Search for people, places and things

Monika Bikei Home Account Settings

Bhakti Yoga centar Split's Notes

Browse Notes

Friends' Notes

Pages' Notes

My Notes

My Drafts

Notes About Me

Get Notes via RSS

ReportPeople You May Know

See AllPeople You May Know

Predrag Munjas Add FriendSuggested Groups

See AllSuggested Groups

ARKADA (Dnevni boravak) Martina Penik and 23 other friends joined Join Group

Alex Tattoo&Piercing

Lizzy Phantomhive and 21 other friends joined Join Group

Nk " Slavonac" Novaki Igor Kukuljevi and 10 other friends joined Join Group

Gradski savjet mladih Slatine Matej Nedi and 27 other friends joined Join Group

BOTZA SOUND SYSTEM Lux Obsidian and 16 other friends joined Join GroupFriends' Photos

Tagged Dijana-Vedrana Bikei and Martina Kolari 2912

Kranstvo i vegetarijanstvoby Bhakti Yoga centar Split on Monday, December 26, 2011 at 1:01pm "Prestanite ruiti Boje djelo samo zbog jela. - Rimljanima 14:20

Premda se Novi zavjet gotovo iskljuivo usredotouje na Isusa, malo se zna o tome to je on jeo. Meutim, bilo je mnogo ranih krana i kroniara kranske tradicije koji su podravali vegetarijanstvo, ukljuujui i takve mudre glave kao to su sv. Jeronim, Tertullian, sv. Ivan

Krizostom, sv. Benedikt, Klement, Eusebije, Plinije, Papijas, Kiprijan, Pantaenije i John Wesley, da nabrojimo neke. Poput Isusa i biblijskih proroka, rijeima i djelom pouavali su kako se milosre i samilost trebaju proiriti na sva stvorenja - a to je daleko obuhvatnija definicija od one koje se danas dri veina krana. Biblija - zajedno sa Starim zavjetom (jer kranstvo vue korijene iz judaizma) - predstavlja najbolje mjesto na kojem trebamo poeti sa izuavanjem kranstva i vegetarijanstva. Stari zavjet se uglavnom bavi dogaanjima u kojima Bog Hebrejima prvo daje zakone a potom ih, zbog njihova krenja, kanjava. Novi zavjet prikazuje Isusa kako Boji oprost podaruje istinskim pokajanicima i pritom istie da je prva i najvanija zapovijed - ljubi Gospodina svog svim srcem, umom i duom svojom. Pa ipak, povijest nam pokazuje kako se ova zapovijed rijetko slijedila, dok Stari zavjet biljei da je Bog esto davao ustupke i ublaavao odreene zakone, nastojei ohrabriti prekritelje da barem djelomino slijede Njegove zapovijedi i tako postupno razviju ljubav prema Njemu. Ali izvorni zakon o ishrani otkriva emu je Bog dao prednost:

Evo, dao sam vam svo bilje to se po svoj zemlji sjemeni, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to e vam biti za hranu... Tad Bog pogleda sve to je stvorio, i gle, dobro bjee veoma... (Postanak, 1:29, 31) Ako je Bog vidio da je Njegov izvorni zakon o ishrani bio veoma dobar, zato je kasnije dao toliko mnogo uputa za jedenje mesa? Prema Ponovljenom zakonu, bilo je to iz samilosti prema pohotnim Izraelcima:

Kad rairi Bog tvoj mee tvoje, kao to ti je kazao, ako ree: da jedem mesa, kad dua tvoja eli da jede mesa, jedi mesa po svoj elji due svoje. (Pon. zak., 12:20) Neki ljudi obrazlau kako Postanak 9:3 doputa ljudima jesti meso: to se god mie i ivi, neka vam bude za jelo. Ali to je vailo za vrijeme velikog potopa, kad je Noi bila pruena olakica u velikoj krizi. Budui da je svo bilje bilo uniteno, Bog je uistinu pruio Noi svojevrsni ustupak - ne zapovijed - da jede meso. Meutim, trebamo zapamtiti kako je idealna hrana ve ranije dana, i Bog je za nju rekao da je veoma dobra. Te rijei nisu nikad upotrijebljene u kasnijim opisima mesne hrane. Ustvari, ve u sljedeem stihu (Postanak 9:4), nakon to je dao doputmje da se moe jesti sve to se mie, Bog nas jo jednom podsjea kako je najbolje ne jesti meso, ili barem ne krv: Ali ne jedite mesa s duom njegovom, a to mu je krv. A odmah zatim, u narednom stihu jasno kae kako e ljude koji ubijaju ivotinje zauzvrat ubiti ta ista stvorenja: Jer duu u vau iskati, iz ruke svakog stvora kojeg ubijate...1 Zapravo, neki uenjaci primjeuju da kad je Noi bilo dano doputenje da jede meso, tona grka rije upotrijebljena u Septauginti bila je herpeton, to doslovce znai gmaz.2 Dakle, kad nije

