i ugljen-monoksidom, koji se oslobađaju iz duhana.

Prirodan nikotin je specifična, vrlo jaka otrovna tečnost koja se dobija iz duhana. Nikotin djeluje na vid, organe za varenje i krvne sudove, povećava krvni pritisak jer sužava krvne sudove.Dovodi do nesanice, vrtoglavice, nesvjestice. Znaci trovanja nikotinom su glavobolja, bljedilo u licu, lupanje srca, znojenje,gađenje i povraćanje.

Prilikom sagorijevanja izduvnih gasova oslobađa se ugljen-monoksid. Ugljen-monoksid je veoma otrovan , teško se otkriva jer je bez boje i mirisa. Zavisno od stepena koncentracije i vremena djelovanja, javljaju se i određene tegobe .Uzrokuje smetnje psihomotornih reakcija i čula vida , djeluje slično alkoholu. Trovanje se ogleda u teškoćama u orijentaciji i rasuđivanju, vozač gubi kritičnost što može biti uzrok nezgoda. Štetno djelovanje ugljen-monoksida se sastoji u nedostatku kiseonika u krvnim sudovima i mozgu.

Uticaj kafe i lijekovaKafa u malim količinama može djelovati stimulativno na vozača, dok ga veće količine čine

razdražljivim, što otežava vožnju.Na vozača mogu negativno uticati i razni lijekovi koji izazivaju ošamućenost, usporenost

mentalnih funkcija, apatiju, snižavaju reakcionu sposobnost i nesklad u izvođenju pokreta.Sedativi i tablete za spavanje –njihovo dejstvo je slično dejstvu alkohola, usporavaju mentalne

funkcije i vrijeme reakcije.Sredstva za smirenje se koriste kod napetosti i stresa jer djeluju smirujuće.Njihovo negativno dejstvo je najveće na proces mišljenja prilikom obrade informacija i sposobnosti vezanih za čulo vida.

Kutije lijekova čije djelovanje izaziva pojavu vrtoglavice, mučninu, glavobolju, vizualne poremećaje, što može nepovoljno uticati na vozača i njegove sposobnosti, označene su crvenim trokutom ili znakom „R“. Posebno je opasno uzimanje lijekova sa alkoholom.Droge-Pod djelovanjem droge vozači nisu sposobni za vožnju zbog njenog djelovanja na organizam. Pri tom je nebitno o kojoj se drogi radi, jer sve one bitno mijenjaju strukturu ličnosti, opažanje, osjećanja, itd.

8.UTICAJ SPOLJNIH UVJETA NA VOZAČA

Cjelokupno čovjekovo ponašanje i njegov uspjeh u radu podložni su dejstvu fizičkih i klimatskih uslova.Efekat rada i zadovoljstvo radom raste kada je dejstvo ovih faktora u optimalnim granicama. Na manja odstupanja organizam se lako privikava, ali kada ona prelaze granicu podnošljivosti, može nastupiti ozbiljno narušavanje psihofizioloških funkcija koje kasnije može prerasti u organska oštećenja.

19

U fizičko-klimatske uslove kojima su izloženi vozači prilikom vožnje, ubrajaju se: uticaj buke, vibracija, vlažnost i temperatura, kretanje vazduha. Dovoljno je da samo jedan od navedenih činilaca pređe zonu prijatnosti za izvjesno vrijeme, pa da nastupe promjene u organizmu koje dovode do slabljenja kvaliteta rada i ugrožavanja bezbjednosti.

TemperaturaUticaj temperature na čovjeka ne zavisi samo od temperature nego i od vlažnosti i kretanja

zraka čije uzajamno djelovanje izaziva promjene u psihofiziološkim reakcijama i radnom ponašanju vozača. Pri niskim temperaturama motorne vještine slabe i vrijeme reakcije se produžava.Niske temperature obično uslovljavaju poledicu, snijeg i neprohodnost puteva, što od vozača zahtijeva pojačanu budnost i dodatni napor, a što povećava umor.

Visoke temperature naročito nepovoljno djeluju na starije vozače, preko 50 godina. Izazivaju brojne fiziološke promjene u organizmu.Javlja se veći broj pokreta i vozači prave više grešaka.Treba provjetravati vozilo.Temperatura ispod 15,5 stepeni i iznad 26,5 stepeni je neugodna temperatura.

