1

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON

GRAD ZENICA

J.U. MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA ZENICA

ŠKOLSKA 2014./15. GODINA

MATURSKI RAD

TEMA:Proizvodnja šećerne repe

Mentor: Učenik:

Haris Palalić, prof. Mejrema Patković

Zenica, juni 2015. godine

2

Sadržaj

1.UVOD............................................................................................................................................3

2.AGROEKOLOŠKI UVJETI UZGOJA ŠEĆERNE REPE...........................................................4

3. ZAŠTITA ŠEĆERNE REPE………………………………………………..…….……….……5

4. OBRADA I PREIPREMA TLA ZA ŠEĆERNU REPU ……………………………………….6

5. SJETVA ŠEĆERNE REPE……………..…………………….……………….………...……...7

6. NJEGA ŠEĆERNE REPE……………………………………………………..…………..…...7

6.1. Zaštita od korova…………………………………………………………..…..……......7

6.2. Zaštita od bolesti…………………………………………………….…………..…….....8

7. VAĐENJE ŠEĆERNE REPE………………………………………………………….………..8

8. PRERADA ŠEĆERNE REPE………………………………………………...………...…….11

9.ZAKLJUČAK.............................................................................................................................13

10. LITERATURA.........................................................................................................................15

3

1. UVOD

Šećerna repa industrijska je biljka iz potporodice Chenopodiaceae koja se uzgaja radi

proizvodnješećera, zbog visoke koncentracije saharoze u njezinom zadebljanom

korijenu.Europska unija, SAD i Rusija su najveći proizvođački šećerne repe, a Europska unija i

Ukrajinasu veliki izvoznici.

Iz šećerne repe se dobije 16% svjetske proizvodnje šećera.

Ime "repa" je grčkog porijekla. Početni uzgoj repe kao jestivo korijenje u zapadnoj Europi počeo

sa sjevera Italije, Njemačke i u Švicarsku.

Na uzgoj korijena repe u poljima utječe razvoj stočarstva.

U zapadnoj Europi je bila izvor jestivog korijenja stolne repe i repe za stočnu

ishranu. Kultivirano područje šećerne repe je više od 9 milijuna hektara (80% u Europi).

Više od 40% usjeva je u Sovjetskom Savezu, bivše države SSSR-a. Vodeće zemalje na području

šećerane repe su: SAD, Kanada, Čile, Urugvaj, Kina, Turska, Iran, Japan, Sirija, SSSR,

Francuska, Poljska, Italija, Rumunjska, Njemačka,

Cilj mog rada pod nazivom “Prerada šećerne repe ” je da uz pomoć dostupne literature i interneta

objasnim značaj zatim proces proizvodnje , kao važne namirnice u ishrani ljudi.

4

2. AGROEKOLOŠKI UVJETI UZGOJA ŠEĆERNE REPE

Poštujući sve zahtjeve u proizvodnji šećerne repe, uz pomoć potrebnih agroekoloških uvjeta,

osiguravanje usjeva željenog sklopa i broj biljaka i druge preduvjete agrotehničkim mjerama

dobiti ćemo proizvodnju visokih prinosa šećerne repe željene kvalitete.

Minimalna temperatura za klijanje je 2 – 3 °C, a kod temperature iznad 6 °C klijanje i nicanje

brži su i potpuniji. Optimalna temperatura za klijanje je oko 25°C. U fazi kotiledona opasne su

temperature ispod -3 °C.

Šećerna repa treba puno svjetla. Smanjeno osvjetljenje uzrokuje niži prirod korijena i šećera. U

vrijeme intezivne tvorbe šećera dobro je da se izmjenjuje sunčano i oblačno vrijeme tj. tamna i

svijetla faza fotosinteze pri čemu dolazi do tvorbe i deponiranja veće količine šećera u korijenu

repe.