bilo nikakve druge hrane, Bog mu je dao doputenje jesti rakove i mekuce, kao to su koljke, jastozi i puevi. A to je, pak, vie u skadu sa Postankom 9:4, koji Noi zabranjuje jesti toplokrvne ivotinje i krv njihovu (bila su mu doputena samo hladnokrvna stvorenja) - i to jedino privremeno, kao ustupak. Kao to autor Joseph Benson kae: Trebamo primijetiti kako zabrana o jedenju krvi, dana Noi i svim njegovim potomcima, te ponovljena Izraelcima... nije nikad bila opozvana. Naprotiv, bila je potvrena Novim zavjetom, Djela XV; dakle, radi se o trajnoj obvezi.3 Kranski teolog Etienne de Courcelles (1586-1659) bio je uvjeren da su Apostoli time obeshrabrili, ako ne jedenje mesa, onda barem konzumiranje njegove krvi: Premda neki od nae brae smatraju kako je zloin proliti ljudsku krv, ne misle tako o jedenju ivotinja i njihove krvi. Apostoli su, svojim propisima, eljeli ukloniti neznanje takvih osoba.4 Bilo je mnogo osoba koje su prozborile o toj temi i povijest biljei kako je, kad su rani krani bili optueni za jedenje djece, jedna ena imenom Biblis (177 g. n. e.) prosvjedovala: Kako bi oni mogli jesti djecu, kad im ak nije doputeno ni jesti krv nerazboritih ivotinja?5 Kasnije, tijekom trullanskog koncila odranog u Konstantinopolu 692 g. n. e., uspostavljeno je sljedee pravilo: Biblija zabranjuje jedenje ivotinjske krvi. Sveenika koji to ini treba kazniti uklanjanjem iz slube, a laika izopenjem iz crkve.6 Ako se na trenutak vratimo kranskim korijenima i tradiciji Starog zavjeta, uoit emo u Leviticusu 7:26 jo jednu zabranu jedenja mesa: Ni krvi ne jedite u obitavalitima svojim ni od ptice niti od kojeg ivineta. Mnogi ovo tumae kao zapovijed da se iz mesa izvue krv te da se ono ipak pojede. U Mojsijevom petoknjiju nalazimo jo jednu situaciju u kojoj je Bog, kao privremeni ustupak, dopustio Izraelcima jesti meso, ali i ovog puta zbog iznimno tekih uvjeta. Nakon bijega iz Egipta, Izraelci su etrdeset godina lutali divljinom. Bog ih je snabdio hranom u obliku manne (glavne hrane za odravanje ivota), udesne vegetarijanske supstance koja je sadrala sve tvari potrebne tijelu. Ali, Biblija nam kae, Izraelcima je manna dojadila, pa im je Bog dao meso u vidu prepelica. Zato prepelica? Lei li u tome kakvo skriveno uenje koje je Bog nastojao prenijeti? Brojevi 11:18-34 otkrivaju odgovor. U 20. stihu, Bog im kae: Jedite mesa dok vam na nos ne udari i ne ogadi vam se... A u 33. stihu saznajemo: Ali prije nego to im meso jo bijae u zubima, udari ih pomor vrlo veliki. Bilo im je doputeno promijeniti hranu, ali Bog je oito bio nezadovoljan njihovim izborom. Uzgred reeno, mjesta na kojima su pokopani ovi Izraelci tradicionalno su poznata kao grobovi pohote jer eljeli su neto to nije bilo potrebno - meso. Stoljeima kasnije, kad je nastala mala hebrejska sekta imenom kranstvo, iz svoje je matine vjere preuzela nekolicinu stavova i tradicija, ukljuujui i jedenje mesa. Meutim i u judaizmu i u kranstvu, bilo je nekoliko vrlo znaajnih iznimaka. A to se tie ranih krana, vegetarijanska je tradicija u njihovim ivotima igrala vanu ulogu.

Vegetarijanci meu kranima

Neki povijesni dokumenti tvrde kako su dvanaestorica Apostola, pa ak i Judina zamjena Matija, bili vegetarijanci, te da su se rani krani, u cilju istoe i milosra, uzdravali od jedenja mesa. Na primjer, sv. Ivan Krizostom (345-407 g. n. e.), jedan od najistaknutijih naobraenih zagovornika kranstva svog vremena, pie: Mi, voe kranstva, uzdravamo se od jedenja mesa ivotinja ne bismo li upokorili svoja tijela... neprirodno jedenje mesa oneiuje osobu.7 Klement Aleksandrijski (160-240 g, n. e.), ueni teoretiar rane Crkve, oito je u velikoj mjeri utjecao na Krizostoma, budui da je gotovo stotinu godina ranije zapisao: Ali one to svijaju se oko raspaljenih trpeza, pothranjujui vlastite bolesti, shrvao je najpohlepniji demon kojeg bez srama nazvat u demonom eluca, najgorim od svih demona... Daleko je bolje biti sretan nego svoja tijela pretvarati u groblja za ivotinje. Imajui to na umu, apostol Matija jeo je sjemenje, orahe i povre, ne meso.8

