sisak - grad slavne pro{losti nacionalni park kopa^ki...

$: SISAK - grad slavne pro{losti NACIONALNI PARK KOPA^KI RIThkdm.weebly.com/uploads/5/5/0/8/5508820/glasilo1008.pdf · predstavljamo vam Nacionalni park Kopa~ki rit, jedin-stven u svijetu$
H R V A T S K O G K U L T U R N O G D R U [ T V A U M A R I B O R U

L I S T O P A D 2 0 0 8 . - B r o j 2 4 - G O D I N A I X

2000 Maribor, Par tizanska c. 12/I I , web: www.hkd-mb.si, e-mail: [email protected]

Po{tnina pla~ana pri po{ti2116 Maribor

Intervju s hrvatskim veleposlanikom u Sloveniji dr. Marijem Nobilom

TOMISLAV PROSENLEGENDA MARIBORSKOG NOGOMETA

SISAK - grad slavne pro{losti

NACIONALNI PARK KOPA^KI RIT

IVAN VU^ETI] hrvatski izumitelj i znanstvenik koji je otkrio daktiloskopiju

2 www.hkd-mb.si

Drage ~itateljice i ~itatelji, dragi prijatelji Hrvatskoga kul-turnog dru{tva!

Vrijeme brzo prolazi, pro{lo je ljeto i godi{nji odmori, zakora~ili smo u jesen. Eto, pred vama je novi broj Glasila Hrvatskoga kulturnog dru{tva u Mariboru. Potaknuti va{im pozitivnim reakcijama, i u ovom

broju donosimo mnogo zanimljivog {tiva i informacija. U odnosu na prija{nje brojeve Glasila, uvedene su

odre|ene promjene, odnosno udahnuli smo na{em listu - novu du{u. Glasilo smo vam dostavili bez ku-verte jer to ima dvije velike prednosti. Kao prvo, ta-kva je dostava jednostavnija i upola jeftinija, a kao drugo, Glasilo i Dru{tvo tako postaju prepoznatljiviji {iroj javnosti. To pak, dakako, podrazumijeva pomnije posve}ivanje naslovnici i posljednjoj stranici.

U ovom broju nastavljamo sa stalnim rubrikama, ali i uvodimo jednu novu - o o~uvanju hrvatskoga identi-teta na{ih ljudi, odnosno o nepriznatom statusu hrvat-ske nacionalne manjine u Sloveniji. U tom smislu htio bih vam skrenuti pa`nju na zanimljiv intervju s hrvat-skim veleposlanikom u Sloveniji - dr. Marijem Nobilom, koji je dao za prvi broj Korijena, lista Saveza hrvat-skih dru{tava. Prenosimo ga u cijelosti. Veleposlanik Nobilo u njemu govori o Hrvatima i njihovim dru{tvima u Sloveniji, njihovu nerije{enom statusu kao hrvatske manjine, svome zalaganju za to priznanje i dr.

Gospo|a Dubravka Severinski iz Veleposlanstva RH u Sloveniji u svom ~lanku napominje da u~enici u slovenskim osnovnim {kolama kao drugi izborni strani jezik mogu u~iti hrvatski, odnosno da djeca hrvatsko-ga podrijetla, kao i ostali slovenski osnovno{kolci, u {koli mogu kao drugi strani jezik izabrati hrvatski.

U rubrici o znamenitim Hrvatima u Mariboru pred-stavljamo gospodina Tomislava Prosena, poznatog nogometa{a i svestranog sporta{a, domoljuba koji je ostao legenda mariborskog nogometa, koje se mnogi sje}aju, a posebno starije generacije.

U rubrici Jeste li znali predstavljamo svjetski po-znatog Hrvata, izumitelja i znanstvenika Ivana Vu~eti}a, koji je otkrio daktiloskopiju, tj. identifikaciju oso-ba pomo}u uzimanja i ispitivanja otisaka prstiju. Dalekose`ne posljedice njegova otkri}a ne treba po-sebno isticati.

U rubrici o povijesnim gradovima pi{emo o Sisku, gradu koji u povijesti hrvatskoga naroda zauzima po-sebno mjesto, a {to se ti~e hrvatskih prirodnih ljepota, predstavljamo vam Nacionalni park Kopa~ki rit, jedin-

stven u svijetu. I u ovom nas broju s pomno odabranim delicijama

i posebnostima hrvatske kuhinje upoznaje gospodin Davor Zduni}. Vjerujem da ste njegove brojne savjete s tim u svezi ve} isku{ali, odnosno pojedine recepte uvr-stili u svoj jelovnik. Moram re}i da je recept objavljen u pro{lom broju, o pripremi torte Frankopan, izvrstan.

Da bismo sa svojim ~lanovima, a posebno s mla-dima, {to bolje kontaktirali, od prvog listopada ak-tivirali smo internetsku stranicu Dru{tva, ~iji }emo sadràj postupno dopunjavati. Njezina je adresa www.mkd-mb.si. Na stranici }emo vas obavje{tavati o novostima i doga|anjima, a na njoj moète prona}i i Glasilo Hrvatskoga kulturnog dru{tva u Mariboru.

Na prijedlog pojedinih ~lanica i ~lanova, u ovom broju Glasila prilaèmo uplatnicu kojom moète pla-titi ~lanarinu, kao i tro{ak za izradu ~lanske iskaznice. Pojedinosti vezano uz to pro~itajte na pretposljednjoj stranici.

Pretpostavljam da vam je poznato da se u Mariboru jednom tjedno, u trajanju od dva {kolska sata, odràva hrvatska dopunska nastava. Novac za pla}u nastav-nika daje Republika Hrvatska, a u~ionicu je osigurala Republika Slovenija. Od srca vam preporu~ujem da djecu upi{ete u dopunsku {kolu, s obzirom na to da im to moè samo koristiti.

Na stranici Obavijesti informiramo vas o aktivnosti-ma i doga|anjima koja planiramo organizirati do nove godine, te vas ujedno pozivamo da nam se pridruìte. K tome, pozivamo vas da nam se javite sa svojim prijedlozima i sugestijama.

Na kraju zahvaljujem autorima ~lanaka i ~lanovi-ma Dru{tva koji na bilo koji na~in pridonose njegovu djelovanju.

âsopisHrvatskog kulturnog dru{tva u Mariboru

Partizanska cesta 12, 2000 Maribor, SlovenijaGsm.: ++386 (0)41 355 431

E-mail: [email protected]: www.hkd-mb.si

TRR:10100-0044564123 (novi!)Pri: Banka Koper d.o.o.

Glavni i odgovorni urednik: Josip Kelemen

Uredni~ki odbor: Dubravka Lovrec Jaj~evi},

Petar Lisjak, Davor Banu{i}, Zlatan Tur~in, Davor Zduni}

Prelom: Grafi~na forma HutterTisak: Ma-tisk, Maribor

Glasilo je sufinancirano i od strane Ministarstva Republike Slovenije za kulturu.

Uvodna rije~

kontakt telefon dru{tva: 041 355 431

GLASILO

3

Broj 24, listopad 2008.

www.hkd-mb.si

Nepriznavanje statusa manjine naroda biv{e Jugoslavije u Sloveniji je anakronizam

Hrvatski veleposlanik u Sloveniji Mario Nobilo u raz-govoru za prvi broj lista Saveza hrvatskih dru{tava u Sloveniji “Korijeni”,koji je iza{ao u lipnju 2008., govorio je o nerije{enom statusu hrvatske manjine, o svom za-laganju za to priznanje, Hrvatima u Sloveniji, njihovim dru{tvima itd. Dugogodi{nji iskusni diplomat s Kor~ule, kojemu u lipnju istje~e trogodi{nji veleposlani~ki man-dat u Sloveniji, uvjeren je da je hrvatska politika i di-plomacija mogla agresivnije isticati pravo na jednak tretman Hrvata u Sloveniji kao {to ga imaju Slovenci u Hrvatskoj.

Priznavanje statusa hrvatske manjine u Sloveniji u posljednje je vrijeme postalo aktualna tema. Pozna-to je da narodi biv{e Jugoslavije koji ìve u Sloveniji èle kolektivno priznanje statusa manjine, kao {to je to ure|eno s talijanskom i ma|arskom manjinom, pa i Romima u Sloveniji. Recite nam {togod o tome.

Nobilo: Naàlost, Slovenija priznaje jedino takozva-ne autohtone manjine ~iji je status bio reguliran jo{ u biv{oj Jugoslaviji, dakle naslijedila je prava talijanske i ma|arske manjine. Na odre|en na~in, iako ne u pu-nom statusu manjina, bolje je definiran i poloàj Roma u slovenskom dru{tvu, dok Hrvati i ostale zajednice iz biv{e Jugoslavije, koje su u Sloveniji brojne, nemaju priznat status manjine. To je anakronizam jer odstupa od me|unarodnih konvencija, a s druge strane, posve je apsurdno {to taj status nije priznat Hrvatima, s koji-ma Slovenija dijeli najduù granicu i, kona~no, u Hrvat-skoj je Slovencima priznat status nacionalne manjine.

Hrvatska ima dovoljno razloga da dokazuje da su Hr-vati u Beloj krajini, Prekmurju i drugdje autohtoni. No, autohtonost nije vi{e onaj odlu~uju}i kriterij po konven-ciji, odnosno postoje neki drugi kriteriji po kojima se hrvatska zajednica u Sloveniji sigurno moè uklopiti.

Kakva je situacija u vezi s priznavanjem tog statusa?

