SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTIKolegij IZBORNI SUSTAVIProf. dr. sc. Mirjana KasapovićDoc. dr. sc. Davor Bobane-pošta: mkasapovic@fpzg.hre-pošta: dboban @ fpzg.hr

SILABUS ZA SEMINARSKU NASTAVU

OPIS I CILJ KOLEGIJA

Cilj nastave na kolegiju “Izborni sustavi” jest komparativni studij izbornih sustava i procesa kao jednoga od središnjih područja komparativne politike i suvremene političke znanosti uopće. Svrha je nastave da studenti ovladaju temeljnim znanjima o izborima, izbornim sustavima i izbornoj politici, da razviju sposobnost njihova kritičkog vrednovanja, te da se osposobe da i sami mogu sudjelovati u dizajniranju izbornih i političkih institucija.

Sadržaj kolegija

Izborne studije bave se proučavanjem procesne, institucionalne i sadržajne dimenzije izborne politike. Premda je te tri dimenzije nemoguće posve razdvojiti, u središtu je interesa ovoga kolegija proučavanje izbornih sustava kao političkih institucija. Izborni se sustavi ubrajaju u najvažnije političke institucije u modernim demokracijama. Najutjecajniji politolozi 20. stoljeća proglasili su ih “najtemeljnijim elementom predstavničke demokracije” (Lijphart), “najbitnijim dijelom djelovanja političkog sustava” (Sartori), ali i potencijalno najmoćnijim manipulativnim sredstvom politike (Taagepera i Shugart). Robert Dahl, jedan od najvećih teoretičara demokracije u 20. stoljeću, ustvrdio je da “vjerojatno nijedna politička institucija ne oblikuje politički krajolik neke demokratske zemlje više od njezina izbornog sustava i njezinih političkih stranaka”. Mnogi autori smatraju da bi cijele povijesti pojedinih zemalja izgledale drukčije da je u određenim kritičnim trenucima primijenjen drukčiji izborni sustav koji bi proizveo drukčije rezultate izbora i drukčije konstelacije političkih snaga. Mnogi misle da Hitler ne bi došao na vlast da u Njemačkoj tridesetih godina 20. stoljeća nije na snazi bio sustav čistih razmjernih izbora (Hermens). Drugi tvrde da razlog uspjeha vojnog puča u Čileu 1970. kojim je s vlasti zbačen predsjednik S. Allende treba tražiti u tome što je iza njega stajala slaba izborna većina, jer je za pobjedu na predsjedničkim izborima bila dostatna relativna većina glasova u

1

prvome i jedinom krugu izbora (Taagepera i Shugart). Da se predsjednik SAD-a bira izravno, a ne preko izborničkog tijela, onda bi na izborima pobijedio Al Gore, a ne G. Bush ml.

U ovome kolegiju bavimo se:

▪ pojmom, funkcijama i tipovima izbora;▪ biračkim pravom: tko ima pravo glasovati, tko se ima pravo kandidirati i tko nadzire izbore; ▪ pojmom, strukturom i funkcijama izbornih sustava: što su izborni sustavi, kako su se razvijali, koje su im glavne funkcije te koji su njihovi glavni strukturni elementi; ▪ temeljnim tipovima izbornih sustava (većinskim, razmjernim i kombiniranim sustavima) te njihovim glavnim podtipovima; ▪ izbornim dizajnom: kako dizajnirati neki izborni sustav tako da proizvede poželjne političke učinke.

Tipovi i podtipovi izbornih sustava proučavaju se na primjerima pojedinih zemalja: jednokružni većinski sustav na primjerima Velike Britanije i SAD, dvokružni većinski sustav na primjeru Francuske, alternativno glasovanje na primjeru Australije, personalizirani razmjerni izbori na primjerima Njemačke i Novog Zelanda, čisti razmjerni izbori na primjerima Izraela i Nizozemske, sustav pojedinačnoga prenosivog glasovanja na primjeru Irske, rovovski sustav na primjerima Japana i Meksika, kompenzacijski izborni sustav na primjeru Mađarske itd. Odabir zemalja ovisi i o recentnim političkim događajima u pojedinim zemljama – primjerice, o održavanju parlamentarnih, predsjedničkih, izvanrednih ili prijevremenih izbora – u vrijeme nastave u respektivnoj akademskoj godini.

