KATEDRA ZA ANATOMIJU ČOVJEKA

Mehanika pokreta zglobova gornjeg ekstremiteta(seminarski)

Autor: Mentor:Amar Čustić br. 15 doc. dr. Aida Hasanović

Sarajevo, oktobar, 2011.

1. Uvod(Systema articulare; synarhrosis, articulatio)

Sve kosti u našem tijelu su povezane u jednu morfološko-fiziološku funkcionalnu jedinicu zvanu skelet. Dvije i više kostiju su spojene pokretnim i nepokretnim spojevima koje proučava Systema articulare (sistem zglobova) Prema nivou pokretljivosti, podjelili smo ih (zglobove) na:- synarthrosis – nepokretni spoj- dyarthrosis (junctura synovialis s. Articulatio) – pokretni zglob

Cilj ovog seminarskog jeste da objasni mehaniku pokreta zglobova gornjih ekstremiteta, stoga nećemo pažnju skretati na synarthrosis.

Articulatio ili diarthrosis najčešći su i funkcijski najvažniji spojevi između kostiju. U njima su mogući pokreti između kostiju, a ubrajaju gotovo sve spojeve na udovima. Zovu se i junctura synovialis (sinovijalni zglobovi) jer zglobna tijela u vreću spaja membrana synovialis (sinovijalna ovojnica) koja izlučuje sinovijalnu tekućinu. Zglobna tekućina omogućuje klizanje hrskavičnih krajeva kostiju u zglobnoj šupljini, bez velikog trenja.

Svaki pravi zglob ima svoje osnovne karakteristike:- zglobna tijela (konkavno i konveksno)- zglobne površine (facies articulares)- zglobnu hrskavicu (cartilago articularis)- zglobnu čahuru (capsula articularis)- zglobnu šupljinu (cavitas articularis)

Zglobna tijela se nalaze na okrajcima kostiju i različitog su oblika. Jedno od njih je konkavno i onda govorimo o fossa articularis, a drugo je konveksno tj. caput articulare. Ne moraju se uvijek podudarati zglobna tijela. Često okrajak jedne kosti ne odgovara drugoj i onda govorimo o diskongruentnim ili nepravilnim zglobovima. U cilju povećanja podudarnosti zglobnih tijela, između njih nalazimo na hrskavične formacije poznate kao cartilago articularis. Razlikujemo discus articularis i meniscus articularis.

Discus articularis je okruglasta fibrokartilaginozna ploča koja je smještena između zglobnih tijela i svojim rubom obično srasta sa fibroznom membranom, djeleći cavitas articularis na dva dijela.Meniscus articularis je formacija slična discus articularis, samo što nije oblika ploče, već polumjesečastog. Na poprečnom presjeku ima oblik trokuta, čija je baza srasla sa fibroznom ovojnicom a vrh je okrenut medijalno, prema sredini zglobne šupljine. Gornja i donja ploha meniska su glatke i omogućuju gibanje u zglobu. Zglobni menisci samo djelomično razdvajaju zglobne plohe, a dijelom se one ipak dotiču.Labrum articulare je formacija građena od čvrstog vezivnog tkiva i mnogo hrskavičnih ćelija, i njen je zadatak da poveća konkavitet zglobne površine, ograniči kretanje i ublaži udarac kod naglih pokreta. Suština ovih formacija jeste da povećaju podudarnost između dva zglobna tijela, smanje trenje, ograniče pokrete i ublaže udarce proizvedene naglim pokretima. Pored osnovnih djelova, zglobovi mogu imati i dodatne strukture kao što su: - ligamentum (ligament, zglobna veza)

- corpora adiposa (masne jastučiće)- musculi articulares (zglobni mišići)

Ligamenti su snopovi vezivnih vlakana, i zadatak im je da osiguraju međusobni bolji kontakt zglobnih tijela.Corpora adiposa su nakupine masnog tkiva koje su umetnute između membrane fibrose i membrane synovialis capsule articularis i njihov zadatak jeste da popune prostore koji nastaju pri pokretu zglobova i spriječe nastanak vakuma.

2. Razrada teme(mehanika pokreta zglobova gornjeg ekstremiteta)

Osnovna kakteristika pravih zglobova je pokretljivost. Svi pokretni zglobovi, s obzirom na broj osobina oko kojih se vrše kretnje djele se na monoaksijalne, biaksijalne, multiaksijalne i zglobove bez osovina.