Uticaj bukeBuka predstavlja nesklad tonova ,doživljava se kao neprijatan i nepoželjan zvuk. Buka svakog

momenta vrši pritisak na nervni sistem, remeteći fizički i duševni mir. Vrlo je važno da jačina buke ne bude van granica ugodnosti. Djelovanje buke na čovjeka je višestruko i zavisi od dužine trajanja buke, jačine i broja frekvencija. Buka djeluje na oštećenje sluha (privremeno ili trajno), izaziva poremećaje spavanja, subjektivne smetnje, smanjenje radne sposobnosti. Povećanjem buke do granice od 120 decibela povećava se njeno štetno djelovanje.Buka od 95 decibela kod vozača izaziva progresivno sužavanje vidnog polja i snižava sposobnost raspoznavanja boja i noćnog viđenja. Što je buka veća, dozvoljeno vrijeme njenom izlaganju je manje. Dejstvo buke od 120 decibela izaziva poremećaje u krvnim sudovima, poremećaji rada srca, zujanje u ušima.

U kabini buka može maskirati upozoravajuće zvučne signale, onemogućavati govorno sporazumijevanje, snižavati psihičku otpornost vozača.Buka preko 90 decibela izaziva umor kod vozača.

VibracijeVibracije nastaju kada se titranje podloge mehanički prenosi na tijelo. Brze vibracije izazivaju

smanjenje oštrine vida, povećavaju energetsku potrošnju, ubrzavaju rad srca i smanjuju preciznost pokreta vozača.

Da bi se smanjile vibracije, sjedište mora biti postavljeno na čeličnim oprugama, naslon sjedišta mora imati određeni nagib i mogućnost prilagođavanja prirodne savijenosti kičmenog stuba.

Osvjetljenost cesta i svjetlosni uređaji vozila

Dobra osvjetljenost puta u pravcu kretanja od posebnog je značaja prilikom vožnje noću. Kod dobro osvjetljenog puta svjetlost je jednako raspoređena, bez blještanja. Osvjetljenost puta zavisi od položaja i veličine stubova svjetiljki, od jačine i vrste rasipanja svjetlosti, veličine i refleksione karakteristike puteva i od sistema rasporeda svjetiljki.

Na autoputevima i raskrsnicama potrebno je da se obezbjedi ravnomjerno osvjetljenje. Raskrsnice i prilazi autoputevima se osvjetljavaju postepeno pojačavanjem svjetlosti, tako da se oči prilagode na promjenu .

Svjetlosni uređaji na vozilu treba da obezbjede dobru vidljivost ispred vozila pri noćnoj vožnji ili smanjenoj vidljivosti, te da se signali sa vozila mogu opaziti na pravi način i u pravo vrijeme.Na vozilu postoje prednja i zadnja svjetla i pokazivači pravca.

20

Prednje svjetlo osvjetljava put ispred vozila- dugim svjetlima na otvorenom putu i oborenim svjetlima usmjerenim ispod horizontalne ravni (oko 3 stepena)da ne bi zaslijepila vozače iz suprotnog pravca. Po pravilu, sistem svjetla treba da omogući najbolju vidljivost ispred vozila, što se postiže dugim svjetlima, a da smanji negativne efekte zasljepljivanja što se postiže asimetričnom raspodjelom svjetlosti oborenog svjetla (maksimalna jačina svjetlosti usmjerena je na desnu stranu).

Zadnja svjetla obavještavaju druge učesnike u saobraćaju o prisustvu vozila na putu.Kada su signali zadnjeg svjetla slabog intenziteta, kod vozača stvaraju iluziju o udaljenosti vozila koje je ispred njega.Sa jačinom zadnjeg svjetla mijenja se opažanje rastojanja. Na procjenu udaljenosti utiče i mjesto gdje su postavljena: ako su postavljena na većoj visini u odnosu na put, izgledaće da je vozilo na većoj udaljenosti. Pokazivači pravca treba da bojom, jačinom svjetla i mjestom na koje su postavljeni izazovu pažnju. Žuta boja je najbolja boja za pokazivanje pravca. Veća udaljenost pokazivača pravca od stop svjetla- smanjuje vrijeme reakcije vozača.Vrijeme reakcije je manje ako se pokazivaći pravca nalaze sa spoljašnje strane prednjeg svjetla.

