Simbolika uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli Druge boanske osobe (Logosa/Isusa Krista)
Andrijani, Ljubinka
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveuilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:410826
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
FFOS-repository - Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Filozofski fakultet
Ljubinka Andrijani
IMENSKOJ FORMULI DRUGE BOANSKE OSOBE – ISUSA
KRISTA / LOGOSA
Diplomski rad
Osijek, 2016.
2.3. Jezik i kultura..................................................................................................... 11
4.1. Nastanak glagoljice ............................................................................................ 16
5. SIMBOLIKA ULOGA GLAGOLJSKIH GRAFEMA U IMENSKOJ FORMULI
DRUGE BOANSKE OSOBE – ISUSA KRISTA / LOGOSA ................................. 25
5.1. Simbolika uloga glagoljskih grafema .............................................................. 25
5.2. Imenska formula Druge Boanske Osobe (Logos / Isus Krist) ......................... 27
5.2.1. Slovo az ..................................................................................................... 30
5.2.2. Slovo buky ................................................................................................... 31
5.2.3. Slovo vêdê ................................................................................................... 33
5.2.4. Slovo glagolj ............................................................................................. 34
6. ZAKLJUAK ....................................................................................................... 37
Rad Simbolika uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli Druge boanske
osobe – Isusa Krista / Logosa utemeljen je na endogenim teorijama o podrijetlu
glagoljice, tj. razmišljanju da je rije o autorskome pismu 9. stoljea sastavlja kojega
je jedan od vodeih bizantskih intelektualaca svoga vremena Konstantin iril. Rad se
nadalje temelji na promišljanju da je Konstantin iril u pismovni sustav namijenjen
kristijanizaciji moravskih Slavena utkao kršansku poruku te ju u svaki slovni znak
tripartitno kodirao (kao slovo, broj i leksiko ime). S obzirom na to da je rije o
kršanskome – misionarskome pismu, u njega je upisano i ime/imena trojedinoga
kršanskoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. U radu se stoga posebna pozornost
posveuje tumaenju imena, a iz perspektive semiotike i semiologije, Druge boanske
osobe – Isusa Krista / Logosa, koji je sponom izmeu dvaju drugih boanskih imena –
bogoovjek i rodonaelnik kršanstva.
semiotika i semiologija
Rad naslovljen Simbolika uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli Druge
boanske osobe – Isusa Krista / Logosa predstavlja pokušaj pronicanja u simboliku
glagoljinih slova na temelju vjerovanja da ona – simbolika – proizlazi iz jedinstvene
filozofije i elje tvorca glagoljice Konstantina irila da u pismo pohrani duhovne i
kulturne vrijednosti naroda kojem je namijenio pismena – Slavena – te one na kojima
je sam odgojen – grkoga civilizacijskog kruga. Novo je dakle pismo Konstantin iril
uskladio s ciljevima svoje misije – kristijanizacijom moravskih Slavena, ime je ono
postalo kršansko misionarsko pismo. U skladu s tim kršansku poruku svjedoi
jednako pismovni sustav u cjelini kao i njegova pismena u kojima je trajno upisan
spomen na kršanskoga trojstvenog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga.
Cilj je ovoga rada proniknuti u simboliku ulogu glagoljskih grafema koji sudjeluju u
oblikovanju imenske formule Druge Boanske Osobe – Isusa Krista, rodonaelnika
kršanske religije. Ta je imenska formula
nastala
specifinim nainom kraenja i ukljuuje dva glagoljina slova – ïe i slovo sastavljena
u prvotnoj, tzv. protoglagoljici, od istih elemenata – trokuta i kruia (usp. princip
kraenja imenske formule u grkome i u irilinome pismu).
Da bi bilo mogue doi do potpunijeg zakljuka o simbolici ove imenske formule,
potrebno je analizirati i prva etiri u poretku glagoljina slova. Priroda slova az tumai
se i pripadajuom brojevnom vrijednošu jedan ukazujui tako na Boga Oca. Iz njega
proizlazi Logos i svoju punu manifestaciju doivljava u slovu bukyi i njegovoj
brojanoj vrijednosti dva. Buky je simbol stvaralakog procesa raanja, simbol Krista
koji je donio novi ivot. Ono oznaava Boga kao Drugu Boansku Osobu / Logos.
Slovo vêdê ima brojevnu vrijednost tri, a broj tri je u kršanstvu vezan uz motiv
Kristova uskrsnua trei dan i uz Sveto Trojstvo koje predstavlja cjelovitost i savršenost
boanske prirode, jedinstvo Boga Oca, Druge Boanske Osobe (Logos/Isus Krist) i
Duha Svetoga. etvrto slovo glagolj svojim leksikim imenom predstavlja prvo lice
jednine prezenta glagola glagoljati koji je sroan s leksikim imenom slova a (az
4
glagolj – ja govorim). Brojevna vrijednost ovoga slova je etiri što predstavlja
ekvivalent kvadratu koji je takoer vaan za gradnju glagoljinih slova, a simbolizira
uravnoteenost i skladnost svijeta, te samu Zemlju (etiri strane svijeta, etiri
dimenzije, etiri skupine zodijakih znakova itd.). Znaenje ovih simbola upotpunjuje
znaenje broja deset, tj. spomenutoga slova ïe, koje predstavlja jedinstvo i savršenstvo.
U poglavlju Simbol / znak / jezik definirani su pojmovi semiotike i semantike,
te je analiziran meuutjecaj jezika, pisma i kulture. Poglavlje Kršanski simboli donosi
kratku analizu simbola potrebnih za razumijevanje teorija u nastavku rada. U poglavlju
(Proto)glagoljica i kršanska simbolika predstavljene su neke od kljunih teorija o
nastanku glagoljice, kao i najvaniji pokušaji tumaenja glagoljskog pisma. U poglavlju
koje nosi naziv samoga rada – Simbolika uloga glagoljskih grafema u imenskoj formuli
Druge Boanske Osobe – Isusa Krista / Logosa detaljnije je pojašnjena simbolika
nekoliko ranije spomenutih glagoljskih grafema – az, buky, vêdê, glagolj, ïe i slovo,
te njihovo zajedniko znaenje u kontekstu tumaenja simbolike Druge Boanske
Osobe.
5
2. SIMBOL / ZNAK / JEZIK
Svi pokušaji analize i objašnjenja samoga Konstatina irila i njegova ina
stvaranja glagoljinog pisma mogu se smatrati djelominima, i to ne zbog nedostatka
svjedoanstava ili zbog slabe obaviještenosti istraivaa, ve zbog nemogunosti
rekonstruiranja Konstantinova uma i obnove svih njegovih talenata. Iz toga su razloga,
dakle, sva dosadašnja istraivanja na neki nain hipotetska i s jednakim pravom na istu
mjeru vjerodostojnosti (Paro 2008). Ipak, takva istraivanja imaju neupitan znaaj i
svako od njih na neki nain moe pridonijeti potpunijem shvaanju glagoljice, ne samo
zbog uspostavljanja što jasnijeg injeninog stanja vezanog uz jedan vaan povijesni
pothvat ve i zbog dobivanja jasnije slike o onome što je glagoljica znaila i još uvijek
znai na duhovnoj razini.
Budui da je u središtu ovoga rada simbolino znaenje pojedinih glagoljinih slova i
njihova utemeljenost na kršanskoj tradiciji, te znaaj koji u kontekstu samoga pisma i
misije Konstantina irila imaju, vano je detaljnije protumaiti pojmove simbola,
znaka i jezika kako bi i sama interpretacija glagoljinih slova, naina njihova nastanka
te poruka koju posreduju bila jasnija. Pojedina su glagoljina slova simbolikoga
karaktera. Njihov je tvorac, Konstantin iril, u njih ugradio poruke koje su bile u skladu
s duhovnim ciljevima njegove misije, ali i s tradicijskim vrijednostima pohranjenima u
(pra)slavenskom jeziku. Glagoljina slova imaju svoju fonetsku, brojanu i slikovnu
vrijednost te imena koja imaju leksika znaenja (najvei broj grafema u sustavu); ona
su jezini znakovi pa ih je zbog toga mogue tumaiti i na simbolikoj razini, i to ne
samo iz perspektive jezikoslovlja nego i iz perspektive drugih znanstvenih disciplina
poput teologije, filozofije, matematike, kulturologije, mitologije i dr.
Potkraj 19. stoljea došlo je do znaajnih promjena na podruju lingvistike. Naime,
paradigmu novogramatiara u tome razdoblju i u prvoj etvrtini 20. stoljea polako
poinje zamjenjivati paradigma strukturalizma, tj. verifikacionizma (Baczerowski
2006). Strukturalizam prirodni jezik smatra biem, tj. sustavom znakova koji postoje
neovisno o ovjeku. To “bie” u mentalnoj sferi govornika raspolae znaajnom
autonomijom, dok istovremeno postoji neovisno o njoj. Uspostavljanje odnosa izmeu
jezika i govornika prvi je inicirao Noam Chomsky i to na nain da je preusmjeravao
6
korpusa na ispitivanje jezine kompetencije (Baczerowski 2006).
Ipak, tek je novije vrijeme donijelo i povean interes znanstvenika za temu kognitivne
uloge jezika, za funkciju koju jezik ima u ukupnom mentalnom sklopu ovjeka. U
kognitivnoj teoriji jezika jednu od najvanijih uloga ima pojam znanja. Znanje
predstavlja svojstvo koje nismo u mogunosti nikome predati i zato ljudi koriste jezike.
Ljudi interakcijom jedni drugima predaju signale koji zamjenjuju znanje, više ili manje
adekvatne jezine znakove. Jezini znak u komunikacijskom procesu moe biti samo u
ulozi funkcije prizvanog simbola, a znanje moemo rekonstruirati, tj. stvoriti samo na
osnovi poznatih informacija (Baczerowski 2006).
“’Poslani’ ili ‘primljeni’ znakovi uvijek su nekakve fizike pojave, tj. signali ili nekakvi
konkretni predmeti. Znanja reprezentiraju svaka vrsta ljudskih tvorevina, ljudske
tvorevine i djelovanja, ako i ljudsko ponašanje. Znakovi su stoga ljudski produkt jer im
ovjek s jedne strane daje odgovarajui ‘oblik’ koji odreuje relevantni status, s druge
im pak strane pripaja znaenja, tj. što e koristiti umjesto ega, kakvo e znanje njima
nadomjestiti itd.“ (Baczerowski 2006: 33). Moe se ak govoriti i o unutrašnjem
ovjekovu informacijskom univerzumu koji nalikuje raunalnoj memoriji sastavljenoj
od skupa dokumenata ureenih po odreenom naelu. Jezini znak moe sudjelovati u
komunikacijskom procesu samo u funkciji simbola, koda, koji je neophodan za
otkljuavanje “datoteka” u toj memoriji.
