BANKARSTVO I

GLAVA 1TRENDOVI U SAVREMENOM BANKARSTVU

TIPOVI FINANSIJSKIH INSTITUCIJA

U razvijenim finansijskim strukturama postoje tri osnovna tipa fin. institucija: Komercijalne banke Institucionalni investitori Investicione banke

KOMERCIJALNE BANKE – su depozitno-kreditne institucije. One formiraju izvore sredstava u obliku depozita stanovnistva i privrede, a zatim ta sredstva plasiraju u vidu zajmova. Pored depozitno-kreditne aktivnosti, komercijalne banke se sve vise bave i vanbilansnim aktivnostima, kao sto su kreditne garancije, akreditivi...Pored komercijalnih banaka postoje jos neki tipovi kreditnih institucija kao sto su stedionice, finansijske kompanije.INSTITUCIONALNI INVESTITORI – sredstva stanovnistva prikupljaju u nedepozitnim oblicima i sredstva plasiraju u razne oblike vrijednosnih papira na trzistu kapitala. Postoje razliciti tipovi investicionih institucija: osiguravajuce kompanije, penzioni fondovi, investiocioni fondovi.Institucionalni investitori kupuju obveznice i dionice kompanija kao i drzavne obveznice, formirajuci zeljene portfolio strukture.INVESTICIONE BANKE ILI BERZANSKE FIRME – su finansijske institucije koje se bave poslovima na primarnom i sekundarnom trzistu kapitala. One ne formiraju finansijske potencijale ni na osnovu priliva depozita ni putem ugovorne stednje stanovnistva. Investicione banke u uzem smislu vrse fin. usluge kompanijama koje zele da izvrse emisiju dionica i obveznica na primarnom trzistu kapitala. Pri tome invest. banke daju kompanijama ekspertske informacije o tekucim kretanjima na fin. trzistu i uslovima pod kojima mogu da izvrse emisiju svojih VP. Druga sfera aktivnosti invest. banaka odnosi se na davanje ekspertnih usluga kompanijama u vezi sa vlasnickim i finansijskim prestrukturiranjem.Berzanske firme obavljaju transakcije na sekundarnom trzistu kapitala na kojem dolazi do kupovine i prodaje VP koji se vec nalaze u prometu.

PROMJENE U FINANSIJSKOJ STRUKTURI

-Brz razvoj trzista kapitalaKomercijalne banke su u tradicionlanom modelu trzisne ekonomije imale dominantan polozaj u:

apsorbovanju stednje preko depozita kreditiranju privrede i stanovnistva rocnoj transformaciji sredstava platnom prometu

Logiku cvrsceg djelovanja trzisnih principa na fin. sektoru, u cilju jacanja konkurencije svih fin. institucija, dovela je do ukidanja striktnih funkcionalnih barijera između komercijalnog bankarstva, investicionog bankarstva i osiguranja. To je dovelo do moguceg stvaranja finansijskih konglomerata, pri cemu se moglo polaziti od bilo kojeg tipa fin. institucija kao osnove.

1

BANKARSTVO I

-Koncentracija u bankarstvuNastojanje bankaka kao i ostalih fin. institucija da ubrzaju porast svojih aktivnosti zasniva se znatnim dijelom na ekonomiji obima. Povecanje obima poslovanja kompenzira snizenje profitne stope, koje prati procese pojacane konkurencije na bazi deregulacije. Jos je znacajniji proces diverzifikacije poslovnih aktivnosti bankarskih institucija u kontekstu transformacionih procesa, pokrenutih deregulacijom i uvođenjem elektronskog poslovanja.Finansijski supermarketi nastaju u procesu diverzifikacije fin. institucija kada individualni klijenti mogu na jednom mjestu da obave siroki spektar fin. aktivnosti. Tako klijenti mogu da u jednoj univerzalnoj fin. instituciji otvore transakcione racune, drze stedne i orocene depozite, koriste razne oblike potrosackih kredita... Na taj nacin se ostvaju princip unakrsne prodaje i to na jednom mjestu.

FAKTORI NOVIH TRENDOVA

1. DeregulacijaRadikalno smanjenje drzavne regulacije u odnosu na banke i dr. fin. institucije predstavlja glavnu pokretacku snagu koja dovodi do transformacionih procesa. Veliki preokret nastao je kada je na institucionalnom planu prihvacen koncept deregulacije finansijskog sistema. Plafoniranje kamatnih stopa je postepeno ukinuto. Ukinuto je usmjeravanje dijela plasmana banaka i institucionalnih investitora, i ukidanje ogranicenja u pogledu uze specijalizacije fin. institucija.Deregulacija je imala jake implikacije na funkcionisanje sistema i institucija. Prije svega doslo je do jakog povecanja konkurencije između komercijalnih banaka kao i između njih i drugih finansijskih institucija. Oblici konkurencije kod finansijskih institucija sastoje se u cjenovnoj i proizvodnoj konkurenciji.

Cjenovna konkurencija obezbjeđuje povoljnije kamatne stope za partnere finansijskih institucija.

Proizvodna konkurencija, u uslovima deregulacije, znaci da finansijske institucije prosiruju repertoar svojih finansijskih usluga i vode vise racuna o konkretnim potrebama raznih segmenata potencijalnih korisnika.

2. Informaciona tehnologijaBrz razvoj informacione tehnologije (IT) je izuzetno bitan faktor u formiranju trenda transformacije bankarstva i finansijske strukture. Savremeni telekomunikacijski i kompjuterski sistemi predstavljaju tehnicku bazu za momentalno prenosenje informacija i obradu podataka. Ali savremena IT omogucava da i jake nefinansijske kompanije, koje imaju razvijen sistem komitenata, kogu da uđu u sektor finansijskih usluga.U kontekstu tehnoloske revolucije dolazi do stvaranja e-bankarstva. Pojava e-bankarstva vodi ka smanjenju broja potrebnih filijala bankaka, kao i smanjenju broja banaka putem fuzija i akvizicija.Međutim, glavni izazovi u procesima buduceg razvoja bankarstva dolaze od strane Interneta. U toku posljednjih godina doslo je do stvaranja tzv. virtuelnih banaka koje obavljaju sve bankarske poslove sa klijentima iskljucivo preko Interneta.

3. GlobalizacijaMultinacionalne banke djeluju u pravcu integracije i globalizacije finansijskih trzista. Ove banke mogu da prosire svoje poslovanje na druge zemlje na jedan od sljedecih nacina:

(a) da same izgrade svoju filijalsku mrezu u drugim zemljama,(b) da izvrse akviziciju (kupovinu) strane banke ili

2

BANKARSTVO I

(c) da izvrse kupovinu manjinskog paketa dionickog kapitala neke strane banke.Pretpostavka za ulazak strane banke u domaci bankarski sistem je dobijanje odgovarajuce licence od domace CB.Najpoznatije globalne bankarske institucije su: Citigroup (SAD), Deutsche Bank (Njemacka), UBS (Svicarska), HSBC (Britanija), ABN-Amro (Holandija), ING (Holandija) itd.

U EU je doslo do stvaranja «jedinstvenog pasosa» za sve banke registrovane u nekoj od tih zemalja. Time sve banke, koje su dobile licencu u nekoj od zemalja clanica EU, automatski imaju pravo da otvaraju filijale ili da na drugi nacin vrse sve bankarske aktivnosti u svakoj od zemalja ove regionalne grupacije.

PERSPEKTIVE BANKARSTVA

1. Za sektore bankarstva je kljucno pitanje kakve ce se proporcije formirati između bankarskih i nebankarskih fin. institucija u rastucim ukupnim potencijalima finansijskog sektora. Uspjesnije ce biti one finansijske institucije koje:

nude bolje finansijske proizvode/usluge, nude jeftinije i kvalitetnije finansijske usluge, imaju visok stepen informacione tehnlologije, obezbjeđuju dobre veze sa klijentima putem odgovarajuceg marketinga.

2. Smanjivanje/ukidanje barijera između komercijalnog bankarstva, berzanskih firmi i osiguranja je posljedica deregulacije i brzog razvoja informacione tehnologije. Znacajna potencijalna prednost KB u odnosu na druge tipove finansijskih institucija sastoji se u institucionalnim mogucnostima banaka da mogu brzo da obezbjede kompanijama i domacinstvima dodatnu likvidnost.

3. Procesi finasijskih transformacija djeluju u pravcu stvaranja fleksibilnijih finasijskih struktura kao i fleksibilnijih finasijskih institucija. Najznacajniji segment novih proizvoda su finansijski derivati (fjucersi, opcije i svopovi), putem kojih se vrsi trzisno osiguranje od rizika u vezi sa kretanjem kamatnih stopa i deviznih kurseva. Na gornjoj osnovi se razvija tzv. fianasijski inzenjering koji se sastoji u dekompoziciji jednog finansijskog instrumenta na sastavne dijelove, sto se naziva raspakovanjem. Tako raspakovani fin. instrumenti zatim se prepakuju. U rezultatu se dobijaju novi fin. instrumenti sa određenim promjenjenim strukturalnim karakteristikama. Kao primjer se moze navesti pretvaranje hipotekarnih zajmova u specificne obveznice, koje su emotovane na bazi pula zajmova.

4. U daljem razvoju bankarstva ce biti povecan znacaj upravljanja finansijskim rizicima. U uslovima povecane sistemske neizvjesnosti od kljucnog je znacaja da se komercijalne banke u dovoljnoj mjeri osposobe za valorizaciju i upravljanje rizicima. Sa gledista banaka, kao i finansijskih institucija uopste, posebno je znacajno promptno pratiti i upravljati kreditnim rizicima kao i trzisnim rizicima.

GLAVA 2

3

BANKARSTVO I

STRATESKO PLANIRANJE U BANKAMA

PRISTUP

U vecim zemljama vece banke primjenjuju stratesko planiranje kao sredstvo za pozicioniranje na visoko konkurentnom trzistu kao i za trazenje najpovoljnijih metoda za jacanje te pozicije u narednim godinama.Strateski rizik sastoji se u mogucoj pogresnoj procjeni strateskog razvoja banke, cime moze da bude stvoren visak kapaciteta ili eskalacija troskova poslovanja. Ovaj rizik je posebno znacajan kada dođe do pregovora oko fuzije i akvizicija banaka kao i prilikom donosenja strateskih odluka u pogledu daljeg razvoja distribucione mreze banaka.Polazna tacka u strateskom planiranju banke jeste analiza ukupne ponude i traznje fin. usluga kao i projektovanje buducih promjena u strukturi fin. sistema. U tom kontekstu, svaka FI, polazeci od svojih komparativnih prednosti projektuje strategiju razvoja.U savremenoj fin. strukturi, uspjesnost poslovanja bankarske institucije formira se na osnovu interakcije tri kljucne komponente. To su:

poduzetnistvo – tehnologija – organizacijaStratesko planiranje u bankarskim institucijama sadrzi nekoliko faza:

Kreiranje vizije Izbor strategije Razrada akcionih programa

Vizija u strateskom planiranjuPrva faza u strateskom planiranju razvoja bankarske institucije jeste sagledavanje vizije daljeg razvoja. Pri tome se polazi od analize sadasnje pozicije banke na FT. Analiziraju se svi pozitivni i negativni faktori poslovanja banke u odnosu na konkurentne institucije. Komparativni pregled prednosti i nedostataka u jednoj hipotetickoj banci izgleda ovako.

Pozitivni faktori1. siroka baza klijenata2. razvijena organizaciona mreza3. dobra kadrovska struktura

Negativni faktori1. slabo upravljanje bankom2. niska profitabilnost3. neperformansni zajmovi

Kod stvaranja vizije daljeg razvoja banke, posebno su znacajna opredjeljenja banke: da li zeli da prosiri geografsko podrucje svog djelovanja? u kojoj mjeri zeli da poveca svoj bilansni nivo? koliki stepen diverzifikacije finansijskih proizvoda zeli da ponudi u narednom

periodu?

Izbor strategije

4

BANKARSTVO I

Kod izbora strategije razvoja banke u narednom periodu, opcije banke mogu se sistematizovati na sljedeci nacin:

1. TRZISNA PENETRACIJA: banka u razvojnoj strategiji stavlja teziste na povecanje ucesca na postojecim segmentima FT i to sa postojecim finansijskim uslugama.

2. OSVAJANJE NOVIH TRZISNIH SEGMENATA: banka stavlja teziste na osvajanje novih trzisnih segmenata u geografskom smislu ili putem sireg obuhvata novih slojeva stanovnistva-uz prodaju iste palete svojih proizvoda.

3. OSVAJANJE NOVIH PROIZVODA: banka stavlja teziste na uvođenje novih proizvoda/usluga uz zadrzavanje prisustva dotadasnjih segmenata FT.

4. DIVERZIFIKACIJA: banka stavlja teziste na osvajanje novih trzisnih segmenata kao i na uvođenje novih finansijskih proizvoda/usluga.

Kljucni parametri daljeg razvoja su: Sustina je u sagledavanju optimalnog porasta bilansnog obima banke, polazeci od

savremene koncepcije da je kljucni zadatak banke da poveca vrijednost banke kao firme.

Stepen diverzifikacije banke u narednom periodu predstavlja sagledavanje planskog pomjeranja palete bankarskih proizvoda/usluga.

Politika kamatnih stopa banke: cilj kamatne politike banke je da obezbjedi puno pokrice rizika i troskova kao i adekvatnu stopu profitabilnosti banke.

Stratesko planiranje u savremenim bankama tezi da sagleda plansku stopu prinosa banke u odnosu na aktivu i u odnosu na dionicki kapital. Stopa profita banke treba da obezbjedi povecanje dionickog kapitala banke s tim da postoji konzistentna veza između povecanja stope kapitala banke i stope porasta ukupne aktive i pasive.

Akcioni programOperacionalizacija strategije razvoja banke sprovodi se kroz akcione programe. Za svaki akcioni program zaduzen je odgovarajuci projektni tim. Struktura akcionih programa moze se vidjeti na primjeru britanske banke TSB. Cjelina tih programa je sintetizovana u akrinomu CQIPP (Costs, Quality, Information, Products, People).Troskovi poslovanja se stavljaju u odnos prema dohotku banke i postavlja ciljna visina tog odnosa uz nastojanje da se taj parametar smanji.Kvalitet bankarskih usluga bitan je faktor konkurentske diferencijacije banaka. Povecani kvalitet fin. usluga, ostvaruje se preko razvoja informacionih sistema, organizacionih promjena u banci kao i dodatne obuke zaposlenih.Informacije – finansijski informacioni sistem treba da bude dovoljno sofisticiran kako bi mogao da daje troskovnu, dohodnu i profitnu analizu. Koristi se segmentirana marketinska strategija. Time je stvorena analiticka osnova za neposredne komunikacije sa klijentima u cilju prodaje dodatnih fin. usluga. To je osnova za unakrsnu prodaju sto multiplikuje ukupnu prodaju bankarskih usluga klijentskoj bazi.Proizvodi/usluge – među glavnim finansijskim proizvodima koje stanovnistvo moze da koristi kod banke nalaze se: tekuci racuni, dozvoljena prekoracenja, platni promet, platne kartice, potrosacki krediti, stambeni krediti, stednja.Osoblje – strateski plan razvoja banke mora da sadrzi plan potrebnog osoblja. U tom smislu je najvaznije da bude planski ustanovljen adekvatan broj i struktura zaposlenih. Plan osoblja banke treba da ukljuci i nacine za povecanje strucne spreme i motivisanost zaposlenih.

