Deepak Chopra Sedam duhovnih zakona uspeha

Ovo djelo, zasnovano na zakonima koji upravljaju svime što je na ovom svijetu stvoreno, ruši mit o tome da je uspjeh rezultat napornog rada, detaljnog planiranja i neumorne ambicije. U Sedam duhovnih zakona uspjeha Deepak Chopra nudi put ka uspjehu koji može da izmjeni svačiji život: potrebno je da shvatimo svoju pravu prirodu i da naučimo da živimo u skladusa prirodnim zakonima,a osjećanje unutarnjeg mira, dobro zdravlje, sređeni odnosi sa okolinom, energija i životna radost uslediće samo od sebe, bez napora. Ova knjiga predstavlja spoj prastare mudrosti i praktičnih postupaka čiju primjenu u svakodnevnom životu možemo bezgranično proširivati.

Biblioteka MENADŽMENT Izdavač POSLOVNI SISTEM "GRMEČ" Beograd. M. Birjuzova 3 Generalni direktor RAJKO UNČANIN Izvršni direktor ZORICA ŠTAB LOV IĆ-BULAJIĆ Glavni i odgovorni urednik Izdavačke djelatnosti STANA ŠEHALIĆ Urednik MILA ĐURIČIĆ Tehnički urednik VESNA TRIFUNOV-KOVAČEVIĆ Dizajn korica VESNA KOSTIĆ YU ISBN 86-315-0147-6 Štampa: Poslovni sistem "Grmeč", Beograd, Maršala Birjuzova 3-5 SEDAM DUHOVNIH ZAKONA USPEHA PRAKTIČNI VODIČ ZA OSTVARENJE VAŠIH SNOVA Naslov originala Deepak Chopra THE SEVEN SPIRITUAL LAWS OF SUCCESS: a practical quide to the fulfillment of your dreams (c) 1994 Deepak Chopra Co-published by Amber-Allen Publishing and New World Library, San Rafael, California AH rights reserved Prevodilac BOŽENA KOSANOVIĆ

Sedam duhovnih zakona uspjeha praktični vodič za ostvarivanje vaših snova / Deepak Chopra Naša suština ravna je dubokoj želji koja nas pokreće. Kakva nam je želja, takva je i volja. Kakva nam je volja, takva su i djela Kakva su nam djela, takva je i sudbina. Brihadaraniaka Upanišad IV 4. 5 (Brihadaranyaka Upanishad) SADRŽAJ Zahvalnost Uvod 1. Zakon čistog potencijala Primena Zakona čistog potencijala 2. Zakon davanja Primena Zakona davanja 5. Zakon "Karme" ili zakon uzroka i posledice Primena Zakona "Karme" 4. Zakon najmanjeg napora Primena Zakona najmanjeg napora 5. Zakon namere i želje Primena Zakona namere i želje 6. Zakon nevezivanja Primena Zakona nevezivanja 7. Zakon "Darme" ili životnog cilja Primena Zakona "Darme" Svođenje i zaključak O autoru ZAHVALNOST ŽelIo bih da izrazim svoju ljubav i zahvalnost slJedećim osobama: Dženet Mils (Janet Mills) koja je predano podržavala ovu knjigu od nastanka do ostvarenja. Riti Copra, Maliki Copra i Gautami Copra (Rita Chopra, Mallika Chopra, Gautama Chopra) što postoje kao živi izrazi Sedam duhovnih zakona. Rej Čejmersu, Gejl Rouz, Adriani Nienov, DejviduSajmonu, Džordžu Herisonu, Oliviji Herison i NaomiDžad (Ray Chambers, Gayle Rose, Adrianna Nienow, David Simon, George Harrison, Olivia Hanison, Naomi Judd) želim da se zahvalim na hrabrosti i istrajnosti u sprovodenju vizije koja svojom Iepotom, plemenitošću i nadahnućem mjenja naše živote.

Rodžeru Gabriel, Brentu Bikvar, Rouzi Bueno-Marfi (Roger Gabriel, Brent Becvar, Rose Bueno Murphy) i svima zaposlenim u Šarp centru za medicinu uma i tela zahvaljujem što svojim primjerom nadahnjuju sve naše pacijente i posjetioce. Dipak Singu i Giti Sing (Deepak Singh, Geeta Singh), kao i svim zaposlenim u Quantum Publications zahvaljujem na predanom i neumornom radu. Mjuriel Nelis (Muriel Nellis) dugujem zahvalnost zato što je bez ustupaka nastojala da svi naši poduhvati budu sretno izvedeni do kraja. Ričardu Perlu (Richard Perl) zato što pruža najbolji primjer kako čovjek može sebi da bude referentna točka.Lindi Ford (Linda Ford) zbog toga što gaji nepokolebljivu vjeru u poznavanje same sebe i zato što je uvijek spremna da, ne žaleći truda, pomogne drugima. Isto tako Bilu Elkusu (Bili Elkus) zahvaljujem naprijateljstvu i razumijevanju. UVOD Iako je naziv ove knjige Sedam duhovnih zakona uspjeha, on bi isto tako mogao da glasi i Sedam duhovnih zakona života, jer je riječ o istim principima koje i priroda koristi da bi stvarala sve ono stoje opipljivo-što može, da se vidi, čuje, osjeti čulom mirisa ili dodirne. U svojoj knjizi Kako postati imućan: svijest o bogatstvu u odnosu na otvorene mogućnosti ja sam u glavnim crtama opisao stupnjeve koji vode svjesti o bogatstvu, zasnovane na svjesti o djelovanju prirode.! Sedam duhovnih zakona uspjeha čine suštinu ovog učenja. Kada se znanje o ovome ugradi u našu svijest, ono će nam omogućiti da stvaramo neograničena bogatstva sa nevjerovatnom lakoćom i da uspijemo u svakom svom pokušaju. Uspijeh u životu može se opisati kao sreća koja teče u neprekidnom nizu; kao neprekidno ostvarivanje postavljenih, vrijednih ciljeva. Uspjeh je sposobnost da se ti ciljevi ostvare sa lakoćom i bez napora. Mada se oduvijek smatralo da je uspijeh, a tu spada i stvaranje bogatstava, dug proces koji zahtjeva težak rad i da se često može ostvariti jedino na štetu drugih. Potrebno je da se uspjehu i bogatstvu pristupi imajući u vidu u velikoj mjeri ono duhovno, kako bismo ih posmatrali kao stalni, bogati dotok svega što je za nas dobro. Upoznavanje i primjena duhovnih zakona dovodi nas u sklad sa prirodom i mi stvaramo oslobođeni briga, radosno i sa ljubavlju. Postoji mnogo viđenja uspjeha, a materijalna dobra su samo jedno od njih. Sem toga, uspjeh je putovanje, a ne odredište. Materijalno obilje, u svim vidovima, je činilac koji to putovanje može učiniti prijatnim. Ali, uspjeh isto tako obuhvata i dobro zdravlje i energiju i volju za životom, odnose sa drugima koji nas usrećuju, stvaralačku slobodu, emotivnu i psihološku stabilnost, osjećanje zadovoljstva i smirenost. Ipak, čak i kada smo ispunjeni svim ovim doživljajima, ostaćemo neostvareni ako u sebi ne gajimo sjeme božanskog. U stvari, svako od nas je božanstvo u nekom prerušenom obliku, a bogovi i boginje koji u nama obitavaju traže da se u potpunosti izraze. Istinski uspjeh je, dakle, doživljavanje čudesnog. On znači da se ono božansko u nama razvilo. Uspjeh je osjećanje božanskog kudgod krenuli, u šta god pogledali – oči djeteta, ljepotu cvijeta, let ptice. Kada počnemo da doživljavamo život kao čudesno iskazivanje božanskog, i to ne samo povremeno nego sve vrijeme, onda ćemo shvatiti pravo značenje reći uspjeh. Prije nego što definiramo sedam duhovnih zakona, proverimo prije svega da li razumijemo što je to zakon. Zakon je postupak u kome ono što nije bilo jasno iskazano, postaje jasno iskazano; to je postupak u kome posmatrac postaje posmatrani; to je proces u kome posmatrac postaje predmet posmatranja; to je postupak u kome snivač iskazuje svoj san. Sve što je stvoreno, sve što postoji u fizičkom svijetu, rezultat je neiskazanog koje se pretvorilo u iskazano. Sve što vidimo ima svoj nastanak u nepoznatom. Naše fizičke biće, fizički svemir, bilo što i sve ono što do nas stiže preko naših čula je pretvaranje neiskazanog, nepoznatog i nevidljivog u iskazano, poznato i vidljivo. Fizički svijet nije ništa drugo nego Biće koje je svoje Ja u Sebi samom izvilo da bi se doživjelo kao duh, um i fizička materija. Drugim recima, svi procesistvaranja su procesi u kojima Ja ili božanstvo ostvaruje sebe. Svijest u kretanju ispoljava se u vidu predmeta u svemiru koji učestvuju u vječnoj igri života.

Izvor sveg stvaranja je božanstvo (ili duh); proces stvaranja je božanstvo (ili duh) u kretanju (ili um); a predmet stvaranja je cjelokupan fizički svijet - svemir- koji uključuje i fizičko tijelo. Tri činioca stvarnosti - duh, um i tijelo, ili posmatrač, proces posmatranja i posmatrani - u suštini su isto. Svi oni dolaze iz istog izvora: iz oblasti Čistog potencijala koji je u svojoj suštini neiskazan. Fizički zakoni svemira su, u stvari, proces božanskog u kretanju, ili svijesti u kretanju. Kada shvatimo te zakone i primenimo ih u životu, sve što želimo može i da se ostvari, jer isti oni zakoni kojima se priroda služi da bi stvorila Šumu, svemir, zvijezdu ili ljudsko tijelo, mogu da dovedu i do ispunjenja naših najskrivenijih želja. Pređimo sada na sedam duhovnih zakona uspjeha, i pogledajmo kako oni mogu da se primjene na naše živote. ZAKON ČISTOG POTENCIJALA Izvor svakog stvaranja je čista svijest... čist potencijal koji teži svom izrazu od neiskazanog ka iskazanom. I kada shvatimo da je naše istinsko Ja u stvari Ja čistog potencijala, svrstavamo se usporedo sa svim što postoji u svemiru. U početku Nije bilo ni postojanja ni nepostojanja, sav ovaj svijet bio je neiskazana energija...Jedno je disalo bez daha, svojom sopstvenom snagom i ničega drugog nije bilo... Himna o stvaranju, Rig Veda Prvi duhovni zakon uspjeha je ZAKON ČISTOG POTENCIJALA. Taj zakon se zasniva na činjenici dasmo mi, u svom suštinskom obliku, čista svijest. Čista svijest je čisti potencijal, to je polje svih mogućnosti i neograničenog stvaralaštva. Čista svijest je naša duhovna suština. Biti neograničen i nesputan je isto tako čista radost. Ostale odlike svijesti su čisto znanje, beskrajna tišina, savršena ravnoteža, nepobedivost, jednostavnost i blaženstvo. To je naša suštinska priroda. Naša suštinska priroda je priroda čistog potencijala. Kada otkrijemo svoju suštinsku prirodu i shvatimo ko smo u stvari, otkrićemo da se u samom tom shvatanju nalazi sposobnost da ispunimo bilo koji svoj san, jer smo mi vječita mogućnost, nemerljiv potencijal svega što je bilo, što jeste i što će biti. ZAKON ČISTOG POTENCIJALA može, isto tako, da se nazove i ZAKONOM JEDINSTVA, jer se u osnovi beskrajne raznolikosti života nalazi jedinstvo jednog duha koji sve prožima. Ne postoji ništa što nas dijeli od tog polja energije. Polje čistog potencijala je naše sopstveno Ja. I što više doživljavamo sopstvenu prirodu, to smo bliži polju čistog potencijala. Doživljavanje sopstvenog Ja ili "obraćanje sebi samom" znači da je unutarnja referentna tačka nas sopstveni duh, a ne predmeti našeg doživljavanja. Suprotno od obraćanja sebi samom nalazi se obraćanje objektima. Kada se obraćamo objektima, na nas uvek utiču objekti van našeg Ja, koji obuhvataju situacije, okolnosti, ljude i stvari. Prilikom obraćanja objektima uvijek tražimo odobravanje - priznanje drugih. Naše mišljenje i ponašanje nalaze se u stanju očekivanja povratnog reagovanja. Zato je takvo obraćanje zasnovano na strahu. Kada se obraćamo objektima, osećamo stalnu potrebu da stvari držimo pod kontrolom. Osjećamo jaku potrebu za vanjskom moći. Potreba za odobravanjem - priznanjem, potreba da se stvari drže pod kontrolom i potreba za vanjskom moći zasnovane su na strahu. Ta moć nije moć čistog potencijala, niti je moć našeg Ja ili stvarne moći. Kada doživljavamo snagu sopstvenog Ja, straha nema, ne postoji. Prinuda da se sve drži pod kontrolom, kao što nema ni borbe za odobravanje - priznanje i vanjsku moć. Prilikom obraćanja objektima unutrašnja referentna točka je ego. Ali, ego nije ono što mi u suštini jesmo. Ego je naša slika o sebi, naša društvena maska- to je uloga koju igramo. Naša društvena maska živi od odobravanja - priznanja. Ona želi da kontrolira, podržava moć, jer ona živi u strahu. Naše istinsko Ja, koje je naš duh, naša duša, potpuno je slobodno od svega ovog.