Jezik osim pisane i govorne sposobnosti izraavanja, raspolae i funkcionalnim
znanjem. Meutim, semantika i pragmatina komponenta osim funkcionalnog znanja
sadre i znanje vezano uz odgovarajue sposobnosti. Semantiko se znanje izravno
povezuje sa znanjem koje govori o svijetu, dok se pragmatino znanje vee uz kulturno
znanje, osobito uz pravila ponašanja (Baczerowski 2006).
Jezik moda ne stvara svijet, ali namee postojeem svijetu odreene spoznajne okvire.
Da bi se osvijestilo postojanje jezika, potrebno ga je konceptualizirati i preslikati u oblik
pojma, znaka. Svaki je standardni jezik plod mišljenja odreene zajednice o
izvanjezinom svijetu. Tek nakon toga slijedi svjesno planiranje kojim se zajednici
namee osviješteni pojam – pojam jezika, te dokazivanje da takav jezik postoji kao
poseban izvanjezini fenomen. Na taj nain jezik postaje obinim predmetom spoznaje
– dijelom standardnog znanja jednog društva (Czerwiski 2012).
7
Semiotika je utemeljena na antikim i srednjovjekovnim misaonim tradicijama,
razvoj joj je vezan uz suvremene društvene discipline kao što su filozofija, logika,
lingvistika, estetika i teorija informacija i predstavlja jednu od osnova za tumaenje
pisama. Verica Dugandi u svome radu Semiotika i teorija informacija (1989)
prezentira i analizira osnovne postavke semiotike kao znanosti o znakovima. Semiotiku
(ili semiologiju) autorica definira kao znanost koja se bavi izuavanjem znakova,
simbola i sustava znakova. Moemo rei da je semiotika na neki nain i znanost o
ovjekovu ponašanju budui da je ono uvelike odreeno znakovima i njihovom
uporabom.
U ovom je kontekstu potrebno definirati i semiozu koja predstavlja proces u kojemu
nešto igra ulogu znaka, u kojemu se znak odnosi na nešto za nekoga – u kojem nešto
uzima u obzir nešto drugo posredno, tj. pomou neeg treeg (Dugandi 1989).
Semioza se sastoji od tri elementa:
a) onoga što slui kao znak (signum),
b) onog na što se oznaka odnosi (designatum),
c) djelovanja oznake na nekoga zbog ega je stvar o kojoj se govori oznaka za
tog interpretatora (interpretant).
“Zajednika osnova svih teorija o znaku kao sloenoj (sistemskoj) cjelini, temeljena je
na postavci da je znak odreeni objekt koji u odreenim okolnostima zamjenjuje neki
odreeni drugi objekt. Razliiti autori pri tome razliito rašlanjuju i determiniraju
znak; kao cjelinu koju ine dijelovi signans i signatum, kao triadnu relaciju oznake,
objekta na koji se ona odnosi i interpretira (Pierce) ili kao cjelinu koju tvore oznaitelj
i oznaeno” (Dugandi 1989: 42).
Moemo rei da semiotika predstavlja jezik kojim se govori, analizira i raspravlja o
znacima, a obuhvaa tri grane – semantiku, pragmatiku i sintatiku (Dugandi 1989).
Prije pojašnjenja pojma semantike, potrebno je pojasniti i pojam semiologije koja se
esto poistovjeuje s pojmom semantike iako meu njima postoje razlike – semiologija
je znanost o znakovima, dok je semantika znanost o znaenju (Berruto 1994).
8
Semantika je grana lingvistike koja se bavi izuavanjem znaenja koje izraavaju
razliite jezine jedinice, tj. semantika se bavi izuavanjem odnosa znakova prema
objektima na koje se odnose.
Gaetano Berruto semantiku definira kao znanost o znaenju, te istie kako lingvisti
inae pod tim pojmom podrazumijevaju tri tipa prouavanja (Berruto 1994):
a) prouavanje promjene znaenja;
oznaavanja, te zakona kojima se oznaavanje rukovodi;
c) prouavanje znaenja shvaenog kao plan ili lice jezinih znakova.
Znaenje samo po sebi ukljuuje razliite aspekte jezika pa ga je teško u tom kontekstu
jednoznano definirati i postii suglasnost o tome što ono zapravo jest. (Palmer 2010)
Berruto u svojoj knjizi Semantika znaenje definira kao “nešto što se iskazuje i/ili
prenosi (ve prema tomu postoji li namjera govornika da se informacija prenese) uz
pomo oznaitelja, nešto odabrano s popisa ‘stvari koje su potencijalno prenosive a
moe se upotrijebiti/upotrebljava se u situacijama kao smisao koji se odnosi na neko
stanje iskustva” (Berruto 1994: 70).
Znaenje ine razliiti dijelovi (Berruto 1994):
a) logiko-pojmovni dio – u vezi je sa spoznajnim procesima ljudskoga duha i
s mišlju;
b) emotivno-stilistiko-pragmatiki dio – u vezi je s upotrebom znakova i
kontekstom situacije;
c) eventualni dodatni dio – ne moe se objektivno i sustavno prikazati jer je
individualne naravi.
U svakom je sluaju znaenje nešto vrlo sloeno, podrazumijeva razliite faktore i
potrebno ga je sagledati s razliitih aspekata. Ono je neodreeno jer nema zatvoreno
polje primjene, te je kao takvo podlono novoj, stvaralakoj primjeni. Govornici ga
“društveno posjeduju” pa je prema tome i specifino, unato svojoj neodreenosti.
Semantika u jezikoslovlju predstavlja jednu od sastavnica istoga, jednako kao fonetika
ili gramatika. Palmer jezik definira na sljedei nain: “Jezik se moe promatrati kao
9
komunikacijski sustav koji se odnosi na nešto što treba biti komunicirano i onoga / onog
tko / ono što, poruku s jedne strane povezuje sa znakovima i simbolima” (Palmer 2010).
Meutim, potrebno je naglasiti da jezik, iako je komunikacijski sustav, nema uvijek
poruku u pravome smislu, posebno u smislu davanja dijela informacije. Funkcija jezika
djelomino je povezana i s društvom, tj. društvenim odnosima (što pronalazimo i u
komunikaciji ivotinja). Treba takoer naglasiti i da su u jeziku znakovi i poruke vrlo
sloeni pa je teško precizirati koja je poruka. Jezikoslovlje ne treba poivati na
specifinim sluajevima, ve na generaliziranim pojavama. Tako ni u semantici
znaenja koja pojedina osoba pridaje nekoj rijei nisu dio opeg prouavanja (Palmer
2010). Osim pisanom jeziku, panju je potrebno posvetiti i onom govorenom, a
nekoliko je razloga zbog kojih se prednost daje govorenom jeziku:
a) ljudska se vrsta puno due slui govorenjem nego pisanjem;
b) dijete naui govoriti prije no što naui pisati;
c) pisani se jezik dobrim dijelom moe izrei bez da se išta izgubi, što u
suprotnom nije sluaj;
d) u ivotu puno više vremena provedemo govorei nego pišui pa govor
moemo smatrati vanijim.
Ipak, pisma su iznimno vana za ovjeka i svijet jer predstavljaju vrlo sloene sustave
u koje su utkana ne samo lingvistika znanja nego i kolektivna znanja – pisma
sadravaju jednu vrstu kolektivne svijesti i kulturne mudrosti, te esto u svojoj pozadini
kriju neku vrstu mitskih poruka koje su se s vremenom više ili manje reducirale i
djelomino izgubile.
U ovom e se kontekstu u radu promatrati i glagoljica kao pismo iji znakovi sadre
duboka znaenja vezana uz kulturu i mitsko te kao takva predstavljaju posebne
spremnike kolektivne svijesti, ali i znanja.
Pri pokušaju razumijevanja koncepta prema kojemu je glagoljica nastala, polazit e se
od endogenih teorija prema kojima je glagoljica autorsko djelo, tj. plod nastojanja
Konstantina irila da za Slavene stvori pismo koje e biti ne samo sredstvo
komunikacije ve i prenositelj vrijednosti kršanskog svjetonazora. Vano je, dakle, pri
analizi glagoljinih slova i njihova simbolizma uzeti u obzir Konstantinovu osobnost,
njegov svjetonazor, ali i društveni kontekst u kojem je djelovao. Ideje utkane u
glagoljicu vjerojatno su bile i pod utjecajem u ono vrijeme aktualnih rasprava o dvije
10
naravi Isusa Krista, o Bojoj trojednosti (agar 2013), ali i pod utjecajem injenice da
se tada pismu i njegovoj geometrijskoj naravi pridavao znaaj magijskoga (Sambunjak
1998). Zbog navedenog se u geometrijskoj naravi glagoljinog pisma, za koje moemo
rei da je misionarsko, nalaze utkani neki od osnovnih kršanskih simbola – kri, krug
i trokut.
2.2. Jezik i pismo
Podrijetlo jezika po prvi se put u zapadnoj tradiciji spominje u Knjizi postanka
u kojoj se o jeziku govori kao o posebnoj sposobnosti koju je Bog dodijelio samo
ovjeku. Ta je biblijska teorija bila dominantna sve do 20. stoljea kada tijekom 60-ih
godina Noam Chomsky i Eric Lennerberg istiu biološki aspekt jezika. Veina se
suvremenih lingvista i psihologa danas slae oko toga da ovjek ima uroenu
mogunost, tj. “ono nešto” što mu omoguuje da svlada jezik u nekoliko godina. Prema
generativnoj teoriji jezika kojom se bavio Chomsky u okvirima generativne teorije
jezika, u temeljima jezika nalazi se set sintaktikih pravila koja su za ovjeka
univerzalna i koja ine osnovu gramatike svakoga jezika. Chomsky koristi termin
univerzalne gramatike koji podrazumijeva instinkt za uenjem jezika. Kae se kako
postoji dvije vrste pamenja kada je rije o jeziku – semantiko, koje skladišti injenice
i znanja o svijetu, te epizodiko, koje skladišti dogaaje. Epizodiko je pamenje
povezano sa svojevrsnim mentalnim putovanjem vremenom koje podrazumijeva
kognitivni proces u kojem se fleksibilno mogu kombinirati poznati elementi (ljudi,
objekti, radnje) u prošle i budue dogaaje. Razvojem toga svojstva, razvijala se i
potreba za prepriavanjem, tj. dijeljenjem iskustva (Škiljaica 2014).
U ovom je kontekstu zanimljivo spomenuti i teoriju uma koja predstavlja sposobnost
spoznaje da drugi ljudi posjeduju odreena mentalna stanja, uvjerenja, elje i namjere
koje se razlikuju ovisno o osobi. Ova teorija ukljuuje niz razliitih sposobnosti –
zajedniku pozornost, perceptivno prepoznavanje, moralno rasuivanje, empatiju,
imitaciju, razumijevanje osjeaja i jezika (Škiljaica 2014).
Razvojem jezika i komunikacije javila se i potreba za biljeenjem, tj. za pismom.
