Š P E D I C I J A

1.Razvoj spediterske djelatnosti

Špedicija se definiše kao spoljno-trgovinska ili samostalna privredna djalatnost, koja se bavi organizacijom otpreme i dopreme robe u međunarodnoj robnoj razmjeni. U svjetu se preko 95% ukupne međunarodne trgovine realizuje preko špediterskih kompanija i drugih logističkih provajdera.

2.Uloga špedicije u međunarodnim robnim tokovima

Špedicija je logistička djelatnost u sferi planiranja, oblikovanja, organizacije i realizacije robnih tokova i logističkih lanaca. Špediter je organizator i realizator procesa otpreme i isporuke robe od pošiljaoca do krajnjeg primaoca.Savremena špedicija teži da pruža kompletnu i kvalitetnu logističku uslugu sa ciljem da otpremi i isporuči robu po najpovoljnijim uslovima za korisnika odnosno da u potpunosti zadovolji potrebe, zahtjeve i očekivanja korisnika.Špedicija, kao savremeni logistički provajder, je jedna od najvažnijih karika u logističkom lancu, koja integriše, koordinira i povezuje različite učesnike kao što su: pošiljalac i primalac robe, transporteri različitih vidova transporta, skladišno pretovarni sistemi, robni terminali, logistički centri, osiguravajuća društva, carina,inspekcijske službe, državna administracija i dr.

3.Privredne funkcije špedicije

Osnovne privredne funkcije špedicije su : prostorna, vremenska, kvantitativna, kvalitativna, kreditna i marketing funkcija.-Prostorna funkcija špedicije, sastoji se u savlađivanju geografske udaljenosti između proizvođača i potrošača dobara.Prostorna funkcija špedicije ne podrazumeva samo savlađivanje rastojanja između mjesta proizvodnje i mjesta potrošnje, nego čitav niz poslova i zadataka vezanih za organizaciju: transporta, pretovara i skladištenja robe, pripremu dokumentacije, osiguranja carinskog i inspekcijskog preglada robe i dr.-Vremenska funkcija špedicjije sastoji se u savlađivanju vremenske razlike između proizvodnje i potrošnje dobara.Ova funkcija je tjesno povezana sa prostornom funkcijom u jednom robnom toku. Rjetko se dešava da proizvedena roba direktno, po završetku proizvodnje, bude isporučena krajnjem potrošaču. Najčešće se proizvodi kupuju, otpremaju i transportuju i odatle ponovo otpremaju i isporučuju na tržište.Špediter vremensku funkciju ostvaruje kroz niz raznovrsnih poslova vezanih za skladištenje robe, odnosno organizaciju i realizaciju procesa prijema, utovara, istovara i pretovara robe, uskladištenja, čuvanja, i skladištenja robe. Za vreme čuvanja robe, obavlja se i čitav niz drugih poslova vezanih za: pakovanje, prepakivanje, sortiranje, obilježavanje i etiketiranje, doradu,montažu proizvoda i dr.Vrlo često se za vreme mirovanja robe sprovode određene carinske procedure, inspekcijski pregledi, uzimaju uzorci, sprovodi kvalitativna i kvanititativna kontrola robe.

1

-Kvantitativna funkcija špedicije sastoji se u ostvarenju određenih obima robnih tokova u međunarodnoj trgovini, čime se značajno snižavaju logistički troškovi i stvaraju pretpostavke za primjenu savremenih tehnologija intermodalnog transporta.Špediteri, kroz sabiranje logističkih zahteva u prostoru i vremenu, obezbjeđuju ekonomičnije odvijanje robnih tokova.Tipičan primjer za to je organizacija zbirnog transporta.- Kvalitativna funkcija špedicije je direktno vezana za unapređenje kvaliteta logističke usluge u međunarodnim robnim tokovima. Osnovni cilj špedicije je da organizuje i realizuje robne tokove po najpovoljnijim uslovima za korisnika, čime se obezbjeđuju visok stepen satisfakcije i lojalnost korisnika.-Kreditna funkcija špedicije je u principu sekundarne prirode.Špediter najčešće kreditira korisnika kroz unapred plaćanje logističkih troškova, carinskih dadžbina, premija osiguranja i drugih pratećih troškova. Špediteri ove iste kredite uzimaju od transportera.-Marketing funkcija se sastoji u istraživanju logističkih tržišta i promociji špediterskih i logističkih usluga. Špediteri su u direktnom kontaktu sa korisnicima na tržištu, te su marketinške i promotivne aktivnosti vrlo bitne, na samo za špediciju već i za sve druge učesnike u poslu.

4.Struktura špediterskih poslova

Sa stanovišta prirode, kompleksnosti i zastupljenosti špediterski poslovi i zadaci se mogu podjeliti na:

Osnovne poslove, koji se pojavljuju pri organizaciji i realizaciji robnih i transportnih tokova. To su poslovi vezani za procese ugovaranja, organizacije, realizacije i kontrole logističkih i pratećih procesa u međunarodnim robnim tokovima.

Specijalne poslove,koji se pojavljuju kao rezultat specifičnih zahtjeva korisnika, a koji proizilaze iz određenih karakteristika robnog toka ili različitih modaliteta međunarodnog poslovanja, trgovine, špedicije i transporta.

5. Osnovni poslovi špedicije

1.Savetodavni poslovi. Stručni savjeti i učestvovanje u pregovorima radi zaključenja ugovora o prodaji u

međunarodnoj trgovini, Informisanje korisnika – informacije vezane za transportno tehnološke, zakonske,

ekološke i druge mogućnosti i uslove dopreme ili otpreme robe na različitim tržištima i transportnim pravcima.Špediteri svojim korisnicima mogu dati vrlo dragocjene informacije vezane za troškovnu , vremensku i kvalitativnu komponentu isporuke robe.

2.Marketing poslovi Istraživanje logističkih tržišta Promocija logističkih usluga Održavanje kontakata sa korisnicima i upravljanje odnosima sa korisnicima

2

3. Komercijalni poslovi Prodaja logističkih usluga Izrada i davanje špediterskih i logističkih ponuda

4.Formiranje cjena logističkih usluga(tarifni poslovi) Kalkulacija cjena transporta, skladištenja, pretovara, pakovanja i drugih

logističkih usluga vezanih za otpremu i isporuku robe Kalkulacija logističkih troškova, odnosno troškova carinskih i inspekcijskih

pregleda, osiguranja i dr.

5. Izrada instradicijeIzbor transportnog puta, vida i tehnologije transporta, transportnog sredstva, načina i vremena otpreme i isporuke robe, i dr.

6.Ugovaranje poslova i zaključivanje ugovora o : Transportu robe Pretovaru (utovaru, istovaru) robe Skladištenju robe Pakovanju robe Formiranju i rasformiranju logističkih jedinica Transportnom osiguranju Inspekcijskom pregledu robe itd.

7. Priprema potrebnih dokumenataPribavljanje, popunjavanje, kontrola i ispostavljanje:

Transportnih dokumenata Špediterskih dokumenata Komercijalno trgovačkih dokumenata Carinskih dokumenata Inspekcijskih dokumenata Dokumenata osiguranja Bankarskih dokumenata itd.

8.Organizacija otpreme i isporuke robe Prihvat i preuzimanje robe radi otpreme Skladištenje i čuvanje robe Pretovar i rukovanje robom Otprema robe različitim vidovima transporta Isporuka robe na odredište Predaja robe krajnjem korisniku Organizacija zbirnog transporta robe Organizacija sabirno distributivnog transporta Organizacija daljinskog transporta robe u uvozu, izvozu u tranzitu itd.

9. Carinsko posredovanje

3

Podnošenje carinske i druge potrebne dokumentacije Carinski pregled dokumenata i robe Obračun i plaćanje uvoznih carinskih dadžbina i pratećih troškova.

10. Inspekcijski pregled robe Podnošenje zahtjeva i učestvovanje u inspekcijskom pregledu robe: sanitarna,veterinarska,fitopatološka, radiološka i druga kontrola.

11. Transportno osiguranje robeOsiguranje robe međunarodnim robnim tokovima i pojedinim vidovima transporta:

Sklapanje ugovora o osiguranju Pribavljanje dokumenata osiguranja Podnošenje odštetnog zahtjeva Konstatacija i likvidacija štete

12. Finansijski poslovi Međunarodno plaćanje Finansijske transakcije i poslovanje Obračun, izdavanje i naplata računa

6. Specijalni poslovi u špediciji

Zahtjeve za ovom vrstom poslova mogu da generišu različiti faktori kao što su: Različiti modaliteti međunarodne trgovine i spoljnotrgovinskih poslova, Različiti zahtjevi u pogledu transformacije robnog toka Fizičko-hemijske karakteristike robe u međunarodnim robnim tokovima Strukturne, prostorne, vremenske i kvalitativne karakteristike međunarodnih

robnih tokova Transportno-tehnološki, zakonski i ekološki uslovi isporuke robe itd.

Pod specijalnim poslovima špedicije najčešće se podrazumjevaju sledeći poslovi:- zaključivanje ugovora o mjerenju i sortiranju robe i obavljanje tih poslova,- obilježavanje i etiketiranje proizvoda,- izdavanje garantnih pisama- izdavanje špediterskih potvrda i drugih isprava - zastupanje nalogodavca prema trećim licima- ugovorna kontrola kvaliteta i kvantiteta- hranjenje i pojenje živih životinja- sajamski poslovi- selidbeni poslovi- konsignacioni poslovi- lizing poslovi- kreditiranje nalogodavca- finansijski poslovi idr.

7. Struktura agencijskih poslova u transportu

4

Agenti u transportu su pravna ili fizička lica, koja su registrovana za obavljanje agencijskih poslova u ime i za račun nalogodavca ili u svoje ime.Agent obavlja poslove nalogodavca na osnovu posebnog ili opšteg ugovora, zastupa nalogodavca na osnovu opšte ili posebne punomoći i posreduje između nalogodavca i njegovih suugovarača.Agenti u transportu obično obavljaju sledeće grupe poslova:

Pomoć i savetodavne usluge nalogodavcu, Ispitivanje tržišta, poslovi akvizicije i prodaje transportnih, pretovarnih i

skladišnih kapaciteta, Posredovanje pri ugovaranju i zaključivanju ugovora o : prevozu robe i putnika,

iskorišćenju transportnih sredstava, kupoprodaji, popravci i remontu prevoznih sredstava, korišćenju tovarnih jedinica, osiguranju, utovaru, istovaru i pretovaru robe, snabdevanju transportnih sredstava gorivom i potrebnim materijalom i dr.

Pomoć transporterima, posadi pri prihvatanju i otpremi transportnih sredstava Pomoć putnicima pre početka ili završetka putovanja Prodaja putničkih karata Ispostavljanje transportne i druge dokumentacije Pomoć nalogodavcu pri rješavanju sporova

8. Tendencije savremenog razvoja špedicijeOd velikih špedicija razvili su se logistički provajderi, kao specijalizovane kompanije, čiji je cilj da pružaju kompletnu logističku uslugu, i da od korisnika preuzmu sve logističke aktivnosti.Današnje svjetske špedicije uglavnom posluju kao savremeni logistički provajderi. Špediter, kao logistički provajder objedinjuje veliki broj logističkih i pratećih aktivnosti, kao što su: špedicija, transport, skladištenje, pretovar, osiguranje, carinjenje, ugovorna kontrola kvantiteta i kvaliteta robe, pakovanje, signiranje, brojanje, obilježavanje i dr.Korisnik logističke potrebe i zahtjeve može realizovati i zadovoljiti na tri karakteristična načina :

Da samostalno, u sopstvenoj režiji, planira, organizuje i realizuje sve usluge. Da za određene aktivnosti, angažuje specijalizovane nosioce logističkih usluga Da kompletno planiranje, upravljanje, organizaciju i realizaciju toka prepusti

specijalizovanim nosiocima logističkih usluga.Sve do osamdesetih godina prošlog vijeka većina korisnika se bazirala na tzv. Insourcing strategiji, gdje su samostalno obavljali logističke aktivnosti uz minimalno angažovanje nosilaca usluga sa strane .Danas se veći broj korisnika opredjeljuje za outsoursing strategiju, tj. fokusiranje pažnje na osnovu djelatnosti, a za segmente poslovanja koji nisu u glavnim kompetencijama kompanije, angažuju se profesionalna preduzeća.LOGISTIČKI PROVAJDERI – su visoko profesionalne i kompetentne kompanije, koje su sposobne da ponude i pruže kompletnu logističku uslugu i u potpunosti zadovolje sve logističke zahtjeve korisnika.3PL PROVAJDERI – u okviru outsourcing strategije, su eksterna preduzeća koja od korisnika preuzimaju organizaciju, upravljanje i realizaciju kompletnih logističkih lanaca ili određenih procesa u lancu.Korisnici , najčešće, 3PL provajderima poveravaju logističke zadatke : špedicije, transporta, skladištenja, pretovara, izbora transportnih sredstava, pakovanja, upravljanja

5

zalihama,pribavljanja i popunjavanja potrebne dokumentacije, provere i plaćanja računa, i dr.

9. Osnovni pojmovi u špediciji Glavni špediter je pravno ili fizičko lice koje je sa nalogodavcem zaključilo ugovor o špediciji, odnosno otpremi i isporuci robe.Glavni špediter oblikuje, organizuje i realizuje međunarodne robne tokove.Međušpediter je fizičko ili pravno lice na koga glavni špediter prenosi dio svojih poslova, zbog nemogućnosti da lično obavi sve preuzete poslove.To su poslovi u inostranstvu vezani za :otpremu robe, prevoz robe na određenim relacijama, regulisanje pravnih pitanja, prijem i isporuka robe krajnjim korisnicima.Podšpediter u cjelosti obavlja poslove špedicije vezane za realizaciju određenog robnog toka.Kada glavni špediter nema mogućnosti da organizuje određeni robni tok, on kompletne poslove prepušta podšpediteru.Vozar je pravno ili fizičko lice koje realizuje proces prevoza robe (željeznicom, drumskim vodenim ili vazdušnim transportom ).Komisionar je pravno ili fizičko lice koje radi u svoje ime i za tuđi račun.Agent je pravno ili fizičko lice koje radi u tuđe ime i za tuđi račun. Zaključuje ugovor sa trećim licima u ime svog nalogodavca i za njegov račun.Nalogodavac je pravno ili fizičko lice za koje špediter pruža logističke usluge(industrija, trgovina, idr.)

10. Položaj špedicije u međunarodnom pravno privrednom sistemuU međunarodnom privrednom pravu razlikuju se tri sistema, koja definišu špeditersku djelatnost i to: anglosaksonski, njemački i francuski. Poslednja dva se često svrstavaju u tzv. Evropski sistem.

11. Položaj špedicije u anglosaksonskom pravnom sistemuU anglosaksonskom sistemu, špediter se definiše kao agent, koji radi u tuđe ime i za tuđi račun. On zaključuje ugovore sa trećim licima po nalogu i za račun svog nalogodavca.U SAD postoji dva tipa špediterskih kompanija. Prvi tip su „kopneni“ špediteri koji se bave organizacijom sabirno distributivne funkcije,.Drugi tip su špediterske kompanije koje su smještene u pomorskim lukama i bave se sklapanjem ugovora o prevozu robe u linijskoj plovidbi , odnosno organizacijom otpreme i dopreme robe pomorskim transportom.

12. Položaj špedicije u evropskom pravnom sistemuU evropskom pravnom sistemu špediter se tretira kao komisionar, tj. radi u svoje ime a za tuđi račun, tj. za račun svoga nalogodavca.Špediterski poslovi spadaju u podvrstu komisionih poslova. Prema njemačkom pravnom sistemu, špediter odgovara za izbor vozara i drugih učesnika, s kojima je pri izvršenju nalogodavčeve dispozicije sklopio ugovor, ali ne odgovara za njihov rad. Špediter odgovara nalogodavcu samo ako vozara ili drugog izvršioca poslova nije izabrao s pažnjom. Špediterova odgovornost prestaje u trenutku kada je robu predao vozaru. Špediter ne odgovara za eventualnu štetu do koje je došlo tokom prevoza, jer je vozar dužan nadoknaditi štetu.Špediter odgovara za izbor međušpeditera, ali ne odgovara za njegov rad. Špediter nije dužan nadoknaditi štetu, koja je nastala krivicom međušpeditera, ali je obavezan

6

obezbjediti mu potrebna dokumenta za korišćenje njegovih odštetnih prava prema međušpediteru.Špediter odgovara i za izbor i za rad podšpeditera. Ovo ne važi ako je nalogodavac sam izabrao podšpeditera.Prema francuskom pravnom sistemu špediter ima veću odgovornost u odnosu na njemačko zakonodavstvo.Špediter je odgovoran i za izbor i za rad vozara.On je odgovoran za štetu koja je nastala na robi tokom prevoza, a oslobađa se odgovornosti ako je šteta nastala zbog više sile. Špediter odgovara za izbor i za rad mađušpeditera. Špediter je dužan nalogodavcu nadoknaditi štetu, koja je nastala krivicom međušpeditera. Špediter je odgovoran za izbor i za rad podšpeditera.Međunarodni špediter u evropskom pravnom sistemu ima tri statusa:

Status agenta Status komisionara Status samostalnog privrednog subjekta

13. Špediterska udruženja ( razlozi i oblici udruživanja)Među najznačajnijim razlozima udruživanja su:

Unapređenje djelatnosti Zaštita zajedničkih interesa profesije Zajednički nastupi pred državnim organima i drugim udruženjima Razvijanje dobrih poslovnih odnosa Uređivanje uslova za bavljenje profesijom Sprečavanje nelojalne konkurencije i monopola itd.

Mogu se izdvojiti tri nivoa udruživanja špediterskih preduzeća Nacionalna i poslovna udruženja Regionalna- višenacionalna udruženja Međunarodni savez špediterskih udruženja

Nacionalna udruženja špeditera prave i izdaju „opšte uslove poslovanja“ kojima regulišu pravni položaj, prava i obaveze špeditera, nalogodavaca i drugih učesnika spoljnotrgovinskog poslovanja.Na nivou udruženja može biti definisana zajednička poslovna politika; zajednička obrada tržišta; zajedničko planiranje;uzajamno obaveštavanje.

14. Međunarodni savez špediterskih udruženja – fiata savezFIATA je međunarodni savez špediterskih udruženja. Osnovana je u Beču, 1926.godine. Sjedište FIATA je u Cirihu, u Švajcarskoj. Pokriva približno oko 40 000 špediterskih i logisitičkih firmi.Ciljevi FIATA saveza su :

Bolja saradnja nacionalnih udruženja špeditera Standardizacija postupaka, procedura, obrazaca i usluga koje pružaju špedicije Pružanje pomoći u oblasti profesionalne obuke i usavršavanja kadrova Razmjena iskustava i poslovnih veza Zaštita interesa špeditera Upoznavanje privrede i javnosti sa uslugama koje pruža špedicija

Organizaciona struktura FIATA savezaRad saveza obavlja se kroz aktivnosti Generalne skupštine, Upravnog odbora, savetodavnog tjela i radne grupe. Generalna skupština odlučuje o najvažnijim pitanjima

7

vezanim za Organizaciju i struku i bira ostale organe. Upravni odbor, sekretarijat i Predsednik vode organizaciju, operativno.Instituti se bave tehničkim pitanjima vezanim za pojedine oblasti. Postoje tri instituta: - institut za avio špediciju - institut za carinska pitanja, - institut za multimodalni transportPitanjima koja se odnose na cijelu profesiju bave se savetodavna tijela:

Savetodavno tijelo za opasne materije Savetodavno tijelo za informacione tehnologije Savetodavno tijelo za pravna pitanja Savetodavno tijelo za odnose sa javnošću Savetodavno tijelo za profesionalnu obuku i usavršavanje.

FIATA članovi mogu biti : Nacionalna udruženja Grupni članovi Individualni članovi Počasni članovi

Nacionalna udruženja su organizacije koje predstavljaju cjelokupni špediterski sektor jedne zemlje.Grupni članovi mogu biti:

Međunarodne organizacije koje predstavljaju špediterske grane grupe zemalja Međunarodne špediterske grupe koje zastupaju iste ili slične interese pred FIATA Međunarodna udruženja čiji su članovi aktivni samo u pod – sektorima

špediterske grane.Individualni članoviIndividualni članovi su špediterska preduzeća ili pravni entiteti blisko povezani sa špediterskom industrijom.Počasni članoviPočasni članovi su osobe koje su bile od naročite koristi FIATA savezu ili špediterskoj industriji uopšte.

15. Međunarodni uslovi isporuke robe – incoterms 2000Pojam incoterms čini skup međunarodnih pravila za tumačenje uslova isporuke robe u međunarodnoj trgovini i to pre svega kod ugovora o prodaji.Zvanični naziv je „Međunarodna pravila za tumačenje trgovinskih uslova“.

16. Ciljevi i svrha incoterms – aIncoterms daje jedinstveno tumačenje termina i eliminiše mogućnost različitih tumačenja u različitim zemljama, što dovodi do nesporazuma, sporova i parnica uz gubitak vremena i novca. Primjenom Incoterma pravila, jasno se definišu odgovarajuće obaveze ugovornih strana i smanjuje rizik pravnih nesporazuma i komplikacija.Osnovni cilj Incoterms-a je stvaranje standardnog, istovjetnog tumačenja ugovornih trgovinskih termina i uslova isporuke robe. Svrha Incotermsa je da se obezbjedi paket međunarodnih pravila za tumačenje najčešće korišćenih trgovačkih termina u međunarodnoj trgovini.Incoterms standardizuje ugovornu praksu i omogućava prodavaču i kupcu, u međunarodnoj trgovini da:

Koriste opšte rječi

8

Da se saglase o značenju tih riječi Da izbjegnu nesporazume i različita tumačenja u njihovoj upotrebi

Incoterms 2000 uzima u obzir novonastale slobodne carinske zone, veće korištenje elektronskih komunikacija u poslovnim transakcijama, i izmjene u tehnologiji i organizaciji transporta robe.U Incotermsu 2000 izvršene su značajne izmjene u dva područja : carinjenje i plaćanje carina prema FAS i DEQ paritetima i obaveze utovara i istovara prema FCA paritetima.

17. Područje primjene incoterms pariteta isporukePrimjena Incoterms-a ograničena je na pitanja koja se odnose na prava i obaveze prodavca i kupca u pogledu uslova isporuke kupljene robe. Uslovi isporuke ukazuju ugovornim stranama šta treba da čine u pogledu obaveza:

Isporuke i predaje robe Organizacije i realizacije logističkih procesa Pripreme i obezbjeđenje potrebne dokumentacije Izvoznog i uvoznog carinjenja robe Osiguranja robe Podjele troškova i rizika između ugovornih strana.

Incoterms je samo skup pravila za tumačenje uslova isporuke robe, a ne i drugih uslova u prodajnom ugovoru.Termini iz Incoterms-a su sastavni dio prodajnog ugovora, a ne nekih drugih ugovora kao što su ugovori o prevozu, pretovaru, skladištenju i sl.Incoterms rješava slučajeve proistekle iz niza obaveza, kao npr. Obaveza prodavca da robu stavi na raspolaganje kupcu ili je preda prevozniku radi prevoza ili je isporuči na odredište, kao i obaveza podjele rizika između ugovornih strana u ovim slučajevima. Incoterms se bavi i obavezama carinjenja robe za izvoz i uvoz, pakovanjem robe, obavezom kupca da preuzme isporuku, obavezom obezbjeđenja dokaza o uredno ispunjenim odgovarajućim obavezama i dr.Incoterms se ne bavi sledećim elementima prodajnog ugovora :

Ne prenosi vlasnička prava na robu Ne oslobađa obaveza i izuzeća od odgovornosti u slučaju nepredviđenih događaja Ne ublažava posledice kršenja drugih elemenata prodajnog ugovora Ne rješava obaveze prodavca i kupca, osim onih vezanih za isporuku i predaju

robeIncoterms se ne bavi posledicama raskida prodajnog ugovora ili drugih sporova koji se ne odnose na isporuku robe.Pravila Incoterms-a se ne mogu primjenjivati u ugovorima o prodaji koji za predmet imaju nematerijalna dobra.Prilikom primjene Incoterms-a može se pojaviti niz problema koji su posledica:

Nedosledne trgovačke prakse Nedovoljno preciznih termina iz Incoterms-a Različitih i nedovoljno jasnih varijacija ključnih rječi Pogrešnog izbora termina i dr.

