seminar ski rad - razlika izmedju makroekonomije i mikroekonomije
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE/ UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKUFAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU
TRAVNIK
Aurelija Zefić» RAZLIKA IZMEDJU MAKROEKONOMIJE I MIKROEKONOMIJE NA PRIMJERU BANKE «
– SEMINARSKI RAD –
Travnik, Oktobar 2010. godine
SVEUČILIŠTE/ UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKUFAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU
TRAVNIK
» RAZLIKA IZMEDJU MAKROEKONOMIJE I MIKROEKONOMIJE NA PRIMJERU BANKE «
– SEMINARSKI RAD –
Predmet: MakroekonomijaMentor:Student: Aurelija ZafićSmijer: Poslovna ekonomija
Travnik, Oktobar 2010. godine
1
Sadržaj
1. Uvod ....................................................................................................................3
2. Makroekonomija.................................................................................................5
3. Mikroekonomija.................................................................................................7
4. Banke...................................................................................................................7
5. Mikroekonomski faktori profitabilnosti...........................................................8
5.1. Kvalitet menadžmenta...........................................................................................8
5.2. Kvalitet aktive........................................................................................................8
5.3. Ekonomija obima...................................................................................................9
5.4. Povezivanje mkroekonomskih faktora profitabilnosti.......................................9
6. Makroekonomski faktori profitabilnosti........................................................10
6.1. Faze ekonomskog ciklusa....................................................................................10
6.2. Okruženje banaka...............................................................................................11
7. Zaključak...........................................................................................................12
8. Literatura..........................................................................................................13
2
1. Uvod
Riječ „ekonomija“ potiče od grčkih riječi oikos – kuća, gazdinstvo,
domaćinstvo i nomos – zakon, red, pravilo. Tako je ekonomija u antičkoj Grčkoj
predstavljala skup pravila i zakona u vođenju domaćinstva. Svako domaćinstvo se u
svom svakodnevnom životu suočavalo sa brojnim odlukama – koji član će obavljati
koju aktivnost, kada i kako će se aktivnosti obavljati, kako će se raspolagati
dohotkom domaćinstva i tako dalje. Zakoni i pravila trebalo je da obezbijede mudro
vođenje domaćinstva, a mudro vođenje domaćinstva trebalo je da obezbijedi
opstanak i napredak. Značenje riječi ekonomija suštinski se, dakle, nije mijenjalo ni
do danas – to je i dalje skup pravila koji domaćinstvu, preduzeću, državi treba da
omoguće razvoj i blagostanje. Zadatak ekonomije kao nauke je proučavanje svih
zakonitosti i pravila koja određuju ekonomsku aktivnost ljudi. Različiti teoretičari su,
od samog nastanka ekonomije pa do danas, na različite načine definisali pojam,
zadatke i ciljeve ekonomije kao nauke:
klasično shvatanje ekonomije – ekonomija proučava aktivnost ljudi u procesu
stvaranja i raspodjele društvenog bogatstva u cilju zadovoljenja ljudskih potreba;
marksističko shvatanje ekonomije – ekonomija proučava društvene odnose u
četiri oblasti čovjekovog rada: proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja;
savremeno shvatanje ekonomije – ekonomija proučava ljudsko ponašanje u
izboru između više ciljeva koji se mogu postići oskudnim resursima na osnovu
procjene njihovih alternativnih upotreba.
Razlike između različitih shvatanja pojma, ciljeva i zadataka ekonomije kao nauke
ne potiču samo iz činjenice da su ta shvatanja nastajala u različitim istorijskim
periodima i na različitim stupnjevima razvoja ljudskog društva. Zbog uske
povezanosti ekonomije i društva razlike između teoretičara nastajale su kako iz
naučno-teoretskih tako i iz političkih, ideoloških, filozofskih i drugih razloga.
Tokom XX vijeka građanska (zapadna) ekonomska misao i marksistička
ekonomska misao na različite načine su određivale prirodu ekonomije kao nauke.
Marksistička ekonomska misao polazila je od stava da ekonomija predstavlja
3
normativnu nauku, odnosno da ona treba da kritikuje savremeno kapitalističko
društvo ukazujući na to kakva bi privreda (ali i društvo) trebalo da bude. Ova
ekonomska misao prihvatila je naziv „politička ekonomija“ naglašavajući na taj
način društvenu i istorijsku dimenziju ekonomije. S druge strane, građanska
ekonomija gradila se kao pozitivna nauka usredsredivši se na analizu stvarnog stanja
stvari u ekonomskoj praksi nastojeći da na osnovu te analize povećava efikasnost i
predviđa buduća ekonomska kretanja. Istorija je nesumnjivo pokazala superiornost
građanske ekonomske misli i superiornost tržišne privrede.