Smatra se kako su prvi sustavi kodiranja poruke nastali zajedno s metodama raunanja
prije otprilike 5500 godina kada se u poljodjelskim gradovima javila potreba za
biljeenjem pohranjenih i preraspodijeljenih dobara. Prvi primjeri zapisa pomou
11
urezanih simbola nastali su u Sumeru oko 3400 g. pr. Kr. i to u obliku obiljeenih
glinenih evidencijskih etona (Lunde 2010).
Postignua koja su uslijedila tijekom nekoliko tisua godina nakon toga uvelike su
ubrzala ovjekov razvoj. Pismo je u predlogikoj svijesti uvijek bilo povezivano s
religijom, te razliitim mitskim, magijskim, mistinim i nadnaravnim znaenjima
(Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012).
U svakodnevnoj upotrebi pisma rijetko doivljavamo kao sustave simbola u kojima su
pohranjena sloenija znaenja. Promatramo ih prvenstveno kao sustav jezinih znakova
ija je primarna funkcija olakšati nam meusobnu komunikaciju, što ne znai da takav
sustav u sebi ne skriva sloenije sadraje vezane uz sfere koje su iznad svjesnog, blie
onom što se spoznaje duhom.
Simbolima smo svakodnevno okrueni, oni na neki nain usmjeravaju naš ivot,
pomau nam da se razvijamo, napredujemo, ne inimo iste greške, prenosimo vrijedna
znanja itd. Oni ujedno uvaju ono kolektivno nesvjesno na ijim su temeljima graene
naše kulture, ali i skrivenu snagu tradicije koja svoju formu dobiva u posebnim
manifestacijama kulture, umjetnosti i znanosti.
2.3. Jezik i kultura
Jezik je kao “ivi organizam” koji se neprestano mijenja i razvija vezan uz kulturu
i društvo, te je pod utjecajem svih promjena koje se na tim planovima dogaaju.
Moemo rei da svaki element koji postoji u prirodi sadri neku vrstu okultnih svojstava
te da ne postoji ništa stvoreno u prirodi što ne bi izvana oitovalo svoj unutrašnji oblik.
(Eco 2004) Jednako tako pismo, kao vanjski oblik, u sebi sadri stoljea pohranjene
kulture.
Tijekom povijesti razliite su se vrste pisama na neki nain povezivale s magijom, a
znakovni sustavi s maginim simbolima. Mogue je da su se na taj nain pismu
nastojala pripisati svojstva moi nad oblikovanjem kulture u kojoj je nastalo.
Pojedini su autori nastanak glagoljice pojašnjavali s aspekta alkemije. Alkemija se
moe definirati kao pokušaj procesa dobivanja zlata od manje plemenitih metala s
ciljem postizanja moi, bogatstva i besmrtnosti, što bi se u ovom kontekstu moglo
objasniti pokušajem stvaranja savršenog pisma i pridonošenju jednom obliku duhovne
besmrtnosti (Lozi i Tomeli 2006).
12
Slavenska kultura poiva na kršanskom svjetonazoru, a u oblicima glagoljinih slova
sadrani su temeljni simboli kršanskog svjetonazora, što e kasnije u radu biti
detaljnije pojašnjeno. Brojevna vrijednost slova nadopunjuje svaki od tih simbola.
Ovakva poimanja utemeljena su na teologiji, filozofiji i geometriji, a predstavljaju dio
danas najraširenije irilometodske teze o postanku glagoljinog pisma.
13
3. KRŠANSKI SIMBOLI
Znakovi i simboli, kojima kršani ive svoju vjeru, tj. izriu i svjedoe
objavljenje istine vjere i unutar kojih pokušavaju na dublji nain promišljati samo
spasenje, mijenjali su se tijekom povijesti u više navrata. Te promjene bile su potaknute
razliitim kulturnim i društvenim novostima i gibanjima pa je tako svako kulturno
razdoblje imalo svoje simbole koji su se potpuno razlikovali od onih prethodnih ili su
bili samo svojevrsna nadgradnja ili prilagodba njih. Neki su od tih simbola nosili
obiljeje tajnosti i kršanske izvornosti, te su na taj nain uvali uzvišenost istine koja
je mogla biti povjerena samo onima koji su ve ušli u zajedništvo Crkve. Neki od tih
simbola bili su preuzimani iz drugih kultura i podruja u kojima su se koristili ili iz
zajednike misaone baštine. Na taj su nain u kršanskoj zajednici dobivali novu
znaenjsku preobrazbu (Crnevi 2014).
Tijekom svog razvoja neki od simbola postajali su sve manje razumljivima iako su se
zadrali u kršanskoj ikonografiji. Potreba za njihovim dekodiranjem i pojašnjenjem ne
dolazi s ciljem da se ti simboli i njihova ikonografija rehabilitiraju, ve s ciljem
pronalaska moguih nadahnua “za dublje poniranje u otajstva vjere i za mogue
oblikovanje novih ikonografskih izriaja, vlastitih kulturi ovog povijesnog trenutka”
(Crnevi 2014: 1).
Na taj nain ujedno bi se otkrila znaenja iz svetopisamske baštine, stare kršanske
knjievnosti i liturgijske euhologije.
“Iznenaujue je koliko su neki simboli prisutni u kršanskoj svijesti, a koliko je
izblijedjelo njihovo znaenje. Smijemo se pitati je li današnja kultura i današnja
ivotnost vjere kadra stvarati i oblikovati simbole koji e na nov i ivotan nain izricati
dubinu kršanskog otajstva” (Crnevi 2014: 1).
Kršanska se ikonografija i umjetnost ne mogu u potpunosti i sa sigurnošu dekodirati
iz pronaenih arheoloških artefakata pa savjetuje kretanje od novosti misli koja je u
svojoj vlastitosti prepoznata kao kršanska. Sve ono što se smatra novim na tom
podruju, na neki nain ini temelj na kojemu je oblikovano kršanstvo u svojoj
slojevitosti.
Oko 190. godine Klement Aleksandrijski u svome djelu Pedagog navodi temeljne
kršanske simbole – golubica, riba, laa na moru, lira, sidro, ribar. Ti su simboli bili
naveliko prisutni i u pretkršanskim kulturama, a kršanska ih je zajednica prihvatila
na nain da im je pripisala novo znaenje. Takva kršanska nadgradnja ne moe biti u
14
potpunosti razjašnjena ukoliko ne razumijemo prvotna znaenja tih simbola koja su
posluila kao potka za implementaciju novih sadraja i slika.
Riba se smatra jednim od najstarijih i najprepoznatljivijih kršanskih simbola. Taj se
simbol izvodi iz grkog anagrama “IXTHYS” koji daje poetna slova rijeima temeljne
kršanske ispovijedi vjere – Iesous Xristos Theou Yios Soter (Isus Krist Boji Sin
Spasitelj). Ipak, treba napomenuti kako razvoj ovog simbola i nije tako jednostavan.
Pronaeni su tako stihovi koji se pripisuju proroici Sibili iz Eritreje, a koji na grkome
jeziku tvore akrostih Iesous Xristos Theou Yios Soter (broj stihova je 27, što je trostruki
umnoak broja 3 – u tome se ita ideja boanskog svjetla) (Crnevi 2014). Jednostavan
znak ribe sluio je kršanima u vrijeme progonstva kao znak prepoznavanja, spasenje
koje je donio Krist povezano je simboliki i s ribarenjem (“ribari ljudi”), sveti je
Augustin peenu ribu koju Krist blaguje s uenicima usporeivao s Kristovom mukom
itd.
Slika daleke obale ili luke esto metaforiki oznauje Boje kraljevstvo i vjenost, a
ivot sam usporeuje se u kršanskom kontekstu esto s plovidbom po uzburkanom
moru pri emu se Crkva prikazuje kao laa koja vjernike nosi u spasenje. Ovakva vrsta
simbolizma razvijena je u najranijim kršanskim vremenima, no ne moe se utvrditi je
li ta simbolika izrasla iz idovske ili helenske tradicije. Još je u grkoj, rimskoj i
egipatskoj religioznosti laa simbolizirala ivotno putovanje i nadu u ivot poslije
smrti. Starozavjetna tradicija nije izrasla u narodu koji je bio vješt u pomorstvu, ali
motivi plovidbe i oluje nisu im bili nepoznati.
Pripovijest o potopnim vodama i arci kao sredstvu izbavljenja od smrti i mjestu
spasenja, nadovezuje se na opekulturni simbolizam lae i daje posebno znaenje
promišljanjima crkvene uloge i njezine naravi (Crnevi 2014). Jarbol na laama
obino ima oblik kria pa se isprva u tom kontekstu interpretirao simbol lae, a tek je
kasnije kristološka interpretacija lae dobila svoje proširenje u simbolizmu Crkve.
O paunu se esto govori kao o simboli ispraznosti i oholosti, meutim, za kršanstvo je
on nekada imao nešto drugaije znaenje. Prije kršanstva, u antici, paun je promatran
u znaenju besmrtnosti (zbog “kozmikih oiju” na perju). Kršanska je predaja
preuzela slino tumaenje, tj. kršanska je alegorija unijela pauna u red simbola
uskrsnua i vjenog ivota. Taj je motiv esto prisutan u katakombama, ali i na
reljefima pluteja ili na podnim mozaicima u bazilikama. Srednjovjekovna ikonografija
pokazuje nešto manje zanimanje za ovaj motiv, ali njegov smisao i dalje uva.
Kršanskom se simbolizmu pauna pridruuju i neki drugi teriomorfni oblici poput
15
feniksa, orla, lastavice, jelena itd. Rije je zapravo o zaboravljenim kršanskim
simbolima (Crnevi 2014).
Grafijski stilizirana simbolika ouvala se u kršanstvu i u doba visoko razvijene
likovnosti pa tako, primjerice, na kršanskim mozaicima iz 5. i 6. stoljea susreemo
na odjei apostola i drugih likova kriptirane simbole izraene slovima grkog alfabeta,
ija numerika vrijednost predstavlja osnovu za išitavanje njihova znaenja. To se
znakovlje nazivalo još i gammadia (od grkog slova gamma), a s vremenom se razvilo
u poseban sustav znakova. Tako se npr. grafem “I” (iota) s numerikom vrijednošu 10
pojavljuje uz Krista (na njegovom paliju ili plaštu), zatim grafem “Γ” (gamma) s
numerikom vrijednošu 3, koji izrie otajstvo spasenja. Grafem “H” (eta), s
numerikom vrijednošu 8, nosi znaenje uskrsnua.
U glagoljici brojevnu vrijednost deset ima slovo ïe (jedno od slova iz formule IS).
Rije je o slovu izrazito znaajne simbolike, koje je takoer povezano s Isusom
Kristom, tj. Drugom Boanskom Osobom što e biti detaljnije pojašnjeno u nastavku
rada.