Ono je neosjetljivo na kritiku, njega ne plaši izazov i ne osjeća se nižim u odnosu na bilo koga. A ipak, ono je skromno i ne osjeća se višim u odnosu na bilo koga, jer uviđa da je svatko drugi ono isto Ja, onaj isti duh prerušen u nešto drago. U tome leži osnovna razlika između obraćanja objektima i obraćanja samome sebi. Prilikom obraćanja samom sebi doživljavamo svoje istinsko biće koje se ne boji nikakvog izazova, koje poštuje sve ljude i koje se ne osjeća potčinjeno bilo kome. Sopstvena moć je, dakle, istinska moć. Moć zasnovana na objektu je, nasuprot tome, lažna moć. Pošto je to moć zasnovana na egu, ona traje samo dok je prisutan objekat kome se obraća. Ako netko ima visoku titulu, ako je, na primjer, predsjednik neke zemlje ili predsjednik upravnog odbora veoma velike firme, ili ako netko ima mnogo novca, moć koju on uživa vezana je za zvanje, položaj ili novac. Moć zasnovana na egu traje onoliko koliko traju i stvari koje smo pomenuli. Kada zvanje, položaj ili novac nestanu, nestane i moć. Sopstvena moć, nasuprot tome, trajna je, jer se zasniva na poznavanju svoga Ja. Postoje, osim toga, izvjesne odlike sopstvene moći. Ona privlači ljude nama, a isto tako privlači nam i stvari koje želimo. Ona magnetizira ljude, situacije i okolnosti koje onda potpomažu ispunjenju naših želja. Drugi naziv za ovo je pomoć prirodnih zakona. To je pomoć koju pruža božansko, to je pomoć koja se dobija kada se Čovjek nalazi u stanju milosti. Naša moć je tada takva da uživamo vezu sa svijetom i svijet uživa vezu sa nama. Naša moć je moć povezivanja - povezivanja koje nastaje iz prave ljubavi. Kako je moguće primeniti ZAKON ČISTOG POTENCIJALA na polje svih mogućnosti, to jest na naše živote? Ako želimo da uživamo ono sto polje Čistog potencijala pruža, ako želimo da u najvećoj mogućoj mjeri koristimo kreativnost koja je sadržana u čistoj svijesti, moramo, prije svega, tom polju da priđemo. Jedan od načina prilaženja tom polju je putem svakodnevnog sprovodenja ćutanja, meditacije i neprocjenjivanja. Provođenje vremena u prirodi nam isto tako omogućuje pristup osobinama sadržanim u polju, a to su beskrajna kreativnost, sloboda i blaženstvo. Sprovođenje ćutanja znači čvrstu odluku da izvjesno vrijeme odvojimo i da jednostavno budemo. Sprovođenje ćutanja znači da se povremeno uzdržavamo od govora. To, takođe, znači povremeno uzdržavanje od aktivnosti, kao što su gledanje televizije, slušanje radija ili čitanje knjiga. Ako sebi nikada ne pružimo priliku da doživimo tišinu, dovešćemo do sukoba u svom unutarnjem dijalogu. Povremeno treba odvojiti malo vremena da bi se doživjela tišina. Tišinu možemo da doživljavamo i tako što ćemo svakodnevno odrediti jedan period namjenjen tome, kojeg ćemo se pridržavati. To može da bude period od dva sata ili, ako nam to izgleda dugo, onda jedan sat. Ipak, povremeno je potrebno da za doživljavanje tišine odvojimo duži period - cijeli dan, dva dana ili čak cijeli tjedan. Što se događa kada se upustimo u doživljavanje tišine? U početku nas unutarnji dijalog postaje još burniji. Osjećamo snažnu potrebu da saopštavamo stvari. Znao sam ljude koje je ćutanje, na početku dužeg preuzetog perioda, dovodilo skoro do ludila. A onda, pošto uđu u period tišine, njihov unutarnji dijalog počinje da se smiruje. I ubrzo, zatim, tišina postaje duboka. To je zbog toga što um odustaje od borbe -on shvati da nema smisla vrtiti se u krug, ako mi, naše Ja, duh, onaj od koga zavisi izbor, neće da govore. I točka. Tada, kada unutarnji dijalog počinje da se stišava, počinjemo da osjećamo tišinu polja čistog potencijala. Povremeno doživljavanje čiste tišine, kako svakom od nas najbolje odgovara, jedan je od načina da se doživi ZAKON ČISTOG POTENCIJALA. Da svakodnevno provedemo izvesno vrijeme u meditaciji, je drugi način. Idealno bi bilo da se u meditaciji provede trideset minuta izjutra i trideset uveče. Kroz meditaciju naučićemo da doživljavamo polje čiste tišine i čiste svijesti o sebi. U tom polju čiste tišine je polje beskrajnog povezivanja, polje beskrajne moći za organizaciju, najviša podloga za stvaranje gde je sve neraskidivo povezano sa svim ostalim. Peti duhovni zakon, ZAKON NAMJERE I ŽELJE* pokazaće nam kako u ovo polje možemo da uvedemo jedan blagi impuls namjere, što dovodi do spontanog ispunjenja naših želja. Ali, prije svega, moramo da iskusimo tišinu. Tišina je prvi zahtev za iskazivanje sopstvenih želja, jer u tišini leži naša veza sa poljem čistog potencijala u kome se dovodi u sklad bezbroj pojedinosti koje suza nas važne. Podsjetimo se kako to izgleda kada ubacimo kamenčić u mirnu baricu na čijoj se površini zbog toga stvore valovi.

Kada se oni umire, posle izvesnog vremena, možda ćemo poželjeti da opet ubacimo kamenčić. Točno se to događa kada uđemo u polje čiste tišine i u njega uvedemo svoju namjeru. U toj tišini, čak i najslabija namjera uzburkaće onu podlogu univerzalne svijesti koja sve povezuje sa svim ostalim. Ako ne doživimo tišinu u svijesti, ako je naš um nalik uzburkanom oceanu, on se neće promjeniti čak ni ako u njega ubacimo Empajer Stejt Bilding. U Bibliji postoji izreka: "Umiri se i spoznaj da sam ja Bog", to može da se postigne samo putem meditacije. Drugi način da se dođe do polja čistog potencijala: je da se uzdržimo od procjenjivanja. Procjenjivanje je neprekidno svrstavanje stvari u ispravne i neispravne dobre i loše. Ako neprestano procjenjujemo, klasificiramo, obilježavamo i preispitujemo, istovremeno stvaramo snažne nemire u svom unutarnjem dijalogu. Ti nemiri stoje na putu protoku energije između nas i polja Čistog potencijala. U tom slučaju "razmak" između misli nasilno se uklanja. Taj razmak je veza sa poljem čistog potencijala. To je stanje čiste svijesti o sebi, onaj tihi prostor između misli, ona unutarnja tišina koja nas povezuje sa istinskom moći. Kad taj razmak istisnemo, to jest, nasilno ga uklonimo, uklanjamo i vezu sa poljem čistog potencijala i beskrajne kreativnosti. U Učenju o čudima (A Course in Miracles) postoji jedna molitva koja kaže "Danas neću da prosuđujem ništa što se dogodi". Uzdržavanje od procjenjivanja stvara tišinu u umu. Zato je dobro da se dan započne ovom izjavom. I tokom cijelog dana podsjećajmo sebe na ovu izjavu kada primjetimo da smo počeli da prosuđujemo. Ako nam se učini teško da se ove odluke pridržavamo cjelog dana, možda bismo mogli sebi da kažemo: "Sljedeća dva sata neću da dajem svoju procjenu niočemu". Ili, "Sljedeći sat će biti sat moga neprosuđivanja". A vremenom taj period možemo da produžavamo. Putem tišine, putem meditacije i putem uzdržavanja od procenjivanja, stići ćemo do prvog zakona ZAKONA O ČISTOM POTENCIJALU. Kada počnemo da primenjujemo sve pomenuto, onda tome možemo dodati i četvrtu komponentu, a to je da redovno provodimo vrijeme u direktnom opštenju sa prirodom. Provođenje vremena u prirodi omogućuje nam da osjetimo skladno međusobno djelovanje svih elemenata i sila života, što kod nas stvara svijest o jedinstvu sa životom u cjelini. To može da bude rijeka, šuma, planina, jezero ili more - kroz bilo koje od toga nama se obraća priroda, što doprinosi ulaženju u polje čistog potencijala.Svatko od nas mora da nauči da stupi u vezu sa najdubljom suštinom sopstvenog bića. Ta suština prelazi granice ega. Ona je neustrašiva, slobodna, neosjetljiva na kritiku, ne boji se izazova. Ona nije nikome podređena, ona nije nikome nadređena, ona je magična, tajanstvena, očaravajuća. Pristup sopstvenoj suštini pruža isto tako uvid u reflektovanje odnosa, jer svi odnosi su odraz naših odnosa sa samim sobom. Na primjer, ako kod nas postoji osjećanje krivice, straha ili nesigurnosti u odnosuna novac, uspjeh ili bilo šta drugo, onda će se odraz krivice, straha ili nesigurnosti pojavljivati kao osnovna crta našeg karaktera. Ne postoji taj novac ili uspjeh koji je u stanju da izmeni ovakav osnovni problem nečijeg života; jedino najprisniji odnos sa samim sobom dovešće do istinskog izlječenja. Kada jednom steknemo znanje o svome Ja - kada zaista shvatimo svoju pravu prirodu - onda se nećemo nikada osjećati krivim,uplašenim ili nesigurnim, bilo daje u pitanju novac, bogatstvo uopšte ili ispunjenje želja, jer ćemo tada znati daje suština svakog materijalnog bogatstva životna energija, u stvari čisti potencijal. A čisti potencijal je naša suštinska priroda. Što više ulazimo u svoju pravu prirodu, to će nam kreativne misli spontanije nailaziti, jer je polje čistog potencijala ujedno i polje beskonačne kreativnosti i čistog znanja. Franc Kafka, austrijski filozof i pisac, na jednom mjestu kaže: "Nije potrebno da napuštate sobu. Jednostavno ostanite za stolom i slušajte. Nije potrebno ni da slušate, jednostavno čekajte. Nije potrebno ni da čekate, jednostavno naučite kako da budete smireni, da šutite i da budete sami. Svijet će vam se sam ponuditi, vi treba samo da mu skinete masku. On neće imati izbora - prosto će vam se u zanosu baciti pred noge". Bogatstvo svemira - sva nevjerovatna raznolikost oblika u tom bogatom svemiru – sve je to izraz kreativnog uma prirode. Koliko budemo bolje shvatili um prirode, toliko će nam pristup beskrajnoj, neograničenoj kreativnosti biti slobodniji. Potrebno je da, prije svega, prevaziđemo uzburkanost unutarnjeg dijaloga,kako bismo mogli da stupimo u vezu sa tim raznovrsnim, bogatim, beskrajnim, kreativnim umom.

Na taj način stvorićemo mogućnost za dinamičnu aktivnost, sačuvavši istovremeno onaj vječni, neogranični kreativni um. Ova izuzetna kombinacija tihog, neograničenog i beskrajnog uma i dinamičnog, ograničenog uma pojedinca predstavlja savršeni sklad mirovanja i pokreta koji je u stanju da ostvari sve što poželimo. Ovo naporedno postojanje suprotnosti - mirovanja i dinamike istovremeno – omogućuje nam da ne zavisimo od situacije, okolnosti, ljudi ili stvari. Kad jednom mirno prihvatimo ovo izuzetno napredno postojanje suprotnosti, mi se stavljamo naprijed sa svijetom energije, sa kvantnom mješavinom, sa nematerijalnom materijom koja je izvor materijalnog svijeta. Taj svijet energije je fluidan, dinamičan, otporan, promenljiv i nalazi se u procesu neprestanog kretanja. Ali on je istovremeno nepromjenljiv, miran, tih, vječan. Mirovanje samo po sebi predstavlja potencijal za; kreativnost; pokret sam po sebi predstavlja kreativnost koja je ograničena na neki određeni vid izražavanja.Ali, spoj pokreta i mirovanja omogućuje nam da oslobodimo svoju kreativnost u svim pravcima kuda nas pažnja i interesovanje snažno povuku. Kako god da usmjerimo svoja kretanja i aktivnosti, mi iz njih ne smijemo da isključimo svoje mirovanje. Ako tako postupimo, burna kretanja svugdje oko nas neće zasjeniti naš pristup izvoru kreativnosti, polju čistog potencijala. PRIMENA ZAKONA ČISTOG POTENCIJALA Ja ću ZAKON ČISTOG POTENCIJALA početi aktivno da primjenjujem tako što ću se obavezati da preduzmem sljedeće:

1. Stupiću u vezu sa poljem čistog potencijala tako što ću svakog dana odvojiti vrijeme za ćutanje, vrijeme da jednostavno budem. Isto tako provešću u tihoj meditaciji najmanje dva puta na dan po približno trideset minuta, izjutra i uveče. 2. Svakoga dana posvetiću izvesno vrijeme opštenju sa prirodom i na taj način se u tišini podsjećati na njenu poruku koju saopštava svako živo biće. Sjedeću i ćuteći posmatrati zalazak sunca, ili slušati huk mora ili rijeke, ili ću samo mirisati jedan cvijet.

U zanosu svog sopstvenog ćutanja i u opštenju sa prirodom uživaću u pulsiranju života iz beskrajnih daljina, uživaću u polju čistog potencijala i nesputane kreativnosti.

3. Primenjivaću uzdržavanje od procjenjivanja. Počeću dan izjavom: "Danas neću da procjenjujem ništa što se dogodi". I tokom cijelog dana podsećaću sebe da ne procenjujem.

