SIGURNOSNE SIGURNOSNE MJEREMJERE

Vrste sigurnosnih mjeraČlanak 65.

Sigurnosne mjere jesu: obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, obvezan psihosocijalni tretman, zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, zabrana pristupa internetu i zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora.

Svrha sigurnosnih mjeraČlanak 66.

“Svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.”

sigurnosne mjere su zaštitnog, preventivnog karaktera

počivaju na opasnosti delinkventa →polazište, određivanja i izricanja sigurnosnih mjera je određeno kriminogeno stanje počinitelja kaznenog djela, njegova opasnost u kojoj je involvirana negativna prognoza o njegovom budućem ponašanju, odnosno posebno izraženom, visokom stupnju opasnosti ponavljanja djela

u sadržaju sigurnosne mjere nije moralna osuda, ne počiva na krivnji, ne postoji zbog etičkih razloga, već počiva na opasnosti počinitelja i nastojanju da se ta opasnost smanji, ukloni, suzbije, za razliku od kazne u kojoj je i retributivna komponenta

Načelo razmjernostiČlanak 67.

“Sigurnosna mjera mora biti u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela i kaznenih djela koja se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.”

Načelom razmjernosti se nastoji osigurati da ograničenja nekih prava osuđene osobe ne premaše nužno potrebnu mjeru.

Tri su bitna kriterija u ispunjavanju načela razmjernosti: prikladnost, nužnost i uravnoteženost.

S počinjenim lakšim kaznenim djelom u pravilu ne ide sigurnosna mjera.

Isto tako se teža sigurnosna mjera neće izreći ako se očekivana svrha može postići izricanjem blaže sigurnosne mjere.

Načelo razmjernosti se odnosi i na trajanje sigurnosne mjere.

Pojedine sigurnosne mjere

Obvezno psihijatrijsko liječenjeČlanak 68.

(1) Sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

(2) Mjera iz stavka 1. može se izreći uz novčanu kaznu, kaznu zatvora, rad za opće dobro i uvjetnu osudu.

(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava. Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se izvan zatvorskog sustava.

(4) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni.

(5) Sud mora po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere iz stavka 1. ovoga članka i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti iz stavka 1. ovoga članka za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje po postupku propisanom posebnim zakonom. Na zahtjev ustanove u kojoj se mjera provodi ili na zahtjev počinitelja ovo preispitivanje može se učiniti i prije, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja. Sud može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere.

(6) Sud će obustaviti izvršavanje mjere iz stavka 1. ovoga članka ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena.

(7) Ako je vrijeme provedeno na liječenju kraće od trajanja izrečene kazne, sud može odrediti da se osuđenik uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Kad ga upućuje na izdržavanje ostatka kazne, sud mu može odrediti ambulantno liječenje u zatvorskoj ustanovi. Odlučujući o puštanju na uvjetni otpust, sud će osobito uzeti u obzir uspjeh osuđenikova liječenja, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno na liječenju i ostatak kazne što ga osuđenik nije izdržao. Ako utvrdi da je počinitelj i dalje opasan za okolinu, a da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi, sud može počinitelju kojeg pušta na uvjetni otpust odrediti nastavak liječenja na slobodi sukladno članku 60. stavku 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 4. ovoga Zakona.

Obvezno liječenje od ovisnostiČlanak 69.

(1) Sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

(2) Mjera iz stavka 1. može se izreći uz novčanu kaznu, kaznu zatvora, rad za opće dobro i uvjetnu osudu.

(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, kao i u slučaju iz članka 44. stavka 4. ovoga Zakona . Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti.

(4) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.

(5) Sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje mjere iz stavka 1. ovoga članka ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno.

(6) Sudac izvršenja mora najmanje svakih šest mjeseci, računajući od dolaska počinitelja na izvršenje mjere iz stavka 1. ovoga članka, preispitati postoje li uvjeti iz stavka 1. ovoga članka za njenim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Sudac izvršenja može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere.

(7) Na mjeru obveznog liječenja od ovisnosti primjenjuje se odredba članka 68. stavka 7. ovoga Zakona.

Obvezan psihosocijalni tretmanČlanak 70.

(1) Sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana sud može izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izriče se uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora.

(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.

(4) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.

Zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnostiČlanak 71.

(1) Sigurnosnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u trajanju od jedne do deset godina računajući od izvršnosti sudske odluke sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

(2) Vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uračunava se u vrijeme trajanja ove mjere.

(3) Počinitelju kaznenog djela iz članka 105. stavka 3., članka 106. stavka 2. i 3., članka 111. točke 2., članka 112. stavka 1., članka 114., članka 116., članka 118., članka 119., članka 120., Glave XVI., počinjenog na štetu djeteta i Glave XVII. ovoga Zakona, sud može izreći zabranu obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad ova djela nisu bila počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti, a može je izreći i doživotno.

(4) Za vrijeme zabrane iz stavka 1. ovoga članka osuđenik se ne smije baviti određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njegovo ime i po njegovim uputama.

(5) Ako počinitelj ne postupi prema zabrani obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti kad je izrečena uz rad za opće dobro, uvjetnu osudu, ili za vrijeme uvjetnog otpusta shodno će se primijeniti odredbe članka 55. stavka 8., članka 58. stavka 5. ili članka 61. stavka 3. ovoga Zakona.

(6) Po proteku tri godine od početka izvršavanja mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(7) Po proteku deset godina od početka izvršavanja mjere izrečene na temelju stavka 3. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(8) Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri obavijestiti tijelo nadležno za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti.

Zabrana upravljanja motornim vozilomČlanak 72.

(1) Sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom sud će izreći počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Zabrana se odnosi na sve kategorije vozila, a iznimno se određena kategorija vozila može izuzeti kada posebne okolnosti upućuju na to da se svrha mjere neće time ugroziti.

(2) Ako su ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, sud će izreći zabranu upravljanja motornim vozilom i neubrojivoj osobi ako njezina radnja ukazuje na to da je nesposobna za vožnju.

(3) Zabrana upravljanja motornim vozilom određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od pet godina.

(4) Zabrana upravljanja motornim vozilom počinje teći oduzimanjem vozačke dozvole, upisom zabrane za određenu kategoriju vozila u vozačku dozvolu, odnosno zabranom izdavanja vozačke dozvole počinitelju koji je nema, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uračunava u vrijeme trajanja mjere.