Nobilo: Slovenija }e jednom morati rije{iti to pitanje, s

obzirom na to da su se time po~ele baviti i me|unarodne organizacije, dakle Vije}e Europe, Ujedinjeni narodi, Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OESS). U tom je pogledu potrebno aktivnostima na{ih manji-na, hrvatske diplomacije i me|unarodne zajednice do}i do rezultata koji }e i formalno omogu}iti hrvatskoj manjini da bude priznata i da uìva sva prava koja iz toga proizlaze.

Hrvati kao zajednica nemaju u Sloveniji politi~ke ambi-cije, nije rije~ ni o kakvoj teritorijalnoj autonomiji, nego vi{e o odrìvim sadràjima u kulturi, obrazovanju. Pri-mjerice, mo`da bi Hrvati u nekim mjestima uz grani-cu, u kojima ~ine znatan dio stanovni{tva, rado imali, kao naprimjer Romi u Lendavi, svoga predstavnika u lokalnoj vlasti. To su sve elementi koji pomaù nekoj zajednici da se {to vi{e integrira, ali i da ostvari svoja manjinska prava. Pa zna se da rije{en status pomaè bilateralnim odnosima dviju dràva i demokraciji svake dràve.

Za{to to pitanje nije bilo na dnevnom redu vlada Slovenije i Hrvatske? Mo`da dosad nije bilo politi~ki podobno pa se zato, evo pro{lo je ve} 17 godina, nije dotaknulo?

INTERVJU

“Slovenija grije{i ako misli da je manjine odnosno narodi iz biv{e Jugoslavije u bilo kojem smislu, politi~kom ili etni~kom, ugroàvaju. Naprotiv, priznavanje statusa ma-njine pravi je put k njihovoj afirmaciji, lojalnosti i integriranosti u slovensko dru{tvo”

Intervju s hrvatskim veleposlanikom u Sloveniji dr. Marijem Nobilom

4 www.hkd-mb.si

Nobilo: Hrvatska politika i diplomacija mogla je agre-sivnije isticati pravo na jednak tretman Hrvata u Slo-veniji kao {to ih imaju Slovenci u Hrvatskoj. Rije~ je o tome {to je Hrvatska zbog rata bila okrenuta drugim stvarima. Ina~e, s velikim uvaàvanjem gledam na na-pore slovenske politike da za{titi prava svojih manjina u Italiji, Austriji, Ma|arskoj i Hrvatskoj, ali bi onda bilo logi~no da razumije i napore s tim u svezi u obrnutom smjeru. Pritom veli~ina zemlje i broj stanovnika nisu presudni, a k tome, Hrvati su jako integrirani segment slovenskoga dru{tva.

Slovenija grije{i ako misli da je manjine odnosno naro-di iz biv{e Jugoslavije u bilo kojem smislu, politi~kom ili etni~kom, ugroàvaju. Naprotiv, to je pravi put k nji-hovoj afirmaciji, lojalnosti i integriranosti u slovensko dru{tvo.

Mislite li da bi se Savez hrvatskih dru{tava morao vi{e angaìrati? [to bi Hrvati u Sloveniji trebali poduzeti s tim u svezi?

Nobilo: Treba biti uporan. Apsolutno je najva`nije da se hrvatska dru{tva pojedina~no, u Savezu, ali i u su-radnji s ostalim dru{tvima nepriznatih manjina kroz in-

stitucije sustava bore za svoja prava. Pritom moraju dobiti pomo} mati~ne dràve, {to je uostalom ustavna obveza hrvatske diplomacije - da se brine za Hrvate u inozemstvu.

Problemi i uop}e djelovanje etni~kih zajednica ili dijas-pore u udaljenijim su zemljama vidljiviji. Hrvatske za-jednice u Australiji i Novom Zelandu organiziranije su glede pomo}i domovini, primjerice za rata. U Sloveniji, gdje su udaljenosti mjerljive u nekoliko stotina kilome-tara i sat putovanja automobilom, hrvatska zajednica tu nostalgi~nu potrebu za kontaktom s mati~nim naro-dom konzumira kad se sjeti. Istodobno, na dnevnom su redu hrvatske i slovenske dràve neka druga pita-nja, koja su vru}a i hitnija, a ovo, koje sustavno treba urediti, od ustava pa do zakonske regulative, ostaje na neki na~in postrani.

[to mislite o tome da se priznanje statusa hrvatske manjine traì zajedno s ostalim narodima posredova-njem Koordinacije saveza? Ili bi mo`da bilo bolje taj status traìti samostalno?

Nobilo: Treba sura|ivati i s ostalim nepriznatim ma-njinama, s obzirom na to da Srba, Bo{njaka i Hrvata u Sloveniji ima gotovo podjednako, dok je Makedona-ca i Crnogoraca ipak manje. Zna~i, ta tri naroda ~ine vaàn broj u Sloveniji, zato je potrebno vi{e koordina-cije u smislu vr{enja pritiska na slovenske institucije i slovensku politiku da kona~no prizna manjine.

Bi li pritom mogla pomo}i Hrvatska vlada?

Nobilo: Isti~u}i u okviru me|unarodnih institucija nerije{en problem priznavanja hrvatske manjine u Slo-veniji, Hrvatska ~ini koliko moè. No, uvijek su neke druge teme va`nije, kao {to su pograni~ni problemi i sl. I zato to pitanje ostaje pri dnu, pod razno. Tome bi trebalo pridati ve}u pa`nju posebno sada kada Hrvat-ska za koju godinu ulazi u Europsku uniju, dakle kad se odre|eni standard priznavanja ljudskih i kolektiv-nih prava od nje o~ekuje. Hrvatska, koja je zbog rata pro{la svojevrsnu katarzu, mo`da je u pogledu manji-na i najbolje ure|ena zemlja u Europi, i to ne samo u zakonodavnom smislu nego i u praksi.

Hrvatska je najavila da }e u okviru ustavnih promje-na do kraja godine, u skladu s europskim smjernica-ma, Slovence i Bo{njake „vratiti“ u Ustav, iako se time sadràjno ni{ta ne mijenja, Slovenci i Bo{njaci, iako dosad u hrvatskom Ustavu nisu bili nabrojeni, nisu bili ni{ta vi{e zakinuti u svojim kulturnim i ostalim pravima kao priznata manjina.

Hrvati u Sloveniji nemaju politi~kih ambicija

Nobilo: Hrvati kao zajednica nemaju u Sloveniji politi~ke ambicije, nije rije~ ni o kakvoj teritorijal-noj autonomiji, nego vi{e o odrìvim sadràjima u kulturi, obrazovanju. Primjerice, mo`da bi Hrvati u nekim mjestima uz granicu, u kojima ~ine znatan dio stanovni{tva, rado imali, kao naprimjer Romi u Lendavi, svoga predstavnika u lokalnoj vlasti. To su sve elementi koji pomaù toj zajednici da se {to vi{e integrira, ali i da ostvari svoja manjinska pra-va. Pa zna se da rije{en status pomaè bilateralnim odnosima dviju dràva i demokraciji svake dràve.

GLASILO

5


www.hkd-mb.si

U Savezu hrvatskih dru{tava u Sloveniji zadovoljni su suradnjom s Veleposlanstvom. Posebno isti~u va{ do-prinos u dobivanju prostorija za Hrvatski dom odnosno djelovanje Saveza. Kako ocjenjujete organiziranost i rad hrvatskih dru{tava?

Nobilo: Drago mi je {to smo kona~no uspjeli formirati Hrvatski dom u Ljubljani. No, volio bih da se organizira i odvija jo{ vi{e aktivnosti. Hrvatska su dru{tva u Slo-veniji relativno brojna, no postoji velika heterogenost i oscilacija u kvaliteti. Moglo bi se vi{e raditi da je vi{e novca i razumijevanja. Mo`da je hrvatska zajednica preblizu, pa ljudi odlaze u Zagreb, ostvaruju kontakte, no to ne umanjuje potrebu za samoorganiziranjem. Jedan od glavnih ciljeva zbog kojeg se treba izboriti za status hrvatske manjine u Sloveniji jesu financije, koje su uvijek velik problem u radu sada{njih dru{tva i samoorganiziranja.

Primarni su zadaci dru{tava projekti i njihovo redovito financiranje. Mati~na zemlja moè tu pripomo}i diplo-matski, politi~ki, ponekad financijski, ali ve}ina tere-ta u samoorganiziranju je i na institucijama slovenske dràve i obrnuto. To vrijedi za manjine u Hrvatskoj i zato je financiranje tih aktivnosti na hrvatskoj dràvi i dru{tvu. Status manjine potrebno je dobiti, izme|u ostalog, kako ne bismo dobivali mrvice u okviru proje-

kata koji su vi{e kulturni nego manjinski i koji su zapra-vo mo`da kap u moru pravih potreba hrvatske zajed-nice u Sloveniji.

Nerije{ena politi~ka pitanja „truju“ gospodarski ìvot dviju dràva

I na kraju, veleposlani~e Nobilo, ne moèmo izbje}i pitanje o hrvatsko-slovenskim odnosima koji su se, zbog predizborne kampanje i Jo{ka Jorasa, koji {traj-ka gla|u, ponovno zahuktali. Kako gledate na to?

Nobilo: Nerije{ena pitanja iz politi~ke sfere u velikoj mjeri kontaminiraju gospodarski ìvot dviju dràva. Rje{avanje pitanja kao {to je poloàj manjina optere}uje sve sfere ìvota, premda je napravljen neki pomak u smislu internacionalizacije toga problema. U po-sljednje je vrijeme vidljiv pomak i u, da se tako izrazim, podizanju svijesti hrvatske politike da je to stalna tema i nerije{en problem u hrvatsko-slovenskim odnosima. Sam sam se sve vrijeme u ove tri godine trudio u tom smislu, ~ak sam doìvljavao proteste slovenske strane zbog moga zalaganja za status manjine.No, to je moja ustavna i profesionalna du`nost.