ZAKON DAVANJA Svemir djeluje na osnovama dinamičke razmjene - davanje i primanje su različiti vidovi tokova energije u svemiru. A u našoj spremnosti da damo ono što tražimo, naš je doprinos obilju svemira koji kruži kroz naše živote. Ovu krhku posudu ti neprekidno prazniši neprestano je puniš novim životom. Ovu malu sviralu od trske donio si preko brda i dolina i na njoj odsvirao pesme koje su svaki put nove... Tvoje beskrajne darove mogu da primim samo u ove male ruke. Vjekovi prolaze a ti još uvek sipaš, i još uvek ima gde da se sipa. Gitanđali Rabindranat Tagore

Drugi duhovni zakon uspjeha je ZAKON DAVANJA. Taj zakon bi mogao da se nazove i ZAKON DAVANJA I PRIMANJA, jer svemir funkcionira na osnovu dinamičke razmene. Ništa se ne nalazi u stanju stalnog mirovanja. Naše tijelo se nalazi u neprestanom procesu razmene sa svemirom; naš um neprekidno dinamički opšti sa umom svemira; naša energija je ispoljavanje svemirske energije. Tok života nije ništa drugo nego skladno međusobno djelovanje svih elemenata i snaga koje čine polje; postojanja. To skladno djelovanje elemenata i snaga u našim životima ispoljava se kao ZAKON DAVANJA. Pošto su naše tijelo, naš um i svemir u stanju neprestanog i dinamičkog međusobnog delovanja, zaustavljanje energije ravno je zaustavljanju proticanja krvi. Kad krv prestane da kruži u njoj se stvaraju ugrušci, ona se ne hrani i počinje da propada. Zato je potrebno da održimo kretanje, da dajemo i primamo ako želimo da zadržimo obilje i bogatstvo, ili bilo šta do čega nam je u životu stalo. U engleskom jeziku za obilje se koristi reč "affluence". Ona ima svoj koren u (latinskoj) reci "affluere", što znači "teći ka", "slivati se ka". Znači imenica "affluence" znači "obilan dotok". Novac je simbol za životnu energiju koju razmenjujemo sa drugima i simbol za životnu energiju koju smo upotrebili za ono što smo kao uslugu pružili kosmosu - svom okruženju. Za novac se koristi i izraz "currency" (tok) što, također, odražava pokretnu prirodu energije. Reč "currencv" dolazi od latinske reci "currere", Što znači juriti ili teći. Možemo, dakle, reći da ako zaustavimo kruženje novca, ako postavimo sebi kao jedini cilj da ga steknemo i gomilamo, samim tim ćemo sprečiti i njegov protok kroz naš život, jer je on životna energija. Da bismo održali dotok te energije u svom pravcu, moramo da održimo, prije svega, kruženje te energije. Novac, isto kao i rijeka ili bilo koji tok, mora da teče, jer u suprotnom prvo dolazi do zastoja, da bi kasnije došlo do začepljenja, gušenja i odumiranja životne pokretačke snage. Kruženje daje život i svježinu. Svaki odnos je odnos davanja i uzimanja. Davanje pokreće primanje, a primanje pokreće davanje. Ono što se uzdiže mora da se spusti; ono što izlazi mora da se vrati. U stvari, primanje je isto što i davanje, jer davanje i primanje su samo različiti vidovi protoka energije u kosmosu. Ako prekinemo tok bilo kojeg od njih, narušavamo inteligenciju prirode. U svakome sjemenu nalazi se mogućnost stvaranja tisuće šuma. Ali sjeme ne smije da se gomila i zadržava- ono mora da prenese svoju poruku plodnom zem- ljištu. Tim davanjem njegova nevidljiva energija se pretače u materijalni vid. Što više dajemo više ćemo primati, jer davanjem omogućujemo da obilje svemira teče kroz naš život. U stvari, sve što zaista ima neku vrijednost u životu, davanjem se samo umnožava. Ono što se davanjem ne umnožava ne vrjedi ni davati ni primati. Ako činom davanja osećamo da smo nešto izgubili, onda nismo ništa ni darovali i nećemo podstaći uvećavanje darova. Ako dajemo nevoljno, dali smo bez energije. Namjera koja stoji iza davanja i primanja u stvari je najvažniji činilac. Namjera uvek treba da nam bude da usrećimo i onoga koji daje i onoga koji prima, jer sreća podstiče i održava život, a samim time podstiče rast i uvećavanje. Ono što se dobija zauzvrat u neposrednoj je srazmeri sa davanjem, pod uslovom da je nešto dato bez uslovljavanja i od srca. Zato čin davanja treba da bude radostan čin - čin pri kome davanje samo po sebi stvara radost. Tada se energija koja stoji iza čina davanja višestruko umnožava. Primjena ZAKONA DAVANJA veoma je jednostavna - ako želimo radost, pričinjavajmo radost drugima; ako želimo ljubav, naučimo da pružamo ljubav; ako želimo da nas poštuju i cijene, naučimo da poštujemo i cijenimo; ako želimo materijalno blagostanje, pomozimo drugima da dođu do materijalnog blagostanja. U stvari, najkraći način da dođemo do onoga što želimo je da pomognemo drugima da dođu do onoga što oni žele. To pravilo važi kako za pojedince, tako i za firme, društvene zajednice i narode. Ako želimo da nam pripadne sve ono što život čini lijepim, naučimo da u tišini poželimo i drugima sve to isto. Čak i pomisao na davanje, lijepe želje koje upućujemo u vidu blagoslova, ili jednostavna molitva u sebi nose snagu koja može da utiče na druge. A sve zbog toga sto naše tijelo, svedeno na svoj suštinski oblik predstavlja jezgro energije i informacija na jednom određenom, ograničenom mjestu, u svemiru energije i informacija.

Mi smo jezgro svjesti na jednom određenom mestu, a smješteni smo u svjesni univerzum. Riječ "svjest" nosi u sebi više značenja nego što su to pojmovi energije i informacija - ona znači da su to energija i informacije koje žive kroz misao. To znači da smo mi jezgro misli u svemiru koji misli. A misao ima moć da jedno pretvara u drugo. Život je beskrajna igra svjesti koja se ispoljava u vidu dinamičke razmene impulsa inteligencije -opštenja između mikrokosvemira i makrosvemira, između ljudskog tijela i tijela svemira (univerzalnog tijela), između ljudskog uma i kosmičkog uma. Kada naučimo da dajemo ono što tražimo, pokrećemo i razrađujemo tu igru životnim pokretima punim ljepote i energije, a ta igra je, u stvari, vječno pulsiranje života. Najbolji put da pokrenemo ZAKON DAVANJA, da započnemo taj kružni tok, je odluka da uvjek kada dođemo u dodir sa nekim, nešto damo. To ne mora da bude poklon materijalne prirode - to može da bude cvijet, lijepa reč ili molitva. U stvari, najsnažniji oblici davanja su nematerijalne prirode. Darovi obzira prema drugima, pažnje, simpatije, poštovanja i ljubavi, predstavljaju nešto najdragocijenije što može da se da, a ne koštaju ništa. U susretu sa nekim tiho poželite sve ono što je lijepo, poželite toj osobi sreću, radost i smijeh. Takvo davanje ima veliku moć. Kada sam bio dijete, naučili su me da nikad ne pođem u nečiju kuću a da nešto ne ponesem, da nikada ne pođem u posjetu bez poklona. To isto naučio sam i ja svoju djecu. Možda ćete ovde reći: "Kako da poklanjam kada ni za sebe nemam dovoljno?" Ponesite cvijet. Samo jedan cvijet. Ponesite neki crtež ili karticu koja govori o vašim osjećanjima prema osobi kojoj ste došli u posjetu. Ponesite lijepu riječ. Ponesite molitvu. Odlučimo da dajemo kudgod išli, da dajemo svakome koga vidimo. I sve vrijeme dok budemo davali, mi ćemo i primati. I što više budemo davali, to ćemo se više uvjeravati kolika je Čudesna moć ovoga zakona. A što više budemo primali, to će se naša moć da dajemo uvećavati. Naša prava priroda je sama po sebi bogata i obiluje darovima. Nama je po prirodi dato obilje, jer priroda zadovoljava svaku potrebu i želju. Nama ništa ne nedostaje, jer naša suštinska priroda je priroda Čistog potencijala i beskrajnih mogućnosti. Potrebno je, dakle, da budemo svjesni činjenice da smo sami po sebi obdareni obiljem, bez obzira koliko mnogo ili koliko malo novca imali, jer je izvor bogatstva polje čistog potencijala. Svjest je ta koja zna kako da ispuni svaku potrebu uključujući radost, smjeh, mir, sklad i znanje. Ako ove zahtjeve stavimo na prvo mjesto, i to ne samo za sebe već i za druge, sve ostalo će doći samo po sebi. PRIMENA ZAKONA DAVANJA a ću ZAKON DAVANJA primeniti tako što ću se obavezati da radim sljedeće: 1. Bilo gde da idem i bilo koga da susretnem, ja ću nešto da podarim. Taj dar može biti lijepa riječ, cvijet ili molitva. Već danas dat ću nešto svakome sa kim dođem u dodir, čime ću pokrenuti tok radosti, bo- gatstva i obilja u svom životu i u životu drugih. 2. Već danas ću sa zahvalnošću da primim sve darove koje mi život pruža. Primiću darove prirode: sunce, glasove ptica, proletnji pljusak ili prvi zimski snijeg. Primiću sa otvorenošću darove drugih - materijal- na dobra, novac, lijepu riječ ili molitvu. 3. Obavezaću se da ono što ja posedujem neprestano kruži tako Što ću da dajem i primam ono što je najdragocenije u životu, a to su darovi pažnje, simpatije, poštovanja i ljubavi. Kadgod nekoga susret- nem, ja ću mu u sebi poželjeti sreću, radost i smijeh. ZAKON "KARME" ILI ZAKON UZROKA I POSLEDICE

Sve što činimo proizvodi silu energije koja nam se vraća u istom obliku...što smo posejali to žanjemo. I kada se opredjelimo za djela koja donose sreću i uspjeh drugima plod naše karme je sreća i uspjeh. Karma je večno potvrđivanje ljudske slobode...Naše misli, naše riječi, naša djela su niti one mreže kojom se sami obavijamo. Swami Vivekananda Treći duhovni zakon uspjeha je ZAKON KARME. "Karma" je i djelovanje i posljedica tog djelovanja: ona je istovremeno i uzrok i posljedica, jer svako djelovanje proizvodi silu energije koja nam se vraća u istom obliku. Zakon karme je ono što svi, inače, dobro znamo. Ko nije čuo za izreku "Što poseješ to ćeš i žnjati?" Iz toga proizlazi da ako želimo da stvorimo sreću za sebe, moramo, prije svega, naučiti da posijamo sjeme sreće. Zato je karma postupak pri kome moramo da napravimo svjestan izbor. Svako od nas je onaj koji sve vrijeme donosi odluke svjesnog izbora. U svakom trenutku svoga postojanja nalazimo se u polju neograničenih mogućnosti izbora. Neke od tih mogućnosti izbora prihvatamo sa svješću o njima, dok neke, opet, prihvatamo nesvesno. Ali, najbolji način da shvatimo i da do najvišeg dometa iskoristimo zakon karme je da postanemo svjesni izbora koji donosimo u svakom trenutku. Htjeli to ili ne htjeli, sve što nam se događa u datom trenutku posljedica je izbora koji smo načinili u prošlosti. Nažalost, većina nas dolazi do svojih izbora nesvjesno, pa zato i ne osjeća da je izbor pojedinačan- a, ipak, on to jeste. Ako vas ja, na primjer, uvredim, vi ćete, najverovatnije, odlučiti da budete uvređeni. Ako vam ja uputim lijepu riječ, vi ćete, najverovatnije, učiniti izbor da se osetite polaskani i zadovoljni. Ali razmislimo – ipak je u pitanju izbor. Ja mogu da vas povredim ili da vam nanesem grubu uvredu, a vi ipak možete da odlučite da se ne uvredite. Ja mogu da vam uputim kompliment, a vi ipak možete da odlučite da se ne osjetite polaskanim. Drugim rečima, većina nas, iako smo cjelog života u položaju da činimo izbor, u stvari smo klupko uslov- nih refleksa koje ljudi ili okolnosti u datim trenucima usmeravaju ka predvidivim ishodima u ponašanju. Ovi uslovni refleksi su kao refleksi koje je opisao Pavlov. Pavlov je poznat po tome što je dokazao da, ako prilikom hranjenja psa taj čin svaki put propratimo zvukom zvonceta, pas će uskoro početi da luči pljuvačku i na sam zvuk zvonceta, jer je jedan podsticaj uslovljen drugim. Većina nas, zbog toga što smo uslovljeni, daje iste predvidljive povratne reakcije na vanjsku sredinu. Čini se da naše reakcije nastupaju automatski na ono što dolazi od ljudi ili okolnosti koje nas okružuju, ali mi pri tome zaboravljamo da ipak u svakom trenutku svog postojanja činimo izbor. Jedino, mi taj izbor činimo nesvjesno. Ako se za trenutak udaljimo da bismo razmotrili izbor koji činimo dok ga činimo, mi samim činom razmatranja cijeli proces iz oblasti nesvjesnog prenosimo u oblast svesnog. Ovaj postupak prenošenja odluke u oblast svjesnog i njeno razmatranje stavlja nas u položaj moći. Kada donosimo neku odluku - o bilo kakvoj odluci da je riječ - možemo da se upitamo dvije stvari. Prvo: "Kakve su posljedice odluke koju donosim?" Duboko u duši odmah ćemo znati kakve su. Drugo: "Da li će odluka koju ja sada donosim usrećiti mene ili moju okolinu?" Ako je odgovor potvrdan, donesimo tu odluku. Ako je odgovor odrečan, ako ta odluka donosi neprijatnosti nama ili našoj okolini, nemojmo je donijeti. I to je sve. Postoji samo jedan izbor iz onog beskonačnog niza koji nam stoji na raspolaganju svakog trenutka, a koji može da usreći, i nas, i one koji nas okružuju. Kada napravimo takav izbor, on dovodi do postupka koji se naziva spontanim pravim izborom. Spontani pravi izbor je pravi postupak u pravom trenutku. To je ispravno reagiranje na svaku situaciju koja iskrsne. To je postupak koji obogaćuje i nas same i sve one koji su u njega uključeni. Postoji veoma interesantan mehanizam koji svemir posjeduje, a koji nam pomaže da donosimo spon- tane prave odluke. Taj mehanizam je u vezi sa centrima reagovanja u našem tijelu. Tijelo doživljava dvije vrste osjećanja preko Čula: jedno su osjećanja zadovoljstva, a drugo osjećanja neprijatnog. U trenutku svjesnog donošenja odluke oslušnimo svoje tijelo i upitajmo se: "Ako donesem ovu odluku, što će se dogoditi?" Ako nam tijelo pošalje osećanje prijatnosti, izbor je pravi. Ako nam tijelo pošalje osjećanje neprijatnog, nismo na putu ka pravom izboru.