GLAVA 3

5

BANKARSTVO I

LIKVIDNOST BANAKA

KONCEPT LIKVIDNOSTI

Banke u trzisnoj ekonomiji moraju da permanentno obezbjeđuju dnevnu likvidnost u svom poslovanju. Likvidnost banke je njena sposobnost da izvrsava svoje obaveze u rokovima dospijeca. Dokle god je banka likvidna, deponenti ne moraju da brinu za svoj novac. Stoga je jasno da likvidnost banke predstavlja osnovu za normalno funkcionisanje depozitnog mehanizma kod svake banke.Problem odrzavanja perfektne likvidnosti banke u trzisnoj ekonomiji otezava cinjenica da su banke takve FI koje – u procesu konverzije depozita u kredite – vrse rocnu transformaciju. Deponenti banaka u principu teze da drze sredstva kod banaka sa relativno kracim rokovima, dok korisnici bankarskih kredita u principu teze da koriste sredstva sa duzim rokovima vracanja. U praksi je skoro nemoguce da banka ima potpunu ravnotezu između depozita i kredita u rocnoj dimenziji. Bankarska institucija naplacuje određenu cijenu za vrsenje rocne transformacije. Tako interesi deponenata da imaju sto kratkorocnija sredstva i interesi korisnika kredita da sredstva drze relativno duze moraju da budu kompenzirani određenim prinosom koji banka ostvaruje iz rocne transformacije. Najgora pozicija u koju banka u savremenoj trzisnoj strukturi moze da upadne jeste da bude ukljucena u finansijsko trziste i da preko tzv. upravljanja pasivom obezbjeđuje dodatni kvantum likvidnosti u momentima kada je to potrebno, ali da sticanjem određenih okolnosti izgubi svoju kreditnu sposobnost na trzistu.

STRATEGIJE LIKVIDNOSTI

1. Strategija kratkorocnih komercijalnih zajmova – je koncept po kojem banke odrzavaju svoju solventnost i likvidnost ukoliko deponentni potencijal plasiraju iskljucivo u obliku kratkorocnih kredita privredi. Radi se o kratkorocnim bankarskim kreditima do 90 dana koji su pokriveni robnim mjenicama. Komercijalne banke daju kratkorocne kredite preduzecima time sto kupuju robne mjenice i tako postaju mjenicari povjerioci s tim da o roku dospijeca naplacuje mjenice od mjenicnih duznika. Pri tome je postojala mogucnost da banka moze da izvrsi rediskont robnih mjenica, tj. da ih proda prije roka dospijeca nekom drugom povjeriocu ili CB. Smatralo se da banka ne moze da postane nesolventna ukoliko iza njenih depozitnih obaveza stoje kreditni plasmani u obliku robnih mjenica pokriveni mjenicama. Problem nelikvidnosti banke bi u gornjem mehanizmu mogao da nastane ukoliko bi doslo do neto smanjenja depozita kao izvora bankarskih resursa.

2. Strategija utrzivih aktiva – nastala je u razvijenim zemljama pocetkom 20. stoljeca na bazi razvoja FT i posebno novcanog trzista. Time su banke dosle u situaciju da svoju rezervnu aktivu mogu da diverzifikuju. Pored primarne rezervne aktive (slobodna novcana sredstva) doslo je do formiranja sekundarnih rezervi u koje ulaze VP koji se lahko mogu prodati na sekundarnom trzistu bez gubitka. Sekundarne rezervne aktive sastoje se pretezno od kratk. drzavnih VP (blagajnickih zapisa), iz razloga sto je sekundarno trziste tih VP najdublje, usljed cega ti papiri imaju likvidni karakter. Banke su sada u stanju da drze znatno vece rezerve likvidnosti iz razloga sto se veci dio rezervne aktive sastoji iz kamatonosnih rezervnih aktiva. Pri tome treba imati u vidu da su primarne rezerve aktive u principu nekamatosne pa banke kao trzisne institucije teze da minimiziraju takav oblik rezervne aktive. Bez dovoljno dubokog FT ne bi bilo moguce aktiviranje sekundarnih rezervnih aktiva.

6

BANKARSTVO I

3. Strategija likvidnosti na bazi plasmana sa antipiciranim dohotkom – osnova ove bankarske strategije sastoji se u tome da su banke postale u znatno vecoj mjeri orijentisane na davanje srednjorocnih i dugorocnih zajmova privredi i stanovnistvu i to na bazi jakog porasta stednih i orocenih depozita. Kod srednjorocnih i dugorocnih zajmova vracanje se obavlja na osnovu anuitetnih programa. Anuiteti sadrze otplatne rate i kamate, s tim da preduzece placaju anuitete bankama na sestomjesecnoj ili godisnjoj osnovi, dok građani anuitetne zajmove za kupovinu nekretnina ili trajnih potrosnih dobara otplacuju u mjesecnoj dinamici. Banke vode racuna o tome da placanje glavnice i kamata bude usklađeno sa fin. sposobnoscu korisnika kredita da servisiranje dugova vrse iz svojih dohodaka. Srednjorocni pa cak i dugorocni kreditni plasmani mogu da obezbijede stalni priliv sredstava u relativno kratkim intervalima. Postoji mogucnost da se unaprijed kvantitativno sagleda novcani priliv sredstava.

4. Strategija upravljanja pasivom – ova strategija stavlja teziste na obezbjeđivanje likvidnosti banke putem povlacenja kredita, umjesto putem prodaje kratkorocnih VP. Ova strategija pretpostavlja veoma jako FT na kojem postoji obilje sredstava koja se mogu angazovati putem kreditnih aranzmana od strane svih trzisnih transaktora ukljucujuci i banke. Ukljucivanje banaka na FT u cilju angazovanja dodatnih sredstava moze se vrsiti jedino uz striktan uslov da banka ima solidnu kreditnu sposobnost. Postoji i mogucnost da banke koriste kredite kod CB (kao institucije posljednje instance).

UPRAVLJANJE AKTIVOM I LIKVIDNOST

Model upravljanja aktivom zasniva se na najjednostavnijoj bilansnoj konstrukciji banke:Aktiva: likvidna aktiva i zajmoviPasiva: depoziti i krediti za likvidnost kod CB.Depozitne obaveze banke predstavljaju egzogenu kategoriju.U povoljnim fazama privredne aktivnosti dolazi do izvjesnog povecanja odnosa zajmovi-depoziti, sto znaci smanjenje stope likvidnosti banke. Obrnuto, u nepovoljnim fazama ciklusa, kada dolazi do snizenja privredne i kreditne aktivnosti, stopa likvidnosti banaka se povecava u odnosu na visinu depozita. Kada se likvidnost banaka posmatra s aspekta upravljanja aktivom, u prvom planu se nalazi alokacija aktive banke s gledista sposobnosti da banka preko transformacije aktive generise novac.To znaci da se bankarski zajmovi vracaju u rokovima dospijeca, zajedno s odgovarajucim kamatama.

Savremene analize likvidnosti banke u kontekstu upravljanja aktivom ukazuju na mogucnost koristenja dva analiticka pristupa: stok i tok pristupa.

1. kod STOK pristupa je dobar kvalitet aktiva banaka glavni mehanizam povoljnog zatvaranja ciklusa zajmovi/novac. U tom smislu performansni zajmovi za banku predstavljaju fundamentalni izvor generiranja likvidnosti. Ukoliko bi banka privremeno dosla u situaciju potencijalne nelikvidnosti, ona moze da proda dio svojih aktiva ili da povuce sredstva sa FT ili od CB.

2. TOK pristup stavlja u fokus ulazne i izlazne tokove novca sa gledista banke. Ovaj pristup je u analitickom pogledu bolji ali i komplikovaniji. U primjeni ovog koncepta naglasena je uloga rocne transformacije kod banaka. Banka u okviru tokovnog pristupa stvara mapu likvidnosti / sagledava kvantitativnu poziciju likvidnosti banke u

7

BANKARSTVO I

rokovima od 1-8 dana, 8-30 i 30-90 dana. Cilj projektovanja mape likvidnosti jeste da se limitiraju debalansi po profilima rocnosti.

Optimalno rjesenje nalazi se u kombinaciji oba pristupa u smislu njihove komplementarnosti.

UPRAVLJANJE PASIVOM I LIKVIDNOST

Sustina upravljanja pasivom sastoji se u tome da banke mogu da rjesavaju problem likvidnosti i putem angazovanja dodatnih sredstava na FT, mada tu spada i angazovanje kredita za likvidnost kod CB.Glavni neposredni uzroci potencijalne nelikvidnosti banke sastoje se u privremenom neto odlivu depozita ili pojavi vanrednih kreditnih zahtjeva. U takvim uslovima upravljanje aktivom nije dovoljno, jer nije u stanju da se na kratak rok obezbjede dodatna sredstva koja su banci potrebna za odrzavanje likvidnosti.

Konkretni mehanizmi putem kojih se mogu angazovati krediti za likvidnost na FT su sljedeci: Međubankarski krediti za likvidnost Aranzmani o rekupovini sredstava Depozitni certifikati banaka Krediti za likvidnost kod CB

1. Međubankarski krediti za likvidnostPretpostavka za ovaj mehanizam jeste da pojedine banke formiraju suficite/deficite u svojim bilansima novcanih transakcija. Time se potencijalno formiraju odgovarajuci suficiti/deficiti sredstava na racunima ovih banaka kod CB. Pri tome treba imati u vidu da se novcani obracuni između banaka u krajnjoj liniji sprovode preko njihovih racuna kod CB. Banke putem međusobnih kreditnih aranzmana izvrse privremenu preraspodjelu viskova i manjkova sredstava na racunima kod CB s tim da se to poveze sa placanjem kamate.Karakteristika međubankarskih kredita za likvidnost sastoje se u tome da se radi o kreditima bez pokrica, tj. banke koje daju ove superkratkorocne kredite ne traze pokrice u vidu VP.

2. Aranzmani o rekupovini sredstavaKod aranzmana o rekupovini vrsi se prodaja finansijske aktive uz obavezu prodavca da mora u određenom kratkom terminu da kupi tu istu aktivu po unaprijed dogovorenoj cijeni. Rocnost kod ovog aranzmana moze da iznosi svega jedan poslovan dan, pa do nekoliko mjeseci. Pri tome se kod repo aranzmana koriste drzavne obveznice kao pokrice, sto je i glavna razlika između ovih aranzmana i međubankarskih kredita za likvidnost. Postoji i mogucnost da banke primjene obratne transakcije o rekupovini. U tom slucaju banke najprije kupuju VP uz obavezu njihove prodaje u utvrđenom terminu i uz određenu cijenu.

3. Depozitni certifikatiBanka moze da emituje svoje depozitne certifikate koji mogu da budu sa kratkim rokovima vracanja i u tom slucaju radi se o instrumentu za obezbjeđivanje likvidnosti banke. Ukoliko neka banka ocijeni da su joj potrebna dodatna novcana sredstva, i to vrlo brzo, ona moze da ponudi emisiju svojih depozitnih certifikata sa atraktivnim kamatnim stopama. U tom slucaju, banka moze vrlo brzo da dođe do dodatnih sredstava, umjesto da ceka neto priliv depozita.

8

BANKARSTVO I

4. Krediti za likvidnost kod CBCB ove kredite odobrava bankama koje su solventne ali imaju kratkorocne probleme likvidnosti. Radi se o tzv. diskontnom salteru na kojem banke mogu da dobiju superkratkorocne kredite kod CB uz zalogu u vidu drzavnih VP. Prema jednoj opciji, kamatna stopa koju CB naplacuje na kredite za likvidnost je nesto niza od trzisne kamatne stope. Prema drugoj opciji, kamatna stopa na kredite CB je iznad trzisne kamatne stope (kaznena stopa).Postoje tri tipa kredita za likvidnost CB:a). kratkorocni krediti za prilagođavanje bilansne strukture banaka (sa rokom do 30 dana),b). sezonski kratkorocni krediti koji pokrivaju sezonske debalanse između kreditnih zahtjeva i visine depozita kod banaka,c). vanredni kratkorocni krediti koji se daju radi odrzavanja likvidnosti banaka usljed potpuno neocekivanih događaja.

PROJEKTOVANJE LIKVIDNOSTI

Projektovanje likvidnosti u savremenim bankama vrse komisije za upravljanje aktivom i pasivom koje su i odgovorne za odrzavanje likvidnosti banke. Planiranje likvidnosti banke zasniva se na prognoziranju rasta depozita i traznje za zajmovima kao i aranziranju dodatnih izvora za obezbjeđenje likvidnosti banke. Postoje tri kategorije kod projektovanja likvidnosti banke: bazicni trend, kratkorocne sezonske promjene i ciklicne promjene.Sustina projektovanja likvidnosti banke sastoji se u tome da se za određene vremenske intervale izracunava gep (jaz) likvidnosti banke. Ovaj likvidnosni gep predstavlja razliku između antipiciranih izvora sredstava i potencijalne upotrebe sredstava od strane banke.Kod projektovanja likvidnosti banke pravi se diferencijacija između stabilnih i nestabilnih depozita. Stabilni depoziti su oni depoziti na koje banka moze da racuna da nece imati vecu frekvenciju upotrebe. Preostali iznos cine nestabilni depoziti za koje se ocekuje da ce biti povuceni u rocnom spektru od jedne godine odnosno da su osjetljivi na promjene u trzisnim kamatnim stopama.Projektovanje likvidnosti banke sadrzi i ciklicni aspekt. Metodologija projektovanja likvidnosti u najkracoj verziji moze se izraziti na sljedeci nacin:

POTREBE DODATNE LIKVIDNOSTI=prognozirani porast zajmova+porast obaveznih rezervi- prognozirani porast depozita

Na izbor sredstava za pokrivanje gepa likvidnosti utice: (a) duzina vremena projektovanog gepa i (b) ocekivano kretanje kamatnih stopa na FT.(a) Ukoliko se ocijenjuje da ce negativni gep trajati svega nekoliko dana, banka tezi da koristi kratkorocnije izvore sredstava. A ukoliko se ocijeni da ce negativni gep trajati nesto duze, banka ce vjerovatno koristiti emisiju depozitnih certifikata.(b) Ako se ocekuje da ce kamatne stope na FT u narednom periodu da padnu, portfolio menadzeri teze da koriste vrlo kratkorocne izvore sredstava kako bi kasnije izvrsili refinansiranje po snizenim kamatnim stopama. Portfolio menadzeri smanjuju likvidnost bilansa banke, svjesni da preuzimaju rizik. Kada se procijeni da ce doci do porasta kamatnih stopa na FT u narednom periodu, portfolio menadzeri teze da koriste dugorocnija sredstva u pasivi kao i da smanji rocnost plasmana u aktivi bilansa banke. Kada se ocekuje porast trzisnih kamatnih stopa, bankarski menadzeri teze da banka ima likvidniji bilans aktive i pasive.

