SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

UTJECAJ GLOBALNE FINANCIJSKE KRIZE NA MONETARNU POLITIKU RH Seminarski rad

Kolegij: Monetarna ekonomija Studenti: Luka Nikolac 21524/11Mentor: prof.dr.sc. Elvis Mujačević Luka Silić 21480/11

Opatija, studeni 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

Utjecaj globalne financijske krize na monetarnu politiku RH Seminarski rad

Kolegij: Monetarna ekonomija Studenti: Luka Nikolac 21524/11Mentor: prof.dr.sc. Elvis Mujačević Luka Silić 21480/11

Opatija, studeni 2013.

SADRŽAJUVOD......................................................................................................................................................1

1. OPĆENITO O MONETARNOJ POLITICI.............................................................................................2

2. GLOBALNA FINANCIJSKA KRIZA OD 2008. DO DANAS....................................................................4

2.1. Lehman Brothers te Fannie Mae i Freddie Mac......................................................................4

2.2. Počeci financijske krize u Hrvatskoj........................................................................................5

3. FINANCIJSKA KRIZA I HNB...............................................................................................................7

4. NACIONALNA VALUTA....................................................................................................................8

5. PREDUVJETI ZA USPJEŠNO MONETARNO INTEGRIRANJE.............................................................10

6. MJERE MONETARNE POLITIKE ZA IZLAZAK IZ KRIZE.....................................................................12

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................15

LITERATURA..........................................................................................................................................16

UVOD

Trenutna globalna financijska kriza započela je u Sjedinjenim Državama, a svoj rapidni

razvoj počela je još koncem 2007. godine. Svjetsku financijsku (ekonomsku) krizu valja

razmatrati kao jedinstven povijesni događaj, koji će dugoročno gledano potaknuti korjenite

promjene, kako u razmišljanju, tako i u restrukturiranju postojećih struktura. Stvorene

nestabilnosti globalnih razmjera pred Hrvatsku postavljaju veliki izazov za izlazak iz krize.

Zbog težine situacije, kriza je dobila naziv „Prva globalna financijska kriza 21. stoljeća“.

Povijest ekonomskih kriza seže u daleku prošlost. Prošla Velika kriza bila je prije 70-tak

godina i sudeći prema ruskom ekonomistu Kondratievu, koji je zaključio da gospodarstvo

podliježe usponima i padovima svakih šezdesetak godina, ova današnja kriza nije nimalo

iznenađujuća. Može se pripisati normalnom kretanju gospodarstva. Jedina je razlika što je ova

kriza zahvatila ne samo razvijene zemlje, već i zemlje u razvoju, čak i nerazvijene zemlje. Ni

vodeći ekonomski stručnjaci nisu suglasni u mišljenjima zašto je došlo do krize, koji su njeni

uzroci i moguće posljedice. Neki smatraju da je upravo neodgovorno poslovanje, zaštita

velikih dioničara i vlasnika kapitala, poslovanja bez pokrića uzrokovalo prvu financijsku

krizu u 21. stoljeću.

Shodno gore navedenom, dolazimo do svrhe i cilja ovog seminarskog rada. Svrha

seminarskog rada je upoznati čitatelja sa samim počelima krize i osnovnim pojmovima

monetarne ekonomije, a kao cilj možemo navesti bolje shvaćanje mehanizama monetarne

politike u razdoblju financijske krize.

Rad se sastoji od nekoliko poglavlja. Prvi, uvodni dio, upoznaje čitatelja sa monetarnom

politikom, a drugo poglavlje se nadovezuje sa informacijama vezanim za svjetsku financijsku

krizu. Naredna poglavlja (treće i četvrto) govore o financijskoj krizi i valuti, ali s jedinim

važnim čimbenikom – Hrvatskom narodnom bankom. Posljednja dva poglavlja govore o

monetarnom inegriranju i onom najvažnijem – mjerama monetarne politike. Na samom kraju

seminarskog uratka bit će par zaključnih misli.

1

1. OPĆENITO O MONETARNOJ POLITICI

U ovom dijelu seminarskog rada govorit ćemo općenito o monetarnoj politici kao važnom

čimbeniku reguliranja gospodarstva. Prije svega, trebamo naglasiti da monetarna politika

predstavlja skup načela, metoda, mjera instrumenata i institucija kojima se kreira i povlači

novac, sa svrhom reguliranja novčane cirkulacije, strukture i dinamike kreditnih plasmana,

likvidnosti gospodarstva te dužničko-vjerovničkih odnosa. Možemo zaključiti da je dobro

poznavanje monetarne politike neophodno ukoliko želimo govoriti o rastu gospodarstva i

zaposlenosti, stabilnosti cijena te valuta i sl.