Za Klementove homilije, takoer napisane u drugom stoljeu, mnogi kau da se temelje na propovijedima sv. Petra i smatraju ih, izuzimajui Bibliju, moda najranijim kranskim tekstovima. Homilija XII smiono izjavljuje: Neprirodno jedenje mesa, sa svojim rtvovanjima i neistim gozbama, isto je tako agaujue kao i pogansko oboavanje zloduha, i onaj koji se njemu preputa zapravo jede s vragom. Tko smo mi da bismo raspravljali sa sv. Petrom? Nadalje, postoji jedna uena rasprava o nainu ishrane sv. Pavla, usprkos plemenitom stavu glede ishrane kojeg nalazimo u njegovim zapisima. Djela 24:5 govore o Pavlu kao pripadniku nazareanske sekte - sekte koja je slijedila principe esena, ukljuujui i vegetarijanstvo. A prema dr. Edgaru Goodspeedu, u njegovoj se Povijesti ranog kranstva spominju Tomina djela koja su nekad koristile rane kranske sekte. Ovi spisi opisuju da se i sv. Toma takoer uzdravao od mesne hrane. U meuvremenu, istaknuti nam crkveni otac Euzebije (264-349 g. n. e.), navodei Hegesippusa (oko 160 g. n. e.), saopava kako se Jakov, inae od mnogih prihvaen kao Kristov brat, takoer susprezao od jedenja mesa ivotinja.9

Pa ipak, iz povijesti saznajemo kako se organizirano kranstvo postupno udaljilo od svojih vegetarijanskih korijena. Premda su se oci ranog kranstva drali bezmesne ishrane, u novije je vrijeme Rimska katolika crkva donijela odredbu po kojoj bi katolici trebali postiti barem u odreene dane i uzrdavati se od konzumiranja mesa petkom (u znak sjeanja na Kristovu rtvu).

Ali ak je i to pravilo ublaeno nakon to je 1966. g. Amerika katolika konferencija odluila da se katolici trebaju uzdravati od jedenja mesa samo petkom tokom korizme. Mnoge su rane kranske grupe podupirale bezmesni nain ivota. Ustvari, pisana ostavtina rane Crkve ukazuje kako jedenje mesa nije bilo slubeno doputeno sve do etvrtog stoljea, kada je car Konstantin odluio svoju verziju kranstva nametnuti svima. Tumaenje Biblije koje zagovara jedenje mesa postalo je slubenom vjerom Rimske carevine, a krani koji su prakticirali vegetarijanstvo morali su to initi potajno, riskirajui da budu osueni na smrt zbog krivovjerja. Kae se da je Konstantin onima koje je uhvatio znao nalijevati rastopljeno olovo u usta. U srednjem je vijeku sv. Toma Akvinski (1225-1274 g. n. e.) uvjeravao krane kako je ubijanje ivotinja odobreno boanskom providnou. Moda su njegove osobne navike utjecale na njegove stavove, jer premda je bio genij i po mnogo emu asket, vlastiti su ga biografi okarakterizirali kao prodrljivca. Naravno, sv. Toma Akvinski je bio takoer poznat i po svojoj doktrini o razliitim vrstama dua koje tijelo moe posjedovati. Nauavao je da ivotinje nemaju duu. Znakovito je da je, po njemu, nemaju ni ene. Ali ako se spomenemo kako je Crkva jo ranije popustila i priznala da i ene imaju duu,10 sv. Toma se na kraju nerado sloio, rekavi da su za jedan stupanj iznad ivotinja - koje definitivno nemaju duu. Mnogi su kranski voe prihvatili to vienje. S druge strane, ako netko uistinu studira Bibliju, neizostavno i sasvim jasno e uvidjeti kako ivotinje doista imaju duu:

A svemu zvjerinju zemaljskom i svim pticama nebeskim i svemu to se mie na zemlji i u em ima dua iva, dao sam svu travu da jedu. (Postanak 1.30)

Prema Reubenu Alcalayu, jednom od najveih uenjaka hebrejsko-engleske lingvistike dvadesetog stoljea i autoru Potpunog hebrejsko-engleskog rjenika, tone hebrejske rijei upotrijebljeae u Ovom stihu jesu nefesh (dua) i chayah (iva). Usprkos injenici da popularna izdanja Biblije gornje rijei prevode opim terminom ivot, nastojei tako sugerirati kako ivotinje ne moraju obavezno imati duu, toan nam prijevod otkriva upravo suprotno: ivotinje sasvim sigurno imaju duu, barem prema Bibliji. tovie, da bi se opisala dua ljudi pa ak i dua kukaca upotrijebljena je ta ista hebrejska rije. Prema tome, argument po kojem ivotinje moda i imaju neku vrstu due, ali da to nije ona koju imaju ljudi, ne nalazi uporita u Bibliji.