Oblik zglobnog tijela određuje opseg pokreta. Prema obliku, zglobove smo podijelili na:1. art. spheroidea2. art. elipsoidea3. art. sellaris4. art. cylindrica5. art. trochoidea6. art. plana (kod kojeg su obje površine ravne)

Pokreti u zglobovima se mogu vršiti u tri osnovne ravni i oko sve tri osovine. Ravni su: frontalna, sagitalna i horizontalna, a osovine: poprečna, sagitalna i vertikalna.

Osovina pokreta zamišljeni je pravac koji prolazi sredinom zgloba (u kojem se vrši pokret), a okomit je na ravninu u kojoj se vrši pokret. Pokreti koji se mogu izvesti u zglobovima su: Abductio (odmicanje je vrsta pokreta koja se odvija u frontalnoj ravni, oko sagitalne osovine,

pri čemu cijeli ekstremitet ili njegov jedan dio odmičemo od središnje linije tijela;) Adductio ( primicanje je obrnuta kretnja koja se izvodi takođe u frontalnoj ravni, ali ekstremitet

ili njegov jedan dio primičemo središnjoj liniji tijela;)

Rotatio externa (pokretanje kosti oko dijafize koja je u tom trenutku i zglobna osovina. Vanjsku rotaciju karakteriše izvrtanje ekstremiteta prema vani;)

Rotatio interna (vrsta rotacije koju karakteriše uvrtanje ekstremiteta prema unutra;)

Flexio (pregibanje je kretnja kada se dvije kosti međusobno pomiču u sagitalnoj ravnini, oo poprečne osovine, tako da se ugao između njih smanjuje;)

Extensio (ispružanje je kretnja suprotna od prethodne. Pri njoj se krajevi kosti međusobno udaljuju, a ugao među njima povećava;)

Anterflexio (pokret kada cijeli ispruženi ekstremitet podižemo prema naprijed, tada govorimo o pregibanju prema naprijed;)

Retroflexio (pokret kada cijeli ispruženi ekstremitet podižemo prema nazad;)

Pronatio (je vrsta pokreta koja se izvodi na podlaktici i stopalu. Ako je dlan okrenut nazad a palac usmjeren medijalno, radius se rotira oko ulne i pri tome je križa;)

Supinatio (je pokret u kojem je dlan okrenut prema naprijed, a palac je usmjeren lateralno, radius i ulna se postavljaju paralelno;)

Circumductio (kružni pokret, složena kretnja pri kojoj se periferni kraj ekstremiteta pokreće oko centra zgloba tako da ekstremitet opisuje konus. Vrh konusa je u centru zgloba, a baza na distalnom kraju perifernog dijela ekstremiteta;)

Oppositio (posebna vrsta pokreta između prstiju šake. Suprostavljanje palca drugim prstima;) Repositio ( radnja suprotna od prethodne, tj. odmicanje palca od ostalih prstiju, odnosno

vraćanje palca u prvobitni položaj;)

Cingulum pectorale

- su zapravo kosti ramenog pojasa koji se sastoji iz scapule i clavicule. Ove kosti povezuju slobodni dio gornjeg ekstremiteta sa trupom.

scapula

U zglobove ramenog obruča ( art. cinguli pectoralis) ubrajamo arc. sternoclavicularis i art. acromioclavicularis.

Articulatio sternoclavicularis je zglob između sternuma (grudne kosti), clavicule i rebarne hrskavice prvog rebra (cartilago costalis costa prima). Konkavno zglobno tijelo je incisura clavicularis na sternumu i zglobna površina koja se nalazi na gornjem dijelu zglobne hrskavice prvog rebra. Konveksno tijelo je facies articularis sternalis na claviculi. Discus articularis je postavljen između zglobnih površina i povećava podudarnost između njih.