(5) Zabrana upravljanja motornim vozilom može se izreći doživotno kada se s obzirom na ranija počiniteljeva teška kršenja prometnih propisa može očekivati da će i nakon proteka najdužeg vremena iz stavka 3. ovoga članka postojati opasnost da počinitelj ponovno počini kazneno djelo protiv sigurnosti prometa. Utvrdi li sud povodom prijedloga osuđenika da nakon proteka najdužeg vremena iz stavka 3. ovoga članka opasnost više ne postoji, ukinut će zabranu. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja. Po ukidanju zabrane počinitelj mora ponovno polagati vozački ispit.

(6) Na zabranu upravljanja motornim vozilom shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.

(7) Vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole uračunat će se u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom.

(8) Zabrana upravljanja motornim vozilom izrečena počinitelju koji ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom sastoji se u zabrani njezina korištenja na području Republike Hrvatske kao i u zabrani izdavanja mu vozačke dozvole Republike Hrvatske. Ova zabrana počinje teći od dana pravomoćnosti presude.

Zabrana približavanjaČlanak 73.

(1) Sigurnosnu mjeru zabrane približavanja žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba, ili određenom mjestu sud će izreći počinitelju kaznenog djela protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta, drugog kaznenog djela nasilja ili napada na slobodu osobe ili neovlaštenog posjedovanja, proizvodnje i trgovanja drogama i tvarima zabranjenim u športu kad postoji opasnost da bi počinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovno počiniti neko od navedenih kaznenih djela.

(2) Mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud može izreći uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora.

(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraća od jedne ni dulja od pet godina.

(4) Mjera iz stavka 1. ovoga članka počinje teći pravomoćnošću presude. Vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uračunava se u vrijeme trajanja ove mjere.

(5) Po proteku jedne godine od početka izvršavanja mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(6) Na zabranu približavanja shodno će se primijeniti odredba članka

71. stavka 5. ovoga Zakona. (7) Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri iz stavka 1. ovoga članka

obavijestiti nadležno tijelo za probaciju i nadležnu policijsku upravu.

Udaljenje iz zajedničkog kućanstvaČlanak 74.

(1) Sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva sud može izreći počinitelju kaznenog djela nasilja prema osobi s kojom živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva.

(2) Sud sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva može izreći uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora i to u trajanju koje ne može biti kraće od tri mjeseca ni dulje od tri godine.

(3) Osoba kojoj je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka dužna je uz prisutnost policijskog službenika odmah po pravomoćnosti presude napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor koji čini zajedničko kućanstvo, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(4) Po proteku jedne godine od početka izvršavanja sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja.

Na mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.

(6) Sud će o pravomoćno izrečenoj zabrani iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti nadležno tijelo za probaciju i nadležnu policijsku upravu.

Zabrana pristupa internetuČlanak 75.

(1) Sigurnosnu mjeru zabrane pristupa internetu od šest mjeseci do dvije godine računajući od izvršnosti sudske odluke sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio putem interneta ako postoji opasnost da će zlouporabom interneta ponovno počiniti kazneno djelo.

(2) Vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uračunava se u vrijeme trajanja ove mjere.

(3) Na zabranu pristupa internetu shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.

(4) Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri obavijestiti regulatorno tijelo nadležno za elektroničke komunikacije koje će osigurati njezino provođenje.

Zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvoraČlanak 76.

(1) Ako je počinitelju izrečena kazna zatvora u trajanju od pet ili više godina za namjerno kazneno djelo ili u trajanju od dvije ili više godina za namjerno kazneno djelo s obilježjem nasilja ili za drugo kazneno djelo iz Glave XVI. ili XVII. ovoga Zakona i ako je kazna u potpunosti izdržana, nad njime će se odmah po izlasku iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. ovoga Zakona i posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 7. do 13. ako su mu izrečene uz zaštitni nadzor.

(2) Vrijeme provjeravanja traje jednu godinu. Sud može vrijeme provjeravanja prije njegova isteka na prijedlog nadležnog tijela za probaciju produljiti za još jednu godinu ako bi bez njegova provođenja postojala opasnost od ponovnog počinjenja nekog od kaznenih djela navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(3) Sud prilikom donošenja presude može odrediti da se zaštitni nadzor ne provodi ako ima razloga vjerovati da osoba neće počiniti novo kazneno djelo i bez njegova provođenja.

POSEBNE POSEBNE KAZNENOPRAVNE MJEREKAZNENOPRAVNE MJERE

Oduzimanje imovinske koristiOduzimanje imovinske koristi

Oduzimanje predmetaOduzimanje predmeta

Javno objavljivanje presudeJavno objavljivanje presude

Oduzimanje imovinske koristi načelo OIK - u temeljnim odredbama (čl. 5.

KZ) : nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom

pojam imovinske koristi: "bilo kakva imovinska korist od kaznenog djela ili kao nezakoniti prihod, koji se može sastojati od bilo koje vrste imovine, koja se sastoji u stvarima ili pravima, koja može biti pokretna ili nepokretna, a koja obuhvaća i pravne akte ili dokumente koji dokazuju naslov ili pravo na takvoj imovini"(definicija prema Konvenciji o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom, od 8. studenoga 1990. godine, koju je Republika Hrvatska ratificirala Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom od 29. rujna 1997. ( N.n. - M.u.,br. 14/1997.) → oduzimaju se predmeti i dobit ostvarena kaznenim djelom

imovinska korist načelno se oduzima od počinitelja i sudionika, ali se može oduzeti i od trećih osoba (na koje je prenijeta) ako nije stečena u dobroj vjeri

razlikovanje između oduzimanja imovinske koristi kod kaznenih djela općenito (članak 77.) i kod kaznenih djela koja su u nadležnosti USKOK-a (članak 78.).

oduzimanje imovinske koristi dužnost je suda

Uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi (članak 77.KZ)

(1) "Imovinska korist oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Imovinska korist oduzet će se i od osobe na koju je prenijeta ako nije stečena u dobroj vjeri. "

imovinska korist oduzet će i neubrojivom počinitelju i osobi koja nije kriva jer je postupala u neotklonjivoj zabludi (dovoljno je da je ostvarena protupravna radnja)

i svakoj drugoj osobi koja je nije stekla u dobroj vjeri (dakle osobi za koju je pribavljena ili na koju je prenijeta bez naknade ili uz naknadu koja očigledno ne odgovara njenoj stvarnoj vrijednosti odnosno od osobe koja je znala ili mogla i morala znati da je imovina stečena kaznenim djelom).

vlasništvo oduzete imovinske koristi prelazi na državu

(2) "Ako je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev koji po prirodi i sadržaju odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi, oduzet će se dio imovinske koristi koji prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev."