Ne samo vjerom

Temeljno naelo zajedniko svim kranima jest iskupljenje kroz Isusa. Vjera u to da e osoba biti iskupljena kroz Isusa ini srce kranske doktrine, ne slijeenje nekih odreenih propisa, kakav je na primjer Mojsijev zakon (Efeanima 2:8). Zaista bi bila rijetkost nai kranskog uitelja koji inzistira na tome da osoba mora ili pak ne smije jesti odreenu vrstu hrane, ili da dobrostivost prema ivotinjama doprinosi spasenju. To je dovelo do jednog od najveih raskola u kranskoj teologiji: do polemike vjera djela. Dok mnogi smatraju kako je vjera u Isusa jedini uvjet za dostizanje Bojeg kraljevstva, bez obzira na dobra djela ili moral i etiko ponaanje, drugi dre kako spasenje mora ukljuiti vjeru u Isusa i dobra djela. Ideja da jedino vjera vodi iskupljenju proizlazi iz popularnog pogrenog shvaanja o odnosu izmeu vjere i djela, pogrenog shvaanja kojeg su u potpunosti raskrinkali vel. J. Todd Ferrier iz Reda Kria i engleski zagovornik vegetarijanstva vel. V. A. HolmesGore.11 Prema Ferrieru i Holmes-Goreu do ove kontroverze glede vjere i djela je dolo kad su mnogi srednjevjekovni kranski voe poeli promatrati Pavlova uenja izvan njihovog povijesnog konteksta. Pavao je propovijedao Farizejima i ostalima koji nisu vjerovali u ideju boanske milosti kao snage koja vodi ka iskupljenju. Zbog toga je, pouavajui Farizeje, stavljao naglasak na vjeru. Meutim, vjera i djela su ono emu Biblija uistinu pouava. Kao to Jakov kae: Vjera bez djela je mrtva. (Vidi Jakov, 1. i 2. poglavlje). Prema tome, kad je Pavao rekao kako ovjek moe jesti to god hoe - ukljuujui i meso (1. Korinanima 8.8) samo je ustvari nastojao staviti naglasak na vjeru. Ako pomno prouimo Pavlovo uenje, sve nam postaje mnogo jasnije jer, usprkos injenici da uveliko istie vjeru, u drugim nam tekstovima otkriva vrijednost kreposnih djela, ukljuujui i dobrostivost prema ivotinjama. Ustvari, Pavao je pouavao kako su kreposna djela ak i uzvienija od vjere (1. Korinanima 13:13). Pa ipak, vidimo kako je danas velika veina pripadnika kranske zajednice spremna, voljna i kadra pouavati vjeru u Isusa, ali nije tako spremna slijediti uenja koja mogu zahtijevati promjenu ivotnog stila. S tim u vezi, vel. Andrew Linzey, Kapelan Sveuilita u Essexu, iznosi ocjenu kako su mnogi zagovornici kranstva zanemarili svoju dunost vrenja kreposnih djela, posebice prema ivotinjama. U svojoj knjizi, Animal Rights: A Christian Assessment of Man's Treatment of Animals, on sa aljenjem pie: Tuno je, ali mora se priznati kako krani, bili oni katolici ili pripadnici drugih grupacija, nisu uspjeli stvoriti teologiju koja bi se na zadovoljavajui i moralan nain odnosila prema ivotinjama. 12 Bez obzira kako netko tumaio kasnija uenja, najraniji oblici kranstva (i brojne hebrejske sekte iz kojih su oni proizali) isticali su vegetarijanski ideal. Shvatali su kako je uz vjeru, koja je nesumnjivo vana, jednako tako vano i pravilno ponaanje, odnosno djela. Stoga su savjesno slijedili naela spisa. Sasvim prirodno, to se odrazilo na njihovu prehranu i opi stav prema ivotinjama. Nazareni, therapeuti, ebioniti, gnostici i eseni svi su podravali bezmesni nain ivota. Montanisti, pripadnici jo jedne od ranokranskih sekti, nisu konzumirali mesnu hranu, a to nije inio ni Tertullian, jedan od oeva rane Crkve. Izmeu najprincipijelnijih oeva koji nisu odobravali jedenje mesa ve smo bili izdvojili Ivana Krizostoma i Klementa Aleksandrijskog, dvojicu od najutjecajnijih mislilaca rane Crkve. Moda je Klementov najistaknutiji uenik, Origen (185-254 g. n. e.), jedan od najproduktivnijih pisaca rane Crkve, imao pravo kad je ovako okarakterizirao one koji su prihvatili jedenje mesa:

