Crnogorski zlatovez simbol crnogorske tradicije

Autori:Lejla Muratagić

Milena Komnenović

Podgorica, oktobar 2019.

Crnogorski zlatovezsimbol crnogorske tradicije

Autori:Lejla Muratagić

Milena Komnenović

Dizajn:Copy Center, Podgorica

Štampa:DesignBox, Podgorica

Tiraž:125 primjeraka

Podgorica, oktobar 2019.

Projekat finansiraEvropska unija

INSTITUT ZAPREDUZETNIŠTVOI EKONOMSKI RAZVOJ

PREDGOVOR

Publikacija „Crnogorski zlatovez – simbol crnogorske tradicije“ nastala je u okviru projekta „Očuvanje i razvoj tradicionalnog crnogorskog zanata – zlatoveza“ (u daljem tekstu “Projekat zlatoveza”), koji je podržan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD), koji finansira Evropska unija, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). U Crnoj Gori, ReLOaD program sprovodi se u partnerstvu sa Glavnim gradom Podgorica i opštinama Tivat, Kotor, Nikšić i Pljevlja. Projekat zlatoveza realizuje Institut za preduzetništvo i ekonomski razvoj (IPER), u saradnji sa Udruženjem starih zanata i vještina i njegovanja nematerijalne kulturne baštine „NIT“.

Institut za preduzetništvo i ekonomski razvoj (IPER) je ekonomski think tank koji pruža podršku razvoju preduzetništva i privatnog sektora u Crnoj Gori. U okviru svojih aktivnosti, IPER sprovodi istraživanja u oblasti najvažnijih društvenih i ekonomskih tema, priprema preporuke za razvoj politika, sprovodi aktivnosti edukacije preduzetnika, i na taj način doprinosi povećanju kvaliteta života crnogorskih građana. Misija IPER-a je da kroz programe, projekte i aktivnosti zastupanja – promoviše i praktično realizuje u Crnoj Gori ideje slobodnog tržišta, preduzetništva, privatnog vlasništva u otvorenom, društveno odgovornom i demokratskom društvu sa vladavinom prava. Od 2011. godine, IPER je registrovan kod Ministarstva nauke kao naučno-istraživačka organizacija.

Udruženje starih zanata i vještina i njegovanja nematerijalne kulturne baštine „NIT“ osnovano je polovinom 2012. godine u Podgorici. Aktivnosti Udurženja NIT usmjerene su u pravcu očuvanja i revitalizacije starih zanata. Misija Udurženja NIT je podizanje svijesti o važnosti starih zanat, njihovo oživljavanje, njegovanje i prenošenje na nove gerenracije, poboljšanje položaja starih zanata i angažovanje na izmjeni zakonske regulative u ovoj oblasti. Vizija Udruženja je, osim revitalizovanja starih zanat, uvećanje broja ljudi koji se bave starim zanatima, kao dopunskom i osnovnom djelatnošću, unaprijeđenje položaja osoba koji se bave starim zanatima, dobar plasman proizvoda starih zanata na tržištu i stvoranje prepoznatljivog “handmade” brenda “Nit”.

Publikacija „Crnogorski zlatovez – simbol crnogorske tradicije“ ima za cilj doprinos očuvanju crnogorskog autentičnog zlatnog veza, kroz prikaz njegove istorije i ukazivanje na njegovu ljepotu i jedinstvenost; podizanje svijesti kod ljudi da je zlatni vez čuvar tradicije Crne Gore i da je dio njene nematerijalne kulturne baštine; kao i da, kroz predstavljanje novokreiranih proizvoda sa zlatnim vezom, širimo svijest u branši modernog dizajna o mogućnosti upotrebe crnogorskog zlatoveza na različitim predmetima i kreacijama.

Ovom publikacijom i planiranim aktivnostima pomenutog projekta, zalažemo se za očuvanje i popularizaciju tradicionalnog crnogorskog zanata – unikatnog zlatoveza i njegovu komercijalizaciju dajući doprinos razvoju kreativnih industrija u Crnoj Gori. Projekat direktno doprinosi zaštiti kulturne baštine, i vjerujemo da će biti osnov buduće zaštite crnogorskog zlatoveza.