Mjesto i važnost kolegija u sklopu nastavnog programa

“Izborni sustavi” su izborni kolegij na trećoj godini, u šestom semestru, preddiplomskog studija politologije i novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Studenti ga biraju slobodno, ovisno o vlastitim studijskim preferencijama. Ako ga izaberu, on za njih postaje obvezatan kolegij. Student ili studentica može izostati najviše dva puta s predavanja i dva puta sa seminara tijekom semestra, i to ako ima opravdane razloge za to.

Uspješan komparativni studij izbornih sustava pretpostavlja temeljna znanja ponajprije s područja teorija političkih institucija i komparativnih metoda analize politike. Istodobno, poznavanje izbornih sustava gotovo je neizostavna pretpostavka studija svih glavnih političkih institucija u suvremenim demokracijama: političkih stranaka i stranačkih sustava, parlamenata, vlada, državnih poglavara itd. Kako su izborni sustavi sastavni dio političkih sustava pojedinih zemalja, jedan od njihovih najvažnijih “parcijalnih režima”, njihovo je

2

poznavanje i bitna sastavnica komparativnog studija suvremenih političkih sustava.

Nastava i konzultacije

Predavanja su petkom od 8.30 do 10 sati, a seminari ponedjeljkom od 9.30 do 11 sati te petkom od 10 do 11.30 sati. Predavanja i seminari održavaju se u dvorani D.

Konzultacije:

Prof. dr. sc. Mirjana Kasapović: petkom od 11 do 12 sati u kabinetu br. 9.Doc. dr. sc. Davor Boban: ponedjeljkom od 11 do 11.45 sati u kabinetu br. 9.

Konzultacije se mogu produljiti ili zakazati i u neko drugo vrijeme ako postoje opravdane potrebe ili zahtjevi studenata za tim.Kolokviji

1. kolokvij – petak 13. travnja 2012. u 9 sati

Ispitna literatura:

▪ Gallagher, M., Mitchel, M. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 209-330.

▪ Kasapović, M. (2003). Izborni leksikon. Zagreb: Politička kultura.▪ Nohlen, D. (1992). Izborno pravo i stranački sustav. Zagreb: Školska knjiga,

str. 15-34, 47-116.

2. kolokvij – petak 18. svibnja 2012. u 9 sati

Ispitna literatura:

▪ Gallagher, M., Mitchel, M. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 397-532.

▪ Nohlen, D. (1992). Izborno pravo i stranački sustav. Zagreb: Školska knjiga, str. 117-230.

Prvi susret: Metode pretvaranja glasova u mandate(5. i 9. ožujka 2012)

3

Metode najvećeg brojaMetode izbornog broja

- preračunavanje glasova u mandate- učinci primjene pojedinih metoda- komparacija metoda

Kasapović, M. (2003). Izborni leksikon. Zagreb: Politička kultura.

Nohlen, D. (1992). Izborno pravo i stranački sustav. Zagreb: Školska knjiga.

Drugi susret: Pojam, akteri i tipovi izbora(12. i 16. ožujka 2012)

Pojam izbora Glavne funkcije izboraTemeljni tipovi izbora:

▪ prema glavnim strukturnim obilježjima i funkcijama: kompetitivni, polukompetitivni i nekompetitivni;▪ prema institucionalnim obilježjima: parlamentarni, predsjednički, premijerski i gradonačelnički;▪ prema razinama izborne politike: europski, nacionalni, regionalni i lokalni;▪ prema posebnim kontekstualnim obilježjima: konstitutivni, predkonstitutivni, kritični, protupobunjenički, prosvjedni, honoracijski, postkonfliktni, intrakonfliktni itd.

Glavni akteri izbora:

▪ birači▪ kandidati▪ političke stranke▪ izborni savezi▪ izborna administracija▪ političke institucije▪ masovni mediji

Hijerarhija izboraCiklusi izbora

4

Elklit, J., Svenson, P. (1997). What Makes Elections Free and Fair?. Journal of Democracy. (8) 3:32-46.