16
4. (PROTO)GLAGOLJICA I KRŠANSKA SIMBOLIKA
U ovome se radu polazi od vjerovanja da je glagoljica autorsko pismo iji je
autor Konstantin iril. Ta se tvrdnja ni na koji nain ne dovodi u pitanje, ve se iz
perspektive autorove osobnosti tumai simbolika glagoljskih slova. S obzirom na ono
što se zna o Konstantinu irilu, njegovu svjetonazoru, duhovnom opredjeljenju i
njegovoj misiji u Moravskoj, nastoji se razjasniti na koji je nain glagoljica nastala,
koliko je sloena njezina svrha, te na koji je nain u pojedina glagoljska slova utkana
ideja Druge Boanske Osobe.
Prilog 1. Protoglagoljiki sustav pismena u matrinom obliku
Izvor: Jasna Horvat u: Stanislav Marijanovi, Jasna Horvat, Stjepan Damjanovi u
zlatoreznom kodu Bašanske ploe i razotkrivanju i razotkrivanju ljepote hrvatskoglagoljske baštinjene
kulture (rukopis, rad u postupku objavljivanja)
4.1. Nastanak glagoljice
Teorije o nastanku glagoljice po mnogoemu se razlikuju, no prema veini tih
teorija glagoljica se smatra autorskim djelom koje je stvorio i osmislio pojedinac. Inae
se teorije o nastanku glagoljice dijele u tri skupine:
17
a) egzogene teorije – za svaki se glagoljini grafem trai uzor izvana u nekom
drugom grafijskom sustavu;
b) egzogeno-endogene teorije – smatraju kako se autor glagoljice ugledao na
druga pisma, ali postoje i elementi glagoljine strukture koji se ponavljaju, tj. iz
jednog se glagoljskog grafema razvija više njih;
c) endogena polazišta – ona trae grafiki klju glagoljice, tj. elemente od kojih
su nainjeni svi glagoljini grafemi (Damjanovi 2012).
Prema irilometodskoj teoriji, autor glagoljice je Konstantin iril, kršanin, filolog i
poznavatelj brojnih jezika. Danas se s tom tvrdnjom slae veina prouavatelja. Smatra
se kako je sveti iril glagoljicu stvorio za potrebe evangelizacije Slavena koji su bili
nastanjeni na podruju Makedonije, te za potrebe misije u Moravskoj u drugoj polovici
IX. stoljea. Konstantin je bio smatran izrazito darovitim, stekao je znanja u svim
tadašnjim svjetovnim i bogoslovnim znanostima, prije svega u filozofiji i teologiji, a
poznavao je i klasina djela grkih filozofa i pjesnika. (Grivec 1985)
Konstantin je roen 826. ili 827. godine u Solunu koji je u to vrijeme bio iznimno vaan
grad u gospodarskom, vojnom i politikom smislu. U okolici Soluna ivjeli su Slaveni
pa su Solunjani govorili grki i slavenski jezik. Zahvaljujui obiteljskom poloaju i
dobrim vezama s Carskim Dvorom, Konstantin je imao mogunost školovanja na
visokoj dvorskoj školi pri emu mu je pokroviteljica bila sama carica Teodora preko
svog kancelara Teoktista. Konstantin je 847. godine završio studij na carigradskom
sveuilištu, nakon ega se zareuje za sveenika i postaje knjiniarem u patrijaršijskoj
crkvi Svete Sofije, a ubrzo i profesorom filozofije na carskom sveuilištu. Zahvaljujui
svojoj uenosti, Konstantin je kao dravni slubenik boravio u vjersko-diplomatskim
misijama meu Saracenima, te Hazarima/Kozarima. Sve to bila je dobra priprema za
njegovu posljednju i najvaniju misiju, onu meu Slavenima. U svrhu te misije stvorena
je glagoljica, a Konstantinova namjera, ugraena u samu glagoljinu azbuku, moe se
u potpunosti razumjeti tek uz poznavanje njegovog poimanja praotakih asti, te odnosa
prema nekršanima, muslimanima i idovima, koji su u 9. stoljeu okruivali Bizantsko
Carstvo. Konstantin je, naime, bio naklonjen demokratinosti i meunarodnoj
univerzalnosti kršanske vjere. Takva je naklonjenost djelomino proizašla i iz suivota
sa Slavenima koji su bili u bliskom kontaktu sa Solunjanima, ali uglavnom iz vrlina
koje je Konstantin posjedovao. Konstantin nije imao namjeru bespogovorno druge
18
vrline (Luki i Horvat 2013).
Poznati traktat Crnorisca Hrabra pod nazivom O pismenima govori o tome kako je
krajem IX. i poetkom X. stoljea nastalo slavensko pismo u istonoj Bugarskoj iji je
autor sam iril – autor je dobro poznavao slavenske prilike, te je branio slavensku
pismenost pred grkom crkvenom hijerarhijom. U tom se tekstu spominju tri faze
razvoja slavenske pismenosti:
1.) poganska faza – Slaveni su tada još bili bez pisma, brojali su i gatali crtama
i urezima;
2.) faza nakon pokrštavanja – nesustavno korištenje latinskih i grkih slova;
3.) faza Konstantina Filozofa – on je stvorio novo pismo.
Crnorizac pripisuje irilu autorstvo nad pismom, koje je nastalo Bojim nadahnuem,
iako se ne zna pouzdano je li to bila glagoljica – neki smatraju da se radilo o irilici, no
veina ipak potvruje da je rije bila o glagoljici.
itje Konstantinovo napisao je nepoznati autor ubrzo nakon irilove smrti i ono
predstavlja obranu irilova uenja. U itju se irila uzvisuje kao slavenskog apostola
koji je od Boga dobio zadau stvoriti Slavenima pismo, no ne govori se o tome na koji
je nain irilovo pismo nastalo (Bratuli 1992).
U ovome radu razmatrat e se samo neki aspekti toga pisma, tj. nekoliko slova
najvanijih za tumaenje smisla imenske formule Druge Boanske Osobe.
4.2. Tumaenja glagoljskog pisma
Glagoljsko pismo predstavlja sloen sustav znakova koji se mogu tumaiti na
više razina jer uz onu komunikacijsku ispunjavaju i odreenu duhovnu svrhu
utjelovljujui svojom formom elemente indoeuropske, praslavenske i kršanske
kulturne tradicije. Rije je, dakle, o znakovima iji sadraj nadilazi
jednodimenzionalnost u svakom pogledu pa ih je pri tumaenju potrebno sagledati s
jezikoslovnog, religijskog i mitskog aspekta. Konstantin iril glagoljicu je stvorio za
Slavene ije je obiaje i potrebe dobro poznavao pa je tako u samo pismo pohranio ono
19
što je smatrao potrebnim prvenstveno za njihov duhovni i misaoni ivot, neku vrstu
višestoljetne energije/mudrosti koja je formom pisma ojaala svoja svojstva.
Kristijanizacija Slavena predstavlja temeljnu svrhu glagoljice, a kršanska su filozofija
i simbolika utkane i u oblik glagoljinih slova, u njihova leksika imena i u njihovu
brojanu vrijednost.
Pri tumaenjima i analizama naina na koji je nastalo glagoljino pismo svakako treba
uzeti u obzir i podruje analitike paleografije koja znakove prouava na razini
oznaenog, oznaitelja i na razini njihove meusobne veze. Prema teoriji analitike
paleografije, oznaitelj koji prenosi oznaeno istovremeno prenosi i karakteristike
vremena i prostora u kojima je nastao pa postoji itav niz drugih poruka zanimljivih za
prouavanje, osim one koja se odnosi na oznaeno. Paleografija se naješe odreuje
kao pomona povijesna, tj. diplomatika znanstvena disciplina koja prati raznolikost
pisma u pojedinom odreenom razdoblju i na odreenom prostoru (agar 2013).
Georg Tschernochvostoff je još sredinom 20. stoljea ustvrdio kako glagoljici uzor ne
treba traiti u poznatim pismima (grkome, latinskome, idovskome) jer je rije o
originalnom pismu utemeljenom na stilizaciji i kombiniranju geometrijskih simbola
koji svoje uporište imaju u kršanskoj filozofiji. Rije je o sljedeim geometrijskim
simbolima (agar 2013):
b) krunica (simbolizira Boje cjelovitosti, savršenstva i beskonanosti),
c) trokut (simbolizira Sveto Trojstvo).
Dakle, prema onome što je Tschernochvostoff ustvrdio, svako glagoljino slovo ima
“status svojevrsne umjetnine, u kojoj se utjelovljuje ljepota koja je zapravo izraz Boga
samoga: svako slovo predstavlja odreenu kombinaciju osnovnih geometrijskih
elemenata koji imaju svoju kršansku simboliku” (agar 2013: 96).
Tschernochvostoff je glagoljina slova, s obzirom na tipove kombiniranja podijelio u
pet kategorija:
• slova s ravnim linijama;
• slova s kombinacijom ravnih linija i petljica (u osnovi – krunica);
• neodreena slova.
Osnovni nedostatak Tschernochvostoffe teorije, ali i teorije brojnih drugih
znanstvenika koji su se bavili ovim podrujem, jest nepostojanje grafike mree u koju
bi se glagoljska slova mogla ucrtati, tj. iz koje bi se mogla izvesti. Na taj su nedostatak
u glagoljikoj paleografiji prvi upozorili Vasil i Olga Jonev, a njihov pokušaj
rekonstrukcije jedinstvenog slovnog modula iz kojeg su se izvodila sva glagoljska slova
znaio je u 20. stoljeu veliki preokret u razvoju glagoljske paleografije (agar 2013).
“Otada se grafiki likovi glagoljikih slova promatraju u cjelini, a tome je pak moralo
prethoditi u drugoj polovici XX. st. Ve posve stabilizirano uvjerenje da je glagoljica i
u pogledu temeljnih slovnih oblika autorsko djelo, i to rezultat napora jedne osobe”
(agar 2013: 99).
Prilog 2. Krugovi s osam jednakih isjeaka ugravirani u Efezu
Izvor: agar, Mateo. 2013. Uvod u glagoljsku paleografiju. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Zagreb.
Vasil Jonev zainteresirao je znanstvenike tako što je opisao krunicu oko svakog slova
i predoio mreu u koju se moglo upisati svako od njih. Rije je o krunici podijeljenoj
na osam jednakih dijelova, a u kojoj svako slovo predstavlja samo dio modela. Ovakvo
je razmišljanje postalo poticajem za velik broj drugih istraivanja, meu kojima je i ono
hrvatskog filologa Slavomira Sabunjaka koji je glagoljicu pokušao izvesti iz ukupnosti
Konstantinova svjetonazora i ivotnog iskustva.
21
Izvor: Luki, Milica; Blaevi-Krezi, Vera; Babi-Sesar, Tena. 2012. Filozofsko-simboliki ustroj
glagoljskoga pisma prema formuli boanskog tetrakisa. Lingua Montenegrina, 10 (2012), str. 34.
Paleografkinja Marica uni osnovnim elementom unutar opisanog modula ne smatra
krui, ve jedan kruni isjeak, tj. trokut (ako zanemarimo oblost vanjskog dijela). Iz
toga razloga uni najstariji tip glagoljice naziva trokutastom glagoljicom.