Odluka o oduzimanju imovinske koristi je supsidijarna: imovinsko pravni zahtjev oštećenika ima prednost pred državom

(3) "Sud će oduzeti imovinsku korist i ako oštećenika uputi da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici."

Kako bi se osiguralo da imovinska korist bude zaista oduzeta, predviđeno je oduzimanje i kad je oštećenik s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu Time se izbjegava mogućnost da ona ne bude oduzeta ako oštećenik ne pokrene parnicu.

(4) "Kada se utvrdi nemogućnost oduzimanja stvari ili prava ostvarenih kao imovinska korist u cijelosti ili djelomično, sud će naložiti počinitelju isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu. Plaćanje se može odrediti obročno.“

Ukoliko je nemoguće oduzimanje stvari ili prava odredit će se isplata u odgovarajućem novčanom iznosu, s tim da je uvedena mogućnost obročne otplate.

(5) "Oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost."

izričito se propisuje da se imovinska korist računa u bruto, a ne neto iznosu – dakle imovinska koristi neće se umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost

Zbog načela efikasnosti sudu je ostavljena sloboda da ne oduzme neznatnu imovinsku korist (stavak 6.).

Postupak oduzimanja imovinske koristi te uvjeti i način njezina oduzimanja detaljno su uređeni Zakonom o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (Nar. nov., br. 145/2010.)

Prošireno oduzimanje imovinske koristi (čl. 78. KZ)

odnosi se na korist ostvarenu nekim kaznenim djelom iz nadležnosti USKOK-a

ako počinitelj ima ili je imao imovinu koja je nesrazmjerna s prihodima počinitelja (ovaj nesrazmjer između prihoda i imovine mora pokazati državno odvjetništvo) pretpostavljat će se da sva imovina počinitelja potječe od kaznenog djela, osim ako počinitelj učini vjerojatnim da je njezino porijeklo zakonito (stavak 2.) →jednom kad državno odvjetništvo dokaže da je imovina počinitelja kaznenog djela iz nadležnosti USKOK-a u nesrazmjeru s njegovim prihodima, na počinitelja je prebačen teret dokaza vjerojatnosti zakonitog porijekla imovine →razuman interes održavanja efikasnosti pravnog poretka.

Stavak 3. omogućuje oduzimanje u slučaju kad dođe do miješanja zakonito i nezakonito stečene imovine →"… ukupna imovina bit će predmetom oduzimanja do procijenjene vrijednosti imovinske koristi."

U stavku 4. navode se osobe za koje postoji neoboriva presumpcija da imovinsku korist od kaznenog djela nisu stekle u dobroj vjeri→ "oduzet će se od člana obitelji bez obzira po kojem pravnom temelju se kod njega nalazi i neovisno o tome živi li u zajedničkom kućanstvu s počiniteljem."

Druge osobe mogu dokazivati stjecanje u dobroj vjeri, a stjecanje po razumnoj cijeni jedan je od pokazatelja dobre vjere (stavak 5.)

Stavak 6. propisuje mogućnost oduzimanja imovinske koristi od nasljednika počinitelja.

ODUZIMANJE PREDMETA (čl. 79. KZ)

u novom KZ-u nije više sigurnosna mjera nego sankcija sui generis

KZ predmete razvrstava u instrumenta sceleris (namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela, tzv. oruđe zločina) i u producta sceleris (predmeti nastali počinjenjem kaznenog djela, tzv. proizvodi zločina)

Oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje predmeta zapravo su istovjetne mjere sui generis. Razlika je samo u tome što se oduzimanje predmeta odnosi samo na predmete koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela ili su produkt njegova počinjenja, dok je imovinska korist, najčešće izražena u novcu, obogaćenje (dobit) ostvareno počinjenim kaznenim djelom.

U st. 1. dani su različiti temelji oduzimanja: 1. opasnost od ponovne uporabe; 2. zaštita opće sigurnosti; 3. zaštita javnog poretka; 4. moralni razlozi.

stavak 2. omogućava oduzimanje predmeta i kad počinitelj protupravne radnje nije kriv (npr. zbog neotklonjive zablude ili od neubrojive osobe ), odnosno instrumenta et producta sceleris mogu se oduzeti i oslobađajućom presudom

stavak 3. propisuje uvjete za naknadu štete trećoj osobi (vlasniku oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela) → treća osoba ima pravo na naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva, a ako treća osoba nije namjerno ili krajnjom nepažnjom doprinijela počinjenju kaznenog djela ("pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje kaznenog djela ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje") – ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna

zakonom se može propisati obvezno oduzimanje predmeta ili sredstva, u kojem slučaju vlasnik nema pravo na naknadu iz državnog proračuna, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (stavak 4. – odnosi se primjerice na slučajeve oduzimanje droge, potkupnine i sl.)

sud može naložiti uništenje predmeta ili sredstva (stavak 5.)

kad je djelo počinjeno javnim objavljivanjem Osuđujuća presuda se može se javno objaviti na

trošak počinitelja kada je to u javnom interesu ili u interesu oštećenika, i to na prijedlog zainteresirane osobe ili na prijedlog državnog odvjetnika.

Određujući okolnosti javnog objavljivanja presude, sud mora nastojati da te okolnosti odgovaraju okolnostima objavljivanja sadržaja kojim je počinjeno kazneno djelo.

Zakonom je predviđena i mogućnost javnog objavljivanja oslobađajuće presude, na zahtjev oslobođene osobe kad je to u njezinom ili javnom interesu i to na teret državnog proračuna ili o trošku privatnog tužitelja.

Javno objavljivanje presude

ZASTARAZASTARA

ZASTARA

Sastoji se u tome da se nakon proteka određenog vremena od počinjenja kaznenog djela kazneni progon više ne može poduzeti (zastara kaznenog progona), odnosno izrečena kaznenopravna sankcija ili posebna kaznenopravna mjera više ne može izvršiti (zastara izvršenja kaznenopravne sankcije)

Uvedena je u kazneno pravo zato što se smatra da kazneno djelo nakon proteka određenog vremena kazneno djelo pada u zaborav, a javnost, pa i sama žrtva postaju ravnodušni prema kaznenom djelu, a izricanje, odnosno izvršenje kaznenopravne sankcije postaje besmisleno.

