MENADŽMENT

UVOD U MENADŽMENT

MENADŽMENT- Proces rada s drugima i pomoću drugih na ostvarenju organizacijskih ciljeva u promjenjivoj okolini uz efektivnu i efikasnu uporabu ograničenih resursa.

Iz ove definicije izvlačimo 5 bitnih karakteristika: -rad s drugima i uz pomoću drugih -ciljevi poslovanja- efikasnost nasuprot efektivnosti-ograničeni resursi-promjenjiva okolina

1. RAD S DRUGIMA I POMOĆU DRUGIH- menadžment kroz kolektivnu akciju, rad s drugima i pomoću drugih ostvaruje ciljeve poduzeća.Logističkom potporom se stvaraju uvjeti za efektivnu i efikasnu uporabu drugih u ostvarenju cilja.

2. CILJEVI PODUZEĆA- poduzeće egzistira da bi ostvarilo ciljeve poslovanja, ciljevi determiniraju svrhu menadžmenta i njegov smjer.

3. EFIKASNOST NASUPROT EFEKTIVNOSTI-Efektivno poslovati= ostvariti maksimalan učinakEfikasno poslovati= poslovati uz minimalno korištenje resursa/inputa (odnos inputa i outputa) Menadžment više zainteresiran za efikasnost!

4. OGRANIČENI RESURSI- resursi su ograničeni,prijeti im iscrpljenje stoga menadžment nalaže racionalno korištenje njima.

5. PROMJENJIVA OKOLINA- složenost, promjenjivost, heterogenost, dinamičnost i neizvjesnost okoline, kroz menadžment se poduzeće priprema za nastupajuće promjene i prilagođava nastalim promjenama.

PODUZETNIK VS. MENADŽER

Menadžer- osoba čije primarne zadaće proizlaze iz procesa menadžmenta-on planira i donosi odluke, organizira rad i poslovanje, angažira te vodi ljude, financijske, fizičke i informacijske resurse.

Poduzetnik- osoba koja organizira,vodi i preuzima rizik svog poduzeća,ona je redovito i vlasnik poduzeća koje vodi.

EFEKTIVNI MENADŽER- vođa koji kreira pozitivnu radnu okolinu u kojem poduzeće i njegovi zaposlenici imaju mogućnosti i poticaj za ostvarenje visoke razine perfomanci(radnog učinka).

1

Ključne komponente :

-aktivan vođa ( Većinu svoga vremena troši radeći svoj posao, posvećuje se ostvarenju cilja maksimalno i također nastoji to prenjeti na svoje zaposlenike)-pozitivna radna okolina( efektivan menadžer uklanja sve moguće razloge neuspjeha,zaposlenicima daje mogućnosti ostvarenja visokg učinka te ih na to potiče)-mogućnost ostvarenja visoke razine perfomans ( i Za ostvarit visoke perfomanse potrebno ispuniti preduvjete: temeljito poznavat poslove i opskrbiti potrebnim resursima. -poticaj ostvarenja visoke razine perfomansi (Da bi zaposleni radili efektivno potrebno ih je stimulirati bilo to: plaćom, zanimljivošću posla, odnosom s radnom okolinom:šefom i kolegama, bonusima i sl.

TIPOVI MENADŽMENTA

Razlikujemo 3 hijerarhijske razine menadžmenta, a to su:

- TOP ILI VRHOVNI MENADŽMENT-treća razina- MIDDLE(SREDNJI) MENADŽMENT-druga razina- LOWER ILI FIRST-LINE MENADŽMENT-prva razina

TOP MENADŽMENT- on postavlja ciljeve, definira strategije za ostvarenje tih ciljeva, interpretira eksternu okolinu, donosi odluke koje utječu na poduzeće kao cjelinu.Brine za budućnost poduzeća, a glavne aktivnosti su: komuniciranje zajedničke vizije, oblikovanje korporacijske kulture i njegovanje poduzetničkog duha.

MIDDLE MENADŽMENT- odgovaran za posl.jedinice i glavne odjele u poduzeću, te implementaciju cjelokupne strategije i politike definiran od strane top menadžmenta. Orijentiran na bližu budućnost te uspostavlja dobre odnose s relevantnom okolinom poduzeća, ohrabruje timski rad.