Sistem signalizacije i saobraćajni znakovi na cesti

Putevi su opremljeni signalima i znakovima. Navodimo osnovne:

1. saobraćajni znakovi2. signalni uređaji3. oznake na kolovozu

Svi signali treba da su postavljeni tako da omogućavaju vozačima što brže opažanje.Osnovna načela dobre signalizacije su:-jedinstvenost( na osnovu međunarodne konvencije o obliku i bojama znakova)-jasnoća (određenost i jednostavnost oblika koja omogućava brzo opažanje i razumijevanje)-zasićenost(signalizacija mora obavještavati po načelima logike, vizuelnih zakona, vremenskih zakona koji odgovaraju određenim brzinama kretanja i određenim objektivnim okolnostima).

Greške koje se javljaju pri projektovanju i postavljanju signalizacije, mogu se ispoljiti kao:

a) natrpanost ( takva signalizacija nema efekta)b) nedosljednost(to izaziva kod vozača nepripremljenost i utiče da kasnije zbog negativnih iskustava takve ili slične signalizacije ne uvažava)c )različitost značenja (signalni grozdovi koji sadrže znakove i signale suprotnih sadržaja, dovode vozača u konfliktnu situaciju i neadekvatnih reakcija)d)posrednost (signalizacija koja se posredno odnosi na saobraćaj, npr. turističke informacije, reklame, zbunjuju vozača i odvlače pažnju od saobraćajnih situacija)

21

Sjedište, komandni i kontrolni uređaji na vozilu

Sjedište Statički problemi sjedenja se izražavaju u statičkoj napetosti mišića koju pruzrokuje naprezanje vozača da održi po svaku cijenu tijelo u uspravnom položaju. Oblik sjedišta mora da omogući uspravno držanje tijela. Nisu preporučljiva suviše mekana sjedišta.Dinamički problemi sjedenja nastaju zbog vibracija koje prouzrukuje vozilo za vrijeme vožnje. Sjedišta treba da su udobna, jer se tako sprječavaju razna oboljenja, naročito kod profesionalnih vozača.

Komandni uređaji i instrumenti moraju biti namješteni tako da omogućuju lako i precizno rukovanje, moraju da omoguće odgovarajuće pravce pokreta, podešeni za lako rukovanje, pogotovo u kritičnim situacijama. Vozilo i njegovi dijelovi moraju biti prilagođeni psihofizičkim karakteristikama vozača. Komandni uređaji moraju biti tako postavljeni da omogućuju lako izvođenje sinhroniziranih pokreta, bez gledanja.

Upravljač Upravljač koji je namješten više uspravno brže se pokreće od upravljača u horizontalnom položaju.Obično nagib upravljača iznosi od 45-60 stepeni, prečnik kod putničkog vozila 30-45 cm , a na teretnim vozilima ne smije preći 55 cm.

PedalePedala za gas mora biti namještena tako da sprječava zamor koji nastaje zbog statične napetosti

nekih grupa mišića. prosječno vrijeme koje je potrebno za prebacivanje noge sa pedale za gas na pedalu za kočenje iznosi 0,2 sekunde. Viseće pedale ne smiju biti postavljene na većoj visini od 15 cm od poda.Pedala kočnice mora biti postavljena najmanje 5 cm udaljenosti od pedale za gas, dok je rastojanje između pedale kvačila i kočnice najmanje 7 cm.

Mjenjač brzine se najčešće nalazi na podu, a konstruiše se u odnosu na sjedište vozača. Smatra se da je najbolja udaljenost oko 18 cm da bi se postigla optimalna efikasnost.

Instrumenti daju informacije o radu i stanju pojedinih dijelova vozila. Važno je da vozač može brzo uočiti informacije koje dobija preko instrumenata. Informacije se brže očitavaju sa skala kružnog oblika. Skale koje u nekom trenutku upozoravaju na greške u funkcionisanju na vozilu su osvjetljene crvenom bojom,, a one koje pokazuju normalan rad, plavom ili zelenom bojom. Svi instrumenti treba da budu u vidnom polju vozača.

Obim, intenzitet i struktura saobraćaja

Intenzivan razvoj saobraćaja zahtijeva izgradnju takvih puteva koji imaju veliku propusnu moć i na kojima je moguće razviti veću brzinu kretanja, a da pri tom obezbjeđuju veću sigurnost svih učesnika u saobraćaju. Na takvim putevima vozač će imati veću udobnost prilikom vožnje. Nažalost i na ovakvim putevima dolazi do saobraćajnih nezgoda, što još jednom potvrđuje da je faktor čovjek- vozač, glavni uzrok saobraćajnih nezgoda.

april, 2014. g. Pripremila Vahida Selimović- Bijiedić, prof.

22