Tijekom cijele vegetacije šećerna repa treba biti dobro opskrbljena vodom. Najveće potrebe za

vodom su u vrijeme intezivnog porasta (kraj srpnja, početak kolovoza). Ekstremne suše tijekom

sprnja i kolovoza mogu jako smanjiti prirod, pri čemu se lišće osuši , dolazi do pojave

retrovegetacije(ponovnog porasta lisne mase) pa ako postoje mogućnosti za navodnjavnaje,

potrebno je navodnjavati. Šećerna repa najbolje uspijeva pri umjerenoj vlažnosti zraka. Za

određivanje trenutka navodnjavanja potrebno je znati vlažnost tla a tu nam može pomoći

higrometar. Isto tako sadržaj šečera u korijenu šećerne repe možemo odrediti pomoću različitih

refraktometra.

Odgovaraju joj tla velike plodnosti, dubokog oraničnog sloja, dobrih vodopropusnih odnosa,

dobre strukture, rahla, neutralne do slabo kisele reakcije (pH 6 – 7). Najbolji tipovi tla za uzgoj

šećerne repe su černozem i njegovi varijeteti, aluvijalna tla i livadske crnice. U određivanju ph

vrijednosti tla koristi se reflectolab, kao i za određivanje sadržaj hranjiva u tlu i biljci

5

3. ZAŠTITA ŠEĆERNE REPE OD ŠTETNIKA

U početnim stadijima klijanjai nicanja šećerna repa je osjetljiva na napad štetnika. Od štetnika

najvažniji su zemljišni štetnici (žičnjaci, grčice hrušta, sovice pozemljuše, rovci) koji grizu klicu i

korjenčiće, te buhači i pipe koji čine štetu na tek izniklim biljkama. Osnovna mjera borbe protiv

zemljišnih štetnika je primjena zemljišnih insekticida inkorporacijom u tlo prije sjetve.

Znamo li da je na parceli za sjetvu šećerne repe prisutna veća populacija žičnjaka (lat. Elateridae)

obavezno je izvršiti njihovo suzbijanje preventivno, jer nakon sjetve nema mogućnosti za njihovo

suzbijanje.

Repin buhač (lat. Chaetnocema tibialis Illiger) pravi štetu izgrizanjem lišća na kojem ostavljaju

male rupice promjera 1 mm koje se rastom lista šire. Najveće štete na šećernoj repi nastaju

napadom buhača na tek izniklu repu kada štetnik izgriza ne samo kotiledone nego i samu

stabljiku pa se čini da biljka nije ni iznikla. Pri jakom napadu od pet buhača na jednu repu u

stadiju kotiledona, usjev biva uništen gotovo za jedan dan. Kada biljka razvije četiri ili više

pravih listova štete se naglo smanjuju. Do prije nekoliko godina repin buhač je pravio izuzetno

velike štete na šećernoj repi pa je ponekad dolazilo i do propadanja i ponovljene sjetve stotina

hektara usjeva. Sjetvom sjemena tretiranog sistemičnim insekticidom, posljednjih godina nisu

zabilježene štete od repinog buhača, a osim kemijske zaštite i sve agrotehničke mjere koje

doprinose ranoj sjetvi i brzom nicanju smanjuju opasnost od ovog štetnika.

Tabela br.1

Fenofaza vrijeme

primjene

Aktivna tvar Koncentracija ili doza napomena

U fazi pojave Klorpirifos +

cipermetrin

1,5 - 2,0 l/ha Repina pipa, lisne

sovica, repin buhač

U fazi pojave Lambda cihalotrin 0,10 - 0,15 l/ha Repina pipa, repin buhač

U fazi pojave Deltametrin 0,6 l/ha Repina pipa, repin buhač

U fazi pojave Acetamiprid 0,125 kg/ha Repina pipa, repin buhač, crna repina uš

6

4 . OBRADA I PRIPREMA TLA ZA ŠEĆERNU REPU

Nakon ranih predkultura odmah poslije žetve obavlja se plitko oranje na 10 cm dubine. Prema

potrebi nakon oranja obavlja se tanjuranje, drljanje i valjanje. U prvoj polovici kolovoza obavlja

se drugo oranje na 20 cm dubine. Krajem rujna i početkom listopada, obavlja se jesenje duboko

oranje na dubini od 35 – 40 cm i tanjuranje

Predsjetvena priprema tla za šećernu repu počinje već u zimu zatvaranjem brazde. Ovo je

naročito važno da bi se u proljeće izbjegli višekratni prohodi. Priprema tla pred samu sjetvu

trebala bi biti sjetvospremačem koji će pripremiti rahli površinski sloj 2 - 3 cm ispod kojeg je

nalazi zbijena posteljica oko 1 cm. Ovaj rahli sloj treba omogućiti lak klijanje i nicanje a zbijena

posteljica dobar kontakt s tlom zbog vlage.