Shugart, M. S. Carey, J, M. (1992). Presidents and Assemblies. Cambridge: Cambridge University Press, str. 259-272.

Biračko pravo

Pojam i evolucija biračkog pravaGlavni oblici cenzusnoga biračkog prava

▪ kapacitetno biračko pravo▪ korporativno biračko pravo▪ kurijsko biračko pravo▪ obiteljsko biračko pravo▪ pluralno biračko pravo

Glavna obilježja demokratskoga biračkog prava

▪ općenitost▪ jednakost▪ izravnost ▪ tajnost

Biračko pravo u suvremenim državama

▪ obvezatno glasovanje▪ slobodno glasovanje

Massiccotte, L., Blais, A., Yoshinaka, A. (2004). Establishing Rules of the Games. Toronto: Toronto University Press, str. 15-141.

Treći susret: Izborni sustavi – pojam, struktura, funkcije (19. i 23. ožujka 2012)

Pojam izbornog sustava

Glavni strukturni elementi izbornog sustava

▪ izborni okruzi

5

▪ oblici izbornog natjecanja▪ postupci glasovanja ▪ metode pretvaranja glasova u mandate

Funkcije izbornih sustavaPolitički učinci izbornih sustava

Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 3-17.

Lijphart, A. (1994). Electoral Systems and Party Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 10-56.

Četvrti susret: Većinski sustavi izbora(26. i 30. ožujka 2012)

Pojam većinskih izbornih sustava

Struktura “klasičnih” tipova većinskih izbornih sustava

▪ jednomandatni izborni okruzi▪ natjecanje pojedinačnih kandidata▪ pojedinačno glasovanje▪ većinska pravila raspodjele mandata

“Klasični” tipovi većinskih izbornih sustava

▪ jednokružni većinski izbori▪ dvokružni većinski izbori▪ sustav alternativnog glasovanja

“Neklasični” većinski izborni sustavi:

▪ sustav pojedinačnoga neprenosivog glasa▪ premijski izborni sustavi▪ binominalni izborni sustav▪ trokružni većinski sustav izbora

Funkcije većinskih izbornih sustava

Politički učinci i oblici izbornog inženjeringa

▪ gerrymandering▪ swing▪ politička nadpredstavljenost i podpredstavljenost

6

King, A. (2002). Leader's Personalities and the Outcomes of Democratic

Elections. Oxford: Oxford University Press.

McLean, I., Butler, D. (1996). Fixing the Boundaries: Defining and Redefining Single- Member Electoral Districts. Aldershot: Dartmounth, str. 1-38, 167-187

Osobitosti britanskoga sustava first past the post

Britanski parlament: Predstavnički dom i Dom lordova

Izbori za Predstavnički dom▪ biračke utvrde i fenomen “tihih izbora”▪ marginalni izborni okruzi▪ suvišni glasovi i nefunkcionalne većine▪ bias

Kongres SAD: Predstavnički dom i Senat

▪ apportionment (Adamsova metoda, Huntingtonova metoda)▪ afirmativni gerrymandering

Colomer, J. M. (ur.) (2004). Handbook of Electoral System Choice. Basingstoke: Palgrave, str. 155-176, 294-306.

Farrell, D. (2001). Electoral Systems. A Comparative Introduction. Basingstoke: Palgrave, str. 19-37.

Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 157-184, 185-205.

Hartmann, J. (2006). Politički sustavi Velike Britanije, SAD i Francuske. Zagreb: Politička kultura, str. 54-65 (Velika Britanija), str. 97-107. (SAD).

Dvokružni većinski sustavi izbora i sustav alternativnog glasovanja – Francuska i Australija

Podtipovi dvokružnih većinskih izbora

▪ izbori relativnom većinom u drugom krugu▪ izbori apsolutnom većinom u drugom krugu (uži izbori)

7

Osobitosti francuskih dvokružnih većinskih izboraFrancuska Nacionalna skupština

Osobitosti australskog sustava alternativnog glasovanjaAustralski parlament

Sustav dodatnog glasovanja

Birch, S. (2003). Two-Round Electoral Systems and Democracy. Comparative Political Studies. (36) 3:319-344.