9

BANKARSTVO I

GLAVA 4PROFITABILNOST BANKE

FINANSIJSKI INDIKATORI BANAKA

Ostvarivanje odgovarajuce stope profita po jedinici dionickog kapitala je osnova za dalju ekspanziju banke u trzisnoj privredi. Profitabilna banka povecava dionicki kapital banke bilo kroz zadrzavanje dijela ostvarenog profita, bilo kroz emisiju dodatnih dionica na primarnom trzistu kapitala.

Kljucni finansijski indikatori bankeIndikatori likvidnosti

1. Likvidna aktiva/Ukupna aktiva 2. Likvidna pasiva/Ukupne obaveze

Indikatori kamatosne aktive3. Ukupni zajmovi/Ukupna aktiva4. Ukupni zajmovi+VP/Ukupna aktiva

Indikatori finansijske strukture5. Dionicki kapital/Ukupna aktiva6. Dionicki kapital/Rizicna aktiva

Indikatori operativnih rashoda7. Operativni rashodi/Operativni dohodak8. Plate i beneficije zaposlenih/Operativni rashodi9. Ukupni kamatni rashodi/Operativni rashodi

Indikatori neto kamatne marze10. Kamatni dohodak/Kamatosna aktiva11. Kamatni rashodi/Kamatosna aktiva12. Neto kamatna marza

Indikatori profitabilnosti13. Neto dohodak/Operativni dohodak (ROI)14. Neto dohodak/Ukupna aktiva (ROA)15. Neto dohodak/Dionicki kapital (ROE)

Indikator 1 pokazuje odnos između likvidne i ukupne aktive banke. Ukoliko banka ima relativno visok nivo likvidnosti po osnovu ovog indikatora u odnosu na kontrolnu grupu banaka, moze se reci da banka ima dobre performanse na polju likvidnosti.Indikator 2 pokazuje odnos između likvidne pasive i ukupnih obaveza banke. Ako dodje do porasta vrijednosti ovog indikatora, to znaci da je banka povecala kratkorocne obaveze na strani pasive u odnosu na ukupne obaveze.Indikatori 3 i 4 pokazuju strukturu aktive banke, posebno u kojim procentima ucestvuju zajmovi i VP u ukupnoj aktivi banke.Indikator 5 pokazuje odnos između dionickog kapitala i ukupne aktive banke, i on se naziva dionicki multiplikator (EM).Indikator 6 pokazuje odnos između dionickog kapitala i rizicne aktive u koju ulaze svi zajmovi i VP koje banka ima u svojoj aktivi.Indikator 7 pokazuje odnos između operativnih rashoda i operativnog dohotka banke. U operativne rashode ulaze kamatni i nekamatni rashodi i rezerve za pokrivanje gubitka po zajmovima. Operativni dohodak cine kamatni i nekamatni prihodi banke.Indikatori 8 i 9 fokusiraju dva glavna toka rashoda banke-plate zaposlenih i kamatne rashode-u odnosu na ukupne rashode banke.Indikator 10 pokazuje odnos između kamatnog dohotka i kamatosne aktive a indikator 11 odnos između kamatnih rashoda i kamatosne aktive. Razlika između indikatora 10 i 11 je indikator 12 koji pokazuje neto kamatnu marzu banke.

10

BANKARSTVO I

Sinteticki indikatori performansi banke dati su indikatorima 13, 14 i 15. Indikator ROI pokazuje odnos između neto dohotka i operativnog dohotka. Indikator ROA odnosi se na neto dohodak prema ukupnoj aktivi banke. Indikator ROE pokazuje odnos između neto dohotka i dionickog kapitala. Krajnji cilj je da se izvrsi kvantitativna dekompozicija ROE, tj. da se utvrde determinante koje uticu na formiranje prinosa na dionice banke.Tokovi formiranja profitabilnosti banke mogu se redukovati na sljedece dvije jednacine:

ROA=ROI*AUROE=ROA*EM

ROE=ROI*AU*EM

AU pokazuje odnos između operativnih prihoda i ukupne aktive.To znaci, visina neto dohotka banke u odnosu na dionicki kapital banke (ROE) dobija se mnozenjem ROA i dionickog multiplikatora (EM). Pri tome vazi pravilo da ukoliko je dionicki multiplikator veci, utoliko je u istoj proporciji veci ROE u odnosu na ROA.ROA-stopa profita prema aktiviROE-stopa profita prema dionickom kapitalu

FAKTORI PROFITABILNOSTI BANAKA

Mikroekonomski faktori*

Kvalitet menadzmentaOperativni menadzment neposredno vodi poslovnu politiku banke i time utice na njene performanse. Glavne funkcije menadzmenta jesu: planiranje, organizovanje, kadrovanje, upravljanje i kontrola. Dobar bankarski menadzer mora da ima ne samo solidna profesionalna znanja, vec treba da bude i bankarski poduzetnik.

Kvalitet aktiveKod plasmana zajmova veoma je bitno da banke vrse odgovarajucu ocjenu boniteta preduzeca i drugih korisnika zajmova. Ukoliko neka banka ima nadprosjecne stope neperformansnih zajmova, to ide na teret profitabilnosti.

Ekonomija obimaJaka konkurencija na bankarskom trzistu smanjuje kamatne marze i stope provizija. To vrsi pritisak na banke da povecanjem obima poslovanja smanjuju fiksne troskove po jedinici bankarskih proizvoda, sto povoljno utice na visinu profita banaka.

Ekonomija okvira (opsega)Sastoji se u diverzifikaciji proizvoda/usluga koje banka stavlja na raspolaganje svojim klijentima. Time banka stvara mogucnost unakrsne prodaje svojih proizvoda/usluga, cime postize povecan nivo ukupne prodaje i prihoda, dok je povecanje troskova banke znatno nize. Diverzifikacija ponude proizvoda/usluga od strane bankarskih institucija je osnova za stvaranje univerzalnih banaka.

11

BANKARSTVO I

Vanbilansne operacijeBanke dosta rado ulaze u vanbilansne operacije jer im one donose znatne prihode u vidu provizije. Tipovi vanbilansnih operacija su:Uslovne obaveze:-kreditne linije-garancije-svop i hedzing transakcijeFinansijske usluge:-usluge u vezi zajmova -starateljske i savjetodavne usluge-brokerske usluge-usluge platnog prometa-usluge u vezi uvoza/izvoza

Troskovi poslovanja bankeTakođe bitno uticu na stepen profitabilnosti. Operativni menadzment u bankama nastoji da minimizira troskove poslovanja, koji se sastoje iz plata i beneficija zaposlenih kao i materijalnih troskova, ukljucujuci amortizaciju.

Profitni centriOmogucuju sagledavanje prihoda i rashoda, ne samo za banku kao cjelinu, nego i po pojedinim organizacionim dijelovima banke kao i po funkcionalnim aktivnostima koje banke imaju. Kompjuterska tehnologija olaksava brzo dobijanje podataka o prihodima, rashodima i neto profitu.

PROFITABILNOST BANAKA I KAMATNE STOPE

Imajuci u vidu ukupnu situaciju na FT, dionicari banaka traze da bankarski menadzment ostvari određenu stopu prinosa (profita). Dio profita banke, po odbitku poreza, dijeli se na isplate dividendi dionicarima i na zadrzani profit kojim se povecava kapital banke. Za dionicare je najbitnije koliko iznosi zbir porasta dividendi i porasta trzisne cijene dionica u odnosu na visinu dionickog kapitala. To se vidi iz sljedece formule:

r = |(Vt - Vi) + Df| / Vi

gdje je: r-stopa prinosa na kapital, Vt-finalna vrijednost dionica, Vi-inicijalna cijena dionice, Df-dividende.

Formiranje targetirane stope prinosa na dionicki kapital (ROE) sluzi kao osnova za politiku cijena na sve oblike poslovanja banke kao i za kontrolu operativnih troskova banke. Politika cijena odnosi se na kamatne stope i provizije na kredite i druge bankarske usluge kao i na kamatne stope koje banka placa na depozite i primljene kredite (ukljucujuci emitovane obveznice banke). Alternativni nacin izracunavanja potrebne kamatne stope na kreditne plasmane je sljedeci:

r = i + ot + (25% - i) * E/Agdje je: r-kamatna stopa na plasmane banke, i-kamatna stopa na obaveze banke, ot-operativni troskovi, E-dionicki kapital banke i A-aktiva banke.

Smisao strategije targetiranja stope prinosa na dionicki kapital banke jeste da se vrsi pritisak na menadzment banke da vodi adekvatnu politiku kamatnih stopa/provizija i kontrolu operativnih troskova banke kako bi bila ostvarena adekvatna stopa prinosa na kapital.

12

BANKARSTVO I

Uticaj dionickog multiplikatora na profitabilnost banakaStopa prinosa (ROE) se racuna samo na dionicki kapital, a ne na ukupni kapital (koji ukljucuje i sekundarni kapital). ROE=ROA*EM (ROA-riziko ponderisana aktiva)U razvijenim zemljama primarni kapital treba da iznosi najmanje 4% u odnosu na ROA, a vrijednost EM je 25. ROE=1%*25=25% prije oporezivanjaU zemljama u kojima nije razvijeno FT banke nisu u stanju da formiraju sekundarni kapital u obliku subordiniranih obveznica. Udvostrucena stopa ROE utice na potrebu da se formira znatno veca kamatna marza, sto implicira povecanje cijena kapitala za korisnike kredita. U ovim zemljama primarni kapital treba da iznosi najmanje 8%, pa u tom slucaju EM iznosi 12,5, sto znaci da banke moraju da ostvare stopu ROA u visini od 2% godisnje.ROE=2%*12,5=25% prije oporezivanjaPri tome je u zemljama u razvoju ucesce sektora privrede u apsorbovanju bankarskih kredita procentualno vece nego u razvijenim zemljama.

GLAVA 5KAPITAL BANAKA

FUNKCIJE BANKARSKOG KAPITALA

1.Elementarna funkcija bankarskog kapitala sastoji se u apsorbovanju potencijalnih gubitaka koje banka ima u svom poslovanju. Da bi se zastitila od rizika nesolventnosti, svaka banka mora da ima adekvatan nivo kapitala. Taj kapital banaka sastoji se prije svega u dionickom kapitalu, mada moze da postoji i u nekim drugim oblicima.

2.Druga funkcija bankarskog kapitala sastoji se u zastiti deponenata i drugih kreditora banke. Dokle god banka ima pozitivnu neto imovinu, gubici u poslovanju banke mogu da budu apsorbovani smanjenjem kapitala banke. U tim okvirima postoji zastita interesa deponenata i kreditora banke.

3.U savremenim trzisnim ekonomijama uvedeni su drzavni mehanizmi osiguranja depozita kod banaka od strane određene zvanicne institucije. Time odgovarajuca drzavna institucija preuzima odgovornost za osigurane depozite kod banaka u slucaju da dođe do likvidacije banke. Ali obavezno osiguranje depozita moze da stvara povecanu sklonost banaka da ulaze u vece poslovne rizike. Stoga se kao kontramjera zahtjeva da sve bankarske institucije imaju adekvatan nivo kapitala, s tim sto taj nivo kapitala kontrolise specijalna drzavna institucija.

4.Posljednja bitna funkcija kapitala banke sastoji se u ogranicavanju rasta aktive i depozita kod svake konkretne banke. Da bi banka obezbijedila rast ukupne aktive, ona mora da povecava ne samo depozitni potencijal, nego i nivo kapitala banke. Sustina je u tome da kapital banke mora da raste u proporciji sa porastom aktive banke. Vlasnicki kapital treba da bude dovoljno visok da obezbijedi pokrivanje eventualnih gubitaka u poslovanju. Naime, banke imaju vrlo visok leveridz, tj. visoku proporciju ukupne aktive i ukupnih obaveza u odnosu na vlasnicki kapital.

13

BANKARSTVO I

OBLICI BANKARSKOG KAPITALA

Bankarski kapital se moze podijeliti na:(a) primarni kapital: dionicarski kapital i zadrzani profiti(b) sekundarni kapital: subordinirane obveznice, opste rezerve za pokrice

gubitaka, skrivene rezerve i valorizacione rezerve.

Dionicarski kapital kao vlasnicki kapital ulozen u banku nema fiksnu rocnost, jer funkcionise sve dok banka postoji s tim da moze da bude umanjen za otpis gubitka u poslovanju banke. Banke sa odgovarajucim kreditnim rejtingom mogu da vrse primarnu emisiju dionica na FT u cilju prosirenja baze primarnog kapitala.Subordinirane obveznice – u sastav kapitala banaka ulaze samo subordinirane obveznice sa inicijalnim rokom dospijeca preko 5 godina. Emisija subordiniranog duga pogodna je za dionicare banke, ukoliko banka ima profitabilno poslovanje. U tom slucaju, posto se relativno suzava kvantum vlasnickog kapitala, povecava se visina profita po dionici.Opste rezerve za pokrice gubitaka banaka ulaze u sekundarne rezerve kapitala. One sluze za apsorbovanje nepredviđenih gubitaka koji mogu nastati u poslovanju banaka.

PROGRAMI POVECANJA KAPITALA

Kratkorocni aspektU slucaju pada stope kapitala kod neke banke ispod ravnoteznog nivoa, banka ima sljedece opcije:1).Banka moze da sprovede program dokapitalizacije putem prodaje novih serija dionica ili subordiniranih obveznica na trzistu kapitala. Banka moze da smanji ili potpuno obustavi isplatu dividendi svojim dionicarima i da ta sredstva upotrijebi za jacanje zadrzanih profita koji predstavljaju oblik vlasnickog kapitala.2).Banke mogu da povecaju stope kapitala putem prodaje dijela zajmova na sekundarnom trzistu ili sekjuritizacijom zajmova. U oba slucaja banke smanjuju nivo svoje aktive, cime se povecava stopa kapitala u odnosu na smanjenu aktivu.3).Banka koja ima stopu kapitala ispod ravnoteznog nivoa i koja nije u stanju da popravi, moze da bude vlasnicki prestrukturirana, tj. preuzeta od neke finansijski jake, koja po pravilu mijenja menadzmentsku strukturu i uvodi novu poslovnu strategiju ukljucujuci i sanacione mjere.