Istovremeno, monetarna je politika sinteza monetarne teorije i monetarne prakse. Teorijski

aspekt monetarne politike osigurava osnovu za praktičnu definiciju monetarnih agregata,

ocjenu potražnje novca i ocjenu ciljeva monetarne politike u pogledu kretanja količine novca i

kretanja kamatnih stopa, koji odgovaraju ciljevima ekonomske politike. S druge strane,

praktični aspekt monetarne politike podrazumijeva konkretnu primjenu teorijske osnove u

određenim uvjetima određenog ekonomskog sustava, na određenom nivou gospodarske

razvijenosti itd. Možemo primjetiti da monetarna politika svodi na konkretno monetarno

usmjerenje gospodarskih tokova posredstvom odgovarajućih instrumenata monetarnog

sektora. Pri tome, ciljevi monetarne politike se tiču materijalne proizvodnje, zaposlenosti,

stabilnosti cijena i stanja bilance plaćanja.

Kako bi se ostvarili ciljevi monetarne politike, treba postojati određeni monetarni

instrumentarij. Monetarni instrumentarij koriste središnje banke (u našem slučaju HNB), a

sastoji se od sljedećih čimbenika:

Direktni instrumenti – omogućavaju neposredno postizanje omogućavaju neposredno

postizanje konkretnih ciljeva nositelja monetarne politike. Najčešće korišteni su:

reguliranje kamatne stope i mjere reguliranja porasta plasmana banaka i drugih

financijskih institucija (kreditni limit).

Indirektni instrumenti – djeluju koristeći odnos između novčane mase i primarnog novca,

kao i monopolski položaj centralne banke u pogledu kreiranja primarnog novca.

Ipak, moguća je i sljedeća podjela monetarnih instrumenata:

Kvantitativni instrumenti – djeluju samo globalno u cijelom gospodarstvu. Osnovni oblici

2

kvantitativnih instrumenata monetarne politike su: politika obaveznih rezervi, politika

eskontne i opće kamatne stope, i politika otvorenog tržišta.

Kvalitativni instrumenti – djeluju selektivno u pogledu vrste kredita, korisnika, namjene,

načina korištenja, rokova, kamata.

Kao poseban instrument monetarne politike treba naglasiti eskontnu ili diskontnu stopu.

Eskontna stopa predstavlja instrument monetarne politike preko kojeg središnja banka vrši

monetarnu kontrolu i monetarno upravljanje u skladu s postavljenim ciljevima monetarne

politike što se očituje u podizanju ili spuštanju kamatnih stopa po kojima središnja banka

odobrava kredite ostalim, poslovnim bankama. Djelovanjem na kreditni potencijal banaka,

središnja banka bitno utječe na ukupne robno-novčane odnose, zaposlenost, stopu rasta i

nacionalni dohodak. Dakle, promjenama eskontne stope, središnja banka utječe na ponudu i

potražnju novaca što u konačnici rezultira pozitivnim ili negativnim efektima na

gospodarstvo.

Govoreći o vrstama monetarne politike treba napomenuti da je osnovni cilj monetarne

politike monetarna stabilnost. Stoga, monetarna politika može biti ekspanzivna, restriktivna i

neutralna. Ekspanzivna politika nastupa u trenucima padanja gospodarske aktivnosti i

zaposlenosti. Zbog toga, monetarne vlasti koriste alate poput snižavanja eskontne i kamatne

stope, ekspanzije kredita gospodarstvu i stanovništvu i sl. Monetarna politika nastoji ostvariti

sinkronizaciju s ostalim čimbenicima makroekonomske politike, sa svrhom suzbijanja recesije

i inflacije. Inače, ekspanzivnu politiku možemo predočiti IS-LM te AD-AS modelima.

Restriktivna monetarna politika smanjuje volumen novca i kredita u razdoblju kada

potrošnja može biti ekscesno velika, čiji daljnji rast može rezultirati inflaciju. Zbog toga,

provode se mjere suprotne ekspanzivnoj monetarnoj politici, napomenimo samo, povećanje

kamatne stope ili restrikcija kredita stanovništva. Za sam kraj, neutralna monetarna politika

podrazumijeva novčanu masu koja raste po stopi koja se približno kreće na razini stope rasta

bruto društvenog proizvoda. Valja naglasiti da je novčana masa kod ekspanzivne monetarne

povećava po stopi većoj od stope rasta BDP-a te kad cijena novca pada. Kod restriktivne

monetarne politike ponuda novca raste sporije od stope rasta BDP-a i kad cijena novca raste.

3

2. GLOBALNA FINANCIJSKA KRIZA OD 2008. DO DANAS

Svjetska financijska kriza kojoj danas svjedočimo je najgora kriza ovakve vrste još od

Velike depresije koja je pogodila svijet 1929. godine. Kriza je postala očita u drugoj polovici

2008. godine nakon što su propali planovi spajanja i spašavanja nekoliko velikih financijskih

institucija u SAD-u. Mnogi analitičari mjesecima unaprijed su ukazivali na izloženost

američkih i europskih financijskih institucija krizi. Kriza je uskoro poprimila globalne

razmjere te se munjevito proširila svijetom, a uskoro je i stradao europski bankarski sustav.

