seminar ski iz sociologije utopija
TRANSCRIPT
UVOD
Svi mi imamo neke želje i maštamo o nečemu. Svi žudimo za nekim mjestom u kojem
ćemo se osjećati prijatno i lijepo. Ljudi su različiti, naši mentalni sklopovi se razlikuju i svi
imamo različitu sliku okruženja u kojem želimo živjeti. Često je slika tog našeg željenog
okruzenja nerealna i nemoguća. Svi mi imam neku svoju utopiju.
Utopija je u biti nešto što ne postoji, to je nemjesto, budućnosna vizija jednog drugačijeg
društva, odnosno jednog drugačijeg uređenja društvenih odnosa.Neko pod utopijom smatra
mjesto bez ratova, gladi, mržnje, mjesto puno ljubavi. Drugi, pak, to svoje idealno mjesto
zamisljaju kao mjesto vječitih ratova, poroka, zla...
U vrijeme kad je tek dolazilo do nekih prvih razmišljanja o utopiji, ona je predstavljala
veoma ozbiljnu „stvar“. To nam kazuje definicija po kojoj utopija „transcendira stvarnost i
prelazeći u djelovanje, u isti mah djelimično ili potpuno razara postojeći egzistencijalni
poredak“1.
U ovom našem radu želimo vas upoznati kako to Thomaso Campanella vidi idealnu
državu. On je opisao uređenje tog mjesta, kako to ljudi žive u njemu, kako se ponasaju, a nazvao
ga je „Grad Sunca“. Vjekovima su ljudi pokušavali da opišu i osmisle idealnu državu. Počevši od
Platona i njegovog idealnog Polisa, Tomasa Morea i njegove Utopije susrećemo se sa jednom od
najljepših utopija, sa gradom sunca T. Campanelle. Izložićemo nešto i o Campanelli, njeogvom
1 Karl Mannheim, “Ideologija I utopija”, “Nolit”, Beograd, 1968., str. 157.
1
životu, njegovoj filozofiji, a možda ćemo i vas navesti da razmišljate, da maštate kako bi to
izgledao vaš „Grad Sunca“.
Postavlja se pitanje smijemo li još uvijek "maštati"? - Odgovor glasi: ne samo da smijemo
"maštati", nego i moramo "maštati", možda i više nego ikad prije, jer je otpor vladajućem
društvenom obrascu danas manji nego ikad prije. Maštati smijemo i maštati moramo, naravno,
ukoliko pod "maštanjem" ne mislimo na nešto što je privatna i slobodno-lebdeća stvar jednoga
čovjeka.
O DJELU
Grad Sunca (italijanski: la citta del Sole; latinski:Civitas Solis- utopija) je filozofsko djelo
dominikanskog filozofa THOMASA CAMPANELLE. Campanellina utopija je jedna od
najsmjelijih, najpotpunijih i najljepših utopija koje su ikada napisane u organizaciji njegove
„filozofske republike“. On potpuno i otvoreno raspravlja i riješava socijalne probleme koje je
postavilo njegovo vrijeme i koji još i danas uzbđuju naš vijek.2
Izraz „utopija“ dugujemo sir Thomasu Moreu i njegovoj istoimenoj knjizi3 u kojoj on
sugerira dvostruko čitanje i razumjevanje riječi, kao prvo: „eu-topia“ (tj. „dobro mjesto“), kao
drugo „ou-topia“ (tj. „ne-mjesto“ ili „nepostojeće mjesto“).
2Thomaso Campanella, “Grad Sunca”, “Kultura”, Beograd, 1964.3 Thomas More, “Utopia”, Everyman”, London, 1994.
2
Knjiga je napisana kao poetski dijalog između Gospodara Domaćih Vitezova (Veliki
Hospialac4) i njegovog gosta Đenovljanina-morskog kapetana. U razgovoru Kapetan opisuje
Grad Sunca, kojeg je vidio na svojim putovanjima po svjetskim morima.
Grad Sunca u orginalu je napisan na italijanskom jeziku. Ova knjiga je inspirisana
Platonovom „Državom“ i opisima Atlantide u Timaju i čini dio njegove „Philosophia realis“,
objavljene u Frankfurtu između 1620 i 1623 god. i ponovo izdate u Parizu 1637 god., dvije
godine prije njegove smrti. Djelo je napisano za vrijeme feudalnog srednjeg vijeka koji se upravo
tada završavao.
Campanella je vjerovao u astrologiju kao i najistaknutiji duhovi njegovog doba, te je dosta
elemenata iz svog naučnog polja unio i u „Grad Sunca“. Nastojao je da njegov politički ustanak
bude istovremeno i socijalna revolucija kojom je htio da reformiše države, da stvori nove zakone,
nove sisteme za vladanje društvom. U Campanelli se već tada začela misao o njegovom „Gradu
Sunca“.