Vlasta Ivi~novinarka v notranjepoliti~nem uredni{tvu

Home Desk Journalist

HRVATSKA ZAJEDNICA U SLOVENIJI I MATERINSKI JEZIK

Glavna skup{tina Uje-dinjenih naroda je radi o~uvanja jezi~ne raznoliko-sti i spre~avanja izumiranja jezika proglasila 2008. go-dinu Me|unarodnom go-dinom jezika. Unesco na ovo upozorava ve} osam godina svjetskim Danom materinskog jezika koji se

obiljeàva svake godine 21. velja~e, s ciljem unapre|ivanja, u~enja i razvoja materinskog je-zika, te njegovanja jezi~ne i kulturne razli~itosti i vi{ejezi~nosti, a u znak priznanja va`nosti svjet-ske jezi~ne raznolikosti i promicanja uporabe materinskih jezika.

Hrvatski jezik je standardni jezik Hrvata i slu`beni je jezik Republike Hrvatske, jedan od tri slu`bena jezika Bosne i Hercegovine, te jedan od sedam slu`benih jezika AP Vojvodine (Srbija). Osim toga, hrvatski jezik priznat je kao slu`beni

jezik u pojedinim op}inama u austrijskoj pokra-jini Gradi{}e (Burgenland), me|utim, tu je rije~ o posebnom jeziku Hrvata koji su se iselili prije nekoliko stolje}a. U Ustavu Crne Gore kaè se da je hrvatski jezik u slu`benoj upotrebi. Italija je 1996. god. priznala jezi~nu hrvatsku manjinu u regiji Molise i zajam~ila joj za{titu i promicanje jezi~nog i kulturnog identiteta, te upotrebu hr-vatskog jezika u privatnom i javnom ìvotu. Osim toga, hrvatski jezik govori se na svim kontinenti-ma jer veliki broj Hrvata ìvi i radi u inozemstvu, a negdje ve} obitava i peta i {esta generacija hr-vatskih potomaka.

Hrvatski standardni jezik temeljen je na novo{tokavskom ijekavskom narje~ju zapadnog tipa, uz utjecaj ostalih dvaju narje~ja, kajkavskog i ~akavskog, prvenstveno u leksiku. Hrvatski jezik spada me|u ju`noslavenske jezike, uz slovenski, bo{nja~ki, srpski, crnogorski, makedonski i bu-garski, te s njima pripada {iroj zajednici slaven-skih jezika, a svi zajedno ulaze u indoeuropsku

6 www.hkd-mb.si

jezi~nu porodicu. Znanost koja se bavi hrvatskim jezikom zove se kroatistika.

Hrvatski je jedini me|u europskim jezicima za-pisivan trima razli~itim pismima: uglatom glago-ljicom (od 9. st.), zapadnom }irilicom (od 12. st.) i latinicom (od 14. st.). S vremenom je najva`nije pismo postalo latinica, no jo{ u 19. st. nalazimo neke zapise pisane glagoljicom.

Vokali ovog jezika su izrazito „~isti“, a bogat naglasni sustav od ~etiri naglaska i ~isto}a voka-la daju hrvatskom njegovu poznatu melodi~nost.

Malo je poznata ~injenica, osim u stru~noj jav-nosti, da je hrvatski jezik tek prije ne{to vi{e od mjesec dana, to~nije 1. rujna o.g., me|unarodno priznat. Terminolo{ki je hrvatski jezik priznat i prije, ali bibliografski je zadràna oznaka „scr“. Oznaka „scr“, kojim ga se dosad ozna~avalo u me|unarodnoj bibliografiji, a zna~ila je „srp-sko-hrvatski na latinici“, napokon je zamijenjena oznakom „hrv“, te je to velika pobjeda u bitci za hrvatsku pisanu rije~.

No, prije neki dan iskreno me rastuìo jedan podatak. Od ~etrdeset i osam osnovnih {kola u Sloveniji u kojima je prvi put ove {kolske godine uvedeno u~enje drugog stranog jezika kao oba-veznog predmeta, u niti jednoj se ne u~i hrvat-ski jezik. Od {est ponu|enih jezika, njema~kog, talijanskog, ma|arskog, engleskog, francuskog i hrvatskog – ove {kolske godine ne}e se u~iti hrvatski jezik. Ne}e se u~iti jezik koji je po za-stupljenosti govornika prakti~ki odmah iza ve}inskog i slu`benog slovenskog jezika!

Tako|er, niti }e hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i {porta ove godine u Sloveniju po-slati profesora hrvatskog jezika. Za{to?! Nije iska-zan dovoljan interes i potreba hrvatske zajednice u Sloveniji za u~enjem materinskog jezika.

Mora se priznati da neka hrvatska kulturna dru{tva poku{avaju osmisliti i organizirati u~enje hrvatskog jezika u svom okrilju. No, za sada, osim èlje, nekih ve}ih pomaka i nema osim Hr-vatskog kulturnog dru{tva Pomurje iz Lendave. Ovo dru{tvo ve} drugu godinu nastoji odràti tra-diciju u~enja hrvatskog jezika.

U Hrvatskoj katoli~koj misiji u Ljubljani uz vjeronau~nu nastavu organizirana je i dopunska nastava hrvatskog jezika i kulture, a u mariborskoj Osnovnoj {koli Angela Besednjaka profesorica Koraljka êh izvodi dopunsku hrvatsku nastavu za samo {estero polaznika.

Navedeni podaci o u~enju hrvatskog, kao ma-terinskog jezika u Sloveniji, u ovome trenutku nisu nimalo optimisti~ni. Nastavi li se ovakav trend, do}i }e do potpune jezi~ne asimilacije, imat }emo hrvatske domove, ali u njima vi{e nitko ne}e govoriti hrvatski. Umiranjem hrvatskog jezika neminovno dolazi i do ga{enja osje}aja o naci-onalnoj pripadnosti, s obzirom na to da je jezik pitanje vlastitog identiteta i zbog toga ga treba po{tovati.

Mo`da na razmi{ljanje o identitetu pota-kne i ovaj podatak da u zra~noj luci u Chicagu me|u natpisima dobrodo{lice na engleskom, njema~kom, francuskom i talijanskom jeziku, na-lazi se i natpis na hrvatskom jeziku.

Dubravka Severinski,diplomatska djelatnica

Veleposlanstva RH u RS

Malo je poznata ~injenica, da je hrvatski jezik 1. rujna o.g.,

me|unarodno priznat.

RAZMI{LJANJA

Petar Preradovi}

JEZIK RODA MOGA

Kao vje~no more sinjeU kretu si gipkom, lakom,Odaje se dahu svakom,I mre{ka se i propinje,

(Kakva mo} je vjetra toga).Zuji, zve~i, zvoni, zvu~i,[umi, grmi, tutnji, hu~i –

To je jezik roda moga!Koliko se hvale puci

Svaki svojim tobo` slavnimKad ih s njima divnim sravnim,

To su meni mrtvi zvuci;Nijesu srcu sladost medna,

Nit su duhu krilna sila,Niti bukte kroz sva bila,

Ko {to njeg’va rije~ca jedna!Oj, roda mi slavni glase,Razlijeì se na sve straneZemlje tobom opjevane

I ushi}uj srca za se!Grozno kao s Bo`je trubeUvjeri ih tvrdom vjerom

Da tu vrijede samo mjeromKom po tebi dom svoj ljube!

GLASILO

7


www.hkd-mb.si

POZNATI MARIBORSKI HRVATI

TOMISLAV PROSENLEGENDA MARIBORSKOG NOGOMETA

Iz popisa ~lanova Hrvatskoga kulturnog dru{tva u Mariboru, me|u mnogim poznatim „maribor-skim Hrvatima“ nalazi se i ime proslavljenog nogometa{a, legende mariborskog nogometa - Tomislava Prosena. Njega dobro poznaje srednja i starija generacija navija~a diljem biv{e Jugosla-vije, od Maribora do Skoplja, stoga vam ga èlimo pobliè predstaviti u na{em Glasilu.

Mladi Tomica nogomet je po~eo igrati u rod-nom Sisku, u NK Segesta, najstarijem hrvatskom klubu, ina~e rasadniku vrsnih igra~a iz kojeg su ponikli brojni poznati nogometa{i. Zavr{iv{i strojo-bravarski zanat, 1961. godine dolazi u NK Maribor u kojem su ve} igrala ~etvorica Si{~ana, me|u njima i Stjepan Lamza, poslije jedan od najboljih igra~a zagreba~kog Dinama. Nakon godine igra-nja u mladoj selekciji, Tomislav postaje standar-dni igra~ prve mom~adi i otad njegova sportska karijera ubrzano raste. Gotovo ~itavu svoju nogo-metnu karijeru, s kra}im prekidima, provodi u NK Maribor. Godine 1971./72. igra u Nizozemskoj, a 1976. dvije sezone za ljubljansku Olimpiju. U dre-su s brojem 10 odigrao je, kako kaè, vi{e od 600 utakmica za NK Maribor, promijeniv{i tri genera-cije nogometa{a, njih vi{e od 300. Kao kuriozitet navodimo da je igrao sa sada{njim trenerom slo-venske reprezentacije Matjaèm Kekom i njego-

vim ocem Francijem. Rajko Miti} stavlja ga u {iri izbor za repre-zentaciju Jugoslavi-je, {to je u ono doba bilo veliko priznanje za igra~a iz malog kluba daleko od Be-ograda kada su u reprezentaciji igrali uglavnom igra~i iz velikih klubova. Ula-skom NK Maribor u Prvu saveznu no-gometnu ligu Jugo-slavije progla{en je za najboljeg igra~a Druge lige zapad, a ve} prve godine igranja u Pr-voj ligi u sezoni 1967./68. jugoslavenski sportski novinari proglasili su ga najboljim igra~em na po-ziciji vezne linije „10“, u kojoj su uz njega bili jo{ Osim iz @eljezni~ara i Pavlovi} iz Crvene zvezde. „ Prosen je vrlo ~vrst igra~. Dobar dribler, o{tar, opasnog udarca u zavr{nici akcije, dirigent igre u svojoj ekipi...“, pisale su, izme|u ostalog, tada{nje Sportske novosti uz obrazloènje progla{enja naj-boljeg veznog terceta minulog prvenstva.