SADRŽAJ

1. ZLATNIM NITIMA KROZ ISTORIJU....................................................................................................... 9

2. CRNOGORSKA NARODNA NOŠNJA .................................................................................................... 11

2.1 Suknena i svečana (svitna) crnogorska narodna nošnja .................................................................. 11

2.2 Muška svečana (svitna) crnogorska narodna nošnja ........................................................................ 12

2.3. Ženska svečana (svitna) crnogorska narodna nošnja ...................................................................... 13

3. OČUVANJE I RAZVOJ TRADICIONALNOG CRNOGORSKOG ZANATA – ZLATOVEZA ...... 15

3.1 OŠVICE .................................................................................................................................................. 16

3.2 Novokreirani proizvodi sa crnogorskim zlatovezom (ošvicama) ................................................... 17

4. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................ 19

5. LITERATURA .............................................................................................................................................. 21

9

1. ZLATNIM NITIMA KROZ ISTORIJU

Porijeklo zlatnog veza datira iz daleke istorije. Dolazi iz mnogih izvora jer je svila putovala preko azijskog kontinenta, kroz Bejrut zajedno sa trgovcima svile i počela je da se masovno koristi. Bila je u širokoj upotrebi jer se platno sa zlatnim nitima spominje čak i u „Bibliji“, kao i u knjizi „Izlazak“ (Egzodus - druga Mojsijeva knjiga). Zlatni vez se može pronaći i na odjeći u zemljama poput drevnog Egipta (na grobnicama faraona), Italiji, Vavilonu, Grčkoj, Indiji i Persiji, kao i na komadima odjeće iz Japana i Kine.1

Vez zlatom je dekorativna tehnika i jedna od najstarijih tehnika engleskog vezenja sa zapisima iz 10. vijeka (ogrtač sv. Cuthberta, izvezen zlatnim koncem, koji se čuva u Katedrali u Durhamu)2. Prije toga, zlatovez je dokumentovan i prikazan u 7. vijeku kao vez koji ima drevne korijene (prije 2000 godina). Znalo se da je postojao na Bliskom istoku, da se prenosio sa kontinetna na kontinent, ali i da je svoje korijene duboko posadio u Evropi. 3

Zlatni vez oduvijek se smatrao simbolom luksuza i bogatstva. Tradicionalno, ukrašavo je crkvena odijela, tj. prednje strane odora propovjednika i svještenika, a kasnije je primjenu našao i kod bogatih plemićkih porodica. Za njih je to bio prikaz bogastva i moći. Oduvjek je bio rezervisan samo za povremenu i posebnu upotrebu.

Zlatne niti su se nakada izrađivale od čistog zlata, bile su spljoštene i namotane oko pramenova životinske i ljudske dlake, ali pošto je zlato bilo lomljivo, niti su se kasnije namotavale oko materijala kao što su svila, životinska crijeva, papir i pergament. U najranijim danima, izrađivao se ručno, a vezenje se smatralo prekrasnom slikom na tkanini. Svaki dizajn morao je da ima simboličko značenje. Vremenom, vez je evoluirao mijenjajući svrhu i značenje.

U ratnom periodu od 1095. do 1291. godine, došlo je do gubljenja ovog bogatstva. Kako je rat odmicao, iščezavala su i umjetnička djela pa su se i razni predmeti koristili za plaćanje vojnika. Najveći dio engleskog zlatnog veza je i dalje sačuvan jer su komadi koji su donešeni na kontinent, čuvani na sigurnom mjestu. Pored Vatikana, koji ima najmanje 100 komada u svojoj kolekciji, zlatovez se može naći i u većini katedrala, muzejima i u privatnim kolekcijama širom Evrope.

Njegova upotreba dostigla je izuzetan nivo vještine u srednjem vijeku, kada je u Engleskoj razvijen stil koji se zove Opus Anglicanum4 (stil sa donjim bočnim vezom). Ono što čini ovu tehniku unikatnom je kontrast između visoko poliranih površina i raskošnosti tkanina na kojima je izrađen. U Londonu, u muzeju Victoria and Albert, nalazi se predivno dizajniran i urađen „The Syon Cope“5, bajkovito osmišljen, djelo koje je prošaranog šavovima, opisano kao „acu pictura“, što na latinskom znači „slikanje ubodom“.