18. Struktura Incoterms-a

9

Svi termini Incoterms-a grupisani su u četiri kategorije( E,C,F,D). Incoterms pariteti predstavljeni su kroz trinaest skraćenica, od kojih se svaka sastoji od tri slova.Svaka od 13 Incoterms klauzula daje odgovore na sledeća pitanja:

Gdje je mjesto isporuke robe Ko je obavezan da organizuje i realizuje logističke procese Koju dokumentaciju pribavlja prodavac, a koju kupac Ko ima obavezu prevoza robe Ko vrši izvozno, a ko uvozno carinjenje Kada se prenosi rizik i osiguranje sa prodavca na kupca

Pariteti iz E, F, C grupe odnose se na otpremu, dok se pariteti D grupe odnose na prispeće.To znači da se prema E, F ,C paritetima isporuka vrši u zemlji prodavca, dok kod D klauzula prodavac predaje robu kupcu u zemlji kupca. Izbor transportne klauzule zavisiće od vrste robe, načina transporta, kao i ciljeva koje ugovorne strane žele da postignu sa stanovišta najefikasnije realizacije ugovorenog posla.

Grupa E - Mjesto otpremePodrazumjeva minimalne obaveze za prodavca pri isporuci robe, određuje polazište, odnosno otpremu robe. Ova grupa sadrži samo jedan paritet:

EXW Ex Works -FRANKO FABRIKA ( ugovoreno mjesto) za svaki vid transporta.Franko fabrika znači da prodavac izvršava svoju obavezu kada robu stavi na raspolaganje kupcu u svojim prostorijama, neocarinjenu i neutovarenu na bilo koje prevozno stredstvo.Po ovom paritetu kompletnu isporuku organizuje kupac.Troškovi, rizici i dokumenta koja se odnose na robu, sa prodavca se prenose na kupca, kada prodavac robu preda na raspolaganje kupcu u svojim prostorijama.Najvažnije obaveze prema EXW paritetu za:

Prodavca : da isporuči robu u odgovarajućoj ambalaži i da je stavi na raspolaganje kupcu u svom objektu

Kupca : da plati cjenu u skladu sa ugovorom o prodaji, da preuzme robu od prodavca iz njegovog objekta i učini sve kako bi se roba otpremila, na svoj trošak i rizik, do njenog odredišta.

Kritične tačke kod EXW pariteta : Prevoz organizuje kupac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kada je roba na raspolaganju kupcu Troškovi prelaze sa prodavca na kupca kad je roba na raspolaganju kupcu.

Grupa F – Osnovni prevoz nije plaćenOva grupa oslobađa prodavca od ugovaranja i plaćanja prevoza i osiguranja robe. Prodavac je u obavezi da u ugovorenom mjestu otpreme stavi na raspolaganje i preda robu prevozniku, kojeg je izabrao kupac. Prodavac ima obavezu da utovari robu na prevozno stredstvo koje je angažovao kupac samo u slučaju kada su prostorije prodavca naglašene kao mjesto otpreme. Izvozno carinjenje vrši prodavac.U okviru grupe F nalaze se tri pariteta isporuke ( FCA, FAS, FOB). FRANKO PREVOZNIK - (FCA) znači da prodavac isporučuje robu na mjestu koje je imenovao kupac. Isporuka se smatra izvršenom kada je roba utovarena na prevozno

10

sredstvo kupca i kada je roba stavljena na raspolaganje kupcu neistovarena sa prevoznog sredstva prodavca.Najvažnije obaveze prema FCA paritetu za:

Prodavca : da isporuči robu kupcu na naznačeno mjesto, da ispuni sve formalnosti oko izvoznog carinjenja i da obezbjedi pismeni dokaz da je roba isporučena prevozniku.

Kupca : da odredi prevoznika, da potpiše ugovor o prevozu robe i plati vozarinu.Kritične tačke kod FCA pariteta :

Prevoz organizuje kupac ili prodavac u ime kupca Rizik prelazi sa prodavca na kupca kada je roba isporučena prevozniku na

naznačenom mjestu Troškovi prelaze sa prodavca na kupca kada je roba isporučena prevozniku na

naznačenom mjestu

FAS- Franko uz bok broda, samo za pomorski i rječni transportTo znači da prodavac ispunjava svoju obavezu isporuke kada robu postavi uz bok broda u imenovanoj luci otpreme. Kupac od tog trenutka snosi sve troškove i rizike od gubitka ili oštećenja.Najvažnije obaveze prema FAS paritetu za:

Prodavca : da isporuči i dopremi robu uz bok broda u naznačenoj otpremnoj luci , da naprevi potvrdu o otpremljenoj robi, da ispuni sve carinske formalnosti pri izvozu robe.

Kupca : da odredi prevoznika ,da potpiše ugovor o prevozu robe i plati vozarinu; da snosi sve rizike kada mu je isporučena roba.

Kritične tačke kod FAS pariteta : Prevoz organizuje kupac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kada je roba isporučena uz bok broda Troškovi prelaze sa prodavca na kupca kada je roba isporučena uz bok broda

FOB – Franko brod, koristi se samo za pomorski i rječni transport To znači da prodavac ispunjava svoju obavezu isporuke kada isporuči robu preko ograde broda u imenovanoj luci otpreme. FOB paritet zahtjeva da prodavac obavi izvozno carinjenje robe.Najvažnije obaveze prema FOB paritetu za :

Prodavca: da isporuči robu sa prelaskom preko palube broda, u naznačenoj otpremnoj luci, da obavi sve formalnosi oko carinjenja robe za izvoz ; da podnese dokaz o otpremljenoj robi naznačenom prevozniku; da plati sve troškove utovara robe na uobičajen način pod uslovom da ti troškovi nisu uračunati u vozarinu.

Kupca : da odredi prevoznika da potpiše ugovor o prevozu robe i da plati vozarinu ; da plati sve troškove istovara, pod uslovom da nisu uračunati u vozarinu.

Kritične tačke kod FOB pariteta: Prevoz organizuje kupac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kad roba pređe ogradu broda Troškovi prelaze sa prodavca na kupca kad roba pređe ogradu broda

GRUPA C – Osnovni prevoz plaćen

11

Prodavac ima obavezu da ugovori uobičajeni prevoz i snosi troškove vozarine do naznačenog mjesta opredjeljenja. Isporuka robe po C klauzulama vrši se u zemljama otpreme.Kod C klauzula rizik za robu prelazi sa prodavca na kupca još u zemlji otpreme. U grupi C nalazi se četiri pariteta isporuke (CFR, CIF, CPT, CIP ).

CFR – Trošak i vozarina , samo za pomorski i rječni transport. Prodavac isporučuje robu preko ograde broda u naznačenoj otpremnoj luci.Prodavac mora da snosi troškove i vozarinu potrebnu da robu dopremi u imenovanu luku odredišta, ali rizik od gubitka ili oštećenja robe kao i svi dodatni troškovi koji nastaju nakon što je roba isporučena, prelaze sa prodavca na kupca.Najvažnije obaveze prema CFR paritetu za:

Prodavca : da isporuči robu sa prelaskom preko palube broda, u naznačenoj otpremnoj luci ; da obavi sve formalnosti oko carinjenja robe za izvoz ; da sklopi ugovor o prevozu robe o vlastitom trošku; da podnese dokaz o otpremljenoj robi naznačenom prevozniku ; da plati sve troškove utovara robe na uobičajen način pod uslovom da ti troškovi nisu uračunati u vozarinu.

Kupca : da preuzme isporučenu robu i primi je od prevoznika, i da plati predviđenu cjenu ; da plati sve troškove istovara, pod uslovom da nisu uračunati u vozarinu.

Kritične tačke kod CFR pariteta : Prevoz organizuje prodavac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kad roba pređe ogradu broda u luci otpreme Troškovi prelaze sa prodavca na kupca u odredišnoj luci; kupac plaća one

troškove za koje nije odgovoran prodavac po ugovoru o prevozu.

CIF – Trošak, osiguranje i vozarina- za pomorski i rječni transport Znači da je prodavac isporučio robu kada je roba prešla ogradu broda u luci otpreme. Prodavac mora da plati troškove i vozarinu dopreme robe u imenovanu odredišnu luku, ali rizik od gubitka ili oštećenja robe, kao i drugi dodatni troškovi, nakon isporuke robe, prenose se s prodavca na kupca kada roba pređe ogradu broda u otpremnoj luci. Po CIF paritetu prodavac mora ugovoriti i platiti pomorsko osiguranje koje pokriva rizik od gubitka ili oštećenja robe u toku prevoza.Najvažnije obaveze prema CIF paritetu za :

Prodavca : isti uslovi kao i za CFR paritet isporuke; da obezbjedi ugovorom pomorsko osiguranje robe tokom njenog prevoza.

Kupca: isti uslovi kao i za CFR ; da preuzme isproručenu robu kada mu je priložen dokaz o plaćenom pomorskom osiguranju robe.

Kritične tačke kod CIF pariteta : Prevoz i osiguranje organizuje prodavac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kad roba pređe ogradu broda u luci otpreme Troškovi prelaze sa prodavca na kupca u odredišnoj luci; kupac plaća one

troškove za koje nije odgovoran prodavac po ugovoru o prevozu.

CPT – vozarina plaćena do – kod svih vidova transporta

12

Znači da prodavac isporučuje robu prevozniku koga je sam odabrao. Troškovi prelaze sa prodavca na kupca u imenovanom mjestu odredišta.Kupac snosi sve rizike i sve druge troškove koji nastaju nakon što je roba predata prevozniku.Najvažnije obaveze prema CPT paritetu za:

Prodavca: da sklopi ugovor o prevozu robe i plati vozarinu za naznačeno odredišno mjesto ; da isporuči robu ugovorenom prvom prevozniku ; da obavi sve formalnosti za carinjenje robe za izvoz; da daje trgovačku fakturu i sve druge potrebne dokaze za prevoz robe na uobičajen način

Kupca : da prihvati i preuzme isporučenu robu i primi je od prvog prevoznika na određenom mjestu, da dobije kupovnu fakturu.

Kritične tačke kod CPT paariteta: Prevoz organizuje prodavac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kad je roba isporučena prevozniku Troškovi prelaze sa prodavca na kupca u mjestu odredišta; kupac plaća one

troškove za koje nije odgovoran prodavac po ugovoru o prevozu.

CIP – Vozarina i osiguranje plaćeni do – za sve vidove transportaZnači da kupac snosi sve rizike i sve druge troškove koji nastanu nakon isporuke robe. Prodavac takođe mora da obezbjedi kupcu osiguranje protiv rizika za gubitak ili oštećenja robe tokom prevoza. Prodavac zaključuje ugovor o osiguranju i plaća premiju osiguranja.Najvažnije obaveze prema CIP paritetu za:

Prodavca : isti uslovi kao i za CPT ; da ugovorom obezbjedi pomorsko osiguranje robe tokom njenog prevoza.

Kupca : isti uslovi kao i za CFR; da prihvati isporučenu robu i da je primi od prvog prevoznika, te da dobije kupovnu fakturu, ugovor o osiguranju.

Kritične tačke kod CIP pariteta: Prevoz i osiguranje organizuje prodavac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kad je roba isporučena prevozniku Troškovi prelaze sa prodavca na kupca u mjestu odredišta, kupac plaća one

troškove za koje nije odgovoran prodavac po ugovoru o prevozu.

GRUPA D – određuje odredište – mjesto isporukeTo je grupa prispjeća, pošto je isporuka, izvršena kada se roba dopremi na odredište kupca ili u dogovoreno mjesto na granici sa zemljom uvoza.Prodavac ima obavezu prevoza robe i plaćanja troškova vozarine do naznačenog mjesta, ali bez obaveza osiguranja robe. Prodavac ima obavezu plaćanja izvoznih dadžbina i izvoznog carinjenja.

DAF - isporučeno na granici, - svi vidovi transporta Znači da prodavac ispunjava svoju obavezu isporuke kada robu stavi na raspolaganje kupcu na prevoznom sredstvu, neistovarenu, izvozno ocarinjenu, ali neocarinjenu za uvoz, na imenovanoj tački i mjestu na granici, ali pre carinske linije susjedne zemlja.

Najvažnije obaveze prema DAF paritetu za:

13

Prodavca: da isporuči robu, ocarinjenju za izvoz i stavljenu na raspolaganje na prevoznom sredstvu u naznačenoj tački i mjestu na granici; da kupcu preda sve dokumente koji će mu omogućiti da preuzme robu na carini i ostale uobičajene dokaze za direktni prevoz.

Kupca : da prihvati robu kad je ona isporučena u naznačenom odredišnom mjestu; da plati prevoz od naznačene tačke na granici; da obavi sve formalnosti u vezi sa uvozom robe.

DES – Isporučeno Franko brod – za pomorski i rječni transport Znači da prodavac ispunjava svoju obavezu isporuke kada robu stavi na raspolaganje na brod u imenovanoj odredišnoj luci, uvozno neocarinjenu.Prodavac snosi sve troškove i rizike vezane uz dopremu robe u imenovanu odredišnu luku do istovara robe iz broda.Najvažnije obaveze prema DES paritetu za :

Prodavac: da isporuči robu i stavi je na raspolaganje kupcu na palubi broda u naznačenoj odredišnoj luci i da plati određenu vozarinu; da ocarini robu za izvoz; da preda sve dokumente koji će omogućiti dalju otpremu robe, posebno transportne dokumente.

Kupca: da prihvati pa istovari robu kada je ona isporučena u naznačenom odredištu mesta; da ocarini robu za uvoz.

Kritične tačke kod DES pariteta : Prevoz organizuje i plaća prodavac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kad je roba stavljena na raspolaganje kupcu

na brodu Troškovi prelaze sa prodavca na kupca kad je roba stavljena na raspolaganje

kupcu na brodu

DEQ – Isporučeno Franko obala – za pomorski i rječni transport Znači da prodavac ispunjava svoju obavezu isporuke kada robu stavi na raspolaganje kupcu, na obalu u imenovanoj odredišnoj luci.Prodavac snosi troškove i rizike koji nastaju dopremom robe do imenovane odredišne luke i istovarom robe na obalu.Kupac je dužan da uvozno ocarini robu na obalu.Najvažnije obaveze prema DEQ paritetu za:

Prodavca : da isporuči robu i stavi je na raspolaganje kupcu na obalu u naznačenoj odredišnoj luci i da plati troškove istovara; da ocarini robu za izvoz; da preda sve dokumente koji će omogućiti kupcu da preuzme robu.

Kupca : da prihvati i preuzme robu na obali ; da snosi sve troškove za vađenje uvozne dozvole i drugih službenih odobrenja i da obavi sve carinske formalnosti potrebne za uvoz robe.

Kritične tačke kod DEQ pariteta: Prevoz organizuje i plaća prodavac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kad je roba stavljena na raspolaganje kupcu na

obali Troškovi prelaze sa prodavca na kupca kad je roba stavljena na raspolaganje

kupcu na obali

DDU – Isporučeno neocarinjeno – svi vidovi transporta

14

Znači da prodavac isporučuje robu kupcu uvozno neocarinjenu i neistovarenu sa prevoznog sredstva na imenovanom mjestu odredišta. Prodavac snosi troškove i rizike dopreme robe do odredišta, osim eventualnih „dadžbina“za uvoz u zemlju odredišta.Takve dadžbine idu na teret kupca.Najvažnije obaveze prema DDU paritetu za :

Prodavca: da isporuči robu kupcu, neocarinjenu za uvoz i neistovarenu u naznačenom odredišnom mjestu; da preda sve dokumente koji će omogućiti kupcu da preuzme robu na određenom mjestu.

Kupca : da prihvati i preuzme neistovarenu robu u naznačenom odredišnom mjestu; da obavi sve formalnosti za carinjenje robe.

DDP – Isporučeno ocarinjeno – svi vidovi transporta Znači da prodavac isporučuje robu kupcu uvozno ocarinjenu, neistovarenu sa prevoznog sredstva, na imenovanom mjestu odredišta. Prodavac snosi sve troškove i rizike koji nastaju dopremom robe, uključujući“dadžbine“ za uvoz u zemlju odredišta. DDP predstavlja maksimalne obaveze prodavca.Najvažnije obaveze prema DDP paritetu za :

Prodavca : da isporuči robu kupcu, neistovarenu u naznačenom odredišnom mjestu ;podmiriti sve carinske „dadžbine“; dati sva dokumenta koja će omogućiti kupcu da preuzme robu na određenom mjestu.

Kupca : da prihvati i preuzme neistovarenu robu u naznačenom odredišnom mjestu.

Kritične tačke kod DDP pariteta: Prevoz organizuje i plaća prodavac Rizik prelazi sa prodavca na kupca kad je roba stavljena na raspolaganje kupcu Troškovi prelaze sa prodavca na kupca kada je roba stavljena na raspolaganje

kupcu

19. Obaveze prodavca i kupcaObaveze prodavca : A1. isporuka robe u skladu sa ugovorom A2. dozvole, odobrenja i formalnosti A3. ugovori o prevozu i osiguranjuA4. isporukaA5. prelaz rizikaA6. podjela troškovaA7. obavještenje kupcaA8. dokaz o isporuci, transportnim dokumentimaA9. kontrola – ambalaža, obeležavanjeA10. ostale obaveze

Obaveze kupca : B1. plaćanje cjene, B2. dozvole, odobrenje i formalnosti,B3. ugovori o prevozu i osiguranju, B4. preuzimanje robe, B5. prelaz rizika, B6. podjela troškova, B7. obavještenje prodavca, B8. dokaz o isporuci, B9. kontrola robe, B10. ostale obaveze

15

20. Marketing funkcija u špedicijiMarketing koncept špediterskog preduzeća mora da obuhvati sledeće procese: istraživanje marketinga, marketing predviđanje, selekciju i izbor logističkih tržišta i definisanje marketing strategije.Istražianje marketinga – obuhvata istraživanje: logističkih tržišta, logističkih usluga, promocije i promotivnih aktivnosti, načina prodaje i prodajnih cjena. Sam proces istraživanja marketinga obuhvata više faza, kao što su: definisanje problema i ciljeva istraživanja, utvrđivanje izvora informacija, razvoj strategije uzrokovanja, utvrđivanje metoda prikupljanja podataka, obrada i analiza podataka, prezentacija rezultata itd. Podaci u istraživanju marketinga mogu da se prikupljaju na različite načine i uz pomoć različitih metoda : metod ispitivanja, metod posmatranja i eksperimentalni metod.Selekcija i izbor logističkog tržišta – obuhvata četiri osnovne faze :grupisanje, filtriranje, komparativnu analizu i segmentaciju tržišta.Marketing strategija – predstavlja integralni dio opšte strategije špediterskog preduzeća, a podrazumjeva adekvatan način razvoja i poslovanja u skladu s tržišnim okolnostima, mogućnostima, slabostima i uslovima.Marketing cilj svakog nosioca logističke usluge je da zadovolji zahteve korisnika, obezbjedi odgovarajuće tržišno učešće, povoljan konkurentski položaj i dugoročni profit. Najpoznatije marketing strategije su:Konkurentski orijentisana marketing strategija, strategija diferenciranja usluga, strategija pozicioniranja, strategija segmentacije, strategija odnosa sa korisnicima idr. 21. AkvizicijaU špediciji, pod pojmom akvizicije podrazumjevaju se aktivnosti oko uspostavljanja, njegovanja i održavanja poslovnih veza i sklapanje poslova sa komitentima. Cilj je da špediter pridobije što više korisnika i komintenata na tržištu. Ova služba održava redovne kontakte sa ostalim službama i organizacionim jedinicama unutar preduzeća. Akviziter mora dobro da poznaje špediterski posao.To mora biti sposobna, komunikativna, kompletna ličnost u dobroj psihičkoj i fizičkoj kondiciji.Da bi pikupio informacije od poslovnog značaja, koristi i sve druge relevantne izvore informacija, kao što su: Izvozno-uvozna preduzeća, preduzeća koja zastupaju međunarodne i domaće firme, privredne komore, različita udruženja i grupacije,međunarodne špediterske i spoljno-trgovinske kompanije, transportna preduzeća i agenti, logistički centri, državne ili vladine institucije, banke i osiguravajuća društva itd.

22. Ponuda špediterskih uslugaPonuda je pismeno ili usmeno nuđenje materijalnih i uslužnih proizvoda uz određene uslove. Ponuda špediterskih usluga predstavlja određene logističke usluge čija struktura, kvalitet i cjena su usmjereni na zadovoljenje potreba i zahtjeva korisnika na tržištu. Usluge su usmjerene na realizaciju i transformaciju robnih, transportnih, informacionih i finansijskih tokova.Ponuda špediterskih usluga može se dati :

Na osnovu konkretnog zahtjeva korisnika (zahtjev može biti javan ili direktan) Bez konkretnog zahtjeva, gdje špedicija nudi korisnicima određenu paletu usluga

Sa stanovišta obaveznosti korisnika i nosioca špediterske usluge ponuda može biti :

16

Obavezna, čvrsta, neopoziva gdje korisnik ima pravo odlučivanja o prihvatanju ili odbacivanju ponude, a nosilac se mora pridržavati ponuđenih obaveza koje je korisnik prihvatio

Neobavezna ukoliko je to navedeno u samoj ponudiSa stanovišta oblika i suštine špediterska ponuda može biti:

Ponuda kompletne logističke usluge sa jedinstvenom cjenom za kompletnu uslugu.U cjenu su uračunati troškovi svih logističkih usluga (utovara, transporta, skladištenja, pakovanja, itd.)

Ponuda sadrži pojedinačne stavke za svaku uslugu gdje se navodi vrsta usluge i cjena za tu uslugu.

U prvom slučaju korisnik dobija jasne i čvrste cjene izražene po jedinici proizvoda, što mu omogućava da na bazi te cjene formira i cjenu samog proizvoda.Kod drugog slučaja korisnik može preuzeti na sebe obavezu da pronađe ili odluči o nosiocu određenih usluga i da to direktno plati onome ko pruža uslugu.Ponuda kompletne usluge po tzv.forfaitnom stavu ima niz prednosti:

Korisnici unapred znaju koliko će ih koštati logističke usluge Špediter korisniku na vrijeme dostavlja fakturu tako da korisnik može na vrijeme

okončati određeni posao.Sadržaj špediterske ponude

Struktura usluga sa cijenama za svaku uslugu Paušalna cijena za tačno određen paket usluga Eventualno stepenovana cijena usluga prema obimu posla Vrijeme trajanja ponude Uslovi za produžetak vremena trajanja ponude Načini i uslovi plaćanja nadoknade za obavljene usluge.

Kroz ponudu je neophodno precizirati obaveze u pogledu poštovanja i održavanja rokova otpreme i dopreme robe, u pogledu blagovremene dostave transportnih sredstava i obezbjeđenja usluga transporta, skladištenja, pretovara i dr. na kompletnom transportnom lancu. Da bi špedicija formirala kompletnu i kvalitetnu ponudu potrebno je raspolagati sledećim podacima: vrsta robe koja je predmet isporuke, pojavni oblik robe, način pakovanja, tovarne jedinice, mjesto iz koga se roba otprema i mjesto gdje se roba doprema, količina robe, rok otpreme i dopreme robe. Potrebno je znati kakvi su zahtjevi za osiguranjem robe, da li su definisani pariteti isporuke, da li je određen transportni put, vid transporta i transportno sredstvo, kakvi su zahtjevi za carinskom, transportnom i pratećom dokumentacijom, kakvi su zahtjevi za inspekcijskim pregledom i kontrolom robe, specifični zahtjevi za transportom.Kalkulacija cjena špediterskih uslugaKalkulacija troškova obuhvata više troškovnih kategorija kao što su:

Troškovi transporta Troškovi intermodalnog transporta Troškovi pretovara i skladištenja robe Troškovi pakovanja, prepakivanja i obilježavanja robe Troškovi osiguranja robe Troškovi carinskog i inspekcijskog pregleda robe Troškovi pribavljanja i obezbjeđenja transportne, carinske i druge dokumentacije Troškovi za pribavljanje i ispostavljanje različitih uvjerenja i potvrda

17

Troškovi posrednika i drugih učesnika u logističkom lancu Troškovi obavljanja specifičnih zahtjeva robe (smrzavanje, doleđivanje,

zagrevanje, pojenje, hranjenje itd) Naknada za rad špedicije odnosno špediterske usluge

23. Formiranje cjena logističkih usluga u špedicijiMoguće je bazirati na jednom od dva karakteristična pristupa:- tržišni pristup - koji podrazumjeva marketing istraživanje cjena na logističkom tržištu i na bazi rezultata istraživanja formiraju se konkurentne cjene usluga.- troškovni pristup- koji se zasniva na kalkulaciji troškova, gdje se cjene formiraju po principu „troškovi plus“.U tržišnoj privredi i jedinstvenom otvorenom tržištu, neophodno je koristiti prvi pristup.Pri formiranju cjena logističkih usluga u špediciji,neophodno je ispuniti sledeće ciljeve:

Pokriti troškove i ostvariti zaradu Ostvariti i održati željeno tržišno učešće Odgovoriti na izazove konkurencije Postići ekonomsku snagu i tržišni uticaj

Cjene logističkih usluga mogu se formirati na dva karakteristična načina:1. slobodnom pogodbom - dogovorno ili prema posebnom ugovoru nosioca i korisnika usluga2. korišćenjem tarifa i propisivanjem jediničnih cjena usluga.Formiranje cjena transporta putem slobodne pogodbe primjenjuju se po pravilu u „neredovnom“ transportu u svim saobraćajnim granama.Ovakav oblik prevoza je dominirajući, u drumskom saobraćaju, i pomorskom saobraćaju.U svim vidovima transporta pojavljuje se neredovan saobraćaj, koji podrazumjeva unajmljivanje transportnih sredstava od strane korisnika, za obavljanje određenih prevoza .To unajmljivanje se vrši za određeno vrijeme ili za konkretan prevoz.U redovnom saobraćaju obavljanje prevoza po unapred utvrđenim redovima vožnje prevozne cijene se određuju putem tarifa. Ovakav oblik karakterističan je za željeznicu, vazdušni i vodeni transport.