U 44. godini ̀ ivota prestaje s aktivnim igranjem, ali i dalje ostaje u nogometu u svojstvu trenera ili stru~nog suradnika, prenose}i svoje bogato zna-nje i iskustvo. U NK Maribor bio je na svim funkci-jama osim na predsjedni~koj. Iako je u mirovini, u svojoj 65. godini ìvota i dalje ostaje uz nogomet. U NK Maribor angaìran je kao skaut na traènju novih igra~a.

Nakon tako duge i uspje{ne karijere name}e se pitanje: koje bi razdoblje Tomislav Prosen izdvojio kao najuspje{nije?

- Te{ko se opredijeliti, ali bih svakako naglasio da su moji uspjesi u tijesnoj vezi s uspjesima klu-ba. Kao igra~, izdvojio bih ulazak NK Maribor u Prvu saveznu nogometnu ligu Jugoslavije 1967. godine, nakon te{kih borbi u tada{njoj vrlo jakoj Drugoj ligi, a kao trener istaknuo bih najve}i uspjeh NK Maribor uop}e u njegovoj povijesti, a to je igra-nje u europskoj Ligi {ampiona, u ~emu sam aktiv-no sudjelovao kao asistent glavnog trenera Bojana Pra{nikara. To razdoblje drìm svojim najplodnijim trenerskim razdobljem jer je vezano uz najve}i uspjeh slovenskoga klupskog nogometa.

Mladi Tomica u dresu Maribora

“Majstor Prole” uz aut-liniju budnim okom prati igru svojih igra~a

Intervju

8 www.hkd-mb.si

Va{e igra~ke kvalitete zapazili su nogometni stru~njaci iz najboljih klubova, pogotovo iz ta-kozvane „velike ~etvorice“. Nudili su Vam pri-mamljive ponude za prijelaz u njihove redove. Kako to da niste oti{li iz Maribora?

- Ulaskom Maribora u Prvu saveznu ligu salijetali su me funkcionari iz svih klubova „velike ~etvorice“ - Zvezde, Dinama, Hajduka i Partizana. Najkonkret-nija je bila Crvena zvezda, za koju sam kao gost igrao finale Srednjoeuropskog kupa (dana{nji kup UEFA). Miljani} je bio izravan: „Ako pre|e{ u Zvez-du, igra}e{ i u reprezentaciji Jugoslavije“. Tada se pravda dijelila u Beogradu. Nisu me uspjeli nago-voriti jer me vi{e privla~io Dinamo, ali vi{egodi{nja natezanja s „plavima“ nisu urodila plodom. Poslije me nogometni put odveo u Nizozemsku gdje sam financijski dobro pro{ao, ali sam se ubrzo vratio jer je srce ùdilo za domovinom i povratkom.

Dvije godine igrali ste i u ljubljanskoj Olimpi-ji. Recite nam ne{to o tom razdoblju.

- Da, bilo je to moje ponovno bu|enje karijere u 33. godini ìvota. Zanimljivo je da sam u Olim-piji doìvio i jedno „tamnije nogometno iskustvo“. Naime, u sje}anju mi je ostala utakmica Olimpi-ja – Partizan kada je sudac neopravdano toliko produìvao utakmicu dok Partizan nije postigao pobjedonosni gol i time sprije~io splitski Hajduk u osvajanju naslova dràvnog prvaka.

Ipak, najbolje igre pokazali ste u dresu Mari-

bora zbog ~ega ste prilikom proslave 50. obljet-nice postojanja kluba progla{eni najboljim igra~em u povijesti njegova postojanja.

- Da, na to sam vrlo ponosan. Velika mi je to sa-tisfakcija za sve {to sam dao mariborskom nogo-metu kao nogometa{ i gradu Mariboru kao njegov stanovnik, gradu u kojem ìvim od svoje rane mla-dosti, koji me je toplo prihvatio, u kojem sam na{ao svoj novi dom.

Ovdje ste stekli mnogo prijatelja i osnovali obitelj. Posje}ujete li svoj rodni grad Sisak?

- Imam {iroki krug prijatelja i poznanika iz nogo-metnih i ostalih krugova s kojima se druìm i pro-vodim slobodno vrijeme. Ulaskom u mirovinu osjet-no sam smanjio svoje nogometne obveze, pa vi{e vremena provodim s obitelji. Uz ènu Ivonu i k}eri Manju i Rinu, veliko veselje i zadovoljstvo ~ine mi unuka Petra i unuci Dario i Rok. Dio slobodnog vremena koristim i za dva najve}a hobija - tenis i „ribi~iju“ - kojima se bavim ve} dugi niz godina.

U Sisak nikad nisam prestao odlaziti, a ~esto i rado posje}ujem ro|ake i prijatelje i u ostalim mjestima moje domovine Hrvatske. Sloveniju sam prihvatio kao svoju drugu domovinu, ali se nikad nisam odrekao svoga hrvatstva, na koje sam vrlo ponosan, {to ne zna~i da ne cijenim i ne po{tujem i ostale nacionalnosti.

Petar Lisjak

Tomislav s unucima prilikom jednog od ~estih posjeta rodnome Sisku

GLASILO

9


www.hkd-mb.si

POVIJEST HRVATSKIH GRADOVA

SISAK - grad slavne pro{losti

U dijelu plodne Panonske nizine, na mjestu gdje rijeka Kupa utje~e u Savu, smje-stio se Sisak.

Taj poznati hrvatski grad ima dugu i burnu pro{lost, pa je tako promijenio i vi{e slu`benih imena. Nakon Segestice iz predrimskog

razdoblja, sva su kasnija imena utemeljena na rim-skom imenu Siscia.

Naselje Segestica datira iz 4. st. prije Krista, kada u to podru~je provaljuju Kelti iz plemena Se-gestani te se mije{aju s ilirskim starosjediocima i stvaraju zajedni~ko ilirsko-keltsko naselje, koje, ~ini se, tada bija{e jedno od najve}ih u zapadnom dijelu Panonske nizine.

Kako je dolina rijeke Save bila va`na prometnica i klju~na to~ka prolaza kroz Panoniju prema isto-ku, jasno je da Rimljani nastoje {to prije zavladati tim prostorima. Nakon vi{e neuspje{nih prodora, to je ipak po{lo za rukom mladom Oktavijanu, koji 35. godine prije Krista uspijeva osvojiti i pokoriti taj grad. Na lijevoj obali Kupe osniva rimski vojni logor – Sisciju, koji se ubrzo iz prvobitno sagra|enog vojnog logora uzdiè u status grada s iznimno jakim vojnim, prometnim i upravnim funkcijama, razvijenom trgovinom i obrtom, a poslije i pozna-tom kovnicom novca. Novac iskovan u njoj koristio se {irom Rimskog Carstva, pa tako Siscia postaje najva`nije rimsko strate{ko mjesto u Panoniji, a ime poznatim tijekom dugih stolje}a, sve do danas.

[irenjem kr{}anstva, u Sisciji se osniva ranokr{}anska zajednica te biskupija u 3. stolje}u. Od svih sisa~kih biskupa najpoznatiji je biskup Kvirin, koji je stolovao od 284. do 303. godine, kada je za vrijeme Dioklecijanova progona uhi}en i stradao mu~eni~kom smr}u. Si{~ani su tog biskupa pri-hvatili kao za{titnika grada Siska, a njegov je blag-dan (Sv. Kvirin) 4. lipnja, kada se slavi Dan grada.

Od raspada i propasti anti~ke civilizacije, tije-kom dugih stolje}a srednjeg vijeka, o Sisku ne po-stoji mnogo poznatih podataka. Nakratko }e pri-vu}i pa`nju u razdoblju od 819 do 822. godine, kada knez Panonske Hrvatske, Ljudevit Posavski, utvr|uje grad i Sisak odabire kao sredi{te iz koje-ga pokre}e vojni otpor protiv Franaka.

Sisa~ka biskupija prestaje postojati vjerojatno tijekom 10. stolje}a (premda nikad nije slu`beno ukinuta) osnivanjem Zagreba~ke biskupije 1094.

godine. Sisak i njegova okolica postaju feudalni posjed zagreba~kog biskupa, koji ga potom 1215. godine daruje Zagreba~kom kaptolu. U doba vla-davine hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Sisak do-biva status gradske op}ine s gradskom upravom i op}inskim sudom te se otad po~inje razvijati kao trgovi{te i sjedi{te ùpanije, ~ijeg je ùpana sva-ke godine na Lovren~evo birao Kaptol kao vlasnik sisa~kih posjeda.