Colomer, J. M. (ur.) (2004). Handbook of Electoral System Choice. Basingstoke: Palgrave, str. 209-221, 475-486.

Farrell, D. (2001). Electoral Systems. A Comparative Introduction. Basingstoke: Palgrave, str. 49-67.

Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 79-97, 119-136.

Hartmann, J. (2006). Politički sustavi Velike Britanije, SAD i Francuske. Zagreb: Politička kultura, str. 147-159. (Francuska).

Peti susret: Razmjerni sustavi izbora(2. i 6. travnja 2012)

Pojam i funkcije razmjernih sustava izbora

Struktura razmjernih izbornih sustava

▪ višemandatni izborni okruzi▪ listovno natjecanje: zatvorene i otvorene liste ▪ postupci glasovanja (pojedinačno, preferencijsko, kumulativno)▪ metode pretvaranja glasova u mandate ▪ izborni prag: prirodni, zakonski i efektivni

Podtipovi razmjernih izbornih sustava

▪ sustav čistih razmjernih izbora▪ sustav razmjernih izbora u višemandatnim okruzima▪ sustav personaliziranih razmjernih izbora▪ sustav pojedinačnoga prenosivog glasa

Oblici i političke posljedice izbornog inženjeringa

8

▪ malapportionment

Indeksi razmjernosti izbora

Farrell, D. (2001). Electoral Systems. A Comparative Introduction. Basingstoke: Palgrave, str. 68-96.

Grofman, B., Lijphart, A. (ur.) (1986). Electoral Laws and Their Political Consequences. New York: Aghaton Press, str. 170-179.

Čisti razmjerni sustavi izbora – Izrael i Nizozemska

Pojam čistih razmjernih izbora

Historijski prototipovi i iskustva

▪ automatska metoda u Vajmarskoj Republici (1919-1933) i pojam “vajmarizacije”

Društvene pretpostavke i politički ciljevi čistih razmjenrih izbora

Glavni strukturni elementi čistih razmjernih sustava izbora: nizozemski i izraelski model

▪ at-large sustav▪ zatvorene izborne liste▪ metode pretvaranja glasova u mandate

Politički učinci čistih razmjernih izbora: nizozemska i izraelska iskustva

Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 333-351, 491-510.

Personalizirani razmjerni izbori – SR Njemačka i Novi Zeland

Pojam i klasifikacija

Struktura sustava perosnaliziranih razmjernih izbora▪ jednomandatni i višemandatni izborni okruzi▪ pojedinačno i listovno natjecanje

9

▪ konstrukcija s dva glasa▪ pravila odlučivanja i metode pretvaranja glasova u mandate

Posebnosti sustava personaliziranih razmjernih izbora: primjeri SR Njemačke i Novog Zelanda

▪ prekomjerni mandati▪ strateško glasovanje i cijepanje glasova▪ indeks lojalnosti

Politički učinci: iskustva SR Njemačke i Novog Zelanda

Colomer, J. M. (ur.) (2004). Handbook of Electoral System Choice. Basingstoke: Palgrave, str. 222-236, 530-543.

Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 209-229, 295-312.

Shugart, M. S., Wattenberg, P. M. (ur.) (2001). Mixed-Member Electoral Systems. New York: Oxford University Press, str. 70-95. (Novi Zeland)

Sustav pojedinačnoga prenosivog glasovanja – Irska

Pojam i oblici sustava pojedinačnoga prenosivog glasa

Irski prototip

▪ višemandatni okruzi▪ natjecanje pojedinačnih kandidata▪ preferencijsko glasovanje▪ metode pretvaranja glasova u mandate

Politički učinci sustava pojedinačnoga prenosivog glasaPrimjena modela u regionalnim i lokalnim izborima u Sjevernoj Irskoj

Farrell, D. (2001). Electoral Systems. A Comparative Introduction. Basingstoke: Palgrave, str. 121-152.

Gallagher, M., Mitchel, P. (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, 511-532.