Kod nekih ljudi te poruke prijatnog i neprijatnog su u sferi solarnog pleksusa, dok su kod nekih u sferi srca. Svjesno usmjerimo pažnju u oblast srca i upitajmo srce što da uradimo. Oslušnimo odgovor - on će doći u obliku fizičkog osjećaja. On može biti veoma, veoma slab, ali će ga biti, jer on je tu, u našem tijelu. Srce jedino zna pravi odgovor. Većina ljudi stavlja srce u sferu mekog i sentimentalnog. Ali to nije tako. Srce posjeduje intuiciju, ono je i borbeno, ono reagira u sklopu okolnosti, ono prepoznaje povezanosti. Ono nije usmjereno ka jednostavnoj formuli: pobjeda ili poraz. Njemu je dostupan onaj svemirski kompjuter -polje čistog potencijala, čistog znanja i beskrajne moći organizovanja - ono uzima u obzir sve. Ponekad će nam se učiniti da se sljedeća tvrdnja protivi razumu, ali srce ima veću moć, precizniju moć povezivanja činjenica, nego bilo što što se nalazi u oblasti racionalne misli. ZAKON KARME možemo koristiti za sticanje novca i obilja, kao i za dotok svih dobrih stvari kadgod poželimo. Ali, prije svega, moramo da postanemo svjesni činjenice da sami stvaramo svoju budućnost izborom koji činimo u svakom trenutku svoga života. Ako to budemo redovno radili, zakon karme ćemo koristiti u svoj njegovoj punoći. Što više budemo uvodili svoje odluke u oblast svjesnog izbora, to ćemo više donositi odluke koje su spontano prave odluke - i za nas, i za one koji nas okružuju. A šta da kažemo o karmi iz prošlosti i kako ona sada utiče na nas? Ima stvari koje možemo da učinimo u vezi sa karmom iz prošlosti. Jedna od njih je da platimo svoje dugove karmi. Većina ljudi to i radi, svakako nesvjesno. Možda je to izbor svakog od nas. Ponekad je to veoma bolno, ali Zakon karme kaže da nijedan dug u svemiru ne ostaje nenaplaćen. U svemiru obračunski sistem djeluje bez greške i sve što se događa samo je kretanje energije na jednu ili na drugu stranu. Drugi način je da prebacimo ili preobličimo svoju karmu u neko poželjnije iskustvo. To je veoma zanimljiv postupak u kome se, dok plaćamo svoj karmički dug pitamo "Kakvu pouku mogu da izvučem iz ovoga? Zašto se ovo događa i kakvu mi poruku šalje svemir? Kako da pomognem bližnjima da se koriste ovim mojim iskustvom?" Čineći to, mi tražimo sjeme mogućnosti i vezujemo to sjeme mogućnosti za svoju darmu (dharma), za svoju svrhu života o kojoj ćemo govoriti u sedmom duhovnom zakonu uspjeha. On nam omogućuje da karmu preoblikujemo u novi izraz. Na primjer, ako slomimo nogu baveći se nekim sportom, možemo da se upitamo: "Kakvu pouku mogu iz ovoga da izvučem? Kakvu mi poruku šalje svemir?" Možda poruka glasi da treba da usporimo tempo, da počnemo da obraćamo više pažnje na ono što nam poručuje naše tijelo. Ako putem svoje darme žalimo da prenesemo i drugima saznanja do kojih smo došli i ako se upitamo: "Kako bi ovo iskustvo moglo da koristi i mojim bližnjima?" - možda ćemo napisati i knjigu sa uputstvima kako da se ljudi bezbjednije bave sportom. Ili, neko će biti u stanju da napravi nacrt za specijalnu obuću ili štitnik za noge, kako bi se izbegla povreda koju je neko od nas iskusio. Na ovaj način, dok plaćamo svoj karmički dug, mi istovremeno možemo da preobratimo neprijatnost u prednost koja će nam doneti novac i zadovoljstvo. To je preobražavanje karme u pozitivno iskustvo. Na ovaj način niko ne može da pobjegne od svoje karme, ali, koristeći se jednom karmičkom epizodom, može da iz nje stvori novu, pozitivnu karmu. Treći način postupanja sa karmom je da se ona prevaziđe. Prevazići karmu znači postati od nje nezavisan. Način da se prevaziđe karma je da se stalno proživljava međuprostor, Ja i Duh. To je slično pranju komada prljave tkanine u rijeci. Svakim pranjem ukloni se bar poneka mrlja. Što više peremo, to tkanina postaje čistija. Mi peremo ili prevazilazimo serne svoje karme time što ulazimo u međuprostor i iz njega izlazimo. To se, kao što smo rekli, postiže meditacijom. Svako djelovanje je neka karmička epizoda. I ispijanje šalice kave je karmička epizoda. Taj postupak stvara zapamćivanje, a zapamćivanje ima sposobnost ili potencijal da stvara želju. A želja stvara novo djelovanje. Radni softver naše duše je karma, zapamćivanje i želja. Naš duh je klupko svjesti u kome se nalazi sjeme karme zapamćivanja i želje. Time što smo postali svjesni tog sjemena izražavanja, mi postajemo i svjesni tvorac stvarnosti. Time što smo postali onaj koji svjesno donosi odluke, mi počinjemo da podstičemo delovanja koja unapređuju i razvijaju, i nas, i one u našoj okolini. Ukoliko nas karma vodi naprijed, ukoliko unapređuje i razvija, i naše Ja, i sve one na koje naše Ja utiče, plod karme će biti sreća i uspeh.

PRIMENA ZAKONA KARME ILI UZROK I POSLEDICA ZAKON KARME ću staviti u dejstvo tako što ću odlučiti da postupam na sljedeći način: 1. Danas ću biti svjestan svjedok svake odluke koju donesem. Time što ću biti svjestan svedok, ja ću svaku od tih odluka uneti u svoje svesno shvatanje. Znam da je najbolja priprema za ono što može da naiđe u bilo kom trenutku u budućnosti, potpuna svjest o sadašnjem trenutku. 2. Kad god učinim neki izbor, postaviću sebi dva pitanja: "Kakve su posljedice ovog mog izbora?" i "Da li će ovaj moj izbor donjeti zadovoljstvo i sreću meni i onima na koje će ovaj izbor uticati?" 3. Zatražiću, zatim, savjet od svog srca i rukovodiću se porukom koju mi ono šalje u vidu prijatnog ili neprijatnog. Ako izbor donosi osjećanje prijatnosti, ja ću ga bez razmišljanja prihvatiti. Ako postoji osjećanje neprijatnog, ja ću da sačekam i da u sebi preispitam posljedice mogućeg izbora. Taj glas i njegovo vođenje omogućiće mi da spontano donosim prave odluke, odluke koje su dobre i za mene i za one koji me okružuju. ZAKON NAJMANJEG NAPORA Inteligencija prirode djeluje sa neizmjernom lakoćom... oslobođena muka skladno i sa ljubavlju. Jer kada mi ovladamo snagama sklada, radosti i ljubavi, mi stvaramo uspjeh i sreću u poduhvatima sa beskrajnom lakoćom. Celovito biće zna i kada ne ode, vidi i kada ne gleda, postiže i kada ne radi. Lao Tzu Četvrti duhovni zakon uspeha je ZAKON NAJMANJEG NAPORA. Ovaj zakon se zasniva na či- njenici da inteligencija prirode djeluje sa beskrajnom lakoćom i oslobođena suvišnih napora. To je zakon najmanjeg delovanja, odsustva otpora. Zato je to princip sklada i ljubavi. Kada se tome naučimo od prirode, sve svoje želje ćemo moći lako da ispunimo. Ako posmatramo prirodu na djelu, vidjećemo da se sve odvija uz najmanji mogući napor. Trava ne nastoji da raste - ona jednostavno raste. Riba ne nastoji da pliva - ona jednostavno pliva. Cvijet ne nastoji da cveta - on jednostavno cveta. Ptica ne nastoji da leti – ona jednostavno leti. To je dio njene prirode. Zemlja ne nastoji da se okreće oko svoje ose - u njenoj prirodi je da se vrtoglavom brzinom okreće oko svoje ose, krećući se pri tom kroz svemir. U prirodi novorođenog djeteta je da postoji bezbrižno, u sreći. U prirodi sunca je da sija. U prirodi zvijezda je da svjetle i trepere. I u prirodi čovjeka je da svoje snove iskazuje u fizičkom obliku, lako i bez napora. U nauci Veda, prastaroj induskoj filozofiji, taj princip je poznat kao princip uštede snage ili kao princip "uradi manje - postigni više". Na kraju se stiže do stanja u kome ne moramo da uradimo ništa, a po- stižemo sve. To znači da treba da postoji samo naznačena zamisao, a manifestacija te zamisli doći će sama od sebe, bez napora. Ono što se obično naziva "čudom" u stvari je manifestacija ZAKONA NAJMANJEG NAPORA. Inteligencija prirode djeluje bez napora, bez sukoba, spontano. Ona nije linearna - ona je intuitivna, podsticajna, ona daje snagu. Kada smo u skladu sa prirodom, kada dođemo do spoznaje o svome Ja, tada možemo da koristimo ZAKON NAJMANJEG NAPORA. U one postupke koji su vodeni ljubavlju ulaže se najmanji napor, jer snaga ljubavi je snaga koja prirodu održava kao celinu. Kada težimo da postignemo moć ili kontrolu nad drugima, mi u stvari uzaludno trošimo energiju. Kada težimo da steknemo novac ili moć da bismo zadovoljili svoj ego, mi uzalud trošimo energiju u potrazi za prividom sreće dok nam izmiče sreća dostupna tog trenutka. Kada želimo novac samo radi lične koristi, mi presječemo tok energije ka sebi, čime ujedno sprečavamo djelovanje inteligencije prirode. Ali, kada su naša djela motivirana ljubavlju, ne postoji gubitak energije. Naprotiv, kod takvih djela energija se umnožava i gomila, pa višak energije koju sakupimo ne može da se usmeri ka ostvarenju bilo koje želje, pa i želje za postizanjem ogromnog bogatstva. Fizički deo našeg bića može da se posmatra kao uređaj za kontroliranje energije koju možemo da stvaramo, Čuvamo ili trošimo. Ako znamo kako da stva- ramo, Čuvamo i trošimo energiju na efikasan način, onda ćemo biti u stanju da stvorimo bogatstvo i to ne bogatstvo ograničenog obima.

Usmeravanjem na ego troši se najveći dio energije. Ako je naša unutarnja referentna točka ego, ako želimo da posjedujemo moć nad drugima i da njima upravljamo, ako stalno težimo samopotvrdivanju tako što očekujemo priznanja drugih, onda mi energiju neracionalno trošimo. Kada se sva ta energija oslobodi, ona može da se preusmeri na stvaranje bilo čega što poželimo. Kada naša unutarnja referentna tačka postane naš duh, kada postanemo imuni na kritiku i kada se ne budemo plašili izazova, bićemo u stanju da u svoju službu stavimo snagu ljubavi, a da energiju usmjerimo kreativno ka stvaranju obilja i ka osobnom razvoju. U umjetnosti snivanja Don Huan kaže Karlosu Kastanedi "... Najveći dio energije mi trošimo da bismo zadržali sopstvenu važnost... Kada bismo bili u stanju da se odreknemo djela te važnosti, dogodile bi nam se dvije veoma važne stvari. Prva je da bismo oslobodili energiju koju koristimo za održavanje privida o sopstvenoj veličini; druga je da bismo sebi pružili dovoljno energije da... pogledamo u svemir i da se zagledamo u njegovu stvarnu veličinu". ZAKON NAJMANJEG NAPORA čine tri sastavna djela - tri stvari koje nam stoje na raspolaganju da bismo princip "uradi manje, postigni više" stavili u svoju službu. Prvi sastavni dio je prihvatanje. Prihva- tanje jednostavno znači donošenje odluke: "Danas ću da prihvatim ljude, situacije, okolnosti i događaje kakvi budu". To znači da ću znati daje ovaj trenutak onakav kakav treba da bude, jer je svemir onakav kakav treba da bude. Ovaj trenutak - trenutak koji upravo doživljavamo - vrhunac je svih trenutaka koje smo doživjeli u prošlosti. Ovaj trenutak je onakav kakav je, jer je cijeli svemir onakav kakav jeste. Kada se suprotstavimo ovom trenutku, mi se suprotstavljamo čitavom svemiru. Umjesto toga, dakle, možemo da odlučimo da se nećemo suprotstavljati čitavom svemiru time što ćemo se suprotstavljati ovom trenutku. To znači da je naše prihvatanje ovog trenutka potpuno i sveobuhvatno. Time prihvatamo stvari kakve jesu, a ne kakve želimo da trenutno budu. Važno je da ovo shvatimo. Možemo željeti da stvari ubuduće budu drugačije, ali ovog trenutka moramo ih prihvatiti onakve kakve jesu. Kada se osjećamo nemoćnim ili povredenim u odnosu na neku ličnost ili situaciju, podsetimo se da ne reagujemo na ličnost ili situaciju, već na svoja osjećanja u vezi sa ličnošću ili situacijom. To su naša osjećanja, a naša osjećanja ne možemo drugima pripisati kao grešku. Kada dođemo do toga saznanja i kada to potpuno shvatimo, preuzećemo odgovornost za svoja osećanja i biti u stanju da ih mjenjamo. Kada prihvatimo stvari onakve kakve jesu, bićemo u stanju da prihvatimo odgovornost za svoju situaciju i za sve događaje koje vidimo kao probleme. To nas vodi ka drugom sastavnom delu ZAK0NA NAJMANJEG NAPORA: odgovornosti. Šta znači odgovornost? Odgovornost znači da ne krivimo nikoga i ništa za situaciju u kojoj se nalazimo, uključujući tu i sebe. Kada prihvatimo neku okolnost, događaj ili problem, onda odgovornost znači sposobnost da damo kreativni odgovor na situaciju kakva je ona sada. Svaka situacija nosi u sebi sjeme mogućnosti, a svjest o tome nam omogućanje da prihvatimo dati trenutak i da ga pretvorimo u bolju situaciju ili stvar. Kada to učinimo, svaka takozvana neprijatna situacija postaće mogućnost za stvaranje nečeg novog i lijepog, a svaki, kako ga ponekad nazivamo, mučitelj ili tiranin postaće nam učitelj. Stvarnost je u stvari tumačenje. Ako se opredjelimo da stvarnost tumačimo na ovaj način, bićemo okruženi učiteljima, a nove mogućnosti otvarače se pred nama. Kad god se suočimo sa tiraninom, mučiteljem, učiteljem, prijateljem ili neprijateljem (a oni su svi isto) podsjetimo se: "Ovaj trenutak je onakav kakav treba da bude". Odnosi koje smo u životu sami stvorili ovog trenutka su točno onakvi kakvi su nam potrebni. Postoji skriveno značenje iza svega što se događa i to skriveno značenje služi našem razvoju i napredovanju. Treći sastavni dio ZAKONA NAJMANJEG NAPORA je nebranjenje, što znači da je naša svjest odbacila potrebu da se branimo, da je odustala od toga da ubjeđuje druge ili da im dokazuje ispravnost svojih stavova. Ako pogledamo ljude oko sebe, vidjećemo da oni troše devedeset i devet postotaka svog vremena braneći svoje stavove. Ako se odreknemo potrebe da branimo svoja gledišta, sva ta ogromna energija koju smo ranije trošili na odbranu, sada će nam biti na slobodnom raspolaganju. Onoga trena kada zauzmemo odbrambeni stav, kada počnemo da krivimo druge, kada ne želimo da prihvatimo situaciju trenutka i da joj se prilagodimo, sukobljavamo se sa otporom.