FIRST LINE MENADŽMENT- odgovaran za proizvodnju dobara i usluga. Orijentiran na kratak rok-ostvarivanje dnevnih zadataka. (supervisor, line menager, section chief, office menager)

TIPOVI MENADŽMENTA S ASPEKTA DJELOKRUGA ODGOVORNOSTI:

FUNKCIJSKI MENADŽERI- odgovorni za odjele koji provode pojedine funkcijske zadatake(odjel prodaje, nabave,proizvodnje,financija,računovodstva i sl.)

LINIJSKI MENADŽERI- odgovorni za odjele koji neposredno provode temeljne zadatke poduzeća.

ŠTABNI MENADŽERI- odgovorni za odjele koji podupiru linijske odjele.

GENERALNI MENADŽERI- odgovorni za nekoliko odjela koji obavljaju različite funkcije.

PROJEKTNI MENADŽERI- imaju odgovornost generalnog menadžera s obzirom da koordiniraju rad osoba iz nekoliko odjela uključenih u određeni projekt, a ta mu odgovornost prestaje nakon što je projekt završen. Ovakav menadžer omogućuje poduzeću da poveća kapacitet middle menadžmenta.

2

FUNKCIJE MENADŽMENTA:

-planiranje- organiziranje-kadroviranje-vođenje-kontroliranje

1. PLANIRANJE- podrazumijeva dijagnozu poslovnog položaja poduzeća;određivanje pravaca djelovanja ciljeva koje treba na tom putu ostvariti; strategiju koju treba izabrati za ostvarenje tih ciljeva te menadžersko odlučivanje u svim tim fazama. (jaz između onog gdje se poduzeće nalazi i onog gdje se u budućnosti želi naći)- obavlja ga top menadžment

2. ORGANIZIRANJE- uz određene ciljeve i resurse formira se organizacija kojom će se ostvariti poslovanje poduzeća. No ona nije stalna, organizaciju poduzeća treba stalno unapređivati stoga je ovo vrlo složen zadatak.

3. KADROVIRANJE- dodjeljivanje uloga i radnih zadataka ljudima koji će ih najbolje obavljati( obavlja ga middle i lower)

4. VOĐENJE- usmjeravanje prema željenom cilju, ljude treba uvjeriti i inspirirati da provedu te akcije. (obavlja lower)

5. KONTROLIRANJE- postupak mjerenja ostvarenja izabranih ciljeva i poduzimanje korektivnih akcija da se ti ciljevi ostvare.

Sve tri razine menadžmenta najviše utroše na kadroviranje!

AKTIVNOSTI MENADŽERA

1. Kontroliranje radnih aktivnosti2. Rješavanje tehničkih problema3. Planiranje radne aktivnosti4. Neformalno i govorno komuniciranje5. Komuniciranje s nadređenima6. Osiguranje povratne sprege o radnim učincima podređenih7. Treniranje podređenih

(ovo su neke aktivnosti lower menadžmenta)

3

ULOGE MENADŽERA

1.INFORMACIJSKA ULOGA- aktivnosti koje se primjenjuju za održavanje i razvoj informacijske mreže. A te uloge su: osoba za nadzor, prenositelj informacija i uloga glasnogovornika.

- ULOGA OSOBE ZA NADZOR- prikupljanje tekućih informacija iz različitih izvora, na temelju čega se pravi izvještaj.

- ULOGA PRENOSITELJA INFORMACIJA I GLASNOGOVORNIKA- prenošenje tih tekućih informacija na korištenje drugima.

2.INTERPERSONALNA ULOGA- aktivnosti koje su usmjerene na rad s drugima i vještine obavljanja rada s drugima. Te uloge su: reprezentant, vođa i osobe za vezu.

- ULOGA REPREZENTANTA-otvarenje svečanih skupova,prijam gostiju, potpisivanje dokumenata i sl.

- ULOGA VOĐE-odnos s podređenima , motivacija,komunikacija i utjecaj- ULOGA OSOBE ZA VEZU- održavanje informacijskih veza unutar poduzeća i izvan njega

3. ULOGA ODLUČIVANJA- aktivnosti koje se odnose na donošenje odluka i poduzimanje akcija

Uloge odlučivanja su: poduzetnik,korektor, alokator resursa,pregovarač.

- ULOGA PODUZETNIKA- iniciranje promjena,potiče nove ideje i projekte

- ULOGA ALOKATORA RESURSA-odlučivanje kako rasporediti ljude,vrijeme,opremu,budžet i sl. kako bi se ostvario željeni rezulatat

- ULOGA PREGOVARAČA-formalno pregovaranje i pogađanje u svrhu ostvarivanja rezultata.