“Rije je o tom da rozeta proizvodi glagoljina slova trokutaste morfologije (zatvoren
dio slova), a polazišni oblik rozete utjee i na linijski ustroj pisanja koji je, u
raspolovljivanju krunice dvostrukim kriem, peterolinijski (sastoji se od etiriju polja
– dva ua vanjska i dva šira unutarnja).”
22
Prilog 4. Rozeta iz koje proizlaze glagoljina slova trokutaste morfologije
Izvor: Luki, Milica; Blaevi-Krezi, Vera; Babi-Sesar, Tena. 2012. Filozofsko-simboliki ustroj
glagoljskoga pisma prema formuli boanskog tetrakisa. Lingua Montenegrina, 10 (2012), str. 29.
Paleograf Slavomir Sambunjak u svojoj je opsenoj monografiji o gramatozofiji
velikoga slavenskog uitelja pokušao precizno rašlaniti i slojevitu duhovnu pozadinu
u kojoj je stvoreno novo slavensko pismo, ali i rekonstruirati sloene geometrijske
kombinacije kroz koje se ta duhovna podloga izraava. On smatra kako je ak mogue
povezati elemente glagoljinoga pisma s elementima crkvene arhitekture onodobnoga
Carigrada. Naime, Konstantin iril se u svoje vrijeme bavio djelom idovskoga kralja
i mudraca Salamona koji je bio slavni graditelj jeruzalemskoga hrama pa je mogue da
je upravo to bio poticaj njegovoj inspiraciji. U Konstantinovu itju spominju se i
carigradske crkve Svete Sofije i Svetih apostola. Upravo su krug, kvadrat i kri glavne
sastavnice bizantske arhitekture, a tako je i s modulom iz kojega se izvode glagoljska
slova (usp. Slika 1). Razvijajui svoju hipotezu o utjecaju arhitektonskih elemenata na
glagoljicu, Sambunjak je uzeo u obzir geometriju i simboliku onodobnih ikona –
nimbove i aureole. Prema njegovu mišljenju, Konstantin je, fasciniran moi geometrije
i simbolima bizantske duhovnosti, sastavio jedinstven modul glagoljskih slova
smatrajui da pismo ovisi o likovnosti, koliko i o zvuku i jeziku.
Sambunjak uz tri temeljna geometrijska lika (kri, krunica i trokut) u glagoljskim
slovima prepoznaje još tri – kvadrat, nadolje usmjeren istokrani trokut i Andrijin kri.
Lik kvadrata, pokazat e se kasnije u radu, iznimno je znaajnim pri interpretaciji slova
glagolj brojane vrijednosti etiri.
23
Za kvadrat Sambunjak kae kako simbolizira zemlju (etiri godišnja doba, etiri
elementa, etiri ivotna ljudska ciklusa), konanost, stalnost i stabilnost. On pri svojim
analizama naglašava i kako je glagoljica fonografsko pismo s visokim stupnjem
ideografskoga karaktera, koje nije sluilo samo kao sredstvo prenošenja informacija i
vizualno opredmeenje glasova ve i kao ostvarenje estetskih i magijsko-evokativnih
sadraja, što je u skladu s do sada iznesenim tvrdnjama u ovome radu.
Frane Paro nastanak glagoljice povezuje s igrom koja je kod nas poznata pod nazivom
mlin (najstariji nalaz igre otkriven je na krovnoj ploi egipatskog hrama iz 1400. godine
prije Krista), a koja je prema njegovu mišljenju bila poznata i samom Konstantinu. Polje
igre ini kvadrat s dva ucrtana manja kvadrata koje povezuje okomita i vodoravna os,
tj. znak kria.
“Do danas nije odgovoreno na pitanje je li ta igra u svom poetku magijska metafora
ili samo oblik razbibrige u dokolici. Meutim, zbog pravila po kojem tri trojke (devet
kamenia) u nizu osvajaju prostor i pobjeuju u ast i slavu Trojstva, u kršanskom je
svijetu ta igra dobila status zaštiene, štoviše, i preporuene igre” (Paro 2008, 423).
Konstantin je trinitatnu igru pretvorio u tetragonsku i simboliku tetragrammatona
povezao sa simbolikom Tetraevanelja, kao i sa simbolikom Kristova imena.
Razliitim kombinacijama rasporeda kamenia na ploi u istom kvadratu
blagoslovljenim znakom kria dobiveni su zapravo kruii na pergameni, a linije koje
ih povezuju svakom su slovu odredile njegov duktus. Konstantin je morao poznavati
podrijetlo simbola, suptilnije slojeve geometrije kvadrata i kruga, zakon koji upravlja
odnosom stranice kvadrata i dijagonale, Theonovu tvrdnju prema kojoj je kvadrat nad
dijagonalom uvijek dvostruki kvadrat stranice, te da bisekcija ili trisekcija tih veliina
nije samo mehaniki, ve je i magijski in.
“Znakom kria ne potvruje se samo etvorstvo kvadrata (dvostruko dvojstvo). Osim
što kvadrat dijele na etiri manja kvadrata, krine osi, zajedno sa stranicama kvadrata,
s devet vornih toaka, defi niraju njegovu tropodjelu (trostruko trojstvo). Moemo rei
da s kriem u kvadratu imamo dvostrukost Dvojstva i trostrukost Trojstva u
etvorstvu” (Paro 2008, 424).
Takoer, kako navodi Paro, Konstantin je ideju za glagoljicu, osim u igri mlina, mogao
pronai i u oblicima recentnog grkog pisma tako što je jednostavna grka lapidarna
slova mogao vidjeti kao sastavnice nekoliko elementarnih oblika. Potreba stvaranja
novoga pisma, koje e na svaki nain zrcaliti pravu vjeru, lako se mogla javiti i prije
samog Rastislavovog zahtjeva. U glagoljici je mogue prepoznati ak 12 slova koja na
24
neki nain nose simboliku Trojstva, tj. sadre trinitatnu ideju (bez obzira na to je li rije
o trokutu, trima krugovima, trima potezima ili nekoj drugoj kombinaciji). Ipak, koliko
god simbolika pojedinih glagoljinih slova bila jaka, ne treba svakom slovu pripisivati
simbolsku auru, navodi Paro, i na taj nain utvrivati ulogu i poloaj slova unutar
slovnog niza. Konstantin sam je osjeao i znao da meu slovima ne moe i ne smije biti
hijerarhije pa je tako svako slovo dio cjeline u istoj onoj mjeri kojom cjelina odreuje
njegov identitet (Paro 2008).
Kršanski simbolizam u glagoljici nije zastupljen samo u oblicima glagoljinih slova
ve i u njihovoj brojanoj vrijednosti te leksikim imenima. U glagoljici prvih devet
slova azbunog niza tvore poruku u slobodnoj interpretaciji: Ja koji poznajem slova
kaem da je vrlo dobro ivjeti na zemlji, a ta se poruka nastavlja i dalje kroz azbuni
niz (k, l, m, n, o, p, r, s, t) i glasi: Kako ljudi mislite da je on naš mir. Budite tvrdi u
vjeri.
Ove su poruke duboko proete kršanskim svjetonazorom, baš kao i cijelo glagoljino
pismo. Takoer, kao što je ve napomenuto, ime svakoga slova nosi i odreenu
brojanu vrijednost, a ve su Sumerani i Egipani brojevima pripisivali magijsku snagu,
simbolike sadraje i boansku prirodu. U glagoljici tako npr. slovo buky nosi brojanu
vrijednost dva i oznauje dvojstvo, diobu i bipolarnost (to vrijedi za indoeuropsku,
praslavensku i kršansku tradiciju).
Glagoljicu moemo smatrati i polifunkcionalnim pismom koje poiva na razliitim
znanostima, ali i na pseudoznanostima poput astrologije. Crte rozete-mandale, kvadrat
koji se nalazi unutar nje i u koji je upisan Kristov nimb esto se pronalaze i u astrologiji
pod razliitim nazivima, npr. astrološki krug, natalna karta, kardinalni kri, fiksni kri,
kvadrat Trojstva ljubavi, zemljani trokut itd. Takoer, i numerološka analiza brojanih
vrijednosti glagoljinih slova potvruje vezu s astrologijom (Horvat 2012).
25
KRISTA / LOGOSA
Moemo rei da je u jeziku na neki nain pohranjena kolektivna svijest jednog
naroda i kulture; u skupu kodova poiva tajanstveno sveto znaenje, ono nesvjesno što
je ipak dijelom naše svakodnevice. Poticaj takvu tumaenju moe biti i Barthesovo
poimanje semiologije i mitologije prema kojemu mit svojim retorikim ukrasima
naturalizira osebujnost kulture i ini ih društvenim normama. (Barthes 1989)
Pri pojašnjenju naina na koji prva etiri glagoljina slova tvore simbolinu poruku
moemo se posluiti pitagorejskim pravilima o boanskom tetrakisu prema kojemu je
zbroj prvih etiriju brojeva jednak broju deset (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar
2012).
Ovakve analize potvrdom svoje smislenosti pokazuju da je glagoljino pismo izrazito
sloeno te da ga se moe promatrati s više razliitih aspekata i sa stajališta razliitih
znanstvenih disciplina. Ova analiza ujedno predstavlja i osnovno polazište s kojeg se
tumaila simbolika glagoljskih grafema u imenskoj formuli Druge Boanske Osobe.
5.1. Simbolika uloga glagoljskih grafema
U kontekstu ovoga rada vane su endogene teorije o postanku glagoljice, koje
zastupaju stav o vlastitosti likovnog koncepta azbuke, te pretpostavljaju autorski pristup
kreiranju iste. Pretpostavlja se, dakle, zajedniko naelo oblikovanja slova, tj.
postojanje jedinstvenog geometrijskog modula u koji je mogue upisati sva slova.
Postoje brojni dokazi naglosti razvoja glagoljinog pisma, tj. njezinog izumljenja od
strane izumitelja (Konstantina irila), a jedan od njih je svakako i njezin ureen
brojevni sustav (agar 2013).
Pri pokušajima razumijevanja nastanka glagoljice vano je uzeti u obzir uz
Konstantinovu osobnost i njegov svjetonazor, te konkretan socijalni okvir. Taj socijalni
okvir ukljuuje pobonost oblikovanu u Bizantskom Carstvu ije su vane sastavnice
bile likovnost i simbolinost. Vano je istaknuti i to da je Konstantin bio protivnik
trojezine hereze pa se vjerojatno nije pri osmišljavanju oslanjao ni na grko ni na
26
latinsko ni na hebrejsko pismo, ve je traio idealan i nov vizualni izraz svoje Ideje,
koja je bila i pod utjecajem tada vrlo aktualnih rasprava o dvije naravi Isusa Krista, te
o Bojoj trojednosti. Moe se rei da je njegovo pismo imalo i vrijednost umjetnine u
kojoj se utjelovio izraz Boga samoga jer je svako slovo kombinacija geometrijskih
elemenata koji imaju kršansku simboliku (agar 2013).