Iz srednjovjekovne anonimnosti, Sisak }e izroniti u vrijeme borbi s Turcima, posebice nakon izgrad-nje znamenite sisa~ke tvr|ave 1544. godine. Slava Siska svoju }e kulminaciju doìvjeti nakon sjajne pobjede kr{}anske vojske nad Turcima 1593. go-dine. Ta je bitka bila prekretnica koja je nazna~ila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobit psiholo{ki utjecaj jer je njome prvi put nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteà na hrvatsko-turskoj granici.

Glas o prvom velikom turskom porazu nakon vi{estoljetnih uspje{nih vojnih pohoda brzo se {irio i Sisak se nakratko na{ao u sredi{tu pozornosti ~itave Evrope.

Povla~enjem Turaka iz ovih krajeva po~etkom 18. stolje}a prekinuta je dugogodi{nja stagnacija u razvoju grada. Slobodni trgova~ki putovi omo-gu}avaju razvoj trgovine, pa grad postupno posta-je i sve va`nija rije~na luka, a rije~no brodarstvo njegovim simbolom.

Sisak je, me|utim, razdvojen rijekom Kupom, te u 18. i po~etkom 19. stolje}a ̀ ivi ̀ ivotom dvaju od-vojenih naselja, me|usobno slabo povezanih, {to negativno utje~e na njihov razvitak. Na lijevoj obali Kupe smje{ten je Civilni Sisak (kasnije nazivan i Stari Sisak), koji jo{ uvijek pripada Kaptolu, a na desnoj obali prostire se Vojni Sisak (nazivan i Novi

10 www.hkd-mb.si

Sisak ili Pre~ki Sisak), pod upra-vom Banske krajine. Oba su na-selja okrenuta jedno prema dru-gom i istodobno prema rijeci koja za njih zna~i ìvot, ali koja ih isto-vremeno razdvaja. Stanovni{tvo je naseljeno preteìto u drvenim ku}ama, tipi~nog posavsko-po-kupskog tipa gradnje, smje{tenima uz rijeku. Prve zidane gra|evine u gradu jesu objekti namijenje-ni duhovnom i javnom ìvotu, a tek poslije po~inje i gradnja zidanih stambenih objekata. Sredi{te javnog okupljanja je crkva Sv. Krià, prva zidana gra|evina nakon gradnje sisa~ke srednjovjekovne utvrde.

Prekretnicu u razvoju Siska predstavlja 19. stolje}e, kada Zagreba~ki kaptol (29. listopada 1838.) dono-si povelju kojom Sisak postaje slobodno trgovi{te sa svojim statutom, pe~atom i grbom.

Zahvaljuju}i rijeci Kupi ne samo u smislu ja~anja trgovine i prometa, ve} i glede prostornog odre|enja grada koje se koncentrira uz kupske obale, ubrzano uz trgova~ke zgrade po~inju nica-ti ìtna skladi{ta koja postaju jedan od najprepo-znatljivijih obilje`ja trgova~kog Siska. Poslije pri-oritet dobiva gradnja svrati{ta koja, kao omiljena okupljali{ta, postaju centar dru{tvenih i kulturnih doga|anja u gradu.

Unato~ svom ubrzanom razvoju, Sisak jo{ uvi-jek nije uspio premostiti rijeku Kupu mostovima. Prvi, drveni, most preko Kupe sagra|en je 1862. godine, a 1934. godine sagra|en je novi, zidani most, pa iako gra|en u doba kada se za gradnju mostova ve} preteìto upotrebljava beton, on je sagra|en od tradicionalnih materijala - kamena i opeka. Svojom ljepotom i skladno{}u kojom se nadvija nad kupskim obalama zaustavlja pogled svakog prolaznika i postaje i ostaje jedan od naj-prepoznatljivijih simbola Siska.

Vaàn trenutak u razvoju Siska predstavlja 1874. godina, kada dolazi do ujedinjavanja Civilnog i Vojnog Siska u jedinstveno gradsko sredi{te koje dobiva status slobodnog kraljevskog grada. Iza-brano je gradsko zastupstvo i prvi gradona~elnik, ugledni trgovac Franjo Lovri}, jedan od najomilje-nijih ljudi me|u Si{~anima, jer zahvaljuju}i njemu grad prerasta iz trgova~ko-obrtni~kog sredi{ta u urbanu cjelinu suvremenog izgleda. Konture koje je tada zadobio zadrào je u svom sredi{tu sve do danas.

Izgradnjom prve èljezni~ke pruge u Hrvatskoj, 1862. godine, koja je povezivala Sisak i Zidani Most, te kombinacijom vodenog

i èljezni~kog prometa nastaju temelji sna`nog industrijskog ra-zvoja grada. Tako se na prijela-zu iz 19. u 20. stolje}e u gradu po~inju za prevlast boriti trgo-vina i industrija. Zastoj razvoja trgovine uvjetovan je prometnim interesom ma|arskih èljezni-

ca, kojim grad postupno ostaje izvan glavnih linija prometovanja, {to donosi prednost industriji. Tako Sisak u 20. stolje}e ulazi odlu~an da pokreta~ki mehanizam razvoja grada preuzme industrija.

Gradnja industrijskih postrojenja locirana je izvan sredi{ta grada, {to dovodi do stvaranja in-dustrijskih predgra|a i novih stambenih naselja, koja se svojim izgledom znatno razlikuju od sta-re gradske jezgre. No, kao ni jedan rat na na{im prostorima, tako ni II. svjetski nije mimoi{ao Sisak. Tijekom ~etiri ratne godine grad je doìvio znatna razaranja. Najvi{e su stradala predratna industrij-ska postrojenja, ali nisu bili po{te|eni ni sisa~ka utvrda, kao ni sisa~ka stara jezgra, njegovi mosto-vi i ulice. Ipak, nakon rata, po~ela je ubrzana ob-nova i industrijalizacija grada, a sisa~ka luka ima i dalje veliku va`nost.

Sisa~ka povijest promatrana kroz stolje}a, pri-mjer je ponavljanja povijesnih iskustava. Dva su osnovna ~imbenika diktirala razvoj Siska: vojni i gospodarski. Izmjenjuju}i se, oni su ga u poje-dinim povijesnim razdobljima dovodili u sredi{te pozornosti, da bi onda opet ostajao zaboravljen i prepu{ten sebi. Dokaz tomu su i doga|aji krajem 20. stolje}a, kada se Sisak, po tko zna koji put, na{ao suo~en s ratnim strahotama, ovaj puta u Domovinskom ratu, gdje su pod udar do{la indu-strijska postrojenja, osobito sisa~ka Rafinerija, ali i stambene zgrade i crkve. Neizazvana agresija bez ikakva moralnog opravdanja, obru{ila se na grad i njegove stanovnike, od kojih su mnogi poginuli.

U poslijeratnom razdoblju, tijekom pretvor-be te{ke industrije, mnogi su ostali bez posla, me|utim, i dalje je industrija zadràla veliku ulogu. Tu je INA Rafinerija nafte Sisak, potom nekada{nja @eljezara, koja je podijeljena u vi{e manjih poduze}a, te ostala industrijska postrojenja. Takva va`na uloga industrije u gradu uvjetovala je i profiliranje {kolstva, ali i smjer cjelokupnog razvoja grada.

Sisak je toliko puta u svojoj povijesti dokazao da je ovdje, da postoji i da traje. I opstat }e kao svjedok pro{losti i opstanka onih koji ovdje obita-vaju stolje}ima.

PripremilaDubravka Lovrec Jaj~evi~

Novac iskovan u Sisciji koristio se {irom Rimskog Carstva, pa tako ona postaje najva`nije rimsko strate{ko mjesto u Panoniji

Pobjeda nad Turcima kod Siska prekretnica je koja je nazna~ila zaustavljanje daljnjeg turskog prodora u Europu

GLASILO

11


www.hkd-mb.si

PRIRODNE LJEPOTE HRVATSKE

NACIONALNI PARK KOPA^KI RIT

Na sjeveroisto~noj hrvat-skoj granici, u Baranji, u kutu izme|u rijeka Drave i Duna-va, nalazi se Nacionalni park Kopa~ki rit. Ukupne povr{ine od oko 23.000 hektara, proteè se na sjever do Batine, na za-pad do Donjeg Miholjca te dalje u Srbiju i Ma|arsku. To jedinstveno podru~je pred-

stavlja jednu od najve}ih fluvijalno-mo~varnih nizina u Europi, a nastalo je radom vode – rijeka Drave i Dunava te poplavnih voda, koje svojim tokom stva-raju sprudove, rije~ne otoke (ade) i rukavce. Tako nastaje prekrasan mozaik valovita izgleda, sastavljen od dijelova vode i kopna, koji se proteè stotinama metara daleko, a svojom morfolo{kom i ekolo{kom dinamikom predstavlja ne{to doista jedinstveno u eu-ropskim okvirima.