Svjetski politički lideri, ministri financija i guverneri narodnih banaka koordinirali su svoje

napore kako bi ublažili efekte krize i smirili ulagače. Takva politika nije naišla na plodno tlo

zbog stalnog mijenjanja krize koju je teško pratiti. Takvi trendovi doveli su mnoge ekonomije

u razvoju u nepovoljan položaj i natjerale ih da zatraže pomoc od MMF-a.

Kriza svoje korijene vuče još iz 2007. godine. Uzrok krize leži u brzom padu cijena

nekretnina koje su se nakon dugog razdoblja rasta cijena razvile u nevjerovatnim razmjerima.

Istovremeno, velik broj dužnika nije mogao podmiriti obveze kredita zbog rasta kamatnih

stopa kao i zbog manjka prihoda. Budući da su se takvi krediti preprodavali ostalim bankama

u svijetu (sekuritizacija), kriza je uskoro poprimila globalne razmjere. Uskoro su tržišta

dionica u cijelom svijetu počela bilježiti pad, a priljevi kapitala u zemljama s tržištima u

nastajanju su smanjeni. To je povećalo troškove inozemnog zaduživanja za mnoga tržišta u

nastajanju unatoč tome što je ublažavanje monetarne politike koje su proveli FED i ESB

( američki Sustav federalnih rezervi te Europska središnja banka) dovelo do smanjenja kamata

u zemljama s razvijenim tržištima.

2.1. Lehman Brothers te Fannie Mae i Freddie Mac

Lehman Brothers, ikona američkog bankarskog sustava pokleknula je pred izazovima

financijske krize koja je počela u SAD-u još 2007. godine. Našla se je u krizi zbog svojih

investicija u američko tržište nekretnina, koje je također prolazilo teško razdoblje jer milijuni

Amerikanaca nisu bili u stanju otplaćivati svoje stambene zajmove. Tako će u povijesti ostati

zapisana ta šokantna vijest koja je prekinula tradiciju dugu gotovo 160 godina. Inače vrlo

uspješna kompanija s imovinom preko 700 milijardi dolara bankrotirala je preko noći. Kroz

dugi niz godina nitko nije obraćao pozornost na neizbježnu propast, jer je jedino bitno bilo

preživjeti još jednu godinu s debelim plusom kako bi se ubirali bogati bonusi. Takvom se

4

politikom vodio i Lehman Brothers i platio je cijenu. Jedino je malo nezgodno što

menadžment nije platio cijenu za svoj neuspjeh, već su sav teret neuspjeha podnijeli

zaposlenici, dioničari i gospodarstvo u cjelini. Krahom Lehman Brothers-a, gospodarstvo je

ostalo djelomično paralizirano.

Fannie Mae (osnovana 1938.) je dioničarska korporacija u SAD-u, ovlaštena izdavati

zajmove i kreditna jamstva. Freddie Mac je stvoren kao privatna korporacija kako bi se

okončao monopol Fannie Mae na istom tržištu. Kako bi banka smanjila rizik odobravanja i

financiranja hipotekarnog kredita, prodavala je obveznice investitorima, čije su hipoteke

upravo bile njihovo jamstvo. Fannie Mae isplaćuje novac vlasniku obveznice što ga

zajmoprimac nije platio ili razliku za cijenu manju od vrijednosti zajma kada se dana

nekretnina proda. Oni se osiguravaju „ubiranjem“ dijela mjesečnih uplata koje spremaju kao

rezervu i jamstvo. Za vlasnika hipotekarne obveznice tako nema rizika osim ako te dvije

agencije ne bankrotiraju. Nakon nekog vremena Fannie Mae i Freddie Mac proširili su

poslovanje na kupnju istih tih obveznica za koje su jamčili, koristeći pritom posuđeni novac i

zarađujući na razlici u kamatama od obveznica i onog što se mora platiti za kredit. Banke su

počele prodavati obveznice bez jamstava Fannie Mae i Freddie Maca i počelo se postupno

primjećivati da stvarnog novaca više nema. Ta su dva, nekoć financijska diva, stavljena pod

skrbništvo američke Savezne stambene financijske agencije, čime je američka vlada preuzela

njihovo upravljanje.