Razmatramo li na taj nain slovo ie (broj deset), moemo rei kako ono predstavlja
obuhvatni simbol prave vjere, spasenja, stvaranja i svijeta uope, a svojim
komunikacijskim kodovima svjedoi i o znaenjima praindoeuropske, praslavenske i
kršanske kulture.
Izvor: Luki, Milica; Blaevi-Krezi, Vera; Babi-Sesar, Tena. 2012. Filozofsko-simboliki ustroj
glagoljskoga pisma prema formuli boanskog tetrakisa. Lingua Montenegrina, 10 (2012), str. 53.
„Kulturna se i ideološka priroda svijeta povlai u strukturu znakova, tamo se stoljeima
taloi i preoblikuje, nadograuje i mijenja ovisno o izvantekstnoj, izvanjezinoj
stvarnosti. Na jednak se nain moe pristupiti tumaenju glagoljinih grafema (prema
pravilu boanskoga tetrakisa) – geometrijskih oblika (krug, kri, trokut, etvorina) na
kojima poivaju, imena koja im se pridruuju (az buky vêdê glagolj dobrê est ivêti
3êlo zemli) i koja ine stihove azbune pjesme (molitve), brojevne vrijednosti koju nose
– ali ne samo u okviru zadanoga kršanskoga svjetonazora ve i ostataka (okamina)
praslavenske i (pra) indoeuropske misli, upisane u danas teško itljive slojeve pisma i
jezika koji uistinu svjedoe o opravdanosti termina filološka arheologija“ (Luki,
Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012: 27).
27
Kada je rije o nazivima glagoljinih slova, posebnost se azbunog nazivlja odnosi prije
svega na njegovo podrijetlo koje je u neposrednoj vezi s odabirom i redoslijedom
pojmova kojim se slova/grafemi imenuju (agar 2013).
Konstantinovo djelovanje moe se usporediti i s danas vrlo aktualnim semiotikim
marketingom. Naime, ivotopis Konstantina irila Filozofa namee postavljanje
hipoteze o suglasnosti njegove misije sa svim pravilima marketinške komunikacije.
Ako uzmemo u obzir da je jedan od glavnih ciljeva marketinške komunikacije stvoriti
u svijesti potrošaa sliku o vanosti odreenog proizvoda ili uslugu, te prenijeti
odreene sustav vrijednosti posredstvom iste, onda je jasno da i Konstantinovo pismo
moemo promatrati s ovog aspekta, jer on je posebnim sustavom kodova nastojao
Slavenima prenijeti poruku o vanosti svoga proizvoda, tj. svojih slova, koja nisu samo
sredstvo komunikacije ve i nositelji odreenih trajnih vrijednosti. On je, naime,
izgradnjom glagoljikog pisma ujedno i promicao ideju kršanstva ugraenu u vizualni
identitet svakog pojedinog znaka slijedei naine koji su podudarni s nainima
suvremene teorije o pravilima uinkovite marketinške komunikacije. Svaki je
glagoljiki znak svojevrsni logotip koji u sebi sadri tri osnovna komunikacijska koda
– slovni, brojani i simboliki (Horvat, Tomaševi i Lendi 2011).
Ovakvi su zakljuci u skladu s nainom na koji danas veina znanstvenika gleda na
glagoljicu i njezin znaaj za Slavene. Analizom glagoljinih slova postaje jasno na
kojim su vrijednostima slova graena i koje vrijednosti isporuuju onima koji ih koriste.
U nastavku rada bit e detaljnije objašnjeno na koji su nain vrijednosti sadrane u
osobi Isusa Krista ugraene u pojedina glagoljina slova i u imensku formulu Druge
Boanske osobe.
5.2. Imenska formula Druge Boanske Osobe (Logos / Isus Krist)
Prema svemu što je reeno u radu o mitskom, astrološkom, numerikom i
simbolinom znaenju glagoljskih morfema, jasno je da je princip njihova nastanka
poprilino sloen, te da svrha glagoljice kao pisma nije bila samo olakšati komunikaciju
ve i "isporuiti odreene vrijednosti" (kristijanizacija Slavena). Ako je tomu tako,
onda posebnu pozornost valja posvetiti grafemima koji oblikuju imensku formulu
rodonaelnika kršanstva – Druge Boanske Osobe – Logosa – Isusa Krista.
28
Imensku formulu moemo definirati kao jedan ili više antroponima koji slue tonoj
identifikaciji ljudske jedinke. Imenska formula moe biti slubena ili neslubena, pri
emu se ona slubena kod veine europskih naroda sastoji od imena i prezimena
(Frani 1996). U razvoju imenske formule tijekom povijesti moe se prepoznati
nekoliko faza:
a) iskon imenovanja (poklapa se s poecima ljudske povijesti) koji je obino u
znaku osobnog imena;
b) faza imenske formule sastavljene od osobnog imena i nenasljednog pridjevka;
c) pojava prezimena uz osobno ime;
d) zakonskom odredbom propisana imensko-prezimenska formula. (Frani 1996)
Ime Isusa Krista mogue je pojasniti na sljedei nain:
IES[vs] – IESVS – od grkoga ησους, grke prilagodbe armenskog imena Jeshua koje
dolazi od hebrejskoga ješahjâh (= Bog je spasenje/pomonik).
CHR(ist)O – [Ch]R(ist)EM –CHR(ist)E – CHR(ist)I – CHR(ist)O – CHR(ist)I –
[Christ]I – CHR(istu)M – od grkoga χριστς (= pomazanik) od glagola χρω (=
mazati, pomazati). Rije je o doslovno prevedenoj hebrejskoj rijei mashiah (hrvatski
mesija) (Mihaljevi 2011).
Imenska formula Isusa Krista analizirana u ovome radu nastala je kraenjem nomina
sacra, tj. postupkom saimanja sredine rijei u skladu s Drugom boanskom zapovjedi
koja zabranjuje korištenje imena Bojeg uzalud.
Openito govorei, glagoljica je odgovorila na jednu vrstu jasno izraene
potrebe, a to je potreba za pismom koje e uvrstiti slavenski identitet i potaknuti
kulturni razvoj moravskih Slavena u 9. stoljeu. Identitet i kulturni razvoj svoje su
utjelovljenje pronašli u prihvaanju kršanske misli. Naime, temeljna je svrha
glagoljice upravo kristijanizacija Slavena. Nain na koji je iril proveo u djelo svoj
plan zahtijevao je vjerojatno temeljito pripremu i pomno osmišljen plan djelovanja.
Slavenima, meu koje je odlazio, kršanstvo u to vrijeme još uvijek nije dolazilo na
prirodan nain pa je i u tom smislu njegova zadaa bila oteana. Ipak, na politike,
kulturne i religijske potrebe zbog kojih je krenuo na put, iril je odgovorio vješto
osmišljenim pismom, nastalim uz pomo širokog spektra njegovih vještina, na temelju
kršanskog svjetonazora i poznavanja slavenskog naina ivota i tradicije.
29
Pri pokušajima razjašnjenja okolnosti u kojima je Konstantin nadahnut za stvaranje
glagoljice treba uzeti u obzir i mogui utjecaj koji su na Konstantina imale ne samo
crkvena arhitektura, ve i ikone u Crkvi Sv. Apostola. Na ikonama koje su prikazivale
Krista stajale su i kratice IC i XP, predstavljajui dva temeljna sveta imena, nomina
sacra, iz poštovanja napisana u skraenom obliku. Na taj se nain ukazivalo na tajnu,
na svetost, na Boga i boje. Pantokratovo ime IC XP nalazilo se u Kristovu nimbu koji
predstavlja posebnu vrstu svetokruga, Kristov znak i simbol. Slova XP dijelom su
jednog od najpoznatijih monograma, Kristovog monograma koji predstavlja ligaturu
(spojenicu) dvaju slova u nov lik i simbol. Taj lik i sigla prvi su Kristov nimb, znak
boga Sunca, ali i simbol Kristove muke – kri. Upravo je preko tih simbola Bog
“progovorio” Konstantinu i podario pismena (Sambunjak 1998).
“Sveta imena, ligature, kratice i monogrami, krizmon i ornamenti, nacrti i tlocrti, sve je
to zapravo na kraju pismo, svijet, hram i Bog” (Sambunjak 1998: 359).
U kulturi kojoj je pripadao Konstantin, pismu i njegovoj geometrijskoj naravi pridavano
je magijsko svojstvo, a sami hramovi shvaani su kao Kristovo tijelo. Pretpostavka da
je Konstantin našao inspiraciju za pismu u srcu hrama i u oblicima od kojih je sainjen,
ide u prilog tvrdnji da je kršanska filozofska misao duboko utkana u narav glagoljice.
Moemo rei da je povijesnost u glagoljici zaivjela sa svrhom da slui budunosti.
“Svako ljudsko bie nosi u sebi velik dio ljudskosti iz doba prije Povijesti. To je,
dakako, nešto što se nikada nije zaboravilo, ak ni u najnemilostivija vremena
pozitivizma (...) taj nepovijesni dio ljudskog bia nosi, kao neku medalju, biljeg
sjeanja na neku bogatiju, potpuniju, gotovo blaenu egzistenciju” (Eliade 2006: 19).
Svaki mikrokozmos, pa tako i svaka ljudska zajednica, mora imati odreeno središte u
kojemu se sveto oituje na totalan nain. U slavenskoj je zajednici moda upravo
glagoljica predstavljala jedno od takvih središta (Eliade 2006).
Kada je rije o svetom u glagoljici, o kršanstvu, onda svakako treba nešto više rei i o
Isusu Kristu kao o jednoj od temeljnih svetosti utkanih u glagoljino pismo. Krist, kao
simbol muke i spasenja, ljubavi i portvovnosti, u svakom sluaju moe predstavljati
temelj gradnji zajednica i sustava ija je elja funkcionirati na potpun i duhovan nain,
u Bogu i za Boga pa je stoga za oekivati da osoba poput Konstantina irila magino
djelovanje svoga pisma eli okarakterizirati prije svega vrijednostima kakve predstavlja
Isus Krist.
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno 13. prosinca 2016.)
Uz Krista naješe veemo simbol kria, koji predstavlja muku i spasenje. Kri
je ujedno i jedan od temeljnih geometrijskih oblika na kojima poivaju glagoljina
slova. Geometrijski oblik kria u simbolikoj se funkciji oituje u slovu az, ija se
priroda tumai i pripadajuom brojevnom vrijednošu jedan ukazujui tako na Boga
Oca. Iz njega proizlazi Logos i svoju punu manifestaciju doivljava u slovu buky i
njegovoj brojanoj vrijednosti dva (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012). Na
ovaj su nain Otac i Sin nerazdvojno povezani i prikazani kao jedinstvo.
Isus Krist oznauje poetak jednog novog kršanstva – Boga koji se za ovjeka rtvuje,
Boga koji nije gnjev i osveta, ve ljubav i razumijevanje. Prema tome, svako
podsjeanja na Krista i ivot u Kristu jasno daje do znanja kakvim se vrijednostima daje
prednost.