Ovaj zglob je art. sellaris. U njemu su mogući svi pokreti, ali su ograničeni. Ovaj zglob učestvuje u kretnjama ramenog obruča ali i slobodnog dijela kostiju gornjih ekstremiteta, jer je humerus u zglobu sa scapulom, a scapula se zglobljava sa claviculom. Pokreti se vrše oko sagitalne i vertikalne osovine, koje prolaze kroz extremitas sternalis clavicule. Oko sagitalne osovine se vrši spuštanje i dizanje clavicule. Prekomjerno podizanje ove kosti ograničava lig. costoclaviculare, a prekomjerno spuštanje onemogućuje lig. interclaviculare. Oko vertikalne osovine clavicula i rame se pokreću prema naprijed i natrah. Prekomjerno pomjeranje prema naprijed onemogućuje lig. sternoclaviculare posterior, a prema naprijed lig. sternoclaviculare anterior. Moguća je i ograničena circumdukcija.

Articulatio acromioclavicularis je zglob između facies articularis acromialis na claviculi i facies articularis clavicularis na acromionu scapulae. Obje zglobne površine su pokrivene dijelom tanke hijaline hrskavice. Discus articularis obično postoji u zglobu i poboljšava kongruenciju između zglobnih površina. Ovaj zglob je art. plana. U njemu se acromion rotira te pomiče naprijed – nazad. Tako ovaj zglob upotpunjuje pokrete koji se ozvode u art. sternoclavicularis. Pokrete u zglobu ograničavaju lig. acromioclaviculare i coracoclaviculare. Lig. coracoclaviculare ograničava pokrete prema naprijed i natrag.

Pars libera membra superioris

- čine kosti gornjeg slobodnog, pokretnog dijela ekstremiteta. Pars libera membra superioris se sastoji iz humerusa ( kost nadlaktice), radijusa i ulne ( kosti podlaktice) i ossa manus ( kosti šake)

Ossa membri superioris liberi formiraju više pravih zglobova. To su articulatio humeri, art. cubiti i art. manus.

Articulatio humeri ili rameni zglob je zglob između humerusa i scapulae. Konkavno zglobno tijelo jeste cavitas glenoidalis na lateralnom uglu scapule, a konveksno je caput humeri, na proximalnom dijelu humerusa i medijalno. Konkavitet cavitas gledoidalis povećava labrum gledoidale. Capsula je dobro razvijena te omogućava obimne pokrete u zglobu. On je art. spheroidea, te su u njemu moguće sve kretnje. Zahvaljujući dobro razvijenoj capsuli articularis, te znatnoj razlici u velićini konkavnog i konveksnog zglobnog tijela, ovo je najpokretljiviji zglob čovječijeg tijela. Centar oko kojeg se zglob okreće poklapa se sa sredinom caput humeri. Osnovni pokreti gornjeg ekstremiteta izvode se oko sagitalne, frontalne i uzdužne osovine. Oko sagitalne osovine vrše se pokreti abductio adductio. Abdukcija u articulatio humeri je moguća do vodoravnog položaja gornjeg ekstremiteta, a dalju abdukciju onemogućava kolizija tuberculum majus i korakoromijalnog luka. Dalja abdukcija je moguća proširenjem pokreta na art. sternoclavicularis, pri čemu se scapula i clavicula podižu, a angulus inferior scapulea klizi po zadnjem zidu toraksa. Oko frontalne osovine nadlaktica se pokreće prema naprijed, što označavamo kao anterflexio, odnosno prema natrag što se naziva retroflexio. Anterfleksija je moguća do gotovo vodoravnog položaja a retroflekcija je ograničena jer se capsula articularis ovije oko collum anatomicum humeri, te sprečava dalju retrofleksiju. Oko uzdužne osovine nadlaktica se rotira prema vani (rotatio externa) i prema unutra (rotatio interna). Circumductia je složena kretnja i sastoji se od kombinovanih pokreta anteflekcije, abdukcije, retrofleksije i adukcije.

Articulatio cubiti ili lakat je složeni zglob koji svojim zglobnim površinama obuhvata humerus, radius i ulnu. Lakat se sastoji od tri manja zgloba, a to su: Articulatio humeroradialis Articulatio humeroulnaris Articulatio radioulnaris proximalis

Articulatio humeroradialis se sastoji od humerusa i njegove zglobne plohe capitulum humeri i radiusa i njegove zglobne plohe fovea articularis radii.