2.2. Počeci financijske krize u Hrvatskoj

U Hrvatskoj, tržište dionica je prvo osjetilo žestinu krize. Smanjenje cijena dionica, koje

je na raznim tržištima započelo sredinom 2007. godine, preraslo je u nagli pad krajem 2008.

godine, kada su cijene u prosjeku pale za 50 %, odnosno 60 % u Hrvatskoj. Dio gospodarskog

rasta ostvaruje se na temelju inozemne potražnje, a ona je smanjena zbog gospodarske krize

inozemnih poslovnih partnera. Drugi dio gospodarskog rasta ostvaruje se na temelju domaće

potražnje, koja je smanjena zbog manje osobne potrošnje. Glavni je izvor gospodarskog rasta

u Hrvatskoj je domaća potražnja, temeljena na rastu osobne potrošnje iinvesticija. Stopa rasta

osobne potrošnje (60% BDP), više utjeće na rast BDP-a. Smanjenje inozemne i domaće

potražnje je smanjilo BDP Hrvatske 6,7% u prvom tromjesečju i 6,3% u drugom tromjesečju

2009. godine. Primjerice, stopa rasta osobne potrošnje je 2007. godine bila visokih 6,2%.

Uslijed rasta cijena od 6,1%, realnog rasta plaća od samo 0,2% te opterećenosti kućnih

budžeta otplatama kredita, došlo je do pada kupovne moći stanovništva te smanjenja prometa

u trgovini na malo. Smanjenje gospodarske aktivnosti zbog smanjene domaće i inozemne

5

potražnje uzrokovalo je pad fizičkih pokazatelja, pad industrijske proizvodnje, prometa na

malo, gradevinskih radova, noćenja turista i osobne potrošnje. Valja napomenuti da je više od

50% poduzeća zatvorilo svoja vrata ili je završilo u stečaju. Također napomenio i činjenicu da

dobar dio trenutno aktivnih poduzeća posluje nesolventno, dok podaci o padu zaposlenosti

svakim tjednom djeluju obeshrabrujuće.

Kako bi se mogla suočiti s efektima krize, država provodi mjere fiskalne i monetarne

politike. Ovdje ćemo spomenuti neke mjere fiksalne politike, dok će o mjerama monetarne

politike biti riječi u daljnjem dijelu seminarskog rada. Stoga spomenimo (reda radi) neke

mjere fiskalne politike:

javni radovi - primjenjuju se kada je recesija, tj. kriza duboka i dugotrajna, koriste se

za izgradnju infrastrukture te zbog svog multiplikacijskog efekta. U kratkom roku se

ne primjenjuju jer mogu biti generatori inflacije

projekti javnog zapošljavanja – ovakvi projekti namijenjeni su kratkoročnom

zapošljavanju nezaposlenih u javnom sektoru, ali mana leži u tome što se radnici teže

zapošljavaju u privatnom sektoru

promjene poreznih stopa – u recesiji se porezne stope smanjuju dok se u inflaciji

povećavaju. Nedostatak im je duga zakonska procedura oko njihovog donošenja.

automatski stabilizatori - instrumenti fiskalnog sustava koji djeluju trenutačno, a od

njih su najznačajniji automatska promjena poreznih prihoda i transferna plaćanja

Nakon ovog opsežnog „uvodnog“ dijela o samoj monetarnoj politici i globalnoj

financijskoj krizi kod nas i u svijetu, govorit ćemo o temi ovog seminarskog rada - utjecaj

globalne financijske krize na monetarnu politiku RH.

6

3. FINANCIJSKA KRIZA I HNB

Krajem 2008. svjetska ekonomska kriza manifestirala se u Hrvatskoj, prvotno

zaustavljanjem gospodarskog rasta, zatim smanjenjem proizvodnje i potrošnje, te naposljetku

padom BDP-a od 5,8%. Suočena s rastućim troškovima zaduživanja, gospodarska aktivnost u

Hrvatskoj počela se usporavati. Gospodarske su aktivnosti dodatno usporene do kraja godine,

a početkom 2009. započelo je razdoblje velike recesije. Ostvarena je dvoznamenkasta stopa

smanjenja industrijske proizvodnje i maloprodaje na godišnjoj razini. Isto tako, rast BDP-a i

osobne potrošnje usporen je u drugoj polovini 2008., a preliminarni podaci upućuju na

ozbiljnu recesiju u prvoj polovini 2009. Sa širenjem financijske krize na realni sektor u

razvijenim zemljama došlo je do smanjenja finalne potražnje. Stoga se od sredine 2008.

počela smanjivati i potražnja za hrvatskim izvozom. To je dodatno utjecalo na već oslabljenu

potražnju za gotovim i intermedijarnim proizvodima te se i robni uvoz smanjio. Zbog

oslabljene domaće potrošnje uvoz je smanjen više nego izvoz, što je neznatno poboljšalo

kronični manjak u robnoj razmjeni.