Negativna posljedica tanjuranja je neujednačena sjetvena površina koja uzrokuje nejednoliko

nicanje, a time otežanu zaštitu šećerne repe.

5. SJETVA ŠEĆERNE REPE

Sjeme šećerne repe u prirodnim uvjetima slabo klija i niče i računa se da od posijanog sjemena

oko 30 % propada. Zato se posebna pažnja posvećuje proizvodnji i doradi sjemena. Sjeme se

može dorađivati s omotačem (u omotač se ugrađuju zaštitna sredstva), bez omotača i pilirano.

Pilirano sjeme treba upiti više vode u vrijeme klijanja, pa to u uvjetima suše predstavlja

nedostatak. Sjeme s omotačem ima izjednačen oblik i veličini što omogućuje precizniju sjetvu.

Šećerna repa sije se sijačicama u redove na međuredni razmak od 45 ili 50 cm. Razmak od

sjemenke do sjemenke u redu iznosi 10 – 12 cm, a otimalna dubina sjetve je 2 – 3 cm. Sjeme se

počinje sijati kada se tlo na dubini od 5 cm ugrije iznad 6 °C. Optimalan agrotehnički rok u

Slavoniji je od sredine do kraja ožujka, a u sjevernozapadnoj Hrvatskoj zadnja dekada ožujka i

početak travnja.

Nekoliko je elemenata koji određuju kvalitetu sjetve:

predsjetvena priprema tla,

strojevi za sjetvu,

7

vrijeme sjetve,

dubina sjetve i sjetveni sklop,

vlažnost tla,

kvaliteta sjemena,

izbor sorte,

poljska klijavost.

6. Njega šećerne repe

Nakon obrade i sjetve vrši se kemijska i mehanička njega šećerne repe. Mehanički, njega se vrši

kultivacijom, prvi puta kada je repa u fazi 2 do 3 para pravih listova, te 1 do 2 puta kasnije, prema

potrebi. Svrha kultivacije jest da rahli, prozračuje tlo, sprječava stvaranje pokorice te uništava dio

korova. Obavezna mehanička mjera je i okopavanje šećerne repe da bi se okopao korova.

Šećernu repu štiti se od štetnika, korova i bolesti.

6.1. Zaštita od korova

Zaštitu od korova treba obavljati uz savjet stručnjaka jer je šećerna repa vrlo osjetljiva biljka.

Zaštita se obavlja višekratno na dva načina:

poslije sjetve, a prije nicanja, te ponovo nakon nicanja

samo nakon nicanja šećerne repe, kombinacijama 2 do 6 vrsta herbicida u određenim

omjerima u jednom tretiranju.

6.2. Zaštita od bolesti

Zaštita od bolesti provodi se tretiranjem zaštitnim sredstvima pravilnim plodoredom te sjetvom

tolerantnih sorti šećerne repe. Najčešća i najštetnija bolest šećerne repe je Cercospora koja

napada list šećerne repe. Prepoznatljiva je po malim tamnosivim i smeđim pjegama koje se šire i

uništavaju cijelu lisnu masu, a koju repa kasnije obnavlja na štetu gotovog šećera već

uskladištenog u korijenu, čime smanjuje digestiju. Suzbijanje Cercospore obavlja se najčešće s

dva tretiranja kombinacijama fungicida, a prilikom posljednjeg tretiranja valja paziti na karencu

obzirom da mora proći najmanje 40 dana od zadnjeg prskanja do vađenja šećerne repe.

Postoje još dvije vrlo opasne bolesti korijena šećerne repe - rizomanija i rizochtonia – koje se

javljaju uslijed uskog plodoreda, tj. učestale sjetve šećerne repe na istoj njivi. Najbolje mjere

borbe protiv tih bolesti su pravilan plodored, tj. sjetva šećerne repe na istoj površini nakon 4 do 5

godina i upotreba tolerantnih sorti.