Zastara kaznenog progona (čl. 81.)

prestanak prava države na kazneni progon počinitelja protekom određenih zakonom određenih rokova koji se računaju od počinjenja kaznenog djela;

Zastarni rokovi kaznenog progona (vrijeme nakon čijeg proteka nastupa zastara) ovise o apstraktnoj težini kaznenog djela (propisana kazna) → čl. 81. st.1.: – 40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina,– 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina,– 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina,– 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine,– 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine i– 6 godina za ostala kaznena djela

novi KZ napušta razlikovanje apsolutne i relativne zastare (a time i prekida zastare), rokovi u stavku 1. u pravilu su dulji od dosadašnjih za relativnu, ali ipak kraći od onih za apsolutnu zastaru

navedeni zastarni rokovi mogu se produljiti za dvije godine u slučajevima kada je prvostupanjski sud donio presudu (svejedno kakvu) pri kraju isteka zastarnog roka jer je u tom slučaju sudstvo ipak riješilo slučaj u zastarnom roku (iako ne pravomoćno) → navedenom se novinom htjelo onemogućiti prebacivanje odgovornosti zbog nastupa zastare s prvostupanjskih sudova na žalbene sudove (čl. 81. st.3.)

Kazneni progon ne zastarijeva za slijedeća kaznena djela (čl. 81. st.2.):

genocid, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločin agresije,

djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske (kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske),

kaznena djela koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu

Tijek zastare kaznenog progona (članak 82.)

zastara počinje teći danom kada je djelo počinjeno (čl. 82. st.1.) → pojam vremena počinjenja kaznenog djela

čl. 8. st.1."… kad je počinitelj radio ili bio dužan raditi…" → teorija djelatnosti

posebnosti određivanja vremena počinjenja kaznenog djela kod produljenog i trajnog k.d.: čl. 8.st.2. "danom posljednje radnje" (za produljeno k.d.), odnosno "danom prestanka radnje" (odnosi se na trajno k.d.)

mirovanje zastare → zastara kaznenog progona ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti (čl. 82. st. 2.) → razlog za mirovanje mora proizlaziti iz zakona, a zastarni se rok zbog mirovanja produljuje za onoliko koliko je zastara mirovala (za razliku od prekida zastare, kada nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći)

poseban slučaj mirovanja zastare kod određenih kaznenih djela počinjenih na štetu djece (ropstvo, trgovanje ljudima, taksativno navedena kaznena djela protiv spolne slobode, braka, obitelji i mladeži ) kod kojih zastara miruje do punoljetnosti žrtve

Zastara izvršenja kazne (članak 83.)

prestanak prava države na izvršenje izrečene kazne protekom zakonom određenih rokova koji se računaju od pravomoćnosti presude → stavak 1.:– 40 godina od izrečene kazne dugotrajnog zatvora,– 25 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od deset godina,– 20 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina,– 15 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od tri godine,– 10 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od jedne godine,– 6 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju do jedne godine, novčane kazne kao glavne ili sporedne kazne.

izrečene kazne čije izvršenje nikada ne zastarijeva → ista kaznena djela kod kojih kazneni progon nikada ne zastarijeva (stavak 2.)

Tijek zastare izvršenja kazne (članak 84.)

Zastara izvršenja kazne počinje teći danom kada je presuda kojom je kazna izrečena postala pravomoćna.

Zastarni rok za kaznu iz opozvane uvjetne osude, odnosno supletorni zatvor (zatvor kojim je zamijenjena novčana kazna) počinje teći danom pravomoćnosti presude o opozivu, odnosno zamjeni novčane kazne zatvorom

Mirovanje zastare izvršenja kazne: zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje kazne ne može započeti ili nastaviti (stavak 2.)

Zastara izvršenja kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne (stavak 3.) → ako tijekom izvršenja kazne istekne zastarni rok, izvršenje kazne neće se obustaviti

Zastara izvršenja sigurnosnih mjera, oduzimanja imovinske koristi i predmeta

(članak 85.) zastara izvršenja sigurnosnih mjera nastupa

protekom dvostrukog vremena od vremena na koje su mjere izrečene, a rok počinje teći od pravomoćnosti presude kojom su te mjere izrečene

medicinske sigurnosne mjere iz članka 68. i članka 69., te mjera obveznog psihosocijalnog tretmana (čl. 70.) ne mogu se izvršiti kad nastupi zastara izvršenja kazne uz koju su izrečene, odnosno kad protekne vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude

sigurnosne mjere izrečene doživotno, mogu se izvršiti doživotno

oduzimanje predmeta zastarijeva po proteku pet godina od pravomoćnosti presude kojom je izrečeno

oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva → počinitelju nikad ne smije dozvoliti da zadrži imovinsku korist koju je stekao kaznenim djelom

Primjena rokova zastare(članak 86.)

"Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona. "

novi KZ precizno je i jednoobrazno riješio eventualni problem retroaktivne primjene zastarnih rokova; iz citirane odredbe proizlazi slijedeće:

1. ako je stupanjem na snagu novog zakona zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne već nastupila, novi, produljeni zastarni rokovi, ne mogu se primijeniti, budući da zastara ne može početi iznova teći →počinitelj ima pravo na povjerenje u državu da ga više neće progoniti (npr. može uništiti dokazni materijal koji mu ide u prilog);

2. ako u trenutku stupanja na snagu novog zakona za pojedino kazneno djelo nije nastupila zastara kaznenog progona ili zastara izvršenja kazne, primijenit će se novi, promijenjeni zastarni rokovi, neovisno o tome produljuje li ili skraćuje novi zakon rok zastare za određeno kazneno djelo.

Pravne posljedice osude Pravne posljedice osude RehabilitacijaRehabilitacija

Kaznena evidencija Kaznena evidencija

Zakon o pravnim posljedicama Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (N.n. 143/12)rehabilitaciji (N.n. 143/12)

Do stupanja na snagu ZOPKER-a navedena materija bila je uređena Kaznenim zakonom

unatoč svojoj raznorodnosti, materija je itekako povezana

nakon donošenja pravomoćne osuđujuće presude nastupaju pravne posljedice presude,

podaci o počinitelju, kaznenom djelu, sigurnosnim mjerama i dr. se upisuju iz pravomoćne osuđujuće presude u kaznene evidencije,

protekom određenih rokova nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, nastupa rehabilitacija te

međunarodna razmjena podataka iz kaznenih evidencija ukoliko postoji zahtjev strane države ili obveza RH na dostavu tih podatka.