U financijskom je sektoru, zahvaljujući mjerama HNB-a, zadržan nominalni godišnji rast

domaćih kredita na oko 12% u posljednjih nekoliko godina. Ipak od sredine 2008.

odobravanje kredita stanovništvu gotovo je zaustavljeno, a rast ukupnih kredita privatnom

sektoru dodatno usporen, zbog čega je usporen i rast monetarnih agregata, posebice u

posljednjem tromjesečju 2008. Banke su umjesto privatnom sektoru, odobravale velike

kredite državi. Unatoč rastu kamatnih stopa, i banke i poduzeća nastavili su se zaduživati u

inozemstvu, premda sporijim tempom. Banke su se zaduživale posebice tijekom povlačenja

depozita u posljednjem tromjesečju 2008. HNB je ukinuo instrument granične obvezne

pričuve (GOP), koji je bio veliko porezno opterećenje na inozemno zaduživanje banaka

posljednjih nekoliko godina, te je tako potaknuo poslovne banke na zaduživanje u inozemstvu

radi pribavljanja potrebne devizne likvidnosti.

Domaće su kamatne stope neznatno porasle. Kamatne stope na kratkoročne kredite

(poduzećima) najjače su reagirale, dok je odgovor kamatnih stopa na ostale kredite bio slabiji

rast. Razlozi za relativno slabo povećanje kamatnih stopa su reakcija HNB-a kojom je

smanjen regulatorni trošak te pritisci javnosti koji su spriječili banke da cjelokupni teret rasta

kamatnih stopa prebace na dužnike. Visoka razina kamatnih stopa i dobiti banaka u razdoblju

koje je prethodilo krizi osigurala je bankama dodatnu zaštitu koja im je omogućila da podnesu

7

dio troškova financiranja. Ipak, postoje naznake da su se banke usmjerile na racioniranje

kredita kako bi poboljšale svoj kreditni portfelj.

4. NACIONALNA VALUTA

Monetarna politika u Hrvatskoj zasniva se na tečaju kune prema euru. Taj monetarni

režim odabran je zbog visoke razine euroizacije koja obilježava hrvatsko gospodarstvo, a

posebice financijski sektor s obzirom na to da je veći dio imovine i obveza banaka u stranoj

valuti ili indeksiran uz stranu valutu (ponajprije euro). Radi održavanja stabilnosti tečaja HNB

se koristi standardnim instrumentima monetarne politike kao što su operacije na novčanom

tržištu i devizne intervencije. Ipak, zbog svoje usredotočenosti na stabilnost tečaja, središnja

banka izgubila je manevarski prostor za vođenje aktivne monetarne politike.

Isto tako, mogućnost središnje banke da djeluje kao zajmodavac posljednjeg utočišta

uvelike je smanjena i ograničena na iznos njezinih deviznih pričuva jer je glavnina obveza

poslovnih banaka u stranoj valuti. U tim okolnostima HNB se snažno oslanja na

administrativne mjere kao što su različiti regulatorni zahtjevi kako bi ponajprije osigurao

stabilnost bankarskog sektora i preko banaka utjecao na domaće gospodarstvo. Regulatorni

okvir HNB-a vrlo je složen, a u njegovoj su osnovi četiri različita instrumenta koji nalikuju na

obveznu pričuvu. Prvi instrument je prava obvezna pričuva, koja se obračunava na gotovo sve

obveze bez obzira na njihovo dospijeće. Druga vrsta regulatornog zahtjeva jest instrument

minimalno potrebnih deviznih potraživanja koji obvezuje banke da određeni postotak

deviznih obveza održavaju u likvidnim deviznim potraživanjima. Ovaj zahtjev proizlazi iz

činjenice da hrvatsko stanovništvo radije štedi u stranoj valuti. Kako središnja banka ne može

kreirati devize, poslovne banke moraju održavati velik dio svojih deviznih obveza u obliku

likvidnih deviznih sredstava da bi ih po potrebi mogle upotrijebiti.

Treća vrsta regulatornog zahtjeva bila je granična obvezna pričuva, koja se odnosila na

zaduživanje poslovnih banaka u inozemstvu u razdoblju od 2005. godine. Instrument je

uveden kako bi se otežalo veliko inozemno zaduživanje poslovnih banaka kojim se financira

domaća kreditna ekspanzija, što je praksa koja je prevladavala sredinom prvog desetljeća 21.

stoljeća. Posljednji regulatorni zahtjev svojevrsna je kazna brzorastućim bankama u obliku

obveznih blagajničkih zapisa. Poslovne banke koje ostvaruju rast plasmana privatnom sektoru

veći od dopuštenog obvezne su kupiti blagajničke zapise HNB-a koji donose mali prinos, i to

u iznosu od 75% osnovice rasta plasmana koji premašuje dopuštenu stopu rasta. Reakcija

monetarne politike na financijsku krizu bila je obuzdana ograničenom sposobnošću HNB-a da

8

djeluje protuciklički i da istodobno štiti stabilnost tečaja. U takvim okolnostima HNB je na

početku krize snažno reagirao kako bi spriječio deprecijaciju tečaja, u nadi da će time umanjiti

opasnost od ostvarenja deprecijacijskih očekivanja. Radi očuvanja tečaja HNB je osigurao

devizna sredstva putem deviznih intervencija i održao visoke kamatne stope na domaćem

tržištu novca tako što je ograničio ponudu kunske likvidnosti.