Danas se ekonomija najčešće definiše kao nauka koja proučava na koji način društvo
upravlja svojim oskudnim odnosno ograničenim resursima. Ta definicija duguje se
Lionelu Robinsu, engleskom ekonomisti koji je ekonomsku aktivnost definisao
pomoću dva ključna pojma – oskudnost i izbor. Po njemu, postoje četiri uslova koji
jednu aktivnost čine ekonomskom aktivnošću, a to su:
1. postoji više ciljeva koje tom aktivnošću treba ostvariti;
2. ti ciljevi nisu isti – mogu se rangirati po hitnosti i po važnosti;
3. sredstva za ostvarenje navedenih ciljeva moraju biti ograničena (oskudna) –
aktivnost koja se ostvaruje trošenjem materijala koga ima u izobilju nije ekonomska
aktivnost;
4. sredstva za ostvarenje navedenih ciljeva imaju više alternativnih upotreba – mogu
se koristiti u različite svrhe i za postizanje različitih ciljeva.
Zbog svojih najznačajnijih osobina – oskudnosti i izbora, sprovođenje ekonomske
aktivnosti podrazumjeva odlučivanje. Potrebno je oskudne resurse (resurse kojih
nema dovoljno) upotrijebiti za postizanje ciljeva koji su među svim postojećim
ciljevima najznačajniji. Oskudnost resursa podrazumjeva to da ako resurse
upotrijebimo u jednu svrhu to znači da ih za druge svrhe neće biti dovoljno. Zbog
toga pojedinac, domaćinstvo, preduzeće, država – jednom riječju svaki ekonomski
subjekt, mora da donosi odluke i vrši izbor ciljeva koji će maksimizirati njegovu
korist. Pod pretpostavkom da se ekonomski subjekti ponašaju racionalno možemo
reći da potrošač svoj raspoloživi dohodak troši na ona dobra (među svim dobrima
raspoloživim na tržištu) koja mu omogućuju što bolje zadovoljavanje različitih
4
potreba. Sa druge strane, proizvođač će svoj dohodak trošiti tako što će vršiti izbor
između alternativnih upotreba raspoloživog kapitala izabravši na kraju onu za koju
pretpostavlja da će mu donijeti najveći profit. Sve potrebe – ni kod potrošača, ni kod
proizvođača, ni kod države, ne mogu biti u potpunosti zadovoljene jer su resursi za
njihovo zadovoljavanje ograničeni. Ekonomija kao nauka treba da omogući što
efikasnije korištenje oskudnih resursa. Zbog toga se može reći da ekonomija
predstavlja nauku o racionalnom izboru. Jedan od dijelova sistma ekonomije je
makroekonomija.
5
2. Makroekonomija
Ekonomija kao teorijska nauka proučava najrazličitije ekonomske fenomene
– od proizvodnje i potrošnje seoskog domaćinstva koje se bavi zemljoradnjom do
proizvodnje i potrošnje na nivou čitavih država. Izučavanje pojedinačnih
ekonomskih pojava, veličina i odnosa vezanih za aktivnost pojedinaca i preduzeća
kao individualnih proizvođača i potrošača predstavlja predmet mikroekonomije.
Mikroekonomija se, prema tome, bavi problemima vezanim za funkcionisanje i
organizaciju preduzeća, strukturu i veličinu troškova proizvodnje itd.
S druge strane, ekonomija se bavi i ukupnim privrednim veličinama – veličinama na
nivou čitavih zemalja pa i grupa zemalja (ekonomija, na primjer, proučava i
ekonomske probleme Evropske unije). Kada se ekonomija bavi problemima
društvene privrede kao cjeline gde se varijable ekonomskog sistema svode na
relativno mali broj agregatnih, globalnih veličina, tada govorimo o makroekonomiji.
Definicija: Makroekonomija potiče od grčkih riječi macros (veliki) i oikonomia
(ekonomija) i predstavlja oblast ekonomske nauke koja se bavi ukupnim
ekonomskim kretanjima na nivou privrede kao cjeline, kao i njenim odnosima sa
inostranstvom, proučavajući pojave kao što je društvena reprodukcija, privredni rast,
ukupne investicije, privredna ravnoteža, zaposlenost, inflacija, stabilizacija, platni
bilans i tako dalje.