On uzima u obzir sve društvene odnose muškaraca između sebe i muškaraca prema
ženama i djeci te ulazi i u najsitnije detalje privatnog života.
4 Veliki Hospitalac - duhovni red hospitalaca ili jovanovaca (Milites hospitalis S. Johannis Hierosalymitani) osnovan je u XII vijeku u Jerusalimu radi ukazivanja pomoći bolesnima i siromašnima. Članovi reda bili su organizovani kao vitezovi, sveštenici i braća; na čelu je stajao Veliki majstor reda. Sjedište reda bilo je prvo u Jerusalimu, pa na Rodosu, zatim na Malti; poslije engleskog osvajanja Malte red samo vegetira. - „Veliki Hospitalac“ latnskog teksta Campanellina svakako nije sam Veliki majstor, već jedan iz dalekih zamalja. Sabesednik mu je moreplovac rodom iz Đenove.
3
RAZLIKE IZMEĐU UTOPIJA THOMASA MOREA I THOMASA CAMPANELLE
Budući da su se mnogi umovi bavili uređenjem neke „idealne“ države, moguće je napraviti
i neku komparaciju:
„Utopija“ Thomasa Morea je djelo državnika, on poznaje društvo i umno ga kritikuje,
ponekad i gorko ismijava. On negoduje nad varvarskim postupcima pravosuđa i osjeća veliko
sažaljenje prema rđavom stanju seljaka rastjeranih s njihovih ognjišta, potisnutih od stada ovaca i
prognanih u gradove gdje žive kao prosjaci i gdje ih bez milosti vješaju i zbog najmanje krađe.
Svojim posmatranjima on je došao do zaključka da su privatno vlasništvo i novac uzrok borbi,
poroka i patnji ljudskog društva. Otkriva neke loše i tamne strane društva.
Campanella, međutim, ne poznaje svijet jer je živjeo od svog djetinjstva u komunističkoj
sredini jednog manastira. On se predaje najsmjelijem letu metafizičke misli. Socijalni položaj
čovjeka gleda samo kroz naočale plemenite i plamene uobrazilje. Pothranjivao ju je spisima
grčkih mislilaca i izvještajima putnika o čudnovatim običajima varvarskih i divljih naroda Azije i
Amerike. Svoju idealnu državu gradi iz jednog komada ne bojeći se eventualnih prepreka na
putu njenog ostvarenja i predlaže je sa čvrstim uvjerenjem da je njeno ostvarenje jedino potrebno
da ljudi sa njom budu upoznati.
Za razliku od Campanelle, More sumnja hoće li biti ostvarene čak i najpreče reforme koje
stavlja kao cilj svojim putnicima na povratku iz Utopije. Mor gradi svoju državu sa velikom
realnošću, dok Campanella koji je bio manje upoznat sa stvarnim odnosima u društvu, više se
udaljava od realnosti i gradi je na pomalo naivan način.
4
GRAD SUNCA
Čovjek vlastitom proizvodnom djelatnošću proizvodi i uslove svoje egzistencije kao i
institucionalne, odnosno strukturalne okvire svog života.5 I u Gradu Sunca je život osmišljen na
ovakav način.
S obzirom na to da je djelo pisano u srednjem vijeku koji se tada završavao, znamo da su
se tada dešavali ratovi između pokrajina, gradova, pa čak i sela. Kuće pa i sami manastiri su bili
utvrđeni te je vođena briga da se imaju dobri zidovi iza kojih se moglo prkositi neprijatelju. Imao
ih je i Grad Sunca.
Grad Sunca je izgrađen na visokom brdu i sastoji se od sedam kružnih zidina koje se
postepeno sužavaju prema vrhu. Prve zidine nalaze se u podnožju brda i postepeno se uzdižu
prema vrhu, tako da sedma zidina okružuje sam vrh brda. Sedam prstenova unutar grada nosi
imena sedam planeta. Ovi kameni prstenovi su međusobno povezani sa četiri ulice i četiri kapije,
a svaka od njih pokazuje po jednu stranu svijeta.