Osim tih mjera koje su bile restriktivne jer su dovele do porasta domaćih kamatnih stopa,

HNB je uveo i niz mjera da bi smanjio regulatorni trošak. Time su osigurani i (devizna)

likvidnost potrebna za neutraliziranje odljeva depozita iz bankarskog sektora i dodatna

sredstva za domaće kredite.

Potrebno je također istaknuti kako su nepovoljni odnosi tečaja utjecali na povećanje

vanjskog duga. Od dva postotna boda rasta u odnosu na 2009., slabljenje tečaja eura prema

američkom dolaru i švicarskom franku, uzrokovalo je povećanje inozemnog duga za oko 0,9

milijardi eura. Navedena je pojava najviše pogodila sektor poduzeća (zbog visine njihova

zaduženja), no gledajući po ukupnoj vrijednosti promjene najviše su pogođene poslovne

banke (zbog visokog udjela švicarskog franka). Povećanje proračunskog manjka u 2011.

posljedica je pada prihoda od PDV-a i trošarina, ukidanja kriznog poreza i cjelogodišnjeg

učinka smanjenja poreznih stopa na dohodak. U protekla dva desetljeća hrvatski je izvoz

konstantno stagnirao te se stvorio visoki vanjskotrgovinski deficit koji je potaknuo vanjsko

zaduživanje. U proteklim je desetljećima interna makroekonomska stabilnost održavana na

račun eksterne stabilnosti. Tomu u prilog svjedoče dva indikatora: konstantni deficit tekućeg

računa platne bilance te nekontrolirani rast vanjske zaduženosti. U svrhu daljnjeg rasta i

razvoja nacionalnog gospodarstva, potrebno je težiti višem stupnju (realne) makroekonomske

stabilnosti, gradeći okruženje privlačno investitorima.

9

5. PREDUVJETI ZA USPJEŠNO MONETARNO INTEGRIRANJE

Negativni učinci monetarnog integriranja pojavljuju se uglavnom na makroekonomskom

području jer vlada gubi formalnu nadležnost nad monetarnom politikom i politikom deviznog

tečaja i suočava se s troškovima sektorskih i institucionalnih prilagodbi koji iz toga proizlaze.

Radi smanjivanja negativnoga razvojnog jaza, bila bi poželjna manje restriktivna monetarna

politika kao poticaj gospodarskom rastu.

Tri su osnovna kriterija za uspješno monetarno integriranje – mobilnost proizvodnih

faktora i integriranje faktorskih tržišta, trgovinsko integriranje i anticiklička fiskalna politika.

Mobilnost rada i kapitala te otvorenost faktorskih tržišta omogućuju automatske prilagodbe

cijena proizvodnih faktora stanju na tržištu, s krajnjim pozitivnim učincima na postizanje

unutarnje i vanjske ravnoteže. Da bi se ostvarila učinkovita prilagodba i izbjegle znatnije

promjene deviznog tečaja, potrebno je stvoriti odgovarajuće institucionalne uvjete koji

omogućuju fleksibilnost faktorskih tržišta i povećanje mobilnosti proizvodnih faktora.

U Hrvatskoj postoji stalni pritisak na rast cijena, što se može objasniti konvergencijom

strukture domaćih cijena onoj naprednih zemalja EU. To se prije svega odnosi na rast cijena

usluga, među kojima su infrastrukturne usluge (stanovanje, opskrba vodom i električnom

energijom), te zdravstvene i obrazovne usluge, a od 2008. i cijene hrane i bezalkoholnih pića

najviše pridonose rastu potrošačkih cijena. S obzirom na dosegnuti stupanj gospodarskog

razvoja, Hrvatska ostvaruje relativno visoku razinu cijena u usporedbi s ostalim tranzicijskim

zemljama, a ona je još uvijek ispod prosjeka EU. Zahvaljujući tome, kao i sve većoj sličnosti

u strukturi cijena s onom u EU, ne očekuju se znatnije promjene opće razine cijena koje bi

bile posljedica pristupanja Hrvatske Uniji.

S obzirom na očekivane učinke pristupanja Hrvatske EU, kao na i međusobnu ovisnost

monetarne politike i politike deviznog tečaja u održavanju stabilnih cijena, snažnu

“euroizaciju” domaćega gospodarstva i strukturno uzrokovan vanjski deficit, srednjoročni cilj

hrvatske Vlade bio je nastaviti daljnje smanjivanje negativnog salda javnog sektora ispod -3%

BDP-a (-0,5% do 2010). To se trebalo ostvariti putem strukturnih i fiskalnih prilagodbi u

javnom sektoru (upravljanje deficitom), nastavka smanjivanja izdataka.