MENADŽERSKE VJEŠTINE

-konceptualne-vještine rada s drugima-tehničke vještine-vještine oblikovanja

KONCEPTUALNE VJEŠTINE- menadžer se poistovjećuje s poduzećem, razumije kako diše poduzeće odnosno spoznaje ga kao cjelinu.

VJEŠTINE RADA S DRUGIMA- menadžer mora imati socijalnu komponentu odnosno znati raditi s drugima i pomoću drugih kao član grupe, te ih mora znati motivirati,vodit, komunicirat s njima i rješavat sukobe .

TEHNIČKE VJEŠTINE- odnosi se na znanja o izvršenju posla, na tehnike i alate kojima se obavljaju ti poslovi.

4

VJEŠTINE OBLIKOVANJA- sposobnost da resursima kojima raspolaže oblikuje posao na način da od njega poduzeće ima najveću korist.

MENADŽMENT MOŽEMO SAGLEDATI KAO: vještinu, znanost, profesiju.

1.MENADŽMENT KAO VJEŠTINA shvaća se:

-kao talenat,dar ili sposobnost čovjeka da odabere i upotrebljava sredstva i metode za ostvarivanje određenih ciljeva-kao radnja za postizanje određenih ciljeva-kao skup pravila za čovjekovu djelatnost radi ostvarivanja određenih ciljeva.

2.MENADŽMENT KAO ZNANOST

Kada govorimo o menadžmentu kao znanosti razlikujemo 3 pojma u tom kontekstu:

1) Znanstveni menadžment2) Znanost menadžmenta3) Znanost o menadžmentu

ZNANSTVENI MENADŽMENT- je jedan od pristupa menadžmenta koji se odnosi na suradnju među ljudima, grupno djelovanje radi prosperiteta poduzeća te njegovih radnika.

ZNANOST MENADŽMENTA- odnosi se na primjenu različitih znantsvenih metoda u rješavanju problema.

3 ključne komponente znanosti menadžmenta:

-znanost menadžmenta je set kvantitativnih alata- znanost menadžmenta rabi modele odlučivanja-kvanititativni modeli pomažu donositelju odluka

ZNANOST O MENADŽMENTU- organizirano znanje o menadžmentu koje je rezultiralo izučavanjem stoljetne prakse menadžmenta.(humanistička znanost, ne spada u prirodne znanosti)

-Temeljni cilj znanosti o menadžmentu je otkriti zakonitosti koje vladaju pojavama,procesima koji su predmet menadžmenta.

3.MENADŽMENT KAO PROFESIJA

Da bi se neka ljudska aktivnost smatrala profesijom primjenjuju se 3 kriterija:

1. Mora biti zasnovana na sistematski obrađenom skupu znanja,usvajanje kojeg zahtjeva nekoliko godina intelektualne obuke( brojne škole menadžmenta)

2. Mora se pridržavati određenih etičkih standarda(tzv.kodeksi menadžerske etike)3. Pristup obavljanja funkcije menadžera ograničava se svima onima koji nemaju za to određene

kvalifikacije i iskustvo.

5

OKOLINA PODUZEĆA

Razlikujemo dva temeljna segmenta okoline:1. INTERNA(UNUTARNJA( OKOLINA2. EKSTERNA(VANJSKA) OKOLINA

EKSTERNA(VANJSKA) OKOLINA:

- obuhvaća one segmente okoline koji indirektno utječu na poduzeće.

-Dva ključna segmenta eksterne okoline: Makrookolinu i mikrookolinu odosno;

1) OPĆA ILI SOCIJALNA OKOLINA( političko-pravno okruženje,ekonomsko okruženje,socijalno-kulturno okruženje,tehnološko okruženje)

2) POSLOVNA OKOLINA ILI OKOLINA ZADATAKA ( konkurenti, kupci,dobavljači, regulatori, sindikati)

OPĆA ILI SOCIJALNA OKOLINA- još se naziva i MAKROOKOLINA, sastoji se od snaga koje nisu pod kontrolom poduzeća pa ih stoga ono mora promatrati i na njih reagirati.

Obuhvaća:

Političko-pravnu okolinu-u toj okolini glavnu ulogu ima država čije se djelovanje manifestira na poduzeće: utvrđivanjem zakonskih okvira,utjecajem na alokaciju resursa,preraspodjelom dohotka,makroekonomskom stabilizacijom.