Grad je tako napravljen da, ako bi neko i uspio da osvoji prsten, a za to bi bila potrebna
velika snaga, vještina i upornost, bilo bi mu potrebno dvostruko više snage da osvoji drugi
prsten, još jači udar i jos više snage da osvoji treći prsten, itd. Tako da je kompletan Grad Sunca
praktično nemoguće osvojiti. Svi su bili obučeni da se odbrane. Solarci vode svoju djecu sa
sobom u borbu kako bi se naučila ratovanju. Kao i Amazonke6 i Spartanke, tako se i Solarke
vježbaju u svim ratnim radnjama. Ukoliko bi pokazale da se plaše, žene bi bile kažnjavane. Kao i
muškarci, i one su morale čuvati stražu. Onda se ustvari treba čuditi što se Campanella
5Nijaz Mesihović, „Uvod u sociologiju“, „Kemigrafika-Trade“, Sarajevo, 2002., str.6 Amazonke – legendarno vojničko pleme žena-ratnika
5
oslobodio religijom posvećenih predrasuda svoga vremena i što je imao smjelosti da ženi prizna
ista prava kao i muškarcu.7
UREĐENJE GRADA:
Gradom vladaju svećenici, a glavni vođa je HOH (Sunce), a našim bi se reklo i Metafizičar. On
je glava svih i u tjelesnom i u duhovnom pogledu, u svim pitanjima i nesuglasicama donosi
konačnu odluku. Morao je temeljno proučiti matematiku, apstraktne nauke, fiziku i prije svega
astrologiju. Njegova nadležnost su poslovi, pravna pitanja i religijska pitanja. Vrhovni je
autoritet. Njemu pomažu tri savladara (savjetnici): Pon, Sin i Mor, ili našim jezikom rečeno Moć,
Mudrost i Ljubav.
-U djelokrugu Moći su pitanja rata i mira, obezbjeđenje grada, ali nije iznad Hoha.
-U djelokrugu Mudrosti su slobodne vještine, zanati i sve nauke i odgovarajući činovnici i
naučnici, te škole za te nauke.
-Ljubav je zadužena za stabilnost međuljudskih odnosa, za obrazovanje djece, za rasplođavanje
stanovništva (sparuje ljude i životinje kako bi se dobilo što bolje potomstvo).
Svaka kružna zidina u Gradu Sunca je oslikana, tako da zidovi predstavljaju svojevrsnu
enciklopediju jer je u njima sakupljeno svo postojeće znanje:
-na spoljašnjim zidovim hrama naslikane su zvijezde i kraj sveke od njih su u tri mala stiha
zabilježeni podaci o veličini, silama i kretanjima
-unutar prvog zida nacrtane su sve matematičke figure, definicije, teoreme, itd. Na vanjskoj
strani nalazi se slika zemlje, običaji i zakoni, te alfabet grada
-unutar drugog zida naslikane su sve vrste kamenja i pridodati njihovi pravi komadi, a na
spoljašnjoj strani prikazana su sva mora, rijeke, jezera i izvori, te vina, ulja i sve tečnosti
-unutar zida trećeg okruga su naslikane sve vrste drveća i biljaka, a na spoljašnjoj strani
prikazane su sve vrste riječnih, jezerskih i morskih riba
-na unutrašnjoj strani četvrtog zida naslikane su sve vrste ptica, a na vanjskoj strani sve vrste
gmizavaca
-unutar zida petog okruga nalazi se ogroman broj savršenih zemaljskih životinja
7 Sveti Toma Akvinski, koji je kao i Campanella bio dominikanac, ali manje nezgrapan i ograničen od crkvenih otaca, ipak kaže: „Žena je korov koji brzo raste, ona je nesavršen čovjek, homo imperfectus, čije tijelo samo zato dolazi brže do potpunog razvitka što je manje vrijednosti i što se priroda njime manje zanima... Žene su rođene da bi vječno živjele pod jarmom svoga gospodara, koga je priroda preimućstvima, koja je u svakom pogledu prenijela na muškarce, odredila za gospodstvo.“
6
-unutar zida šestog okruga prikazani su svi zanati, njihovi alati, upotreba kod različitih naroda i
pronalazači, dok su na vanjskoj strani naslikani svi pronalazači nauka, naoružanja i zakonodavci
-na sedmom zidu naslikani su filozofi i drugi umni ljudi, a posebno mjesto zauzim Isus Krist i 12
apostola
Njihova djeca su obilazila zidine i na taj načim sticala nova znanja.
Na rađanje gledaju kao na religiozno djelo koje služi u korist države, u korist svih, shvaćeno je
kao održavanje vlastite vrste.
Skoro da nema razlike između žene i muškarca, osim na bojnim poljima kada dođe do rata, ali i
tada žene indirektno učestvuju u ratu. Muškarci i žene nose jednku odjeću „podesnu za rat“. Oni
se gnušaju crne boje, zato mrze Japance koji vole crnu boju. Sva odjela koja nose u unutrašnjosti
države su bijela, a ona koja oblače u inostranstvu su crvena.8 Oni zajedno rade, jedu, spavaju u
velikim spavaonicama. Dosta vode računa o svojoj higijeni. Kod njih je sve zajedničko, ne
postoji privatna svojina. Zbog toga im nisu potrebni ni novac, ni trgovina, ali predmete koje sami
ne mogu proizvesti kupuju od drugih , a trgovina se odvija pred gradskim kapijama. Iako su
gostoprimljivi, ako stranac želi da postane solarac oni ga provjeravaju dva puna mjeseca, jedan
na poljskom imanju, a drugi u gradu. Nema razlike među ljudima jer je svako stvoren za nešto.