1 https://golden-hinde.co.uk/a-history/ 2 https://sh.wikipedia.org/wiki/Vez 3 https://golden-hinde.co.uk/a-history/4 https://en.wikipedia.org/wiki/Opus_Anglicanum 5 https://www.vam.ac.uk/articles/the-syon-cope

The Syon Cope, 1310 – 20, Victoria and Albert Museum, London

Izvor: https://www.vam.ac.uk/articles/the-syon-cope

10

Engleski crkveni vez dramatično se promijenio nakon što je sredinom 14. vijeka porasla potražnja u zemlji i inostranstvu. Tražnju je ispunilo bogastvo raskošnih tkanih svila i bogatih baršuna. Ipak, slavni period zlatoveza prekida se za vrijeme vladavine Henrija VIII. Uslijedilo je odvajanje od katoličke crkve i naredba da se unište sve stvari sa aplikacijom zlatoveza, zbog vrijednosti zlata. Neprocijenjiv je gubitak svih ovih dragocjenih odjevnih predmeta, čiji se kvalitet više nikada neće ponoviti. Još se mogu vidjeti nekoliko predmeta iz ovog perioda koji su rasprostranjeni po svim kontinentima gdje se i danas prikazuju kao nacionalno blago.

Ova umjetnička forma posebno je cijenjena zbog sjaja koji posjeduje, na šta ne utiče samo bogatstvo metalne niti, već i kombinacija korištenih tehnika. Estetska vrijednost vezenja u zlatu, uz vještinu majstora, pretvarala je predmete u nacionalno blago.

Zlatovez, kao svojevrstan ukras domaće, vjerske i ceremonijalne tkanine, i danas se tradicionalno veze. Iako se pravo zlato i dalje koristi (uglavnom uvozi iz Japana), za vezenje se sada može koristiti relativno jeftinija imitacija zlatnih, srebrnih i bakarnih niti za obradu, a mnoge druge tehnike i materijali mogu se kombinovati sa zlatom kako bi se stvorili savremeni komadi/predmeti za upotrebu.

U literaturi je zabilježeno da se vez u Crnoj Gori razvio u 17. vijeku i jedan je od najstarijih zanata iz domaće radinosti6. Crnogorski zlatovez je interesantan jer se radi o posebnoj dvostranoj tehnici šivenja veza koji daje jedinstveni izgled pletenice, kao i zbog činjenice da veći broj dijagonalnih ukrštanja i preplijetanja daje čvrstinu. Konture spolja imaju oblik krstića, dok je unutrašnja strana znatno kompleksnija. Ovaj vez je jedna od pet najznačajnijih svjetskih tehnika ukrštenih vezova. U engleskom jeziku se naziva Montenegrin Stitch ili Montenegrin Cross Stitch. Danas, crnogorski zlatovez predstavlja jednu od pet najznačajnijih svjetskih tehnika ukrštenih vezova u svijetu.7

Velika istorija ove tehnike govori nam o njenoj važnosti i ekskluzivnosti, koja je sačuvana i do danas. Visoka moda i narodna nošnja su potomci koji danas mogu da prikažu jedinstvenu ljepotu ovog zanata.Vez u zlatu čini tradicionalnu nošnju Crne Gore jednom od najljepših u Evropi.8

Izvor: Folklorni ansambl KIC “Budo Tomović”

6 https://www.total-montenegro-news.com/made-in-montenegro/1426-montenegrin-stich-one-thing-we-bet-you-haven-t-heard-of 7 https://www.total-montenegro-news.com/made-in-montenegro/1426-montenegrin-stich-one-thing-we-bet-you-haven-t-heard-of 8 http://www.panacomp.net/crnogorska-narodna-nosnja/

11

2. CRNOGORSKA NARODNA NOŠNJA

Crnogorska nošnja je danas dio kulturnog nasleđa, a nekada je bila važan dio života Crnogoraca i statusni simbol u društvu. Na narodnu nošnju Crne Gore odrazili su se razni kulturni uticaji i etničke razlike.

Nošnje su bile obilježje pojedinih krajeva, pa se po samom izgledu čovjeka i nošnji koju je imao, moglo zaključiti odakle dolazi. Narodne nošnje Crne Gore podijeljene su u dvije kulturne zone i to na dinarsku i jadransku. U okviru ove dvije kulturne zone izdvajaju se: nošnja stare Crne Gore, nošnja sjeveroistočne Crne Gore i primorska nošnja.9 Između ovih zona ne može se povući jasna granica jer se često prožimaju. Geografski uslovi Crne Gore su imali veoma značajan uticaj na izbor platna od kojih su izrađivane narodne nošnje. Određena crnogorska sela, u prošlosti, bila su teško dostupna, pa su iz tog razloga seoski stanovnici morali samostalno da šiju svoju odjeću i da je izrađuju od materijala koji su im bili dostupni. U motivima i ukrasima na nošnjama, bez obzira na nacionalnu pripadnost, zapaža se jak orijentalni uticaj, kako u krojevima tako i u izboru materijala. Materijali su mahom uvezeni sa istoka, a bilo ih je i sa zapada, posebno iz Venecije. Najviše su upotrebljavani čoja, somot, aladža, šamaladža, atlas, kao i razne vrste svile i brokata, a zatim i pamučno platno.10