- Država promiće i ograničava privredne aktivnosti.- Cilj zakonskih propisa je da zaštiti jedno poduzeće od drugogoa,zaštiti

potrošače te društveni interes, razlikujemo opće i posebne zakonske propise.- OPĆI ZAKONSKI PROPISI-oni koji se odnose na sva poduzeća bez obzira na

njihovu veličinu,djelatnosti,lokacije i sl. (Zakon o trg.društvima,Zakon o radu,Zakon o porezu na dodanu vrijednost i sl.)

- POSEBNI ZAKONSKI PROPISI-odnose se na neke vrste poduzeća, neku djelatnost ili specifične aspekte poslovanja.(Zakon o;bankama,obrtu, ugostiteljstvu,vanjskoj trg. i sl.)

- Makroekonomske stabilizacije misli se na mjere monetarne i fiskalne politike.

Ekonomsku okolinu- iz ekonomske okoline valja izdvojiti ključne faktore:inflacija, kamatne stope, nezaposlenost i potražnja.

4 aspekta ekonomske okoline: POSLOVNI CIKLUSI, GLOBALNA EKONOMIJA,UPRAVLJANJE OGRANIČENIM RESURSIMA, UNAPREĐENJE PROIZVODNOSTI, UPRAVLJANJE OGRANIČENIM RESURSIMA.

1. Poslovni ciklusi- najčešće traju od 2 do 10 godina a glavne su mu faze recesija i ekspanzija. Konjukturni ciklus je određeni zaokret u ukupnom nacionalnom outputu,dohotku i zaposlenosti

6

2. Globalna ekonomija- poduzeća se sve više okreću prema svijetu i to ne samo u traženju prodajnog tržišta već u disperziji svoje proizvodnje,logističkih djelatnosti,tako da se umjesto domaćeg proizvoda sve više okreće internacionalnom proizvodu.

3. Unapređenje proizvodnosti- povećanje proizvodnosti proizlazi od uloženog kapitala,ljudskog potencijala,vlade i inicijative privatnog sektora.

4. Upravljanje ograničenim resursima- menadžeri se trebaju što odgovornije odnositi prema ograničenim resursima tako da ih efikasnije iskoristi.

Ključna je borba protiv devastacija i onečišćenja okoline radi upotrebe resursa,utjecaja okoline i kvalitete življenja. Predlaže se strategija očuvanja i inovacije resursa i to:ulaganjem u mobilizaciju dalekih i marginalnih resursa iz okoline, porastom naglaska na recikliranje otpada, porastom uporabe alternativnih izvora energije i materijala te redizajniranje proizvoda.

Društveno(socijalno) okruženje ili socijalno-kulturna okolina-Dimenzije društvene okoline su: -demografske promjene-vrijednosti i vjerovanja ljudi-stavovi prema radu-obrazovanje stanovništvaDEMOGRAFSKE PROMJENE- promatraju se potrošači po dobnim i spolnim obilježjima, po veličini obitelji, zemljopisnom položaju,načinu života,etničkoj osnovi,obrazovanosti i sl. Menadžeri koji dobro prouče demografske aspekte socijalne okoline mogu kvalitetno izraditi svoje planove.VRIJEDNOSTI I VJEROVANJA LJUDI- stavove,vrijednosti i vjerovanja ljudi menadžer mora uzimati u obzir prilikom donošenja svojih odluka posebno kada je riječ o multinacionalnom proizvodu.STAVOVI PREMA RADU- stariji radnici cijene naporan rad i vještinu, dok mladi više cijene izazovne poslove i dobru plaću.Mlađi radnici nisi toliko socijalizirani u poduzeće koliko stariji radnici.OBRAZOVANJE STANOVNIŠTVA- znanje sve više pridnosi modernom gospodarstvu, te je ključno u poslovanju poduzeća. Stoga broj stručnjaka raste, jer su njihova znanja i vještine nezamjenjive i tražene u svakom poduzeću.

Tehnološka okolina- tehnološki napredak stvara nove proizvode, proizvodne tehnike i nove načina upravljanja i komuniciranja.-2 važna aspekta tehnologije su:-PROCES INOVACIJA-pretvaranje novih znanja u nove postupke,tehnike,tehnološke procese i nove proizvode.-RAZVOJ MIKROELEKTRONIKE- bazna tehnologija, infrastrukturnog značenja za čitavu elektroniku(mikrokompjuterima i robotima došlo do novog koncepta organizacije-virtualnog poduzeća)

7

POSLOVNA OKOLINA ILI OKOLINA ZADATAKA ( MIKROOKOLINA)- čine akteri u neposrednoj okolini poduzeća koji utječu na njegovu sposobnost da tu okolinu opslužuje.