A kada se sukobimo sa otporom i kada počnemo da forsiramo situaciju, otpor sa kojim se sukobljavamo samo će se povećati. Niko od nas sigurno ne želi da stoji kao nesavitljiv, visok hrast koji puca i pada pod naletima oluje. Umjesto toga bolje je da budemo prilagodljivi kao trska koju vjetar povija, ali koja preživi oluju. Odustanimo od branjenja sopstvenih pogleda u bilo čemu. Ako ne postoji nešto što ćemo braniti, neće biti ni potrebe za sukobom. Ako nam to postane način postupanja, ako prestanemo da se borimo ili suprotstavljamo, bićemo u stanju da u potpunosti doživimo sadašnjost, što je dar koji nam život pruža. Jednom sam čuo, ne znam od koga, sljedeće: "Prošlost je istorija, budućnost je tajna, a sadašnjost je dar koji se nama prezentira. Zato se sadašnje vrjeme naziva prezent". Ako prihvatimo sadašnjost raširenih ruku i stopimo se sa njom, osjetićemo u sebi plamen, sjaj i iskru zanosa koja treperi u svakom biću. Kada počnemo da osjećamo to treperenje duha u svemu što je živo, kada se sa njim srodimo, u nama će narasti radost i mi ćemo biti u stanju da odbacimo užasna opterećenja odbrambenih stavova, ogorčenja i uvreda. Tek tada ćemo moći da se osjetimo raspoloženim, bezbrižnim, veselim i slo- bodnim. Bez ikakve sumnje u dubini duše znaćemo da nam ova jednostavna radosna sloboda pruža sve ono što poželimo i kadgod poželimo, jer naše želje kreću sa polazišta sreće, a ne sa polazišta brige i straha. Nije potrebno da bilo šta pravdamo, potrebno je da samo sebi kažemo kakva nam je namjera i doživećemo ispunjenje, radost, zadovoljstvo, slobodu i osjećanje da smo sopstveni gospodari u svakom trenutku svoga života. Obavežimo se da ćemo sprovoditi odluku o nebranjenju. To je put koji sledi inteligencija prirode u svom spontanom hodu, bez trvenja i bez napora. Kada steknemo taj divan spoj prihvatanja, odgovornosti i nebranjenja, osjetićemo kako život teče sa nevjerovat- nom lakoćom. Kada budemo stalno otvoreni za sva gledišta, bez upornog i krutog pristajanja uz samo jedno, naši snovi i želje teći će u skladu sa željama prirode. To će nam omogućiti da svoje namjere oslobodimo, ali da ih ne vezujemo za bilo šta drugo, očekujući tako pogodan trenutak da naše želje pređu u stvarnost. Budimo sigurni da će u pravom trenutku naše želje postati opipljiva stvarnost. To je ZAKON NAJMANJEG NAPORA. PRIMENA ZAKONA NAJMANJEG NAPORA Ja ću ZAKON NAJMANJEG NAPORA primenjivati tako što ću se obavezati da preduzmem sljedeće korake: 1. Primjenjivaću prihvatanje. Danas ću da prihvatam ljude, situacije, okolnosti i događaje onakve kakvi budu. Shvatiću da je ovaj trenutak onakav kakav treba da bude i da je cijeli svemir onakav kakav treba da bude. Neću se suprotstavljati ćelom svemiru tako što ću se suprotstavljati ovom trenutku. Moje prihvatanje je potpuno i sveobuhvatno. Prihvatam stvari onakve kakve su ovog trenutka, a ne onakve kakve želim da budu. 2. Mojim prihvatanjem stvari onakvima kakve jesu, preuziman odgovornost za svoju situaciju i za događaje koji za mene predstavljaju problem. Znam da prihvatanje odgovornosti znači da neću smatrati daje bilo ko ili bilo šta krivac za situaciju u kojoj se nalazim; za to neću okrivljavati ni sebe. Znam da je svaki problem u stvari prerušena nova mogućnost i da mi svjest o ovom trenutku daje mogućnost da se tim trenutkom koristim kao potencijalnom prednošću. 3. Moja svest o trenutku danas će se izražavati i kroz nebranjenje. Odbaciću potrebu da branim svoje sta- vove. Oslobodiću se potrebe da ubjeđujem druge u ispravnost svojih stavova ili da ih privoljevam da ih prihvate. Nastojaću da ostvarim otvorenost za sve stavove, ne držeći se kruto ni jednog od njih.

Sedam zakona uspeha ZAKON NAMERE I ŽELJE U svakoj namjeri i želji sadržan je mehanizam za njihovo ostvarivanje, jer namjera i zelja u polju čistog potencijala imaju beskrajnu moć organiziranja. I kada u plodno tlo čistog potencijala uvedemo namjeru, mi beskrajnu moć organizovanja stavljamo u svoju službu. U početku bijaše želja koja je prvo sjeme uma; mudraci koji su u svojim srcima razmišljali, putem svoje mudrosti otkrili su vezu između postojećeg i nepostojećeg. Himna o stvaranju, Rig Veda Peti duhovni zakon uspeha je ZAKON NAMERE I ŽELJE. Ovaj zakon se zasniva na činjenici da energija i inteligencija postoje svugde u prirodi. U stvari, na nivou kvantnog polja i ne postoji ništa drugo osim energije i informacije. Kvantno polje je samo drugi naziv za polje čiste svjesti i potencijala. A na to kvantno polje utiču namjera i želja. Pogledajmo pojedinosti toga procesa. Cvijet, duga, drvo, vlat trave ili ljudsko tijelo svedeni na svoje osnovne sastojke u stvari su energija i informacija. Cijeli svemir u svojoj suštinskoj prirodi u stvari je kretanje energije i informacija. Jedina razlika između nas i drveta je sadržina energije i informacija u našim tjelima. Na nivou materije i mi i drvo sastavljeni smo od istih elemenata koji su već nekada bili u nešto ugrađeni. To su ugljenik, vodonik, kisik i azot u velikoj mjeri, kao i drugi elementi u veoma malim količinama. Sve te elemente bismo mogli da kupimo u radnji za neznatnu sumu novca. Razlika između nas i drveta nije, dakle, u ugljeniku, vodoniku ili kisiku. Mi i drveće, čak, stalno razmjenjujemo ugljenik i kisik međusobno. Bitna razlika leži u energiji i informacijama. U šemi prirode mi, ljudi, smo povlašćena vrsta. Posedujemo nervni sistem koji je sposoban da dođe do svjesti o sadržaju energije i informacija u tom lokalizovanom polju koje je nastalo kao naše tijelo. Mi to polje subjektivno doživljavamo putem misli, Čula, osjećanja, želja, sećanja, nagona, poriva i vjerovanja. To isto polje doživljava se i objektivno kao fizičko tijelo, a kroz fizičko tijelo to polje doživljavamo kao svijet. A radi se o istom. Zato su stari mudraci govorili: "Ja sam to, ti si to, to je to i to je sve". Naše tijelo nije odvojeno od cjeline svemira, jer na nivou kvantne mehanike ne postoje jasno definirane granice. Svako od nas može se uporediti sa trzajem, vaom, tokom, skokom ili virom - ili bilo kojim lokalizovanim pokretom u većem kvantnom polju. To veće kvantno polje - svemir - je naše tijelo prošireno u svim pravcima. Čovjekov nervni sistem je ne samo u stanju da bude svjestan informacija i energije u sopstvenom kvantnom polju već je, zahvaljujući činjenici što je zbog tog savršenog nervnog sistema svjest toliko fleksibilna, u stanju da svjesno menja informacijski sadržaj koji uslovljava nastajanje fizičkog tjela. Možemo svjesno menjati energiju i informacijski sadržaj sopstvenog mehaničkog tjela i time uticati na energiju i informacijski sadržaj svog proširenog tijela- svoje okoline, svoga svijeta - i prouzrokovati određene manifestacije. Ova svjesna promjena izaziva se pomoću dva činioca koji su sadržani u svjesti - pažnje i namjere. Pažnja daje energiju, namjera preobražava. Sve ono na šta u životu usmjerimo pažnju, postaje jače. Sve ono čemu uskratimo pažnju vene, raspada se, nestaje. Namjera, sa druge strane, daje podsticaj pretvaranju energije i informacija u druge oblike. Namjera organizuje svoje ispunjenje. Kvalitet namjere usmeren na predmet pažnje dovešće do spleta događaja koji su povezani u vremenu i prostoru, kako bi se došlo do namjeravanog ishoda, pod uslovom da se pridržavamo i ostalih duhovnih zakona uspjeha. Namjera, na plodnom tlu pažnje ima neograničenu moć organizovanja. Neograničena moć organizovanja znači moć da se u vremenu i prostoru uskladi bezbroj događaja istovremeno. Izraz te neogranićene moći organizovanja ogleda se u svakoj vlati trave, u svakom cvijetu jabuke, u svakoj ćeliji našeg tijela. To se ogleda u svemu što živi. U šemi prirode sve jedno drugom odgovara i sve je jedno sa drugim u vezi. Kada mrmot izađe iz zemlje, znamo da je proljeće blizu. U određeno doba godine ptice se sele i zna se u kome pravcu. Priroda je simfonija - sklad. A tom simfonijom tiho se diriguje na najvišoj točki stvaranja. Primjer te simfonije je i ljudsko tijelo. Jedna jedina ćelija u ljudskom tijelu obavlja oko šest triliona radnji u jednoj sekundi i uz to mora znati šta ostale ćelije rade tog trenutka.

Ljudsko tijelo može da izvodi muziku, ubija bacile, stvara djecu, recituje poeziju i prati kretanje zvijezda istovremeno, jer je polje beskrajne korelacije dio informacionog polja. Nervni sistem čoveka ima tu izvanrednu osobinu da može da upravlja ovom beskrajnom moći organizovanja putem svjesne namjere. Namjera kod ljudske vrste nije nepomerljiva, niti stavljena u ograničene okvire energije i informacija. Ona je beskrajno prilagodljiva. Drugim riječima, ukoliko ne narušavamo druge zakone prirode, mi putem namjere možemo doslovno da usmjeravamo zakone prirode ka ispunjenju svojih snova i želja. Kosmički kompjuter sa svim organizacionim moćima koje posjeduje može da se stavi u našu službu. Mi najvišem nivou stvaranja možemo da predstavimo svoju namjeru i samim tim činom pokrenemo polje neograničene korelacije. Sama namjera predstavlja osnovu za lak, spontani, neometani tok čistog potencijala koji teži svom izrazu od neiskazanog ka iskazanom. Jedino ograničenje na tom putu je da namjera mora biti za dobro čovečanstva. A to dolazi samo po sebi ako smo usklađeni sa SEDAM DUHOVNIH ZAKONA USPEHA. Namjera je stvarna snaga koja stoji iza želje. Već sama namera je veoma jaka, jer je namjera želja koja nije vezana za ishod. Želja sama po sebi je slaba, jer je želja kod većine ljudi pažnja vezana za nešto određeno. Namjera je želja koja strogo vodi računa o svim drugim zakonima, a posebno o ZAKONU NEVEZFVANJA koji je šesti duhovni zakon uspjeha. Namjera u kombinaciji sa nevezivanjem vodi ka svesti o usmjeravanju na život i svjesti o sadašnjem trenutku. Kada se neko djelo izvodi sa svješću o sadašnjem trenutku, ono je najuspješnije. Namjera se odnosi na budućnost, ali je pažnja usmjerena na sadašnjost. Ako je pažnja usmjerena na sadašnjost, namjera za budućnost će se manifestovati, jer se budućnost stvara u sadašnjosti. Sadašnjost mora da se prihvati onakva kakva je. Prihvatimo sadašnjost i stvarajmo namjere za budućnost. Budućnost je nešto što može da se stvara putem nesputanih namjera, ali ne smemo nikada da se borimo protiv sadašnjosti. I prošlost i sadašnjost i budućnost pripadaju svjesti. Prošlost je ono što je zapamćeno, sjećanje; budućnost je predviđanje; sadašnjost je svjest. Vrijeme je, prema tome, kretanje misli. I prošlost i budućnost nastaju iz mašte, jedino je sadašnjost -'koja je u stvari svest - stvarna i vječna. Ona jeste. Ona čini potencijal za vre- me-prostor, materiju i energiju. Ona je beskrajno polje mogućnosti koje se iskazuju kao apstraktne sile – bilo da su svetlost, toplota, elektricitet, magnetizam ili zemljina teža. Te sile nisu ni u prošlosti ni u budućnosti. One prosto jesu. Naše tumačenje tih apstraktnih sila omogućuje nam da doživimo konkretne pojave i oblike. Zapamćena tumačenja apstraktnih sila stvaraju doživljaj prošlosti, očekivana tumačenja istih apstraktnih sila stvaraju budućnost. A to su kvaliteti pažnje, kako se nalaze smješteni u svjesti. Kada se ti kvaliteti oslobode tereta prošlosti, onda djelovanje u sadašnjosti postaje plodno tlo za stvaranje u budućnosti. Namera koja svoje temelje ima u toj nesputanoj slobodi sadašnjosti, služi kao katalizator za odgovarajuću smešu materije, energije i događaja u vremenu- prostoru kako bi se ostvarila bilo koja želja. Ako kod nas postoji svest o sadašnjem trenutku i ako je ona okrenuta životu, onda će sve zamišljene prepreke - a skoro devedeset postotaka uočenih prepreka čine zamišljene prepreke - naprosto nestati. Ostatak od pet do deset posto uočenih prepreka može se pretvoriti u nove mogućnosti putem strogo usmje- rene namere. Strogo usmerena namjera je pažnja koju ništa ne može da skrene sa ciljanog usmerenja. Strogo usmjerena namjera je vezivanje celokupne pažnje za nameravani ishod, i to sa nepokolebljivom pažnjom koja ne prihvata mogućnost da je prepreke ometu na određenom putu. Iz naše svjesti tada nestaju sve prepreke, svaka od njih i sve one u cjelini. Pri tome mi zadržavamo nepokolebljivu mirnoću, dok se istovremeno posvećujemo svome cilju sa potpunom predanošću. To je snaga svjesti i usmjerene namjere koje teku istovremeno. Naučimo da vladamo snagom namjere i bićemo u stanju da ostvarimo sve što poželimo. Do cilja se može doći i trudom i naporom, ali je cijena visoka. Cijena se plaća u stresu, srčanim napadima ili ugrožavanjem sopstvenog odbrambenog sistema. Mnogo je bolje slediti ovih pet koraka datih u ZAKONU NAMERE I ŽELJE. Kada koristimo te korake za ispunjenje svojih želja, namera se hrani sopstvenom snagom.