Vjerujem da su rtvovanje ivotinja izmislili oni ljudi koji su, sluei se tim izgovorom, eljeli jesti meso. (Stromata, O rtvovanjima, knjiga VII)13 Kasnije kranske sekte takoer su podravale vegetarijanstvo. Ellen G. White, jedna od utemeljitelja Adventistike crkve sedmog dana, bila je vatrena vegetarijanka, kao i John Wesley, utemeljitelj metodizma. Sylvester Graham, prezbiterijanski sveenik uven po svojim jetkim alama, bio je zagovornik bezmesnog ideala, dok je William Metcalfe, pastor Engleske biblijsko-kranske crkve, napisao knjigu pod nazivom Apstinencija od mesa ivotinja (1823). Vjeruje se kako je to bila prva knjiga o vegetarijanstvu objavljena u SAD-u. Trapisti, benediktinci i kartuzijanski redovi Rimske katolike crkve, kao i druge kranske organizacije kao to je Univerzalni kranski gnostiki pokret i Bratstvo Roznkrojcera, svi zagovaraju vegetarijanski nain ivota, ak iako im sljedbenici ba i nisu dosljedni tome. Danas su istaknute dvije kranske grupe koje marljivo rade ne bi li ukazale na znaaj bezmesnog naina ivota za suvremenog kranina: Katoliki znanstveni krug za dobrobit ivotinja i Krani koji pomau ivotinjama i ljudima (CHAP). Iako su odlukom Ekumenskog koncila iz 1965. g. znatno ublaeni monaski propisi glede jedenja mesa, posebice za trapiste, veina ovih monaha i dalje slijedi izvorna vegetarijanska uenja. I premda se za sv. Franju ponekad kae da nije bio dosljedan svom vegetarijanstvu, velika se veina franjevaca i dalje dri tog vida ishrane, moda zato to je sv. Franjo zatitnik ivotinja i otjelovljenje iskrene ljubavi prema svim Bojim stvorenjima. Suvremeni benediktinski monah, brat David Steindl-Rast, istie da iako se biblijska tradicija u pogledu ovjekova odnosa prema ivotinjama moe tumaiti razliito, ivoti svetaca ukazuju na znaaj univerzalne samilosti. Brat David kae: Naalost, krani imaju svog udjela u eksploataciji naeg okolia i zlostavljanju svetinja. Ponekad ak pokuavaju opravdati svoje zloine navodei stihove iz Biblije, pogreno ih vadei iz konteksta. Ali istinski se duh tradicije moe najbolje osjetiti kroz njezine svece... U nastojanju da jednog sveca razlui od drugog, kranska se umjetnost slui svim vrstama ivotinja. Sv. Menas ima dvije deve; sv. Ulrih takora; sv. Bridgid guske i patke; sv. Benedikt gavrana, itd. Obiljeje sv. Huberta je jelen s raspelom meu rogovima. Prema legendi, ovaj je svetac bio lovac ali odustao je od tog nasilnikog ivota kad je u jelenu kojeg se spremao ubiti vidio Krista.14 Ovo je upeatljiv primjer kako se u svim stvorenjima moe vidjeti duh boanskog. Naposljetku, brat David zakljuuje, samog Krista zovu Janje Boje .15 Ponekad se zaboravlja kako bi ljubav koju je ispovijedao Krist trebala biti sveobuhvatna, odnosno odraz Gospodinove ljubavi prema svemu stvorenom. Doista, Oe na poinje sa (u izvornom aramejskom): awoon dwashmaya. Premda se to uglavnom prevodi kao Oe na koji jesi na nebesima, dosljedniji je prijevod Na oe sveopi koji jesi na nebesima.16 Izvorni aramejski izjavljuje kako je Bog otac svih ivih bia u svemiru, bez obzira na ivotne vrste u kojima se ona pojavljuju. Iz ovoga proizlazi da je kranska ljubav sveobuhvatna, i u skladu sa stupnjem do kojeg netko iri tu sveobuhvatnu ljubav, u tom mu je stupnju Bog uzvraa. Vegetarijancima je znaajno to se molitva Oe na nastavlja sa: Daj nam na kruh svagdanji danas.

Ne ubij

Najvanije svojstvo naela samilosti i zajednike ljubavi ogleda se u estoj zapovijedi: Ne ubij. Premda jednostavna i izravna, ova se zapovijed rijetko tumai doslovno. Ustvari, ve se tradicionalno prihvaa samo u relaciji prema ljudima. Pa ipak, tone hebrejske rijei iz Izlaska 20:13, u kojem nalazimo ovu zapovijed, jesu lo tirtzach. Prema Reubenu Alcalayu, rije tirtzach ukazuje na bilo koju vrstu ubijanja. Stoga, u skladu s tonim prijevodom, ovjek bi se trebao uzdravati od ubijanja in toto. Odrinu esticu ne nije potrebno tumaiti. Sporna je rije ubij, odnosno ubiti, to se obino definira kao: l) liiti ivota; 2) okonati s nekim; 3) unititi vitalnu ili sutinsku odliku neega. Ako se bilo to u emu je ivot moe ubiti, onda je to sluaj i sa ivotinjom; prema ovoj zapovijedi, ubijanje ivotinja je zabranjeno. ivot se obino definira kao odlika koja dijeli vitalno i funkcionalno bie od mrtvog tijela. Premda sloen fenomen, ivot ispoljava svoje prisustvo preko odreenih simptoma koji su isto tako uoljivi prouavatelju svetih spisa kao i biologu. Sva iva bia prolaze kroz est faza: roenje, rast, odravanje, reprodukcija, starenje i smrt. Dakle, ivotinje se, prema ovjekovoj i Bojoj definiciji, stavljaju u kategoriju ivih bia. Sve to ivi moe biti ubijeno, a ubiti znai prekriti zapovijed isto tako svetu kao i sve druge: Jer tko god dri sav zakon, a uini krivi korak u jednoj stvari, postao je prekritelj svih. Jer Onaj koji je rekao: Ne uini preljub, rekao je i: Ne ubij. Ako dakle ne uini preljub, a ubije, postao si prijestupnik Zakona. (Jakov 2:10, 11)

Mnogo toga u Starom zavjetu podrava vegetarijanstvo. Moe se obrazlagati kako krani ne trebaju slijediti Stari zakon ve samo Novi. Meutim, sam je Isus pouavao drukije: Nemojte misliti da sam doao ukinuti Zakon ili proroke. Nisam doao ukinuti nego ispuniti; jer zaista vam kaem da bi prije nebo i zemlja proli nego da na bilo koji nain proe i najmanje slovo ili jedan djeli slova iz Zakona i da se sve ne dogodi. Tko god, dakle, prekri jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako naui ljude, bit e nazvan najmanjim s obzirom na nebesko kraljevstvo. (Matej 5:17-19)