Čine ju: konkurenti, kupci,dobavljači,regulatori,sindikati,vlasnici i partneri.

1. KONKURENTI- su druga poduzeća koja obavljaju istu djelatnost ili uvelike sličnu našoj, te se s njima treba boriti na tržištu kupaca, na način da ih se uzme u obzir,promatra i nadmudri. Konkurenti nisu samo u blizini našeg poslovanja nego i prekomorske tvrtke i pridošlice,novi načini poslovanja(Tv prodaja,kataloška prodaja i sl.)

2. KUPCI- fizičke ili pravne osobe koje plaćaju novcem da bi dobili proizvod ili uslugu.Razlikujemo finalnog kupca i kupca posrednika. Finalni kupac-kupuje radi krajnje potrošnje,a kupac posrednik-poduzeća koja koriste kupljeni proizvod za daljnu svoju proizvodnju.

3. DOBAVLJAČI- pojedinci i organizacije koje poduzeće opskrbljuju potrebnim resursima.Mnoga poduzeća ovise o dobavljačima,i nastoje izgradi dugoročne odnose s njima i u što većem broju.- Dobavljač ljudskih resursa- privatne ili javne agencije koje pronalaze kadrove za obavljanje određenih poslova-Dobavljač materijalnih resursa-opskrbljuje sirovinama i materijalima,opremom,alatom i sl.(oni su najbrojniji)-Dobavljač financijskim resursima- različiti investitori,banke, dioničari,drž.agencije -Dobavljač informacija- organizacije koje poduzećima posreduju potrebne informacije(poslovne prognoze,analizu tržišta,procjenu boniteta)

4. REGULATORI- vladine agencije i interesne grupe koje imaju moć regulirati poslovanje poduzeća. Vladine organizacije štite javnost od izvjesne poslovne prakse ili pak štite poduzeća jedne od drugih. A interesne grupe(grupe potrošača).se formiraju voljom svojih članova s namjerom da utječu na poslovnu praksu,nemaju moć kao vladine org. Ali mogu utjecati svojim javnim djelovanjem i djelovanjem putem medija.

5. SINDIKATI- štite svoje članove od samovolje poslodavaca te se zalažu za poboljšanje radnih uvjeta. Njihov utjecaj na poduzeće se ostvaruje kolektivnim pregovaranjem sindikata te njihovim akcijama-štrajkom i sl.

8

INTERNA (UNUTARNJA) OKOLINA- dio ukupne okoline poduzeća koja se nalazi u njemu samome pa stoga na nju možemo utjecati.

Ključni dijelovi interne okoline:

1. Organizacijska struktura2. Organizacijska kultura3. Organizacijski resursi

ORGANIZACIJSKA STRUKTURA- sveukupnost veza i odnosa između i unutar poduzeća.5 osnovnih tipova organizacijske strukture: funkcijske,divizijske,matrične,procesne i mrežne .

ORGANIZACIJSKA KULTURA- ukupnost stavova,normi,vjerovanja i pogleda koje dijeli većina zaposlenika u poduzeću,stoga utječe na način organizacije poduzeća.

ORGANIZACIJSKI RESURSI- prirodne i proizvedene stvari kao i ljudska znanja i sposobnosti kojima se mogu koristiti u proizvodnji ili potrošnji.Odnosno predstavljaju sredstva,mogućnosti,zalihe,rezerve,izvore,vrela ili prirodna bogatsva. Ti resursi se mogu svrstati u četiri temeljne skupine:

1. FIZIČKI RESURSI- građevinski objekti,postrojenja,oprema,alati,sirovine i mat.( Zbog napretka u tehnologiji ili uvođenjem novih proizvoda,poduzeće će moguće morati mijenjati materijale )

2. LJUDSKI RESURSI- stvaranje ideja,inovacija, oni planiraju,pokreću planove itd.3. INFORMACIJSKI RESURSI- dobiva na značenju jer ima presudan utjecaj na odlučivanje,a time i na

uspjeh poduzeća4. FINANCIJSKI RESURSI

ODNOS PODUZEĆA-OKOLINA

Kako okolina djeluje na poduzeće?

1. PROMJENA OKOLINE I KOMPLEKSNOST2. KONKURENTSKE SNAGE3. TURBULENTNOST OKOLINA

9

1.Promjena okoline i kompleksnost(pokazuje kolika je neizvjesnost poduzeća)

2. Konkurentske snage- razlikujemo 5 konkurentskih snaga.1. Konkurenti unutar grupacije ili rivalstvo među postojećim poduzećima -najvažnija

konkurentska snaga,determinira izbor konkurentske strategije poduzeća,cilj što bolja pozicija poduzeća. Potezi se poduzimaju po načelu akcije i reakcije(protupotezi).