U mjere njege šećerne repe pripada i folijarna prihrana. Ona se obavlja gnojivima koja sadrže bor

8

i ostale važne mikroelemente u fazi od 4 do 5 pari pravih listova do zatvaranja redova, a služi

poboljšanju kvalitete korijena šećerne repe.

7. VAĐENJE ŠEĆERNE REPE

Vadi se u tehnološkoj zriobi. Vrijeme početka vađenja određuju stručnjaci šećerane na temelju

provjere zrelosti šećerne repe. Može se vaditi ručno vilama, plugom, linijama za vađenje (sjekač

glava, vadilica, utovarivač) i kombajnima. Strojeve treba dobro podesiti da pravilno režu glave i

ne oštećuju korijen.Šećerne repa se uzgaja zbog korijena koji služi u proizvodnji šećera pri čemu

nastaju i sporedni proizvodi kao što su:melasa, repini rezanci i saturacijski mulj.U uzoju šećerne

repe vrlo je važno voditi evidenciju i statistiku agrotehničih mjera, a šećerna repa ima vrlo

zahtjevnu agrotehniku.

Tehnološki postupak proizvodnje šećera iz šećerne repe je kontinuirani postupak i odvija se po

fazama procesa međusobno povezanih u tehnološku cjelinu. Pored osnovnog tehnološkog procesa

proizvodnje šećera, tehnologija uključuje i pomoćne procese i operacije u pogonima

zaproizvodnju energije, pomoćnih materijala i nusproizvoda.

Prilikom vađenja treba obratiti pažnju na sljedeće elemente

kombajn za vađenje ne smije ostavljati puno nepovađenog korijena šećerne repe,

na korijenu ne smije biti puno zemlje,

kombajn treba pravilno obrezivati lišće i glave šećerne repe.

Preporuka je da se rokovi vađenja šećerne repe pomaknu što je više moguće kasnije i tako

produži vegetacija repe te da se u ranim rokovima vadi repa oštećenoga lišća, kao i da se za

kasnije rokove vrši dodatno tretiranje fungicidima..

Jesenski porast zavisi o očuvanosti lista. Bez zaštite od uzročnika bolesti Cercospora

beticola, produženje vegetacije ne dovodi do povećanja sadržaja šećera, niti iskorištenja šećera,

već, naprotiv, dolazi do pad digestije i iskorištenja šećera.

9

Slika br.3

Korijen repe treba odmah pokupiti s njive i odvesti u šećeranu na preradu jer svako zadržavanje

dovodi do gubitka. Ako se izvađena repa ne može odmah otpremiti treba ju slagati na depoe u

prizme da bi se gubici što više smanjili.Vađenjem iz tla korijen prekida svoj rast i razvoj čime

prestaje nakupljanje šećera. Odsijecanjem glave korijena korijen i dalje diše, a odvija se i procese

sagorijevanja saharoze prisutnošću kisika iz zraka. Sam intenzitet ovih pojava ovisi ponajprije o

temperaturi. Pri 0 °C je dnevni gubitak šećera mali svega 0,006 % a pri 12 °C gubitak je 0,019%.

Daljnjim porastom temperature i povećavanjem broja dana prije prerade povećava se gubitak.

Prvih 5 – 6 dana korijen intenzivno diše jer proživljava „fiziološki šok“ prilikom odsijecanja

glave, stvarajući zaštitnu epidermu na novo stvorenoj površini korijena. Ako je korijen vađen

ranije ovi su procesi još intenzivniji. Dolazi i do naglog isparavanja vode iz korijena te nakon

nekog vremena korijen uvene. Već gubitkom vode od 25% (repa ima 75% vode) dođe do

uvenuća korijena. Zbog navedenogbitno je odabrati pravi trenutak za vađenje.

Kad se korijen ne može izravno voziti u tvornicu tada se čuva u polju ali samo na kraće vrijeme.