24. Osnovni tarifni pojmovi i načelaPod tarifama se podrazumjeva „sistematski izrađeni, prema zakonskim propisima objavljeni, skup svih odredaba mjerodavnih za prevozni ugovor, prevoznih cijena i sporednih pristojbi, kojima se prevoz reguliše podjednako za svakoga, ko ispuni u njemu navedene uslove“.Tarife su spisak cijena za različite kategorije usluga.Mogu biti transportne, špediterske, carinske, advokatske, poreske i druge tarife. Tarife donose nosioci usluga, nekada država ili određena udruženja,međunarodni savezi i dr.Tarifni sistem predstavlja sistemski uređen skup propisa i cijena određenih usluga.Može se govoriti o pet vrsta tarifnih sistema : prirodni tarifni sistem, ekonomsko-politički tarifni sistem, državni tarifni sistem, istorijski ili mješoviti tarifni sistem, tržišno orijentisan tarifni sistem.Tarifna politika predstavlja smišljen i organizovan uticaj donosioca tarifa na korišćenje usluga i visinu njihovih cijena.Tarifna tehnika podrazumjeva način konstruisanja izrade i primjene određenih cijena usluga.

18

Tarifna udaljenost predstavlja rastojanje na kome se realizuje određena transportna usluga.Tarifni razred, roba se svrstava u pojedine tarifne razrede za koje važe određene stavke ili cijene prevoza.Tarifni stav predstavlja iznos u tarifnoj valuti određen za prevoz određene količine robe u određenoj kilometarskoj zoni.Tarifna valuta je valuta u kojoj se izražava cijena usluge.Tarifno sjecište je granica između dva različita tarifna sistema.

25. Tarifna načela Načelo javnosti – tarife moraju biti objavljene na uobičajen način i svakom

pristupačne Načelo jednakosti – jednaka primjena za svakoga ko ispuni propisane uslove Načelo trajnosti - ukazuje na stalnost tarifa .Potrebno je da tarife budu stabilne i

unapred poznat faktor na tržištu. Načelo jasnoće – tarife moraju biti jasne i jednostavne za korišćenje.

1.Prema vidovima transporta transportne tarife se djele na: Željezničke tarife Pomorske tarife Rječne tarife Drumske tarife Vazdušne tarife Tarife kombinovanog transporta

2. Prema teritorijalnom stanovištu na: Međunarodne prevozne tarife Unutrašnje prevozne tarife Lokalne prevozne tarife

26. Cjene usluga u željezničkom transportuŽeljezničke tarife, generalno se mogu podjeliti na: međunarodne i unutrašnje.Međunarodne željezničke tarife mogu biti:

Opšte međunarodne tarife -donosi međunarodna željeznička unija i imaju za cilj da olakšaju i unaprede međunarodni željeznički transport.Ove tarife važe za države članice udruženja.

Savezne međunarodne tarife primjenjuju se za transport robe između dve određene države.

Lučke tarife primjenjuju se za transport robe kod država koje nemaju direktan izlaz na more.

Tranzitne međunarodne tarife koriste za utvrđivanje transportnih usluga na željeznici u tranzitnom saobraćaju.

Izuzetne tarife su znatno niže u odnosu na redovne i koriste se u slučaju vanrednih uslova, elementarnih nepogoda ili u slučaju važnih privrednih poslova.

Razrađen tarifni sistem unutrašnjih željezničkih tarifa, obuhvata: Opšte tarifne propise Daljinar

19

Klasifikaciju robe Tablice cjena

Postupak utvrđivanja cjene prevoza u unutrašnjem željezničkom transportu:1. Definisanje uslova prevoza i korišćenja tarifa, način obračuna prevoznine2. Utvrđivanje tarifnog razreda za robu3. Određivanje transportne relacije i rastojanja4. Utvrđivanje cjene za konkretnu uslugu

Cjena transportne usluge se izražava u: novčana jedinica/tkm.Visina cjene zavisi od načina organizacije željezničkog prevoza.

27. Cjene usluga u pomorskom transportuRazlikujemo dva osnovna oblika organizacije prevoza:

linijski koji podrazumjeva određene linije kretanja broda, određene luke opsluživanja i fiksni red plovidbe

slobodna plovidba koja podrazumjeva organizaciju transporta po principu zakupa djela brodskog prostora ili čitavog broda od strane određenih korisnika

Pomorske tarife se primjenjuju samo u linijskoj plovidbi, dok u slobodnoj plovidbi cjena transporta se formira na bazi konkretne ponude i potražnje brodskog prostora.Obračun cjena transportnih usluga u pomorskom transportu se vrši:Prema količini i težini robe, prema zapremini i prema vrednosti robeBrodari nemaju obavezu objavljivanja tarifa već se informacije o visini cjena uglavnom dobijaju preko pomorskog agenta.Za svaku liniju i relaciju transporta su različite cijene usluga. Cijene transporta su različite i u odnosu na smjer kretanja na istoj liniji i rastojanju.U pomorskom transportu moguće je naplaćivati i dodatne stavove /(konferencijske tarife) koje se odnose na: transport predmeta ili robe velike dužine(preko 8 m), transport robe velike težine jediničnog tereta (preko 2 tone), zadržavanje brodova u sjevernim lukama, zadržavanje brodova usled zakrčenja pomorskih luka ili prolaza,.

28. Cjene usluga u rječnom transportuTarife u rječnom transportu sastoje se od:

Opštih odredbi u kojima se prezentiraju uslovi preuzimanja i samog transporta robe kao i odgovornosti za moguće štete.

Klasifikacije robe, koja je približnija pomorskom transportu Tablica vozarinskih stavova koje sadrže cjenu transporta po jedinici tereta ili po

dubini gaza plovila

29.Cjene usluga u drumskom transportuTarife donose transportna preduzeća ili udruženja.Drumske tarife obuhvataju:

Opšte odredbe Klasifikaciju robe Daljinar Tablice vozarinskih stavova

Cjene mogu da budu izražene u odnosu na: Težinu robe Transportno sredstvo

20

Zapremini Vreme angažovanih sredstava

Za usluge drumskog transporta na kraćim rastojanjima do 50 km cjena se uglavnom obračunava u odnosu na vrijeme a na većim rastojanjima cjena je u funkciji težine robe i udaljenosti tj. novčana jedinica/tkm.

30. Cjena usluga u vazdušnom transportuU vazdušnom saobraćaju treba posebno posmatrati međunarodni, a posebno domaći saobraćaj.Treba razlikovati redovan od neredovnog saobraćaja, i putnički od robnog prevoza.U redovnom međunarodnom saobraćaju cjene transporta formiraju se pod okriljem Međunarodnog saveza za vazdušni saobraćaj.Utvrđivanje visine prevoza cjena obavlja se preko saobraćajnih konferencija IATA koje pokrivaju pojedine djelove svjetske teritorije i to:

Prva konferencija pokriva Sjevernu, Srednju i Južnu Ameriku, Grenland i okolna ostrva.

Druga konferencija pokriva Evropu, Afriku i Bliski Istok Treća konferencija pokriva Aziju, Australiju, Novi Zeland, Indoneziju i okolna

ostvra.U strukturi prevoznih cjena vazdušnog redovnog saobraćaja razlikuju se normalne i izuzetne tarife.Povlašćene tarife daju se po većem broju osnova i usmjerene su na obezbjeđenje višeg stepena iskorišćenja kapaciteta, odnosno u funkciji su poslovno – komercijalne politike prevoznika.U nacionalnom transportu roba važe tarife nacionalnih prevozioca.Tarife u vazdušnom transportu imaju detaljnu klasifikaciju robe, obuhvataju sva rastojanja između značajnih aerodroma, sadrže cjene prevoza na tim relacijama i opšte odredbe i uslove transporta.

31. Cjene špediterskih uslugaCjena špediterske usluge se formira na osnovu:

Posebnih ugovora između špeditera i komitenta Špediterskih tarifa

Naknada za izvršene špediterske poslove se formira prema: Obimu usluge Vrednosti robe

Tehnika formiranja tarifa se vrši prema fiksnom stavu i procentualnom iznosu.Špediter cjene svojih usluga mora da utvrđuje na tržišnom principu koji podrazumjeva: kvalitet usluge, tržišni i konkurentni položaj :Špediter može komitentu ispostaviti ukupnu cjenu koja obuhvata cijenu svih usluga pri isporuci robe .To je tzv. Forfentna cjena.Ostale tarife u špediciji su:

Sajamske tarife (odnose se na poslove vezane za sajmove – sajamska špedicija Zbirna tarifa (odnosi se na zbirni transport robe, u jednoj pošiljci postoji više

komitenata) Dostavna tarifa ( odnosi se na usluge isporuke robe korisnicima na području grada

ili određenog regiona).32. Refakcija u špedicijiPod refakcijama u špediciji podrazumjevamo naknadno vraćanje jednog djela vozarine koji se priznaje nakon prevezene veće količine određene robe.Da bi se privukli robni

21

tokovi na određenu relaciju ili vrstu prevoznog sredstva pojedini prevoznici naknadno vraćaju dio vozarine, što se posebno ugovara sa nosiocem transportne usluge . Refakcije u špediciji mogle bi se uporediti sa količinskim rabatom u trgovini.Refakcije se po pravilu odobravaju u postotku od vozarine za pojedine vrste robe, a taj se postotak može kretati i do 30 %.Odobravaju se samo za visokotarifirajuću robu. Refakcije ne treba zamjeniti sa drugim vidovima sniženja vozarine povlašćenih tarifa. Razlika između ova dva vida sniženja se sastoji u tome što se kod izuzetnih tarifa takva povlašćena vozarina odmah u toj visini obračunava u tovarnom listu, dok se kod refakcija vozarina u tovarnim listovima redovno računa na temelju važećih redovnih tarifa, a sniženje odobrava naknadnim vraćanjem djela vozarine u odobrenom postotku.

33. Provizija u špedicijiMeđušpediter ima računa da dio zarade u vidu provizije ustupi glavnom špediteru, koji ga je uključio u posao. Provizija se daje obično u ugovorenom procentu od ostvarene zarade, ili u fiksnom iznosu od transporta, odnosno od jedinice mjere.Obično se sastavlja odgovarajući ugovor, u kome se precizira visina provizije i način obračuna.

34. Reklamacije u špedicijiŠpediter može reklamaciju podneti u svoje ime ako je nosilac prava iz prevoznog dokumenta, a ako nije, mora prethodno da pribavi cesiju od imaoca prava, tj. od svog komitenta.Pravo na reklamaciju postoji i kod više zaračunatih usluga međušpeditera i drugih uslužnih preduzeća.Cesija u željezničkom saobraćaju se daje na obrascu koji štampaju željeznica ili špediter, a kod ostalih subjekata može se pribaviti punomoć od imaoca prava.Razlozi nastanka reklamacija u međunarodnoj špediciji:Manje zaračunati troškovi, Više zaračunati troškovi, Gubitak oštećene robe,Prekoračenje rokova isporuke, Ostali odštetni zahtevi.Od reklamiranih iznosa špediteri zadržavaju 30 % kao proviziju za uloženi trud oko reklamacije.

34. Instradicija u špedicijiPod instradicijom se podrazumjeva:

Određivanje/izbor prevoznog puta kojim će se roba otpremiti, dopremiti ili transportovati u tranzitu, od otpremnog mjesta na jednom do odredišnog mjesta na drugom tržištu.

Izbor vida transporta, koji je najpogodniji za realizaciju transportnih procesa Određivanje/izbor prevoznog sredstva, kojim će roba biti otpremljena,

dopremljena ili transportovana u tranzitu na određenom putu. Određivanje načina prvoza –kako će roba biti otpremljena ili dopremljena u

pojedinim vidovima saobraćaja. Određivanje vremena u kome robu treba otpremiti, dopremiti ili transportovati u

tranzitu od otpremnog do odredišnog mjesta. Instradacija je jedan od bitnih zadataka špeditera u fazi pripreme i ugovaranja posla. Pod ovim pojmom se podrazumjeva izrada jednog ili više transpornih rješenja tj.,formiranje varijanti transpornih lanaca koji obuhvataju kombinaciju različitih transpornih puteva, vidova transporta, transportnih sredstava, različitog nivoa kvaliteta i cijene usluga.

22

35. Izrada i primjena instradicijeInstradiciju može odrediti korisnik ili špediter,tj. može biti slučaj :

Da je nalogodavac odredio transportni put, vid transporta i vrstu transportnog sredstva, pa i način transporta.

Da je nalogodavac prepustio da to realizuje sam špediter.U prvom slučaju tarifna služba će poštujući nalogodavčevu odluku, samo provjeriti da nalogodavac nije stavio možda zahtjeve koji bi bili na njegovu štetu .Ako bi bio takav slučaj, nalogodavac će biti upozoren na to i biće mu predloženo bolje rješenje. Tada špediter vrši izmjene.Nakon toga će tarifna služba dati instradiciju operativnom odjeljenju na posebnom formularu. Instradicija sadrži podatke i instrukcije koje su potrebne da bi se pravilno i po dogovoru izvršio transport.U drugom slučaju tarifna služba će, uvažavajući eventualne odredbe iz prodajnog ugovora, sama pronaći najpogodniji put, vidove transporta, tehnologije transporta i transporna sredstva i pri tome uzeti u obzir: kvalitet usluge i cjenu, odnosno ukupne troškove.Instradicija može da se radi:

Kada je potrebno izabrati paritete isporuke u prodajnom ugovoru Kada je potrebno precizirati elemente ponude špediterskog posla Kada je potrebno organizovati konkretan robni tok od pošiljaoca do primaoca

36.Faktori koji utiču na instradicijuNa izbor prevoznog puta i prevoznog sredstva, a sa tim i načina i vremena otpreme, dopreme i prevoza robe, utiču sledeći faktori:

Vrsta i količina robe Pojavni oblik robe Geografski položaj otpremnog i odredišnog mjesta Razvijenost transportne i logističke mreže Razvijenost vidova transporta, Položaj logističkih centara i čvorišta na mreži Kvalitet i troškovi otpreme,dopreme i tranzita robe Interal strpljivosti korisnika i učesnika u robnom toku Devizni izdaci Politička situacija idr.

37. Postupak izrade instradicije. Postupak izrade instradicije obuhvata više koraka kroz koje je potrebno:

Utvrditi karakteristike saobraćajno – transportne infrastrukture (stepen izgrađenosti i povezanosti logističke mreže i mreže pojedinih vidova transporta, prevozne sposobnosti, dozvoljene brzine).

Izvršiti analizu raspoloživih vidova transporta i nosioca logističkih usluga ( koji vidovi su prisutni, prednosti i mane, vrste transportnih sredstava, način organizacije transporta : brzine dostave robe, cjene, tarife, pouzdanost, bezbjednost ...)

Definisati kriterijume poređenja i vrednovanja varijantnih rješenja ( vreme, troškovi, cjena, zaštita robe od uticaja okruženja, pouzdanost...)

23

Sagledati sva ograničenja i faktore koji utiču na izbor ( geografski položaj mjesta otpreme i prijema, transportno-saobraćajna ograničenja, vremenska ograničenja, tarife, troškovi, ekologija, pravno-zakonska regulativa i sl.).

38. Transportna uputstva i instrukcijeNakon određivanja transportnog puta, vida transporta i transpornog sredstva, vremena i načina otpreme/dopreme robe, tarifna služba na posebnom obrascu daje uputstva za otpremu robe.Transportna uputstva sadrže i sve informacije i instrukcije vezane za popunjavanje tovarnih listova i drugih transportnih dokumenata.Uputstva se daju na posebnom obrascu koji štampa špeditersko preduzeće, na jednom ili više stranih jezika, a pišu se u više kopija gdje se orginal predaje isporučiocu a kopija zavisno od načina isporuke : špediteru u zemlji pošiljaoca, lučkom špediteru, ispostai na granici, određenoj filijali ili predstavništvu špeditera, primaocu/nalogodavcu.

39.Ugovaranje špediterskog posla (ugovor o špediciji)Ugovor o špediciji u našem pravu je neformalan ugovor, a do zaključenja ugovora dolazi kada se komitent i špediter saglase o bitnim elementima špediterskog posla. Komitent je pravno ili fizičko lice, a poslovima špedicije može se baviti preduzeće ili drugo pravno lice upisano u sudski registar .U praksi se ugovor o špediciji zaključuje u pismenoj formi. U našem pozitivnom pravu dozvoljena je punovažnost i usmenih dopuna ugovora o sporednim elementima o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno, pod uslovom da to nije u suprotnosti sa ciljem zbog kojeg je forma propisana. Ugovori o špediciji zaključuju se na osnovu opštih uslova poslovanja nacionalnih špeditera, obavezna je saglasnost ugovornih strana da se na konkretni ugovor primjenjuju ovi uslovi.

40. Obaveze špeditera iz ugovora o špedicijiŠpediter zaključivanjem ugovora o međunarodnoj špediciji preuzima sledeće obaveze:

Da postupa kao savestan i uredan privrednik, štiteći interese komitenta.Kada su nalozi i uputstva komitenta nejasni i nedovoljni, špediter ima obavezu da o tome obavjesti komitenta i da od njega zatraži potrebna objašnjenja.Špediter je dužan upozori komitenta na nedostatke u njegovom nalogu ako ti nedostatci mogu da dovedu do štete i povećanja troškova .Špediter ima obavezu da komitentu pruži tražena uputstva i savjete.

Obaveza prijema stvari razlikuje se da li špediter prima stvari od komitenta ili od trećeg lica.Kada je treće lice u pitanju špediter je dužan da bez odlaganja obavjesti komitenta o eventualnom oštećenju robe. Špediter ima obavezu da preda stvari prevozniku u istom stanju u kom ih je primio. Obavezu pakovanja stvari špediter ima samo ako je to izričito ugovoreno. Komitent može da zahtjeva od špeditera da mu, posle prijema robe,izda špeditersku potvrdu, kojom potvrđuje prijem stvari radi organizovanja otpreme do mjesta opredjeljenja.

Vaganje robe se obavlja na izričit komitentov zahtjev ili ukoliko se u konkretnom slučaju očito radi o manjku stvari.

Skladištenje i čuvanje robe – špediter ima obavezu da robu čuva, pažnjom dobrog privrednika i po pravilu, ovo čuvanje robe ne traje duži period.

Izbor prevoznog puta i vrste transporta..- ukoliko je korisnik kroz Ugovor o prodaji odredio i uslove isporuke tj. odredio transportni pravac i put, vid

24

transporta i transportno sredstvo, špediter je dužan da se u potpunosti pridržava ugovorenih obaveza i da ih izvršava sa pažnjom urednog privrednika, štiteći interese nalogodavca. Ukoliko korisnik nije odredio transportni put i vrstu transporta, špediter je dužan da izvrši taj izbor po najpovoljnijim uslovima za korisnika.

Transport robe – Špediter odgovara za izbor transportera, ali ne odgovara za njihov rad, izuzev ako je tu odgovornost preuzeo ugovoromŠpediter koji realizaciju naloga poveri drugom špediteru odgovara i za njegov rad. Nakon zaključenja ugovora sa trećim licima, u svoje ime a za račun komitenta, špediter ima obavezu da na vreme preda robu na prevoz u odgovarajućem stanju. Pri tome mora da preda i potrebna propratna dokumenta.

Carinjenje. – prema važećem carinskom zakonu republike Srbije carinski posrednik može biti samo subjekt registrovan za poslove međunarodne špedicije, a fizičko lice koje je zaposleno u međunarodnoj špediciji i koje ispunjava zakonom propisane uslove predstavlja carinskog agenta.

Osiguranje stvari - Špediter ima obavezu da osigura pošiljku jedino ako je to izričito dogovoreno.Špediter je dužan nakon završenog posla da položi račune korisniku a po zahtjevu korisnika i u toku realizacije posla.

41. Prava špeditera iz ugovora o špedicijiŠpediter ima pravo na naknadu prema ugovoru, odnosno tarifi ili tržišnim uslovima.Pravo na naknadu špediter stiče u trenutku kada ispuni svoje obaveze iz ugovora o špediciji.Špediter ima pravo da zahtjeva od korisnika avanse za očekivane troškove.Za posebno zalaganje špediter ima pravo na posebnu nagradu (proviziju).Špediter ima zakonsko založno pravo na robi i pravo retencije radi obezbjeđenja svojih ugovornih zahtjeva i ova prava se ne mogu ugovorom isključiti.Važnost ugovora o špediciji može prestati u sledećim slučajevima: ispunjenjem ugovorenih prava i obaveza, nemogućnošću ispunjenja, stečajem korisnika ili špeditera, korisnikovim opozivom naloga kao i špediterovim otkazom naloga. Korisnik može po svojoj volji da odustane od ugovora, ali je u tom slučaju dužan da nadoknadi špediteru sve troškove koje je do tada imao i isplati mu srazmeran dio provizije za dotadašnji rad. Kada špediter otkaže nalog komitentu odgovoran je za naknadu štete.

42. Dokumenta u međunarodnim robnim tokovimaU odnosu na vremensku dimenziju dokumenta mogu da predhode, prate ili slijede robni tok. Sa stanovišta smjera kretanja dokumenta mogu da se kreću u smjeru kretanja robe ili obrnuto. Za međunarodne robne i transportne tokove vezane su sledeće grupe dokumenata : transporta, špediterska, dokumenta osiguranja, carinska, komercijalno-trgovačka, inspekcijska i bankarska.