2. Ulazak novih konkurenata - prijetnja za postojeća poduzeća3. Konkurentska snaga supstituta- poznato je da kupci vrlo brzo mijenjaju navike,zbog čega

mogu vrlo lako priječi na zamjenski proizvod, iz tog razloga ovaj primaran proizvod će morati ili poboljšati kvalitetu,ili smanjiti cijenu.

4. Konkurentska snaga dobavljača- dobavljači znanto utječu,kvalitetom svojih materijala i sirovina koje nude, cijenom,pridržavanjem rokova isporuke utječu na kvalitetu finalnog proizvoda a time i na prodajnu cijenu.

5. Konkurentska snaga kupca- kupac najbolje iskorištava svoju pregovaračku poziciju i konkurentsku snagu jer dobiva robu odnosno traženi proizvod uz povoljnije uvjete kupnje,duže rokove plaćanja i niže cijene.

3. Turbulentnost okoline:

-Organizacije rastu i stvaraju organizirane grupe pa su te akcije toliko ustanovljene da u okolinu unose interne procese

-Ekonomske organizacije sve više upletene u mrežu zakonodavstva i društvenih propisa

-Sve veća lojalnost istraživanju i razvoju da bi se suprostavilo konkurenciji,stalno prisutan pritisak na promjene.

10

Stupanj kompleksnosti

Stupanj promjenaDINAMIČANSTABILAN

JEDNOSTAVNO

KOMPLEKSNO

NAJVEĆA NEIZVJESNOST

UMJERENA NEIZVJESNOST

UMJERENA NEIZVJESNOST

NAJMANJA NEIZVJESNOST

Kako poduzeće odgovora na utjecaje iz okoline?

Odgovor poduzeća na djelovanje okoline

Prema filozofiji upravljanja okolinom svakom poduzeću stoje na raspolaganju određene mogućnosti reagiranja na utjecaje iz okoline. Nazivamo ih proaktivnim strategijama kojima se mijenja kontekst okoline u kojoj poduzeće djeluje. Tri su temeljna tipa ovih strategija pomoću kojih poduzeća daje odgovor na utjecaje iz okoline:

- nezavisna strategija,- kooperativna strategija i- strategija manevriranja.

Poduzeće ima na raspolaganju brojne akcije koje se zajedno nazivaju “strategijski odgovor” poduzeća, koji i ne mora značiti reakciju, već može podrazumijevati i zauzimanje pasivnog stava.

Nezavisnom strategijom - Na utjecaje okoline poduzeće može reagirati tako da mijenjajući svoje potrebe mijenja i poslovnu okolinu, a zadržava svoju autonomiju, te tako reducira neizvjesnost i/ili zavisnost koja mu je inače prijetnja egzistenciji.

Pod kooperativnom strategijom se podrazumijeva način na koji poduzeće implicitno ili eksplicitno kooperira(surađuje) s drugim elementima u svojoj okolini. Ova se strategija primjenjuje u dva slučaja:kada se zajedničkim akcijama smanjuju troškovi i rizik te kada kooperiranjem raste njegova moć.

Strategija manevriranja podrazumijeva svjestan napor poduzeća da mijenja granice svoje poslovne okoline,za što postoje brojni načini u ovisnosti o domišljatosti menadžmenta.Poduzeća koja stalno i agresivno mijenjaju granice svoje okoline nazivaju se prospektori, dok se neagresivna poduzeća nazivaju defendersi.

PLANIRANJE

Planiranje je kreativni proces kojim se unaprijed utvrđuje smjer akcija poduzeća- uključuje izbor zadataka i ciljeva te akcija za njihovo ostvarivanje i zahtjeva odlučivanje, odnosno izbor između alternativnih budućih smjerova djelovanja(temeljna funkcija menadžmenta).

Planiranje najprije utvrđuje viziju poduzeća,iz koje se deducira njegova misija.Iz misije se potom izvode ciljevi za ostvarenje kojih treba formulirati adekvatnu strategiju koju treba predočiti u planove i budžete.

Svrhe ili misije-osnovna funkcija ili zadatak poduzeća Ciljevi- krajnje točke prema kojima su usmjerene aktivnosti

Strategije- utvrđivanje osnovnih dugoročnih ciljeva poduzeća,usvajanje pravaca djelovanja i alokacija resursa potrebnih za njihovo ostvarenje.