Jonevljeva krunica s upisanim kriem (slovo a) predstavlja Krista koji je alfa i omega,
poetak i svršetak. Dakle, razumijevanje simbolike i geometrije glagoljskog sustava
poelo je sa slovom az koje je u najstarijim glagoljikim tekstovima imalo oblik
grkog kria. U krunicu se s kriem dodao oblik X (drugi, zarotirani kri), koji u grkoj
kulturi predstavlja Kristov monogram te se pomou takve mree upisalo slovo ôt, tj.
omega. agar zakljuuje kako slova az i ôt predstavljaju jednostavno izveden
temeljni Kristov simbol, alfa i omega. Na taj nain ujedno je oblikovan i modul u formi
rozete iz kojeg su proizašla i ostala glagoljina slova, pri emu su kao slovna polja
mogli posluiti osnovni ili dvojni isjeci modula (agar 2013).
Slovo ôt nastalo je zrcalnim udvostruavanjem slova on i to prema uzoru u grkoj
minuskulnoj omegi () koja se sastoji od dva omikrona (o).
Zapoinjanje azbunog sustava simbolom kria djelovalo je kao vaan poticaj svim
endogenim, ali i endogeno-egzogenim teoretiarima, koji su glagoljicu svrstavali u
sustav misionarskih pisama, pri pokušaju rasvjetljavanja postanka i podrijetla
glagoljinog pisma.1
Leksiko ime slova az predstavlja osobnu zamjenicu za prvo lice jednine ije je šire
znaenje ja, kršanin, tj. onaj koji je stvoren na sliku Boju (Luki i dr., 2012).
Spomenuta slinost s grkim simbolima samo je potvrda injenice da kršanstvo nije
nastalo bez nekakvih prethodnih temelja, ni na emu, pa ga se stoga mora promatrati i
u kontekstu svega onoga što mu je prethodilo, te u kontekstu kultura s kojima je dolazilo
u doticaj. Upravo je u glagoljici sadrana sveukupnost ne samo kršanskih svjetonazora
ve i svega onoga što je prije njega promicalo sline vrijednosti, što je u slavenskom
narodu postojalo od davnina.
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno 13. prosinca 2016.)
Od kršanskih simbola vano je ponovno spomenuti i simbol ribe. Simbol ribe
izvodi se, dakle, iz grkog anagrama “IXTHYS” koji daje poetna slova rijeima
temeljne kršanske ispovijedi vjere – Iesous Xristos Theou Yios Soter (Isus Krist Boji
Sin Spasitelj). Riba je tajni znak ranog kršanstva, a Konstantin ju je, kao simbol Krista,
1 Luki, Milica; Blaevi Krezi, Vera. 2016. The glagolitic script – establishment models and "new"
semiotic theories (rad u objavi).
u formi naješih samoglasnika slavenskog jezika (“poluglasova”) postavio u veinu
glagoljicom napisanih rijei (Sambunjak 1998).
Spasenje koje predstavlja Krist simboliki se moe povezati s ribarenjem, a sa
simbolom ribe povezano je drugo glagoljino slovo buky, oznaeno brojem dva, ija je
likovnost najbolje „posvjedoena vezicom piscis koja se u kršanstvu povezuje s
Kristom (pratei simbol ribe)“ (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012: 39).
Brojevna vrijednost slova buky oznauje dvojstvo, diobu i bipolarnost, kako u
indoeuropskoj i praslavenskoj, tako i u kršanskoj tradiciji.
Taj je simbol prisutan i u drugim kulturama (Indija, Mezopotamija, afrike kulture), no
gdje god se pojavljivao uvijek ima isti smisao – oznauje stvaralaki proces raanja i
umnaanja.
Buky se na višestruk nain moe poistovjetiti sa stvaranjem samim. Ono je simbol
stvaralakog procesa raanja, simbol Krista koji je donio novi ivot. Takoer, ono
oznauje slovo kao znak, ali i rije/knjigu. Njegove tri okomite linije predstavljaju
cjelovitoga Boga (tri boanske osobe), dok dvije vodoravne linije oznauju dvostruku
Kristovu narav – boansku i ovjeju. Slovo buky tako svjedoi i o ljubavi koju
kršanin ima za Boga, ali i za svoje blinje. Ono oznaava Boga kao Drugu Boansku
Osobu / Logos (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012).
Iz naina na koji je Konstantin iril davao imena pojedinim svojim slovima, ako pri
tome uzmemo u obzir i simboliku vrijednost broja te oblika pojedinog slova, govori
nam o stavu koji je imao prema pismu. Za njega je pismo boanske prirode, njime na
neki nain progovara sam Bog. Od Boga je došla Rije i po Rijei je nastalo sve. Rije
je, naime, o jednom o temeljnih kršanskih mitova o stvaranju. Kršanstvo nije jedina
religija u kojoj rije ili zvuk imaju toliku stvarateljsku snagu. Mitovi o stvaranju esto
sadre mnogo slinih motiva, ak i kada je rije o kulturama koje su geografski bile
udaljene.
33
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno 13. prosinca 2016.)
Kako je u kršanstvu sve poelo Rijeju, tako je primjerice u hinduizmu sve
poelo Zvukom koji se takoer moe tumaiti kao oblik Rijei. Indoeuropski utjecaj
osjetan je mjestimino i u glagoljici, npr. u sluaju treeg glagoljskog slova koje je
takoer vezano uz Drugu Boansku Osobu. Leksiko ime treega slova je vêdê. Inae,
broj tri je u kršanstvu vezan uz motiv Kristovog uskrsnua trei dan, uz Sveto Trojstvo
i plodnu snagu trojice Noinih sinova. Sveto Trojstvo znak je cjelovitosti i savršenosti
boanske prirode, jedinstvo Boga Oca, Druge Boanske Osobe (Logos/Isus Krist) i
Duha Svetoga. Ovo se moe povezati i sa simbolom boanskog oka koje se prikazuje
kao trokut s okom. Motiv „kozmikog oka“ spomenut je ranije u radu kada je bila rije
o starim kršanskim simbolima meu kojima je i simbol pauna ija boja perja na
vrhovima podsjea upravo na oko.
Kao što je ranije napomenuto, trokut je jedan od geometrijskih oblika na kojima je
nastala glagoljica. Trokut je ujedno i likovni ekvivalent slova vêdê.
“Rije je o broju ija su simbolika znaenja raznovrsna, ali se mogu okupiti oko
temeljnih pojmova dovršenosti, zaokruenosti, rasta i napretka. Prema pitagorejcima,
tri toke tvore trokut koji je ishodište za oblikovanje svih drugih geometrijskih likova,
prvi geometrijski lik, stoga trojka oznauje stvaralaki, kozmiki duh koji oblikuje
svemir; savršenstvo, jaram volova dok metaforiki upuuje na pridruenost
zajednikom djelovanju, poslu (vui jednu brazdu)” (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-
Sesar 2012: 42-43).
Leksiko ime ovog slova dolazi od staroslavenskog glagola vêdêti koji simbolizira
znanje, a nazivom ga se moe povezati i s Vedama, staroindijskim svetim knjigama.
Likovnost se slova vêdê odlikuje dvama kruiima koji nainom svoga upisivanja u
rozetu simboliziraju vodu. Simbolika vode u kršanstvu takoer ima znaajnu ulogu,
voda je poetak i novi ivot (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012).
5.2.4. Slovo glagolj
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno 13. prosinca 2016.)
U ovome je kontekstu potrebno rei nešto više i o etvrtom slovu glagolj koje
svojim oblikom upuuje na zatvorene cjeline “što s jedne strane podsjeaju na
ovjekovu usnu šupljinu, a s druge na zemljište s rupama pa su simbolom gmizavaca
koji se kriju u rupama” (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012: 47). Njegovo
leksiko ime predstavlja prvo lice jednine prezenta glagola glagoljati koji je sroan s
leksikim imenom slova a (az glagolj – ja govorim). Ovo moemo povezati sa
znaenjem govorenja/jezika za narode – jezik predstavlja identitet, posebnost u odnosu
na druge i sl. Jezik u ovom kontekstu moemo shvatiti i kao materijalizaciju
boanskoga.
Brojevna vrijednost ovoga slova je etiri što predstavlja ekvivalent kvadratu koji je
takoer vaan za gradnju glagoljinih slova, a simbolizira uravnoteenost i skladnost
svijeta, te samu Zemlju (etiri strane svijeta, etiri dimenzije, etiri skupine zodijakih
znakova itd.).
Prilog 10. Slovo ïe
Izvor: Staroslavenski institut. https://www.stin.hr/ (Pristupljeno 13. prosinca 2016.)
Analiza prva etiri glagoljina slova bitna je zato što znaenje tih simbola i zbroj
njihovih brojanih vrijednosti (1 + 2 + 3 + 4 = 10) upotpunjuje znaenje broja deset, tj.
slova ïe koje predstavlja jedinstvo i savršenstvo, te je dio imenske formule Druge
Boanske Osobe u kojoj je objedinjen poetak i svršetak. Drugi dio te formule odnosi
se na slovo, koje grafiki jako slii slovu ïe, tj. rotirano je u odnosu na njega za 180
stupnjeva. I ovom vezom iril je još jednom potvrdio usku vezu pisma s boanskim,
magijskim, ali i simboliki prikazao snagu trojedinog Boga koji se ogleda u svemu što
nas okruuje.
Kao što je ve ranije u radu napomenuto, na osnovi pitagorejskog principa tetrakisa
zbrajanjem prvih etiriju brojeva dolazi se do savršenog broja deset, simbola punine,
zaokruenosti u kojem se jednako ogleda monada (az, svebog), dijada (buky, Logos,
stvaranje), trijada (vêdê, boanska punina i oblikovanje svemira) i tetrada (glagolj,
stvarno uoblienje materijalnoga, zemaljskoga) (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar
2012). Na ovaj su nain u glagoljicu ugraeni i mit o stvaranju i vrijednosti koje
promiu kršanstvo.
Slovo ïe, ija je brojana vrijednost deset, nastalo je kombinacijom temeljnih praoblika
– kruga i trokuta. U njemu se, dakle, postie punina simbolike prvih etiriju brojeva, te
se tako ukazuje na puninu, savršenstvo i cjelovitost boanstva (Boga Oca i Sina), te na
Sveto Trojstvo (sjedinjenje neba, zemlje i ovjeka).