43. Komercijalna i trgovačka dokumentaTrgovačka faktura – predstavlja račun koji izdaje prodavac na memorandumu preduzeća.Faktura predstavlja osnovnu komercijalnu ispravu o robi. Ispostavlja je prodavac pri isporuci robe.Ona sadrži podatke o vrsti robe, količini, jediničnoj cjeni, ukupnoj vrednosti u ugovorenoj valuti, podatke o prodavcu i kupcu, načinu plaćanja robe, paritet isporuke robe idr. Faktura se ispostavlja na ime i adresu kupca robe. Pri

25

pomorskom prevozu robe treba se označiti ime broda na koji će roba biti utovarena. Kupci mogu da uslovljavaju da faktura izvoznika bude ovjerena od nadležne trgovinske komore u zemlji izvoznika. Trgovačka faktura sadrži informacije o vrijednosti robe na osnovu kojih se može obaviti carinjenje, osiguranje i međunarodno plaćanje robe.Privremene (prethodne) fakture – Kada je predviđeno kvantitativno ili kvalitativno preuzimanje nakom isporuke robe, kada se roba isporučuje radi tržišne prodaje isl.,Ova vrsta fakture sadrži sve podatke kao i trgovačka faktura, ali podatak o vrednosti ima privremeni karakter.U slučaju kada se u postupku carinjenja prilaže privremena faktura, roba se carini na osnovu privremenih podataka a uvoznik je dužan da u određenom roku podnese definitivnu trgovačku fakturu. Na osnovu definitivne fakture carinarnica donosi rješenje kojim utvrđuje konačne podatke o robi i odlučuje o eventualnom povraćaju ili naplati razlike u carini i drugim uvoznim dadžbinama.Proforma faktura – kada pošiljku ne prati faktura, da bi se obavilo osiguranje i carinjenje robe, ovlašćeni špediter izdaje proforma fakturu. Ona sadrži uglavnom sve elemente trgovačke fakture, ali na neobavezan način. Ova vrsta fakture se nekada prilaže neobaveznoj ponudi izvoznika ili se dostavlja kupcu na njegov zahtev radi obavljanja poslova oko dobijanja uvozne dozvole, potrebnog iznosa deviza za predstojeću nabavku iz inostranstva ili neke carinske formalnosti.Konzularna faktura – je isprava kojom konzul zemlje uvoznika potrđuje vjerodostojnost fakturisane cjene robe.Ispostavljanje konzularnih faktura najčešće je pri prodaji robe u zemlje Južne Amerike.Ispostavlja se na posebnom obrazcu koji svaki takav konzulat ima i koji se može dobiti neposredno ili preko nadležne komora.Carinska faktura – zahtjeva se pri uvozu nekih kategorija robe u SAD,Veliku Britaniju, Kanadu,Australiju i druge zemlje.Obrazac se dobija u nadležnom konzulatu u zemlji izvoznika i sadrži : datum izdavanja isprave, prodavac i kupac, vrsta robe, način transporta i mjesto otpremne tačke.Gratis faktura – Ispostavlja se za robu koja se isporučuje bez plaćanja protivrednosti. Sadrži sve podatke kao i definitivna trgovačka faktura i predstavlja dokaz o promjeni prava vlasništva nad robom, međutim podatak o vrednosti ne predstavlja stvarno plaćenu cjenu jer nema plaćanja.Gratis faktura u postupku carinjenja ne prihvata se za utvrđivanje carinske osnovice.Lista pakovanja – je spisak robe po jedinicama pakovanja ili tovarnim jedinicama tj. kako je roba upakovana. Sadrži preciznije podatke o karakteristikama robe koja se otprema.Lista pakovanja nosi svoj broj, broj izvoznog zaključka, broj koleta, detaljan opis i količinu robe upakovane u svako koleto, registarski broj prevoznog sredstva.Lista pakovanja se ubacuje u svako koleto, tako da pri pregledu bude lako dostupna. Drugi primerak istovjetne liste pakovanja prilaže se uz fakturu. Obavezna je pri otpremi zbirnih pošiljki.Podaci iz liste pakovanja su važni kako primaocu, da bi znao koja je njegova roba i u kom pakovanju je u zbirnoj pošiljci, tako i carinskim organima, koji po vrsti i broju pakovnja identifikuju robu radi njenog pregleda.Specifikacija robe –sadrži detaljan opis svih pozicija isporučene robe, koja nije mogla biti obuhvaćena na taj način u trgovačkoj fakturi.U slučaju da se u pošiljci nalazi više raznih roba, faktura se može izdati zbirno za cjelu pošiljku, bez navođenja detalja .Dokument izdaje prodavac i sadrži opis proizvoda koji je predmet prodaje: širina, debljina, broj komada, pojedinačna ili ukupna zapremina robe, broj paleta/kontejnera/koleta. Posebno je važan za kupca jer se na osnovu njega utvrđuje da li

26

je ispoštovan ugovor.Specifikacija sadrži sve podatke o samom izvoznom poslu na koji se odnosi.Ne sadrži ni cjenu pojedinačno , niti ukupnu vrednost isporučene robe. Ona je pomoćni dokument uz trgovačku fakturu.Težinska lista – predstavlja dokument koji izdaje prodavac samo ako to kupac izričito zahteva. Sadrži podatak o minimalnoj težini po 1 m ³.Sertifikat o porjeklu robe – predstavlja dokument od posebnog značaja za uvoznike jer ukazuje na moguće preferencijalno porjeklo robe u njihovoj zemlji i samim tim umanjuje troškove carinjenja robe. Ovo uvjerenje se izdaje na pismeni zahtjev preduzeća i na vjerodostojan način pokazuje porjeklo robe u pogledu njene proizvodnje.Uvjerenje o domaćem porjeklu robe – izdaje carina, i potrebno je obezbjediti sledeće obrazce; - obrazac odgovarajućeg uvjerenja popunjen na jednom od svetskih jezika koji je razumljiv carinskim vlastima zemlje destinacije robe, prema uputstvu na poleđini.-Pismeni zahtjev za ovjeru Uvjerenja sa memorandumom i pečatom firme koja vrši izvoz.- izjava proizvođača da roba ispunjava zahtjeve za domaćim poreklom, odnosno da je udeo domaćih komponenti u proizvodu 51 % i više.Uvjerenje o poreklu robe (EUR 1) – izdaje se na zahtjev kupca koji želi da se osigura da je roba nova, proizvedena u pogonima proizvođača od koga i kupuje robu i da nije predmet reeksporta.Dokument izdaje nadležna carinarnica prilikom izvoznog carinjenja robe. Zahtjev za izdavanje uvjerenja o poreklu robe podnosi izvoznik nadležnoj carinarnici uz izvoznu carinsku ispravu. Ovi obrasci su odštampani u tri primerka. Obrasce popunjava izvoznik, a carinarnica popunjava i overava rubriku 11.Izjava izvoznika, mora da sadrži potrebne podatke o robi na osnovu kojih se može pouzdano utvrditi da je zaista rječ o proizvodu našeg porjekla.Atest proizvođača – potvrđuje da je roba proizvedena u njegovim pogonima, uspješno testirana i da zadovoljava zahtevane standarde za tu vrstu robe.Otpremnica – se izdaje u momentu kada roba napušta skladište otpreme. Potpisuje je skladištar /vozač/kupac i time potvrđuje da je roba spremna za prevoz. Otpremnica sadrži:Podatke o kupcu, registarski broj vozila u koje je roba utovarena, ime vozača i podatke o robi.Sertifikat o inspekciji robe- sertifikat izdaje kupac koji konstatuje da je roba primljena u stanju, kvalitetu i količini koji su naznačeni u ugovoru. Inspekcija se može vršiti u sjedištu prodavca, kada je obavezno prisustvo prodavca. Ukoliko se inspekcija vrši u luci neophodno je prisustvo zastupnika prodavca.

44. Transportna dokumentaPredstavljaju dio seta dokumenata koja prate robu i transpostna sredstva na transportnom putu. Kod željezničkog ,drumskog i vazdušnog saobraćaja vozar prilikom prijema robe, na otpremu izdaje špediteru tovarni list koji ima snagu ugovora o prevozu. Tovarni list sadrži datum izdavanja, što je ujedno i datum otpreme robe. U transportnim dokumentima se navode podaci o prevoznom sredstvu, pošiljaocu, primaocu, podaci o robi kao što su

27

naziv, količina, bruto težina, podaci o otpremnoj i uputnoj stanici, kao i cjena troškova prevoza i način njihove naplate. Najvažnija transportna dokumenta u međunarodnim transportnim tokovima su: međunarodni železnički tovarni list – CIM , međunarodni drumski tovarni list CMR, vazdušni tovarni list – AWB, teretnica – konosman u pomorskom transportu, rječni tovarni list, multimodalni tovarni list, bordero u zbirnom transportu, kargo avio manifest, brodski manifest i druge isprave u pomorskom transportu.45. Međunarodni željeznički tovarni list – CIMJe potvrda vozara u željezničkom prevozu da je u njemu označenu robu primio na prevoz od utovarne do uputne stanice. Tovarni list izdaje otpremna željeznička stanica na ime prevozioca robe. Orginal tovarnog lista prati robu na njenom putu dok će pošiljalac dobiti ovjerenu kopiju, kao potvrdu da je roba preuzeta na prevoz. Obrazac tovarnog lista sadrže sledeće podatke: datum otpreme, otpremna i uputna železnička stanica i pravac prevoza, ime i adresa pošiljaoca i primaoca upisuje obračun prevoznih troškova prema željezničkim tarifama i uputstvo pošiljaocu za popunjavanje tovarnog lista.Tovarni list CIM se sastoji od 6 listova :

1. original tovarnog lista koji se predaje primaocu stvari 2. tovarna karta koju čuva željeznica kojoj pripada uputna stanica3. izveštaj o prispeću koji se čuva u uputnoj stanici4. kopija koje prati pošiljku do granične stanice5. duplikat tovarnog lista izdaje se pošiljaocu posle zaključenja ugovora o prevozu6. prepis kopije tovarnog lista koji ostaje kao dokument u otpremnoj stanici.

46. Međunarodni drumski tovarni list – CMRPrilikom utovara robe na kamion vozar izdaje primjerak tovarnog lista pošiljaocu.Špediter primjerak CMR prosleđuje izvozniku kao dokaz o izvršenoj otpremi samo za jedno prevozno sredstvo i robu u njemu.Ispostavlja se u tri orginalna primjerka.Jedan se predaje špediteru, drugi prati robu a treći zadržava vozar.Tovarni list mora sadržati sledeće podatke : datum i mjesto ispostavljanja tovarnog lista, ime i adresu pošiljaoca i vozara, mjesto i datum utovara robe i mjesto odredišta, mjesto i adresu primaoca, opis vrste robe i način pakovanja, troškovi prevoza, potrebna uputstva za carinske i druge formalnosti, izjavu da prevoz robe podleže odredbama Konvencije CMR.47. Vazdušni tovarni list –AWBAvioprevoznik izdaje prevozni tovarni list koji predstavlja potvrdu o otpremi robe, koja se prevozi jednim vazduhoplovom.Ne izdaje se za prevozno sredstvo već za svaku pošiljku koja se prevozi jednim vazduhoplovom.Sadrži sledeće podatke: ime i adresu primaoca, vrstu i količinu robe, broj koleta, način pakovanja, popis dokumenata koji se prilažu uz tovarni list. AWB se sastoji od 3 originala i 9 kopija. U vazdušnom transportu značajan dokument je kargo manifest koji sadrži specifikaciju i spisak robe koja se nalazi u avionu.48. Teretnica – konosmanJe dokument koji vozar u pomorskom transportu izdaje pošiljaocu robe, kao potvrdu da je u njemu označenu robu primio na prevoz morskim putem.To je isprava kojom brodar potvrđuje prijem robe na brod i preuzima obavezu da robu u odredišnoj luci preda određenom licu. To je hartija od vrednosti i simbolično predstavlja robu koja je u njoj označena. Zakoniti imalac teretnice je vlasnik robe.Kao i sve hartije od vrednosti i ona je

28

prenosiva isprava.Teretnicom se primalac robe legitimiše pred brodarom kao ovlašćenoo lice za preuzimanje tereta.Brodar izdaje pošiljaocu teretnicu posle zaršenog utovara tereta i to ako pošiljalac robe tako zahteva. Teretnicu izdaje zapovjednik broda ili agent brodara u njegovo ime. Potpis na teretnici mora biti originalan. U slučaju da mu pošiljalac ne traži teretnicu, zapovjednik broda će mu izdati časničku potvrdu.Svaka teretnica mora da sadrži: naziv i sjedište brodara koji izdaje teretnicu, ime i druge podatke o identitetu broda, naziv i sjedište pošiljaoca, naziv i sjedište primaoca ili oznaku „po naredbi“ ili na „ donosioca“, naziv odredišne luke, vrstu i količinu tereta kao i oznake koje se na njemu nalaze, stanje tereta prema spoljnjem izgledu, odredbe o vozarini, mjesto i dan utovara tereta i izdavanja teretnice.Teretnice možemo podjeliti prema različitim kriterijumima : prema vremenu izdavanja teretnice, u odnosu na stanje robe, da li roba pripada jednom ili više licima.Prema vremenu izdavanja postoje teretnice „tovareno“ i „primljeno na utovar“. Ako je brodar primio robu pre utovara, naručilac ima pravo tražiti da mu brodar izda potvrdu o preuzimanju tereta ili teretnicu „primljeno na utovar“. Ovo se uglavnom radi kada brodar prikuplja robu različitih naručioca i čuva je u skladištu dok brod ne stigne u luku. Po završetku utovara robe na brod, brodar na ovu teretnicu stavlja oznaku „utovareno“. Teretnica „primljeno na utovar“ mora da sadrži sve obavezne podatke osim onih o brodu i vremenu utovara, koje popunjava posle utovara robe.Što se tiče stanja robe, teretnice djelimo na „čiste“ i „nečiste“. Ako je roba, koja je predata brodaru na utovar,u ispravnom stanju i brodar nema nikakvih primjedbi, on izdaje pošiljaocu „čistu“ teretnicu. U suprotnom, brodar unosi primjedbe u pogledu stanja ili količine robe ili ambalaže i ovakvu teretnicu nazivamo nečistom.Ako se isporuka prodate robe vrši predajom dokumenata, prodavac je dužan da preda čistu teretnicu.Posebnu vrstu teretnica čine „grupne teretnice“. Odnose se na prevoz tereta koji pripada većem broju lica. Špediter može brodaru predati robu od raznih nalogodavaca i zahtjevati da mu se za svu robu izda samo jedna teretnica. Nalogodavcima će umjesto teretnice predati potvrde o utovaru robe na brod.Ako pošiljalac želi da se roba izda upravo određenom primaocu i u naznačenom mjestu, onda on traži izdavanje neprenosive teretnice. Ovakva teretnica nema značaj vrednosne isprava, već tovarnog lista, a roba može biti izdata primaocu i bez originalne teretnice.Teretnica na ime podrazumjeva da se roba izdaje na ime na koje glasi teretnica. Prenosi se cesijom. Teretnica na donosioca prenosi se iz ruke u ruku, a roba se predaje licu koje donese original teretnice. Teretnica po nagodbi prenosi se indosamentom.Direktna teretnica znači da je brodar preuzeo obavezu da isporuči robu od otpremne do odredišne luke.

49. Ostale isprave u pomorskom saobraćaju.Brodski manifest – ovu ispravu vodi zapovjednik broda i u nju upisuje podatke o svoj robi koja se nalazi na brodu. Ona sadrži i podatke o brodu, ime zapovjednika, luku registracije, popis namjernica kao i sve one podatke koji mogu zanimati carinske organe u lukama. Brodski manifest obično sastavlja agent broda.

29

Časnička potvrda – brodski oficir ovom ispravom potvrđuje da je roba u vlasništvu brodara i da on za nju odgovara. Izdaje se nakon utovara robe u brod i na temelju nje agent broda izdaje teretnicu.Potvrda skladišta – izdaju lučka skladišta za robu koju su primila na uskladištenje. Ona se izdaje i za robu koja se treba utovariti i na osnovu nje se može izdati i teretnica.Skladišnica – je vrednosna isprava koju izdaju javna skladišta za robu koju su primila na uskladištenje. Sastoji se iz dva djela – priznanice i založnice.Priznanica je dokaz o vlasništvu, a založnica ima svrhu podizanja zajma.Protest – u slučaju gubitka, oštećenja ili manjka robe, vlasnik tereta mora odmah, prilikom preuzimanja robe skrenuti pažnju brodaru na očigledne nepravilnosi. To se vrši putem pismenog prigovora – protesta, kojim se upozorava brodski organ da se stanje robe razlikuje od onoga upisanog u teretnici.Cover note – ovu potvrdu izdaju osiguravajuća društva na zahtjev špeditera .Kada je potrebno osigurati pošiljku, a za to špediter nema sve potrebne podatke ,on robu privremeno osigurava.Isprava je bitna u slučaju sporova u vezi prelaska rizika sa prodavca na kupca.Havarijska obveznica – je pismena izjava vlasnika tereta kojim se osiguravatelj obavezuje da će platiti naknadno ustanovljeni iznos doprinosa koji će na njega otpasti nakon obračuna generalne havarije.50. Riječni tovarni listJe dokument na osnovu koga se prevozi roba u riječnom saobraćaju . Izdaje ga brodar na osnovu podataka koje dobija od preduzeća za utovar.Tovarni list potpisuju brodar i „otpremnik“., čime se potvrđuje da je zaključen ugovor o prevozu i da su stvari primljene na prevoz.Izdaje se u jednom primjerku i nema svojstvo hartije od vrednosti. Sadrži sledeće podatke: mjesto i datum izdavanja, mjesto i dan preuzimanja tereta, imena i adrese brodara i otpremnika, mjesto istovara, ime i adresu primaoca robe, opis tereta idr.51. Multimodalni tovarni listJe standardizovani transportni dokument od strane FIATA saveza .Izdaje ga multimodalni operator, čime potvrđuje da je preuzeo odgovornost za otpremu i isporuku robe. Dokument se primjenjuje ukoliko se koristi više vidova transporta.Ovaj ugovor se sklapa između špeditera i korisnika i obuhvata: područje primjene, način izdavanja, podatke o pošiljaocu i primaocu robe, pravo na kontrolu pošiljaoca i primaoca, opis robe i pakovanje, odgovornost špeditera, postupak i naknade pri transportu opasnih materija, opšte odredbe itd.52. Bordero – u zbirnom transportu robePri zbirnom transportu robe izdaje se transportni dokument „bordero“ koji predstavlja popis svih pošiljki sa potpunim podacima koje se nalaze u zbirnoj otpremi i isporuci. Izdaje ga otpremni špediter i jedan primjerak se priključuje uz tovarni list a drugi se šalje prijemnom špediteru. Na osnovu ovog dokumenta prijemni špediter zna kome su pošiljke namjenjene i kakvi su uslovi isporuke.Na borderu se obračunavaju troškovi vozarine i isporuke robe.53. Špediterska dokumentaPostoji pet različitih špediterskih potvrda :

FCR – špediterska potvrda FCT – transportna potvrda FBL – teretnica za kombinovani transport

30

FWR – skladišna potvrda SDT – potvrda pošiljaoca za prevoz opasne robe

Špediterska potvrda – FCR - je potvrda špeditera da je robu primio sa neopozivim nalogom da istu otpremi ili stavi na raspolaganje primaocu, čime pošiljalac gubi pravo raspolaganja robom.Original ove potvrde služi prodavcu kao osnov za naplatu robe umjesto odgovarajućeg transpornog dokumenta.Ukoliko je u dokumentovanom akreditivu ugovoren ovaj dokument, u ugovorenoj banci prodavac uz prezentaciju originala potvrde FCR može naplatiti kupoprodajnu cjenu za robu naglašenu u potvrdi. Pošto je FCR potvrda predata kupcu, prodavac više ne može da raspolaže sa robom koja je upisana u potvrdi. Formular FCR je zelene boje, a sastoji se iz originala i četri kopije, a kod nas se štampa na tri jezika ; njemačkom, engleskom i srpskom. Na poleđini su odštampani opšti uslovi poslovanja međunarodnog špeditera.

Špediterska transportna potvrda – FCT – je potvrda špeditera o primljenoj robi i obavezi da istu preda u mjestu opredjeljenja podnosiocu propisno indosiranog originalnog primjerka.Predstavlja garanciju špeditera primaocu da će roba biti nesmetano otpremljena iz zemlje izvoza, a prodavcu služi kao dokaz o izvršenoj obavezi iz prodajnog ugovora i daje pravo na naplatu robe. FCT je vrednosni dokument i prenosiv je ako je izdat uz klauzulu „TO ORDER“ Formular je žute boje i izdaje se original i četiri kopije a štampa se na njemačkom, engleskom i srpskom jeziku.Izdaje se samo kada transportni rizik pada na teret prodavca sve do izručenja robe kupcu.

Špediterska teretnica – FBL – predstavlja kvalitativnu razliku u odnosu na FCR i FCT i odgovornost špediter podiže na nivo odgovornosi za isporuku robe na odredište, odgovornost za rad svih učesnika u transportu i odgovornost za vrednost robe. Izdavanje FBL predstavlja obavezu špeditera da izvrši cjelokupan transport od mjesta prijema do mjesta isporuke, raznim transportnim sredstvima. FBL teretnica koristi se pri organizaciji multimodalnog transporta robe. Ovaj dokument je plave boje i prenosiv je, osim u slučaju ako na njemu nije utisnuta primjedba „NOT NEGOTIABLE“.

FWR – Skladišna potvrda - Nema odlike skladišnice ,ali može biti upotrebljena u mnogim skladišnim poslovima. Kod izdavanja FWR detaljno se utvrđuju prava izdavaoca isprave, špeditera, prenos prava vlasništva i izdavanje robe uz prezentaciju FWR skladišne potvrde. Formular je narandžaste boje i nije prenosiv samo ako se na papiru nalazi oznaka „NEGOTIABLE“.SDT – potvrda pošiljaoca za prevoz opasne robe – deklaraciju isporučioca o prevozu opasnih proizvoda FIATA SDT ,omogućuje špediteru da identifikuje robu i da pojasni pitanje odgovornosti u slučaju nesreće ili oštećenja.SDT dokument nije ispunjen od strane špeditera.SDT dokument mora da bude ispunjen i potpisan od strane isporučioca, nakon čega se predaje špediteru.54. Inspekcijska dokumenta Određene vrste robe podležu obaveznoj kontroli ovlašćenih inspekcijskih organa, tj. inspekcije (sanitarna, fitopatološka i veterinarska inspekcija). Ova kontrola se vrši pre carinjenja i to uglavnom na graničnim prelazima kako bi se sprečio izlazak robe koja ne ispunjava propisane uslove radi njenog stavljanja u slobodan promet.Uvjerenja koja

31

izdaju inspekcijski organi su: sanitarno uvjerenje, veterinarsko uvjerenje, fitopatološko uvjerenje, certifikat o kvalitetu.Sanitarno uvjerenje – izdaju ovlašćeni državni organi sanitarne inspekcije, na propisanom obrazcu, a nakon pregleda zdravstvene ispravnosti određene robe i naplate propisane takse. Izdaje se za sve životne namirnice i predmete opšte upotrebe (npr. Posuđe,pribor i ambalaža za namirnice, sredstva za održavanje higijene). Ovom ispravom se potvrđuje da je roba proizvedena po svim sanitarnim pravilima i propisima, odnosno da ne sadrži nikakve štetne materije po ljudsko zdravlje.Troškove ispitivanja i utvrđivanja zdravstvene ispravnosti namjernica snosi izvoznik ili uvoznik.Veterinarsko uvjerenje – izdaje veterinarski inspektor na propisanom obrazcu. Ovom ispravom se potvrđuje da životinje, djelovi životinjskog tijela, mlijeko, jaja , proizvodi od mlijeka i jaja, med i drugi predmeti kojima se može prenositi zarazna bolest ne sadrži nikakve materije štetne po zdravlje ljudi i stoke, odnosno da potiču iz područja u kojima u određenom periodu nije vladala epidemija zaraznih stočnih bolesti. Vererinarsko uvjerenje prati pošiljke pri uvozu i izvozu.Fitopatološko uvjerenje – je isprava koju izdaje inspektor za zaštitu bilja i proizvoda biljnog porijekla. Uvjerenjem se potvrđuje da u rejonu proizvodnje predmetne robe za određeni vegetacioni period nije bilo pojava biljnih bolesti od uticaja na kvalitet robe.Ako su biljni proizvodi zdravstveno ispravni granični inspektor za zaštitu bilja stavlja zabilješku na carinsku ispravu.Certifikat o kvalitetu – kontrolom kvatliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda utvrđuje se da li ti proizvodi u pogledu kvaliteta, količine, pakovanja, označavanja ambalaže, prevoznih sredstava i transporta odgovaraju propisanim normama. Kontrolu obavlja tržišni inspektor, ali i pravna lica koja raspolažu odgovarajućom otpremom i stručnim radnicima. Kontrola kvaliteta obavlja se na mjestu utovara tih proizvoda ako nije određeno drukčije.Proizvodi a koje je propisana kontrola kvaliteta ne mogu se izvoziti ako nisu snabdjeveni certifikatom.

55. Organizacija uvoznih i izvoznih robnih tokovaZa poslove oblikovanja, organizacije i realizacije logističkih i drugih procesa u uvoznim i izvoznim robnim tokovima, prodavac i kupac angažuju špediterske kompanije.Izvoznik u zemlji izvoza angažuje špediciju, sa zadatkom da preuzme i otpremi robu, a uvoznik u zemlji uvoza, sa zadatkom da prihvati pošiljku i dopremi je do krajnjeg odredišta.Osnovni zadatak špediterske kompanije je da organizuje sigurnu i nesmetanu otpremu izvozne robe, odnosno prihvat i dopremu uvozne robe. Špediter je dužan da izvozne i uvozne robne tokove, organizuje u skladu s odredbama prodajnog ugovora, zaključenog između prodavaca i kupaca, kao i u skladu sa nalogom i zahtjevima komitenta – nalogodavca.Izvoznik ili uvoznik, kao korisnici logističkih usluga, špediterskim kompanijama ispostavljaju zahtjev za ponudom, na bazi čega špedicija formira logističku ponudu.Po zaključivanju ugovora o špediciji pokreće se proces organizacije i realizacije međunarodnog robnog toka.56. Zaključivanje ugovora o špediciji Špediter prilikom zaključivanja ugovora preuzima, između ostalih sledeće obaveze : obavezu da postupi kao savestan i uredan privrednik, obavezu prijema robe, obavezu čuvanja robe, obavezu izbora trećeg lica, obavezu izbora prevoznog puta i transportnog sredstva, obavezu zaključivanja potrebnih ugovora, obavezu polaganja računa i dr.Pored

32

obaveza iz ugovora, špediter ima pravo na proviziju, pravo da zahteva avans, pravo na nadoknadu troškova, pravo na sredstva obezbjeđenja ugovorenih obaveza i drugo.Špediter je odgovoran za neizvršenje obaveza preuzetih iz ugovora. Špediter mora raspolagati sa osnovnim podacima i to: podaci o uslovima zaključenog prodajnog ugovora između kupca i prodavca, detaljni podaci o robi, njenom stručnom i trgovačkom nazivu, količini i pakovanju, potpuni podaci o prodavcu i kupcu roba, podaci u pogledu transporta, vrijeme u kome se on treba obaviti, podaci koji se odnose na mjere ekonomske politike pojedinih zemalja koje regulišu izvoz, uvoz robe, iz kojih proizilaze obavezne radnje za špeditera, ostali podaci koji su važni za pošiljaoca u pogledu pribavljanja određenih dokumenata ili vršenja drugih radnji. Zbog složenosti poslova u praksi se vrlo često ugovor zaključuje u pisanoj formi.