Problemi interpretacije

Moda glavni razlog zato bi kranin odluio prekriti Zakon, usprkos biblijskoj zapovijedi o uzdravanju od ubijanja, tei u rasprostranjenom vjerovanju krana daje Isus jeo meso. Ali znamo da je bio poznat kao Kraljevi Mira, a njegovo je uenje obuhvaalo ljubav, samilost i meusobno potovanje na univerzalnoj razini. Teko je uskladiti krajnje pacifistiku sliku Isusa s odobrenjem o ubijanju ivotinja. Pa ipak, Novi zavjet opetovano navodi primjere u kojima Isus trai meso, to su mesojedi shvatili kao odobrenje za svoje vlastite prehrambene sklonosti. Meutim, paljivim prouavanjem grkog izvornika otkrivamo kako Isus zapravo nije traio da mu daju meso. Premda engleski prijevodi evanelj spominju meso devetnaest puta, izvorne se rijei preciznije prevode s hrana: broma - hrana (upotrijebljeno etiri puta); brosimos - ono to se moe jesti (upotrijebljeno jednom); brosis - hrana,ili in jedenja (upotrijebljeno etiri puta); prosphagion - neto za pojesti (upotrijebljeno jednom); trophe - okrijepiti hranom (upotrijebljeno est puta); phago - jesti (upotrijebljeno tri puta).

Prema tome, Imate li mesa? (Ivan 21:5) treba itati: Imate li ita za jelo? A kad evanelje kae kako su uenici otili kupiti mesa (Ivan 4:8), doslovniji bi prijevod jednostavno ukazivao na to da su otili kupiti neto za jelo. U svakom sluaju, izvorni grki upuuje na hranu u opem smislu, a ne neizbjeno na meso.17 Problem se javlja kod tumaenja izvornog materijala, prijevoda i esto pogrenih prijevoda. Mnogi su pogreno prevedeni termini iz Biblije nelogini ili ak zabavni (npr. Red Sea za Reed Sea). Ali neki su doveli do znaajnijih promjena, kao na primjer u sluajevima kad se netona verzija prenosila stoljeima i tako postala dio biblijskog kanona. Zagovornici jedenja mesa mogu to racionalizirati kroz brojne navode ili pogrene navode iz Biblije. Ali ako se u obzir uzmu kontekst i nain, odnosno smisao Isusovog ivota, onda postaje teko, ako ne i nemogue, uskladiti jedenje mesa s kranskom vjerom. Krani koji jedu meso iznose primjedbu: Ako Biblija podupire vegetarijanstvo, kako onda tumaiti dogaaj s kruhom i ribama? Neki tumai Biblije, uzimajui u obzir Isusovu samilosnu prirodu, sugeriraju kako su ribe ustvari bile male rolade kakve se i danas jedu, nainjene od podmorske biljke poznate pod imenom riblja trava, koja raste na Istoku. Ta se mekana riblja trava sui na suncu, melje u brano i pee u vidu rolada. Ove su rolade bile sastavni dio prehrane drevnih Babilonaca, a mnogi ih Japanci takoer smatraju velikim specijalitetom. Muslimani ih preporuuju kao hranu za vjernike i, to je najvanije, bile su popularna poslastica u Isusovo vrijeme. Pored toga, moramo uzeti u obzir i neke praktine stvari: mnogo je vjerovatnije da su se u korpama pored kruha nalazile rolade, a ne riba, koja bi se na toplom vremenu brzo pokvarila i upropastila ostalu hranu.18 Takoer je mogue da kruh i ribe prije imaju simbolino nego doslovno znaenje, to nije neuobiajeno u svetim tekstovima. Kruh je simbol Kristovog tijela, ili Boanske Supstance, dok je riba u vrijeme rane Crkve bila lozinka pod kojom su se krili krani ne bi li izbjegli progone. Slova grke rijei za ribu, I-CH-TH-U-S, takoer su i poetna slova naziva Iesous

Christos Theou Uios Soter (Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj).19 Riba je stoga u kranstvu poprimila obiljeje mistine simbolike i njezini se crtei mogu vidjeti na zidovima rimskih katakombi. Ono to je najvanije, u najranijim se rukopisima Novog zavjeta ne spominju ribe; udo podrazumjeva kruh i voe, ne kruh i ribe. Tek se u kasnijim rukopisima Biblije (nakon etvrtog stoljea) umjesto voa navode ribe. Codex Sinaiticus predstavlja najranije izdanje Novog zavjeta koje spominje ribe kao dio toga uda. Usprkos svemu, mnogo je onih koji se ne mogu osloboditi tradicionalnog primjera s kruhom i ribama. Za takve je ljude vano kako Isus, ak i da je jeo ribu, nije dao odobrenje drugima da to ine u njegovo ime. On je ivio meu ribarima i propovijedao je ribarima. Kao uitelj, morao je uzeti u obzir tko su njegovi sluatelji i koje su okolnosti. Stoga je rekao svojim uenicima da odbace svoje ribarske mree i umjesto toga postanu ribari to love ljude, tj. propovjednici. Pa ipak, oni koji istiu kako je Isus jeo ribu kau: Isus je to radio, zato ne bih i ja? Ali kad razmotrimo kako je Isus rtvovao svoj vlastiti ivot ne bi li propovijedao Boje slave, malo nas je spremno entuzijastino slijediti njegov primjer.