Ovi materijali korišteni su do dvadesetih godina XX vijeka. U novije vrijeme najčešće se oblače na smotrama folklora, rjeđe na svadbama, i čuvaju se kao muzejski eksponati.

Najrasprostranjenija je bila crnogorska narodna nošnja, a postojale su dvije vrste: suknena i svečana (svitna) crnogorska narodna nošnja.

2.1 Suknena i svečana (svitna) crnogorska narodna nošnja

Suknenu nošnju su izrađivale žene na selu, od sukna i od vune u domaćoj radinosti, a svečanu su izrađivale terzije11 po gradovima. Terzije su šile i vezle od najfinijih tkanina, srebrnog i zlatnog konca svečanu narodnu crnogorsku, bokeljsku, muslimansku i albansku nošnju. Suknena nošnja se masovno nosila, a svečanu su nosili vladari, vlastela i plemenski glavari, nešto kasnije i ostali, ali samo u svečanim prilikama. Suknena narodna nošnja imala je diskretan ukras, za razliku od svečane crnogorske nošnje koja je rađena od skupih materijala sa zlatoveznim reljefnim ornamentom, različitih boja i bila je bogatija u odnosu na suknenu crnogroski nošnju. Spajanje djelova jedne i druge nošnje, najkarakterističniji je način odijevanja Crnogoraca u prošlosti. Sve do novijeg vremena, kada industrijalizacija i moderni oblici života i ponašanja neminovno potiskuju staro, Crnogorci su, što je moguće više nastojali da u svojoj garderobi, pogotovo za posebne svečanosti i zabave, imaju što više djelova svečane crnogorske nošnje. Smatrali su da time doprinose sopstvenom ugledu i značaju. Posjedovanje svečane nošnje, kako za domaćina kuće, tako i za članove njegove familije, bila je u oštrom raskoraku sa stvarnim mogućnostima12. Narod nije imao dovoljno novca da priušti sebi svečanu nošnju, ali nijesu žalili da prodaju kuću, imanje ili vola kako bi je imali. Knjaz Nikola je krajem XIX vijeka dekretom zabranio da se nosi svečana narodna nošnja, opšivena zlatnim i srebrnim nitima, ali u tome samo djelimično uspijeva.

9 https://www.youtube.com/watch?v=bpceydAoHEs&t=736s 10 http://travelmontenegro.me/2019/07/16/21645/ 11 Terzija - zanatlija čiji je rad obilježio tradiciju naše zemlje12 http://www.montenegrina.net/pages/pages1/antropologija/crnogorska_narodna_nosnja.htm

12

2.2 Muška svečana (svitna) crnogorska narodna nošnja

Mušku svečanu nošnju odlikuje slojevitost i veliki broj odjevnih predmeta koji su se nosili u kombinaciji sa osnovnim elementima: košuljom, gaćama i džamadanom13. Košulja se izrađivala od lanenog ili pamučnog platna sa dugim širokim rukavima. Preko nje se oblačio džamadan urađen od crvene čoje, sa ili bez rukava, dužine do kukova. Prednje strane su ukrašavane bogatim zlatovezom florijalnih motiva. Umjesto džamadana nosila se i đečerma14, vrsta prsluka najčeše od crvene čoje, čije su prednje strane ravno krojene i ne preklapaju se. Ukrašena je zlatovezom i zlatnim nitima duž prednjih strana na kojim je prišiven veliki broj sitnih dugmadi od pozlaćene srme sa crvenim perlicama na vrhu. Preko džamadana ili džečerme nosio se gunj15, najčešće svijetlo zelene boje, dužine do koljena sa uskim dugačim rukavima i prednjicama koje se ne zakopčavaju. Presječen je u struku, odakle se zvonasto širi. Osim gunja, preko džamadana ili džečerme,