57. Organizacija i realizacija robnog tokaPri organizaciji i realizaciji izvoznih i uvoznih robnih tokova špediterske kompanije najčešće realizuju sledeće poslove: prijem i obrada dispozicije, pozicioniranje posla, disponiranje, obezbjeđenje transportnih sredstava, priprema dokumenata, osiguranje robe, preuzimanje, utovar i otprema robe, transport robe, inspekcijski pregled robe, carinjenje robe, aviziranje korisnika, doprema, prihvat i isporuka robe primaocu, obračun troškova i fakturisanje.

58.Prijem i obrada dispozicijeDispozicija znači nalog špediteru da robu otpremi ili dopremi u izvoznim i uvoznim robnim tokovima.Dispozicija se izdaje na posebnim obrascima koje špediter štampa na memorandumu kompanije.Dispozicija sadrži sve podatke koji se mogu razvrstati u više grupa:

Podaci o pošiljaocu i primaocu (adresa i osnovni podaci o kompaniji, kontakt ime, mjesto i adresa preuzimanja i utovara robe, )

Podaci o robi (vrsta robe, jedinica mjere, količina, pakovanje i pojavni oblik, broj i dimenzije jedinica pakovanja, vrednost robe, isl)

Podaci o uslovima i načinu otpreme i dopreme robe (vrijeme preuzimanja i otpreme robe, transportni put, vid transporta,transportna sredstva i sl)

Podaci o osiguranju(osigurana relacija, osiguravajuće društvo) Podaci o carinjenju i inspekcijskom pregledu robe(mjesto izvoznog ili uvoznog

carinjenja) Podaci o potrebnim dokumentima(komercijalno trgovačkim, inspekcijskim,

bankarskim i dr)Dispozicija se izdaje nakon zaključenog ugovora o prodaji robe.

59. Pozicioniranje poslaPod procesom pozicioniranja podrazumjevaju se aktivnosti vezane za evidentiranje i zavođenje konkretnog posla. Ovaj broj se naziva Pozicioni broj, koji se kasnije koristi za sve aktivnosti i dokumenta vezana za taj posao.Ažurira se odgovarajuća baza podataka o špediterskim poslovima.Nakon izvršene kontrole i provjere dispozicije špediter

33

nalogodavcu potvrđuje njen prijem i zahteva eventualne dodatne informacije i dokumenta neophodna za posao.60. Disponiranje i transportne instrukcijeDisponiranje podrazumjeva definisanje elemenata instradicije i davanje transportnih instrukcija inostranom partneru. Kroz proces izrade instradicije potrebno je pronaći optimalno rješenje vezano za :dužinu transportnog puta, vreme trajanja transporta i drugih logističkih procesa u lancu, uslove otpreme i isporuke robe, visinu cjena, tarife i troškove logističkih i drugih procesa, parametre kvaliteta usluge i sl. U praksi postoje dva karakteristična slučaja. Prvi,da je komitent sam izričito propisao način dopreme i otpreme robe, prevozni put i druge elemente, a drugi da je to ostavio na volju špediteru u skladu sa prodajnim ugovorom.U prvom slučaju, tarifni sektor će izvršiti instradiciju prema zahtevu komitenta, osim ako nema grešaka koje bi išle na njegovu štetu.U drugom slučaju, tarifni sektor ima zadatak da organizuje dopremu na optimalan način,tako što će izabrati prevozno sredstvo, tj. vid transporta imajući u vidu prvenstveno uslove prodaje, rok dopreme, vrstu robe i način pakovanja, mogućnost davanja refakcija.Na osnovu elemenata instradicije špediter daje transportne instrukcije inostranom partneru odnosno njegovom špediteru. Instrukcije se rade na posebnom obrascu, koji svaka špedicija štampa za svoje potrebe na više jezika.Instrukcije se daju u više kopija osim orginala koji se dostavlja inostranom izvozniku, kopija se obično dostavlja njegovom špediteru, koji će pošiljku eventualno prihvatiti u svoj zbirni transport ili voditi o njoj brigu u nekom međunarodnom robnom terminalu.

61.Obezbjeđenje transportnih terminalaZa realizaciju transportnih procesa koriste se transportna sredstva definisana ugovorom i dispozicijom korisnika.Kod otpreme robe željeznicom špediter je dužan da za kolske pošiljke naruči odgovarajuća kola za odgovarajući dan.U zavisnosti od mjesta utovara robe željeznička kola se mogu naručiti u željezničku robnu stanicu, neki robni terminal, logistički centar, skladišni sistem, fabrički kompleks ili neki drugi logistički podsistem. Kod otpreme pomorskim transportom špediter preuzima radnje oko zakupljivanja brodskog prostora kod liniske plovidbe ili iznajmljivanje cijelog brodskog prostora kod slobodne plovidbe.Kod otpreme rečnim transportom razlikuju se komadne ili šlepovske isporuke.Ukoliko prevozi komadne pošiljke one se dostavljeju u skladište tog rečnog brodarstva, a za veće količine šlepovske isporuke potrebno je sa rečnim brodarstvom sklopiti aranžman.Kod otpreme drumskim transportom špediter će prvenstveno koristiti svoja transportna sredstva, pod konkurentnim uslovima , zatim vozila neke transportne kompanije sa tržišta ili sa vozilima transportera sa kojim ima ugovorenu transportnu saradnju.Kod otpreme vazdušnim transportom pošiljke se predaju u skladište avio prevozioca a rezervisanje i zakup prostora u avionu,špediter ugovara sa konkretnom avio kompanijom ili njenim agentom.Kod otpreme ekspresnih i kurirskih pošiljki roba se predaje specijalizovanom logističkom provajderu koji u okviru sopstvene logističke mreže organizuje otpremu i isporuku robe.62.Priprema i ispostavljanje dokumentacijeZavisno od dispozicije korisnika špediter pribavlja i ispostavlja različite grupe dokumenata kao što su:trgovačko komercijalna dokumenta, transportna dokumenta, špediterska dokumenta, carinska i inspekciska dokumenta, dokumenta osiguranja, bankarska dokumenta i dr.

34

63.Osiguranje robeNa osnovu naloga komintenta špediter zaključuje ugovor o osiguranju sa osiguravajućom kompanijom.Svaki ugovor o osiguranju imaće osnovne elemente:predmet osiguranja, osigurani rizici, prevozno sredstvo, osigurano putovanje, trajanje osiguranja, osigurani iznos, i premija osiguranja.Veće špediterske kompanije primjenjuju tzv.predosiguranje, na osnovu unapred zaključenog ugovora sa osiguravajućom ustanovom koja pod određenim uslovima unapred osigurava sav teret povjeren špediteru.Čim teret bude predat prvom vozaru špediter bez odlaganja vrši konačno osiguranje robe prijavom odgovarajućih podataka i uplatom ugovorene premije u korist osiguravajuće ustanove.Dobijenu polisu osiguranja kao dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju robe špediter priključuje ostalim dokumentima o pošiljci i dostavlja nalogodavcu na dalje korišćenje.64.Preuzimanje i utovar robeKomitent može sam da utovari robu u prevozno sredstvo, može da uradi špediter sa svojim sredstvima i radnicima, a može se posao povjeriti specijalizovanom pretovarnom logističkom podsistemu.Sve ovo zavisi od specifičnosti robe, od vrste transportnog sredstva, mjesta gdje se roba nalazi, te da li je i kakva mehanizacija potrebna.Ako se roba otprema iz skladišta pošiljaoca obično utovar realizuje komitent, a ako se roba otprema iz logističkog špeditersakog centra, špediter obavlja poslove utovara robe.Ukoliko se roba nalazi u nekom logističkom centru robnom terminalu, rečnoj ili pomorskoj luci, poslove utovara obavlja pretovarni podsistemi tog centra.Kad je roba u skladištu vozara poslove utovara realizuje vozar sopstvenim sredstvima.

65.Transport robeTransport robe realizuje se u skladu sa elementima dispozicije i ugovorenim paritetima isporuke.Pravo izbora vida transporta i transportnog sredstva ima ona strana iz prodajnog ugovora koja plaća prevozne troškove.Transportni proces može se realizovati primjenom klasičnih tehnologija transporta.U željezničkom transportu to može biti:redovni prevoz, oročeni prevoz, dogovoreni prevoz, ekspresni prevoz robe ili brzovozni prevoz. U pomorskom transportu, transport robe se obavljati u režimu liniske i slobodne plovidbe, a brodarski ugovor o pomorskom transportu može se zaključiti na vreme ili na putovanje.U riječnom transportu roba se može otpremiti i transportovati kao komadna ili kao šlepovska pošiljka.U vazdušnom transportu roba se može transportovati u redovnoj liniskoj plovidbi gdje se određena količina robe ili pojedinačne pošiljke prevoze na osnovu ugovora o vazdušnom prevozu robe ili na osnovu čarterskog ugovora, gdje se za prevoz robe angažuje čitav kapacitet vazduhoplova ili njegov dio.U drumskom transportu roba se prevozi na bazi ugovora o prevozu a veličina i karakteristike transportnog sredstva prvenstveno zavise od fizičkih i hemiskih karakteristika i pojavnog oblika robe.Kada su u pitanju pošiljke manje zapremine i količine špediteri organizuju zbirni transport robe, a kada su u pitanju velike pojedinačne isporuke koje zahtijevaju jedno ili više transportnih sredstava , tada se koriste mogućnosti slobodnog prevoza.66.Inspekciski pregled robeU cilu zaštite bezbjednosti ljudi , životinja i okoline na graničnim prelazima postoje i djeluju inspekciski organi nadležnih ministarstva i to: sanitarna inspekciska kontrola, fitosanitarna inspekciska kontrola, veterinarsko-sanitarna kontrola i ekološki inspekciski nadzor.Osnovni cilj je sprečavanje stavljanja u promet roba koja po svojim

35

svojstvima i karakteristikama mogu predstavljati opasnost za ljude, životinje, kao i za životnu sredinu.Sanitarna inspekcija je u okviru Ministarstva zdravlja i nadležna je za vršenje zdravstvene odnosno sanitarne kontrole namjernica opšte upotrebe što podrazumijeva sve što se upotrebljava za hranu ili piće u prerađenom ili neprerađenom stanju.U momentu prispjeća bilja na neki granični prelaz ovlašćeni carinski organ o tome je dužan obavijestiti nadležnog fitosanitarnog inspektora koji vrši uzorkovanje prispjele robe.Posle izvršene laboratoriske analize fitosanitarna inspekcija donosi rješenje kojim se dozvoljava uvoz i carinjenje konkretne pošiljke.Životinje, proizvodi životinjskog porijekla, hrana za životinje, veterinarski lijekovi i medicinska sredstva i prateći predmeti podliježu veterinarskoj kontroli.Ove vrste pošiljki moraju ispunjavati sledeće uslove:da budu bez zaraznih bolesti koje se obavezno prijavljuju, potrebno je da imaju orginalnu međunarodnu veterinarsku potvrdu potpisanu od strane veterinarskog inspektora zemlje izvoznice, moraju da imaju dozvolu za uvoz ili provoz koju izdaje Ministarstvo za poljoprivredu.Ekološki nadzor i kontrola odnose se na robe koje direktno ili indirektno ugrožavaju životnu sredinu.Ovu vrstu nadzora obavlja inspekciska služba Uprave za zaštitu životne sredine pri Ministarstvu za nauku i zaštitu životne sredine.Granična ekološka inspekcija obavezno vrši provjeru nivoa radioaktivne kontaminacije, kao i metala, ruda, građevinskog materijala i otpada bez obzira na državu porijekla.67.Carinski pregled robePostupak carinjenja sastoji se od nekoliko faza od kojih su najvažnije: podnošenje i prijem carinske deklaracije, pregled robe, svrstavanje robe po carinskoj tarifi i drugim tarifama, utvrđivanje carinske osnovice, obračunavanje i naplaćivanje carine i drugih uvoznih dadžbina.Osnovni dokument za prijavljivanje robe za carinjenje je Jedinstvena carinska isprava koja predstavlja carinsku deklaraciju.Uz carinsku deklaraciju podnose se: trgovačko-komercijalna, inspekcijska, transportna i druga potrebna dokumenat.U postupku carinjenja robe špediter je obavezan da unapred priloži svu neophodnu dokumentaciju, radi lakšeg i bržeg obavljanja poslova oko carinjenja.Pre samog vođenja carinskog postupka i dostavljanja potrebne dokumentacije, špediter treba, da pod nadzorom carinskih organa sprovede predhodni pregled robe.Pregled se uvijek radi kada špediter nije siguran u sadržaj pošiljke.Mjesto carinjenja robe u izvozu i uvozu određuje nalogodavac.Kada u dispoziciji mjesto nije određeno, tada špediter određuje gdje će se obaviti carinjenje robe.Ukoliko se carinjenje robe obavlja u unutrašnjosti zemlje, roba se do granice odnosno od granice sprovodi pod carinskim nadzorom plombom, carinskim obilježijima i pratnjom.Ako je roba izvozno ocarinjena u unutrašnjosti izlaza carinarnica, po prispjeću robe ocarnjene za izvoz, najpre ispituju stanje carinskih obilježja.Ako carinska obilježja nedostaju ili su oštećena, carinarnica provjerava stanje robe i sastavlja zapisnik koji potpisuje vozar i o tome obavještava carinarnicu koja je ocarnila robu, radi daljeg postupka.Ako izlazna carinarnica, prilikom pregleda pošiljke za izvoz utvrdi da je ista izmjenjena, odnosno da je u pitanju druga vrsta robe, robu zadržava i čuva do okončanja postupka.Carinski organ sačinjava zapisnik o tome i može pokrenuti prekršajni postupak protiv špeditera ili carinskog obaveznika.68.Carinski postupak u međunarodnom željezničkom transportuIzvozno carinjenje robe u željezničkom saobraćaju može se obaviti kod unutrašnje carinarnice ili kod granične carinarnice.Kod unutrašnje carinarnice, po izvršenom carinjenju roba se stavlja pod carinski nadzor sve do istupa robe sa carinskog područja. Carinarnica plombira vagone i u ispravama označava koliko je plombi stavila na vagone,

36

kao i brojeve tih plombi da bi izlazna carinarnica mogla da utvrdi stvarno stanje plombi.Carinarnica koja je izvršila izvozno carinjenje predaje željezničkoj stanici primjerke JCI sa željezničkim prevoznim ispravama, a željeznička stanica potvrđuje prijem isprava na primjerku JCI koji ostaje kod carinarnice.Carinjenje robe kod granične carinarnice se obavlja na osnovu JCI i ostalih dokumenata. U uvoznim robnim tokovima, željezničke kompozicije zaustavljaju se na graničnoj željezničkoj stanici, radi sprovodjenja mjera carinskog nadzora.Po prelasku carinske linije kompozicije se zaustavljaju na carinskim kolosjecima, koje određuje željeznica u sporazumu sa graničnom carinarnicom.Granična željeznička stanica dužna je da graničnoj carinarnici podnese pismenu ispravu za voz i robu u roku od pet časova od časa dolaska voza.Željeznička stanica je dužna da carinarnici obezbedi prostorije potrebne za kontrolu putničkog prometa i sprovođenje drugih mjera carinskog nadzora.

69. Carinski postupak u međunarodnom drumskom transportuZa robu koja je izvozno ocarinjena u unutrašnjosti, carinarnica u unutrašnjosti šalje izlaznoj carinarnici JCI i druga prateća dokumenta. JCI potpisuje ovlašćeno lice koje obavlja prevoz i ovjerava je pečatom preduzeća.Roba koja se uvozi drumskim transportnim sredstvima, prijavljuje se graničnoj carinarnici.Drumska transportna sredstva ne mogu da nastave putovanje pre nego što granična carinarnica izvrši sve radnje predviđene propisima donesenim na osnovu Carinskog zakona.

70. Carinski postupak u međunarodnom vodenom saobraćajuU lukama, odnosno pristaništima, otvorenim za međunarodni saobraćaj, brodovi mogu pristajati samo uz carinski gat na određenom djelu luke, pristaništa i obale, ili u slobodnoj i carinskoj zoni.Brodovi koji plove u carinskom pograničnom pojasu na moru, međunarodnim plovnim rjekama, graničnim rjekama i jezerima moraju imati brodski manifest. Manifest je isprava u koju zapovednik broda, ili lice koje je on ovlastio, upisuje cjelokupan teret koji se nalazi na brodu. Brodovi i roba se moraju prijaviti carinarnici u roku od 24 časa po dolasku broda u luku, odnosno pristanište.Manifest za robu namjenjenu izvozu sastavlja se posle završenog carinjenja, a zatim se predaje carinarnici zajedno sa propisanim carinskim ispravama.Zapovjednik broda koji dolazi iz inostranstva dužan je da ulaznoj carinarnici podnese ispravu za uvoz i provoz robe i da uz nju priloži :spisak namjernica koje se nalaze na brodu; brodske prevozne isprave.Svaki carinski pregled broda, robe i dokumenata carinski radnik potvrđuje svojim potpisom i pečatom nadležne granične carinarnice na odgovarajućoj ispravi.

71. Carinski postupak u međunarodnom vazdušnom saobraćajuVazduhoplovi i roba koji dolaze iz inostranstva moraju se prijaviti carinarnici podnošenjem manifesta, odnosno izvoda iz manifesta čim vazduhoplov sleti na vazduhoplovno pristanište. Kapetan aviona, dužan je da podnese carinarnici manifest.Manifest je isprava koja mora da sadrži sve potrebne podatke o avionu ,

37

aerodromu, državi u kojoj je avion registrovan, mjestu utovara i istovara robe, broju prevozne isprave, kao i sve podatke o teretu koji avion prevozi.Dio vazduhoplovne platforme na kome se nalazi vazduhoplov koji saobraća sa inostranstvom, a koji je pod carinskim nadzorom, zove se carinska platforma. Carinarnica obezbjeđuje carinski nadzor na carinskoj platformi pola sata prije polijetanja.

72. Carinski postupak u poštanskom saobraćajuCarinskom pregledu ne podležu pismonosne pošiljke: za koje se, prema težini ili dimenzijama, pretpostavlja da ne sadrže carinsku robu; koje sadrže knjige, novine i časopise; koje se, prema međunarodnim ugovorima i posebnim propisima oslobođene carinskog pregleda.

73. Postupak sa robom čiji je uvoz zabranjenAko se pri prijavi ili predaji robe carinarnici nađe roba čiji je uvoz zabranjen, carinarnica će rješenjem narediti vozaru ili njegovom ovlašćenom predstavniku, da je vrati u inostranstvo u roku od 48 časova.Ako posle izvršene predaje robe carinarnica nađe robu čiji je uvoz zabranjen, rješenjem će narediti vozaru ili njegoom oblašćenom predstavniku, da je vrati u inostranstvo u roku koji ne može da bude duži od osam dana.

74. Aviziranje i informisanje korisnikaPosle izvršenog carinjenja robe, špediter obavještava komitenta o procesu carinjenja i otpreme robe. Prodajnim ugovorom dobavljač je redovno u obavezi da obavjesti kupca, odnosno njegovog špeditera o svakoj otpremi robe iz dotične prodaje.Posebnim formularom špediter obavještava komitenta o otpremi iz inostranstva, a po potrebi i krajnjeg korisnika, uz napomenu kada se približno može očekivati da će roba preći granicu, odnosno pristati na odredište. O prispeću pošiljke na odredište ili mjesto tranzitnog carinjenja, vozar obavještava primaoca ili njegovog punomoćnika, odnosno špeditera.Kod izvoznog posla, špediterska ispostava najbržim putem dostavlja svojoj nadležnoj centrali dokumente o izvršenoj otpremi robe. Ova dalje, posle odgovarajuće obrade, bez zadržavanja prosleđuje izvozniku sledeća dokumenta: Jedinstvenu carinsku ispravu, original trgovačke fakture sa carinskom ovjerom, polisu osiguranja robe, međunarodni tovarni list, uvjerenje o porjeklu robe, inspekcijska uvjerenja,atest proizvođača, kopiju telegrama poslatog kupcu ili njegovom špediteru pri otpremi robe, fakturu špeditera o transportnim i drugim troškovima sa priloženim dokumentima o zaračunatim troškovima.

75. Prijem pošiljke pri uvozuKod vagonskih pošiljki špediter često daje u transportnim instrukcijama podatke na koji kolosjek u uputnoj stanici treba uputiti vagon.Pre predaje isprava carinskom sektoru , uvozni sektor mora pažljivo ispitati da li se isprave međusobno slažu. Ako je sve u redu

38

dokumentacija se predaje carinskom deklarantu radi ispisivanja uvozne carinske deklaracije i daljnjeg postupka.U pomorskom saobraćaju roba se može istovariti direktno iz broda u carinska skladišta, carinsko stovarište, slobodnu carinsku zonu ili konsignaciono skladište, a može se privremeno istovariti i na obalu ili pretovariti u drugi brod, u željeznička ili drumska prevozna sredstva radi otpreme u unutrašnjost. Kontrolu nad istovarom obavljaju carinski organi na osnovu manifesta, u koji mora biti upisan sav brodski teret.U vazdušnom saobraćaju svaki avion koji dolazi iz inostranstva mora imati manifest u koji mora biti upisana sva roba koja se nalazi u avionu.Roba namjenjena za istovar na aerodromu predaje se carinarnici na osnovu izvoda iz manifesta, a osim toga vozar je dužan takvu robu da prijavi carinarnici prijavom za uvoz i provoz.U drumskom saobraćaju kod prevoznih sredstava pod režimom TIR-karneta primjenjuju se odredbe Carinske konvencije o međunarodnom prevozu robe drumskim vozilima na osnovu karneta TIR. O prispeću poštanskih paketa iz inostranstva, pošta carinjenja obavještava primaoca, odnosno punomoćnika obavještenjem uz naznaku roka do kojeg treba pošiljku podignuti.

76. Istovar i isporuka robe komitentuRoba se podiže kod vozara ili u carinskom skladištu, na osnovu duplikata ovjerene carinske deklaracije i iskupljene prevozne isprave.U špediterske poslove spada i distribucija robe po nalogu komitenta. Ako je roba ocarinjena u carinskom skladištu, špediter može prema dispoziciji komitenta izvršiti distribuciju, i to tek nakon prijema potvrđene deklaracije. Nakon otpreme robe prevoznim sredstvima, uvozni sektor mora najhitnije obavestiti primaoca i komitenta o izvršenoj otpremi. Ukoliko se radi o slučaju da pošiljku koja je stigla železnicom treba otpremiti dalje željeznicom , potrebno je da uvozni sektor pravovremeno pripremi novi tovarni list. Treba voditi računa i o tome da se pošiljka može ponovo predati na prevoz samo uz pristanak željeznice i to pod uslovom da je pošiljka sve vreme bila na čuvanju kod željeznice i da je ponovo predata na prevoz u onakvom stanju u kakvom je prispjela u stanicu, te da su ispunjeni svi uslovi za dalju otpremu za novu uputnu stanicu. U zaglavlju novog tovarnog lista špediter je dužan da upiše bilješku „ponovna predaja bez promjene tovara“Čest je slučaj da se roba nakon carinjenja treba pretovariti iz željezničkog vagona u drumska vozila radi dostave korisniku.Uvozni sektor treba pravovremeno da da nalog transportnom sektoru koji dalje treba da se pobrine za nesmetan i uredan pretovar.