Opće cijene nekih infrastrukturnih usluga (vodoopskrbe, odvodnje, željezničkoga i

pomorskog prijevoza) regulirane su vladinim odlukama i nisu tržišno određene.Proces

ekonomskog integriranja u uvjetima financijske krize i gospodarske stagnacije postavlja

10

pitanje o stanju vanjske ravnoteže jer će njezina dinamika i struktura odrediti i njezinu

održivost u godinama koje slijede. Visoki deficit tekućeg računa smatra se najvećim izazovom

za eksternu ravnotežu. Analiza dinamike i strukture prekograničnih priljeva i odljeva dohotka

i kapitala za Hrvatsku, u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama, može upozoriti na stanje

vanjske ravnoteže Hrvatske i njezinu stabilnost.

11

6. MJERE MONETARNE POLITIKE ZA IZLAZAK IZ KRIZE

Monetarna politkom kontrolira se ponuda novca od strane centralne banke, a sastoji se od

politike ograničavanja novčane ponude (inflacija vodi do povećanja kamata) te politike

ekspanzivne novčane ponude (recesija vodi do smanjenja kamata). Glavni ciljevi

makroekonomske politike su visoka stopa zaposlenosti, visoka razina proizvodnje (BDP),

visoka stopa gospodarskog rasta te cjenovna stabilnost (CPI, stopa inflacije).

Hrvatska je monetarnom politikom uspjela dovesti proizvođače pred „zid“ na način da je

hrvatska kuna u 15 godina osnažila gotovo 20 posto u odnosu na njemačku marku tj. Euro. Uz

jačanje kune paralelno su rasli i troškovi života, odnosno inflacija je učinila svoje te na taj

način poskupila inpute u proizvodnji. Potrebno je ostvariti pozitivnu stopu rasta autonomnih

investicija. Za analizu hrvatskog gospodarstva prvenstveno se treba fokusirati na investicije.

Autonomne su investicije ključne za izlazak iz recesije.

Vrste monetarne politike putem kojih se djeluje na nastalu globalnu krizu su ekspanzivna

(Ms raste brže od BDP), restriktivna (Ms raste sporije od BDP) i neutralna (Ms raste

proporcionalno s BDP).

Grafikon 1. Iznos investicija i BDP-a

Izvor podataka: Svjetska banka

Kao što je prikazano na grafikonu 1, ukupne su investicije gotovo paralelno pratile

kretanje BDP-a. Investitorsko ponašanje je u velikoj mjeri ovisno o stanju gospodarstva iz

čega se može zaključiti kako je udio autonomnih investicija relativno malen. Upravo zato bi

12

se nositelji ekonomske politike trebali fokusirati na mjere kojima će se potaknuti njihov rast.

Jedna, teorijski moguća opcija je ekspanzivna monetarna politika kojom bi se smanjile

kamatne stope što bi investitorima omogućilo jeftinije zaduživanje. No usprkos tome,

snižavanje kamatnih stopa bit će nesignifikantno ukoliko nema projekata u koje bi poslovni

sektor ulagao. Iz toga je razloga djelovanje na očekivanja poslovnog sektora odnosno jačanje

investitorskog optimizma bolja alternativa.

Glavni ciljevi koje je potrebno ostvariti su ekonomska likvidnost, monetarna ravnoteža te

stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog tečaja. Efekti ekspanzivne monetarne politike

koji se nastoje ostvariti su porast novčane ponude, smanjenje kamatnih stopa, povećanje

investicija, povećanje BDP i proizvodnje te porast broja zaposlenosti.

Ekonomski rast ne može dugoročno biti temeljen na ekspanziji domaće potražnje koja

permanentno generira fundamentalne vanjske i unutarnje neravnoteže i time povećava opću

zaduženost. Njenim rastom povećavao se, naime, i rizik da potencijalni problemi u priljevu

kapitala, porastu njegove cijene ili problemi u izvoznoj potražnji sruše cijeli obrazac rasta i

pretvore ga u njegovu suprotnost.

Izlazak iz sadašnje krizne situacije načelno se ne može bazirati na dodatnom širenju

neravnoteža, već na njihovom bitnom smanjivanju. Za to je, općenito, potrebno voditi

"anticikličnu" ekonomsku politiku sa "zdravom jezgrom" i ugrađenim amortizerima. Kako do

sada takvu integralnu politiku nismo imali, došli smo u situaciju da deficite moramo

smanjivati u vrijeme recesije, što ju može još više produbiti.