nosila se i dolama16 koja predstavlja jednu od najljepših i najbogatije rađenih djelova muške nošnje. Dolama je do struka krojena uz tijelo, a od struka se zvonasto širi i doseže do koljena. Veoma je bogato ukrašavana zlatnim nitima i vezom od zlatnog i crvenog konca. Preko gunja ili dolame, ponekad i džamadana, oblačio se jelek ili dušanka17, po svim ivicama bogato zlatom izvezen, kratki gunj s neobičnim rukavima (rukavi su dugi, ali su samo pričvršćeni u ramenu i izrezani čitavom dužinom sa donje strane ruke. Tako formirani rukavi su se pri izvođenju nacionalne igre Oro širili i dočaravali let velikih ptica. Veoma efektan ukras koji se našivao na prednje strane jeleka su toke18. Toke se sastoje od velikog broja srebrnih pločica različitog oblika. Jelek sa tokama je bio najskuplji dio nošnje i mogli su ga priuštiti samo bogati.

Izvor: Folklorni ansambl KIC “Budo Tomović“

13 Džamadan – kratki haljetak muške nošnje koji se prilikom oblačenja uvlačio u pantalone, prednje pole su se preklapale, skoro po cijeloj širini i bočno zakopčavale14 Đečerma – kratki haljetak muške nošnje koji se prilkom oblačenja uvlačio u pantalone, prednje pole su bez preklapanja zakopčavane u visini trbuha (pomoću ukrasnih dugmadi i petljica)15 Gunj – dio muške crnogorske nošnje, dugačak do koljena i sa dugačkim uskim rukavima, otvoren je sa prednje strane i ne zakopčava se16 Dolama - haljetak muške nošnje, dugačak do koljena koji se ne zakopčava 17 Dušanka – haljetak muške nošnje, kratak do struka, sa raskrojenim rukavima koji su se, zavisno od kombinovanja sa ostalim djelovima nošnje, mogli navlačiti ili su slobodno padali18 Toke – srebrni ukras na muškom jeleku

13

Obavezni dio nošnje je i veoma dug svileni pojas - trombolos, sastavljen od tri dijela koja su se presavijala jedan preko drugog. Crvena, zelena, žuta ili modra svila bila je osnovni materijal za pojas, za koji su, kada je opasan oko struka, stavljani pištolji19. Nošnju je upotpunjavala obuća, koju su činile crne kožne čizme krojene uz nogu, visoke do koljena, kada su izostajale dokoljenice, ili opanci uz obavezne dokoljenice. Opanci su pravljeni od goveđe kože bez potpetica sa tvrdim šiljastim vrhom i niskim dijelom iznad pete. Kapa je bila je plitka, okruglog oblika, sastavljena od crnog svilenog oboda koja je na tjemenu bila od tanke crvene čoje, na kojoj je u jednom uglu zlatnom srmom bio izvezen srpski grb, što je kasnije zamijenjeno grbom Crne Gore. U doba Kralja Nikole, u liku grba, srmom je izvezen simbol sa slovima „НI“ (Nikola I)20.

2.3 Ženska svečana (svitna) crnogorska narodna nošnja

Osnovna karakteristika ženske svečane crnogorske nošnje jeste estetska harmonija postignuta elegantnom kombinacijom brojnih djelova, smjelim komponovanjem boja, kao i bogatim zlatnim vezom21. Košulja je rađena od svilenog ili pamučnog ćenara, ravnog kroja sa prorezom na prsima i dugačkim širokim rukavima. Ukrašavana je vezenim ošvicama oko vrata i duž proreza na grudima. Vez je rađen u geometrijskom ili florijalnom ornamentu, sitnim bodom. Preko košulje se oblačila kratka dolaktica22 ili jaketa23, šivena od pliša, kadife najčešće crvene ili bordo boje. Prednjice su blago zaobljene i ne zakopčavaju se, tako da ne pokrivaju vezeni naprsni dio na košulji. Dolaktica ima kratke rukave koji pokrivaju samo rameni dio, dok su rukavi na jaketi uski i dugački. Izvor: Folklorni ansambl KIC “Budo Tomović“