Dugorocni aspektPolazna osnova za projektovanje porasta bankarskog kapitala predstavlja planiranje porasta bilansa stanja kao i bilansa uspjeha banaka u narednom periodu. Ukupan projektovani bilans banke sadrzi s jedne strane porast bankarske aktive, i s druge strane tri komponente na strani pasive.

Proces povecanja kapitala sadrzi tri faze. U prvoj fazi se na osnovu projektovanih bilansa stanja i tokove utvrđuje potreban kvantum dodatnog kapitala. U drugoj fazi se projektuje struktura dodatnog internog i eksternog kapitala banke koji treba da podrzi povecanje bankarske aktive. U trecoj fazi se na osnovu analize troskova i benefita utvrđuje optimalna struktura eksternog kapitala.

14

BANKARSTVO I

U operativnom sprovođenju politike povecanja kapitala, banke vode prije svega racuna o tome da formiraju dovoljnu masu i stopu profita. Drugi bitan segment odnosi se na raspodjelu profita, pri cemu banke teze da obezbijede povecanu proporciju zadrzanih profita u odnosu na isplacene dividende.

BRZE KOREKTIVNE INTERVENCIJE

Regulatorne institucije u nekim zemljama u novije vrijeme preduzimaju brze korektivne akcije u odnosu na banke kod kojih dođe do snizenja stope kapitala ispod određenog nivoa. Sve bankarske institucije svrstane su u jednu od sljedecih pet kategorija: Stopa kapitala1.dobro kapitalizirane institucije 5% ili vise2.adekvatno kapitalizirane institucije 4% ili vise3.subkapitalizirane institucije ispod 4%4.znatno subkapitalizirane institucije ispod 3%5.kriticno subkapitalizirane institucije ispod 2%

Smisao ovog rangiranja banaka je u tome da se na sve banke, sem na banke prve grupe, primjenjuju određene sankcije koje su utoliko jace ukoliko se banka nalazi u grupi sa nizom stopom kapitala.

MEĐUNARODNA KOORDINACIJA

Bazelski sporazum od jula 1988. godine predvidio je jedinstvene stope kapitala prema ponderisanoj rizicnoj aktivi velikih (međunarodnih) banaka u zemljama grupe 10, formalno je vazio samo za komercijalne banke bazirane u zemljama grupe 10, a u praksi je veliki broj drugih zemalja pristupio ovom sporazumu o jedinstvenim stopama kapitala. Koncepcije su sljedece: 1.povecana je stopa kapitala u odnosu na dotadasnju praksu2.propisane su jedinstvene stope kapitala za svaku klasu rizicne aktive banaka, u obzir su uzeti ne samo visina bankarske aktive nego i koeficijenti kreditnog rizika3.međunarodni aranzmani u pogledu standarda kapitala obuhvataju i bankarske rizike po pojedinim vanbilansnim aktivnostima4.u pocetku su se međunarodni standardi kapitala odnosili samo na kreditne rizike banaka a kasnije su prosireni i na trzisne rizike (kamatnih stopa i deviznih kurseva)

15

BANKARSTVO I

Struktura kapitala banaka(prema bazelskim aranzmanima)

I PRIMARNI KAPITAL1.Dionicarski kapital2.Zadrzani profitiII SEKUNDARNI KAPITAL3.Subordinirane obveznice4.Opste rezerve za pokrice gubitaka5.Skrivene rezerve6.Valorizacione rezerveIII UKUPNI KAPITALPrimarni kapital + Sekundarni kapital

*Zbirna stopa primarnog i sekundarnog kapitala iznosi najmanje 8% u odnosu na ukupno riziko ponderisanu aktivu banke. Pri tome su banke obavezne da drze primarni kapital po stopi koja iznosi najmanje 4% u odnosu na ukupnu ponderisanu aktivu. Sekundarni kapital banke mogu da drze najvise do iznosa primarnog kapitala dakle, do 4% od ukupnog iznosa aktive ponderisane rizikom. Banke mogu da drze sekundarni kapital u obliku subordiniranih (podređenih, potcinjenih) obveznica maksimalno u visini od 50% od iznosa primarnog kapitala.*

GLAVA 6KREDITNA ANALIZA

Kreditna analiza ima za cilj da utvrdi kreditnu sposobnost trazilaca kredita i da time ustanovi stepen kreditnog rizika. Kreditni rizik sastoji se u vjerovatnoci da kredit nece biti vracen o roku dospijeca zajedno sa pripadajucim kamatama.

ANALIZA FINANSIJSKIH INDIKATORA

Svi indikatori mogu se svrstati u pet grupa:1. INDIKATORI LIKVIDNOSTI2. INDIKATORI ZADUZENOSTI3. INDIKATORI AKTIVNOSTI (EFIKASNOSTI)4. INDIKATORI PROFITABILNOSTI5. INDIKATORI DEVIZNIH EFEKATA

Indikatori deviznih efekata:(1) Devizna realizacija/ukupna aktiva(2) Devizna realizacija/neto profit(3) Devizna sluzba dugova/ukupan profit(4) Spoljni dug/ukupna aktiva(5) Spoljni dug/neto imovina

Prvi indikator pokazuje stepen efikasnosti koriscenja sredstava (koeficijent aktivnosti). Drugi i treci pokazuju stepen profitabilnosti u deviznom dijelu poslovanja. Cetvrti i peti indikator pokazuju stepen devizne zaduzenosti u odnosu na sve druge oblike finansiranja.

16

BANKARSTVO I

U finansijskim i kreditnim analizama preduzeca se cesto koriste tzv. modifikovani Du Pontov analiticki sistem koji pokazuje veze između kljucnih finansijskih odnosa. Jezgro ovog analitickog sistema moze se prikazati na sljedeci nacin:

Prodaja/aktiva * profit/prodaja = profit/aktiva

Ovi odnosi mogu se prikazati i na sljedeci nacin:Prinos aktive = stopa prinosa prema prodaji * obrt aktive

TOBINOVO q

q = trzisna vrijednost firme / reprodukciona vrijednost kapitala

Kada je q visoko, trzisna vrijednost preduzeca u odnosu na reprodukcionu vrijednost proizvodnog kapitala je dovoljno visoka. Drugim rijecima, proizvodni kapital je relativno jeftin u odnosu na trzisnu vrijednost firme. Takva situacija pogodna je za teznju preduzeca da vrsi investicije u realnu aktivu. Međutim, ako je q nisko, preduzece nije stimulirano da kupuje opremu (investicionu robu), jer je nabavka te robe suvise skupa u odnosu na trzisnu vrijednost firme.

VJEROVATNOCA BANKROTSTVA KOMPANIJA

Z-score modeliAltmanova Z-score analiza izgleda ovako:

Altman Z = 0,012X1+0,014X2+0,033X3+0,006X4+0,999X5

gdje je:X1 = neto obrtni kapital/ukupna aktivaX2 = zadrzani profiti/ukupna aktivaX3 = profiti prije isplate kamata i poreza/ukupna aktivaX4 = trzisna vrijednost ukupnog vl. kapitala/knjigovodstvena vrijednost uk. ZaduzenjaX5 = prodaja/ukupna aktiva

Struktura za sagledavanje zone i kvantifikacije kreditne sposobnosti kompanije dobija se na osnovu sljedece matrice:ako je Z ispod 1,81 «zona bankrotstva»ako je Z između 1,81 i 2,99 «siva zona»ako je Z iznad 2,99 «bezbijedna zona»

Matematicka formulacija indeksa neuspjeha kompanije moze se formulisati na sljedeci nacin:

V = k0 + k1N1 + k2N2 + k3N3 + k4N4 + k5N5

gdje je:V-indeks neuspjehaNi-finansijski indikatorki-koeficijent odgovarajuceg finansijskog indikatora

17

BANKARSTVO I

GLAVA 7TEHNOLOGIJA KREDITIRANJA

KREDITNI PROCES

(1)Priprema i donosenje kreditnih odluka

Elementi kreditnog izvjestaja:-grana privrede,-kompozitni kreditni rejting,-godina osnivanja firme,-brzina placanja racuna dobavljacima,-visina prodaje i struktura kupaca,-broj i struktura zaposlenih,-trend biznisa firme,-posljednji bilans stanja,-kretanje profita kompanije,-informacija o vlasnicima kompanije,-normalna visina depozita kompanije kod banke,-da li kompanija uredno otplacuje kredite banci?

Faktori kreditnog rizika (grafik 7-1)

Pravilo 5C

Karakter pokazuje spremnost kao i zelju da se dug otplati na vrijeme zajedno sa kamatama.Kapacitet zaduzenja znaci procjenu sposobnosti preduzeca ili domacinstva da iz tekuceg dohotka moze da izvrsi vracanje bankarskog kredita zajedno sa kamatama.Kapital pokazuje neto imovinu duznika koja utice i na visinu kredita koji kompanija ili domacinstvo moze da dobije.Kolateral ili zalog (pokrice) predstavlja realno pokrice koje moze da bude uslov za dobijanje kredita kod banke.Ekonomske prilike oznacava makroekonomske ili sektorske prilike koje uticu na sposobnost otplate bankarskih zajmova u rokovima zajedno sa kamatom.

18

KREDITNI RIZIK

KARAKTER

KAPACITET

KOLATERAL

KAPITAL

USLOVI

BANKARSTVO I

(2)Monitoring kreditaMonitoring zajmova je neka vrsta interne revizije zajmovnog portfolija u okviru same banke. Cilj je da se sto brze otkriju problemski zajmovi i da se informise top menadzment banke o kvalitetu zajmovnog portfolija u cjelini i po kreditnim jedinicama. Problemski zajmovi treba odmah da uđu u proceduru ponovnog proracuna solventnosti preduzeca duznika.Klasifikacija problemskih zajmova je sljedeca:

1. substandardni zajmovi2. sumljivi zajmovi3. zajmovi sa gubitkom.

Substandardni zajmovi su oni koji pokazuju losije performanse od predviđenih.Sumljivi zajmovi imaju povecan rizik da nece biti naplaceni.Zajmovi sa gubitkom su zajmovi koji su otpisani, posto je prosao rok od 90 dana od dospjelosti.

Kada se utvrde problemski zajmovi, banka stoji pred izborom između likvidacije ili sanacije preduzeca.

(3)Portfolio strategija zajmovnih plasmanaRadi se o zajmovnoj strategiji koja predstavlja platformu za donosenje konkretnih kreditnih odluka. Strategija plasmana portfolija u zajmove oslanja se na nekoliko faktora:

Ciklicna kretanja u ekonomiji. Ukoliko u ekonomiji postoji povoljna makroekonomska kretanja, dolazi do povecanja stope zajmova/aktiva.

Strukura trzisnih kamatnih stopa i promjena u toj strukturi uticu na formiranje portfolio aktive. Banke nastoje da vise sredstava plasiraju u aktive koje nose povecane kamatne stope. Zajmovi su za banke profitabilniji oblik plasmana u odnosu na VP.

Stepen likvidnosti razlicitih oblika aktive utice na strukturu plasmana banaka. Portfolio strategija zavisi od strukture i kvaliteta izvora sredstava, npr. od stabilnosti

depozitne baze. Struktura traznje bankarskih zajmova takođe vrsi interakcioni uticaj na strukturu

ponude zajmovnih plasmana.

STRUKTURIRANJE KREDITA

Pod strukturiranjem kredita podrazumijeva se sporazumno utvrđivanje uslova pod kojim se zakljucuje kreditni ugovor između banke kao kreditora i kompanije kao duznika.U elemente strukturiranja kredita ulaze:

Rocnost kredita Visina kamatne stope Pokrice Zastitne klauzule

*Rocnost kredita*Generalna shema kredita na bazi rocnosti izgleda ovako:-kratkorocni krediti (do 1 godine)-srednjorocni krediti (od 1 do 7 godina)-dugorocni krediti (preko 10 godina)

19

BANKARSTVO I

Kratkorocni krediti odnose se na finansiranje tekucih potreba u obrtnim sredstvima. Dugorocni krediti odobravaju se za finansiranje fiksnih aktiva ili trajnog obrtnog kapitala. Srednjorocni krediti banaka cesto se odnose na dugorocno finansiranje kompanija. Kod kratkorocnih kredita se vracanje sredstava po pravilu vrsi odjednom zajedno sa odgovarajucom kamatom. Dok kod dugorocnih kredita se vracanje sredstava banci vrsi u ratama prema anuitetnom planu koji ukljucuje i odgovarajuce kamate, a iznos anuiteta (periodicna otplata kredita zajedno sa kamatom) jednak u svakom sukcesivnom periodu.Ukoliko bankarski kredit ima duzi rok dospijeca, involviran je veci stepen kreditnog rizika.

*Kamata*Kamatne stope koje banke primjenjuju na kredite/na depozite, u osnovi se formiraju na finansijskom trzistu. Nominalna kamatna stopa sadrzi dvije osnovne komponente: realnu kamatnu stopu i stopu inflacije. Banke uracunavaju i dodatnu marzu koja predstavlja individualizaciju stepena rizika za konkretne duznike.Na prvoklasne duznike primjenjuje se najniza kamatna stopa koja se obicno naziva primarnom kamatnom stopom.Glavna opcija u politici kamatnih stopa banaka sastoji se u izboru između fiksnih i fleksibilnih kamatnih stopa. Fiksne kamatne stope se uglavnom koriste kod kratkorocnih kredita, dok se kod dugorocnih kredita pretezno koriste fleksibilne kamatne stope. Za banke se ovdje postavljaju dva pitanja:Prvo pitanje odnosi se na izbor referentne kamatne stope koja sluzi kao osnova za formiranje individualiziranih kreditnih kamatnih stopa na razne zajmove, imajuci u vidu individualizaciju kreditnog rizika. U tom smislu formira se bazicna kamatna stopa kao generalna cijena finansijskih resursa banaka. Najpoznatija takva stopa je LIBOR.Drugo pitanje u vezi sa kamatnom politikom banaka jeste frekvencija ponovnog određivanja kamatnih stopa polazeci od referentne kamatne stope.