Slaže se u veće ili manje hrpe sa bazom 2-2,5 m u visinu 1,5 m a dužina proizvoljna. Mjesto se

može posipati vapnenim prahom (20 kg/100 m2)

Ako očekujemo jako hladno vrijeme može se bočne strane pokriti slojem zemlje 15-20 cm a za

zaštitu od mraza može se gornji sloj pokriti kukuruzovinom.

Važno je da mjesto na kojem se locira odlagalište repe bude u blizini tvrdih putova i na

povišenom mjestu radi otjecanja oborina. Temperatura unutar hrpe ne bi smjela biti viša od 5°C,

niti niža od 0°C. Ako korijen stoji duže odvođenje suviše topline može se odraditi takozvanim

ventilatorima koji se smještaju u sredinu hrpe građenih od dasaka ili metalnih cijevi sa

perforacijama.

Čuvanje korijena u šećerni je različito, jer se slažu bitno veće prizme i do 10 m visine a poželjno

je da imaju i ugrađene ventilatore koji su zaduženi za prozračivanje. Ipak neminovan je gubitak

na težini korijena. Osim gubitaka od povišene temperature dolazi i do gubitaka uslijed djelovanja

10

mikroorganizama koji mogu biti u vidu mokre truleži, suhe truleži i razvoj pljesni. Treba

poduzimati adekvatne mjere u svrhu suzbijanja ovih bolesti.

Repa se može čuvati i tokom čitave zime u trapovima ali to je zanimljivo uglavnom kod uzgoja

sjemenske repe kada se korijen repe čuva tokom zime da bi se mogao ponovo posaditi u proljeće

i tako dobiti sjeme u idućoj godini.

Slika br.4

Šećerne repa je naša najvažnija poljoprivredno-industrijska kultura, kako po ekonomskomznačaju

tako i po površinama koje zauzima. Posljednjih godina industrija šećera je znatno proširila svoje

kapacitete, koji svakako zahtjevaju i povećanje proizvodnje kvalitete šećerne repe, kako bi se u

potpunosti zadovoljile naše potrebe za šećerom.

8. PRERADA ŠEČERNE REPE

Faze:

1. Prijem repe

2. Mokri ili suhi istovar šećerne repe, pranje repe, rezanje repe na rezance

3. Ekstrakcija repnih rezanaca, izdvajanje soka i izluženih rezanaca

4. Čišćenje soka

5. Koncentriranje i uparavanje soka

6. Kristalizacija saharoze

7. Dorada kristalnog šećera

Pomoćnih pogona vezani za proces proizvodnje šećera:

1. Pogon za proizvodnju pare i električne energije,

2. Pogon za proizvodnju vapnenog mlijeka i ugljičnog dioksida CO2,

3. Pogon za doradu izluženih rezanaca.

11

Prijem repe

1. Direktni prijem u tvornicu

Izvađena repa se privremeno deponira na njivi te se tovari u vagone ili kamione i dovozi u

tvornicu gdje se vrši vaganje, sondiranje i laboratorijska analiza, na osnovi čega se vrši obračun

vrijednosti repe. Ovaj način prijema prakticira se uglavnom kod većih dobavljača.

2. Prijem preko deponija

Nakon vađenja repe, ona se dovozi na deponije koji se nalaze na cijelom sirovinskom području

(izvan kruga tvornice). Na deponijima se repa važe, određuje se postotak nečistoća metodom

vizualne procjene, radi se količinski obračun repe i vrši uzimanje uzoraka za digestiju. Uzorci za

digestiju koji se nalaze u vrećama, šifrirani bar kodovima, dovoze se svaki drugi dan u repni

laboratorij gdje se određuju digestija i količina kalija, natrija i dušika. Repa koja se nalazi na

deponijima je repa od više malih proizvođača. Nakon utovara repa se dovozi u tvornicu, gdje se

vrši kontrolno vaganje, sondiranje i laboratorijska analiza. Svi podaci se unose u bazu podataka

koja se nalazi na glavnom serveru u tvornici.

Vaganje i laboratorijska analiza uzoraka repe U repnom laboratoriju određuju se digestija, količine kalija, natrija i dušika te nečistoća u

postocima. Uzorci repe za analizu uzimaju se iz svakog kamiona, vagona i vreća od privatnih

proizvođača repe.