19 Sokolić, Vesna, Hiljade godina odijevanja i ukrašavanja, varvari i evropski narodi do 1900 godine, Podgorica, 2018, str.21120 Sokolić, Vesna, Hiljade godina odijevanja i ukrašavanja, varvari i evropski narodi do 1900 godine, Podgorica, 2018, str.211 21 Mrvaljević, Zorica, Crnogorska narodna nošnja,Podgorica, 2006, str.8922 Dolaktica - haljetak crnogorske ženske nošnje, kratak do struka i sa kratkim rukavima23 Jaketa - haljetak crnogorske ženske nošnje, dugačak do struka i sa dugim rukavima

14

Oba haljetka krasi bogati zlatovez raspoređen na prednjicama, ramenom dijelu i rukavima. Preko dolaktice ili jakete oblačio se koret24 od svijetlo zelene čoje, bez rukava, dužine do ispod koljena. Suknja (kotula) šivena je najčešće od svile iz dvije ili više pola, dužine do članaka. Čest ukras suknje su karneri od istog materijala, pararelno našiveni na središnjem dijelu prednje pole. Na isti način se umjesto karnera mogla našivati i čipka. Oko struka se nosio srebrni ili pozlaćeni pojas - cemer, kovan ili rađen u tehnici filigrana. Na glavi je nošena kapica ili krpa resača, zavisno od bračnog statusa žene.

Ono što je zajednička karakteristika crnogorske muške i ženske svečane narodne nošnje jeste raskoš, uprkos surovim i siromašnim uslovima života. Izrađena je od najboljih, izuzetno kvalitetnih i skupih materijala. Bila je veoma skupocjena i čuvana kao velika dragocjenost u posebnim kovčezima nazivanim škrinje25.

U Crnoj Gori, trenutno je mali broj onih koji se bave zanatom terzije i abadžije26.. Oni danas izrađuju narodnu nošnju uglavnom za kulturno-umjetnička društva, malobrojne zaljubljenike u tradiciju i strance koji, opčinjeni ljepotom ručnog rada, sa oduševljenjem kupuju kape, džamadan, jelek, dolamu, dolaktice ili koret kao suvenir. U posljednje vrijeme sve je veći broj vjenčanja u kojima su mladenci odjeveni u svečanu crnogorsku narodnu nošnji, dajući ceremoniji poseban tradicionalni prečat.

Crnogorska muška i ženska svečana nošnja, na brojnim festivalima folklora nagrađivana je kao najljepša i najdekorativnija27. Do sredine prošlog vijeka na prostorima Crne Gore svečana narodna nošnja bila je statusni simbol, a danas je dio kulturnog nasljeđa.

Izvor: Folklorni ansambl KIC “Budo Tomović”

24 Koret - dio ženske crnogorske nošnje, dugačak do koljena, bez rukava, otvoren sa prednje strane, ali se ne zakopčava25 Sokolić, Vesna, Hiljade godina odijevanja i ukrašavanja, varvari i evropski narodi do 1900 godine, Podgorica, 2018, str.21226 Abadžija - zanatlija koji od grubog sukna pod nazivom „aba“, šije narodnu nošnju27 http://www.gov.me/pretraga/192442/CRNOGORSKA-NOsNJA-NAJLJEPsA-U-OGNJENOJ-ZEMLJI.html

15

3. OČUVANJE I RAZVOJ TRADICIONALNOG CRNOGORSKOG ZANATA – ZLATOVEZA

Nedovoljna zastupljenost zlatnog veza širom Crne Gore, dovodi do gubljenja njegovog značaja i vrijednosti, a u krajnjoj liniji dovodi do njegovog izumiranja. Mnogi tradicionalni zanati su sada u rukama starije populacije i rizikuje se njihov nestanak. Zanat crnogorskog zlatoveza posjeduje samo nekoliko porodica u Crnoj Gori. Ukoliko se ne utiče na promociju i povećave broja pojedinaca sa vještinama ovog zanata, kao i na povećavanje njegove upotrebe, ne samo prilikom izrade djelova narodne nošnje, već i na drugim djelovima odjeće i predmeta, neće imati ko da prenese svoje znanje na mlađe generacije. Samim tim doći će do potpunog izumiranja i nestajanja jednog od ključnih simbola crnogorske tradicije.

Vođen time, Institut za preduzetništvo i ekonomski razvoj, u saradnji sa Udruženjem starih zanata i vještina pokrenuo je projekat pod nazivom „Očuvanje i razvoj tradicionalnog crnogorskog zanata – zlatoveza“. Projekat ima za cilj promovisanje i očuvanje crnogorskog zlatoveza kao jedinstvenog zanata ove vrste, njegovu popularizaciju, dodavanjem epiteta prepoznatljivog crnogorskog brenda.