*Kolateral (pokrice)*U pogledu realnog pokrica u vezi odobrenih zajmova, u praksi banaka postoje dva pristupa:Po jednom pristupu banke traze odgovarajuce pokrice za odobreni zajam, s tim da imaju pravo da se naplate prodajom aktive koja sluzi kao pokrice ukoliko duznik ne vrati zajam u roku.Drugi pristup se zasniva na tome da banka ne trazi realno pokrice za odobrene zajmove vec smatra da je otplata zajma zasnovana na prihvacenoj projekciji novcanih tokova. U tom smislu moze se praviti razlika između kompanija koje zajmove dobijaju na osnovu realnog pokrica i kompanija koje ne moraju da pruze realno pokrice za dobijanje zajmova.Opcija banke između pokrivenih i nepokrivenih zajmova u znacajnoj mjeri zavisi od kvaliteta duznika. Ukoliko se zajam odobri uz realno pokrice, kreditni rizik banke se minimizira.

*Zastitne klauzule*U kreditnim ugovorima mogu se predvidjeti razne zastitne klauzule koje znace određeno obezbjeđenje za kreditorsku banku. Ove klauzule primjenjuju se u vecoj mjeri kod dugorocnih kredita, imajuci u vidu povecan kreditni rizik. Najvise se koriste sljedece zastitne klauzule:

Preduzece se obavezuje da ce za vrijeme koristenja kredita drzati sopstveni obrtni kapital iznad određenog minimalnog nivoa.

Preduzece se obavezuje da ce u periodu trajanja bankarskog kredita davati banci određeni set periodicnih finansijskih izvjestaja.

Preduzece ne smije da vrsi vece bilansne promjene bez odobrenja banke. Preduzece ne smije da kupuje vrijednosne papire. Preduzece ne smije da ulazi u nova kreditna zaduzenja...

20

BANKARSTVO I

OBLICI KREDITA

*Kratkorocni krediti za obrtna sredstva*Ovaj oblik bankarskih zajmova odobrava se za povremene zalihe ili za pokrice potrazivanja od kupaca. U principu bi trebalo da se radi o povremenim obrtnim sredstvima. Banka kod kratkorocnog kreditiranja obrtnih potreba preduzeca nastoji da ima sto precizniju sliku bilansne strukture preduzeca. U uslovima savremenih trzisnih struktura, kratkorocni krediti se ne koriste samo za finansiranje povremenih obrtnih sredstava. Ofanzivna strategija finansiranja sastoji se u tome da se dio trajnih obrtnih sredstava finansira iz kratkorocnih bankarskih kredita.U uslovima povecane konkurencije, banke mogu da prihvate finansiranje i dijela trajnih obrtnih sredstava putem kratkorocnih kredita, ukoliko se procijeni da preduzece ima odgovarajucu kreditnu sposobnost.

*Investicioni krediti*Sredstva iz dugorocnih zajmova koriste se za finansiranje fiksnih aktiva kao i trajnog obrtnog kapitala. Otplata investicionih kredita vrsi se na osnovu anuitetnih programa. Ukoliko preduzece moze da otplati kredit prije roka dospijeca, banka prihvata takvu ponudu pod uslovom da se otplata kredita vrsi iz profita preduzeca. Postoji mogucnost da preduzece nastoji da izvrsi otplatu kredita prije roka na taj nacin sto na FT dolazi do novog kredita pod povoljnijim uslovima. U tom slucaju banka kod prijevremenog vracanja kredita naplacuje novcane penale.Kamatna stopa na investicione kredite zavisi od opsteg nivoa kamatnih stopa na FT, od iznosa i rocnosti zajma, kao i do stepena kreditne sposobnosti duznika. Visina finansijskog leveridza takođe utice na visinu kamatne stope, jer veci stepen kreditne zaduzenosti povlaci i povisen stepen kreditnog rizika.Kod ocjene kreditne sposobnosti duznika za dobijanje investicionog kredita u vecoj mjeri se naglasava profitabilnost duznika za razliku od kratkorocnih zajmova kod kojih se u prvi plan stavlja likvidnost preduzeca.

*Revolving krediti*Revolving krediti se srednjorocnog tipa sa normalnim rokovima trajanja od 1 do 3 godine. Radi se zapravo o tipu kreditnog aranzmana koji se nalazi između kratkorocnih i investicionih kredita.Koristenje sredstava po osnovu revolving kredita je fleksibilno, sto znaci da korisnik takvog kredita povlaci sredstva u skladu sa dinamikom svojih potreba i otplacuje prema svojim finansijskim mogucnostima u okviru dogovorenog roka. Ukoliko revolving kredit sadrzi konverzionu klauzulu, moze da bude konvertovan u investicioni kredit koji se otplacuje na bazi anuitetnog programa. Po pravilu se koristenje revolving kredita vrsi uz realno pokrice, a kao kolateral pojavljuju se zalihe i potrazivanja od kupaca. Fakticki se radi o kreditu za trajna obrtna sredstva, cime se zamjenjuje vlasnicki kapital ili investicioni zajam.

*Krediti za finansijsko prestrukturiranje*Radi se o tipu bankarskih kredita koji su vezani za finansiranje kupovine preduzeca ili za neke druge velike finansijske transakcije. U SAD je posebno znacajan oblik finansiranja banaka za LBO transakcije. Subordinirani bankarski krediti obicno cine manji dio bankarskog finansiranja LBO transakcija. Ovaj sloj bankarskih kredita sadrzi znatno veci rizik u odnosu na pokrivene i prioritetne kredite, ali nosi znatno vecu stopu prinosa.

21

BANKARSTVO I

Ovi rizicni bankarski krediti za LBO transakcije nazivaju se mezaninskim finansiranjem. Osnovna ideja koja stoji iza LBO operacija jeste da se putem vlasnickog preuzimanja postojecih kompanija obezbjedi njihova veca profitabilnost u narednom periodu.

*Hipotekarni krediti za nepokretnosti*Radi se o bankraskim zajmovima za finansiranje izgradnje stanova, poslovnih zgrada itd. Korisnici ovih hipotekarnih zajmova su građani ili kompanije. Glavna karakteristika ovih zajmova jeste da su veoma dugorocni, cak do 30 godina. Uvijek se otplacuje na osnovu anuitetnog programa. Prilikom odobravanja hipotekarnih kredita za nepokretnosti korisnici moraju da uplate određeni iznos u novcu, sto moze da iznosi 5-25% od ukupne vrijednosti nepokretnosti. Kvalitet hipotekarnih kredita za nepokretnosti prati kretanje ekonomskih ciklusa. Drugi veliki problem u vezi sa ovim zajmovima proistice iz vrlo dugog roka. Ukoliko je rok bankarskog kredita duzi, postoji veca vjerovatnoca da moze da dođe do znacajnih promjena trzisnih kamatnih stopa. Kod hipotekarnih kredita za nepokretnosti postoji jos jedan bitan momenat koji se sastoji u tzv. sekjuritizaciji. Radi se o tome da banke mogu da prodaju dio svojih hipotekarnih dugorocnih zajmova i da na osnovu pula takvih zajmova grupe banaka – neka finansijska institucija emituje obveznice koje proda institucionalnim investitorima.

*Potrosacki zajmovi*Ovi zajmovi daju se pojednicima za kupovinu automobila, drugih trajnih potrosackih proizvoda, po osnovu kreditnih kartica itd. Rok dospijeca koji se odnosi na kupovinu automobila po pravilu iznosi od 1 do 4 godine. Zajmovi se otplacuju po kreditnim ratama. Da bi se utvrdila kreditna sposobnost potencijalnog korisnika potrosackih zajmova, traze se sljedece informacije:

licne informacije (starost, pol, bracno stanje), visina godisnjih prihoda, stambene informacije, informacije o zaposlenju, kreditne informacije (depoziti kod banke, dugovi, osiguranje zivota, VP).

22

BANKARSTVO I

GLAVA 8SEKJURITIZACIJA KREDITA

KONCEPTPostoji razlika između sekjuritizacije i sekjuritizacije kredita. Sekjuritizacija je proces potiskivanja bankarskih zajmova u korist ekspanzije vrijednosnih papira. Pod sekjuritizacijom kredita se podrazumijevaju operacije koje znace transformaciju bankarskih zajmova u obveznice emitovane na bazi tih zajmova. Smisao sekjuritizacije kredita je u tome da banke u razvijenim trzisnim ekonomijama teze da obezbjede sto vecu likvidnost aktiva putem transakcija na FT.Prema tradicionalnom konceptu, bankarski zajmovi ostaju u aktivi banke sve do njihove konacne likvidacije. U tom smislu zajmovi predstavljaju oblik nelikvidne aktive banaka, cak i ako su performansni, pri cemu je njihova nelikvidnost utoliko veca ukoliko zajmovi imaju duzu rocnost. U tom kontekstu pojavila se u praksi ideja da banke transformisu dio svojih zajmovnih plasmana u VP (obveznice). Na bazi određenog kvantuma kvalitetnih zajmova banaka, formiraju se pulovi sredstava na bazi kojih se vrsi emisija kvalitetnih obveznica.

TEHNOLOGIJA

Tehnologija kreditne sekjuritizacije moze se posmatrati po određenim fazama: inicijalna faza strukturiranje poboljsanje kredita promet sekjuritizovanog kredita servisiranje.

(1)Inicijatori.-U inicijalnoj fazi banka odobrava zajam na osnovu odgovarajuceg kreditnog potencijala. Dalje banka mora da utvrdi kreditnu sposobnost preduzeca ili domacinstva koji dobijaju kredit. Da bi banke određeni kvantum zajmova mogle da transformisu u obveznice, mora se obezbjediti finansijski aranzman po kojem neka druga FI prihvaca da emituje obveznice na bazi pula zajmova grupe banaka.(2)Strukturiranje.-Radi se o programiranju novih strukturalnih karakteristika obveznica u odnosu na strukturalne karakteristike zajmova. Cilj je da se stvori takva struktura novokomponovanih VP koja ce biti skrojena prema zeljama investitora, pri cemu se mogu praviti razne kombinacije u zavisnosti od ocekivane strukture investitora.(3)Poboljsanje kredita.-Radi se o poboljsanju kvaliteta kredita u odnosu na kvalitet bazicne aktive na kojoj se on zasniva. Proces poboljsanja kvaliteta kredita sastoji se u ukljucivanju nekoliko FI koje ucestvuju u svojim garancijama. Na taj nacin je kreditni rizik znatno oboren, sto je veoma znacajno sa gledista investitora koji teze da kupe obveznice sa minimalnim rizikom.(4)Promet sekjuritizovanog kredita.-sastoji se najprije u primarnoj prodaji obveznica koje su emitovane na bazi pokrica u vidu zajmova banaka. Postoji mogucnost prodaje ovih obveznica na sekundarnom trzistu. Smisao je da VP dođu aktive institucionalnih investitora, za koje se pretpostavlja da ce ih drzati duze vrijeme. (5)Servisiranje.-vrse one banke koje su inicijalno odobrile zajmove na osnovu kojih su kasnije emitovane obveznice. Ukoliko je PUL stvoren pd strane konzorcijuma banaka, svaka banka servisira zajmove koje je ona odobrila. To znaci da je svaka banka kao inicijator odgovorna za naplatu.

23

BANKARSTVO I

Prednosti sekjuritizacije kredita su: (1) povecanje likvidnosti banke, (2) rast profitabilnosti-putem smanjenja potrebne stope kapitala u odnosu na ukupne zajmovne plasmane, i (3) smanjenje kreditnog rizika.

PERSPEKTIVEUvođenjem sekjuritizacije kredita postavljeno je pitanje dali treba uvesti dodatne iznose obaveznog kapitala banaka u vezi sa zajmovnim plasmanima koji su prodati putem obveznica. Generalni princip opreznosne kontrole banaka sastoji se u tome da depozitne institucije treba da drze stopu kapitala u skladu sa izlozenoscu rizikom. To bi prakticno znacilo da kada KB proda obveznice emitovane na bazi zajmova bez zadrzavanja kreditnog rizika, ona vrsi kompletan transfer rizika na investitore. U tom slucaju banka ne bi trebala da drzi dodatni kapital u vezi sa emisijom obveznica na bazi zajmova (ABS). Međutim, ukoliko se prodaja zajmova preko obveznica vrsi uz zadrzavanje kreditnog rizika kod banke inicijatora, banka bi morala da drzi kapital kao da posjeduje takvu aktivu.

GLAVA 9DEPOZITNI POTENCIJAL

*TRANSAKCIONI DEPOZITI*

Na cekovnim, ziro, tekucim i slicnim racunima nalazi se transakcioni novac kojim se vrse bezgotovinska placanja. Prema tradicionalnom konceptu, transakcioni depoziti ne nose kamatu, sto je kompenzirano time da su instrumenti placanja. CB putem instrumenata monetarne politike djeluje na transakcioni depozitni potencijal komercijalnih banaka/na kratkorocne kredite koje banke daju na bazi tih sredstava.Transakcioni depozitni racuni kod banaka, koji su tradicionalno nekamatonosni, djelimicno su supstituirani i potisnuti stvaranjem novog tipa transakcionih racuna kod nebankarskih finansijskih institucija. Radi se o tzv. zajednickim fondovima novcanog trzista (MMMF). Transakcioni depoziti kod MMMF predstavljaju u pravnom pogledu dionice vlasnika ovih sredstava. Kupci dionica MMMF dobijaju protuvrijednost u vidu depozita na posebnim racunima kod ovih institucija. Vlasnici sredstava na racunima kod MMMF mogu da ih koriste za tekuca placanja s tim da dobijaju transformisanu kamatu u vidu prinosa na ulozena sredstva.

*STEDNI I OROCENI DEPOZITI*

Razlika između stednih i orocenih depozita sastoji se u tome sto stedni depoziti nemaju rokove dospijeca, dok su kod orocenih depozita rokovi precizno utvrđeni.Stedni depoziti predstavljaju sredstva po viđenju na stednim racunima s tim da se zahtijeva da ulagaci najave namjeravano povlacenje sredstava najmanje 7 dana prije. Stedni depoziti su uglavnom namijenjeni sirim slojevima stanovnistva koji prihvataju nesto nizu kamatnu stopu nego na orocene depozite u zamjenu za mogucnost da ova sredstva povuku odmah.Oroceni depoziti kod banaka predstavljaju oblik stednje onih grupa građana i kompanija koji su osjetljivi na kamatne stope. Kamatna stopa na orocene depozite je visa nego na stedne depozite i to predstavlja stimulativni faktor za privlacenje stednje.

24

BANKARSTVO I

Depozitni certifikati smatraju se oblikom orocenih depozita. Oni se dijele na neprenosive (mali) i prenosive (veliki). Depozitni certifikati po pravilu imaju fiksne kamatne stope i fiksne rokove otplate do 12 mjeseci. Kreiranje depozitnih certifikata od strane komercijalnih banaka ima dvije osnovne funkcije:Prva funkcija je da se putem ovih certifikata vrsi povecanje finansijskog potencijala banke.Druga funkcija depozitnih certifikata je da banke putem njihove emisije mogu da upravljaju kamatnim rizicima i da vrse odgovarajuce promjene u prosjecnoj rocnosti svojih obaveza.