77. Obračun troškova i fakturisanjePravovremen obračun i fakturisanje troškova izvršenih usluga je u interesu i špeditera i komitenta.Što brži obračun i fakturisanje u interesu je špeditera zato što će tako pre doći do prihoda koji proističu iz usluga koje je obavio za račun komitenta. Komitent želi da, što je moguće prije,dobije od špeditera fakturu za izvršene poslove da bi mogao ispostaviti potrebnu fakturu krajnjem korisniku, odnosno izvršiti obračun sa bankom po tom zaključku.Troškovi špediterskih usluga, koji se fakturišu korisniku, predstavljaju cjenu angažovanja špeditera i njegovu brigu o isporuci robe, a fakturišu se kao posebna stavka u fakturi.Da špediter ne bi kreditirao svog komitenta, uobičajno je da komitent špediteru stavi na raspolaganje određenu sumu novca, kao avans za plaćanje pomenutih usluga. Pri

39

konačnom fakturisanju ovaj iznos se odbija od ukupnog iznosa fakturisane vrijednosti.Obračun i fakturisanje troškova, odnosno cjena usluga može se ugovarati na dva načina: paušalno-prema ugovorenom forfaitnom stavu i prema efektivnim troškovima i cjeni usluga.Troškovi špedicije obuhvataju dvije vrste troškova: troškove špediterskih usluga i sve ostale troškove koji su nastali tokom otpreme robe a ugovorom o prodaji i ugovornom transportnom klauzulom proizilazi da padaju na teret špediterovog komitenta.Tu spadaju troškovi: kvalitativne i kvantitativne kontrole, vozarine, carinskog evidentiranja, osiguranja, skladištenja, mjerenja, prepakivanja, nadzor nad robom ako je bilo potrebe, troškovi pribavljanja raznih uvjerenja koja su obaveza vozara, saobraćajne takse, i niz drugih troškova.Ukoliko izvoznik nije proizvođač robe odnosno uvoznik nije krajnji korisnik i potrošač, onda je neophodno izvršiti obračun fakturisanje i plaćanje na relaciji izvoznik – proizvođač, odnosno uvoznik – potrošač.

78. Organizacija zbirnog transporta robeZbirni transport podrazumjeva sabiranje transportnih zahtjeva u prostoru i vremenu, a u cilju što boljeg iskorišćenja tovarnog prostora transportnih sredstava.Sam zbirni transport podrazumjeva sledeće procese:

Sakupljanje pojedinačnih komadnih pošiljki od komitenta u gravitacionom području otpreme

Dostava pošiljki do špediterskog logističkog centra Razvrstavanje i grupisanje pošiljki prema pravcima, mjestima isporuke i

komitentima Formiranje tovarnih i transportnih jedinica Utovar i otprema robe Izdavanje jedinstvenog transportnog dokumenta – bordera Prijem i istovar robe Razvrstavanje robe i isporuka korisniku

Špediter će organizovati zbirni transport samo ako je on u interesu komitenta.Zbirni transport se može podjeliti na sledeći način:

Domaći ili lokalni Međunarodni zbirni transport, koji se dijeli na:

- izvozni međunarodni zbirni transport- uvozni međunarodni zbirni transport- tranzitni međunarodni zbirni transport

Osnovne prednosti koje uživa pošiljalac otpremom robe zbirnom pošiljkom su: manje isporuke su moguće zbog frekventnijeg linijskog opsluživanja, čime

omogućujemo manje zalihe češće isporuke robe manje cjene usluga otpreme i isporuke robe

Mane otpreme robe zbirnom pošiljkom su: duže vrijeme putovanja u odnosu na pojedinačne pošiljke otprema zbirnih pošiljki po pravilu nije dnevnog karaktera postoje najmanje dva manipulatora čime se povećava opasnost od oštećenja robe

40

u procesu nezavisne otpreme pošiljka je pod konstantnim nadzorom jedne osobePrednosti zbirnog transporta robe su:

bolje iskorišćenje kapaciteta manja cjena prenosa robe manje isporuke robe veća učestalost isporuke

Nedostaci: - veći broj robnih manipulacija, angažovanje dodatnih resursa, duže vrijeme transporta robe, povećana mogućnost od oštećenja i gubitka robe, teže praćenje pošiljke.Špediter i vozar putem zbirnog transporta na optimalan način koriste tovarni prostor željezničkih, drumskih, pomorskih i vazdušnih transportnih kapaciteta, na osnovu čega korisniku može da ponudi povoljnije cjene i tarifne stavove.Organizacija zbirnog transporta zahtjeva odgovarajuću logističku i poslovnu mrežu, kao i kooperaciju i saradnju špediterskih kompanija.Ranije je to bilo najzastupljenije na željeznici, a danas na našem tržištu to je najčešće u drumskom transportu.Zbirni transport se organizuje i primjenom savremenih tehnologija transporta, kao što je kontejnerski transport. Kada se donosi odluka da li određene pošiljke otpremiti zbirnim transportom, špedicija se može naći u dve situacije i to: da se radi o franko pošiljkama i da se radi o unfranko pošiljkama. Kod franko pošiljki gdje prodavac plaća prevozne troškove,špediter primaoca/uvoznika ) ne može da odlučuje o načinu otpreme i transporta robe. Kod unfranko pošiljki tj. gdje kupac plaća transportne troškove, špediter ima pravo da odluči o načinu transporta u skladu sa nalogom primaoca.Za svaku zbirnu otpremu otpremni špediter sastavlja transportni dokument-bordero, koji predstavlja popis svih pošiljaka s potrebnim podacima, kako bi prijemni špediter znao kome su pošiljke namjenjene i kakvi su uslovi otpreme.Primjerak bordera se priključuje uz tovarni list zbirne pošiljke, a drugi primjerak se šalje posebnom poštom prijemnom špediteru. Pošiljke prispjele zbirnim transportom istovaraju se po pravilu u carinsko skladište.

79. Organizacija tranzitnih tokovaPod tranzitnim tokovima robe podrazumjevaju se robni tokovi čije se mjesto početka i završetka nalazi van teritorije određene zemlje. Zadatak međunarodnog špeditera u organizovanju tranzitnih tokova podrazumjeva:

posredovanje u organizaciji i realizaciji procesa u tranzitnim robnim tokovima zastupanje inostranih nalogodavaca i partnera pred domaćim institucijama i

službama uključivanje domaćih transportera, pretovarnih i skladišnih sistema za račun

inostranog nalogodavca realizacija logističkih procesa transporta, pretovara, skladištenja i pakovanja robe priprema prateće dokumentacije obavljanje specifičnih poslova kao što su :hranjenje i pojenje živih životinja,

praćenje pošiljki, doleđivanje lako kvarljive robe, obavljanje formalnosti pred upravnim organima

Uglavnom se razlikuju dvije vrste tranzitnih tokova robe:a) direktan tranzit, gdje se transport realizuje direktno jednim vidom saobraćaja, sa

manjim usputnim uslugama, bez pretovara i skladištenja robe

41

b) kombinovani ili indirektan tranzit, podrazumjeva kombinovani transport gdje se mjenja vid transporta odnosno obavlja pretovar, a vrlo često i privremeno skladištenje robe u tranzitu.

Kada je u pitanju tranzit, roba se ne carini u našoj zemlji, već se stavlja pod carinski nadzor. Na granici, na ulasku u našu zemlju obavezno se vrši najava robe. Najavu robe vrši vozar ili agent.Kad roba pređe granicu, pravi se propratnica. Ukoliko se roba zadržava u carinskom prostoru ili mjenja pravac i smjer kretanja,sastavlja se molba za (preusmjerenje) pošiljke.Međutim ako se radi o indirektnom pretovaru, gdje se roba privremeno skladišti, a zatim otprema u zemlju uvoza mora da postoji nalog za otpremu. Ovaj nalog sadrži ime i prezime vozača, broj lične karte, registarski broj kamiona, mjesto istovara, naziv špeditera, naziv i šifru robe, vrijednost robe.Skladištaru se dostavlja jedan primjerak naloga za otpremu i na osnovu toga skladištar pravi otpremnicu i izdaje robu.80. Organizacija tranzitnih tokova u TIR sistemuTIR Konvencija je međunarodna konvencija kojom se reguliše međunarodni drumski prevoz robe na osnovu karneta TIR.Konvencija TIR ustanovljena je od strane Ekonomske komisije za Evropu na konferenciji za reviziju 1975.godine, a na snagu stupa 1978.godine.Predstavlja jednu od najuspješnijih međunarodnih konvencija za prevoze i zapravo je jedini univerzalni postojeći carinski tranzitni sistem.Da bi prevoznik mogao da koristi prednosti TIR tranzitnog postupka, mora da bude ovlašćen, odnosno mora da ima odobrenje nadležnih organa da može da koristi sistem TIR. Takođe i vozila koja će prevoziti robu pod TIR oznakom moraju imati odobrenje carinskih organa.81.Ciljevi i prednosti TIR sistemaOsnovna svrha carinskih tranzitnih sistema jeste da se što je više moguće olakša kretanje robe pod carinskim obilježjem u međunarodnoj trgovini i da se obezbjedi neophodno carinsko obezbjeđenje i garancija tranzitnim zemljama.Cilj TIR sistema je da se što više olakša kretanje robe pod carinskim obilježjem u međunarodnoj trgovini, a sa druge strane, da carinskim organima pruži sigurnost u vidu međunarodne garancije da će se carina i druge uvozne dadžbine naplatiti u slučaju neke nepravilnosti.Prednosti samog TIR sistema moguće je sagledati kroz dve grupe:1. prednosti za carinske službe – sistem TIR: smanjuje normalne zahtjeve koji se postavljaju u slučaju nacionalnih tranzitnih postupaka ; izbjegava se skupa potreba za fizičkim pregledom odjeljaka za robu ili kontejnera u tranzitnim zemljama ; nema potrebe za primjenom nacionalnih garancija niti nacionalnih isprava.Međunarodni tranzitni postupak pokriven je jedinstvenom tranzitnom ispravom – karnetom TIR, što smanjuje rizik da se carinskoj službi dostave netačni podaci.2. prednosti za preduzeća koja se bave međunarodnim drumskim prevozom – roba može da putuje preko nacionalnih granica uz minimalno angažovanje carinskih službi; doprinosi razvoju međunarodne trgovine; smanjenje zakašnjenja u toku tranzita što značajno utiče na smanjenje troškova prevoza ; smanjenjem smetnji u međunarodnom drumskom saobraćaju omogućava izvoznicima da na jednostavniji način izaberu vrstu prevoza koja odgovara njihovim potrebama.Kao učesnici TIR sistema pojavljuju se: carinski organ, udruženje, nosilac TIR karneta i IRU.82. Načela TIR konvencijePostoji pet osnovnih principa na kojima je zasnovan TIR sistem:

42

1. sigurna vozila ili kontejneri kojima se roba prevozi – roba putuje u vozilima i kontejnerima koji su obezbjeđeni plombiranjem.

2. međunarodno prihvaćen garntni lanac na osnovu međunarodno priznate garancije –troškovi i porezi se ne naplaćuju zahvaljujući sistemu međunarodnih garancija.

3. TIR karnet, kao međunarodni carinski dokument – robu mora da prati međunarodno prihvaćena isprava, TIR karnet, i služi kao carinski kontrolni dokument u zemlji otpreme, zemljama tranzita i zemlji prijema robe

4. međusobno prihvaćena carinska kontrola u tranzitnim zemljama- mjere carinske kontrole su prihvaćene u zemlji otpreme, tranzita i prijema robe.

5. kontrolisani pristup za prevoznike ,tj. nosioce TIR sistema – kao sredstvo kontrole pristupa TIR prodeduri, nacionalna tijela koja žele da izdaju TIR karnete moraju se povinovati uslovima i zahtjevima i moraju biti ovlašćeni od strane odgovarajućih organa.

Međunarodno udruženje drumskih prevoznika sa sjedištem u Ženevi, jedino je ovlašćeno za štampanje karneta TIR.

83. Međunarodni garantni sistemJe drugi element tranzitnog režima TIR. Sistem je uspostavljen kako bi carinske dadžbine i porezi za koje postoji rizik , u toku tranzitnih operacija u svakom trenutku bili pokriveni nacionalnim garantnim udruženjem, u slučaju da učesnik u saobraćaju ne može da bude odgovoran.Funkcionisanje garantnog sistema TIR podrazumjeva da svako udruženje garantuje plaćanje svih dadžbina i poreza, koje je moguće naplatiti ukoliko dođe do neke nepravilnosti u toku poslova prevoza TIR.

84.Kontrolisani pristup sistemu TIROve mjere su uvedene kako bi se sistem TIR zaštitio od prekršioca, posebno od međunarodnog organizovanog kriminala. Minimum uslova i zahtjeva navedenih u Konvenciji uključuje solidno finansijsko stanje, odsustvo ozbiljnih prekršaja carinskih i poreskih propisa, odnosno učestalog kršenja tih propisa, kao i deponovanje pismene izjave kod nacionalnog udruženja koje izdaje karnete TIR , u kojoj su tačno određene odgovornosti učesnika u saobraćaju.

85. Karnet TIRKarnet TIR predstavlja međunarodno prihvaćen carinsko kontrolni dokument za međunarodni drumski prevoz robe od strane carinskih organa, kako u zemlji polaska tako u zemlji tranzita i odredišta. Karnet TIR u koji su upisani IRU i naziv nacionalnog udruženja izdavača, s njihovim pečatima i potpisima, i pošto ga je vozar propisno popunio, predstavlja međunarodnu važeću garanciju za robu koja se prevozi na osnovu karneta TIR.Karnet TIR se popunjava za jedno putovanje drumskog vozila ili kontejnera.Sadrži onoliko kupona za carinska zaduživanja i razduživanja koliko je neophodno za tranzitnu operaciju.Karnet TIR se može popuniti i za skup vozila ili za više kontejnera koji su utovareni na jedno drumsko vozilo ili na skup vozila. U tom slučaju u spisku robe, odnosno robnom manifestu, u karnetu TIR treba odvojeno naznačiti sadržaj svakog vozila u skupu vozila ili svakog kontejnera, radi uprošćivanja carinskog sadržaja vozila ili kontejnera.U okviru posla međunarodnog drumskog prevoza može biti

43

uključeno više polaznih i odredišnih carinarnica, s tim da polaznih i odredišnih carinarnica može da ima najviše četiri.Rok važnosti karneta TIR- na svakom TIR karnetu mora se upisati do kog datuma prevoznik može podnijeti carinarnici karnet radi odobravanja prevoza po postupku TIR.Taj rok ni u kom slučaju ne sme prelaziti 60dana. Po isteku roka karnet se ne može podneti polaznoj carinarnici radi prihvatanja.Izdavanje karneta TIR – nacionalno udruženje garant, može izdati karnet TIR samo onim podnosiocima molbe koje je prethodno ovlastilo, zajedno sa nacionalnim carinskim organima,i koji su potpisnici odgovarajuće izjave o udruživanju.Upotreba TIR karnetaObrazac TIR karneta sastoji se od:

1. naslovne strane prednje korice karneta jedinstvene žute boje2. robnog manifesta, koji se ne koristi za carinske potrebe3. seta vaučera i kontrolnih kupona bijele i zelene boje4. formulara za podnošenje službenog izvještaja5. zadnje korice karneta jedinstvene žute boje sa identifikacionom karticom

Karnet TIR štampan je na francuskom jeziku, sa izuzetkom naslovne strane koja je štampana na francuskom i engleskom jeziku i robnog manifesta koji je na engleskom jeziku.TIR karnet može imati 4,6,14 i 20 vaučera, sa kontrolnim kuponima koji su vezani uz vaučer. Ukupan broj vaučera zavisi od broja polaznih, tranzitnih i odredišnih zemalja.Naslovna strana sadrži: naziv izdavaoca karneta, broj karneta, broj vaučera i vodeni žig.Naslovna strana je dalje podjeljena na dva djela.Prvi, gornji dio popunjava nacionalno Udruženje garant a donji nosioc TIR karneta – prevoznik. Gornja polovina koju popunjava nacionalno udruženje garant, obuhvata rubrike od 1 – 5.Donja polovina koju popunjava nosioc TIR operacije obuhvata rubrike od 6 – 12.Drugi list TIR karneta predstavlja robni manifest, koji se ne koristi za carinske potrebe.Preko drugog lista karneta odštampano je „nije za carinu“.Takođe sa leve strane na margini nalazi se odštampano: „Ovaj obrazac ne koristi se za potrebe kontrole carinskih vlasti“. Odmah posle odjeljka s kuponima nalazi se tekst na pet jezika sledeće sadržine: „Ne otkidaj. Ova strana se popunjava i ostaje uz karnet“. Nakon robnog manifesta nalaze se setovi vaučera i kontrolnih kupona bijele i zelene boje. Bijeli vaučeri namjenjeni su polaznim i ulaznim carinarnicama, dok su zeleni vaučeri namjenjeni izlaznim, odnosno odredišnim carinarnicama. Formular za podnošenje službenog izvještaja – tanak žuti list ispred zadnjih korica, koristi se u slučaju kada je carinsko obilježje oštećeno u toku putovanja, ako je roba uništena, ili oštećena, a da obilježje nije oštećeno, ili kad je potrebno da se roba pretovari ili da se odmah istovari.Poseban list za multimodalni prevoz služi za bolju identifikaciju prevoznog sredstva tamo gdje se koristi više od jedne vrste prevoza.Zadnja korica karneta sa identifikacionom karticom sadrži „pravila o upotrebi TIR karneta“, koja su odštampana na engleskom jeziku. Služi za provjeru u slučaju kada carinski organi sumnjaju da je riječ o prevari.

Popunjavanje TIR karneta

44

Popunjava se na jeziku zemlje otpreme, osim ako carinski organi ne dozvoljavaju upotrebu drugog jezika.Podaci u spisku robe, odnosno na robnom manifestu, treba da se unesu pomoću pisaće mašine ili otisnuti tako da budu čitki na svim listovima. Na karnetu TIR ne smije se brisati ili pisati preko teksta. Uz sve izmjene nalazi se potpis lica koje ih obavlja, kao i ovjera carinskih organa.Kada u spisku robe u karnetu TIR nema dovoljno prostora za unošenje podataka o svoj robi koja se prevozi, kuponima se mogu pripojiti posebni listovi. U tom slučaju svi kuponi moraju da sadrže sledeće napomene: broj priloženih dokumenata ;broj i vrstu koleta ili predmeta i ukupnu masu robe navedene u priloženim listovima .

86. TIR procedura u tranzitnom robnom tokuPolazna carinarnica popunjava i ovjerava sve primjerke vaučera i robni manifest u rubrici 16 i 17, dok rubrike od 18 – 23 popunjava na prvom bijelom i narednom zelenom vaučeru.Polazna carinarnica je u obavezi da popuni i ovjeri potpisom i pečatom i kontrolni kupon na bijelom vaučeru, obzirom da će bijeli vaučer biti otkinut i zadržan od strane polazne carinarnice.Roba se prevozi do izlazne carinarnice, koja popunjava rubrike zelenog vaučera od 24-28 i kontrolni kupon zelenog vaučera.TIR procedura na granicama podrazumijeva sledeće korake.Na ulaznoj granici carina :

1. obavlja kontrolu carinskih obilježja 2. zadržava bijeli kupon3. ovjerava odgovarajući vaučer

Na izlaznoj granici carina:1. obavlja kontrolu carinskih obilježja2. zadržava zeleni kupon3. ovjerava odgovarajući vaučer

Razduženje TIR karnetaTIR karnet je finansijski instrument i svi iskorišćeni ili neiskorišćeni karneti moraju se vratiti udruženju u okviru određenih vremenskih rokova. Tir karneti mogu biti iskorišćeni ili neiskorišćeni.Iskorišćeni TIR karneti moraju biti vraćeni udruženju najkasnije 90 dana od datuma izdavanja. Ukoliko u ovom roku nije moguće vratiti TIR karnet potrebno je obavjestiti udruženje. Neiskorišćeni TIR karneti moraju se vratiti najkasnije 15 dana nakon dana isteka važenja.Ako TIR karnet nije vraćen u roku, udruženje obavještava nosioca da u roku od 30 dana vrati TIR karnet ili popuni „formular za prijavljivanje nestanka“. Ukoliko TIR karnet ili prijava gubitka ne budu dostavljeni udruženju u roku od 30 dana, udruženje će pismenim putem obavjestiti nosioca o suspenziji koja stupa na snagu najkasnije za 14 dana.

87. Organizacija privremenog uvoza robe – ATA karnetATA karnet je carinski dokument koji omogućava privremeni uvoz/izvoz robe odnosno ponovni uvoz/izvoz robe. ATA karnetom roba cirkuliše neocarinjena za period od jedne godine u slučaju kada je na carinskom području zemlje koja prihvata konvenciju o privremenom uvozu.Međunarodne konvencije o privremenom uvozu kojima je definisan ATA karnet su ATA konvencija i Istambulska Konvencija.

88.Carinska konvencija o karnetu ATA

45

Konvencija ATA je donijeta 1961.godine, a stupila je na snagu 1963.godine.Konvencije utvrđuju osnovne principe kojima se reguliše privremeni uvoz/izvoz tri glavne grupe roba: eksponati, trgovački uzorci, profesionalna oprema.Cilj konvencije ATA je da omogući privremeni uvoz robe bez primjene redovnog carinskog postupka u zemlji privremenog uvoza i da obezbjedi garancije za carinu i druge uvozne dadžbine i takse na privremeno uvezenu robu.

89. Međunarodni garantni lanac sistemaMeđunarodni garantni lanac je potreban kako bi se obezbjedilo puno poštovanje uslova/rokova za privremeni bescarinski uvoz/izvoz robe po osnovu ATA karneta i da bi se obezbjedilo cjelokupno plaćanje carina i dadžbina plativih ukoliko se povrede uslovi/rokovi za propisno korišćenje ATA karneta.Međunarodni garantni lanac obezbjeđuje se preko :

seta ugovornih pravila plaćanja premije osiguranja pri izdavanju ATA karneta od strane nosioca deponovanja kod Svjetske Federacije Komora odgovarajuće garancije od strane

izdavaoca ATA karneta kao dokaz njegove finansijske sposobnosti

90. Uslovi i pravila primjene ATA karnetaSistem ATA karneta,je marketinški instrument koji pomaže korisnicima da prezentuje svoju ponudu i primjenjiv je samo na robu koja : nije namjenjena za prodaju, nije potrošna, nije predviđena da se otuđi, nije ni za jedan oblik transformacije.Upotreba ATA karneta podrazumjeva još da :svi korisnici moraju da poštuju nacionalne zakone i propise zemlje polaska, zemlje koje se posjećuju ili zemlje u tranzitu ;sva roba obuhvaćena karnetom je podložna carinskoj inspekciji ;rok važenja ATA karneta određuje NIGA u skladu sa rokom predviđenim Konvencijom.Roba za koju se izdaju ATA karneti namjenjena je prvenstveno za korišćenje :na sajmovima, izložbama i prezentacijama; kao profesionalna oprema; na sportskim i kulturnim manifestacijama.ATA karnetom se ne smije uvoziti potrošna roba, kvarljiva roba, kao i roba namjenjena preradi, popravci ili obradi.

91. Sadržaj ATA karnetaATA karnet se sastoji od zelenih korica i listova različitih boja koji se nalaze između korica.Svi listovi i korice su formata A4 .Sadržaj jednog ATA karneta može se predstaviti na sledeći način :

1. prednja zelena korica2. taloni (žuti,bjeli,plavi)3. kuponi (žuti,bijeli,plavi)4. dodatni listovi za Robnu listu (žuti, bijeli, plavi)5. zadnja zelena korica

Zelena prednja i zadnja korica uvijek ostaju sa karnetom i važe do godinu dana od datuma izdavanja.Žuti talon je isključivo za upotrebu domaće carine i predviđen je za 4 putovanja. Ovaj talon obavezno ostaje u karnetu tj. ne odvaja se od njega.Bijeli talon je isključivo za upotrebu strane carine i predviđen je za 4 putovanja. Obavezno ostaje u karnetu tj. ne odvaja se od njega.