1. Koraknite u međuprostor. To znači, koncentrirajte se na onaj tihi prostor između misli da biste ušli u tišinu, na onaj nivo Postojanja koji je naše osnovno stanje. 2. Pošto smo ušli u to stanje Postojanja, oslobodimo svoje namere i želje. Dok smo u međuprostoru, misli, u stvari, nema; ne postoji ni namera, ali kada se izađe iz međuprostora - na tome spoju između međuprostora i misli - vreme je da se uvede namjera. Ako imamo više ciljeva, treba da ih popišemo i da na njih usmerimo pažnju pre nego što uđemo u međuprostor. Ako, na primer, želimo uspješnu karijeru, mi ulazimo u međuprostor sa tom namjerom, a namjera će već biti u našoj svjesti, makar i kao slabi plamičak. Oslobađanje namjera i želja kada se uđe u međuprostor znači njihovo stavljanje u plodno tlo čistog potencijala sa saznanjem da će se one razviti kada za njih dođe najpovoljnije vrijeme. Ne treba iskopavati sjeme želja da bismo vidjeli da li je počelo da klija, niti se treba strogo vezivati za očekivanu šemu njegovog razvoja. Naše je da to sjeme oslobodimo. 3. Ostanimo u stanju u kome sami sebi služimo kao referentna točka. To znači da treba da budemo do- sljedni u svesti o samima Sebi, o svome Ja, o svome duhu i svojoj vezi sa poljem čistog potencijala. To, takođe, znači da ne treba da posmatramo sebe očima svijeta oko nas niti da dozvolimo da na nas utiču mišljenja i kritika drugih. Da bismo ostali u tome stanju u kome smo sami sebi referentna točka, dobro je da svoje želje zadržavamo za sebe i da ih saopstavamo samo onome ko sa nama dijeli iste želje ili ko je veoma vezan za nas. 4. Odbacimo svoju vezanost za ishod. Na taj način oslobodićemo se grčevitog očekivanja određenog rezultata prihvatajući mudrost neizvesnosti. To nam omogućuje da uživamo u svakom trenutku na svom životnom putu, čak i kada ne znamo što pred nama leži. 5. Izvođenje u pojedinostima prepustite svemiru. Naše želje i namjere puštene u međuprostor imaju neograničenu moć organizovanja. Povjerimo toj moć'i, koju posjeduju i namjere, da se sve dovede u sklad. Podsetimo se da je naša prava priroda suštinski duhovna priroda. Nosimo sa sobom svjest o sopstve- nom duhu u svakoj prilici, svoje želje oslobađajmo bez grča i prepustimo svemiru da on uskladi sve pojedinosti. PRIMENA ZAKONA NAMERE I ŽELJE Primjenjivaću ZAKON NAMERE I ŽELJE tako što ću se obavezati da preduzmem sljedeće korake: 1. Napraviću spisak svojih želja. Taj spisak nosiću stalno sa sobom. Prije nego što se upustim u ćutanje i meditaciju, pogledaću taj spisak. Spisak ću pogledati i uveče, pre nego što zaspim. Kada se izjutra probudim isto tako ću ga pogledati. 2. Sve te svoje popisane želje ja ću osloboditi i dozvoliti da one sazrevaju u utrobi stvaranja, sa vjerom da i kad mi se čini da sve ne ide kako ja želim, za to postoji razlog i da u svemirskom planu za mene postoje rješenja koja su mnogo bolja od onih u mojim predviđanjima. 3. Stalno ću sebe podsjećati da je potrebno da održim svjest o sadašnjem trenutku u svemu što činim. Neću dozvoliti da prepreke naruše moju pažnju koju posvećujem sadašnjem trenutku. Prihvatiću sadašnjost onakvom kakva je, a budućnost ću izražavati kroz svoje najdublje i najdraže namjere i želje. ZAKON NEVEZIVANJA U nevezivanju leži mudrost neizvjesnosti...u mudrosti neizvjesnosti leži sloboda u odnosu na prošlost, na poznato, jer je ono tamnica uslovljenosti prošlošću. A svojom spremnošću da koraknemo u nepoznato, u polje svih mogućnosti, mi se predajemo kreativnom umu koji usklađuje igru svemira.

Kao dve zlatne ptice u granama istog drveta, dva bliska druga, Ego i Ja, žive u istom tijelu. Ona prva hrani se slatkim i kiselim plodovima drveta života, dok ova druga, ničim sputana, gleda. Mundaka Upanisad Šesti duhovni zakon uspjeha je ZAKON NEVEZIVANJA. Zakon ne vezivanja kaže da je, da bismo dobili bilo šta u fizičkom svijetu, prije svega, potrebno da odbacimo svoju vezanost za taj predmet. To ne znači da se time odričemo namjere da ostvarimo želju. Ne odričemo se ni namere ni želje. Mi se odričemo svoje vezanosti za ishod. To je veoma djelotvorna odluka. Onoga trenutka kada se odreknemo vezivanja za ishod, povezujući istovremeno usmjerenu nameru sa nevezivanjem, postićićemo ono što želimo. Putem nevezivanja može da se postigne sve što hoćemo, jer se nevezivanje zasniva na bezuslovnoj vjeri u svoje pravo Ja. Vezivanje, s druge strane, zasniva se na strahu i nesigurnosti, a u osnovi potrebe za sigurnošću leži nepoznavanje svoga pravog Ja. Izvor bogatstva, obilja ili bilo čega u fizičkom svijetu je Ja; ono je svjest koja zna kako da ostvari svaku potrebu. Sve ostalo su simboli: kola, kuće, novac, odjeća, avioni. Simboli su prolazni - sada su tu, sada nisu. Trka za simbolima može da se uporedi sa prihvatanjem mape umjesto teritorija. Ona stvara napetost i ostavlja čovjeka sa osjećanjem unutarnje praznine, jer je svoje Ja zamjenio za simbole svoga Ja. Vezivanje nastaje iz svjesti o siromaštvu, jer se vezivanje uvijek odnosi na simbole. Odvajanje nastaje iz svesti o bogatstvu, jer odvajanje ostavlja slobodu da se stvara. Ako smo u nešto uključeni, ali ne i vezani za to, moći ćemo da se radujemo i smijemo. Tada se simboli bogatstva stvaraju sami od sebe i bez napora. Bez nevezivanja mi smo robovi bespomoćnosti i beznađa, potreba koje diktira ovaj svijet, beznačajnih briga, tihog očaja i strašne ozbiljnosti - što su sve jasne odlike najprosečnijeg svakodnevnog bitisanja i svjesti o siromaštvu. Pravo bogatstvo svjesti je sposobnost da se ima sve što čovjeku treba, kadgod mu treba, i to sa najmanjim naporom. Da bismo razumjeli takvo postojanje potrebno je da razumemo mudrost neizvjesnosti. U toj neizvjesnosti naći ćemo slobodu koja nam omogućuje da stvorimo sve što poželimo. Ljudi su neprestano u potrazi za sigurnošću, ali nije teško otkriti da je sigurnost veoma neodređena stvar. Čak i vezanost za novac je znak nesigurnosti. Čovek može da kaže: "Kada dostignem sumu od deset miliona dolara, osjećaću se sigurno. Tada ću biti fl- nansijski nezavisan i moći ću da se povučem iz poslova. Tada ću moći konačno da radim ono što želim". Ali do toga nikada ne dođe - nikada! Oni koji traže sigurnost, jure za njom cijelog života, ali je ne nalaze. Ona stalno izmiče ili ostaje neodređena, jer se sigurnost ne stiče samo novcem. Veza- nost za novac uvek stvara nesigurnost, ma koliko ga čovjek imao. U stvari, oni koji imaju najviše novca, često su najnesigurniji. Traganje za sigurnošću je iluzija. Stari sistemi mudrosti nalaze rješenje ove dileme u mudrosti nesigurnosti ili mudrosti neizvjesnosti. To znači da je traganje za sigurnošću i izvesnošću u stvari vezivanje za poznato. A što je poznato? Poznato, to je naša prošlost. Poznato nije ništa drugo nego tamnica uslovljenosti prošlošću. Tu nema nikakvog kretanja napred. Apsolutno nikakvog. A kada ne postoji kretanje napred, dolazi do stagnacije, kvarenja, nereda i raspadanja. Neizvesnost, nasuprot tome, predstavlja plodno tlo za čistu kreativnost i slobodu. Neizvesnost znači stupanje u nepoznato svakog trenutka postojanja. Nepoznato je polje svih mogućnosti, uvek svježe i novo, uvjek spremno za nove vidove izražavanja. Bez neizvjesnosti i nepoznatog život je ustaljeno ponavljanje istrošenih sjećanja. Čovek postaje žrtva prošlosti, a njegov mučitelj danas je njegovo Ja zaostalo od juče. Odbacimo vezanost za poznato i stupimo u nepoznato - na taj način ćemo ući u polje svih mogućnosti. U našu spremnost da stupimo u nepoznato biće već uračunat činilac mudrosti neizvesnosti. To znači da ćemo u svakom trenutku života doživljavati uzbuđenja i sve ono što donosi novo i nepoznato. Upoznaćemo radosti života - čari, zadovoljstva, uspone i zanose sopstvenog duha. Svakog dana ćemo moći da potražimo nešto novo i uzbudljivo što može da se pojavi u polju svih mogućnosti. Kada jednom doživimo neizvesnost, na pravom smo putu i ne treba više da ga napuštamo. Nije potrebno da imamo potpuno jasan plan o tome što ćemo da radimo sljedeće nedjelje ili sljedeće godine, jer ako smo sve to unapred odredili i ako se za to čvrsto vežemo, mi smo tim činom isključili čitav niz drugih mogućnosti.

Jedna od odlika polja svih mogućnosti je beskrajna mogućnost povezivanja. To polje je u stanju da dovede u međusobnu vezu nevjerovatan broj događaja vezanih za mjesto i vrijeme, kako bi ostvarilo namjeravani ishod. Kada se, nasuprot tome, vežemo, naša namjera je ograničena krutim okvirima uma, čime se gubi pokretljivost, kreativnost i spontanost koje su, inače, sadržane u samom polju. Kada se za nešto vežemo, svoju želju stavljamo u stanje mirovanja i time joj oduzimamo onu beskrajnu pomerljivost i promenljivost, što onemogućuje proces kreativnosti. ZAKON NEVEZIVANJA ne kosi se sa ZAKONOM NAMJERE I ŽELJE, to jest sa postavljanjem ciljeva. Tu je još uvek prisutna namjera da se ide u izvesnom pravcu i ka određenom cilju. Ali, između tačaka A i B postoji beskrajan niz mogućnosti. Ako pođemo od toga da je sve neizvjesno, u svakom trenutku kada ot- krijemo neki viši ideal ili nešto uzbudljivije, možemo da promjenimo pravac. Isto tako, manje ćemo biti skloni da na silu iznalazimo rešjenja za probleme, pa ćemo na taj način ostati otvoreni za nove mogućnosti. ZAKON NEVEZIVANJA ubrzava cijeli postupak evolucije. Kada jednom shvatimo taj zakon, neće nam biti potrebno da na silu iznalazimo ili donosimo rješenja. Problem rješen na silu stvara nove probleme. Ako se, pak, opredjelimo za neizvjesnost, ako je prihvatamo dok strpljivo čekamo da rješenje izroni iz ka- osa i nereda onda će ono što izroni biti neočekivano i do tada nezamislivo. To stanje budnosti - naša spremnost u sadašnjosti, u polju neizvesnosti - spojiće se u jednom trenutku sa našim ciljem i našom namjerom i dati nam priliku da prihvatimo ponuđenu mogućnost. Što je mogućnost? Ona se nalazi u svakom problemu koji bilo kada u životu pred nas iskrsne. Svaki, apsolutno svaki problem na koji u životu naiđemo predstavlja sjeme mogućnosti za nešto bolje i veće. Kada to jednom shvatimo, otvaramo čitav niz novih mogućnosti, a to je onaj nepresušni izvor tajni, ljepota, uzbuđenja i novih iskustava. Svaki problem koji pred nas u životu iskrsne, može da se posmatra kao mogućnost za nešto bolje što nam se nudi. Ostanimo budni za svaku mogućnost time što ćemo prihvatiti mudrost neizvjesnosti. Kada naša spremnost naiđe na pravu mogućnost, rješenje će doći samo od sebe. Rezultat je ono što često nazivamo "sticajem sretnih okolnosti". Sretne okolnosti su prosto spoj spremnosti i mogućnosti. Kada se to dvoje nađe na jednom mjestu, a uz svjest o postojanju kaosa, iz svega će izroniti rješenje koje će predstavljati povoljan korak napred, i za nas, i za one sa kojima dolazimo u vezu. Ovo je savršen recept za uspjeh, a zasniva se na ZAKONU NEVEZIVANJA. PRIMJENA ZAKONA NEVEZIVANJA Ja ću ZAKON NEVEZIVANJA primenjivati tako što ću se obavezati da preduzmem sljedeće korake: 1. Danas ću se obavezati na nevezivanje. Dozvoliću i sebi i onima oko mene da budu onakvi kakvi su. Neću kruto nametati svoje ideje o tome kako šta treba da bude. Neću na silu donositi rešenja za probleme i time stvarati nove probleme. U svemu ću učestvovati aktivno, ali bez vezivanja. 2. Danas ću u sve unijeti Činilac neizvjesnosti kao jedan od bitnih načina na koji doživljavam svijet oko sebe. Ta moja spremnost da prihvatim neizvesnost omogućiće da iz zbrke, nereda i kaosa, rješenja sama izrone. Što stvari izgledaju neizvesnije, to ću se ja sigurnije osjećati, jer je neizvjesnost put ka slobodi. Nalaziću sopstvenu sigurnost u prihvatanju mudrosti neizvjesnosti. 3. Ući ću u polje svih mogućnosti očekujući sva ona uzbuđenja koja mogu da nastanu kada smo otvo- reni za beskrajan niz ponuđenih izbora. Kada jednom uđem u to polje, sve radosti, iskustva, čari i tajne života biće moji.