Kao i mi, vjeruju u zagrobni život.
Građanski prestupi i zločini spadaju pod sudsku nadležnost esnafa. Kazne mogu biti:
kazne izgnanstva, šibanja, ukora, isključenja iz trpeze, pa i zabrana općenja sa ženama. Kao i u
komunističkim zemljama slobodnih i jednakih ljudi, nema mjesta dželatu. Kaznu izvršava narod
kamenujući osuđenika, a prvi kamen baca tužilac.
Grad Sunca nije ni republika, ni monarhija jer svjetovna i duhovna vlast poglavara Hoha
ne podliježe nikakvoj kontroli i nije nasljedna nego je izborna.
8 Boja odjela imala je simboličan značaj za Campanellu. U jednoj pjesmi on kaže. „Odjeća žalosti pristaje našem vijeku... Ovaj vijek stidi se veselih boja, jer oplakuje svoj svršetak i tiraniju koja ga ispunjava, oplakuje okove, omče, olovne metke, klopke krvožednih junaka i zabrinute duše pravednika. ... Ova boja je simbol jedne krajnosti dotjerane teorije koja nas čini slijepima, tužnima i pakosnima. ... Predviđam vrijeme kad ćemo se vratiti bijeloj tunici, kada nas najviša volja bude izvukla iz ovog blata.“
7
Ovaj grad je otvoren za sve i Campanella poziva sve narode svijeta da zajednički rade na
svemu onome što služi materijalnom, duhovnom i moralnom razvoju ljudi, kako bi „ponovo
otpočelo zlatno doba“.9
Iako je Grad Sunca izmišljen, u današnjim, savremenim gradovima, možemo primjetiti
neke sličnosti: „Gradovi se formiraju po sistemu koncentričnih krugova koji se dijele na
segmente. Centar grada čini gradsko jezgro koje predstavlja spoj velikih i raskošnih poslovnih
zgrada i oronulih privatnih kuća. Van tog područja nalaze se ranije osnovani dijelovi grada u
kojim žive radnici proizvodnih zanimanja. Još dalje od tog područja nalaze se predgrađa u
kojima, uglavnom, žive ljudi sa visokim primanjima. U tim gradskim prstenovima odvijaju se
procesi invazije i sukcesije.“10
ŽIVOT THOMASA CAMPANELLE
Thomaso Campanella je rođen 5. septembra 1568 godine u gradu Stilo u Južnoj Ialiji
(Kalabrija). Već u djetinjstvu se istakao rijetkom preranom zrelošću: u trinaestoj godini života
mogao je da drži improvizovan govor na bilo koju temu. U srednjem vijeku je ispoljio veliku
ljubav za proučavanje filozofije. Međutim, njegov otac mu je izabrao studijsko zvanje i poslao ga
9 Pol Lafarg, „Tomazo Kampanela“, „Kultura“, Beograd, 1964.10 Anthony Giddens,, „Sociologija“, Ekonomski fakultet u Beogradu, str. 586.
8
u Napulj da studira pravne nauke, ali mladi je Thomaso i pored toga slušao predavanja jednoh
kaluđera iz filozofije u jednom od tadašnjih manastira. U petnaestoj godini pristupa u duhovni
red dominikanaca. Manastiri su bili pribježište duhova željnih učenja i dominikanski red je bio
jedan od najslavnijih po broju slavnih ljudi koji su iz njega proizilazili.
Međutim, krajem XVI vijeka osnovan je i red jezuita sa zadatkom da se bori protiv jeretika
i brani autoritet pape, te je počeo da baca u sjenu ostala duhovnička bratstva. Dominikanci su
nastojali da ponovo vrate svoj ugled, čvrsto držeći Campanellu u nadi da će u njemu dobiti borca
čiji će talenti pripomoći da se vrati sjaj njihovog društva. To su uspjeli tek kasnije kad se
Campanella pojavio kao predstavnik dominikanaca na onosavremenim omiljenim skolastičkim
diskusijama na zahtjev svoga profesora koji se iznenada razbolio pred polazak na to putovanje.
Ubrzo nakon toga suparnički red ga optužuje za jeres i čarobnjaštvo zbog njegovih
žestokih napada na Aristotela, i uspjevaju da mu papa spriječi govorničku karijeru. Tada je dobio
naređenje da se vrati u manastir u Stiloy, pošto je u Rimu izazvao srdžbu i pometnju. Bilo mu je
preko 20 godina kada je objavio svoju prvu knjigu11 protiv filozofa iz Stagire.