Pashalno janje

Dok je u dobro poznatoj simbolici Isus okarakteriziran kao Dobri Pastir ili pak kao Janje Boje, za krane vegetarijance pashalno janje predstavlja problem. Je li Posljednja veera bila pashalni objed na kojem su se Isus i Apostoli gostili janjeim mesom? Sinoptika evanelja (prva tri) kau kako je Posljednja veera bila pashalni objed, to bi podrazumjevalo da su Isus i njegovi sljedbenici jeli pashalno janje (Matej 26:17, Marko 16:16, Luka 22:13). Ivan, meutim, kae kako se Posljednja veera odigrala ranije: A kako je Isus prije praznika Pashe znao da je doao njegov as... ustao je od veere i odloio svoje gornje haljine; i uzevi runik opasao se. (Ivan 13:1-4) Ako je, dakle, slijed dogaaja bio drukiji, onda Posljednja veera nije bila pashalni objed. U svojoj odlinoj knjizi Why Kill for Food engleski povjesniar Geoffrey Rudd analizira problem pashalnog janjeta na sljedei nain. Posljednja se veera odigrala u etvrtak naveer; raspee odmah narednog dana, u petak. Meutim, prema hebrejskom vienju ta su se dva dogaaja odigrala istog dana, budui da hebrejski puni dan otpoinje u suton prethodne veeri. Naravno, time se stvara poprilina zbrka. U devetnaestom poglavlju svog evanelja Ivan kae da se raspee odigralo u dan priprema za Pashu, a to bi bilo u etvrtak. Kasnije, u 31. stihu, kae kako Isusovo tijelo nije bilo ostavljeno na kriu jer dan tog sabata bio je velik. Drugim rijeima, Pasha, na sabat, otpoela je u suton tog petka, nakon raspea. Premda prva tri evanelja proturjee Ivanovoj verziji koju veina izuavatelja Biblije smatra tonim prikazom, na drugim je stranicama podravaju. Na primjer, u Mateju 26:5 sveenici

kau kako nee ubiti Isusa tijekom praznika da ne izbije pobuna u narodu. S druge strane, Evanelje po Mateju na jednom drugom mjestu navodi kako su se posljednja veera i raspee odigrali na dan Pashe. Pored toga, mora se napomenuti kako po talmudskom obiaju ne bi bilo ni govora o odravanju suenja i smaknua ljudi na prve i najsvetije dane Pashe. Budui da je Pasha isto tako sveta kao i sabat, u sluaju da je otpoela, Hebreji ne bi nosili oruje (Marko 14:43, 47), niti bi kupovali platno i mirisne tvari za ukop (Marko 15:46, Lnfci 23:56). Konano, urba s kojom su uenici poloili Isusa u grob potpuno je u skladu s njihovom eljom da njegovo tijelo skinu s kria prije poetka Pashe (Marko 15:42-46). Ustvari, janje se u svemu ovome istie po svojoj nenazonosti: nije ak nikad ni spomenuto u vezi s posljednjom veerom. J. A. Gleizes, povjesniar Biblije, sugerira kako je Isus, uzimajui kruh i vino umjesto mesa i krvi, u boanskoj rtvi navijestio novi savez izmeu ovjeka i Boga, istinsko pomirenje sa svim Njegovim stvorenjima.20 Da je Isus bio mesojed, upotrijebio bi janje, a ne kruh kao simbol Boanske muke, pri kojoj se Janje Boje rtvuje zbog grijeha svijeta. Svi dokazi ukazuju kako posljednja veera nije bila pashalni objed sa svojom tradicionalnom janjetinom. Naprotiv, radilo se o oprotajnom objedu kojeg je Isus s ljubavlju podijelio sa svojim uenicima. To miljenje je iznio i pokojni vel. Charles Gore, oksfordski biskup: Smatramo da je Ivan u pravu kad ispravlja Marka u pogledu prirode posljednje veere. Nije se radilo o pashalnom objedu, ve o oprotajnoj veeri koju je Isus podijelio sa svojim uenicima. Uz to, prikaz same veere ni u kojem sluaju ne upuuje na obred kakvog zahtjeva pashalni objed. (A New Commentary on Holy Scripture, trei dio, str. 235)21