Priprema za preradu Da bi se repa pripremila za preradu nakon vaganja i laboratorijske analize vrši se:

kamionski i vagonski istovar, vodeni transport, odvajanje kamena i trave te pretpranje

skladištenje na depo za repu, odvajanje kamena i trave, pranje repe

odvajanje korjenčića iz repe, separacija korjenčića - voda i korjenčići šalju se na sita,

odakle se korjenčići pužnim transporterima odvode na separaciju. Tamo se krupnija

frakcija odvaja i šalje u bunker za repu

rezanje repe na rezance noževima krovastog profila koji osiguravaju tehnološki najpovoljnije uvjete za ekstrakciju šećer

Ekstrakcija šećera iz rezanaca difuzijom

Kontinuirana ekstrakcija rezanaca se odvija pomoću difuznog tornja i majške za plazmolizu. Kod

difuznog tornja princip difuzije se ostvaruje tako da se omogući kretanje repnih rezanaca u

jednom smjeru, a kretanje vode za ekstrakciju u drugom smjeru. Toranj se puni vodom odozgo

prema dolje, voda se obogaćuje šećerom i kao difuzni sok se odvodi kroz sito na dnu tornja.

Rezanac pomiješan sa sokom dodaje se u donji dio tornja i kreće prema gore. Na vrhu tornja se

izvlači u obliku izluženog rezanca. Kod majške za plazmolizu razlikuje se dio sa suprotnim

strujanjem, gdje se vrši razmjena toplina i hlađenje cirkulacijskog soka, te dio za denaturaciju

12

rezanaca u kome se smjesa soka i rezanca mora dobro homogenizirati da bi se mogla lako

upumpavati u toranj.

Najpovoljniji tehnološki uvjeti difuzije su: temperatura od 68 do 72şC, pH svježe vode od 5,8 do

6,2 što se postiže zakiseljavanjem sa sumpornom kiselinom, te vrijeme ekstrakcije oko 60 min.

Alkalna voda ima nepovoljan učinak jer se izlužuju nešećeri i pektini koji se teško odvajaju

filterima na stanici čišćenja. Ekstrahirani sok s 15 posto suhe tvari i kvocijentom čistoće od 88 do

92 usmjerava se na stanicu čišćenja

Čišćenje difuznog soka

Faza čišćenja soka obuhvaća sve operacije i procese kojima se iz difuznog soka uklanjaju

nešećeri. Čišćenje soka provodi se mehaničkim putem, odvajanjem nečistoća na filterima te

kemijskim putem. Za čišćenje difuznog soka koriste se kalcijev hidroksid (gašeno vapno) i

ugljični dioksid. Zbog potreba povećanja kapaciteta tvornice šećera Viro napravljena je

rekonstrukcija stanice čišćenja. U najvažnije kvalitativne pokazatelje čišćenja soka ubraja se

kvocijent čistoće očišćenog soka, učinak čišćenja, stupanj razlaganja reducirajućih tvari, sadržaj

Ca-iona i termostabilnost soka.

Za uspješno čišćenje difuznog soka značajni su: temperatura, vrijeme reakcije, količina i

raspodjela dodanog vapna u različitim fazama postupka čišćenja, aktivnost Ca-iona, količina soka

i ugušćenost mulja, sastav saturacijskog plina, način i kvaliteta filtracije. Sok nakon stanice

čišćenja ide na ionske izmjenjivače, sulfitaciju te na stanicu uparavanja soka.

Uparavanje rijetkog soka

Rijetki sok se uparava u pet otparnih tijela do 65 posto suhe tvari. Zadržavanjem soka u otparnim

tijelima raste obojenost soka koja je izazvana razlaganjem i karamelizacijom saharoze. Iz tog

razloga je uvedena sulfitacija rijetkog soka koja direktno utječe na smanjenje obojenosti gustog

soka.