Nedepozitna zaduzenja banke – banke mogu da formiraju svoj finansijski potencijal jednim dijelom i putem zaduzenja kod drugih banaka ili na FT. Znacajne nedepozitne obaveze banaka nastaju putem emisije srednjorocnih i dugorocnih obveznica od strane banaka. Dugorocni VP koje emituju banke cine dodatni izvor finansijskog potencijala.

FAKTORI POVECANJA DEPOZITNIH POTENCIJALA (navesti i ukratko objasniti)

(1) Osnova za formiranje dodatnih finansijskih potencijala banaka je svakako povecanje dohodaka u zemlji, posebno dohodaka stanovnistva. Sektor stanovnistva predstavlja glavni izvor neto akumulacije u fin. sistemu. Sektor privrede takođe predstavlja deficitni sektor koji tezi da formira veca zaduzenja banaka u odnosu na ponudu akumulacije.(2) Kljucno pitanje za razvoj depozitnog potencijala banaka jeste izbor adekvatne kamatne stope. Nominalna kamatna stopa treba da bude veca od stope inflacije. U principu bi realna kamatna stopa na depozite kod banaka trebalo da bude dovoljno stimulativna kako bi stanovnistvo i privreda bili zainteresovani da ulazu slobodna novcana sredstva kod banaka. Realna kamatna stopa bi trebalo da bude u skladu sa objektivnim mogucnostima veceg dijela privrede da moze da ostvari stopu prinosa vecu od kamatne stope.(3) U jacanju depozitnih potencijala banaka znacajno je pitanje izbora fiksnih ili fleksibilnih kamatnih stopa. Ukoliko je stopa inflacije u zemlji stabilna, prednost bi imale fiksne kamatne stope. Ukoliko je stopa inflacije u zemlji visoka, ili dosta varijabilna, prednost bi imale fleksibilne kamatne stope.(4) Valutna supstitucija. Radi se o tome da stanovnistvo i privreda nastoje da sacuvaju kupovnu snagu novca putem transfera dijela finansijske aktive u domacem novcu u aktivu koja ima deviznu denominaciju. Alternativa je da banke primaju depozite u domacoj valuti i isplacuju depozite u domacoj valuti ali uz primjenu trzisnog deviznog kursa.(5) Aktivne strategije akvizicije sredstava. To se odnosi na izbor inovativnih oblika formiranja depozitnih potencijala, vodeci racuna i o interesima samih deponenata. U tom smislu su znacajna iskustva sa emisijom depozitnih certifikata, koji se mogu prodati prije isteka rokova., ukoliko je kreirano sekundarno trziste.(6) Na porast volumena transakcionih depozita komercijalne banke mogu da uticu prije svega putem odgovarajuce kreditne politike. Razvoj bezgotovinskih sistema placanja i posebno stimulisanje platnih kartica moze da utice na povecanje depozitnog novca na transakcionim racunima kod banaka.

25

BANKARSTVO I

GLAVA 10CIJENA BANKARSKIH RESURSA I ZAJMOVA

PONDERISANA CIJENA RESURSA

Kod formiranja cijena bankarskih resursa moguca su dva pristupa. Prvi pristup fokusira istorijske prosjecne troskove resursa kojima finansira svoje aktive. Drugi pristup odnosi se na marginalnu cijenu bankarskih sredstava.

Istorijski prosjecni troskovi resursa dobijaju se sabiranjem svih rashoda banke u vezi sa depozitima i drugim zaduzenjima banke, s tim da se taj iznos dijeli sa zbirom sredstava koje je banka unajmila. Time se dobija prosjecna ponderisana cijena bankarskih resursa. Najskuplji izvor bankarskih resursa je dionicki kapital. Nedostatak ovog nacina je u tome sto pokazuje troskove resursa koji su vazili u momentu kada je banka formirala potencijal kojim sada raspolaze. Međutim, u dinamickoj trzisnoj ekonomiji stalno dolazi do promijena cijena raznih izvora sredstava. Reprodukciona cijena bankarskih resursa moze se oznaciti i kao marginalna cijena odnosno kao cijena dodatne jedinice sredstava u finansijskoj strukturi banke. Posto se izvori bankarskih resursa pretezno sastoje iz depozita, potrebno je izvrsiti dekompoziciju cijene depozita na sastavne dijelove. Cijena depozita sastoji se iz:

1. kamatne stope koju banka placa2. troskova akvizicije i servisiranja depozita3. premije osiguranja 4. stope obavezne rezerve

MARGINALNA Kamatna + Troskovi + Troskovi + PremijaCIJENA = stopa akvizicije servisiranja osiguranjaDEPOZITA 1 – Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa moze se alternativno prikazati u dvije faze. U prvoj fazi uzima se samo cijena resursa koje banka formira na bazi depozita i zaduzenja, dok se u drugoj fazi ukljucuje i prinos koji pripada nosiocima dionicarskog kapitala banke.Kod determinisanja cijena bankarskih sredstava moguca su dva pristupa. Prema jednom pristupu, banka posmatra sve izvore sredstava kao jedinstvenu cjelinu, tako da se formira jedinstvena cijena bankarskih resursa. Drugi pristup polazi od pretpostavke da se izvori bankarskih resursa mogu grupisati u relativno homogene cjeline na bazi nekih karakteristika (rocnost, likvidnost, kamatna osjetljivost), tako da banka povezuje određene kombinacije izvora sredstava sa određenim tipovima zajmova.

26

BANKARSTVO I

TRANSFERNA CIJENA

Velike banke stvaraju mrezu profitnih centara koji između sebe vrse transfer sredstava po cijeni koja ukljucuje punu cijenu bankarskih resursa zajedno sa programiranom stopom profita. To su zapravo transferne cijene po kojima se obracunava transfer sredstava između profitnih jedinica u okviru iste banke. Profitni centri se mogu svrstati u cetiri centra:

1. profitni centar za zajmove2. profitni centar za investicije3. profitni centar za depozite4. profitni centar za upravljanje sredstvima

Adekvatna transferna cijena treba da sadrzi tri osnovne komponente:1. cijena uzajamnih sredstava koja su potrebna radi finansiranja zajma,2. targetiranu stopu prinosa na dionicki kapital koja je određena strateskim planom

banke,3. kompenzaciju za vjerovatnocu nevracanja kredita u roku (riziko premija).

Prednosti sistema transfernih cijena su sljedece: olaksava vrednovanje aktive, poboljsava mjerenje profita i evaluaciju performansi banke, ustanovljava visinu troskova izvora finansiranja, podrzava upravljanje aktivom i pasivom banke putem davanja informacija o ranijoj i

sadasnjoj cijeni sredstava.

CIJENA BANKARSKIH ZAJMOVA

Sa gledista formiranja adekvatne profitabilnosti u poslovanju banke, od kljucnog je znacaja da se formira cijena bankarskih zajmova na takvom nivou da banka u potpunosti pokriva ukupne troskove i ostvaruje targetiranu stopu prinosa na dionicki kapital. Ukoliko to ne bi bio slucaj, banka ne bi mogla da racuna na dalju ekspanziju. Određivanje cijene kredita je glavna determinanta formiranja profitabilnosti banke. Kod formiranja cijene bankarskih kredita postoje dva pristupa. Prvi pristup ukazuje na potrebu da se analiza cijena kredita vrsi i na nivou analize profitabilnosti poslovanja banke sa svakim konkretnim klijentom. Drugi pristup sastoji se u dekompoziciji bankarskih usluga, sto znaci da banka određenu bankarsku uslugu dekomponuje na njene sastavne dijelove i određuje cijenu za svaku komponentu posebno.

Formula za izracunavanje targetirane stope prinosa na vlasnicki kapital glasi:

Targetirana Prihodi od - Rashodistopa prinosa na = zajma zajma__dionicki kapital Alocirani dionicki kapital

U prihode od zajma ulaze kamate i provizije koje naplacuje banka. Pod rashodima zajma podrazumijeva se cijena depozita i zaduzenja banke kao i svi troskovi u vezi sa procesiranjem, servisiranjem i naplatom zajma.

27

BANKARSTVO I

Kod zajmova sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazicna (ili primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa koja odrazava povecani kreditni rizik. Bazicne kamatne stope u razvijenim trzisnim ekonomijama mogu da budu:

kamatna stopa na drzavne blagajnicke zapise, kamatna stopa na trzistu depozitnih certifikata banaka, LIBOR (London Interbank Offered Rate) itd.

ANALIZA PROFITABILNOSTI KOMITENATA

Cilj ove analize jeste da se ocijeni neto prihod od konkretnog komitenta ispunjava ciljeve profita banke. Smisao analize profitabilnosti komitenta jeste da se – putem integrisanja prihoda i troskova banke vezanih za komitenta – dobije procjena njegovog doprinosa formiranju dobiti banke.Metodologija analize profitabilnosti komitenta polazi od principa da u određenom vremenskom periodu ukupni prihodi banke od određenog komitenta treba da budu jednaki ukupnim rashodima banke u vezi sa tim komitentom plus targetirani iznos profita banke.Komponente rashoda banke su prije svega cijena zaduzenja banke, cijena dionickog kapitala kao i troskovi administracije zajma.Komponente prihoda banke iz komitentskog odnosa su sljedece:

1. Investicioni dohodak iz depozita. Svaki depozit koji komitent drzi kod banke stvara za banku investicioni dohodak. Poslije izdvajanja obavezne rezerve, banka moze da plasira preostali iznos.

2. Provizije koje banka naplacuje u vezi sa zajmovima su: (a) provizija na odobreni kredit i (b) provizija za neiskorisceni dio kreditne linije.

3. Kamatni dohodak na zajmove kod vecine banaka formira se polazeci od izabrane bazicne kamatne stope koja sluzi kao indeks cijene bankarskih resursa. Ugovorna kamatna stopa jednaka je bazicnoj kamatnoj stopi plus markup.

28

BANKARSTVO I

GLAVA 11EMISIONA AKTIVNOST INVESTICIONIH

BANAKA

PRIMARNO I SEKUNDARNO TRZISTE

Na jednoj strani je primarno trziste na kojem dolazi do inicijalne emisije VP od strane kompanija i drzave. Jednom emitovani papiri, koji su na trzistu nasli svoje inicijalne kupce, mogu dalje da budu u prometu na sekundarnom trzistu. Atraktivnost FT je u tome da se jednom emitovani VP mogu prodati prije roka dospijeca.Stepen razvijenosti sekundarnog trzista mjeri se:

1. visinom trzisne kapitalizacije,2. obimom prometa na sekundarnom trzistu, i3. brojem registrovanih firmi na trzistu kapitala.

Pod trzisnom kapitalizacijom se podrazumijeva proizvod ukupnog broja dionica i trzisne cijene pojedinacnih dionica.

OBLICI EMISIJE

Osnovni oblici emisije vrijednosnih papira (VP) od strane kompanije su: javna ponuda direktan plasman novokreiranih dionica i obveznica institucionalnim investitorima ponuda dionica postojecim dionicarima na bazi prece kupovine

Javna ponuda dionica i obveznica kompanije usmjerena je na siroku publiku i sprovodi se na otvorenom trzistu kapitala. Propisima drzavne regulatorne komisije određuje se minimalna stopa ucesca novih dionica koje moraju da budu ponuđene sirokoj publici. Ta stopa za individualne investitore obicno iznosi 25% od ukupne kolicine novoemitovanih dionica.

Direktan plasman novokreiranih dionica i obveznica nastaje na bazi prethodnog dogovora između kompanije-emitenta i institucionalnih investitora. Direktan plasman kod institucionalnih investitora sadrzi prednost u smislu da se kratkom vremenskom roku mogu da ostvare vrlo veliki plasmani.

Ponuda dionica postojecim dionicarima na bazi prece kupovine odnosi se iskljucivo na emisiju dionica, s tim da je dato privilegovano pravo postojecim dionicarima da otkupe određeni kontingent novokreiranih dionica u proporciji sa dotadasnjim holdinzima dionica svakog dionicara posebno. Prioritetna alokacija u korist postojece vlasnicke strukture obezbjeđuje zadrzavanje postojecih upravljackih tijela u kompaniji, ali dovodi u pitanje koncept otvorenosti kompanije prema finansijskom trzistu i ne obezbjeđuje u punoj mjeri potencijale za povecanje dionickog kapitala firme.

29

BANKARSTVO I

TEHNOLOGIJA EMISIJE

U procesima emisije VP kompanija ucestvuju cetiri tipa transaktora:1. kompanija-emitent,2. investiciona banka – ima posrednicku ulogu,3. investitori (individulani i institucionalni), i4. drzavna komisija za VP – provjerava da li kompanije ispunjavaju uslove da njihovi

papiri mogu da uđu u trzisni promet.Krajnji ucesnici u ovim transakcijama su kompanije-emitenti i investitori.

Investicione banke imaju tri funkcije u procesu emisije VP kompanija. Prva funkcija je savjetodavna i odnosi se na procjene: (a) kolicine VP koje mogu da budu emitovane na primarnom trzistu, (b) uslova pod kojima emisija moze da bude uspjesno obavljena i (c) tajming emitovanja papira. Druga funkcija je preuzimanje rizika u vezi sa konkretnom emisijom VP kompanije. Ova funkcija sastoji se u tome da investiciona banka moze da garantuje kompaniji-emitentu da ce predviđena kolicina dionica i/ili obveznica biti prodata na primarnom trzistu po predviđenim cijenama i uslovima. Treca funkcija investicionih banaka sastoji se u prodaji emitovanih hartija od vrijednosti preko prodajne mreze koju organizuju investicione banke odnosno univerzalne banke. U funkciji preuzimanja garantnog rizika i organizovanja prodajne kampanje, investicione banke nastupaju u konzorcijumu, posebno kada se radi o plasmanu VP putem javne ponude na otvorenom trzistu. Formiranje konzorcijuma je prije svega znacajno zbog diverzifikacije rizika za svaku konkretnu emisiju VP. Visina kvote svake investicione banke u poslovnom riziku zavisi od visine kapitala svake investicione banke kao i stepena angazovanosti banke u emisionom poslu.

INICIJALNA CIJENA DIONICA

U osnovi postoje dvije metode za formiranje ugovornih odnosa između kompanije-emitenta i investicione banke. Prva metoda se zasniva na principu najboljeg nastojanja i sastoji se u tome da se kompanija i investiciona banka dogovore o cijeni ponude dionica. Investiciona banka ulaze najbolje napore da proda ukupnu kolicinu dionica po ugovorenoj cijeni, zadrzavajuci iz naplacene mase sredstava dio koji predstavlja njenu proviziju.Druga metoda poznata je kao cvrsta obaveza ponude. U tom slucaju investiciona banka garantuje kompaniji da ce dobiti ugovorenu sumu na bazi emisije dionickog kapitala.