.

11

Planiranje ima zadatak poduzeću osigurati:- da zna zašto postoji i što mu je temeljno područje djelovanja,- da zna koje su mu dobre, a koje loše strane,- da zna koje prilike i prijetnje dolaze iz eksterne okoline,- da može prepoznati i uspostaviti odgovarajuće standarde poslovanja te- da ima definirana pravila ponašanja (politiku) koje će se pridržavati svi

zaposlenici u izvršavanju ciljeva poduzeća.

U skladu s tim nužno je odgovoriti na sljedeća pitanja:1. gdje se poduzeće sada nalazi? (Swot analiza)2. gdje se želi naći u budućnosti? (Cilj)3. kako tamo stići? (Strategija)

Planiranje je nužno iz dva konceptualna razloga: -OGRANIČENOST RESURSA-NEIZVJESNOST OKOLINEOgraničenost resursa-kako se nebi iznenada iscrpili, planira se kako osigurati vlastitu egzistenciju

Neizvjesnost okoline ,razlikujemo 3 tipa:

1. Neizvjesnost stanja- kada se okolina ili njezin dio smatra nepredvidivim2. Neizvjesnost učinka- kada se procjenjuju učinci okoline na poduzeće3. Neizvjesnost odaziva

RAZINE PLANIRANJA1. STRATEGIJSKA RAZINA--> Top menadžment2. TAKTIČKA RAZINA(TAKTIČKI PLANOVI)- Middle menadžment3. OPERATIVNI PLANOVI- Lower management

Strategijsko planiranje se bavi opstankom i razvojem poduzeća na dugi rok u skladu s načelima efektivnosti i efikasnosti. Strategijama se definira skup akcija i potrebnih resursa za ostvarivanje strateških ciljeva. Njihova svrha je u maksimalnom iskorištavanju prednosti koje poduzeće ima u odnosu na konkurenciju kao i povoljnih prilika koje mu se pružaju u vanjskom okruženju. Definira viziju,misiju,ciljeve i strategije(ti ciljevi odnose se na opstanak i razvoj poduzeća na dugi rok). Također utvrđuje i strategije kojima će ostvariti te ciljeve.Svrha je maksimalno iskoristiti prednosti koje poduzeće ima u odnosu prema konkurenciji.

Na taktičkoj razini se strategijski ciljevi pretvaraju u specifične ciljeve pojedinih organizacijskih dijelova poduzeća (marketinški,financijski,proizvodni i drugi planovi). Tim se postupkom definiraju glavne aktivnosti koje svaka od ovih funkcijskih jedinica treba izvršiti kako bi se ostvarili strategijski ciljevi. Tu spada: istraživanje i razvoj, marketing, proizvodnja, financije itd.

12

Operativna razina planiranja je zadužena je za izradu specifičnih procedura i procesa, odnosno zadataka koje treba izvršiti u danom vremenu uz raspoložive resurse. Usmjerena na rutinske zadaće, proizvodne tokove,planiranje isporuke, utvrđivanje potreba o ljudskim resursima-kontakt s ljudima.

TIPOVI PLANIRANJA:

-JEDNOKRATNI PLANOVI ( programi,projekti)-TRAJNI PLANOVI (politika,procedure,pravila)-KONTIGENCIJSKI PLANOVI

JEDNOKRATNI PLANOVI- planovi koji se izrađuju jednom i vjerojatno se neće ponoviti u budućnosti. Tu spadaju: programi i projekti.

Programi- skup ciljeva,politika,procedura,pravila i zadataka koje treba poduzeti. Širi pojam od projekata,može zahtjevati više godina za ostvarenje.

Projekti- manje obuhvatni za razliku od programa.Najčešće su dio programa. Projekat rješava neki konkretan problem

TRAJNI PLANOVI-tekući planovi koji se rabe da bi osigurali smjernice za izvršavanje repetitivnih zadaća u poduzeću. Planiranje aktivnosti koje se redovito ponavljaju tijekom planskog razdoblja). Tu spadaju: politike,pravila,procedure.

Politike-općenite izjave ili sporazumi koji vode ili usmjeravaju razmišljanja u odlučivanju.

Procedure- kronološki nizovi zahtjevanih postupaka,smjernice za djelovanje,preciziraju način na koji određeni posao mora biti obavljen.

Pravila-nalažu točno određene akcije ili uzdržavanje od njih,koristi ih se kad se želi da zaposlenici ne postupaju po svom nahođenju.