HNB je ukidanjem granične obvezne pričuve (450 mil. eura) i smanjenjem obvezne

pričuve (1115 mil. eura) oslobodio bankama 1555 mil. eura imobilizirane likvidnosti. Pored

toga, smanjenjem minimalnih deviznih potraživanja (28.5% na 20%) omogućio je bankama

da aktiviraju svoje pričuve u iznosu od 2084 mil. eura. Poduzete su i druge mjere: otvorena

pozicija, swap, devizne intervencije i sl. Istodobno, banke su povećale svoj inozemni dug

eura, od čega kratkoročni dug za 1898 mil. eura. Najveća potencijalna opasnost izravnog

prenošenja svjetske financijske krize na Hrvatsku je rizik djelomičnog povlačenja inozemnog

kapitala iz zemlje.

Nakon naglog pada štednje stanovništva u bankama tijekom listopada 2008. za oko 3.5

mlrd. kuna, ona se do kraja prvog tromjesečja 2009. realno vratila na prethodnu razinu i

danas je za 10.7% veća nego prije godinu dana. To određuje i godišnji rast ukupne štednje od

7.1%. Povećana percepcija valutnog rizika rezultirala je povećanjem udjela devizne štednje u

strukturi ukupne štednje, sa 66.3% u travnju 2008. na 72.7% danas. To povećava i opći

stupanj euriziranosti hrvatske ekonomije, gdje je udio deviznih sredstava u strukturi ukupnih

13

likvidnih sredstava porastao s 49.6% na 56.6%. Sve to govori o izraženim ograničenjima u

rastu kreditnog potencijala iz domaćih izvora, a povezano sa stagnacijom inozemnog duga i

stanjem na burzi, i o ograničenjima u formiranju ukupnog financijskog potencijala zemlje.

14

ZAKLJUČAK

Krajem 2008. svjetska ekonomska kriza manifestirala se u Hrvatskoj, prvotno

zaustavljanjem gospodarskog rasta, zatim smanjenjem proizvodnje i potrošnje, te naposljetku

padom BDP-a od 5,8%. Suočena s rastućim troškovima zaduživanja, gospodarska aktivnost u

Hrvatskoj počela se usporavati, a početkom 2009. započelo je razdoblje velike recesije.

Ostvarena je dvoznamenkasta stopa smanjenja industrijske proizvodnje i maloprodaje na

godišnjoj razini te se ujedno počela smanjivati i potražnja za hrvatskim izvozom.

U financijskom je sektoru odobravanje kredita stanovništvu gotovo zaustavljeno, a rast

ukupnih kredita u privatnom je sektoru dodatno usporen, zbog čega je usporen i rast

monetarnih agregata. Kamatne stope na kratkoročne kredite (poduzećima) najjače su

reagirale, dok je odgovor kamatnih stopa na ostale kredite bio slabiji rast. Razlozi za relativno

slabo povećanje kamatnih stopa su reakcija HNB-a kojom je smanjen regulatorni trošak te

pritisci javnosti koji su spriječili banke da cjelokupni teret rasta kamatnih stopa prebace na

dužnike. Dolazi i do pada realne potrošnje kućanstva od skoro 10%, a 2010. godine probijena

je i psihološka granica kada je ukupni vanjski dug premašio vrijednost BDP-a. Monetarna

politika u Hrvatskoj zasniva se na tečaju kune prema euru. Taj monetarni režim odabran je

zbog visoke razine euroizacije koja obilježava hrvatsko gospodarstvo, a posebice financijski

sektor s obzirom na to da je veći dio imovine i obveza banaka u stranoj valuti ili indeksiran uz

stranu valutu (ponajprije euro). Hrvatska je monetarnom politikom uspjela dovesti

proizvođače pred „zid“ na način da je hrvatska kuna u 15 godina osnažila gotovo 20 posto u

odnosu na njemačku marku tj. euro. Uz jačanje kune paralelno su rasli i troškovi života,

odnosno inflacija je učinila svoje te na taj način poskupila inpute u proizvodnji.

Na kraju, možemo zaključiti da je financijska kriza postala izazov za cjelokupno hrvatsko

gospodarstvo koje još uvijek ne uspijeva pronaći pravi odgovor na ovakvu situaciju. Stoga,

potrebno je uložiti dodatne napore i pripremiti se na daljnja odricanja kako bi se kriza u

konačnici ipak prevladala.

15

LITERATURA

Barjakatarović Lidija, Monetarno-kreditni i devizni sistem, Univerzitet Singidunum, Beograd

2010.

http://www.hnb.hr/govori-intervjui/govori/hgovor-rohatinski-14-05-2009.pdf

http://eknjiznica.unipu.hr/928/

http://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetska_financijska_kriza_od_2007._godine

http://web.efzg.hr/dok/fin/mnakic/Monetarna%20politika%20u%20EU-dr.Benazi%C4%87.pdf

http://www.hnb.hr/govori-intervjui/govori/hgovor-rohatinski-10-5-2012.pdf

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_narodna_banka

http://www.ijf.hr/javni_dug/full/raspudic.pdf

16