Izgled tog mozaika mijenja se tijekom godine ovi-sno o koli~ini vode koja se preko tzv. »fokova«, tj. ka-nala ulijeva, odnosno povla~i iz Rita. Pritom voda iz Dunava ima mnogo va`niju ulogu nego voda iz Dra-ve. Svakog prolje}a u Alpama se tope velike koli~ine snijega. Nabujale vode Drave, zbog njezina ravnog i kra}eg toka, prije stignu do Kopa~kog rita gdje korito Dunava jo{ uvijek moè primiti tu koli~inu vode. Zatim stiù dunavske vode, koje kod u{}a Drave nailaze na zapreku koju ~ine dravske vode i Aljma{ka planina. S obzirom na to da korito Dunava pritom ne moè pri-miti toliko vode, ona poplavljuje Kopa~ki rit. Takvih je dana godi{nje u prosjeku 99, i to u izme|u oùjka i ko-lovoza. Tada vodostaj Dunava jako varira, ~ak do 943 centimetara. Kada po~nu poplave, stradava mnogo

malih suhozemnih ìvotinja (glodavaca, puèva, in-sekata), kojima se zatim hrane vodene ìvotinje, ribe i rakovi. Tada dolazi do eksplozije riblje, tj. vodene populacije. To podru~je, uz u{}e Dunava u Crno more, najve}e je mrjestili{te rijeke Dunava. U razdo-blju povla~enja vode stradavaju vodeni organizmi, kojima se tada hrane kopnene ìvotinje – vidre, divlje svinje, ptice. Biljna vegetacija buja i osigurava rast kopnene populacije. Tako se na tom malom prostoru neprestano vodi borba izme|u dva svijeta, vodenog i kopnenog. Zbog toga je Kopa~ki rit postao uto~i{te brojnih biljnih i ìvotinjskih vrsta. Od sredine 19. sto-lje}a, otkad traju ekolo{ka istraìvanja, u Kopa~kom ritu registrirano je vi{e od 400 biljnih vrsta, 400 vrsta beskralje`njaka (od toga ~ak 19 vrsta komaraca!), 291 vrsta ptica (od kojih su mnoge ugroène, npr. orao, {tekavac, crne rode, stepski sokol, patka njorka i dr.), 44 vrste riba ({aran, {tuka, som, smu|, karas), 55 vrsta sisavaca (beljski jelen, divlja ma~ka, vidra, divlja svinja) i jo{ mnoge druge.

Nacionalni park Kopa~ki rit danas je, nakon ratnih godina u kojima je zbog razaranja i miniranja ekolo{ka djelatnost na tom podru~ju potpuno obustavljena, potpuno obnovljen. Osim obilaska parka pje{ice ili turisti~kim brodom, moète uìvati u promatranju pti-ca, slu{anju rike jelena (u rujnu), a moète posjetiti i obnovljeni dvorac Tikve{, kao i kapelicu Papina bla-goslova, obnovljenu 2003. godine, u ~ast tre}eg po-sjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Kopa~ki rit biser je prirode koji svakako treba posjetiti.

Mirna Frankovi}

Najljep{i dio ljepote jest onaj koji slika ne moè izraziti. Francis Bacon

12 www.hkd-mb.si

SUSRET S OSLOBOĐENIM SLUNJEM(crtica iz poratnog podsjetnika)

Godina je Gospodnja 1995., mjesec kolovoz. Po-slije »Oluje« prisje}amo se oslobo|enja dijela Hrvatske od velikosrpskih osvaja~kih apetita i ideje stvaranja Re-publike Srpske Krajine.

Nakon ~etiri godine oku-pacije jedva do~ekasmo

dan kada }emo mo}i posjetiti svoja oslobo|ena ognji{ta. Tako se i ja zaèljeh vidjeti svoj Slunj. Sa sinom Josipom odmah nakon Oluje odlu~ili smo oti}i vidjeti moèmo li kako pomo}i oslobo|enom kraju. Natovariv{i u Mariboru u auto elektroni~ke orgulje, dvomanualne s pedalama, te onu sliku Uskrsloga Krista, koju za Uskrs 1993. godine na-slikah za potrebe na{e hrvatske zajednice u Mari-boru, krenusmo put Slunja. Do Karlovca je sve bilo u redu, a onda su nas preusmjerili na zaobilazni put jer se ne{to, kako nam reko{e, zakompliciralo oko Krnjaka gdje je vojska jo{ uvijek imala proble-ma sa zaostalim uzurpatorima. Krenusmo dakle lijevom stranom Mre`nice, pa nastavljamo razro-vanom makadamskom cestom preko Primi{lja. Tu su, naime, vidljivi proboji slunjske satnije koja je granatama izre{etala cestu. Voze}i se, susre}

SJE]ANJA

emo zalutalu krupnu stoku, a pred ku}ama perad i sitnu stoku. Ispod brda Debela glava ubrzavano, obuzeti strahom i jezom. Prolazimo {umom i gu-sto obraslom cestom. Kao da prolazimo tunelom. U Primi{lju nas je policija upozorila da budemo oprezni jer je taj kraj jo{ uvijek nesiguran. Na Iv{i} brdu pred Slunjem, ugledav{i prve ku}e, odahnu-smo. Obuzela nas je neizreciva radost! Prolazimo »Vla{ko« groblje i na samom ulasku u Slunj nai-lazimo na tragove prohujala rata. Susre}emo po-kojeg uniformiranog prolaznika koji s nevjericom »pilji« u na{e mariborske tablice. Nakon ~etiri godine izbivanja osjetili smo onaj predivni osje}aj zadovoljstva, ushi}enja pomije{anog sa zebnjom i àlo{}u kad smo ugledali ostatke dragog nam mjesta. Zgranuti, gledamo pusto{ i spaljene zgra-de te porazbijane izloge trgovine »Buk«, kao i kio-ske vo}a po kojima je Slunj dobio naziv »Banana city«. Pogled nam se zaustavi na zidovima jo{ 1991. godine spaljene crkve te na ostatku sabla-sno str{e}eg zvonika. Spu{tamo se nizbrdicom

Oprostiti svima jednako je pogre{no kao i ne oprostiti nikome. (Edmund Spencer)

GLASILO

13


www.hkd-mb.si

na trg pred crkvu sumornog i praznog izgleda. Zaustavili smo se pred ùpnim stanom, iz kojeg je radoznalo iza{la ~asna sestra Amalija, zatim vl~. Mile Bogovi}, sada biskup gospi}ko-senjski, te za njim Skukan Niko zvan Lala. Nemogu}e je rije~ima opisati taj susret i sre}u koju osjetismo poslije dugog izbivanja! I oni su se, naime, vratili prate}i osloboditelje.

Nakon pozdrava uputili smo se u razgleda-vanje crkve. Kroz ulazna vrata probijamo se u unutra{njost ispod uru{enog krova i kroz naraslo `bunje te dolazimo na ~istinu u prezbiteriju i kod oltara kojima je svod ostalo neporu{en. Od silnih ki{a i hladno}e otpala je sva `buka. Fotografira-mo sve redom, a naro~ito oguljene zidove, gola »rebra« lukova i debelu naslagu otpale `buke, opeke i kamenja. Penjemo se uza stube na kor i dalje na toranj gdje, naàlost, nailazimo samo na »`lindru« triju stopljenih zvona. Glavom nam proleti misao o ja~ini vatre koja je divljala.

Odlazimo u ùpni stan. Orgulje i sliku unosimo u dvoranu na prvi kat. Tek tu imamo {to vidjeti. Praznu dvoranu ispunjava jedan {kolski stoli}, koji sluì kao privremeni oltar. U zidu gdje je ne-kad bila lon~ana pe}, zjapi velika rupa u dimnja-ku. O~ito je, okupatori su traìli ùpno »blago«.

Oti{li su ~ak na tavan i sru{ili dimnjak. Prevr-nuli su i pretraìli cijelu ku}u. Na dvori{tu, pod vjeronau~nom dvoranom, prona{li su zazidani prostor u kojem je ùpnik sakrio arhivu i kipove svetaca. Odnijeli su sve {to im se ~inilo imalo ko-risnim. âk su i kip sv. Ante odnijeli. Vjerojatno iz nekog »zagovora«?

Preostali su kipovi, uni{teni i oronuli, nakon Olu-je preneseni u gospodarsku zgradu. Potom smo se, sretni {to su nam barem ne{to ostavili, foto-grafirali za uspomenu.

U improviziranoj kuhinji ùpnog stana ponudili su nas rakijom i nareskom. Promatram prostor u kojem su nekad bili kuhinjski elementi i namje{taj, a sada zjapi - sablasno prazan. Sve je poku}stvo jo{ 1991. godine odvu~eno tko zna kamo, pa se trebalo posluìti onim nevrijednim i neuglednim {to je ostalo. Sre}om, kod vojske se na{lo ono najpotrebnije.

Nakon {to smo zahvalili na gostoprimstvu, oti{li smo u razgled preostalog dijela Slunja i ku}a na{e rodbine. I tek tada dolazi ono najzanimljivije…

(Nastavlja se)Milan Vla{i}

14 www.hkd-mb.si

JESTE LI ZNALI?

IVAN VUÊTI] hrvatski izumitelj i znanstvenik koji je otkrio daktiloskopiju

Jeste li znali da je utemeljitelj daktiloskopije, tj. identifikacije osoba pomo}u uzimanja i ispitivanja otisaka prstiju Hrvat s Hvara - Ivan Vu~eti}?

Rodio se 20. srpnja 1858. na Hvaru. Ondje je zavr{io pu~ku {kolu i izu~io ba~varski zanat, a dodatno se obrazovao kod franjevaca. Nau~io je talijanski i njema~ki jezik, {to mu je poslije u ̀ ivotu mnogo koristilo.

Godine 1884. odlazi preko Trsta u Argenti-nu, gdje se poslije ~etiri godine prilago|avanja zapo{ljava u sredi{njem policijskom uredu u Bu-enosu Airesu, u kriminalisti~koj policiji koja se bavila otkrivanjem zlo~ina. S obzirom na to da je u du{i bio istraìva~, ubrzo je otkrio da postoje}i na~in identifikacije ljudi nije pouzdan te da daje lo{e rezultate. Stoga intenzivno po~inje istraìvati nove metode otkrivanja identiteta.