Slovu ïe obrnuto reciprono je slovo s ije je leksiko ime slovo. Ono predstavlja
Drugu Boansku Osobu, Isusa Krista koji je Logos, Verbum. I ovo je slovo sainjeno
od trokuta i kruga. Autorice Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar navode kako ova
situacija postaje još zanimljivijom ukoliko se promotri zapis imenske formule Isusa
Krista koji je donesen u obiajnom postupku kraenja nomina sacra. Rije je o
saimanju sredine rijei u skladu s drugom boanskom zapovjedi koja zabranjuje
korištenje imena Bojega uzalud. Formula se sastoji od dva istaknuta slova (i, slovo) “u
jedinstvenom postupku saimanja i simbolike intenzifikacije, znaenjskoga
optereivanja” (Luki, Blaevi-Krezi i Babi-Sesar 2012: 54). Formule nastale
ovakvim kontrakcijama tijekom povijesti su se tumaile na razliite naine. Primjerice
imenska formula Druge Boanske Osobe bila je navoena s dva slova i na poetku (i i
ïe), te sa slovom s na treem mjestu, nakon ega bi se grafiki oblik i poredak slova
tumaio kao simbol raspinjanja na Golgoti – u sredini bi bio raspeti Krist na kriu, s
desne strane i glavom prema gore bio bi pokajani Dizma razbojnik, dok bi s lijeva i s
glavom prema dolje bio nepokajani (agar 2013).
Simboli sami po sebi sadre svojevrstan koncentrat znaenja – svojom jednostavnošu
pogaaju nas puno jae nego nekakve sloenije strukture, a da toga esto nismo ni
svjesni jer na nas djeluju uglavnom na podsvjesnoj razini.
Glagoljina se slova u ovom sluaju tumae kao simboli ije znaenje nadmašuje
svjetovnu, “objektivnu” geografiju i dovodi nas u doticaj s boanskim. Konstantin iril
je pri stvaranju glagoljice imao na umu puno slojevitiju stvarnost od ove koju esto
nazivamo jedinom pravom – njegov je cilj bio stvoriti pismo koje nee sluiti samo za
jednostavnu komunikaciju na “objektivnoj” razini, nego pismo koje e biti povezano s
višim sferama i za ovjeka predstavljati i odreene dodatne vrijednosti.
37
Prema svim njezinim karakteristikama, glagoljicu moemo smatrati originalnim
pismom nastalim od strane jednoga autora koji je dobro poznavao slavenski narod,
temelje na kojima je nastala njihova kultura i koji je bio izrazito kršanskog
svjetonazora. Ovaj rad polazi od pretpostavke da je taj autor Konstantin iril, a da je
glagoljica nastala kao posljedica stvarne potrebe za opismenjavanjem Slavena, ali i
njihovom kristijanizacijom. U radu se nisu propitivali razlozi takva pothvata, iako
prema onome što o Konstantinovu ivotu navodi struna literatura, moemo
pretpostaviti da su razlozi Konstantinove misije u svojoj podlozi bili politike prirode
(knez Rastislav poslao ga je u Moravsku). Sve te povijesne okolnosti oblikovale su
glagoljicu u njezinim poecima, te su nastavile transformirati oblike glagoljinih slova
tijekom povijesti, ovisno o potrebama vremena u kojemu se glagoljica koristila.
Pojmovi Boga i pisma su, po svemu sudei, za Konstantina bili povezani. Pismo je
predstavljalo svojevrstan dar Boga ovjeku, priliku za kontakt s boanskim, priliku za
stvaranje, mijenjanje i napredovanje. Moemo to primijetiti i u sluaju slova buky, koje
u isto vrijeme oznaava i rije/knjigu, ali i stvaralaki proces, umnaanje. Ono takoer
oznauje i dvostruku Kristovu prirodu pri emu je Krist Logos, istovjetan s Rijeju po
kojoj je nastalo sve, a koja svoje zemaljsko postojanje manifestira kroz pismo. Pismo,
dakle, nije samo pomo pri meusobnoj komunikaciji ljudi, ono je otjelovljenje
boanskoga na zemlji s potencijalom stvaranja i mijenjanja.
U radu su na postavkama semiotike i semiologije analizirana prva etiri glagoljina
slova; pojašnjen je njihov smisao s obzirom na oblik, leksiko ime i brojanu vrijednost,
a sve sa svrhom potpunijeg shvaanja simbolike uloge glagoljskih grafema u imenskoj
formuli Druge Boanske Osobe, što je i bila tema ovoga rada. Formula je nastala
specifinim nainom kraenja pri emu je iz rijei izluen središnji dio kako bi se, u
skladu s kršanskim svjetonazorom, u ivot provela zapovijed o ne smpominjanju
Bojega imena uzalud. Formula se sastoji od slova i – ie, ija je brojana vrijednost
deset, a mogue ga je dobiti zbrojem brojanih vrijednosti prvih etiriju glagoljinih
slova, i slova s koje je grafiki vrlo slino slovu i. Leksiki nazivi slova su ïe (i) i slovo
(s), ime je još jednom ujedinjen boanski motiv s motivom pisma. Slovo ïe iznimno
38
je vano jer se u njemu postie punina simbolike prvih etiriju brojeva, te se tako
ukazuje na puninu, savršenstvo i cjelovitost boanstva (Boga Oca i Sina), te na Sveto
Trojstvo (sjedinjenje neba, zemlje i ovjeka).
39
1. Baczerowski, Janusz. 2006. Prirodni jezik kao predmet lingvistike.
Fluminensia: asopis za filološka istraivanja, Vol. 18, No. 1, str. 25-37.
2. Barthes, Roland. 1989. Carstvo znakova. 'August Cesarec. Zagreb.'
3. Berruto, Gaetano. 1994. Semantika. Izdanja Antibarbarus. Zagreb.
4. Bratuli, Josip (ur). 1992. itja Konstantina irila i Metodija i druga vrela.
Kršanska sadašnjost. Zagreb.
6. Bratuli, Josip. 2009. Povijest hrvatskog jezika. Društvo za promicanje hrvatske
kulture i znanosti CROATICA. Zagreb.
7. Crnevi, Ante. 2014. Zaboravljeni jezik kršanskih simbola. O drevnim
kršanskim kriptosimbolima. ivo vrelo, Vol. 31, No. 7, str. 2-18.
8. Crnkovi, Maja. 2012. Promišljanja o postanku glagoljice. Hrvatistika, Vol. 6,
No. 6, str. 47-65.Czerwiski, Maciej. 2012. Knjievni jezik kao znak.
Semiotika razmatranja o hrvatskom jeziku u sistemu kulture. Fluminensia:
asopis za filološka istraivanja, Vol. 23, No. 2, str. 39-55.
9. Damjanovi, Stjepan. 2005. Staroslavenski jezik. Hrvatska sveuilišna naklada.
Zagreb.
itanka. Matica hrvatska. Zagreb.Dugandi, Verica. 1989. Semiotika i teorija
informacija. Journal of Information and Organization Sciences, No. 13, str. 41-
50.
11. Dani, Mirza. 2013. Semiotika u reklamnim porukama: Dekodiranje slika.
Jezikoslovlje, Vol. 14, No. 2-3, 475-485.
12. Eliade, Mircea. 2006. Slike i simboli: eseji o magijsko-religijskom simbolizmu.
Fabula nova. Zagreb.
13. Frani, Anela. 1996. Pregled mijena imenske formule i osobnog imena u njoj.
Rasprave: asopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, vol. 22, no. 1, str.
17-36.
14. Grivec, Franc. 1985. Sveti iril i Metod : slavenski blagovjesnici. Kršanska
sadašnjost. Zagreb.
15. Horvat, Jasna; Tomaševi, Nives; Lendi, Slaven. 2011. Semiotiki marketing
Konstantina irila Filozofa: glagoljiko prezentiranje kršanstva kao pretea
40
suvremenog semiotikog marketinga. Libellarium: asopis za povijest pisane
rijei, knjige i baštinskih ustanova, Vol. 2, No. 2, str. 161-180.
16. Horvat, Nataša. 2012. Glagoljica – tajna veza s astrologijom i numerologijom.
Hrvatistika, Vol. 6, No. 6, str. 75-89
17. Johansen, Joergen Dines. 2000. Uvod u semiotiku. Croatialiber. Zagreb.
18. Jung, Carl G. 1973. ovjek i njegovi simboli. Mladost. Zagreb.
19. Lozi, Katarina, Tomeli, Marijana. 2006. Od prapoela i alkemije do
glagoljice. akavska ri: polugodišnjak za prouavanje akavske rijei, Vol.
34, No. 1-2.
20. Luki, Milica; Blaevi Krezi, Vera. 2016. The glagolitic script –
establishment models and "new" semiotic theories (rad u objavi).
21. Luki, Milica; Blaevi-Krezi, Vera; Babi-Sesar, Tena. 2012. Filozofsko-
simboliki ustroj glagoljskoga pisma prema formuli boanskog tetrakisa.
Lingua Montenegrina, 10 (2012), str. 23-66.
22. Luki, Milica; Horvat, Jasna. 2013. Glagoljica Konstantina irila i Ars Magna
Ramóna Lulla - Paradigme semiotikog komuniciranja. Lingua Montenegrina,
god VI/2, br. 12, str. 25-46.
23. Lunde, Paul (ur.). 2010. Tajne kodova. Novi liber. Zagreb.
24. Marijanovi, Stanislav; Horvat, Jasna Horvat 2016./2017. Stjepan Damjanovi
u zlatoreznom kodu Bašanske ploe i razotkrivanju i razotkrivanju ljepote
hrvatskoglagoljske baštinjene kulture (rukopis, rad u postupku objavljivanja)
25. Maruli, Nikola. 1975. Kulturno-povijesno znaenje glagoljice. Senjski zbornik,
Vol. 6, No. 1, str. 49-54.
26. Mihaljevi, Ana. 2011. Onomastika analiza imena na latinskim epigrafskim
spomenicima prvih stoljea hrvatske pismenosti. Sveuilište u Zagrebu /
Filozofski fakultet.
27. Palmer, Frank Robert. 2010. Uvod u semantiku. Hrvatistika: studentski
jezikoslovni asopis, Vol. 4, No. 4., str. 65-76.
28. Paro, Frane. 2008. etiri glasnika Radosne vijesti Konstantina Filozofa. Slovo:
asopis Staroslavenskog instituta u Zagrebu, no. 56-57, str, 421-438.
29. Sabljak, Tatjana. 2010. Glagoljica. Villa Sibylla. Zagreb.
Demetra. Zagreb.
32. Škiljaica, Andreja. 2014. Evolucija jezika. Sveuilište u Zagrebu /
Prirodoslovno - matematiki fakultet (Biološki odsjek). Zagreb.
33. Eco, Umberto. 2004. U potrazi za savršenim jezikom. Hena com. Zagreb.
34. agar, Mateo. 2013. Uvod u glagoljsku paleografiju. Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje. Zagreb.
Prilog 1. Protoglagoljica 16
Prilog 2. Krugovi s osam jednakih isjeaka ugravirani u Efezu 20
Prilog 3. Jonevljevo projektno polje 21
Prilog 4. Rozeta iz koje proizlaze glagoljina slova trokutaste morfologije 22
Prilog 5. az + buky + vêdê + glagolj = ïe/i 26
Prilog 6. Slovo az 30
Prilog 7. Slovo buky 31
Prilog 8. Slovo vêdê 33
Prilog 9. Slovo glagolj 34
Prilog 10. Slovo ïe 35