Istorijski posmatrano, makroekonomija dobija punu afirmaciju sa pojavom
Marksovog ekonomskog učenja, a u građanskoj ekonomiji posle Velike ekonomske
krize 1929-33. kada se sa svojim teorijskim sistemom javlja Džon Majnard Kejns.
Sredstva makroekonomske politike su:
fiskalna
monetarna
politika dohodaka
Fiskalna se politika sastoji od porezna politike i politike javnih rashoda. U razdoblju
prekomjerne ekspanzije kada prijeti inflacija primijenit će se kontrakcijska
(restriktivna) fiskalna politika, a u razdoblju depresije ekspanzivna. Prva će se
6
sastojati u povećanju poreza i smanjenju javnih rashoda, dok će se druga satojati u
smanjenju poreza i porastu javnih rashoda.
Monetarna politika sastoji se od kontrole novčane ponude od strane središnje banke,
ovisno o fazi privrednog ciklusa. U uvjetima inflacije primjenjuje se politika
ograničenja novčane ponude, dok se u razdoblju recesije, depresije vodi politika
povećanja agregatne ponude novca.
Politika dohodaka se sastoji od kontrole najamnine i cijena u širokom rasponu od
neobvezujućih smjernica i preporuka do potpune regulacije. Ovaj je instrument
manje rigidan i jeftiniji od prethodna dva.
7
3. Mikroekonomija
Mikroekonomija potiče od grčkih riječi micros (mali) i oikonomia (privreda),
ona proučava pojedinačne privredne subjekte kao što su domaćinstva, preduzeća i
tržišta, kao i odnose među njima.
Znači mikroekonomija proučava pojedinačne subjekte sa stanovišta troškova
proizvodnje, formiranja i raspodjele profita, formiranja cijena, proizvodnje i
distribucije roba i usluga, pojedinačna tržišta, individualnu štednju i akumulaciju,
životni standard i ličnu potrošnju itd.
Mikroekonomija izučava i donošenje odluka o upotrebi određenih proizvodnih
resursa. Proučava se zašto pojednici daju prednost jednom tipu robe ili usluge u
odnosu na drugi. Na primjer zašto pojedinci više vole automobile od motora, te kako
na kraju proizvođači odlučuju da li će proizvoditi automobile ili motore. U tom
slučaju se istražuju tržišta (automobila i motora ) i prilikom njihove usporedbe i
usporedbe odnosa ulaganja i profita odlučuje o tome šta će se proizvoditi.
Dakle mikroekonomija proučava svako tržište za svaku robu i pruža šansu za
razumijevanje cjelokupnog repro ciklusa proizvodnje, raspodjele i potrošnje u
pojedinoj privredi u određenom momentu.
4. Banke
Osnovni motiv poslovanja svake banke je da ostvari što veći profit kako bi
preko profita povećala dividendu svojini akcionarima a reinvestiranjem u kapital
banke (akcije) stvorila uslove za povećanje kreditnog i finansijskog potencijala. U
savremenim uslovima izražene tržišne konkurencije za banku je od velikog značaja
da prati faktore koji mogu uticati na profitabilnost banke i na taj način stvoriti
najbolje uslove za razvoj.
Mikroekonomija V izdanje Roboert S. Pindyck i Danijel L. Rubin Feld
8
5. Mikroekonomski faktori profitabilnosti
5.1. Kvalitet menadžmenta
Značajan faktor profitabilnosti banke je kvalitet menadžmenta Menadžment u
bankarstvu podrazumjeva pojedinca ili grupu pojedinaca koji su odgovorni za
proučavanje tržišta i formulisanje odluka, kao i iniciranje odgovarajućih aktivnosti u
korist banke. Zadatak menadžmenta banke odnosi se na sprovođenje poslovne
politike banke i maksimalno korišćenje performansi banke.
Osnovne funkcije bankarskog menadžmenta su: planiranje, organizovanje,
kadrovanje, upravljanje i kontrola. Sastavni dio strategije menadžmenta banaka je
stvaranje strateških profitnih centara (filijala). Precizno definisani i organizovani
profitni centri omogućavaju da se izvrši racionalna alokacija raspoloživih sredstava
kako bi se maksimizirao profit banke kao cjeline.