ZAKON "DARME" ILI ŽIVOTNOG CILJA Svako ima neki životni cilj... izuzetan cilj ili poseban dar da daruje druge. Kada taj poseban dar povezemo sa služenjem drugima, osjetičemo zanos i polet sopstvenog duha, što je najviši cilj, onaj koji stoji iznad svih ciljeva. Dok radiš, ti si frula kroz čije srce se šapat vjetrova pretvara u muziku.... A šta tek znači raditi sa ljubavlju? To znači tkati platno nitima izvučenim iz srca, kao da će se tebi najvoljenija osoba zagrnuti tom tkaninom... Kahlil Gibran, Prorok Sedmi duhovni zakon uspeha je ZAKON DARME. Na jeziku sanskrit Darma znači "životni cilj". ZAKON DARME kaže da smo se mi ostvarili u fizičkom obliku da bismo ispunili neku svrhu ili cilj. Polje čistog potencijala je božanstvo u svojoj suštini, a božansko uzima na sebe ljudsko obličje da bi ispunilo neku svrhu. Prema tom zakonu svako od nas ima poseban dar da tu svrhu ostvari. Postoji nešto što svako od nas umije bolje od bilo koga na svijetu, a za svačiji osoben dar i posebno izražavanje toga dara postoje i posebne potrebe. Kada dođe do spoja tih potreba i kreativnog izražavanja tog dara, iskoči iskra koja stvara obilje. Ispoljavanje naših darova da bi se zadovoljile potrebe stvara neograničeno bogatstvo i obilje. Kada bismo decu, na samom početku, mogli da usmerimo ka ovom toku misli, mogli bismo da se uverimo koliki bi uticaj on na njih izvršio. U stvari, ja sam tome učio sopstvenu djecu, neprestano im ponavljajući da postoji razlog njihovog postojanja, a da sami moraju da otkriju koji je to razlog. Od svoje Četvrte godine oni su to slušali. Otprilike u isto vreme učio sam ih da meditiraju, govoreći im: "Ne želim da vas muči razmišljanje o tome od čega ćete živeti. Ako ne budete u stanju da se sami izdržavate kada porastete, ja ću se brinuti o vama, ali nemojte da vas to sada muči. Ne želim ni da vaš jedini cilj bude uspjeh u školi. Ne želim da vaš cilj budu najviše ocjene ili upisivanje na najbolje univerzitete. Jedino želim da se upitate kako na najbolji način možete da poslužite čovječanstvu i da nastojite da otkrijete koji su vaši posebni darovi. Jer, svako od vas posjeduje poseban dar koji drugi nema i svako od nas posjeduje poseban način da taj dar izrazi, koji nije svojstven nikom dru- gom". Svako od njih obezbedilo je sebi ulaz u najbolje škole, u tim školama postizalo je najviše uspjehe, a na univerzitetima svako od njih uspjeva da sebe izdržava, jer su usmjereni ka onome šta treba da pruže. To je, dakle, ZAKON DARME. ZAKON DARME se sastoji od tri činioca. Prvi činilac kaže da je svako od nas ovde da bi otkrio svoje pravo Ja, da bi otkrio da je našao pravo Ja duhovne prirode i da smo mi svi, u stvari, duhovna bića koja su se ostvarila u fizičkom obliku. Mi nismo ljudska bića koja povremeno prolaze kroz duhovna iskustva - upravo je obrnuto: mi smo duhovna bića koja povremeno prolaze kroz ljudska iskustva. Svako od nas je ovde da bi otkrio svoje više ja ili svoje duhovno ja. To je prvo ispunjenje ZAKONA DARME. Mi u sebi treba da pronađemo onog boga ili boginju koji postoje u zametku i koji očekuju da se rode, kako bismo mi mogli da izrazimo ono božansko koje nosimo u sebi. Drugi Činilac ZAKONA DARME je potreba da se izraze naši posebni darovi. ZAKON DARME kaže da svako ljudsko biće posjeduje neki jedinstveni dar. Svatko od nas ima dar koji se izražava na samo njemu svojstven način i na celoj planeti ne postoji niko živ tko posjeduje istovjetan talenat ili talenat koji se ispoljava na istovjetan način. To znači da svako od nas umije nešto i to na način na koji to niko drugi na cijelom svijetu ne zna i ne umije. Kada mi tu određenu stvar radimo, gubi se pojam o vremenu. Kada izražavamo taj jedinstveni dar koji nam je svojstven - a u mnogo slučajeva je riječ o više darova - mi ulazimo u stanje svijesti koje nije ograničeno vremenom. Treći činilac ZAKONA DARME je služenje čovječanstvu, to jest bližnjima, pri čemu se pitamo: "Na koji način ja mogu da pomognem? Kako mogu da pomognem onima sa kojima dolazim u dodir?" Kada svoju sposobnost da izrazimo dar koji nam je dat udružimo sa služenjem čovečanstvu, moći ćemo da kažemo da u punoj mjeri primenjujemo ZAKON DARME.

Kada se to poveže sa doživljavanjem sopstvene duhovnosti, to jest poljem čistog potencijala, nije moguće da ne dostignemo neograničeno obilje, jer je ovo pravi način na koji se do njega dolazi. To nije prolazno obilje - ono je trajno, jer postoji naš jedinstveni dar, način na koji ga mi ispoljavamo, kao i naša predanost bližnjima koju ispoljavamo pitajući se: "Na koji način ja mogu da pomognem?" umjesto "Kako to može da posluži meni?". Pitanje: "Kako to može da posluži meni?" je dio unutarnjeg dijaloga našeg ega. Pitanje: "Na koji način ja mogu da pomognem?" je dio unutarnjeg dijaloga duha. Duh je ona oblast naše svjesti kroz koju mi doživljavamo svoju univerzalnost. Ako unutarnji dijalog samo pomerimo sa pitanja "Kako to može da posluži meni?" ka pitanju "Kako ja tu mogu da pomognem?", mi ćemo automatski prevazići svoj ego i preći u stanje duha. Meditacija jeste najbolji način da se uđe u oblast duhovnog, ali će i jednostavno pomeranje ka pitanju "Kako ja tu mogu da pomognem?" pomoći da uđemo u stanje duha, u onaj dio svjesti gde doživljavamo svoju univerzalnost. Ako želimo da ZAKON DARME iskoristimo na najbolji način, potrebno je da se obavežemo na nekoliko stvari: Prva je - ja ću težiti ka svom višem biću, onom biću koje je iznad ega, a to ću nastojati da postignem duhovnim vežbama. Druga je - nastojaću da otkrijem koje posebne darove ja posjedujem, a kada ih otkrijem ja ću osećati sreću i zadovoljstvo, jer zadovoljstvo nastupa kada uđemo u stanje svjesti koje nije ograničeno vremenom. To je stanje blaženstva. Treća je - upitaću se kako ja na najbolji način mogu da služim čovječanstvu? Naći ću odgovor na to pitanje, a onda taj nađeni odgovor početi da sprovodim. Staviću te posebne darove u službu bližnjih, a potrebe bližnjih uskladiću sa svojom željom da služim i pomažem drugima. Sjednimo, dakle, i odgovorimo na ova dva pitanja: da li mi novac nešto znači i što bi bile moje želje pod uslovom da imam onoliko novca koliko poželim? Ako odgovor glasi da bismo i pod tim uslovom radili ono što trenutno radimo, mi smo u darmi, jer radimo sa predanošću primenjujući svoje posebne darove. Upitajmo se, zatim, i ovo: kako ja na najbolji način mogu da poslužim čovečanstvu? Odgovorimo i na to pitanje i počnimo da ga sprovodimo. Otkrijmo božansko u sebi, nađimo šta je naš poseban dar, poslužimo čovječanstvu tim darom i moći ćemo da ostvarimo sva bogatstva koja poželimo. Kada se naše kreativno izražavanje poklopi sa potrebama bližnjih, bogatstva će sama od sebe poteći, prelazeći iz neizrazenog u izraženi oblik, iz oblasti duha u oblast materijalnog. Tada ćemo početi da primamo život kao čudesno izražavanje božanskog, i to ne samo na trenutke već neprestano. Shvatićemo istinsku radost i značenje uspeha - zanos i polet sopstvenog duha. PRIMENA ZAKONA "DARME" ILI ŽIVOTNOG CILJA Ja ću ZAKON DARME primenjivati tako što ću se obavezati da preduzmem sljedeće korake: 1. Danas ću se sa ljubavlju odnositi prema bogu ili boginji koji duboko, u mojoj duši, leže u zametku. Sa pažnjom ću osluškivati duh koji je u meni i koji pokreće moje telo i moj um. Probudiću svoja čula kako bi osjetila/io taj duboki mir u mome srcu. Svjest o beskrajnom vječnom Biću unosiću u sve doživljaje koji imaju vremensku granicu. 2. Napraviću spisak svojih posebnih darova. Zatim ću napraviti spisak svega u čemu uživam dok izražavam te posebne darove. Dok izražavam te posebne darove i služim čovječanstvu, ja gubim pojam o vremenu i stvaram obilje u svom životu i životima drugih. 3. Svakog dana ću se upitati: "Kako ja mogu da služim?" i "Kako ja tu mogu da pomognem?" Od- govori na ova pitanja omogućiće mi da pomažem bližnjima sa ljubavlju. SVOĐENJE I ZAKLJUČAK Želim da saznam šta Bog misli... ostalo su sitnice.

Albert Ajnštajn Svemirski um upravlja svime što se događa u bilionima galaksija i on to čini sa prefinjenom točnošću i inteligencijom koja ne pravi greške. Ta inteligencija je konačna i apsolutno najviša – ona prožima svako vlakno postojanja, od najmanjeg do najvećeg, od atoma do svemiraa. Sve što živi izraz je te inteligencije. A ta inteligencija djeluje putem Sedam duhovnih zakona. Ako pogledamo bilo koju ćeliju u ljudskom tijelu, u njoj ćemo vidjeti te zakone na djelu. Svaka ćelija - bilo daje to ćelija stomaka, ćelija srca ili ćelija mozga ima svoj nastanak u ZAKONU ČISTOG POTENCIJALA. Dat je savršen primjer čistog potencijala - u stvari ona je materijalizovani izraz Čistog potencijala. DNK koja postoji u svakoj ćeliji ispoljava se u različitim vidovima kako bi zadovoljila posebne potrebe baš te date ćelije. Svaka ćelija funkcionira i putem ZAKONA DAVANJA. Ćelija živi i zdrava je kada se nalazi u stanju ravnoteže u odnosu na sebe i druge. To stanje ravnoteže je stanje ispunjenja i sklada, a što se održava neprestanim davanjem i primanjem. Svaka ćelija daje svakoj drugoj i zauzvrat prima od svake druge. Ćelija je uvek u stanju dinamičkog toka i taj tok se nikada ne prekida. U stvari, tok je suština života ćelije. I samo održavanjem tog toka davanja može ćelija da zadrži sposobnost primanja i time nastavi svoj aktivni, odgovarajući život. ZAKON KARME se savršeno sprovodi u svakoj ćeliji, jer je u njenu inteligenciju ugrađen savršeno primjeren i točan odgovor na svaku situaciju koja iskrsne. ZAKON NAJMANJEG NAPORA takode se savršeno sprovodi u delovanju svake ćelije u našem tijelu. Rad se obavlja tiho i efikasno, bez žurbe, a budno. Primjenjujući ZAKON NAMJERE 1 ŽELJE svaka namjera svake ćelije koristi se organizacionim sposobnostima koje poseduje priroda. Čak i tako jednostavna namjera kao što je metabolisanje jednog molekula Šećera odmah pokreće čitavu simfoniju događaja u tijelu, gdje je potrebno da se tačno određena količina hormona izluči u točno određenom trenutku da bi se taj molekul šećera pretvorio u čistu kreativnu energiju. Svaka ćelija, isto tako, sprovodi i ZAKON NEVEZIVANJA. Ona se ne vezuje za ishod svojih namjera. Ona ne posrče niti posustaje, jer je njena funkcija vezana za održanje života, za svjest o sadašnjem trenutku. ZAKON DARME isto tako nalazi svoju primjenu u životu svake ćelije. Svaka ćelija mora da otkrije svoje poreklo, svoje više biće. Ona mora da služi bližnjima primjenjujuci svoje posebne darove. Čelije srca, ćelije stomaka i imune ćelije - sve one imaju svoj izvor u višem biću, u polju čistog potencijala. A pošto su neposredno vezane za svemirski kompjuter, one svoje posebne darove mogu da izraze bez napora, sa lakoćom i sa svješću koja ne poznaje vremenske granice. I upravo primenjivanjem posebnih darova koje posjeduju, one Čuvaju svoje jedinstvo i jedinstvo tijela kao cjeline. Unutarnji dijalog svake ćelije u čovjekovom telu glasi: "Kako ja mogu da budem od pomoći?". Ćelije srca žele da pomognu imunim ćelijama, imune ćelije žele da pomognu ćelijama stomaka i pluća, a ćelije mozga budno osluškuju i nastoje da pomognu svakoj ćeliji. Svaka ćelija u ljudskom tijelu ima samo jednu funkciju, a to je da pomogne svim drugim ćelijama. Posmatranjem ćelija sopstvenog tijela moći ćemo da vidimo primjenu SEDAM DUHOVNIH ZAKONA u njenom najboljem i najdelotvornijem vidu. To je genije inteligencije prirode. To je ono što Bog misli – ostalo su sitnice. SEDAM DUHOVNIH ZAKONA USPJEHA predstavljaju snažne principe koji nam omogućuju da potpuno ovladamo sobom. Ako se usredotočimo na ove zakone i ako primjenjujemo korake koji su navedeni u ovoj knjizi, vidjećemo da ćemo moći da ostvarimo sve što poželimo - obilje, novac, uspjeh. Uvjerićemo se isto tako da nam je život postao radosniji i bogatiji u svakom pogledu, jer su ovi zakoni istovremeno duhovni zakoni života koji mu daju smisao. Postoji prirodni redosljed primjene ovih zakona u svakodnevnom životu koji će nam pomoći da ih zapamtimo. ZAKON ČISTOG POTENCIJALA primjenjuje se kroz ćutanje, meditaciju, neprocjenjivanje i kroz opštenje sa prirodom, ali on stupa u dejstvo tek kad ga pokrene ZAKON DAVANJA.