Articulatio humeroulnaris, konkavna zglobna površina je incisura trochearis ulnae a konveksa je trochlea humeri na medijalnom dijelu condylus humeri. Incisura trochlearis je podijeljena uzdužnim grebenom na dvije nejednake polovine što odgovara zglobnim površinama trochleae humeri. Uzdužni greben umetnut je u brazdu vodilju konveksnog zglobnog tijela i povećava sigurnost zgloba jer smanjuje mogućnost da se zglobne površine razdvoje. Na radijalnoj strani trochlea humeri posjeduje malu zglobnu površinu (zona conoidea) koja je u kontaktu sa caput radii (lunula radii).

Articulatio radioulnaris proximalis ke zglob između proksimalnih okrajaka ulnae i radiusa. Konkavna globna površina je incisura radialis ulnea koju nadopunjuje ligamentum anulare radii. Konveksna zglobna površina je circumferentio articularis radii.Uprkos složenoj građi i odnosu zglobnih površina u art. cubiti se vrše jednostavni pokreti: fleksija, ekstenzija, pronacija i supinacija. Pronacija i supinacija se vrše zahedbi z art. radioulnaris proximalis i distalis. Articulatio cubiti je tipičan ginglymus. Za njegovu mehaniku važan je art. humeroulnaris, koji je i po anatomksim osobinama i mehanici ginglymus. Radius je vezan uz ulnu lig. anulare radii i prati njene pokrete. Art. humeroradialis je po građi zglobnih tijela cilindrični zglob u kojem se vrše fleksija i ekstenzija podlaktice. Zbog povezanosti ulne i radiusa anularnom vezom caput radii samo klizi po capitulum humeri.

Articulationes manus idući od proksimalno ka distalno, čine sljedeći zglobovi: Art. radiocarpalis Art. carpi Art. mediocarpalis Art. ossis pisiformis Art. carpometacarpales Art. carpometacarpalis pollicis Art. intermetacarpales Art. metacarpophalangeae Art. interphalangeae manus

Articulationes manus čine funkcionalno nedjeljivu cjelinu. Glavne kretnje se vrše u art. radiocarpalis i art. mediocarpalis, a upotpunjene su vrlo malim pokretima među pojedinim ossa carpalia. Pomenuti zglobovi šake djeluju kao art. ellipsoidea, ali su kretnje ograničene. Oko frontalne osovine vrši se dorzalna i palmarna fleksija šake. Oko sagitalne osovine vrši se radijalna i ulnarna abdukcija tj. pregibanje šake u stranu prema radiusu ili ulni. U pomenutim zglobovima moguća je cirkumdukcija, a rotacija nije moguća. U art. carpometacarpalis pollicis je moguća fleksija, ekstenzija, abdukcija, adukcija i cirkumdukcija, a također i dvije posebne kretnje opozicija i repozicija. Art. metacarpophalaneae su zglobovi koji su u položaju fleksije zglobovi s jednom osovinom (ginglymus) ali u položaju ekstenzije oni nose i osobine kuglasotog zgloba (art. spheroidea). U ovim zglobovima pored fleksije i ekstenzije, možemo izvoditi i pokrete ulnarne i radijalne abdukcije, cirkumdukcije, a moguća je i pasivna rotacija.

3. Zaključak

Iz svega iznesenog, lahko je zaključiti da su pokretni, pravi zglobovi, najvažniji čimbenik našeg skeleta. Najmnogobrojnije su veze u organizmu, i bez njih bi život bio nemoguć. Pokretni zglobovi ne djeluju pojedinačno, već u kombinaciji sa susjednim. Svaki pokretni zglob ima svoja osnovna obilježja a to su zglobna tijela, zglobne površine, zglobna hrskavica, zglobna čahura i zglobna šupljina. Možemo ih podjeliti na jednoosovinske, dvoosovinske i multiosovinske.Prema obliku smo ih podjelili na kuglaste, elipsoidne, sedlaste, valjkaste, obrtne zglobove.

4. Literatura

D. Bobinac i M. Dujmović, Osnove anatomije, Rijeka, 2003.A. Kulenović, E. Kapur, A. Voljevica, Sarajevo, 2008

Internet: http://www.medfak.ni.ac.rs/PREDAVANJA/1.%20MEDICINA/ANATOMIJA/3.%20Predavanje%20Lj.%20Vasovic.pdf