Na inicijalnu cijenu uticu sljedeci faktori:(1)ukupna situacija na trzistu kapitala – ako postoji «vruce trziste» inicijalne cijene dionica su vise potcijenjene i to je nepovoljno vrijeme za emitente; druga faza je «jako trziste», kada je diskont smanjen i postoji jaka traznja; trecu fazu karakterise «hladno trziste», kada je smanjen broj potcijenjenih dionica.(2)specificnosti kompanije-emitenta – kod vecih emitenata postoji manja potcijenjenost dionica i profiti investitora su mali, dok je kod manjih kompanija-emitanata situacija obrnuta.(3)politika investicionih banaka – za investicione banke je pogodnije da kod inicijalne javne ponude prodaju dionice po nesto nizim cijenama, jer to povoljno utice na brzinu prodaje, a visoka cijena za investitore investicionoj banci znaci finansijski gubitak.

30

BANKARSTVO I

FUNKCIJE BANAKA NA SEKUNDARNOM TRZISTU

U funkciji brokera, banke samo tehnicki sprovode naloge svojih komitanata u vezi kupovine ili prodaje dionica i obveznica. U obavljanju funkcije dilera, banke rade za sopstveni racun, sto pretpostavlja da imaju zalihe određenih vrsta VP. U tom smislu banke mogu da se za neke papire pojave kao market mejkeri, sto zanci da su u obavezi da u svakom momentu imaju formiranu kupovnu i prodajnu cijenu za određene papire. Market mejkeri obezbjeđuju kontinuitet trzista putem stalne ponude i traznje određenih VP. Banke u funkciji brokera ostvaruju zaradu u vidu provizije za izvrsene usluge komitentima. U funkciji dilera banke ostvaruju zaradu na dva nacina. Prvi nacin je marza između prodajne i kupovne cijene VP. Pored toga postoji mogucnost da se ostvari zarada – ali i gubitak – u vezi sa promjenom cijena VP koje dileri drze na zalihama.

GLAVA 12UPRAVLJANJE INVESTICIONIM

PORTFOLIJOM

INVESTICIONI PORTFOLIO

Ulaganja u vrijednosne papire u finansijskoj literaturi i praksi nazivaju se investicijama u smislu finansijskih investicija.Postoje tri bitne razlike između plasmana banaka u zajmove i investicije:

Zajmovi se odobravaju preduzecima imajuci u vidu dugorocne komitentske odnose kao i licne veze s menadzerima, dok su investicije nepersonalne.

Kod zajmova je pravilo da trazioci pokrecu inicijativu za dobijanje zajmova, dok kod kupovine VP na sekundarnom trzistu inicijativu imaju kupci.

Banke drze zajmove po pravilu do roka dospijeca, tako da se smatra da su zajmovi nelikvidna aktiva banaka. Međutim, banka moze VP da proda na finansijskom trzistu u svakom momentu.

Vrijednosni papiri kojima banke raspolazu u svojim aktivama mogu se podijeliti u dvije kategorije. Prvu kategoriju ovih papira sacinjavaju sekundarne rezerve likvidnosti (visokokvalitetne kratkorocne obveznice) kojima se obezbjeđuje odrzavanje likvidnosti banaka u slucaju iznenadnih odliva sredstava. Drugu kategoriju VP kod banaka cine plasmani na tzv. investicionom racunu (srednjorocni i dugorocni VP, sa rokom dospijeca preko godine dana); banke drze ove hartije od vrijednosti u cilju sticanja dohotka i uticaja na visinu kamatnog rizika.Generalni ciljevi investicione politike banaka u trzisnim ekonomijama sastoje se u obezbjeđivanju likvidnosti, dohotka i kontrole kamatnog rizika.Kako komercijalne banke drze znatne iznose drzavnih obveznica, potrebno je u kracim crtama ukazati i na strukturu tih papira. Tako postoje:

a) kratkorocne drzavne obveznice (do 1 godine, 10.000$, formalno nulta k. stopa)b) srednjorocne drzavne obveznice (od 1 do 10 godina)c) dugorocne drzavne obveznice (preko 10 godina)

Pored drzavnih obveznica postoje i obveznice lokalnih vlasti putem kojih se mogu finansirati neki oblici budzetske potrosnje.

31

BANKARSTVO I

Kod portfolio menadzmenta VP postoje sljedeci tipovi rizika: kreditni rizik kamatni rizik rizik inflacije rizik likvidnosti

Kreditni rizik predstavlja stepen vjerovatnoce da obveznica ne bude naplacena u roku dospijeca.Kamatni rizik proistice iz cinjenice da promjena trzisnih kamatnih stopa inverzno utice na promjenu trzisne cijene obveznica. Kada trzisne kamatne stope padaju, cijene obveznica rastu i obrnuto.Rizik inflacije pojavljuje se ukoliko dođe do neocekivane inflacije koja nije uzeta u obzir prilikom formiranja nominalnih kamatnih stopa. U tom slucaju svi investitori u obveznice ostvaruju kapitalni gubitak.Rizik likvidnosti postoji ukoliko neke obveznice u investicionom portfoliju banke ne mogu da budu prodate na sekundarnom trzistu u svakom momentu.Najvazniji oblik portfolio rizika sastoji se u kamatnom riziku. Iz tih razloga banke kao nosioci investicionog portfolija moraju da budu u stanju da upravljaju portfolio rizicima.

CIJENE OBVEZNICA

U praksi funkcionisanja trzista obveznica formirano je nekoliko empirijskih pravila u pogledu cijena obveznica.

1. Cijene obveznica su inverzno povezane sa trzisnim kamatnim stopama.2. Kamatne stope kod kratkorocnih obveznica teze da osciliraju vise nego kamatne stope

kod dugorocnih obveznica.3. Oscilacije cijena dugorocnih obveznica su vece nego kod kratkorocnih obveznica.4. Ukoliko su kamatne stope nize, utoliko je trzisna cijena osjetljivija na promjenu

prinosa.5. Kamatna stopa tezi da raste u periodima inflacije i da pada kada se ocekuje pad nivoa

cijena.

1. Cijene obveznica i trzisna kamatna stopaKod objasnjenja ovog inverznog odnosa između cijene obveznice i trzisnih kamatnih stopa, treba najprije ukazati na razliku između kuponske stope i trzisne stope prinosa. Kuponska stopa je ugovorena kamatna stopa koja se primjenjuje na nominalnu vrijednost obveznica. Ako obveznica ima nominalnu vrijednost od 1.000$, a kamatna placanja iznose 100$, kuponska stopa iznosi 10% godisnje.Trzisna stopa prinosa pokazuje odnos koji se dobija kada se godisnji kamatni dohodak (100$) poveze sa novom trzsinom cijenom obveznice (iznad ili ispod 1.000$).

Stopa prinosa do rocnosti je ona diskontna stopa koja izjednacava kupovnu cijenu obveznice sa sadasnjom vrijednosti svih ocekivanih godisnjih novcanih priliva. Formula za izracunavanje stope prinosa do rocnosti je:

P = I 1 + I 2 + ... + I n _ gdje je: P-kupovna cijena obveznica (1+y) (1+y) (1+y) I-ocekivani godisnji priliv od obveznice y-diskontna stopa

32

BANKARSTVO I

2. Kamatna stopa i inflacijaTrzisna kamatna stopa tezi da raste u periodu rastuce inflacije i da pada kada se ocekuje smanjenje stope inflacije. To je poznati Fisherov efekat koji kaze da se ocekivana stopa inflacije ugrađuje u nominalnu kamatnu stopu. Fisherova formula glasi:

i = r + p + (rp )To znaci da je:nominalna kamatna stopa=ocekivana realna kamatna stopa+ocek. stopa inflacije+(ocekivana realna kamatna stopa x ocekivana stopa inflacije). Stoga se, formiranje nominalne kamatne stope izracunava kao zbir prihvatljive realne kamatne stope i ocekivane stope inflacije.

3. Kamatne stope i cijene kratkorocnih/dugorocnih obveznica Kamatne stope pokazuju vece oscilacije kod kratkorocnih obveznica nego kod dugorocnih. Ovo se moze objasniti time da u trzisnim ekonomijama CB sprovode monetarnu politiku putem kupovine i prodaje kratkorocnih drzavnih obveznica.

Oscilacije cijena obveznica je utoliko veca ukoliko je duza njihova rocnost. To se objasnjava time da stepen kamatnog rizika kod obveznica po pravilu varira sa duzinom rocnosti. Sto je kraca rocnost obveznica, to je stabilnija cijena ovih papira. Određeno povecanje kamatnih stopa proizvodi vece smanjenje sadasnje vrijednosti dugorocne nego kratkorocne obveznice.

ROCNA STRUKTURA KAMATNIH STOPA

U fazi privredne ekspanzije dolazi do porasta citave strukture kamatnih stopa, ali pri tome se empirijski zapaza da kratkorocne kamatne stope po pravilu rastu brze od dugorocnih. U recesionoj fazi privrednog ciklusa dolazi do snizenja citave strukture kamatnih stopa, pri cemu po pravilu dolazi do veceg snizenja kratkorocnih kamatnih stopa u odnosu na dugorocne.

Grafikon 12-1Kamatne stope u toku ekonomskog ciklusa

33

BANKARSTVO I

U razvijenim zemljama se veoma mnogo koristi analiza krive prinosa. Ova kriva pokazuje odnos između visine kamatne stope i rocnosti obveznica na finansijskom trzistu u određenom momentu. Postoje tri osnovne konfiguracije krive prinosa:

a) Kriva prinosa sa uzlaznim nagibom koja indicira da je kamatna stopa na dugorocnim obveznicama visa nego na kratkorocne papire.

b) Kriva prinosa sa silaznim nagibom koja indicira da je kamatna stopa na dugorocne obveznice niza nego na kratkorocne papire.

c) Horizontalna kriva prinosa koja indicira da su kamatne stope na dugorocne i kratkorocne obveznice izjednacene.

Postoje tri osnovne teorije koje objasnjavaju promjene u rocnoj strukturi kamatnih stopa: TEORIJA OCEKIVANJA TEORIJA SEGMENTIRANIH TRZISTA KOMPOZITNA TEORIJA

1. Teorija ocekivanja polazi od pretpostavke da su svi segmenti FT cvrsto povezani putem cjenovnog mehanizma. Uloga ocekivanja bitno utice na formiranje krive prinosa zbog toga sto su cijene dugorocnih obveznica osjetljivije na promjene kamatnih stopa. Ukoliko dođe do ocekivanog porasta kamatnih stopa, mnogi investitori prodaju na FT dugorocne obveznice i kupuju kratkorocne ili zadrzavaju novac za sebe. Usljed toga dolazi do snizenja cijena dugorocnih obveznica dok njihovi prinosi rastu. Međutim, nedostatak izlozenog teorijskog koncepta sastoji se u tome sto implicira da bi ravnotezna pozicija odgovarala konfiguraciji horizontalne krive prinosa.

2. Teorija segmentiranih trzista pretpostavlja da FT nije cvrsto integrisano na bazi kamatnih stopa vec da je segmentirano. To znaci da se FT sastoji od nekoliko subtrzista na kojima dominiraju obveznice određenih rocnosti.

3. Kompozitna teorija ili teorija preferencijalnih plasmana povezuje u jedinstvenu cjelinu koncepte ocekivanja, premije likvidnosti i trzisne segmentacije. Institucionalni investitori teze da drze preferencijalne plasmane na skali ovih rocnosti obveznica koje su najvise u skladu sa njihovim motivima odnosno u krajnjoj liniji u skladu sa njihovim finansijskim strukturama.

Poznavanje krive prinosa je do izuzetnog znacaja za sve ucesnike na FT iz sljedecih razloga:Prvo, dinamika krive prinosa predstavlja za investitore kljuc za sagledavanje buduceg kretanja kamatnih stopa.Drugo, krive prinosa takođe pomazu finansijskim investitorima da ocijene koje su obveznice privremeno precijenjene ili potcijenjene.Trece, kriva prinosa takođe indicira trade-off između rocnosti i prinosa. Kada investitor zeli da mijenja rocnost portfolija, kriva prinosa pokazuje visinu dobitka ili gubitka u stopi prinosa koja je povezana sa promjenom prosjecne vrijednosti portfolija.

34

BANKARSTVO I

STRATEGIJE PORTFOLIJA OBVEZNICA

U principu banka bira između dvije osnovne strategije investicione politike: pasivne i aktivne strategije.

1. Pasivna investiciona strategija znaci da banka formira određeni portfolio VP i drzi ga do isteka njihovih rocnosti. Kod ove strategije najbitnije je da se bankarski menadzment opredjeli za kvalitet obveznica koje zeli da drzi u svojim aktivama. Jedna od konkretizacija pasivne strategije portfolio obveznica jeste strategija rocnih merdevina. Radi se o principu u kojem portfolio menadzeri inicijalno određuju maksimalno prihvatljivu rocnost obveznica koje drze do roka dospijeca. Zatim se cjelokupan portfolio obveznica dijeli u jednake proporcije obveznica koje dospijevaju svake godine.Druga varijanta pasivne strategije portfolija obveznica jeste barbell rocna strategija. Ona se sastoji u tome da banka stalno drzi kombinaciju kratkorocnih i dugorocnih obveznica u svom portfoliju. Ova strategija se zasniva na dvjema razlicitim funkcijama VP u aktivama banaka. Kratkorocne obveznice banka drzi u cilju odrzavanja likvidnosti, a dugorocne obveznice u cilju obezbjeđivanja vece stope prinosa.

2. Aktivna investiciona strategija implicira da banka vrsi kratkorocne transakcije na FT u cilju operativne promjene svoje portfolio strukture obveznica. To znaci da banka prije isteka rokova dospijeca prodaje obveznice iz svog portfolija i istovremeno kupuje druge obveznice kako bi ostvarila dobit na bazi promjena trzisnih cijena. Aktivna investiciona politika koristi i tzv. supsticione svopove. Ove transakcije zasnivaju se na tome da obveznice slicnih karakteristika mogu ponekad da pokazu razlicite stope prinosa.

STRATEGIJE KOMPLEKSNOG PORTFOLIJA

Pod kompleksnim portfolijom VP ima se u vidu takav portfolio koji sadrzi kako dionice kompanija tako i obveznice drzave i kompanija. Kod kompleksnog portfolija banka mora da se opredijeli između aktivne i pasivne strategije kompleksnog portfolija.