46

Plavi talon je za carinsku ovjeru ulaska i izlaska iz zemlje tranzita i predviđen je za 8 tranzita. Obavezno ostaje u karnetu tj. ne odvaja se od njega.Žuti kupon (izvoz /ponovni uvoz) je perforiran i njega prilikom ovjere zadržava carinik.Bijeli kupon (uvoz/ponovni izvoz) je perforiran i njega prilikom ovjere zadržava carinik na ulasku odnosno, izlasku iz zemlje privremenog uvoza.Plavi kupon (tranzit) njega prilikom ovjere zadržava carinik na ulazu i izlazu karneta iz zemlje tranzita.Dodatni listovi (žuti, bijeli,plavi) ispisuju se u slučaju da poleđina nije dovoljna za cjelokupan popis robe.Razduženi karneti Korisnik, nakon isteka roka upotrebe karnet obavezno mora da vrati nacionalnoj izdavačko-garantnoj asocijaciji. Razduženje karneta podrazumjeva da je roba napustila carinsko područje.Za karnete, koji se ne razduže u predviđenom roku, carina šalje izdavačko-garantnoj asocijaciji obavještenje o nerazduženom karnetu. Obavještenje se šalje u roku od godinu dana od dana isticanja važnosti karneta. Izdavačko-garantna asocijacija je dužna da u roku od šest mjesecij dostavi dokaze o razduženju karneta.92 . Carinsko posredovanje (osnovni pojmovi)Carinska roba – je roba koja se uvozi, odnosno unosi ili prima u carinsko područje, koja se iz tog područja izvozi, tj. iznosi ili šalje, ili je preko tog područja u tranzitu, odnosno prenosi se preko carinskog područja.Carinski status – je status robe u carinskom postupku, kao domaće ili straneCarinski dug – je obaveza lica da plati iznos carine i drugih uvoznih dadžbina za određenu robu u skladu sa propisimaUvozne dadžbine – su carina i druge dadžbine koje se plaćaju pri uvozu robeCarinski nadzor – je skup opštih mjera i radnji. Uprave carina u cilju sprovođenja carinskih i drugih propisa u odnosu na robu koja podleže carinskom nadzoru, uključujući mjere za obezbjeđenje istovjetnosi robe od prispjeća na carinsko područje do okončanja carinskog postupka.Carinska kontrola – je preduzimanje pojedinih radnji od strane Uprave carina, kao što su:pregled robe, uzimanje uzoraka, kontrola postojanja i autentičnosti dokumentacije, pregled knjigovodstvenih i drugih dokumenata, pregled prevoznih sredstava, pregled prtljaga i druge robe koju jedno lice nosi sa sobom ili na sebi i sprovođenje službenih provjera i sličnih radnji u cilju obezbjeđivanja pravilne primjene carinskih i drugih propisa. Deklarisanje – je radnja kojom lice od carinskog organa zahtjeva, u propisanoj formi i na propisani način, sprovođenje odgovarajućeg carinskog postupka nad robom.Carinski dozvoljeno postupanje – sa robom i upotreba je stavljanje robe u carinski postupak, unošenje robe u slobodnu zonu, ponovni izvoz robe iz carinskog područja, uništenje i ustupanje robe u korist državeCarinski postupak – je postupak stavljanja robe u slobodan promet, postupak tranzita, postupak carinskog skladištenja, postupak aktivnog oplemenjivanja, postupak prerade pod carinskom kontrolom, postupak privremenog uvoza, postupak pasivnog oplemenjivanja i postupak izvoza.93. Osnovni poslovi špedicije pri carinskom posredovanju

47

Špedicija zastupa komitenta po njegovoj dispoziciji u carinskom postupku. Komitent može odrediti zastupnika za sve ili samo neke poslove u postupku pred carinskim organima. Carinsko zastupanje može biti :

neposredno,ako zastupnik istupa u ime i za račun drugog lica posredno, ako zastupnik istupa u svoje ime, a za račun drugog lica

Posredni zastupnik je pravno ili fizičko lice registrovano za poslove međunarodne špedicije, koje je upisano u poseban registar zastupnika kod Uprave carina. Zastupnik je dužan da vodi evidenciju o svim radnjama, koje preduzima kao zastupnik pred carinskim organima.Carinski agent je fizičko lice koje je zaposleno u međunarodnoj špediciji, a koje je ovlašćeno, od strane Uprave carina, za sprovođenje radnji u carinskom postupku.Carinskom agentu upisanom u registar dodjeljuje se poseban identifikacioni broj, identifikaciona kartica i lični pečat. Carinsko posredovanje podrazumjeva zastupanje nalogodavca u postupku carinjenja robe u uvoznim, izvoznim i tranzitnim robnim tokovima. Osnovni poslovi špedicije pri carinskom posredovanju podrazumjevaju sledeće aktivnosti:

prikupljanje dokumentacije za obavljanje carinskog postupka i sredstava za plaćanje carinskih dadžbina

tarifiranje, tj. svrstavanje robe preme Carinskoj tarifi izradu, popunjavanje i predaju carinske i prateće dokumentacije carinskom organu

radi carinjenja carinski pregled robe, plaćanje carinskih i ostalih dadžbina obračun troškova, ispostavljanje računa i dostava carinske dokumentacije

nalogodavcu.Potrebno je da špedicija pripremi dokumentaciju za obavljanje carinskog postupka sa robom.Uglavnom je potrebno pribaviti određena komercijalno-trgovačka i transportna dokumenta, koja prate robni tok. To su sledeća dokumenta: trgovačka faktura u dva primjerka, specifikacija robe, lista pakovanja, razne potvrde i sertifikati, inspekcijska uvjerenja, tovarni list ili drugi transportni dokument, polisa osiguranja itd. Na osnovu ovih dokumenata špediter popunjava Jedinstvenu Carinsku Ispravu i druga carinska dokumenta. Popunjena carinska i prateća dokumenta špediter predaje carinskom organu, čime prijavljuje robu carini i pokreće carinski postupak.Špediter je dužan da fizički prisustvuje carinskom pregledu robe, plati uvozne carinske dadžbine i nalogodavcu dostavi dokumenta o izvršenom carinskom pregledu. Na kraju špediter obračunava sve troškove vezane za sprovođenje carinskog postupka.

94. Doprema (ulazak) robe u cainsko područje – I faza tokaRoba koja ulazi u carinsko područje podliježe mjerama carinskog nadzora, i mjerama carinske kontrole. Roba ostaje pod carinskim nadzorom dok se ne utvrdi carinski status robe.Lice koje unosi robu u carinsko područje dužno je da robu prijavi carini. Carinski organ određuje dalji tok kretanja robe.Ukoliko se roba u carinsko područje doprema vazdušnim ili vodenim transportom, zapovjednik broda ili vazduhoplova odmah po dolasku, a prije istovara robe, podnosi carinskom organu manifest za svu robu koja se prevozi brodom ili vazduhoplovom.

48

Forma i sadržina manifesta mora biti u skladu sa međunarodnim standardima. Zapovjednik broda ili vazduhoplova mora da potvrdi da manifest sadrži kompletne, istinite i tačne podatke.Ukoliko se roba u carinsko područje doprema drumskim transportom, sva drumska transportna sredstva moraju se zaustaviti kod graničnog branika. Drumska transportna sredstva ne mogu da nastave putovanje, sve dok granična carinarnica ne izvrši radnje predviđene carinskim zakonom.Kada se roba uvozi željezničkim transportom, željeznička kompozicija se zaustavlja na graničnoj željezničkoj stanici, gdje se sprovode mjere carinskog nadzora. Granična željeznička stanica je dužna da odmah prijavi voz graničnoj carinarnici.Za robu koja je dopremljena u carinsko područje dalje se sprovodi određena procedura koja u ovoj fazi obuhvata : a) deklarisanje robe i podnošenje sažete deklaracije b) određivanje carinski dozvoljenog postupanja ili upotrebu robe c) privremeni smještaj robe a) Deklarisanje robe Deklarisanje robe podrazumjeva prijavljivanje robe carini od strane lica koje je unjelo robu u carinsko područje ili lica koje je preuzelo odgovornost za robu posle njenog ulaska, ili od njih ovlašćenog lica. Prijavljivanje i deklarisanje robe obavlja se pomoću carinskog dokumenta koji se naziva Sažeta deklaracija. Sažeta deklaracija služi za identifikaciju dopremljene robe. Sažeta deklaracija podnosi se odmah po dopremi robe carinskom organu i mora obuhvatati svu dopremljenu robu. Carinski organ može produžiti rok za podnošenje sažete deklaracije, a najduže do isteka prvog radnog dana posle dopreme robe. Na zahtjev deklaranta, carinski organ može odobriti prethodno deklarisanje robe, ako je takav zahtjev podnijet najkasnije tri dana prije dopreme robe. Sažeta deklaracija ne podnosi se u pisanoj formi za robu koju unose putnici, za pismonosne pošiljke i poštanske pakete. b)određivanje carinski dozvoljenog postupanja ili upotrebe robe Radnje koje su potrebne da se za robu obuhvaćenu sažetom deklaracijom, odredi carinski dozvoljeno postupanje ili upotreba, moraju da se obave u roku od:

45 dana od dana podnošenja sažete deklaracije za robu dopremljenu vodenim putem

20 dana od dana podnošenja sažete deklaracije za robu dopremljenu na drugi način

Roba se može istovariti ili pretovariti iz prevoznih sredstava na osnovu odobrenja carinskog organa, i to na mjestu i u vrijeme koje je za to odredio.Radi pregleda robe i prevoznih sredstava kojima se ona prevozi, carinski organ može u svakom trenutku zahtjevati da se roba istovari, odnosno raspakuje. Roba se ne smije primještati sa mjesta na koje je prvobitno smještena bez odobrenja carinskog organa.c)privremeni smještaj robeRoba dopremljena carinskom organu ima status robe u privremenom smještaju sve dok joj se ne odredi carinski dozvoljeno postupanje ili upotreba. Nad robom u privremenom smještaju mogu se preduzimati radnje neophodne za očuvanje u nepromjenjenom stanju, odnosno radnje kojima se ne mjenja njen izgled i bitna svojstva. Dok se ne odredi status robe, carinski organ može, na rizik i o trošku držaoca robe, da premjesti robu na drugo mjesto pod nadzorom tog organa.

49

U slučaju opasnosti po život i zdrvlje ljudi, ili opasnosti od zagađenja, carinski organ može preduzeti mjere radi otklanjanja opasnosti, uključujući i uništenje dopremljene robe, o čemu je dužan da obavjesti držaoca robe.95. Stavljanje robe u carinski postupak – II fazaRoba koja se nalazi u privremenom smještaju stavlja se u carinski postupak, tako što se podnosi redovna deklaracija na propisanom obrascu – jedinstvena carinska isprava (JCI), i može se podnijeti u pisanoj formi ili elektronskom razmjenom podataka. Na osnovu redovne deklaracije i prateće dokumentacije carinski organ određuje carinski dozvoljeno postupanje ili upotrebu robe. Redovna deklaracija mora da bude potpisana od njenog podnosioca, kao i da sadrži sve podatke neophodne za primjenu propisa kojima je uređen carinski postupak za koji se roba prijavljuje. Deklaraciju sa pratećim ispravama, potrebnim radi primjene propisa prema predviđenom postupku, može da podnese uvoznik/izvoznik ili lice koje on ovlasti.Deklarant može na sopstveni zahtjev, uz odobrenje carinskog organa, da izmjeni ili dopuni jedan ili više podataka u deklaraciji. Carinski organ neće odobriti izmjene i dopune ako je zahtjev za izmjenu, odnosno dopunu podnijet nakon što je : obavjestio deklaranta da namjerava da pregleda robu, utvrdio da su podaci netačni, ili pustio robu deklarantu. Carinski organ, na zahtjev deklaranta, poništiće prihvaćenu deklaraciju ako deklarant dostavi dokaze da je roba greškom prijavljena za carinski postupak. Deklaracija se ne može poništiti posle stavljanja robe u slobodan promet, osim ako pripisima nije drukčije predviđeno.Carinski organ može, radi kontrole prihvaćene deklaracije da : izvrši pregled isprava koje su priložene uz deklaraciju ; zahtjeva da mu deklarant dostavi i druge isprave kako bi utvrdio tačnost podataka navedenih u deklaraciji; izvrši pregled robe ili uzme uzorke radi analize i ispitivanja robe.Carinski organ može da zahtjeva da deklarant ili njegov zastupnik prisustvuje pregledu robe ili uzimanju uzoraka, na mjestu i u vrijeme koje odredi carinski organ, kako bi pružio neophodnu pomoć radi olakšavanja pregleda ili uzimanja uzorka. Troškove analize i pregleda snosi carinski organ. Deklarant može da zatraži ponovni pregled robe ako smatra da rezultat djelimičnog pregleda nije odgovarajući za preostalu prijavljenu robu. Kad deklaracija obuhvata (dve ili više vrsta roba), smatra se da podaci koji se odnose na svako naimenovanje predstavljaju posenu deklaraciju.Carinski organ će pustiti robu deklarantu ako su ispunjeni uslovi za stavljanje robe u određeni carinski postupak i ako roba nije predmet mjera ograničenja ili zabrana, da da podatke u deklaraciji provjeri i prihvati, ili ih prihvati bez kontrole.Ako je deklaracijom obuhvaćeno više vrsta robe, smatraće se da je za svaku vrstu robe podneta posebna deklaracija. Carinski organ može preduzeti potrebne mjere, uključujući vraćanje robe u inostranstvo, oduzimanje robe i njenu prodaju, ako :

a) roba ne može biti ocarinjena jer :nije bilo moguće početi ili nastaviti sa pregledom robe u roku koji je odredio carinski organ iz razloga koje je prouzrokovao deklarant, ili nisu bile podnijete isprave potrebne da bi se roba stavila u određeni carinski postupak, ili carinski dug nije plaćen.

b) Roba nije u propisanom roku preuzeta, nakon što je ocarinjena.Carinski organ, radi pojednostavljenja postupka, može odobriti podnošenje pojednostavljene deklaracije. To podrazumjeva da deklaracija ne sadrži neke od podataka ili da uz nju nisu priloženi neki od pratećih isprava.Ovaj postupak se može koristiti za deklarisanje ekspresnih pošiljaka.

50

Deklarant je dužan da, u roku koji odredi carinski organ, podnese dopunsku deklaraciju koja može biti opšta, periodična ili zbirna. Dopunska deklaracija i pojednostavljena deklaracija čine cjelinu na koju se primjenjuju propisi koji važe na dan prihvatanja pojednostavljene deklaracije.Kad se deklaracija podnosi elektronskom razmjenom podataka, usmeno ili na drugi način, primjenjuju se odgovarajuće odredbe carinskog zakona.Carinski organ može, po službenoj dužnosti provjeravati ispravnost deklaracije i posle puštanja robe. Poslije puštanja robe carinski organ može da izvrši i pregled robe, ako je roba još uvjek dostupna.

96. Sprovođenje carinski dozvoljenih postupaka sa robnom – III faza robnog tokaStavljanje robe u slobodan prometStavljanjem robe u slobodan promet strana roba stiče status domaće robe.Roba stavljena u slobodan promet uz povoljniju stopu carine ili bez plaćanja carine, pod uslovom da se upotrebljava u određene svrhe, ostaje pod carinskim nadzorom. Carinski nadzor prestaje kad prestanu i uslovi zbog kojih je odobrena povoljnija stopa carine. Carinski nadzor prestaje i kada se roba izveze ili uništi ili kada je dopuštena upotreba robe u druge svrhe, od onih koje su propisane za primjenu povoljnije stope carine. Roba stavljena u slobodan promet gubi status domaće robe, ako je:

Deklaracija za stavljanje robe u slobodan promet poništena posle stavljanja robe u slobodan promet

Iznos uvoznih dažbina koji se za robu plaća vraćen u postupku aktivnog oplemenjivanja uz primjenu sistema povraćaja.

Roba sa nedostatcima ili ne zadovoljava uslove iz ugovora u skladu sa kojim je uvezena

Izvršen povraćaj uvoznih dadžbina uslovljen izvozomPosebni carinski postupci Pod posebnim postupcima podrazumjevaju se :

1. postupak tranzita2. postupak carinskog skladištenja3. postupak aktivnog oplemenjivanja uz primjenu sistema odlaganja4. postupak pasivnog oplemenjivanja5. postupak prerade pod carinskom kontrolom6. postupak privremenog uvoza

97. Carinska dokumenta i obrasciU carinskom postupku se koriste sledeće grupe dokumenata :Standardizovana međunarodna dokumenta :

JCI (jedinstvena carinska isprava) DVC (deklaracija za carinsku vrijednost) Spisak naimenovanja Transportne i komercijalne isprave kao i knjigovodstveni zapisi koji mogu

zamjeniti osnovna carinska dokumentaStandardizovani nacionalni dokument:

Sažeta deklaracija, koji se koristi u posebnim slučajevima kada se prevozne isprave ne mogu prihvatiti.

51

Dokumenta propisana Konvencijom TIR i Konvencijom ATAJedinstvena carinska isprava (JCI) - je propisan obrazac i koristi se kao pisana carinska deklaracija.Komplet JCI sastoji se od : seta od 8 listova ili dvonamjenskog seta od pet listova.Set obrazaca JCI su označeni bojama na sledeći način :

Listovi 1,2,3 i 5 su na desnoj ivici označeni neprekidnom marginom obojenom po redosledu crvena, zelena, žuta i plava boja ;

Listovi 4,6,7 i 8 su na desnoj ivici označeni isprekidanom marginom obojenom po redosledu plava, crvena, zelena i žuta boja.

JCI BIS obrazac koristi se kada u jednoj pošiljci ima više vrsta roba, sa više tarifnih oznaka.

Sažeta deklaracija - je propisan set obrazaca koji se koristi za robu dopremljenu carinskom organu. Set obrazaca Sažete deklaracije sastoji se od tri primjerka. Listovi su označeni i namjenjeni za ; list sa brojem 1 – carinarnici, list sa brojem 2 – odgovornom licu, list sa brojem 3 – licu koje upravlja prostorom za privremeni smještaj.Deklaracija za carinsku vrijednost - je propisan službeni obrazac na kome se unose podaci o vrednosti uvezene robe za jednu pošiljku u svrhe naplate carinskih dadžbina i poreza na dodatnu vrijednost.Spisak naimenovanja - je propisan obrazac koji se koristi samo u tranzitnom postupku. Obrazac spiska naimenovanja je sastavni deo deklaracije na koju se odnosi.Podnošenje carinskih deklaracija - sva roba nad kojom treba da se sprovede carinski postupak mora biti obuhvaćena deklaracijom koja može biti podneta u pisanoj formi, elektronskom razmenom podataka, usmeno i na drugi način.Deklaracije u pisanoj formi su : redovna deklaracija i pojednostavljena deklaracija. Podnosilac deklaracije, na osnovu odobrenja carinskog organa, podnosi potpisanu deklaraciju i odgovoran je za : tačnost podataka navedenih u deklaraciji, vjerodostojnost priloženih dokumenata na osnovu kojih su upisani podaci u deklaraciji kao i za usaglašenost sa obavezama koje se odnose na stavljanje robe u odgovarajući carinski postupak.

98. Carinsko vrednovanje robeUvozne carinske dadžbine određuju se na osnovu više elemenata, gdje glavnu ulogu imaju:Carinska vrednost robe i carinska osnovica, porjeklo robe i carinska stopa utvrđena carinskom tarifom.Carinska vrednost je vrednost robe utvrđena u carinskom postupku, u skladu sa važećim propisima o vrednovanju robe. Primarni metod za utvrđivanje carinske vrednosti je transakcijska vrednost, koju čini stvarno plaćena cijena ili cijena koju je trebalo platiti za robu koja se uvozi.Ova vrednost naziva se i fakturna carinska vrijednost.Pored pojma carinska vrednost u praksi se koristi i pojam carinska osnovica. Carinska osnovica je vrednost robe na koju se obračunava i naplaćuje carina. Pojam carinska vrijednost je širi od pojma carinska osnovica. Tipičan primjer je izvozno carinjenje robe, pri kome se roba vrednuje po istim pravilima kao i kod uvoza, ali se pri tome ne obračunava i ne naplaćuje carina.

52

99. Carinska tarifa i carinska stopaCarinska tarifa jeste sistematizovani spisak roba koje podliježu plaćanju carine i po kojoj se sprovodi postupak carinjenja robe, po određenim carinskim stopama.Carinska tarifa se može posmatrati u širem i u užem smislu. U širem smislu, carinska tarifa obuhvata spisak robe sa stopama carine, odredbe o instrumentima carinske politike, način utvrđivanja carine, pravila za svrstavanje robe itd.Carinska tarifa, u užem smislu, obuhvata spisak robe koji se sastoji od :

Tarifskih oznaka Naimenovanja robe Carinskih stopa

Tarifne oznake predstavljaju znakove za obilježavanje pojedinih vrsta robe navedenih u spisku i služe za njihovo lakše pronalaženje. Svaki posebno iskazan proizvod ima svoju tarifnu oznaku. Tarifne oznake mogu se sastojati od arapskih ili rimskih cifara ili slovnih oznaka.Naimenovanje robe u carinskoj tarifi predstavlja tekstualnu definiciju robe, proizvoda ili grupa proizvoda koji se svrstavaju u jedan tarifni broj, podbroj ili poziciju kojima je pridružen jedan tarifni broj ili jedna tarifna oznaka. Naimenovanje u carinskoj tarifi može biti posebno ili opšte. Posebno naimenovanje jeste ono koje odgovara uobičajenom ili trgovačkom nazivu jedne vrste robe. U takvim slučajevima naimenovanje robe po carinskoj tarifi podudara se sa trgovačkim nazivima robe. Opšte naimenovanje po carinskoj tarifi ne podudara se sa uobičajenim, odnosno trgovačkim nazivima za pojedine proizvode. Opšta naimenovanja, obuhvataju više vrsta slične robe ili više grupa srodnih proizvoda.Carinska stopa je brojčano izražena visina carine koja se naplaćuje za jednu vrstu robe. Ona se u carinskoj tarifi može pojaviti u vidu procenta ili u određenom fiksnom novčanom iznosu. Carinske tarife mogu se podjeliti prema :pravcu kretanja robe, načinu određivanja caarine, načinu donošenja i broju kolona carinskih stopa.Uvozne carinske tarife jesu one po kojima se obračunava i naplaćuje carina za robu koja se uvozi u jedno carinsko područje. Izvozne carinske tarife jesu one po kojima se naplaćuje carina za robu koja se izvozi iz jednog carinskog područja.Prema načinu obračunavanja i utvrđivanja uvoznih carinskih dažbina razlikuju se :

carinska tarifa po vrednosti – gdje vrijednost robe služi kao osnov za obračun carine

specifične carinske tarife – gdje se osnovica za naplatu carine obračunava po jedinici mjere proizvoda.

Kombinovane carinske tarife – jesu one kod kojih se carina određuje i po vrednosti i po jedinici mjere robe, tj. kombinacijom oba čina.

Prema načinu donošenja postoje autonomne i ugovorne carinske tarife.Autonomne carinske tarife – donose se samostalnim pravnim aktom jedne zemlje, bez ikakvih obaveza prema drugim zemljama. Ugovorne carinske tarife donose se na osnovu međunarodnih ugovora, a stope carine i ostale odredbe u njima ne mogu se mjenjati dok je ugovor na snazi.U zavisnosti od toga da li je carinska tarifa donjeta ugovorom između dve ili više zemalja, razlikuju se bilateralne i multilateralne carinske tarife.

53

U odnosu na broj kolona predviđenih za carinske stope, postoje carinske tarife sa jednom, dve ili više kolona. Jednokolone carinske tarife – imaju jednu kolonu carinskih stopa, tj. za svaki proizvod u spisku robe propisana je samo jedna carinska stopa. Ove tarife mogu biti: uniformne jednokolone carinske tarife i specijalizovane jednokolone carinske tarife.U dvokolonim carinskim tarifama za svaku vrstu robe predviđene su dve stope carine : maksimalna i minimalna. Maksimalne stope carine primjenjuju se na robu koja je porjeklom iz zemalja s kojima ne postoji ugovor o primjeni povlašćenih stopa carine., Ove carinske stope nazivaju se opšte ili nepovlašćene. Minimalne stope carine primjenjuju se na robu koja se uvozi iz zemalja s kojima postoji ugovor o primjeni povlašćenih carinskih stopa. Ove stope carine nazivaju se povlašćene stope. Višekolone carinske tarife nastaju kao rezultat raznih kombinacija autonomnih i ugovornih carinskih stopa.

100. Porjeklo robePrema našem važećem carinskom zakonu radi se o dve vrste porjekla robe :

a) preferencijalno porjeklo robe – podrazumjeva da se kroz određene međunarodne ugovore obezbjeđuje povoljniji tretman robe u carinskom postupku.

b) napreferencijalno porjeklo robe – podrazumjeva da se uvozne carinske dažbine obračunavaju na osnovu carinskih stopa propisanih carinskom tarifom, bez smanjenja uvoznih obaveza.