Sto je finansijski sistem složeniji i što je veća konkurencija na finansijskom tržištu i
zahtjevi koji se postavljaju pred bankarskog menadžera su veći. Savremeni tržišni us
lovi privređivanja zahtjevaju od menadžera banke, ne samo stručno znanje i
profesionalni rad, nego i preduzetnički osjećaj.
Kvalitetan bankarski menadžer, kao preduzetnik, je u stanju da procijeni dalji razvoj
finansijskog tržišta i konkurentnost finansijskih institucija, a sve kako bi povukao
prave poteze u banci kojom rukovodi.
5.2. Kvalitet aktive
Kvalitet aktive značajno utiče na sigurnost i profitabitaost banke. Najvažniji dio
kreditnih plasmana banaka čine zajmovi odobreni domaćinstvima i preduzećima, ali
se i dio plasmana banke drži u obliku kamatonosnih vrijednosnih papira. Prilikom
plasmana zajmova banke moraju da izvrše adekvatnu procjenu boniteta preduzeća i
drugih korisnika.
Ćirović M. Bankarski menadžment, Ekonomski institut Beograd, 2001
9
Banke koje imaju nadprosječne stope neperformansnih zajmova gubitke pokrivaju iz
rezervi ili iz kapitala banke što dovodi do smanjenja profitabilnosti. Finansijski
uspješne banke u cilju smanjenja stope neperformansnih zajmova koriste različite
modele za evaluaciju kreditne sposobnosti potencijalnih dužnika.
Aktivu banke možemo klasifikovati na rizičnu i nerizičnu. Rizična je ona kod koje
postoji rizik da se neće naplatiti nominalna vrijednost zajedno sa pripadajućom
kamatom u roku dospijeća (investicije u efekte i zajmove), dok kod nerizične aktive
taj rizik ne postoji (rezerve, novčani elementi u procesu naplate, depoziti kod drugih
banaka).
Kamatonosna aktiva je ujedno i rizična aktiva. Kamatonosna aktiva je ona na koju se
naplaćuje kamata i banci omogućuje ostvarenje profita. Nekamatonosna aktiva je ona
aktiva na koju se ne naplaćuje kamata (sva aktiva osim investicija u efekte i
zajmove).
5.3. Ekonomija obima
Ekonomija obima je veoma važan faktor profitabilnosti Postoji opšta ekonomska
zakonitost koja kaže da veći obim poslovanja smanjuje fiksne troškove po jedinici
proizvoda, što dovodi do povećanja profitabilnosti. Sa jačanjem konkurencije na
bankarskom tržištu dolazi do smanjenja kamatne marže i stope provizije.
Banke su prinuđene da povećavanjem obima poslovanja smanjuju fiksne troškove po
jedinici bankarskih proizvoda i na taj način povećavaju visinu profitne stepe.
Banke u današnje vrijeme raspolažu sa skupocjenom elektronskom opremom koja
stvara visoke fiksne troškove, a oni se po jedinici proizvoda ili usluge mogu smanjiti
samo ako se ostvari visok obim poslovanja Profitabilnost banke se povećava
uvođenjem novih bankarskih proizvoda i mreža distribucije samo ako se na strani
tražnje pojavljuje dovoljan broj klijenata.
5.4. Povezivanje mkroekonomskih faktora profitabilnosti
Od posebnog značaja za banke je da ostvare dovoljnu kamatnu marginu kao razliku
između kamate na plasmane i kamate na obaveze. Dodavanjem provizije na kamatnu
marginu dobija se operativni dohodak banke.
Drugi ključni agregat pri formiranju profitabilnosti banke su operativni rashodi
banke koji se sastoje iz dva dijela:
10
a) rashodi na plate i benefite zaposlenih
b) materijalne rashode uključujući i amortizaciju.
Razlika između operativnog dohotka i operativnog rashoda predstavlja bruto profit
banke. Kada se od njega izdvoje sredstva koja odlaze u rezerve za pokriće gubitka i
sredstva na ime plaćanja poreskih obaveza dobije se neto dohodak (profit) banke kao
konačno mjerilo profitabilnosti banke.