Šesti susret: Izbori u autokratskim sustavima

10

(16. i 20. travnja 2012)

- izbori u autokracijama i novim autoritarnim sustavima- uloga izbora u legitimiranju režima- uloga izbora u demokratskoj tranziciji- studije slučaja: Egipat, Rusija i Ukrajina

Boban, Davor (2010), Ukrajina između autoritarizma i demokracije, Političke analize, br. 2, str. 36-38.

Cook, Steven A. (2012), The Struggle for Egypt: From Nasser to Tahrir Square, Oxford University Press, str. 184-192, 272-307.

Hanson, Stephen E. (2011), Plebiscitarian Patrimonialism in Putin's Russia: Legitimating Authoritarianism in a Postideological Era, The ANNALS of the American Academy of Political and Social Science, vol. 636, str. 32-48.

Pammet, Jon H. (1996), The Meaning of Elections in Transitional Democracies: Evidence from Russia and Ukraine, Electoral Studies, vol. 15, br. 3, str. 363-381.

Schedler, Andreas (2006), Electoral Authoritarianism: The Dynamics of Unfree Competition, Boulder i London: Lynne Rienner Publishers.

Sedmi susret: Predsjednički izbori(23. i 27. travnja 2012)

- povijesni pregled predsjedničkih izbora- posredni i neposredni izbori- jednokružni i dvokružni sustav- izbori u predsjedničkim, polupredsjedničkim i parlamentarnim sustavima- studije slučaja: Brazil, Rusija i SAD

Blais, André, Massicotte, Louis, Dobrzynska, Agnieszka (1997), Direct Presidential Elections: a World Summary, Electoral Studies, vol. 16, br. 4, str. 441-455.

Boban, Davor (2011), Polupredsjednički sustavi Rusije i Poljske, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 137-150.

11

Choosing the President: A Citizen's Guide to the 2000 Election, New York: The Lions Press, str. 77-145.

Hofmann, David (2005), Oligarsi: bogatstvo i moć u novoj Rusiji, Zagreb: Metropress, str. 312-349.

Miller, Arthur H., Reisinger, William M., Hesli, Vicki L. (1998), The Russian 1996 Presidential Election: Referendum on Democracy or a Personality Contest?, Electoral Studies, Vol. 17, No. 2, str. 175-196.

Rose, Richard, Munro, Neil (2002), Elections without order: Russia's challenge to Vladimir Putin, Cambridge: Cambridge University Press, str. 164-186.

Tavits, Margit (2009), Direct Presidential Elections and Turnout in Parliamentary Contests, Political Research Quarterly, vol. 62, br. 1, str. 42-54.

White, Stephen (2001), The Russian presidential election, March 2000, Electoral Studies, vol. 20, br. 3, str. 484-489.

Osmi susret: Kombinirani izborni sustavi u Srednjoj, Jugoistočnoj i Istočnoj Europi(30. travnja i 4. svibnja 2012)

- teorijski okvir- način i razlozi uvođenja kombiniranih izbornih sustava u postkomunističkoj

Istočnoj Europi- napuštanje kombiniranih izbornih sustava u pojedinim zemljama- studije slučaja: Albanija, Bugarska, Mađarska, Makedonija, Litva, Rusija i

Ukrajina

Bochsler, Daniel (2009), Are Mixed Electoral Systems the Best Choice for Central and Eastern Europe or the Reason for Defective Party Systems?, Politics & Policy, vol. 37, br. 4, str. 735-767.

Crisp, Brian F. (2007), Incentives in Mixed-Member Electoral Systems: General Election Laws, Candidate Selection Procedures, and Cameral Rules, Comparative Political Studies, vol. 40, br. 12, str. 1460-1485.

Gel’man, V., Golosov, G. V. (1999). Elections in Russia, 1993-1996. Berlin: Sigma, str. 47-72.

Herron, Erik S. (2002), Electoral Influences on Legislative Behavior in Mixed-Member Systems: Evidence from Ukraine's Verkhovna Rada, Legislative Studies Quarterly, vol. 27, br. 3, str. 361-382.