Sa namjerom povećanja broja žena koje posjeduju ovu jedinstvenu tehniku vezenja, organizovana je obuka „Vještine vezenja crnogorskog zlatoveza“.

Detalji sa obuke „Vještine vezenja crnogorskog zlatoveza“

16

Desetodnevnu obuku je prošlo 9 žena, a stekle su vještine izrade ošvice sa crnogorske ženske košulje, koje su dio ženske crnogorske narodne nošnje. Svaka polaznica je vezla različite ošvice na košuljama, u skladu sa vlastitom kreativnošću.

Obučene žene su sada u mogućnosti da se samostalno bave izradom proizvoda sa detaljima zlatoveza (ošvicama) i da na taj način ostvaruju prihode i ekonomski se osnažuju, kao i da zanat zlatnog veza prenose na mlađe generacije.

3.1 OŠVICE

Najpoznatiji svileni ukras na ženskoj crnogorskoj nošnji jesu ošvice. Ošvice, za razliku od ostalih djelova nošnje, žene su same ručno šile i vezom ukrašavale košulje. Zanimljiva karakteristika ovog veza je da se ne izvodi na samoj košulji, već na pamučnom platnu (panami), koji se našiva na košulju. To se radilo zbog toga što je ovakav vez veoma osjetljiv, pa se on po potrebi skidao, odšivao, obično prije pranja košulje ili kada bi se prenosio na novu košulju, što dodatno govori o njegovoj vrijednosti i značaju.

Jedna od izrađenih ženskih crnogorskih košulja tokom obuke „Vještine vezenja crnogorskog zlatoveza“

Ošvice se prišivaju oko vrata i na prorezu na prednjoj strani košulje. Mali broj primjeraka pokazuje i to da su košulje ukrašavane i po prsima i dužinom rukava. Ošvice su najčešće izvođene kombinacijom konca od pozlaćene srme sa raznobojnim svilenim koncem, a tehnika veza kojom su izvođene vrlo je stara, ali u novije vrijeme je pojednostavljena i izvodi se bodom krstića i polukrstića28.

28 http://mondo.me/a561528/Info/Drustvo/Da-li-znate-sta-su-osvice

17

3.2 Novokreirani proizvodi sa crnogorskim zlatovezom (ošvicama)

Na osnovu rezultata Poziva za dostavljanje idejnog rješenja proizvoda sa motivom zlatoveza, ostvarena je saradnja sa dizajnerima i kreirano je pet novih proizvoda sa detaljima crnogorskog zlatoveza (ošvicama). Cilj njihove izrade je da se poveća tržišna ponuda proizvoda sa zlatnim vezom i da se podigne svijest u oblasti mode i dizajna, da zlatni vez može naći svoju primjenu i na predmetima široke upotrebe.

Novokreirani proizvodi sa crnogorskim zlatovezom (ošvicama) su29:

Obilježavač stranica

Držač pribora za jelo Šnala za kosu

29 Proizvodi su kreirani u skladu sa vektorskim riješenjem dizajnera, koji su ujedno nosioci autorskih prava ovih proizvoda.

18

Ceger Vrećice

Zahvaljujući novokreiranim proizvodima, modni dizajneri imaju priliku da se upozjanu sa mogućnošću upotrebe crnogorskog zlatoveza i na drugim predmetima koji se ne vezuju isključivo za djelove crngorske narodne nošnje, kao i da se otvore za mogućnost upotrebe crnogorskog zlatoveza na njihovim budućim kreacijama.

Detalji sa izrade novokreiranih proizvoda

19

4. ZAKLJUČAK

Zlatovez doprinosi ne samo crnogorskom, već i svjetskom nematerijalnom kulturnom nasljeđu. Tehnika vezenja crnogorskog zlatoveza je upravo ono što će povećati prepoznatljivost Crne Gore u umjetničkoj i modnoj industriji.