101. Utvrđivanje uvoznih carinskih dažbinaUvozne carinske dažbine moguće je utvrditi na osnovu carinske tarife u kojoj carinska stopa može biti izražena po vrednosti ili po količini robe.Kod carinske tarife po vrednosti carinska stopa je data u procentima, a visina carine se utvrđuje na osnovu vrednosti robe i propisane carinske stope.Carinska osnovica obuhvata : fakturnu vrednost robe, logističke troškove dopreme robe do carinskog područja, troškove osiguranja robe do ulaska u carinsko područje i ostale troškove. Kod carinske tarife po količini kao osnovica za naplatu carine služi jedinica mjere proizvoda.

102. Svrstavanje robe u carinsku tarifuRoba se svrstava po carinskoj tarifi primjenom nekoliko principa, po tehnološkim osobinama robe i njihovom kombinacijom.U savremenoj praksi primjenjuje se carinska tarifa na bazi nomenklature Harmonizovanog sistema šifrovanja i obeležavanja robe kao i nomenklature Kombinovane carinske tarife .Nomenklatura je spisak proizvoda koji su klasifikovani po određenim principima i sistemima. Sastoji se od tarifnih oznaka i naimenovanja robe.Carinska tarifa posebno obuhvata : harmonizovani sistem, kombinovanu nomenklaturu, integrisanu carinsku tarifu Evropske zajednice, regularne carinske stope, preferencijalne carinske stope, autonomna oslobađanja od carine /carinske olakšice. Danas je u primjeni i elektronska carinska tarifa, koja se uglavnom sastoji iz : opšteg djela, nomenklature, djela koji obuhvata mjere , pomoćna sredstva za klasifikaciju.

54

103. Harmonizovani sistem Harmonizovani sistem sastoji se od jedinstvenog seta tarifnih brojeva i podbrojeva.Harmonizovani sistem omogućava: pojednostavljenu izradu carinskih tarifa, jednostavnije prikupljanje i statističku obradu podataka na svjetskom nivou, smanjenje troškova u međunarodnoj trgovini usled pojednostavljene klasifikacije idr. Harmonizovan sistem ima 21 odjeljak koji sadrži 97 glava unutar kojih se nalazi 1241 tarifni broj sa preko 5000 podpozicija. Prilikom izrade nomenklature proizvodi se moraju grupisati po određenim principima, a radi lakšeg snalaženja prilikom svrstavanja konkretnih proizvoda u carinsku tarifu.Za grupisanje proizvoda najčešće se primjenjuju sledeći principi:

Porjeklo proizvoda Vrsta materijala od kojeg je proizvod izrađen Stepen obrade proizvoda Privredna djelatnost Nemjena proizvoda Poseban značaj proizvoda

104. Kombinovana nomenklaturaPredstavlja sistematski spisak svih roba na bazi harmonizovanog sistema i služi za carinske tarifne namjene ali i za statističke svrhe.Svakom proizvodu dodaje se jedinstveni desetocifreni identifikacioni kod. Prvih šest cifara Harmonizovanog sistema, propisane su od svjetske carinske organizacije, i iste su u čitavom svijetu. Sedma i osma cifra tarifne oznake su preuzete iz Kombinovane nomenklature evropske unije i jedinstvene su za sve zemlje članice Evropske Unije i ostale zemlje koje su preuzele ovu nomenklaturu. Deveta i deseta cifra tarifne oznake variraju od zemlje do zemlje. Roba u carinskom postupku mora biti svrstana u odgovarajući tarifni stav. Ovo je posebno značajno kod uvoznog carinjenja pošto je ovim svrstavanjem određena i visina carinske stope. Postoji nekoliko elementarnih činjenica svrstavanja robe :

1. Svakom proizvodu odgovara samo jedan tarifni stav2. U najvećem broju slučajeva za jedan proizvod se, na prvi pogled, mogu odrediti

dva ili više tarifnih stavova3. Pod ispravnim svrstavanjem podrazumjeva se određivanje odgovarajućeg tarifnog

stava.Ovi uslovi predstavljaju faktore ispravnog svrstavanja. Faktori ispravnog svrstavanja jesu : - poznavanje strukture carinske tarife - poznavanje robe - ispravna primjena osnovnih pravila za primjenjivanje carinske tarife - korektno tumačenje Komentara Carinske tarife - precizno tumačenje pojmova i termina u Carinskoj tarifi - striktno poštovanje procedure svrstavanja.

55

105. Osiguranje robe u transportu Osiguranje je institucija koja nadoknađuje štete nastale u društvu, privredi ili kod ljudi, usled dejstva određenog događaja, nesrećnih slučajeva, katastrofa i sl. Osiguranje pruža ekonomsku zaštitu osiguranicima od štetnih dejstava i ekonomskih poremećaja.Osiguranje se zasniva na načelu uzajamnosti i solidarnosti. Osiguranje se javlja u tri vida tj. ima tri djela : ekonomski, tehniki i pravni. Osiguranje ima tri funkcije :

Zaštitna funkcija – čuvanje i zaštita imovine i to neposredno i posredno. Neposredno je zaštita preventivnog karakera i cilj je da se spreiječi nastanak štete a posredna podrezumjeva nadoknadu nastale štete.

Finansijska funkcija – prikupljanje novčanih sredstava i njihovo korišćenje za nadoknadu štete i ulaganja u određene reprodukcione procese

Socijalna funkcija – podrezumjeva poboljšanje životnih uslova kroz lično ili imovinsko osiguranje

106. Subjekti osiguranjaU subjekte osiguranja spadaju fizička ili pravna lica koja direktno ili indirektno pokazuju interes za pružanje ili korišćenje osiguranja, a to su : osiguranik, osiguravač, ugovarač osiguranja, korisnici osiguranja, posrednici u osiguranju idr.Osiguranik je subjekt osiguranja koji najčešće pokazuje interes za osiguravajućom zaštitom. Osiguravač je pravno lice koje se ugovorom o osiguranju obavezuje da će nadoknaditi štetu Ugovarač osiguranja je subjekt koji u svoje ime a za račun osiguranika sklapa ugovor o osiguranju.Zastupnici – posrednici su veoma prisutni u osiguranju a to su : agenti, brokeri, havarijski komesari. Veliko mjesto u osiguranju zauzimaju posredici koji se mogu podjeliti na agente osiguravača i nezavisne posrednike-brokere.Broker zaključuje i potpisuje ugovor za svog nalogodavca samo kao agent. Havarijski komesar je osoba čija je osnovna dužnost da na nepristrasan način utvrdi prirodu i obim štete kao i sve okolnosti pod kojima se šteta dogodila.

107. Elementi osiguranjaBitni elementi osiguranja su: rizik, šteta, premija, bonus, franšiza, osigurani slučaj, suma osiguranja, fondovi osiguranja.Rizik je događaj koji dovodi do primjene obaveza osiguravača da izvrši isplatu tj. nadoknadu nastale štete. Pod rizikom se podrazumjeva nastupanje jednog ekonomski štetnog događaja.Šteta je materijalni gubitak ili oštećenje robe prouzrokovan nekim određenim rizikom. Premija osiguranja je cijena rizika koja u sebi sadrži cjenu koštanja osiguranja tj. cijenu usluga uvećanu za određeni iznos akumulacije.Osigurani slučaj je događaj čije nastupanje predstavlja ostvarenje rizika koji se obuhvaćen osiguranjem.To je događaj unapred predviđen ugovorom o osiguranju čijim nastupanjem nastaje obaveza osiguravača da isplati nadoknadu iz osiguranja. Suma osiguranja je suma određena zakonom ili ugovorom o osiguranju, koja predstavlja gornju granicu obaveze osiguravača.

56

Fondovi osiguranja su sredstva koja omogućavaju da osiguranje odgovori svojim obavezama u svakom momentu. Postoje početni fond osiguranja, matematičke rezerve, rezerve poslovnog fonda, fondovi masovnih katastrofa, preventivni fondovi.

108. Vrste transportnog osiguranjaPostoje različiti kriterijumi a načešći su : predmet osiguranja (kasko, kargo,odgovornost vozara), vid transporta – mjesto nastanka rizika (pomorsko,kopneno, riječno, vazdušno) ,vrijeme trajanja osiguranja (pojedinačno i generalno), prostor –tržište, stepen obaveznosti, valuta.

Osiguranje robe za vrijeme transporta (kargo) – podrazumjeva osiguranje robe koja je za vrijeme transporta izložena različitim rizicima.

Osiguranje transportnih sredstava (kasko) – osiguranje brodova i drugih plovila od opasnosti kojima su izloženi za vrijeme plovidbe. Vazduhoplovi se osiguravaju od opasnosti u vezi sa letom i normalnom eksploatacijom.Na sličan način mogu se osigurati i druga transportna sredstva u eksploataciji.

Osiguranje od odgovornosti – podrazumjeva osiguranje vozara od odgovornosti za štetu na robi primljenoj na prevoz ; osiguranje od odgovornosti vozara za štete nanete trećim licima.

109. Transportni rizici Pod pojmom rizik podrazumjeva se budući neizvjestan događaj nastao nezavisno od isključive volje osiguranika zbog koje osiguranik može pretrpjeti materijalnu štetu. Pojam osigurani rizik treba razlikovati od pojma osigurani slučaj. Osigurani slučaj je događaj nastao ostvarenjem osiguranog rizika. Osigurani slučaj nije budući neizvjesni događaj, nego događaj koji se već ostvario.U okviru transpornog osiguranja osiguravaju se transportni rizici. Pod tim se podrazumjevaju one opasnosti kojima su izložena prevozna sredstva i roba za vrijeme prevoza.

110. Elementi rizika Mora se raditi o događaju – koja ima za posljedicu gubitak ili oštećenje

osiguranog predmeta Događaj mora biti budući – može se ostvariti nakon trenutka zaključenja ugovora

ili nakon trenutka od kojeg prema ugovoru osiguravač snosi rizik. Događaj mora biti neočekivan Događaj mora biti nezavisan od isključive volje osiguraanika

111. Vrste rizikaSvi rizici se mogu podjeliti u četiri osnovne grupe

Osnovni rizici Dopunski rizici Specijalni rizici Ratni i politički rizici

A) U osnovne rizike ubrajaju se: Saobraćajne nezgode,Elementarne nepogode, Požar, Eksplozija, Razbojništvo,

Otplavljenje robe sa palube broda

57

B) Dopunske rizike moguće je podjeliti na: Krađu i neisporuku Manipulativne rizike – rizici kojima je izložena roba za vreme rukovanja, utovara,

istovara ili pretovara sa jednog transportnog sredstva na drugo, kao i lom robe, oštećenje ambalaže isl.

Ostale dopunske rizike gdje se ubrajaju dopunski transportni rizici kojima je zajednička karakteristika da je nastanak štete vezan za osobinu same robe, a njen uzrok potiče iz okruženja.

C) Specijalni riziciSpecijalni rizici obuhvataju ostale dopunske rizike koji nisu obuhvaćeni osiguranjem „svi rizici“.To su oni rizici kod kojih uzrok nastanka šteta nije vanredan spoljni događaj.,Uzrok nastanka štete potiče iz samog osiguranog predmeta, ili do štete ddolazi uprkos normalnim uslovima odvijanja prevoza. Prema izboru ugovarača osiguranja uobičajeno osiguranje sledećih posebnih rizika : odbijanje, naduvavanje konzervi, oštećenje etiketa iz bilo kojeg uzroka, zagrevanje i /ili znojenje, stvrdnjavanje, rasipanje, curenje, manjak, kvar, samozapaljenje, odmrzavanje, eksplozija, rđa, oksidacija i korozija, smrzavanje, rizik žiška, moljaca, idr.D) Ratni i politički riziciOsiguranje obuhvata štetu koja nastane uključujući zarobljavanje, zaplenu, zadržavanje ili ograničavanje kretanja sredstava.Rizici obuhvataju i opasnosti od zaostalih mina, torpeda, bombi, i drugog napuštenog oružja. U pomorskom ili vazdušnom transportu pokriće rizika rata ograničeno je samo na vreme dok se osigurana roba nalazi na brodu ili u avionu, a u kopnenom prevozu traje od „vrata do vrata“.U političke rizike spadaju: aktivnosti vojnih i političkih vlasti, kao što su zaplena prevoznog sredstva i stvari koje se prevoze, zabrane isplovljenja broda ili polaska drugog prevoznog sredstva, zadržavanje prevoznog sredstva i robe.Osiguranjem rizika od štrajkova, pobuna i građanskih nemira pokriva se gubitak ili oštećenje osigurane robe koje su prouzrokovali : štrajkači, radnici otpušteni sa posla ili lica koja učestvuju u radničkim nemirima, nasiljima ili građanskim nemirima, teroristi ili bilo koja lica koja djeluju sa političkim motivom.

112. Neosigurani riziciTransportno osiguranje ne pokriva :

1) Gubitak, oštećenje ili trošak koji se može pripisati namjernom postupku osiguranika,

2) Normalno curenje, redovni gubitak u težini ili zapremini, uobičajeno habanje osiguranog predmeta, uobičajeno isparavanje

3) Gubitak, oštećenje ili trošak prouzrokovan usled nedovoljnog ili neodgovarajućeg pakovanja , uključuje i slaganje robe u kontejner

4) Gubitak, oštećenje ili trošak prouzrokovan usled unutrašnje mane ili prirodnog svojstva osiguranog predmeta

5) Gubitak, oštećenje ili trošak prouzrokovan upotrebom neprikladnog vozila ili kontejnera za siguran prevoz osiguranog predmeta ako je, u vreme utovara, osiguraniku bilo poznato da transporno sredstvo ili tovarna jedinica nisu prikladni za siguran prevoz osiguranog predmeta

6) Gubitak, oštećenje ili trošak nastao neposredno zbog zakašnjenja

58

7) Gubitak, oštećenje ili trošak prouzrokovani insolventnošću ili neizvršavanjem finansijskih obaveza od strane vlasnika, naručioca, vozara.

8) Gubitak ,oštećenje ili trošak prouzrokovani upotrebom u ratne svrhe, atomske ili nuklearne fisije ili drugog oružja sličnog

9) Namjerno oštećenje ili namjerno potpuno ili djelimično uništenje osiguranog predmeta protivprevnim djelovanjem bilo kog lica

113. Transportne štetePod štetama u transpornom osiguranju podrazumjevaju se materijalna oštećenja i gubici osiguranog predmeta kao i troškovi nastali usled ostvarenja osiguranih rizika. Transportna šteta može se nadoknaditi subjektu na čiji rizik se otprema, transportuje i isporučuje roba, u skladu sa ugovorom o prodaji i paritetima isporuke. Ako osigurana roba pretrpi štetu dok se još prevozi na rizik prodavca, on može podneti odštetni zahtjev.Ako se roba ošteti nakon što je rizik prešao na kupca, prodavac nije pretrpeo nikakvu štetu iako je roba oštećena od rizika koje je on osigurao.Štete su pokrivene osiguranjem samo ako su nastale nakon zaključenja osiguranja. Postoji mogućnost da se pokriju i izvesne štete nastale prije zaključenja osiguranja, ako ugovarač osiguranja i osiguravač to žele. Za takvo retroaktivno pokriće potrebno je da budu ispunjena dva uslova:

1) da ugovarač osiguranja i osiguranik u momentu zaključivanja ugovora nisu znali da je šteta već nastala,

2) da se iz samog teksta ugovora vidi volja ugovornih strana da se osiguranjem pokriju i štete koje su eventualno već nastale.

114. Vrste transportnih šteta potpuni gubitak osiguranog predmeta djelimični gubitak troškovi spassavanja zajedničke havarije nagrade za spasavanje obaveza naknade štete trećim licima troškovi konstatacije i likvidacije šteta

Stvarni potpuni gubitak je potpuni materijalni gubitak cijelog osiguranog predmeta. Do stvarnog potpunog gubitka obično dolazi usled :

propasti odnosno uništenja cijelog predmeta(npr ako roba izgori u požaru, ako potone sa brodom )

oštećenja robe koje je učinilo da je prestala da bude roba određene vrste (npr. Ako se cement usled djelovanja vode stvrdne i sl)

nestanka osiguranog predmeta ako je osiguranik lišen osigurane robe bez mogućnosti da mu bude vraćena.

Izvedeni potpuni gubitak je ekonomski gubitak robe za osiguranika, tj. osigurana roba i dalje fizički postoji, ali za osiguranika više ne predstavlja nikakvu ekonomsku vrednost.Zajednička havarija je svaki nameran i razložan vanredan trošak i svaka namerna i razložna šteta, koju napravi odnosno prouzrokuje zapovednik broda ili drugo lice koje ga zamjenjuje. Namjerni trošak i štetu zapovjednik broda preduzima da bi sprečio i spasio robu i drugu imovinu na brodu.

59

Nakon toga brodar određuje likvidatora zajedničke havarije, a od vlasnika robe traži da potpiše havarijsku obveznicu kojom se vlasnici robe obavezuju da će platiti doprinose koji padnu na njih u zajedničkoj havariji, odnosno po likvidaciji zajedničke havarije. Obračun zajedničke havarije se vrši na sledeći način : ukupan zbir šteta i izdataka koji se priznaju kao zajednička havarija raspoređuju se na brod, teret tj. robu i vozarinu, prema njihovoj vrednosti u luci u kojoj se završava putovanje, uvećanoj za gubitke i optećenja koja se priznaju u zajedničkoj havariji.Suština je da svi učesnici koji su bili izloženi zajedničkoj opasnosti u toku pomorskog transporta, podnesu srezmeran dio gubitka namjerno učinjen radi zajedničkog spasa. Havarijska jemstva – brodar ili likvidator može od vlasnika tereta zatražiti da, pored potpisa havarijske garancije, položi novčani depozit ili havarijsko jemstvo osiguravača.Zasebna partikulna havarija je djelimični gubitak ili oštećenje osigurane robe kao neposredna posljedica ostvarenja osiguranog rizika, izuzev djelimičnih gubitaka ili oštećenja koji se priznaju u zajedničkoj havariji. Nagrada za spasavanje – ukoliko brod i teret, koji se nalaze na njemu, dođu u opasnost da propadnu, spasilac koji pruži uspješnu pomoć ima pravo na pokriće stvarnih troškova i na nagradu za spasavanje.Nagrada za spasavanje najčešće se tretira kao trošak zajedničke havarije.Obaveza naknade štete pričinjena trećim licima – do takvih šteta najčešće dolazi kad se roba prevozi u neodgovarajućoj ambalaži, pa usled toga dođe do zahađivanja druge robe, broda ili okoline.Troškovi konstatacije i likvidacije – ukoliko osiguranik odbije da plati havarijskom komesaru troškove konstatacije štete, pa se ovaj obrati osiguravaču, osiguravač će platiti ove troškove i ukoliko šteta na koju se odnose nije pokrivena osiguranjem. U troškove konstatacije štete uvršćuju se i troškovi prodaje oštećenog predmeta, a sa ciljem utvrđivanja visine štete.

115. Dokumenta u osiguranjuMeđu najvažnijima su : polisa osiguranja, lista pokrića, certifikat osiguranja, potvrda o sklopljenom osiguranju i „SLIP“ i „COVER NOTE“. Polisa osiguranja je isprava koja potvrđuje da je sklopljen ugovor o osiguranju. Ona predstavlja formu ugovora o osiguranju, ali sama po sebi to nije. Ugovor o osiguranju je sklopljen kada polisu o osiguranju potpišu ugovorne strane i tada se polisa koristi kao dokaz da je zaključen ugovor o osiguranju. Polisa osiguranja mora da sadrži osnovne elemente kao što su :ugovorne strane osiguranja,predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili izjava da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos, datum izdavanja polise, potpisi ugovornih strana, bonus/malus i dr. U transportnom osiguranju postoji nekoliko vrsta polisa : generalna, pojedinačna, uvozna, izvozna, pomorska i kopnena tzv. „engleska polisa“, devizna i dinarska, taksirana, netaksirana idr.Generalne ili tzv. Opšte polise – predstavljaju zaključenje generalnog ugovora o osiguranju neodređene količine pošiljaka nekoliko prevoza u određenom periodu vremena. Kod generalne polise osiguranik, odnosno ugovarač osiguranja, obavezan je da osiguravaču prijavi pošiljke koje se otpremaju sa svim posebnim podacima, kako bi se mogle utvrditi konačne obaveze stranaka saglasno potpisanim opštim ugovorom o osiguranju transporta robe.Generalne polise najčešće koriste špediteri čija je djelatnost

60

vezana za otpremu robe. Kod generalne polise postoje dvije vrste pokrića : totalne ili otpisne polise ( to su polise kod kojih se utvrđuje iznos do kojeg se mogu prijavljivati pošiljke u periodu vremenskog trajanja ugovora) i polise stvarnog otvorenog pokrića (gdje se prijavljuju sve pošiljke obuhvaćene uslovima osiguranja bez obzira na njihovu vrednost.Pojedinačna polisa, odnosi se na osiguranje određene pošiljke, i sadrži sledeće podatke: ime, naziv i sjedište osiguranika, naziv i podatke o robi koja se osigurava, podatke o ambalaži, o vrsti rizika od kojih je roba osigurana, vrijeme osiguranja, datum ispostavljanja polise, franšizu sumu osiguranja, potpise osiguranika, odnosno ugovarača osiguranja, odnosno osiguravača i dr. Kod pojedinačnih polisa izdaje se samo jedan originalan primjerak polise.Uvozna polisa upotrebljava se prilikom uvoza robe stranog porjekla. Ukoliko se prilikom uvoza ispostavlja polisa osiguranja, ona ima karakter dokazne isprave o utvrđenim uslovima zaključenog osiguranja. Izvozna polisa se ispostavlja kod izvoza robe i služi kao instrument robe, i kao instrument međunarodnog robnog prometa. Njena bitna svojstva su da je : dokazna isprava o sklopljenom osiguranju ; isprava o dugu koja cirkuliše zajedno sa ostalim robnim dokumentima; legitimacioni papir. Izvozna polisa ima samo jedan potpis, služi kao dokazna ispraa o sklopljenom osiguranju a ne kao dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Polisa ne sadrži iznos premije koji ugovarač osiguranja treba platiti za konkretno osiguranje. Jedno od bitnijih svojstava izvozne polise je svojstvo legitimacionog papira. Osiguravač ne zna ko će se, u slučaju štete na robi, pojaviti sa odštetnim zahtevom. Ukoliko dođe do štete, onaj koji se pojavi sa originalnom polisom stiče pravo na nadoknadu štete. Ko se legitimiše sa originalnom polisom stiče sva prava po osnovu te polise. Zbirka klauzula osiguranja - su standardizovane i poznate osiguranicima. One se priključuju uz polisu, a u samu polisu se upisuju po kojima zbirkama klauzula je pruženo pokriće.Lista pokrića izdaju se ukoliko nisu poznati svi elementi osiguranja.Listu pokrića najčešće potpisuje osiguravač, čime daje izjavu o preuzetoj obavezi iz osiguranja. Taj se list pokrića kasnije zamjenjuje polisom osiguranja ili nekim drugim dokumentom koji potvrđuje sklopljeni ugovor o osiguranju.Certifikat osiguranja je skraćeni oblik polise osiguranja i sadrži najosnovnije podatke o uslovima po kojima se vrši osiguranje. Certifikat se koristi onda kada ne postoji neki opšti ugovor o osiguranju i to, pre svega, kada se, iz tehničkih razloga, ne može odmah izdati polisa osiguranja ili kada je ugovaraču osiguranja hitno potrebna isprava kao potvrda da je sklopljen ugovor o osiguranju .Potvrda o sklopljenom osiguranju je pismena potvrda kojim se potvrđuje da je sklopljen ugovor o osiguranju i koja sadrži neke osnovne, ili pak dealjnije elemente. Ova potvrda se naročito koristi kod osiguranja robe u uvozu.„ Slip „ i „cover note“ su pismene isprave koje su najbliže našem „listu pokrića“. Slip je dokument koji primjenjuju posrednici u osiguranju i reosiguranju i sadrži sve bitne elemente za potrebu ocjene i težine rizika. Njime se utvrđuju uslovi i premije osiguranja.Cover note je dokument kojim se potvrđuje da je osiguravač prihvatio uslove iz slipa i da daje saglasnost na pokriće tog rizika.

61

„LLOYD“S S:G: POLISATekst polise sadrži odredbe kojima se pokrivaju pomorski, ratni i politički rizici. U polisu su kasnije uvršćene i posebne klauzule i dopunske klauzule:

opšte klauzule za pomorske rizike specijalne klauzule za osiguranje izvozne robe klauzule za izvesne dopunske rizike klauzule za ratne i političke rizike

Postoje tri tipa opštih klauzula za pomorske rizike koje se mogu primjenjivati kod osiguranja svih vrsta robe :

1. Institutska klauzula FPA2. Institutska klauzula WA3. Institutska klauzula AAR

62