Nedugo nakon toga bježi iz manastira, tog tjeskobnog i „sumornog zatvora“ gdje nije
uspio da zadovolji svoju žarku energiju.12 U kasnijem toku života Campanella dolazi na ideju da
oslobodi Kalabriju od španskog jarma. Uspjeva da pobuni narod i u njima stvori odlučnost na taj
korak. Sve je bilo spremno za ustanak koji je trebao da počne krajem 1599. godine. Sve je bilo
spremno, ali dva izdajnika otkrivaju istinu. Nakon toga ljudi su strogo i gorko kažnjeni, a njgore
11 „Philosophia sensibus demonstrate“, Napulj, 1590.12 Da bi se razumjelo kako se jedan slobodan duh kao što je bio Campanellin osjećao prigušen u manastiru, mora se čitati ironičan sonet Đordana Bruna „U slavu gluposti“. On glasi: „O sveta i blažena gluposti, sveto neznanje i sveta ludosti, blagoslovljena pobožnosti što si sama više zadovoljila duše no što si bila mogla sva istraživanja razuma! Ni uporno noćno bdijenje ni naporan rad, ni filozofska razmatranja ne mogu dospjeti u ono nebo gdje si ti podigla svoje prebivalište. O vi umovi koji istražujete, šta vam koristi što izučavate prirodu i što ispitujete jesu li zvijezde stvorene od vatre, zemlje ili vode: Sveta i blažena glupost prezire sve ovo, jer sklopljenih ruku i na koljenima ona očekuje svoje spasenje samo od Boga. Ništa je ne žalosti, ništa je ne zanima, sem brige o vječnom pokolju koji će nam Bog poslije smrti milostivo podariti.“
9
je bilo za Campanellu. Biva odveden u zatvor, mučen i po četrdeset sati, pokidnog mesa do
kostiju, ali nikad nije ništa priznao.
Campanella je u zatvorima proveo 27 godina. U jednoj pjesmi on traži pomoć od Boga, ali
kada je Bog ostao gluh na njegova jadikovanja on se obratio suncu i tada nastaju prve ideje za
naslov „Grad Sunca“.
Nakon 27 godina, kada je Campanella pušten na slobodu i doveden u Rim, ponovo ga
progoni mržnja jezuita. Da bi izbjegao tu mržnju, 1643.godine je u kolima francuskog poslanika
napustio Rim. Stigao je u Merselj gdje je bio gostoljubivo primljen od Pejreska, parlamentarnog
savjetnika iz Eksa. Tu je Campanella živio mjesec dana, u velikom blaženstvu.
Nakon toga je pozvan u Pariz. Bio je primljen na dvoru Luja XIII. Povukao se u pariški
dominikanski manastir i tu mirno živio baveći se astrološkim, pravnim i filozofskim studijama.
Prorekao je da će predstojeće pomračenje sunca od 1.6.1639.godine biti kobno po njega. Umro
je u 71.godini života, 21.5.1639.godine, deset dana prije isteka roka naznačenog za pomračenje.
10
ŠTA ZNAČE SVI TI BROJEVI?
(ASTROLOGIJA I MISTIKA)
Thomaso Campanella je vjerovao u skriveni smisao brojeva, i u „Gradu Sunca“ on
spominje samo kabalističke brojeve.
Broj 7 je prvi s kojim se susrećemo: teritorija grada opkoljena je sa 7 utvrđenih bedema, u
hramu ima 7 zlatnih kandilja s vječnim plamenom i s imenima 7 planeta koje se, kao u
pitagorejskom sistemu, kreću oko nepokretne zemlje. One pri tome proizvode muzičke zvuke i
čudesne harmonije, koje Solarci mogu da čuju pomoću aparata koji su sami pronašli. Sedmica
koja je za sve narode, razvijene do određenog stepena kulture, bila mistični broj, mnogo je
zanimala i hrišćane: u Apokalipsi ona se često pojavljuje; Origen, sveti Avgusten, sveti Ilarion i
najslavniji crkveni učitelji mnogo su diskutovali o preimućstvima ovoga broja, kao i broja 6;
sedmica se nalazi i u dogmama i ceremonijama katoličanstva; postoji 7 svetih tajni, 7 smrtnih
grijehova itd. Proizvod od 7 često se može naći u Gradu Sunca: tu postoji 49, dakle 7x7
sveštenika kojima je povjereno posmatranje neba i otkrivanje astroloških misterija; postoji 14,
dakle 7x2 naučnika koji predaju nauke i umjetnosti itd.