Činjenica da se na Poziv za učestvovanje na obuci „Vještine vezenja crnogorskog zlatoveza“ (u okviru pomenutog projekta), prijavilo 80 zainteresovanih žena samo sa teritorije Glavnog grada, i preko 30 žena iz drugih opština; da su prijave pristizale od žena raznih profesija i starosne dobi, počev od studentkinja do žena u penziji, nezaposlenih i zaposlenih kako u privatnom, tako i u državnom sektoru, upravo ukazuje da postoji veliko interesovanje žena za sticanjem ove vještine. Sa druge strane, imamo žene koje posjeduju vještinu zlatoveza i koje su vremenom postale demotivisane jer nemaju adekvatne podsticaje koji bi im omogućili da ovaj zanat bude njihov primarni posao. Do ove situacije dolazi prevashodno jer nemaju neophodne vještine da promovišu svoj zanat i izbore se za svoje mjesto na tržištu nudeći upotrebljive proizvode, oplemenjene tradicijom.

Iz pomenutog proizilazi da je neophodno kreirati programe podrške kojima će se povećati broj žena sa vještinama vezenja zatoveza, što će u budućnosti omogućiti da se zlatni vez prenosi na članove svojih porodica i prijatelja. Zatim, treba izrađivati marketing strategije kojima će se podići svijest ljudi u Crnoj Gori o ljepoti i jedinstvenosti zlatnog veza, doprinoseći njegovom oživljavanju i povećanju uporebe proizvoda sa detaljima zlatnog veza. Iako proizvodi tradicionalnih zanata i autentičnih rukotvorina postepeno gube trku sa fabričkim suvenirima, vjerujemo da autentični i ručni proizvodi i dalje mogu naći svoje kupce.

Za očuvanje i oživljavanje crnogroskog zlatoveza od velike je važnosti da se zlatni vez koristi ne samo za izradu djelova crnogorske narodne nošnje, već i da svoju primjenu nađe i na drugim proizvodima i budućim kreacijama modnih dizajnera.

Zlatovez je naslijeđe naše nevjerovatne prošlosti, sačuvajmo ga od zaborava i sa njim nastavimo putovanje kroz istoriju koju danas pišemo!

21

5. LITERATURA

1. Mrvaljević, Zorica, Crnogorska narodna nošnja, Podgorica, 2006.

2. Apolonović-Rovinski, Pavle, Etnografija Crne Gore, TOM I, Podgorica, 1998.

3. Sokolović, Vesna, Hiljade godina odijevanja i ukrašavanja, varvari i evropski narodi do 1900., Podgorica, 2008.

4. Bulonj, Alfred, Crna Gora zemlja i stanovništvo, Podgorica, 2002.

Sajtovi:

https://golden-hinde.co.uk/a-history/

https://sh.wikipedia.org/wiki/Vez

https://en.wikipedia.org/wiki/Opus_Anglicanum

https://www.vam.ac.uk/articles/the-syon-cope

https://www.total-montenegro-news.com/made-in-montenegro/1426-montenegrin-stich

http://www.panacomp.net/crnogorska-narodna-nosnja/

https://www.youtube.com/watch?v=bpceydAoHEs&t=736s

http://travelmontenegro.me/2019/07/16/21645/

http://www.montenegrina.net/pages/pages1/antropologija/crnogorska_narodna_nosnja.htm

http://www.gov.me/pretraga/192442/CRNOGORSKA-NOsNJA-NAJLJEPsA-U-OGNJENOJ-ZEMLJI.html

Institut za preduzetništvo i ekonomski razvoj –IPER

Adresa: Kralja Nikole 27a/4, Biznis Centar “Čelebić”,

81000 Podgorica, Crna Gora

tel/fax: +382 (0)20 622 931

e-mail:  iper@t-com.me

web-site: www.iper.org.me

Udruženje starih zanata i vještina i njegovanja nematerijalne kulturne baštine „NIT“

Adresa: Rogami, b.b.

81000 Podgorica, Crna Gora

tel/fax: +382 (0)67 484 472

e-amil: nvonitcg@gmail.com

web-site: www. rukotvorine-nit.com

INSTITUT ZAPREDUZETNIŠTVOI EKONOMSKI RAZVOJ

24

© Institut za preduzetništvo i ekonomski razvojSva prava zadržana. Ni jedan dio ove publikacije ne može biti prenošen ili distribuiran bilo kojim sredstvom bez prethodne pisane dozvole Instituta za preduzetništvo i ekonomski razvoj (iper@t-com.me).

Ova publikacija objavljena je u okviru projekta „Očuvanje i razvoj tradicionalnog crnogorskog zanata – zlatoveza“ koji je podržan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD), koji finansira Evropska unija (EU), a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj ove publikacije, kao i nalazi prikazani u njoj, isključiva su odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), ni Glavnog grada Podgorica.