Princip koji se ovdje primjenjuje je princip da treba da naučimo da dajemo ono što tražimo. Time se aktivira ZAKON ČISTOG POTENCIJALA. Ako želimo obilje, pružajmo obilje; ako želimo novac, pružajmo novac; ako želimo ljubav, poštovanje i privrženost, naučimo da pružamo ljubav, poštovanje i privrženost. Putem svojih delovanja kroz ZAKON DAVANJA mi aktiviramo ZAKON KARME. Na taj način se stvara dobra karma, a dobra karma čini sve u životu lakšim. Odjednom ćemo shvatiti da nije potrebno da ulažemo toliko napora da bismo ostvarili svoje želje, što samo po sebi vodi ka shvatanju ZAKONA NAJMANJEG NAPORA. Kada sve počne da teče lako i bez napora i kada želje počnu da nam se ostvaruju jedna za drugom, mi spontano počinjemo da shvatamo ZAKON NAMEJRE I ŽELJE. Ispunjavanje želja sa lakoćom i bez napora olakšava nam primjenu ZAKONA NEVEZIVANJA. I konačno, kada počnemo da shvatamo sve ove zakone, usmerićemo svoje misli ka onome što je naš životni cilj i time smo došli do ZAKONA DARME. Primjenom ovog zakona, izražavanjem svojih posebnih darova i zadovoljavanjem potreba svojih bližnjih, počećemo da stvaramo sve što poželimo i kadgod to poželimo. Postaćemo bezbrižni i veseli, a naš život će postati izražavanje bezgranične ljubavi. Mi smo putnici na putovanju kroz svemir - zvjedana prašina koja treperi ili se kreće u kovitlac nošena strujama i vrtlozima beskraja. Život je vječan. Ali oblici kroz koje se život ispoljava su neuhvatljivi, trenutni, prolazni. Gautama Buda, osnivač budizma, najednom mjestu je rekao: Naše postojanje proleti kao jesenji oblak. Posmatranje rađanja i umiranja živih bića nalik je posmatranju pokreta u igri. Jedan život ravan je bljesku munje na nebu, on se obruši brzinom bujice koja jurne niz planinsku stranu. Za trenutak smo zastali da bismo se sreli, voljeli, delili. Taj trenutak je dragocjen, ali prolazan. To je samo mali prostor vječnosti uhvaćen između zagrada. Ako to djelimo razmišljajući o drugima, sa voljom i ljubavlju, jedni za druge ćemo stvarati obilje i radost. I onda je taj trenutak vredilo proživjeti. O AUTORU Dipak Copra je svetski poznati autoritet u oblasti medicine koja um i tijelo posmatra kao nerazdvojnu cjelinu, kao i u oblasti ljudskog potencijala. Navešćemo samo neke od njegovih knjiga koje se nalaze na spisku najbolje prodavanih knjiga, a to su: Tijelo bez starosti, um bez granica (Ageless Body, Timeless Mind); Kvantno lečenje (Quantum Healing); Stvaranje obilja (Creating Affluence). Sem toga tu su i mnogobrojni audio i video-programi kojima se daju pouke o zdravlju i uravnoteženosti. Njegove knjige su prevedene na više od dvadeset i pet jezika, a on drži predavanja po Severnoj Americi, Južnoj Americi, Indiji, Evropi, Japanu i Australiji. Trenutno je direktor Instituta za medicinu uma i tijela i ljudskog potencijala u "Centru za lečenje Šarp" (Sharp Health Care) u San Dijegu u Kaliforniji. JOŠ NEKA DJELA DEEPAK CHOPRE KNJIGE: Stvaranje obilja (Creating Affluence, Amber-Allen//New World Library) Tijelo bez starosti, um bez granica (Ageless Body, Timeless Mind, Crown/Harmony) Put u lečenje (Journey Into Healing, Crown/Harmony) Okrepljujući san (Restful Sleep, Crown/Harmony) Savršena težina (Perfect Weight, Crown/Harmony)

Savršeno zdravlje (Perfect Health, Crown/Harmony) Ničim uslovljen život (Unconditional life, Bantam) Kvantno lečenje (Quantum Healing, Bantam) Stvaranje zdravlja (Creating Health, Houghtom Mifflin) Povratak Rišija (Return ofthe Rishi, Houghton Mifflin) AUDIO-KASETE Sljedeće kasete su zajednici izdali "Amber-Alen Pablišing" i "Nju Vorld Lajbreri" (Amber-Allen Publishing & New Worlđ Library): Sedam duhovnih zakona uspjeha (The Seven Spiritual Laws of Success) Stvaranje obilja (Creating Affluence) Bekstvo iz tamnice intelekta (Escaping the Prison of the Intellect) Sveti stihovi, ljekoviti zvuči - dio I, Bagavad Gita (Sacred Verses, Healing Sounds, Volunie I - The Bhagavad Gita) Sveti stihovi, ljekoviti zvuči - dio II, Himne Rig Vede (Sacred Verses, Healing Sounds, Volume II - Hymns ofRig Veda) Život s druge strane čuda - sa dr Vejn Dajerom (Living Beyond Miracles - with Dr. Wayne Dyer) Povratak Rišija (Return of the Rishi) OSTALI AUDIO-PROGRAMI: Čudesni um, čudesno tijelo (Magical Mind, Magical Body, Nightingale - Conant) Naše više Ja (The Higher Self Nightingale-Conant) Ničim uslovljen život (Unconditional Life, Bantam Au- dio Publishing) Mršavljenje: rešenje koje uključuje i um i tijelo (Weight Los: The Complete Mind-Body Solution, Quantum Publications, Inc.) Nesanica: rešenje koje uključuje i um i tijelo (Insomnia: The Complete Mind-Body Solution, Quantum Publications, Inc.) . ; Kronični zamor: rješenje koje uključuje i um i tijelo (Chronic Fatigue: The Complete Mind-Body Solution, Quantum Publications, Inc.) Gitanđali: darovi od srca (Gitanjali: Offerings from the Heart, Sound Horizons) Podmlađivanje (Growing Younger, Audio-Video Program/Time-Life VlDEO-KASETE: Um koji lječi - stara mudrost, nova viđenja (The Healing Mind - Ancient Wisdom, Modem Insights, Quantum Publications, Inc.) Buđenje unutarnje snage - slobodan pristup lječenju (Waking Up the Power Within - The Freedom to Heal, Quantum Publications, Inc.) Ako želite još neka obaveštenja o radionicama, predavanjima i drugim programima koje vodi Deepak Chopra ili ako želite da naručite neku od knjiga ili kaseta sa datog spiska, možete da se obratite na:

QUANTUM PUBLICATIONS, INC. P. O. Box 598, Tel. (800) 858-1808 South Lancaster, MA 01561 Sedam duhovnih zakona uspjeha su, u stvari, suština djela Stvaranje obilja: svjest o bogatstvu u polju svih mogućnosti. U ovoj izuzetnoj knjizi Deepak Chopra istražuje dubinski smisao svjesti o bogatstvu i navodi niz jednostavnih postepenih postupaka za ponašanje u svakodnevnom životu putem kojih se postiže bogat- stvo u svim svojim oblicima. Stvaranje bogatstva je štampano u tvrdom povezu i posebno je prikladno kao poklon. Ova knjiga će ujedno biti stalni pratilac svoga čitaoca, knjiga kojoj će se Čitalac nebrojeno puta i u raznim situacijama vraćati. Može se nabaviti kao audio-kaseta od izdavača Amber-Allen/Nevv World Library: The Seven Spiritual Laws of Success Creating Ajfluence: Wealth Consciousness in the Field of Ali Possibilities SVJETSKA MREŽA ZA DUHOVNI USPJEH (Global Network for Spiritual Success) Post Office Box 1001 Del Mar, Califomia 92014 Dragi prijatelju, U SEDAM DUHOVNIH ZAKONA USPJEHA ja opisujem vrline i srodne principe koji su pomogli meni, kao i velikom broju drugih, da postignemo duševno zadovoljstvo i materijalni uspJeh. Ja vas ovim pozivam da se pridružite meni i potencijalno milionima drugih Širom svijeta, pristupanjem Svjetskoj mreži za duhovni uspjeh, što znači da če te se svakog dana u praksi rukovoditi ovim principima. Pristup mreži slobodan je za svakog tko odluči da primenjuje SEDAM DUHOVNIH ZAKONA. Ja, osobno, otkrio sam da mi je bilo najpogodnije da primjenu započnem u nedjelju ZAKONOM ČISTOG POTENCIJALA i da ciklus završim u subotu ZAKONOM DARME. Usmjeravanje pažnje na jedan zakon potpuno će izmjeniti vaš život, kao što je izmjenilo moj, a ako se veliki broj nas usredotoći svakog dana na isti zakon, mi bismo mogli da dostignemo kritičnu masu uspješnih ljudi, što bi moglo da promjeni život na Zemlji. Već postoje velike grupe ljudi u svijetu koje se istoga dana usredotoćuju na isti zakon. Ja sam to učinio sa osobljem i prijateljima i znam da je moguće da se stvori grupa od članova porodice, prijatelja ili suradnika na poslu, u kojoj bi se jednom nedeljno razmjenjivala iskustva sa primjenom duhovnih zakona. Ako dođe do iznošenja posebno snažnih utisaka, što se događa, ja vas molim da te utiske zapišete i da mi ih pošaljete. Za formalno pristupanje Svjetskoj mreži za duhovni uspjeh potrebno je da pošaljete ime, adresu, ako želite i broj telefona (ili adresu za elektronsku poštu) na broj koji je gore naveden. Mi ćemo vam poslati karticu koja može da se nosi u novčaniku, na kojoj se nalazi sedam zakona. Isto tako ćemo vas obaveštavati o radu Mreže. Ustanovljavanje ove mreže predstavlja ostvarenje jednog od mojih najdražih snova. Pristupanjem Mreži i primjenom SEDAM DUHOVNIH ZAKONA znam da ćete i vi postići duhovni uspjeh i ispunjenje svojih želja. Ne mogu da vam poželim veću sreću. Voli vas i želi vam sve najbolje, Deepak Chopra

"Amber-Allen Publishing" i "New World Library" imaju za cilj da izdaju knjige i kasete koje pomažu da se poboljša kvalitet življenja. Katalog knjiga i kaseta se može naručiti od: Amber-Allen / New World Library 58 Paul Drive San Rafael, California 94903 Telefon: (415) 472-2100 Faks: (415) 472-6131 Ili pozovite na naš račun: (800) 227-3900 OSOBNI USPON / POSLOVI I MATERIJALNI PROSPERITET Ova knjiga služiće vam tokom čitavog života, jer su u njoj sadržane tajne koje vode ostvarenju snova. U dijelu Sedam duhovnih zakona uspjeha Dipak Copra je suština sveg učenja sažeo u sedam jednostavnih, ali baš zbog toga snažnih principa koji mogu da se primjene na sve oblasti života. "Sedam duhovnih zakona uspjeha je oprema koju putnik, istraživač ljudskog duha, mora sa sobom da ponese na svoj put u dvadeset prvi vijek." Piter Guber (Peter Guber), predsednik i izvršni direktor Soni Pikčers Entertejnment (Sony Pictures Entertainment) "Od svih djela Deepak Chopre, knjiga Sedam duhovnih zakona uspjeha daje najjasnije smernice kako upravljati svojim životom na savršeno organizovan način." Entoni Robins (Antonv Robbins), pisac djela: Probudimo diva u sebi; Neograničena moć (Awaken the Giant Within and Unlimited Power) "Sedam duhovnih zakona uspjeha mogu da posluže kao izvanredan vodič svakome ko želi da ostvari pro- duktivan i sretan život i tko želi da uskladi odnose sa drugima." Ken Blanšar (Ken Blanchard), suradnik na djelu Brz uspon do rukovodećeg mjesta (The One Minute Manager)