Vrlo brzo otkriva neponovljivost svakoga ljud-skog otiska. Utemeljuje daktiloskopiju, novu me-todu identifikacije pomo}u otisaka prstiju, te je-dinstvene {ifre svakog ~ovjeka. Godine 1891. u La Plati utemeljuje slu`bu za identifikaciju i uvodi prvi deseteroprstni daktiloskopski karton. Nje-gova metoda postaje op}epoznata i doìvljava {iroku primjenu. Dandanas Vu~eti}eva metoda identifikacije zauzima va`no mjesto u policijskim poslovima.

Svojim pronalaskom Vu~eti} postiè svjetsko slavu, a posebno je bio poznat u Argentini, svojoj drugoj domovini. Umro je 25. sije~nja 1925. Na vi-jest o njegovoj smrti Argentinski parlament preki-nuo je sjednicu kako bi zastupnici odali priznanje slavnom Hvaraninu koji je svojim radom, za koji je dobio brojna priznanja {irom svijeta, proslavio

njihovu zemlju. Argentina mu se oduìla tako da je jo{ za njegova ìvota u La Plati 1923. otvorila muzej Vu~eti}, a u gradu Rosariju postavljeno je njegovo poprsje. Njegova voljena domovina Hr-vatska, kako je pisao i govorio o Hrvatskoj, njego-vim imenom prozvala je centar za kriminalisti~ko vje{ta~enje u Zagrebu.

Ove godine, na 150. godi{njicu Vu~eti}eva ro|enja, diljem Hrvatske organiziraju se izlo`be i brojna doga|anja posve}ena njegovu liku i djelu.

MUDRE IZREKE

Nije u~en onaj koji ~ita knjige, nego onaj koji zna {to ~ita.(Rumunjska narodna poslovica)

Prvi i najva`niji korak prema uspjehu jest osje}aj da moèmo uspjeti.

(Nelson Boswell)

Nije najve}a budala onaj koji ne zna ~itati, nego onaj koji misli da je sve ono {to je pro~itao istina.

(I. Andri})

ôvjek koji ho}e ne{to uraditi nalazi na~in; onaj koji ne}e nalazi izgovor.

(G. La Bon)

Laì koja se doima vjerojatnom prije }e se povjerovati nego istini koja se ~ini nevjerojatnom.

(Egipatska mudrost)

GLASILO

15


www.hkd-mb.si

Ovaj aromati~ni kola~ spravljan je jo{ u doba dale-ke renesanse. Specifi~an je po pravokutnom obliku i re-ljefima s folklornim motivima. Omiljenost paprenjaka kod prvih stanovnika Gradeca opisana je u [enoinu roma-nu “Zlatarevo zlato”. “U svem

gradu ne bija{e ni velika{ke ni gra|anske ène koja bi umjela mijesiti paprenjake kao {to Mag-da... A, onda mu je zaprijetio zaborav!“

Kreativnost, osje}aj za dobro i poslovnost pre-tvorili su ovaj krhki kola~ u jestivi suvenir “Papre-njak - tradicionalni hrvatski kola~”.

Po sastojcima - med, orasi i papar - papre-njak, kao tradicionalno hrvatsko jelo, uistinu je proturje~an, sli~no kao i cjelokupna hrvatska po-vijest: slatko papreni zalogaj za mnoge apetite.

Koliki su tu|inski osvaja~i kroz stolje}a posezali za tim slasnim zalogajem umije{anim u najboljem mogu}em omjeru srednje Europe i Mediterana, otkidaju}i za se slatku ocaklinu, a nama ostavljali zapaprenu stvarnost! Sada, kada smo napokon ostali sami “pri obroku”, na{ tradicijski hrvatski paprenjak podijelimo prijateljima i gostima, i to u svoj njegovoj puno}i.

O paprenjacima nam govori i na{ poznati ga-stronom Veljko Barbieri:

“Premda se njihovo gastronomsko podrijetlo preklapa s anti~kim i srednjovjekovnim mede-njacima te mno{tvom sli~nih tvrdih, aromatizira-nih kola~a, nije ~udno da ih u izvornom oto~nom etimolo{kim obliku - paprenjaci, prvi put spomi-nje Petar Hektorovi}, pa potom - od njega sve do danas, na ovaj ili onaj na~in - i velik broj razno-vrsnih sudionika na toj zbijenoj urbanoj pozorni-ci, koji su svaki obiljeìli njezinu sudbinu. Putem sloène gastronomske kompozicije tog prasta-rog kola~a doslovce otkrivamo kako se stiù}i iz davnina premostio, ponekad nepremostivi, jaz izme|u zaboravljenih i izgubljenih okusa i mirisa koje sada{njost te{ko moè obnoviti kada se obra}a vlastitoj pro{losti. U njihovu gustom kulinarskom rukopisu kroz med, za~ine, {afran, bra{no, pro{ek i maslinovo ulje, u paprenjacima se mije{aju autenti~ne pripovijesti Staroga Grada i otoka Hvara, anti~ki i renesansni povijesni ~ini i podaci, doga|aji i osobni doìvljaji. Cijela galerija paprenjacima obiljeènih starogrojskih osobnosti koje oìvljavaju na velikom stolu vremena i sudbi-na, kao vru}i paprenjaci tek iznijeti iz grotla neke prastare pekarske pe}i.“

PRIÂ O PAPRENJAKU

Paprenjaci

Sastojci:

450 g p{eni~nog o{trog bra{na tip 400paparklin~i}i cimetdvije `lice cvijetnog meda3 ùmanca1 jaje 150 g oraha150 g {e}era180 g masti ili maslacamu{katni ora{~i}

Priprema:

U bra{nu razdrobite mast, dodajte {e}er, mljeve-ne orahe, jaje, ùmanca, med, na vrh noà cimeta, isto toliko klin~i}a u prahu, mu{katnog ora{~i}a i papra.Sve to umijesite u prhko tijesto. Ostavite ga stajati oko 1-2 sata na hladnome mjestu. Zatim ga razva-ljajte na dasci na 0,5 -1 cm, ovisno o debljini kalu-pa. Reìte kekse specijalnim drvenim kalupom za paprenjake. Kalup se svaki put pospe bra{nom da se tijesto ne bi lijepilo. Sloìte ih na nama{}en pleh i pecite oko 25 minuta na temperaturi od 200 °C. Ako koristite ventilator pecite 20 minuta na 180 °CZa ukusne paprenjake va`no je dozirati navedene za~ine, a da nijedan previ{e ne prevladava. Kalup za paprenjake posebno je izrezbaren narodnim motivima. Ako nemate kalup, tijesto moète izrezati ukrasnim kota~i}em za kekse.

Davor

HRVATSKA KUHINJA

16 www.hkd-mb.si

OBAVIJESTI

Onaj koji {uti kada je vrijeme govora, s pravom se drì za budalu.

(Egipatska mudrost)

Plemenit ~ovjek predbacuje sebi, a prostak drugima. (Konfucije)

Nau~iti kako u~iti najva`nija je vje{tina u ìvotu.(Tonu Buzan)

Ako posjedujete znanje, dopustite drugima da njime zapale svoje svije}e.

(Winston Churchill)

Uberite cvijet koji }e uvenuti ako ga ne uberete.(Ovidije)

Jo{ u mladosti treba odsje}i {tap na koji }e{ se oslanjati u starosti.

(Konfucije)

Mudrost dolazi kako mladost prolazi. (O. Wilde)

Jeste li znali da je penkala potekla iz Hrvatske, odnosno da je ime dobila po Slavoljubu Penkali (1871. – 1922.), hr-vatskom inènjeru kemije i izumitelju poljsko–nizozem-skog podrijetla.

Penkala se rodio 20. travnja 1871. u Slova~koj. Poslije studija s obitelji se preselio u Zagreb, gdje je proveo cijeli svoj radni vijek.

Penkala je paten-tirao oko 80 izuma

iz razli~itih podru~ja - mehanike, kemije, fizike, aeronautike itd. Termofor je patentirao 1903., mehani~ku olovku 1906., a nalivpero s ~vrstom tintom 1907. Penkale, olovke i nalivpera izvoze se tada u vi{e od sedamdesetak zemalja. Tvor-nica od 300 radnika od 1911. ima 800 zaposle-nih te postaje jedna od najve}ih svjetskih tvorni-

HRVATSKA - DOMOVINA PENKALE

ca pisa}eg pribora. [to se ti~e njegovih zasluga u aeronautici, Pen-

kala 1909. godine patentira i izra|uje zrakopo-lov, a ve} sljede}e godine njime leti prvi hrvatski pilot Dragutin Novak. Tijekom izrade zrakoplova gradi hangar na vojnom vje`bali{tu u ^rnomer-cu i tako otvara prvu zra~nu luku u Hrvatskoj.

U 51. godini, to~nije 5. velja~e 1922., Penkala iznenada umire od upale plu}a. Zbog brojnih je izuma njegov doprinos ~ovje~anstvu do danas ostao nemjerljiv.

Novac kad odlazi imaju stotinu nogu, a kad dolazi, samo dvije.

(Narodna poslovica)

Lijenost kora~a tako sporo da je siroma{tvo brzo sustiè. (Benjamin Franklin)

Probudio sam se jednog jutra i otkrio da sam slavan. (Lord Byron)

[to ne èli{ da drugi tebi u~ini, ne ~ini ni ti drugomu.(Konfucije)

O vremena, o obi~aji! (Marko Tulije Ciceron)

Postoje samo dvije beskona~ne stvari: svemir i ljudska glupost ... ali za svemir ba{ nisam potpuno siguran.

(Albert Einstein)

Ne pitajte {to va{a zemlja moè u~initi za vas, pitajte {to vi moète u~initi za svoju zemlju.

(John Fitzgerald Kennedy)

Svijet je globalno selo. (Marshall McLuhan)

MUDRE IZREKE

GLASILO

17


www.hkd-mb.si

TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN

Tiho,o tiho govori mi jesen;[u{tanjem li{}a i {apatom ki{e.