6. Makroekonomski faktori profitabilnosti
Kod velikih zemalja ili integrisanih regiona mikroekonomski faktori igraju presudnu
ulogu prilikom poređenja raznih banaka koje rade pod istim ili sličnim uslovima. U
slučaju poređenja performansi banaka koje rade u različitim regionima svijeta ili ako
se posmatraju karakteristike banaka u istoj zemlji zapažaju se dosta jake razlike u
performansama i profitabilnosti koje su uglavnom makroekononiskog karaktera
6.1. Faze ekonomskog ciklusa
Na profitabilnost i na stopu ekonomskih performansi jako utiče faza ekonomskog
ciklusa kroz koju zemlja ili regija prolazi. Na poboljšanje profita sektora banaka
utiče visok nivo privredne aktivnosti. Visok nivo privredne aktivnosti ima pozitivno
dejstvo na veće performanse i profitabilnost banaka i zbog toga što kompanije na
realnom sektoru ekonomije u cjelini funkcioniše efikasnije i profitabilni]e nego u
recesionim fazama cikličnog kretanja. Na primjer, komercijalne banke u SAD su u
velikom strahu izazvanim krizom hipotekarnih kredita.
U slučaju recesije u ekonomiji dolazi do negativnih kretanja u profitabilnosti i
efikasnosti banaka. U recesionim fazama ekonomskog ciklusa dolazi i do povećane
stope bankrotstva preduzeća, koja bi u slučaju povoljnih makroekonomskih uslova
pokazivala bolje ekonomske i profitne performanse. Negativno na banke djeluju i
sektorske krize ukoliko te banke imaju plasmane na kriznim sektorima. Kombinacija
recesionih kretanja i visokih kamatnih stopa posebno negativno utiče na performanse
banke, jer tada dolazi do neperformansnih zajmova, (povećanje stope neplaćanja
kamata i otplate zajmova).
Ta kombinacija dovodi do formiranja povećanih gubitaka sa efektima na smanjenje
stope profitabilnosti, a u nekim slučajevima profitabilnost može biti sa negativnom
11
stopom. Sa nivoa banke najpovoljnije je takvo makro ekonomsko okruženje koje
osigurava dovoljno visoke stope ekonomskog rast, dovoljan stepen cjenovne i
valutne stabihosti, fiskalnu politiku koja ne guši privredu kao i dovoljno pozitivne,
ali ne i previsoke realne kamatne stope.
6.2. Okruženje banaka
Radi se o makroekonomskom faktoru koji utiče na profitabihost bankarskog sektora
kao cjeline. U recesionim uslovima povećavaju se tzv. sistemski rizici koji
prouzrokuju povećanja bankrotstva preduzeća. U tim uslovima naročito je osjetljiva
profitabilnost onih banaka koje imaju dominantne plasmane u neku od kriznih
privrednih oblasti, kao sto su: agrar, energetika, stambeni sektor. Faza privrednog
prosperiteta omogućuje rastuće stope profitabilnosti čak i kod onih banaka koje bi u
normalnim uslovima imale stope prinosa malo iznad nultog nivoa.
12
7. Zaključak
U okviru ovoga rada analizirani se faktori koji utiču na profitabilnost banake, a koji
se mogu svrstati u dvije grupe: mikroekonomske i i makroekonomske faktore.
U periodu od kraja 90-ih pa sve do izbijanja današnje ekonomske krize, bankarski
krediti privatnom sektoru u zemljama u tranziciji bilježili su dramatičan porast, što je
odražavalo proces finansijskog produbljivanja koji se odvijao u tim zemljama.
Snažan kreditni rast imao je svoje prednosti i nedostatke. S jedne strane, porast
finansijske intermedijacije odražavao je „hvatanje koraka“ s finansijski razvijenijim
zemljama, pri čemu je intenzvnije finansijsko produbljivanje bilo povezao s
povećanim rastom i efikasnošću. S druge strane, ubrzan rast kredita pogodovao je
kumuliranju različitih rizika po makroekonomsku i finansijsku stabilnost i svjedoci
smo da danas, u vrijeme velike ekonomske krize i opšteg pada privredne aktivnosti,
dolazi do materijalizacije tih rizika.
Značajan faktor profitabilnosti banke je kvalitet menadžmenta, koji pravilnim
sprovođenje poslovne politike banke i maksimalnim korištenjem performansi banke
mogu znatno smanjiti rizik i povećati profitabilnost banke.
13
8. Literatura
1. Babić M. Međunarodna ekonomija, Zagreb, 1993.
2. Ćirović M. Bankarski menadžment, Ekonomski institut Beograd, 2001.
3. http://bs.wikipedia.org/wiki/Ekonomija
4. http://www.poslovniforum.hr/info/lit04.asp - Literatura za poduzetnike
14