Zastava Solaraca doja se vije na kubetu hrama ima 36 znakova; vrhovni zapovjednik
države, da bi mogao biti izabran, mora biti stariji od 36 godina, vaspitanje djece počinje za
umjetnosti i nauke sa 6 godina, a sa 12 godina za rat itd. Brojevi 36 i 12 su, međutim, proizvod
od 6, a broj 6, koji ima kao znak treće slovo imena Jahve, poštovan je od pitagorejaca i kabalista
stoga što predstavlja ponovo spajanje jedinstva, dvojstva i trojstva: 1 više 2 više 3 čine 6, što
ovaj broj čini simbol svih savršenstava.
Broj 3, mistični broj par excellence – ono što se zna o najprimitivnijim divljacima
dokazuje da je za shvatanje ovog broja bio potreban veliki umni napor – morao je kod Solaraca
11
uživati veliki ugled i stvarno se nalazi svuda; oni imaju tri zašovjednika, predavanje nauka vrši
pomoću malih stihova – uvijek po tri na broju – ispisanih na zidovima grada i hrama, da tri
godine djeca uče azbuku itd.
Solarci imaju puno povjerenje u astrologiju; oni imaju sveštenike zadužene isključivo
izučavanjem zvijezda, a posmatranje neba daje im mogućnost da proreknu budućnost, da liječe
bolesnike, da podmlađuju starce od sedamdeset godina itd. U krajnjoj instanci Solarcima vladaju
zvijezde, oni ih pitaju u svim prilikama, čak i u pogledu najbeznačajnijih stvari, kao na primjer
sparivanaj konja, izbora zanata itd.
Oni obožavaju Sunce – božiju sliku i priliku – koje tvorac svega što ovdje kole živi i djela;
„Sunce je otac, a Zemlja mati.“ Svi narodi su Sunce poznavali za boga, i u hrišćanstvu se nalaze
mnogobrojni tragovi njegova kulta. Ako se Campanella varao u svom kultu Sunca, onda se bar
varao kao i mnogi drugi, a oni koji su u namjeri da ismiju njegovu uopiju uživali u profesorskom
kritikovanju njegovih astroloških i mističnih mišljenja, samo su dokazali da ne poznaju historiju
ljudskog duha.13
CAMPANELLINA FILOZOFIJA
„Rođen sam da bih se borio protiv tri velika zla: tiranije, sofistike i licemjerstva“, - veli
Campanella u jednom sonetu. Ceo njegov zibot bio je ustvari, dugačka borba protiv skolastičke
filozofije i protiv Aristotela – „tirana duhova“.
Navika da se mozga i diskutuje; umjesto da se koriste opažanja i iskustva, postala je
drugom prirodom. Za ovu bijednu maniju diskutovanja svaljivali su krivicu na Aristotela, budući
da je on filozofirao u vremenu kada su se nauke tek rađale. Postel je optuživao Aristotelovu
13Pol Lafarg, “Tomazo Campanella, “Kultura”, Beograd, 1964.
12
filozofiju kao uzrok svih zabluda i izvor ateizma14, Bekon je žalio šro Aristotelova djela nisu
uništena. Josif Martini proširio je anatemu na logiku, gramatiku i mehaniku, za koje je predložio
da se uvrste među vještine drugog reda, kako bi se filozofija oslobodila njihove pogubne
podrške. Ni Tomas Mor se nije divio oštroumnosti skolastike, njegovi Utopljani su podjednako
ignorisali sofistiku i dijalektiku. Probiti brešu u Aristotelovoj i u skolastičkoj filozofiji, bio je
težak poduhvat, jer je trebalo stvoriti nov sistem za onaj koji se ruši.
Telezije je bio jedan od prvih koji je počeo borbu s Aristotelom. „Mi se divimo Teleziju“, -
veli Bekon, - „mi ga priznajemo kao priatelja istine i kao prvog među novim ljudima (noverum
hominum primus).“15 „Ovaj dželat peripatetičkog učenja“ prebacivao je Aristotelu što se obraća
samo umu a ne i iskustvu; on je s pravom korio skolastičku filozofiju što traži nauku samo u
knjigama, a ne u prirodi; on je preporučivao izučavanje stvarnih bića (entia realia) i „posmatranje
stvari i njihovih sila“, - ali je i on bio prisiljen da elemente toplote i hladnoće uzme iz
Parmenidove fizike, od Aristotela se, dakle, moglo pobjeći samo ako bi se primilo učenje nekog
drugog filozofa stvarnog vijeka.