Izmjene su se dogodile na svim područjima materije koja se uređuje ZOPKER-om.

posebne mjere koje nastupaju automatizmom, po sili zakona kojima su predviđene

ograničavaju određena prava osuđenika ili mu nameću određene zabrane, pa u nekim slučajevima one mogu teže pogoditi osobu nego primijenjena sankcija

imaju preventivnu funkciju, ali premda sadržajem odgovaraju dijelom nekim kaznenopravnim sankcijama, to ipak formalno nisu jer nisu propisane kaznenim zakonom i ne izriču se presudom

Pravne posljedice osude

propisivanje vrsta pravnih posljedica osude i uvjeta za njihov nastup prepušta posebnim zakonima koji reguliraju određenu materiju →posebni zakoni koji reguliraju određenu materiju će propisivati ne samo pravne posljedice osude, već i uvjete za njihov nastup

mogu nastupiti i uz novčanu kaznu, ali i uz rad za opće dobro i uvjetnu osudu jer se i u tom slučaju izriče kazna

jedino ograničenje → čl. 30. URH :"kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka"

hoće li rješenja posebnih zakona kojima će se propisivati pravne posljedice osude biti u skladu s navedenim Ustavnim ograničenjem?

pravne posljedice osude nastupaju danom pravomoćnosti presude, ali rok njihovog trajanja se računa tek od dana izdržane, odnosno plaćene kazne, izvršenja rada za opće dobro odnosno protekom roka provjeravanja iz uvjetne osude

budući da one nastupaju po sili posebnih zakona kojima su propisane, sud ih svojom presudom ne izriče

Pravne posljedice osude prestaju nakon proteka vremena od 10 godina od dana izdržane kazne zatvora, plaćene novčane kazne, izvršenja rada za opće dobro odnosno protekom roka provjeravanja iz uvjetne osude.

pravne posljedice osude ne upisuju se u kaznene evidencije, jer ne predstavljaju kaznenopravnu sankciju → biti će vrlo teško ustanoviti koje pravne posljedice su nastupile za konkretnog osuđenika (zbog mogućnosti da se posebnih zakonima propisuju pravne posljedice osude→ kako će se to u konačnici provjeravati?)

svakim novim zakonom koji će propisivati pravne posljedice osude, širit će se krug ovlaštenika na dobivanje podataka iz kaznene evidencije (dobivanje posebnog uvjerenja)

PojamPojam: uspostava statusa punopravnog građanina osuđenoj osobi s posljedicom da joj prijašnja osuda u kasnijem redovnom životu ni u čemu pravno ne smeta

Rehabilitacija

Osnovna rehabilitacijaOsnovna rehabilitacija nastupa već nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, mjere upozorenja ili oslobođenja od kazne → osuđene osobe imaju sva prava građanina utvrđena Ustavom, zakonom ili drugim propisima te mogu stjecati sva prava osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude

Dopunska (puna) Dopunska (puna) rehabilitacijarehabilitacija nastupa protekom rokova koji su predviđeni zakonom i ukoliko osuđenik u tom roku nije osuđen za novo kazneno djelo→ fikcija neosuđivanosti → brisanje osude iz kaznene evidencije

Rehabilitacijski rokovi (rokovi nastupa Rehabilitacijski rokovi (rokovi nastupa dopunske ili pune rehabilitacija) čl. 19. dopunske ili pune rehabilitacija) čl. 19. st. 4. ZOPKER:st. 4. ZOPKER:– dvadeset godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu dugotrajnog zatvora,– petnaest godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od deset godina ili težu kaznu,– deset godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od tri godine ili težu kaznu,– pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od jedne godine ili teže kazne te kazne maloljetničkog zatvora,– tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora do jedne godine, od dana plaćanja novčane kazne, od dana isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude, od dana izvršenja rada za opće dobro i od dana pravomoćnosti odluke o oslobođenju od kazne.

Protekom navedenih rokova počinitelj kaznenog djela smatra se neosuđivanim →→ fikcija fikcija neosuđivanosti:neosuđivanosti:

svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela zabranjena je, a eventualna uporaba tih podataka nema pravni učinak

Rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice

Puna rehabilitacija za počinitelje za počinitelje kaznenih djela spolnog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja zlostavljanja i iskorištavanja djecedjece, nastupa po sili zakona protekom dvostrukih rehabilitacijskih rokova iz stavka 4. čl. 19. ZOPKER (u kaznenim evidencijama ostaju upisani dvostruko dulje nego ostali počinitelji kaznenih djela kaznenih djela)

U pozitivnom hrvatskom kaznenom pravu primijenjen je sustav nastupa rehabilitacije po sili zakona (ex lege) →znači da nikakva daljnja odluka nekog tijela nije potrebna, već se protekom određenih rokova, osoba briše iz kaznene evidencije

U ZOPKER-u je predviđeno da će Ministarstvo donijeti rješenje o rehabilitaciji po službenoj dužnosti ukoliko je protekao rok za nastup rehabilitacije i ukoliko osuđenik u tom roku nije osuđen za novo kazneno djelo

kada Ministarstvo ili odbije donijeti rješenje o rehabilitaciji ili ne odluči u roku od 30 dana o zahtjevu koji je osuđenik podnio (u slučaju kada Ministarstvo nije donijelo rješenje o rehabilitaciji po sili zakona) osoba ima pravo pokrenuti upravni spor

Podaci iz kaznene evidencije Kaznena evidencija vodi se u Odjelu

za kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa za sve fizičke i pravne osobe koje su za kaznena djela pravomoćno osuđene u RH, ali i za sve državljane RH te pravne osobe sa sjedištem u RH, koje su osuđene izvan RH, ukoliko su te presude dostavljene Ministarstvu pravosuđa

Kaznena evidencija obuhvaća podatke o pravomoćno osuđenoj osobi, presudi, kaznenom djelu, kaznenopravnim sankcijama i drugim mjerama te o izmjenama osude

Podatke iz kaznene evidencije može davati samo ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa i to do nastupa pune rehabilitacije, nakon čega se brišu iz kaznene evidencije

Podaci se iz kaznene evidencije brišu temeljem rješenja koje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa donosi po službenoj dužnosti, a o činjenici brisanja osude za pravnu osobu Ministarstvo obavještava sudski ili drugi registar u koji je pravna osoba upisana

ZOOPKER predviđa kome se i pod kojim uvjetima mogu dati podaci, odnosno omogućiti neposredan uvid ili razgledavanje podataka iz kaznene evidencije

Neposredan pristup u kaznenu evidenciju imaju ovlaštene osobe na sudovima i državnim odvjetništvima, te policiji radi sprječavanja, otkrivanja i progona kaznenih djela

Podatke iz kaznene evidencije dostavlja nadležno ministarstvo uvjerenjem koje, obzirom na to da li sadržava općenite ili djelomične podatke iz kaznene evidencije može biti opće ili posebno

ZOPKER je znatno proširio krug ovlaštenika za dobivanje podataka iz kaznene evidencije u odnosu na uređenje koje je postojalo u Kaznenom zakonu iz 1997

Svaki građanin, pod zakonom precizno propisanim uvjetima (čl. 12. ZOOPKER) ima pravo za sebe tražiti razgledavanje podataka iz kaznene evidencije.