Zakljuak

Na temelju vjernih prijevoda najranijih kranskih tekstova, ne nalazimo niti jednog primjera, ili sluaja, u kojem se jedenje mesa oprata ili prihvaa. Veina se kasnijeg kranskog racionaliziranja o konzumiranju mesa zasniva na pogrenim prijevodima ili ipak na doslovnom tumaenju opih kranskih simbola koje je trebalo promatrati u figurativnom smislu. Kljuni je element, naravno, interpretacija, pa osoba stoga mora prosuditi kakva su bila Isusova djela i djela njegovih uenika, ne bi li vidjela jesu li ona u ikakvoj vezi s mesnom prehranom. Nadalje, rani kranski oci i sekte prakticirali su strogo vegetarijanstvo. Prema tome, ako se oslonimo na paljivo prevedene biblijske tekstove, te iz ire perspektive promotrimo Isusovo uenje i uzmemo u obzir jasno nauavanje ranih krana, vidjet emo kako svi podupiru vegetarijanstvo. Ovaj ideal o skladnom ivotu u zajednici sa svim Bojim stvorenjima prekrasno je u jednoj svojoj pjesmi izrazio Werner Bergengruen. Pjesma govori o psu koji se nekako naao u crkvi za vrijeme mise. Uznemirena i nervozna, djevoica kojoj je pas pripadao, uspjeva svog prijatelja psia izvui napolje. Pritom razmilja: Kakva neprilika - pas u crkvi!. Ali Bergengruen istie kako je crkva puna ivotinja: vol i magarac uz Boine jasle, lav do nogu sv. Jeronima, Jonina riba, konj sv. Martina, orao, golub, pa ak i zmija. I dok djevojica, naputajui crkvu, srameljivo uvia kako je njezin ljubimac samo jo jedna od mnotva tih ivotinja, sa slika i kipova po cijeloj crkvi sve joj se one poinju osmjehivati. U tom se trenutku razlegne smijeh orguljaa, a potom i njegova pjesma: O stvorenja sva, u slavu Boga sad se oglasite! Takvo je slavljenje prirodno, jer u crkvi, kao i na svakom drugom mjestu, sva bia dolaze od Boga.

Otuda su, na primjer, i pripadnici velikog franjevakog reda slavili jedinstvo kreacije, istiui injenicu o zajednikom porijeklu. Kad je (sv. Franjo) uvidio da sve stvari proistjeu iz zajednikog praiskonskog izvora, napisao je sv. Bonaventura, preplavila ga je jo vea pobonost i poeo je oslovljavati sva stvorenja, bez obzira koliko bila siuna, svojim bratom ili sestrom, jer znao je da je njegov i njihov izvor isti.22 U tome je savrenstvo kranske ljubavi.

Stephen Rosen: "Hrana za duh", poglavlje o kranstvu

Biljeke

1. Ova biljeka koja opisuje kako e se ivotinja osvetiti ovjeku koji ju je grabeljivo ubio tono se podudara sa zakonom akcije i rekacije (karma) i sasvim je u skladu sa sanskritskom rijei mamsa (meso), koja je opisana u poglavlju o hinduizmu.

2. Gnostic Orthodox Church, The four Soul Killers (Oklahoma, St. George Press, 1979), str. 15.

3. Joseph Benson, The Holy Bible, Containing the Old and New Testaments (New York, T. Mason & G. Lane Pub., 1839), tom 1, str. 43. 4. Etienne de Courcelles, Diatriba de esu sanguinis inter Christianos (Discourse Concerning the Eating of Blood Among Christians); vidi Opera theologica (Theological Works), Amsterdam, 1675, str. 972. 5. Eusebius, The Ecclesiastical History, V. i. 26, Loeb Classical Library (Cambridge and London, Harvard University Press, 1980), str. 419. 6. Charles| Joseph Hefele, A History of the Councils of the Church, From the Original Documents (Edinburgh, T. & T. Clark Pub., 1896), str. 232. 7. St. John Chrysostom, Homily 69 (On Matthew 22:1-4), trans. George Prevost, Nicene and Post-Nicene Fathers, series 1, ed. P. Schaft, W. B. Erdmans (Grand Rapids, Mich.), tom 10, 1956, str. 425 8. Titus Flavius Clemens, Paidagogos (The Instructor), knjiga 2, Ante-Nicene Fathers, ed. A. Roberts and J. Donaldson, W. B. Erdmans (Grand Rapids, Mich.), tom 2, 1967, str. 241.

9. Upton C. Ewing, The Essene Christ (New York, Philosophical Library, 1961), str. 85.

10. The Synod of Macon (A. D. 585) ponajvie je sazvan ne bi li se odluilo imaju li ene duu ili ne. Moda bi Crkva dobro postupila da slino uini i u pogledu ivotinja. 11. Vidi Rev. V. A. Holmes-Gore, These We Have Not Loft, (London, The C. W. Daniel Company, Ltd., 1946), strane 99-100. 1. Andrew Liney, Animal Rights: A Christian Assessment of Man's Treatment of Animals (London, SCM Press, 1976), str. 4-5. 2. Navedeno u J. Todd Ferrier, On Behalf of the Creatures (London, The Order of the Cross, 1968), str. 19. 3. Intervju sa bratom Davidom Steidl-Rastom, A Christian View of Animals, Buddhist Concerned for Animals newsletter, San Francisco, tom 5, str. 9. 4. Na istom mjestu. 5. Rocco A. Errico, The Ancient Aramaic Prayer of Jesus (Los Angeles, Science of Mind Pub., 1978), str. 24. 6. G. L. Rudd, Why Kill for Food? (Madras, Indian Vegetarian Congress, 1956), str. 87 7. Na istom mjestu, str. 92. 8. Na istom mjestu. 9. Na istom mjestu, str. 89-90. 10. Na istom mjestu. 11. St. Bonaventure u The Classics of Western Spirituality: Bonaventure The Life of St. Francis, trans. Evert Cousins (New York, Paulist Press, 1978), str. 254-5. Like Share

Facebook 2012 English (US) About Create an Ad Create a Page Developers Careers Privacy Cookies Terms Help Ani Krelj Ana eravi Chat (44) Marin Vidov Shkura Tantra Maruska Aras Matija Kati and 12 more...