Telezije je bi prvi učitelj koji je Campanellinu dušu nadahnuo pobunom; i on je odbacio
pouke iz školskih knjiga tražeći svoju filozofiju u prirodi. U jednom sonetu Campanella kaže:
„Svijet je knjiga gdje je vječni razum napisao svoje sopstvene misli, on je živi hram koji je ovaj
okitio živim slikama, gdje je ucrtao svoja djela i svoju sliku i priliku... Ali mi, čije su duše
prikovane za knjige i mrtve hramovae, za rđave prepise žive knjige, mi dajemo prednost onoj
pred ovom.“ Prihvatajući i usavršavajući Telezijeve ideje, Campanella pripisuje svim tjelima i
bićima, čak i onima koja izgledaju lišena života i osjećanja, sposobnost osjećaja prilagođenu
potrebama njihova održanja. Po njegovom mišljenju, zvijezde, elementi i biljke obdarene su
životom i osjećajima, isto tako i leševi, jer je smrt smo relativna. Životinje su obdarene umom i
one misle; mogu se sporazumijevati pomoću govora. Bog živi u svim bićima i stvarima svemira.
Campanella je kruto i čvrsto vjerovao u astrologiju: izbjegao je lomaču jeretika i našao
odane prijatelje među papama, kraljevima i njihovim ministrima, zahvaljujući svome dobrom
14 “Eversio falsorum Aristotelis dogmatum“. Pariz 1542.15 Campanella mu je posvetio sonet koji ovako počinje: „Telezije, strele tvog tobolca uništile su čopor sofista, ti si natjerao tirana duhva (Aristotela) u divlje bjekstvo, ti si oslobodio istinu.“
13
glasu astrologa. On kaže: „Zvijezde uriču na prirodu; biljke ne bi mogle cvjetati da ih sunce ne
grije. Toplota potiče iz svemira, to znači iz neba, i zato smo u svim svojim djelima izloženi
utjecaju neba.“ On stvara vezu između ljudskih sudbina i kategorija zvijezda, njih smatra
uzrokom zla i Božijim vjesnicima. „Kraj svijeta“, - rekao je on – „biće objavljen znacima na
Suncu i zvjezdama.“
CAMPANELLINA POLITIKA
Campanella je poput Postela i drugih mislilaca XVI vijeka vjerovao u jednistvo ljudskog
roda i mislio da bi se ono ostvarilo kad bi se svi narodi svijeta ujedinili pod jednom te istom
vlašću: on je nesvjeno, na filozofski način izrazio imperativnu ekonomsku potrebu kapitalističke
buržoazije svoga vremena. U stvari, ova se mogla ekonomski i politički razvijati samo
uništenjem autonomije gradova i pokrajina.
Srednji vijek je imao dvije političke jedinice. Feudalnu hijerarhiju, koja je međusobnim
dužnostima i pravima povezivala sve članove društva jedne određene zemlje – od kmeta do
kralja, i katoličku hijerarhiju, čiji su okviri obuhvatali samo ograničeni broj individua, ali je ova
bila mnogo univerzalnija i proširila se nad svim narodima kršćanstva. Ove dvije jedinice su se
međusobno sukobile zbog vlasti. Pape i njihovi naučnici napali su glavu feudalne organizacije,
kraljevinu, koju je Grgur VII žigosao kao „rođenu od đavola i pronađenu od ljudske sujete“.
Iznad zemaljskih vlasti, koje su sve samo kratkotrajne i prolazne, sveti Toma uzdiže duhovnu
moć pape, proglašavajući ga u ima filozofije i Jevanđelja za vrhovnog gospodara naroda i
kraljeva i za sudiju u njihovim razmiricama.
Jedinstvo religije treba da dovede do jednistva ljudskog roda, - mislio je Postel; religija je
imala da se bori protiv tri neprijatelja: Jevreja, muslimana i idolopoklonika, i on je želio da ih
preobrati i privede Jevanđelju jedino snagom razloga. Campanella se nije plašio upotrebe sile da
14
bi primorao na pokornost protestante i muslimane, jer oni su sprečavali uspostavljanje
teokratskog jedinstva iz kojeg je trebalo da proizađe jedinstvo ljudskog roda. On je podstrekavao
vladare da silom izokrene jeres i savjetovao papama da mobilišu vojsku protiv protestanata. To
ujedinjavanje ljudskog roda, koje je zahtjevao od papske vladavine, bilo je na putu ostvarenja
posredstvom njegovog smrtnog naprijatelja, španske monarhije. On se nalazio u zatvoru kralja
Španije kada je pisao svoju slavnu raspravu „De monarchia hispanica“, koja je odmah poslije
objavljivanja prevedena na njemački i engleski. „Dan kada će se ostvariti ovo jedinstvo ljudskog
roda, nije daleko“, - veli on; „on je objavljen i prorečen na svakoj stranici historije XVI vijeka.