Međutim, nitko nema pravo zahtijevati od nitko nema pravo zahtijevati od građana da podnesu dokaze o svojoj građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanostiosuđivanosti ili neosuđivanosti (čl. 14. st. 1. ZOOPKER), pa se stoga tzv. "uvjerenje o nekažnjavanju" nikada ne izdaje građanima (obzirom da takvo uvjerenje nitko u RH od njih ne smije tražiti)

Od građana se jedino smije zatražiti uvjerenje o nevođenju kaznenog postupka, koje izdaje Općinski sud prebivališta osobe.

Od ovog su pravila predviđene dvije iznimke;

1. kada takvo uvjerenje radi ostvarivanja nekog prava od građana traži strana država ili međunarodna organizacija. U tom će slučaju ministarstvo nadležno za pravosuđe građaninu na njegov obrazloženi zahtjev izdati uvjerenje.

2. kad se radi o zasnivanju radnog odnosa ili povjeravanju poslova koji podrazumijevaju redovite kontakte s djecom, kada poslodavac, uz suglasnost osobe za koju se ti podaci traže, može zatražiti izdavanje posebnog uvjerenja u svezi kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece i drugih kaznenih djela navedenih u čl. 13. st. 4. ZOOPKER.

KAZNENA ODGOVORNOST KAZNENA ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBAPRAVNIH OSOBA

KAŽNJIVOST PRAVNIH OSOBA Zašto kažnjavanje pravnih osoba za kaznena djela? mnoga područja svakodnevnog života pod utjecajem su određenih djelatnosti pravnih osoba pravne osobe zauzimaju značajnu ulogu unutar društvene organizacije i sposobne su prouzročiti štetu jednako kao i čovjekpravično je i sukladno načelu jednakosti postupati prema pravnim osobama kao prema fizičkim potrebno je i nužno zahtijevati od pravnih osoba da poštuju temeljne vrijednosti zaštićene kaznenim pravom

tri razloga koja ukazuju na potrebu uvođenja kaznene odgovornosti pravnih osoba:

1. očigledno je da su teški oblici gospodarskog kriminaliteta danas uglavnom posljedica djelovanja niza osoba u trgovačkim društvima s težnjom ostvarivanja dobiti pod svaku cijenu

2. tehnološki razvoj društva doveo je do počinjenja takvih kaznenih djela (npr. protiv okoliša) kod kojih je tzv. “zbiljski počinitelj” doista pravna osoba, a ne pojedinac (npr. radnik koji je u tvornici ispustio otpad u rijeku)

3. postoje i pravne osobe koje su ili osnovane radi činjenja kaznenih djela ili se nakon osnivanja pretežito bave kriminalnom djelatnošću

u određenim slučajevima vrlo složenih struktura korporacija uopće se ne može identificirati pojedinac kao počinitelj djela

napuštanje načela societas delinquere non potest (pravna osoba ne može počiniti kazneno djelo)

Poredbeno stanje:

kaznena odgovornost pravnih osoba u angloameričkom sustavu common law poznata je gotovo dva stoljeća:

englesko kazneno zakonodavstvo od XIX. stoljeća poznaje tzv. corporate criminal liability

u američkom pravu ova je odgovornost uvedena početkom XX. stoljeća

potreba kažnjavanja pravnih osoba prepoznata je već u Preporuci Vijeća Europe br. R (88) 18 od 20. listopada 1988. (Liability of Enterprises Having Legal Personality for Offences Committed in the Exercise of their Activities)

Obveze po međunarodnim dokumentima

Vijeća Europe i Europske unije Kaznenopravna konvencija o korupciji VE

(Hrvatski Sabor potvrdio 27. rujna 2000.) u čl. 18. izričito obvezuje zemlje potpisnice da u svom zakonodavstvu predvide odgovornost pravnih osoba za kaznena djela aktivnog podmićivanja, trgovanja utjecajem i pranja novca

Corpus Iuris (norme za zaštitu financijskih interesa EU) predviđa odgovornost pravnih osoba za kaznena djela na štetu proračuna EU

Konvencija VE o kaznenopravnoj zaštiti okoliša iz 1996.

Konvencija o zaštiti financijskih interesa EU od 26.srpnja 1995., Drugi Protokol Konvencije o zaštiti financijskih interesa EU od 19. lipnja 1997., te tzv. Zelena knjiga o kaznenopravnoj zaštiti financijskih interesa EU i osnivanju Europskog tužiteljstva

sve više europskih država uvodi kažnjivost pravnih osoba donošenjem posebnih zakona ili uređenjem te odgovornosti unutar Kaznenog zakona

Nizozemska: prihvatila kažnjavanje pravnih osoba najprije samo za gospodarska kaznena djela posebnim zakonom iz 1951. godine, pa Kaznenim zakonom iz 1976. proširila njihovu kažnjivost za sva kaznena djela

Francuska: samim Kaznenim zakonom iz 1994. godine Slovenija: najprije predvidjela kažnjivost pravnih osoba

Kaznenim zakonom iz 1994. godine, a posebni Zakon o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba kojim je detaljno uredila tu odgovornost je donesen 1999. godine

kažnjivost pravnih osoba prihvaćaju i Švicarska, Finska, Švedska, Danska, Portugal, Norveška, Belgija i Mađarska

države kontinentalnog kruga zbog teorijskih problema koji proizlaze iz prihvaćenog koncepta krivnje oklijevaju s uvođenjem kažnjavanja pravnih osoba za kaznena djela - neke od njih predviđaju tzv. neizravne oblike kaznene odgovornosti pravnih osoba (npr. Njemačka od 1968. godine predviđa kažnjavanje pravnih osoba za prekršaje u osnovi kojih su kaznena djela koja za račun pravne osobe počine određene fizičke osobe)

Teorijski modeli krivnje pravne osobe

protivnici ideje kažnjavanja pravnih osoba kao osnovni argument istiću upravo nedostatak vlastite volje pravne osobe potrebne za krivnju

1. Teorija objektivne odgovornosti pravne osobe: za kaznenu odgovornost dovoljno je da je pravna osoba prouzročila povredu ili ugrožavanje pravnog dobra – odustajanje od krivnje

2. Izvođenje krivnje pravne osobe iz krivnje njezinih organa - krivnja određene fizičke osobe koja čini djelo za račun pravne osobe postaje krivnja same pravne osobe, pa postoji paralelno individualna odgovornost i odgovornost pravne osobe, pravna osoba “posuđuje” svoju krivnju i kažnjivost od odgovorne fizičke osobe

3. Teorija autonomne (vlastite) krivnje pravne osobe (Corporate Mens Rea): fikcija osobnosti pravnih entiteta pokazuje da ne postoji razlog zbog čega pravo ne bi istovremeno prihvatilo i fikciju krivnje pravne osobe → novije teorije propusta menagmenta (odgovornost utemeljena na propustu u organizaciji djelatnosti pravne osobe) i krivnje zbog propusta reakcije (odgovornost pravne osobe za propuštanje reakcije na počinjeno djelo od strane njenih zaposlenika).

Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (ZOPOK)

Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN 151/03, 110/07, 45/11, 143/12), stupio na snagu 25. 3. 2004. pročišćeni tekst dostupan na: http://www.pravst.hr/kolegiji.php?p=119&blog

sadrži pretpostavke kažnjivosti pravnih osoba za kaznena djela i kaznenopravne sankcije koje se pravnim osobama mogu izreći (materijalnopravne odredbe)

sadrži odredbe o postupku za kaznena djela pravnih osoba (procesnopravne odredbe)

temeljno načelo, koje je omogućilo da tekst bude relativno kratak (svega 37 članaka), - načelo supsidijarne primjene općeg kaznenog zakonodavstva i na pravne osobe: posebno su uređena samo ona pitanja koja su specifična za odgovornost pravnih osoba, dok se u svim ostalim pitanjima i na pravne osobe primjenjuju Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku i Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organizira. kriminaliteta

Koje pravne osobe odgovaraju za kaznena djela mogu odgovarati samo oni

entiteti koji imaju svojstvo pravne osobe: Kaznenopravna konvencija o korupciji i Drugi Protokol Konvencije o zaštiti financijskih interesa EU od 1997. sadrže istu definiciju pravne osobe kao svakog entiteta koji ima takav status prema nacionalnom zakonodavstvu, osim država, državnih tijela ili međunarodnih organizacija

pravnu osobnost prema hrvatskom pravu imaju trgovačka društva, ustanove, zadruge, udruge, sindikati, političke stranke i dr. - društva koja nemaju status pravne osobe, a to su u hrvatskom pravnom sustavu samo tajno društvo, ortakluk i udruga koja nema svojstvo pravne osobe, ne mogu odgovarati za kaznena djela

strane pravne osobe izjednačene su s domaćim: pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama (čl. 1. st. 2.)

čl. 6. predviđa isključenje odnosno ograničenje odgovornosti za neke pravne osobe:

(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.

(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.

ograničena odgovornost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samo kada se ne radi o kaznenim djelima počinjenim u izvršavanju javnih (državnih) ovlasti: te jedinice ne mogu odgovarati za kaznena djela kada postupaju iure imperii, ali mogu kada postupaju iure gestionis, tj. kada se pojavljuju kao ravnopravni subjekti u trgovačkom poslovanju i drugim djelatnostima koje nisu prerogativa javne vlasti (primjerice, i općina može odgovarati za kaznena djela počinjena u javnom prijevozu, školskim kantinama, prijevozu smeća, snabdjevanju vodom itd.)

Temelj odgovornosti pravnih osoba

temelj kaznene odgovornosti pravne osobe je kazneno djelo odgovorne osobe: čl. 3. st. 1. Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.

odgovorna osoba: ona fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe (čl. 4.) - u prvom planu su osobe koje zastupaju pravnu osobu, tj. osobe koje mogu sklapati pravne poslove za pravnu osobu pa pri tome mogu i za njen račun počiniti i kaznena djela (fizičke osobe koje imaju ovlast zastupanja pravne osobe na temelju zakona, statuta, ugovora, odluke organa upravljanja ili punomoći)

Prihvaćeni model izvedene ili posuđene krivnje

kažnjivost pravnih osoba počiva na načelu uračunavanja krivnje odgovorne osobe pravnoj osobi: Odgovornost pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne osobe (čl. 5. st. 1.) - prihvaćena klasična teorija identifikacije odnosno teorija posuđene krivnje

kod fizičke osobe kao odgovorne osobe moraju postojati svi sastojci krivnje koje predviđa čl. 23. Kaznenog zakona (ubrojivost, namjera ili nehaj i svijest o protupravnosti)

mogući su slučajevi u kojima neće postojati odgovornost pravne osobe zbog toga jer je odgovorna osoba bila u neotklonjivoj zabludi o protupravnosti (posebice kod gospodarskih kaznenih djela)

sve okolnosti koje utječu na krivnju odgovorne osobe, bilo da je isključuju ili samo ublažavaju, prenosive su, te utječu na kažnjivost i pravne osobe - odgovornost pravne osobe usuglašena je s načelom krivnje

problem: što ako se ne može identificirati odgovorna osoba tj. ako se ne može otkriti fizička osoba koja je počinila kazneno djelo u interesu pravne osobe ili se ne može sa sigurnošću utvrditi da je odgovorna osoba kriva jer je ona sudu nepoznata ili nedostupna ili se protiv nje ne može voditi postupak

iznimka čl. 5. st. 2.: Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju kad se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe.

pravne zapreke: imunitet odgovorne osobe, stvarne zapreke: smrt odgov.osobe ili ako je ona nepoznata

u tom slučaju sud mora utvrditi da je odgov.osoba počinila kazneno djelo, dopušteno je dokazivati da je odgovorna osoba postupala u krajnjoj nuždi ili da nije bila kriva (npr. da je odgovorna osoba bila u zabludi koja isključuje krivnju)

Posebnosti sustava kaznenopravnih sankcija za pravne osobe

tri vrste kaznenopravnih sankcija za pravne osobe: - kazne: - novčana kazna - ukidanje pravne osobe - uvjetna osuda - sigurnosne mjere: - zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova - zabrana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna - zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili

subvencija

Novčana kazna glavna k. za pravne osobe odstupanje od sustava dnevnih dohodaka, ali će sud pri

utvrđivanju visine novčane kazne uzeti u obzir ukupni prihod pravne osobe

Novčana kazna može se izreći u rasponu od 5.000 kuna do 15.000.000 kuna

zbog primjene načela zakonitosti (da kazne moraju biti određene) potrebno je za svako kazneno djelo propisati poseban okvir novčanih kazni - četiri okvira prema čl. 10. ZOPOK:

- za k.d. za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora s najvećom mjerom od 1 god. zatvora može se izreći novčana k. od 5.000 do 8.000.000 kuna

- za k. d. s najvećom mjerom zatvora od 5 godina zatvora od 15.000 do 10.000.000 kuna

- za k. d. s najvećom mjerom od 10 godina zatvora od 30.000 do 12.000.000 kuna

- za k. d. s najvećom mjerom od 15 godina zatvora ili težom od 50.000 do 15.000.000 kuna

Ako pravna osoba ne plati u određenom roku novčanu kaznu, novčana kazna naplatit će se prisilno (čl. 10.a ZOPOK)

Kazna ukidanja pravne osobe najteža, ali i iznimna, kazna za pravne osobe: gubitak

pravne osobnosti čl. 12.: može se izreći samo ako je pravna osoba

osnovana radi činjenja kaznenih djela ili je svoje djelovanje pretežito iskoristila za počinjenje kaznenih djela - pri tome, nije odlučna vrsta i težina kaznenih djela već zločinačka priroda pravne osobe

ograničenje kazne ukidanja pravne osobe sastoji se u tome što se ona ne može izreći jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, političkim strankama – izbjegavanje mogućih zlouporaba kojima bi se ugrozio demokratski i višestranački sustav

uz kaznu ukidanja sud može izreći i novčanu kaznu način izvršenja: nakon pravomoć.presude provodi se

likvidacija p.o.

Uvjetna osuda

usvojena koncepcija uvjetne osude iz članka 56. KZ-a

čl. 13.st.1.ZOPOK: Sud može pravnoj osobi umjesto novčane kazne izreći uvjetnu osudu tako da istodobno odredi da se novčana kazna neće izvršiti ako pravna osoba u vremenu koje sud odredi, a koje ne može biti kraće od jedne niti dulje od tri godine, ne počini novo kazneno djelo

skraćen rok provjeravanja: od 1 do 3 godine pretpostavka za izricanje u.o.: izrečena novčana

kazna do 50.000 kuna (čl.13.st.2. ZOPOK) Prema pravnoj osobi ne može se primijeniti

djelomična uvjetna osuda (čl.13.st.3. ZOPOK)

Sigurnosne mjere tri mjere koje se izriču uz kaznu - dopunske sankcije ili

sporedne kazne (imaju punitivne elemente sadržaja)? sigurnosne mjere koje se sastoje u zabrani mogu

trajati od jedne do tri godine1.Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili

poslova može se izreći u odnosu na jednu ili više djelatnosti ili

poslova čijim je obavljanjem pravna osoba počinila kazneno djelo

ako bi daljnje obavljanje određenih djelatnosti ili poslova bilo opasno za život, zdravlje ili sigurnost ljudi ili imovine, ili za gospodarstvo,

ili ako je pravna osoba već bila kažnjavanja za isto ili istovrsno kazneno djelo

ne može se primijeniti prema jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i političkim strankama

2. Zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija koje izdaju državna tijela ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave sud može izreći pravnoj osobi ako postoji opasnost da bi takvo stjecanje dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija moglo poticajno djelovati na počinjenje novoga kaznenog djela

3. Zabrana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna može se izreći pravnoj osobi ako postoji opasnost da bi takvo poslovanje moglo poticajno djelovati na počinjenje novoga kaznenog djela

opasnost podrazumijeva opravdanu vjerojatnost da će se omogućiti ili olakšati počinjenje novoga djela. Sud će utvrditi postojanje navedene opasnosti upravo dovođenjem u svezu s počinjenim kaznenim djelom od strane pravne osobe

Posebne kaznenopravne mjere prema pravnim osobama

→ Glava III.b ZOPOK: ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI ODUZIMANJE PREDMETA JAVNO OBJAVLJIVANJE PRESUDE

Na oduzimanje predmeta, kao i na oduzimanje imovinske koristi primjenjuju se odredbe Kaznenog zakona i posebnih zakona (čl. 19. ZOPOK)

Javno objavljivanje presude javno objavljivanje presude: posebna mjera, uz jednu

specifičnost kojom se pojačava generalnopreventivni učinak kažnjavanja pravnih osoba

ta mjera u čl. 80. KZ-a ograničena je na kaznena djela počinjenja javnim objavljivanjem, kada su u pitanju pravne osobe nema tog ograničenja, nego sud objavljivanje presude može odrediti kada s obzirom na značenje kaznenog djela utvrdi da postoje opravdani razlozi da se javnost obavijesti o pravomoćnoj presudi (čl. 21. st. 1.)

sud će odrediti da se presuda objavi u cijelosti ili u dijelu, te rok u kojem se mora objaviti, pri čemu javno objavljena presuda može sadržavati ime oštećenika, ali samo uz njegov pristanak.

Sud će odrediti u kojem ili u kojim će se sredstvima javnog priopćavanja objaviti presuda, dok će sredstva javnog priopćavanja objaviti navedenu presudu o trošku osuđene pravne osobe

Kaznena djela za koja mogu odgovarati pravne osobe

pravne osobe ne mogu odgovarati za sva kaznena djela: treba li uopće određivati katalog kaznenih djela za koja će odgovarati pravne osobe (francuski KZ), ili je jednostavnije predvidjeti da pravne osobe mogu odgovarati načelno za sva kaznena djela predviđena u zakonodavstvu (angloameričko kazneno pravo – sudska praksa)

prihvaćano je rješenje po kojem pravne osobe mogu odgovarati za sva kaznena djela vezana uz odredbu članka 3.: pod uvjetima iz st. 1. pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela

ne bi postojala kažnjivost za ona djela kojima se ne bi mogla povrijediti neka dužnost pravne osobe niti bi njima pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga (npr. silovanje ili sudjelovanje u tučnjavi)

Jedinstveni postupak temeljno procesno načelo - jedinstvo postupka

protiv fizičke (odgovorne) i pravne osobe (čl. 23.) - kumulacije kažnjivosti pravnih i fizičkih osoba posljedica je prihvaćanja materijalnopravnog načela izvedene odgovornosti pravne osobe iz kaznenog djela odgovorne osobe: za kazneno djelo pravne osobe i odgovorne osobe provest će se jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda

kazneni postupak može se iznimno voditi samo protiv pravne osobe: ako se protiv odgovorne osobe zbog pravnih ili drugih razloga ne može pokrenuti ili voditi kazneni postupak, postupak će se započeti i provesti samo protiv pravne osobe