Kristalizacija saharoze + slika sheme kristalizacije ili same kristalizacije

Procesom kristalizacije saharoze iz prezasićenih otopina se izdvaja kristal, a u zasićenoj otopini,

matičnom sirupu zaostaju nešećeri. Proces kristalizacije vrši se pod vakuumom. U tvornici šećera

Viro koristi se tro-produktna shema kristalizacije. Pri ovakvom postupku, konzumni kristal se

izdvaja nakon prve A-kristalizacije, dok je matični sirup nakon treće C-kristalizacije melasa.

Šećer izdvojen nakon druge B-kristalizacije otapa se u gustom soku. Dobivena standardna

otopina (klera) služi za kuhanje A-šećerovine. Šećer izdvojen nakon treće C-kristalizacije se

majšuje s odgovarajućim sirupom, te služi za kuhanje B-šećerovine ili se afinira i zajedno s B-

šećerom koristi za pripremu standardne otopine i kuhanje A-šećerovine. Princip rada na sva tri

stupnja je da se šećerovina nakon kristalizacije ukuhavanjem i hlađenjem odvodi na centrifuge

gdje se odvaja šećer od matičnog sirupa. U toku centrifugiranja, dodavanjem vode i pare, s

površine kristala odstranjuje se sloj sirupa. Taj postupak se naziva afinacija.

13

Dorada kristalnog šećera

Kristal nakon prve A-kristalizacije, izdvojen iz matičnog sirupa u centrifugama, sadrži još 0,5 do

1,5 posto vode te se zato suši u sušari šećera do 0,025 posto vlage. Osušeni šećer se prosijava,

važe i transportira u silos, gdje se čuva pod određenim uvjetima temperature i vlažnosti.

Iz silosa se šećer transportira u pakirnicu gdje se prosijava i pakira u određena pakiranja. Na

transportnom putu šećera kroz pakirnicu postavljeni su magneti za uklanjanje metalnih čestica iz

šećera. Spakirani šećer se skladišti u skladištu šećera, odakle se otprema u kamione.

Nusproizvodi dobiveni u tehnološkom postupku prerade repe su:

briketirani rezanac

melasa

Izluženi se rezanac sa stanice ekstrakcije preša i suši u bubnju za sušenje rezanca. Osušeni

rezanac se briketira i transportira u skladište briketa u rasutom stanju ili se puni u vreće.

Melasa se čuva u tanku melase i pumpom transportira u cisterne za otpremu.

14

8. ZAKLJUČAK:

Šećerna repa industrijska je biljka koja se uzgaja radi proizvodnje šećera, zbog visoke

koncentracije saharoze u njezinom zadebljanom korijenu.

Šećerna repa treba puno svjetla. Smanjeno osvjetljenje uzrokuje niži prirod korijena i

šećera.Minimalna temperatura za klijanje je 2 – 3 °C, a kod temperature iznad 6 °C klijanje i

nicanje brži su i potpuniji. Optimalna temperatura za klijanje je oko 25°C. U fazi kotiledona

opasne su temperature ispod -3 °C.

Šećerna repa sije se sijačicama u redove na međuredni razmak od 45 ili 50 cm. Razmak od

sjemenke do sjemenke u redu iznosi 10 – 12 cm, a otimalna dubina sjetve je 2 – 3 cm.

Tehnološki postupak proizvodnje šećera iz šećerne repe je kontinuirani postupak i odvija se po

fazama procesa međusobno povezanih u tehnološku cjelinu. Pored osnovnog tehnološkog procesa

proizvodnje šećera, tehnologija uključuje i pomoćne procese i operacije u pogonima

zaproizvodnju energije, pomoćnih materijala i nusproizvoda.

Prijem repe,mokri ili suhi istovar šećerne repe, pranje repe, rezanje repe na rezance ,ekstrakcija

repnih rezanaca, izdvajanje soka i izluženih rezanaca ,čišćenje soka,koncentriranje i uparavanje

soka ,kristalizacija saharoze,dorada kristalnog šećera .

15

10.LITERATURA:

16

Datum predaje maturskog rada:________________

Mišljenje profesora-mentora o radu:

Ocjena maturskog rada:___________________ ( )

Datum odbrane maturskog rada :_________________

Komisija u sastavu:

1. Predsjednik: _____________________________

2. Ispitivač : ______________________________

3. Stalni član : ____________________________