12

Kostadinova, Tatiana (2002), Do mixed electoral systems matter?: a crossnational analysis of their effects in Eastern Europe, Electoral Studies, vol. 21, br. 1, str. 23–34.

Massicotte, Louis, Blais, André (1999), Mixed electoral systems: a conceptual and empirical survey, Electoral Studies, vol. 18, br. 3, str. 341–366.

Moser, Robert G., Thames, Frank C. Jr (2001), „Compromise Amidst Political Conict: The Origins of Russia's Mixed-Member System“, u: Shugart, Matthew Soberg, Wattenberg, Martin P. (ur.), Mixed-Member Electoral Systems: The Best of Both Worlds?, Oxford: Oxford University Press, str. 255-275.

Schiemann, John W. (2001), „Hedging Against Uncertainty: Regime Change and the Origins of Hungary's Mixed-Member System“, u: Shugart, Matthew Soberg, Wattenberg, Martin P. (ur.), Mixed-Member Electoral Systems: The Best of Both Worlds?, Oxford: Oxford University Press, str. 231-254.

Deveti susret: Lokalni izbori(7. i 11. svibnja 2012)

- izbori članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave- izbori gradonačelnika i načelnika općina - studije slučaja: Hrvatska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo

Kasapović, M. (2004). Lokalno izborno pravo u Hrvatskoj u komparativnoj perspektivi. U: Petak, Z., Kasapović, M., Lalić, D. Lokalna politika u Hrvatskoj. Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 61-106.

Sandford, Mark (2004), Elected Mayors I: Political Innovation, Electoral Systems and Revitalising Democracy, Local Governament Studies, vol. 30, br. 1, str. 1-21.

Sweeting, David (2002), Leadership in Urban Governance: The Mayor of London, Local Governament Studies, vol. 28, br. 1, str. 3-20.

Wollmann, Hellmut (2004), Urban Leadership in German Local Politics: The Rise, Role and Perfomance of the Directly Elected (Chief Executive) Mayor, International Journal of Urban and Regional Research, vol. 28, br. 1, str. str. 150-165.

13

Wollmann, Hellmut (2005), „The directly-elected executive mayor in German local government“, u: Berg, Rikke, Rao, Nirmilla (ur.), Transforming Local Political Leadership, Palgrave, str. 29-41.

Deseti susret: Parlamentarno predstavništvo nacionalnih manjina(21. i 25. svibnja 2012)

- odredbe Venecijanske komisije i međunarodnih ugovora o predstavljanju manjina

- dvostruko pravo glasa pripadnika nacionalnih manjina- spor pred Ustavnim sudom RH iz 2011.- studije slučaja: Crna Gora, Finska, Hrvatska, Italija, Kosovo, Slovačka i

Slovenija

Boban, Davor (2011), Predstavljanje nacionalnih manjina u Saboru – kronologija jednog slučaja, Političke analize, br. 8, str. 37-43.

Friedman, Eben (2007), „Electoral System Design and Minority Representation in Slovakia and Macedonia“, u: Bieber, Florian, Wolff, Stefan (ur.), The Ethnopolitics of Elections, London i New York, Routledge, str. 22-37.

Pavićević, Veselin, Darmanović, Srđan, Komar, Olivera, Vujović, Zlatko, Izbori i izborno zakonodavstvo u Crnoj Gori: 1990 – 2006, Podgorica: CEMI, 2. dopunjeno izdanje.

Report on Dual Voting for Persons Belonging to National Minorities, Adopted by the Council for Democratic Elections at its 25th Meeting (Venice, 12 June 2008) and the Venice Commission at its 75th Plenary Session (Venice, 13-14 June 2008) on the basis of contributions by Mr Sergio Bartole (Member, Italy) Mrs Josette Durrieu (Expert, France).

Report on Electoral Rules and Affirmative Action for National Minorities' Participation in Decision-Making Process in European Countries, Adopted by the Council for Democratic Elections at its 12th Meeting (Venice, 10 March 2005) and the Venice Commission at its 62th Plenary Session (Venice, 11-12 March 2005) on the basis of comments by Mrs Mirjana Lazarova Trajkovska (Member, „The Former Yugoslav Republic of Macedonia“).

14