Al zima srcu govori jo{ ti{e. I kada snijeì, a spu{ta se tama,

U pahuljama ti{ina je sama. Dobri{a Cesari}

JESEN

Hladno jutro, hladno ve~e,Magla obzor zastire,

Rosica se u mraz stje~e,Zelenila nestaje.

List po listak drvo ostavlja,Pada dolje na zemlju,

Priroda se k snu pripravlja,Stere sebi postelju.

Cvije}e svoje sjeme treseZemljici u njedarce

Da ga sobom ne odneseSjever kad zapuhne.

Ptica ~ami na drvetuBez radosti pjesmice

Il se k trudnom sprema letuU toplije krajeve.

Zvjerad traì svoje stane,Pla{ljivo se obzire,

Da joj lovac s koje straneNe zapazi skrovi{te.

æovjek revno sprema polja,Napunjuje ìtnice,

Boje}i se da nevoljaBez kruha ga ne nađe.

Svud bri`ljivost i skrb nekaVidi se po prirodi,

Sve, od travke do ~ovjeka,Bri`na jesen zabrini.

Petar Preradovi}

Dje~ju stranicu pripremile:Dubravka i Iva Jaj~evi~

KUTAK ZA MLADE

Iva Zduni}

Iva Jaj~evi}

Stalne saradnice kutka za mlade

18 www.hkd-mb.si

PROSLAVA U POVODU MARTINJAKR[TENJE MO[TA

Kr{tenje mo{ta za Martinje u na{ih ljudi ima dugu tra-diciju. Stoga smo, na prijedlog na{ih ~lanova vino-gradara, kr{tenje mo{ta odlu~ili organizirati i u na{em Dru{tvu. Ku{anje i kr{tenje mo{ta s druènjem odràt }e 14.11.2008 u 18.sati u novoj dvorani Dru{tva, uz specijalitete koje }e pripremiti na{e vrle doma}ice, supruge vinogradara. Oni koji nemaju vinograde, odnosno oni koji se tijekom godine nisu znojili pri obavljanju vinogradarskih radova, pa stoga nisu ni sudjelovali u organizaciji ove proslave, morat }e dati

svoj udio. Rije~ je o 3 eura po osobi.

Organizatori su Emilija Hajdinjak, koja je preuzela or-ganizaciju vezano uz jelo, te Branko Herènjak, koji }e voditi brigu o pi}u.

Dodatne informacije potraìte na internetskoj stranici Dru{tva www.hkd-mb.si ili pak nazovite na mobitel Dru{tva broj 041/355-431.

Sada kada imamo primjerenu dvo-ranu, odlu~ili smo, na prijedlog na{ih ~lanova, dvaput mjese~no, s po~etkom u 19 sati, kada ljudi obi~no zavr{e sa svim poslovima i kada u dvori{tu iza dvorane ima dovoljno parkirali{nih mjesta, or-ganizirati druènje uz ples. A ono

je zami{ljeno kao svojevrsna zabava u okviru koje se moèmo posvetiti onome {to nas veseli – plesu, razgo-vorima, upoznavanjima, prepri~avanjima viceva, igra-nju zabavnih igara, pjevanju i sl.Stoga pozivamo ~lanove i njihove prijatelje svih uzra-sta, od mladih do starijih, do samaca i onih u paro-

vima, mu{kog i ènskog spola, da nam se pridruè. Bude li zanimanja, pozvat }emo u~itelja plesa ili pro-fesionalnog plesa~a da nas malo pou~i plesu i novim plesnim koracima. Ako odziv bude velik, za mlade bismo mogli organizi-rati zasebno druènje. Predlaèmo da se druènje odràva svake druge srije-de u trajanju od dva sata. Za prvo druènje predlaèmo srijedu, 29. listopada, s po~etkom, kao {to je ve} re~eno, u 19 sati.

DOĐITE, BIT ]E VESELO I ZABAVNO! Dodatne informacije potraìte na internetskoj stranici www.mkd-mb.si.

POZIV NA DRU@ENJE UZ PLES

OBAVIJESTI

RADNO VREME KLUBA - DRU[TVA:

- SVAKI UTORAK 18. DO 20. SATI- U OSTALE DANE PREMA DOGOVORU

OSTALE INFORMACIJE NA:

INTERNETSKA STRANICA: www. hkd-mb.si

ELEKTRONI^KA PO[TA:[email protected]

KONTAKT - TELEFON DRU[TVA041 355 431

GLASILO

19


www.hkd-mb.si

^LANARINAHrvatsko kulturno dru{tvo u Mariboru okuplja Hrvate koji ìve u Mariboru i okolici. Njegovi su ~lanovi i pripadnici ostalih nacionalnosti, ve}inom kao supru`nici. Dru{tvo je utoliko uspje{nije ukoliko ljudi hrvat-ske nacionalnosti osje}aju i cijene svoje podrijetlo i ukoliko ih povezuju neki zajedni~ki ciljevi. A da bi se kakav zajedni~ki cilj postigao, treba djelovati kao organizirana cjelina. Pritom je vodstvo Dru{tva samo koordinator aktivnosti za postizanje tih ciljeva. Ciljevi Hrvatskoga kulturnog dru{tva u Mariboru navede-ni su u Statutu Dru{tva. Pripadnost Dru{tvu iskazuje se, izme|u ostaloga, i ~lanstvom u njemu, koje se svake godine obnavlja pla}anjem ~lanarine. A da ta ~lanarina u financijskom smislu ne bi bila prevelik teret, te kako bismo ujedno pove}ali broj ~lanova, ona je jo{ ove godine smanjena na simboli~an iznos od jednog eura za sve ~lanove, u~enike i studente, osim za jednog ~lana obitelji koji pla}a puni iznos ~lanarine, dakle 15 eura.Dosad je ~lanarinu pla}ao velik broj ~lanova. Ovom prigodom pozivam one koji je jo{ nisu platili da to obave do kraja studenoga uplatnicom priloènom u Glasilu. Radi evidencije broja ~lanova na uplatnici navedite imena svih ~lanova za koje se ~lanarina upla}uje. Od prvog listopada skupljamo prijave za izradu novih ~lanskih iskaznica. Za njihovu izradu potrebno je dostaviti jednu fotografiju dimenzija 3,5x3 centime-tra (kao za osobnu iskaznicu) te za tro{kove izrade uplatiti 1,5 eura. Kao {to ste mogli vidjeti na uzorku iskaznice u pro{lom broju Glasila, treba upisati slje-de}e podatke: ime i prezime, datum ro|enja, adre-su stalnog prebivali{ta, datum u~lanjenja, stari broj ~lanske iskaznice (ako je imate) i dràvljanstvo. ^lanarini moète pribrojiti iznos za izradu ~lanske iskaznice, i to tako da to posebno navedete odno-sno dopi{ete na uplatnici. Onima koji su ~lanari-nu ve} platili uplatnica moè posluìti za pla}anje tro{kova za izradu iskaznice. Uplate moète obaviti, kao i uostalom dostaviti podatke, u sjedi{te Dru{tva u Partizansku ulicu 12 u Mariboru svaki utorak od 18 do 20 sati.

Uzorak ~lanske iskaznice

Zahvaljuju}i zalaganju predsjednika Hrvatskog kul-turnog dru{tva u Mariboru Josipa Kelemena i hrvat-skoga ~asnova konzula u Mariboru prof. dr. sc. [ime Ivanjka, Mjesna op}ina Maribor dodijelila je Dru{tvu nove, ve}e i funkcionalnije prostorije, povr{ine od 67 ~etvornih metara (dosad smo bili smje{teni u 27 m2, taj smo prostor vratili Op}ini). Rije~ je o dvje-ma prostorijama koje se nalaze pokraj dosada{njih. Manju, od oko 25 m2, planiramo prenamijeniti u kancelariju i prostoriju za sastanke, a u dvorani od oko 45 m2 planiramo organizirati ve}a dogaĐanja. Prostorije su visoke, prozra~ne i svijetle, s central-nim grijanjem i svim priklju~cima (elektri~na ener-gija, telefon, televizija). K tome, dobili smo i stolove te ormare. Navedene prostorije dodijeljene su nam besplatno i na neograni~eno vrijeme, a Dru{tvo }e mjese~no podmirivati samo tro{kove reìja (struja,

grijanje, odràvanje zajedni~kih prostorija). Ugovor za nove dru{tvene prostorije potpisan je 16. lipnja 2008., nakon ~ega smo se odmah preselili. Sada predstoji njihovo ure|enje, koje se otegnulo zbog godi{njih odmora. S novih dru{tvenim prosto-rijama dobili smo i znatno bolje uvjete za rad. Jo{ tijekom ove jeseni planiramo ih primjereno ure-diti i opremiti, da budu na ponos Dru{tvu i gradu Mariboru. Istodobno pripremamo njihovo preime-novanje u Hrvatski klub ili Hrvatski dom, a sve~ano otvorenje planiramo uprili~iti jo{ jesenas. Ovom prigodom èlim zahvaliti ùpanu MOM-a gospodinu Francu Kanglerju, podùpanu MOM-a Andreju Verli~u, ~lanovima Mjesnog savjeta i svima ostalima koji su na bilo koji na~in pridonijeli dobiva-nju novih dru{tvenih prostorija.

Predsjednik Dru{tva

NOVE DRU[TVENE PROSTORIJE

OBAVIJESTI

Zdenac `ivota Ivana Me{trovi}a

sisak - grad slavne pro{losti nacionalni park kopa^ki...

Documents