1. Pasivna strategija kompleksnog portfolija sastoji se u politici zadrzavanja prvobitno formirane portfolio strukture. To je sustina koncepcije «kupiti i drzati» koja u principu znaci da se dionice i obveznice u aktivi banke drze do roka dospijeca. Visina portfolio rizika mjeri se koeficijentom beta koji pokazuje odnos između rizika doticnog portfolija i ukupnog trzisnog rizika. Ako je koeficijent beta veci od 1, doticni portfolio dionica sadrzi veci rizik nego sto je rizik ukupnog trzista dionica. Ukoliko se portfolio rizik dionica svede na portfolio rizik dionica na ukupnom FT, onda je koeficijent beta jednak 1. Savremena varijanta pasivne strategije kompleksnog portfolija jesu indeksni fondovi. Sustina indeksnih fondova sastoji se u tome da portfolio menadzeri, u cilju maksimalnog smanjenja netrzisnih rizika, vrse sto je moguce vecu diverzifikaciju portfolio strukture. Pri tome je narocito znacajno da se izvrsi maksimalna diverzifikacija dionica imajuci u vidu da su rizici kod dionica u principu znatno veci nego kod obveznica. Ukoliko se FI odluci za pasivnu strategiju kompleksnog portfolija, ona ima i nize troskove, jer nema potrebe za analiticarima VP. Sustina ove strategije je u tome da ne pretenduje da se postignu bolje performanse doticnog portfolija u odnosu na performanse ukupnog FT.

35

BANKARSTVO I

2. Aktivna strategija investicionog portfolija trazi skoro permanentne kupovine/prodaje VP u cilju izvlacenja profita iz neravnoteznih cijena dionica i obveznica na FT. U tom smislu aktivna strategija mora da racuna sa angazovanjem investicionih analiticara koji permanentno proucavaju kretanja na FT u cilju otkrivanja dionica i obveznica sa neravnoteznim cijenama. Standardna varijanta aktivne strategije kompleksnog portfolija sastoji se u koristenju fundamentalne i tehnicke analize VP, posebno dionica.Druga varijanta aktivne investicione politike jeste kompjuterizovano programsko trgovanje. Radi se o aktivnoj strategiji donosenja konkretnih investicionih odluka uz koristenje racunarskih programa koji treba da automatski pokazu koje transakcije treba banka da izvrsi na FT da bi kontinuelno obezbjedila optimalnu portfolio strukturu.

GLAVA 13INVESTICIONI FONDOVI

KONCEPCIJA

Investicioni fondovi prikupljaju kapital putem prodaje svojih dionica stanovnistvu s tim da formirani finansijski potencijal plasiraju u dionice i obveznice preduzeca kao i u obveznice drzave. Glavne prednosti posrednicke uloge investicionih fondova za sektor stanovnistva jesu:

portfolio diverzifikacija, profesionalni portfolio menadzment, i bolja marketibilnost(utrzivost) nove finansijske aktive.

Kupovinom dionica investicionog fonda domacinstvo istovremeno kupuje tzv. know how profesionalnih portfolio menadzera. Individualni investitori mogu da budu stimulisani da kupuju dionice investicionih fondova ukoliko su one lakse marketibilne nego VP.Postoji bitna razlika između marketibilnosti dionica otvorenih i zatvorenih investicionih fondova.Otvoreni investicioni fondovi spremni su da u svakom momentu kupe ili prodaju svoje dionice. Ovi fondovi nisu registrovani na berzi, jer individualni investitori ostvaruju kupovne i prodajne transakcije direktno u kontaktu sa doticnim otvorenim investicionim fondovima.Zatvoreni investicioni fondovi emituju fiksni iznos svojih dionica koje inicijalno prodaju na primarnom trzistu dionica putem javne ponude. Marketibilnost dionica zatvorenih investicionih fondova obezbjeđuje se time sto su ove kompanije registrovane na berzi. Danas u praksi dominiraju otvoreni investicioni fondovi, a razlog je u tome da oni obezbjeđuju laksu marketibilnost svojih dionica u odnosu na zatvorene investicione fondove. Vlasnik dionice otvorenog investicionog fonda moze u svakom momentu da izvrsi konverziju te dionice u transakcioni novac i to kod ovog investicionog fonda koji je tu dionicu emitovao. Vlasnik dionice otvorenog investicionog fonda moze da naplati svoju dionicu u punoj vrijednosti svoje neto aktive. To nije slucaj sa dionicama zatvorenih investicionih fondova cije se cijene formiraju na sekundarnom trzistu kapitala pod uticajem ponude i traznje.Prinos koji ostvaruju vlasnici dionica investicionih fondova sastoji se iz dvije komponente. Prvu komponentu cini prinos u vidu kamata na obveznice i dividende na dionice koje se nalaze u portfoliju investicionog fonda. Druga komponenta sastoji se u promjeni trzisne cijene portfolija investicionog fonda, sto se u potpunosti reflektuje na trzisnu cijenu dionice investicionog fonda.

36

BANKARSTVO I

FUNKCIONISANJE

Za razvoj investicionih fondova bitno je finansijsko ponasanje stanovnistva, to je povezano sa nastojanjem stanovnistva da poveca svoju finansijsku aktivu u vidu VP, ali ne putem direktnog drzanja tih papira vec indirektno preko odgovarajucih certifikata investicionih fondova.Regulacioni mehanizmi zahtjevaju od investicionih fondova prije svega da informisu svoje klijente o investicionim ciljevima doticnog fonda, zatim o rizicima i troskovima. Najbitnije je da investicioni fondovi jasno informisu potencijalne klijente o svojoj investicionoj politici.Postoji generalno pravilo da sa visinom rizika ide i visina prinosa u istom pravcu. Domacinstva ocekuju da u prosjeku ostvare vece prinose ulaganjem sredstava kod investicionih fondova u odnosu na prinose koje mogu da dobiju na bazi depozita kod banke.

ORGANIZACIJA

«Investicione kompanije»

Organizator i nosilac investicionog fonda je investiciona kompanija. Jedna investiciona kompanija je po pravilu nosilac veceg broja investicionih fondova razlicitih profila. U Evropi su nosioci investicionih kompanija uglavnom banke. Operativno vođenje investicionih fondova vrse investicioni menadzeri, koji se staraju o obezbjeđivanju optimalne portfolio strukture.Pored upravljanja portfolijom, investicione kompanije moraju da obezbjede sprovođenje raznih tehnickih poslova. Jedna od znacajnih funkcija je organizacija marketinga i prodaje novih dionica investicionih fondova kojima se vrsi napajanje njihovih finansijskih potencijala. Sljedeca funkcija odnosi se na kupoprodajne transakcije između investicione kompanije i njenih dionicara. Najzad, postoje poslovi oko transakcija investicione kompanije na FT koji se moraju obavljati preko određene banke koju odabere drzava. Takva banka se u njemackom sistemu naziva depobanka.Ukoliko banka ili neka druga finansijska institucija formira ili kupi vec postojecu investicionu kompaniju sa odgovarajucim investicionim fondovima poslovanje svakog IF je bilansno i funkcionalno potpuno odvojeno od poslovanja banke odnosno finansijske institucije.

«Provizija»

Investicioni fondovi finansiraju troskove svog poslovanja putem provizija koje placaju investitori. Iznos ovih provizija je obracunat tako da budu pokriveni troskovi portfolio menadzmenta, troskovi transakcija koje IF ima na FT i troskovi reklame.U americkoj praksi postoje tri varijante pokrivanja provizija.

Najcesce primjenjivana varijanta je da IF naplacuje proviziju kada individualni investitor kupuje dionice IF. Kod svake kupovine dionica investitori placaju punu trzisnu cijenu neto aktive fonda, preracunate na jednu dionicu +provizija.

Drugi modalitet sastoji se u tome da se provizija ne naplacuje prilikom kupovine dionica fonda od strane investitora vec se naplacuje na drugi nacin kasnije. Provizija se naplacuje u punom iznosu samo ako investitor proda dionicu IF u okviru određenog perioda poslije kupovine, s tim da se provizija sve vise smanjuje ukoliko investitor u duzem periodu drzi dionice IF.

37

BANKARSTVO I

Treci modalitet u americkoj praksi jeste da se placa godisnja provizija u iznosu od 1,25% na prosjecnu trzisnu vrijednost dionice. U ovom slucaju provizija se naplacuje svake godine dok god investitor ima u posjedu dionice doticnog IF.

«Specijalizovani investicioni fondovi»

U razvijenim trzisnim ekonomijama IF su po pravilu specijalizovani. Generalna sistematizacija investicionih fondova (IF) je sljedeca:

investicioni fondovi koji sredstva ulazu u dionice, investicioni fondovi koji sredstva ulazu u obveznice, investicioni fondovi koji sredstva ulazu u instrumente novcanog trzista.

IF koji su specijalizovani za plasmane u dionice kompanija sadrze veci stepen rizika ali i veci stepen ocekivanih prinosa. Obrnut slucaj je sa IF koji svoje finansijske potencijale plasiraju iskljucivo u obveznice preduzeca i obveznice drzava. Dionicari takvih IF mogu da ocekuju relativno manje stope prinosa ali i znatno manji rizik. IF novcanog trzista ulazu raspolozivi finansijski potencijal u kratkorocne vrijednosne papire.Investicioni fondovi se dalje diferenciraju prema pravcima plasmana:

plasman u dionice domacih kvalitetnih kompanija, plasman u dionice međunarodnih kompanija, plasman u dionice kompanija u određenoj zemlji, ----------------------------------- koje su u procesu stecaja, ----------------------------------- određene privredne grane, ---------------------- indeksiranih fondova (npr. S&P500), plasman u drzavne obveznice, plasman u obveznice korporacija visokog kvaliteta, --------------------------------------- niskog kvaliteta (junk bonds), plasman u municipalne obveznice, plasman u balansirane IF, plasman u kratkorocne obveznice novcanog trzista (MMMF), itd.

38

BANKARSTVO I

GLAVA 14ELEKTRONSKI PLATNI PROMET

PLASTICNE KARTICE

Potrosaci mogu da vrse placanja putem raznih oblika plasticnih kartica, i to narocito u trgovinskim prodavnicama, restoranima, benzinskim pumpama itd. Plasticne kartice kao novcani instrumenti u znatnoj mjeri zamjenjuju cekove i gotovinu. Najpoznatije kartice su Visa, MasterCard, American Express, Diners Club itd. Sigurnost kod koristenja plasticnih kartica obezbjeđuje se putem personalnog identifikacijskog broja. Za prodavce robe ili usluga putem koristenja kartice postoji garancija banke. Banka vodi racuna o platnoj sposobnosti korisnika kartice.Postoje razne vrste plasticnih kartica:Debitne kartice koriste se kako bi komitent mogao da povlaci sredstva sa svog depozitnog racuna online. Koristenje debitnih kartica moze se vrsiti samo do iznosa pokrica na depozitnom racunu.Kreditne kartice sadrze određeni kreditni limit koji potrosac moze da koristi kod kupovine robe ili povlacenja gotovine. Ukoliko holder kartice ne isplati duznicki saldo na kraju mjeseca, naplacuje se kamata. Holder kartice placa godisnju taksu za koristenje kartice.Standardne plasticne kartice sadrze magnetnu traku na kojoj je upisan PIN vlasnika kartice, njegovo ime, broj racuna i limit za koristenje kartice.Inteligentne kartice imaju isti oblik kao i standardne kartice ali sadrze ugrađen mikroprocesorski cip. Mikroprocesor na inteligentnoj kartici izracunava novo stanje novca poslije izvrsene kupovine. Inteligentna kartica moze da bude kreditna, debitna ili unaprijed placena kartica. Ali se jedino ova zadnja upotrebljava kao elektronski novac.

DISTRIBUCIONI SISTEMI U PLACANJIMA NA MALO

1. ATM Radi se o bankarskim automatima koji obavljaju rutinske operacije za korisnike. U sustini se radi o novom tipu elektronskih filijala savremenih banaka. Banke su zainteresovane za ekspanziju ATM terminala, jer time smanjuju troskove odnosno povecavaju profitabilnost. Potrosaci su zainteresovani za koristenje ATM zato sto ovi rade 24h dnevno i 7 dana u sedmici. U nekim turistickim zemljama ATM mogu da budu programirani i da vrse zamjenu stranog novca za domaci.

2. POS ili EFTPOSOvo je vrlo znacajan elektronski telekomunikacioni sistem koji spaja potrosaca, banku i trgovinu. Radi se o elektronskom sistemu za placanje kupljene robe u trgovini. Potrosac koristi kreditnu ili debitnu karticu i preko terminala dolazi u online vezu sa kompjuterom banke koja je doticnu karticu izdala. Preko terminala daje se elektronski nalog kompjuterskom centru banke da transferise novac sa racuna kupca na racun prodavnice. Pored toga vrsi se identifikacija kupca (PIN) i provjerava.

3. Kucno bankarstvoKucno bankarstvo je sastavni dio daljinskog bankarstva. Radi se o tome da personalni klijent neke FI koristi telefon, TV ili kompjuter kao telekom. link sa kompjuterskim centrom doticne FI.

39

BANKARSTVO I

Telefonsko bankarstvo pokazuje znatnu ekspanziju u posljednje vrijeme i najvise je razvijeno u Francuskoj i Britaniji, gdje ga koristi 10% klijenata banaka. Vecina banaka u razvijenim zemljama danas ima tzv. pozivne centre kao i sisteme koji baziraju na automatskom prepoznavanju glasa.Online PC bankarstvo na bazi Intraneta koristi direktnu online komunikacionu vezu između licnog racunara i kompjuterskog centra banke uz koristenje modema i to preko Intraneta. Intranet je zatvoreni mrezni komunikacioni sistem koji formira banka za komunikacije sa svojim komitentima.Online PC bankarstvo na bazi Interneta zasniva se na online PC bankarstvu ali se komunikaciona veza između komitenta i banke uspostavlja preko otvorene komunikacione mreze (Interneta).

ELEKTRONSKI NOVAC

Koncept elektronskog novca ne pokriva one unaprijed placene kartice kojima mogu da se vrse samo jednonamjenska placanja, kao sto su telefonske kartice. Jedan oblik elektronskog novca zasnovan je na elektronskim karticama. To je npr. sistem Mondex. Elektronski novac Mondex sistema, zasnovan je na plasticnim karticama, denominiran je u nekoliko valuta.Drugi oblik cini mrezni elektronski novac. Elektronske vrijednosti ovog oblika e-novca nalaze se na hard diskovima personalnih racunara. Holder e-novca mora prethodno da kupi određenu vrijednost e-novca u zamjenu za konvencionalni novac. Kupovinom e-novca u zamjenu za konvencionalni novac, transaktor vrsi «placanje unaprijed» jer unaprijed kupuje zeljeni iznos e-novca koji ce se kasnije upotrebljavati za placanje. Elektronska placanja razlikuju se od placanja putem kreditnih kartica, kod kojih transaktor vrsi «placanje kasnije».

40