Ogroman porast španske monarhije je Božije djelo; Bog je izabrao najpobožniji među narodima
Evrope i obilježio ga Božijim znamenjem da bi se njime poslužio za ostvarenje namjera svoga
proviđenja, on mu je dao ključeve novoga svijeta da bi svuda gdje sunce sija religija Isusa Krista
imala svoje svečanosti i svoje žrtve. Neka katolički kralj ujedini pod svoje žezlo cijeli svijet,
njegov naziv nije više prazna riječ: s raspećem u jednoj ruci i mačemu drugoj ruci neka se bori
protiv protestantizma i islamizma sve dok ih ne nestane s lica zemlje, jer nejgova je misija da
smrvi neprijatelje crkve i stavi im nogu za vrat i tako obezbjedi njen trijumf; kao novi Kir neka
okonča ovo novo vavilonsko ropstvo.“ Ali događaji nisu nosili trijumf crkve, nego trijumf
kapitalističke buržoazije. Religioznom i političkom jedinstvu težio je, međutim, Campanella
samo zato da bi okončao neslogu i zasnovao mir i sreću na zemlji, radi ostvarenja ovog cilja on
je odvažno apelovao na silu. Tokom cijelog svog dugog i bonog života on je svoju djelatnost
usmjerio ka jednom cilju, ostvarenju komunizma. Još mlad, u trideset drugoj godini života,
propovjedao je i organizovao ustanak zao da bi ga ostvario, zatvoren i mučen, ali uvijek
nepobjeđen, konspirisao je iz dubine zatvora s vojvodom od Osune i tješio se u svojo nesreći
sanjajući svoju Utopiju. Zanesen oduševljenjem za svoju ideju kao i Furje, koji je u Ahenu htio
da sazove kongres kraljeva i kapitalista da bi ih pridobio za svoj falansterijum, Campanella ja
vjerovao da će opis njegove filozofske republike preobratiti narode svijeta.
15
ZAKLJUČAK
Utopija je teorijski neutemeljeno i bezopasno, a praktički neobavezno i neučinkovito
maštanje o drugačijem i boljem svijetu. To je nešto što nije ostvareno, što ne znači da neće biti
ostvareno.
Ako pogledamo na historiju i sve promjene koje su se događale tokom ljudske historije,
sasvim je jasno da su mnoge političke ideje nazivane utopijom. Tako je ukidanje robovlasničkog
društva i prelazak u feudalno smatrano utopijom. Nestanak monarhija i uspostava parlamentarne
demokratije je također smatrano utopijom... Zapravo je svaka promjena dominantnog stanja i
uspostava novih vrijednosti smatrana utopijom, barem do trenutka kada bi se dogodila.
Posmatrajući utopiju kao proizvod ljudske mašte i ljudskih želja, danas se zna da svi
imamo pravo na maštanje i ispoljavanje svojih ideja. Bar to nam niko ne može uskratiti ni
zabraniti. One su zapravo veoma bitne, naravno ukoliko se radi o onim pozitivnim. Trebamo
težiti ka osmišljavanju boljeg života. Možda mi nećemo uspjeti sprovesti svoje ideje, kao što
Campanella nije uspio stvroriti svoju idealnu komunističku državu, ali možda će se neko ko se
slaže sa našim mišljenjem i idejom u nekom drugom vremenu uspjeti da ih sprovede.
U jednom svom sonetu Campanella kaže: „...Ako bi ljudi radili zajednički sve što je
korisno, što služi sreći i moralu – onako kako ja to vidim i propovjedam – svijet bi bio raj.“
Svi mi u sebi posjedujemo želju za nekim izmišljenim i idealnim mjestom, kao što svaka
stvarnost posjeduje nerazumnu žudnju za nestvarnošću.
16
LITERATURA
1.) Campanella Thomaso, „Grad Sunca“, „Kultura“, Beograd, 1964.
2.) Lafarg Pol, „Thomaso Campanella“, „Kultura“, Beograd, 1964.
3.) Giddens Anhtony, „Sociologija“, Ekonomski fakultet u Beogradu
4.) Mannheim Karl, „Ideologija i utopija“, „Nolit“, Beograd, 1968.
5.) Mesihović Nijaz, „Uvod u sociologiju-treće izmijenjeno izdanje“, „Kemigrafika Trade“,
Sarajevo, 2002.
6.) More Thomas, „Utopia“, „Everyman“, London, 1994.
7.) Internet:
- www.virovitica.net
- hrv.anarchopedia.org
17
SADRŽAJ
Uvod .................................................................................................................................1
O djelu ..............................................................................................................................2
Razlike između utopija Thomasa Morea i Thomasa Campanelle ....................................4
Grad Sunca .......................................................................................................................5
Život Thomasa Campanelle ..............................................................................................8
Šta znače svi ti brojevi? (astrologija i mistika) ..............................................................11
Campanellina filozofija ..................................................................................................12
Campanellina politika .....................................................................................................14
Zaključak ........................................................................................................................16
Literatura ........................................................................................................................17
Sadržaj ............................................................................................................................18
18
19