KONTINGENCIJSKI PLANOVI- definiraju odgovore poduzeća u slučajevima opasnosti ili zapreka.Planeri mogu izraditi prognozu scenarija za najgore slučajeve,ali ni tada menadžeri ne smiju biti potpuno ne pripremljeni za nepredvidive okolnosti.Pri izradi planova navedu se i mogući faktori koji bi se mogli dogoditi a ne mogu se predvidjeti:inflacija,recesija, teh.razvoj, sigurnosni slučajevi(npr.kada izbije požar).

Kontingencijsko planiranje provodi se preko 4 točke akcija:

-izrada temeljnih planova(strateski,taktički ili operativni)- formalno utrđivanje najvažnijih kontigencijskih događaja koji će se razmatrati-postavljanje indikatora kontigencijskih faktora-aktivacija kontig. Plana ako se dosegne indikator, ili ako ne onda se provodi temeljni plan.

13

VREMENSKI HORIZONT PLANIRANJA

Dugoročno razdoblje planiranja- sadašnja i buduća strateška pitanja koja prelaze 5 godina. Takav plan ima karakter predvinanja s naglaskom na ključne aspekte budućnosti.

Srednjoročno razdoblje planiranja- Pokriva vremensko razdoblje od 1 – 5 godina i paralelne taktičke planove. Takav plan je razrada dugoročnog plana s preciznijim odrenenjem sredstava i načina ostvarenja postavljenih ciljeva.

Kratkoročno razdoblje planiranja– Pokriva vremensko razdoblje do 1 godine, u okviru kojeg se razlikuju osnovni od operativnih planova.Osnovni planovi odnose na cjelokupno kratkoročno razdoblje obično od godinu dana (godišnji planovi); operativni planovi odnose na kraća razdoblja (dnevni,tjedni, mjesečni).

DUGOROČNI I SREDNJOROČNI-streteški planoviKRATKOROČNI-taktički planovi

PROCES PLANIRANJA OBJASNIT: (Svojim riječima opisat proces planiranja)

Utvrđivanje “šansi” u vanjskom okruženju poduzeća, kao i unutar organizacije je početna točka planiranja, a naziva se najčešće SWOT analiza (strenghts – weaknesses – opportunities – threats). Zatim se postavljaju ciljevi i to prvenstveno za cjelokupno poduzeće, a potom za svaku radnu jedinicu. Ciljevi se postavljaju za duža i kraća razdoblja. Ciljevi glavnih odjela kontroliraju ciljeve podređenih odjela, prema tome i ciljevi formiraju hijerarhiju. Treći korak je utvrđivanje presudnih pretpostavki planiranja, odnosno prognoze, temeljne politike poduzeća i postojeći planovi, upoznavanje svih koji sudjeluju s tim pretpostavkama i postizanje suglasnosti. Načelo pretpostavki planiranja kaže da što pojedinci zaduženi za planiranje potpunije razumiju i odobravaju korištenje konzistentnih pretpostavki planiranja to će planiranje poduzeća biti koordiniranije. Četvrti korak planiranja je traženje i ispitivanje alternativnih pravaca djelovanja. Problem nije u pronalaženju alternativnih pravaca već u smanjenju njihova broja. Uvijek je potrebno izvršiti različita preliminarna ispitivanja kako bi se pronašli odgovarajući pravci djelovanja. Sljedeći korak je ocjena alternativa ⇒ s obzirom na mnogo neizvjesnosti, problema nedostatka kapitala te različitih nemjerljivih čimbenika i za relativno jednostavne probleme ova je ocjena prilično teška. U šestom koraku se usvaja plan i to je stvarna točka odlučivanja. Moguće je da menadžeri odluče slijediti više pravaca djelovanjaumjesto jednog najboljeg, ako je to povoljnije rješenje.

Slijedi sačinjavanje izvedbenih planova koji su potrebni da podrže temeljni plan poduzeća. Nakon donošenja odluka i postavljanja planova završni korak je u njihovom osmišljavanju, a to je kvantifikacija u obliku proračuna. Cjelokupni proračun poduzeća predstavlja ukupni iznos dohotka i troškova s rezultirajućim profitom ili viškom te proračun glavnih stavki bilance stanja (gotovina, kapitalni izdaci). Svaki odjel ili program poslovnog ili nekog drugog poduhvata može imati vlastite proračune koji se vezuju uz cjelokupni proračun.

14

SITUACIJSKA ANALIZA- Svrha joj je istražiti eksterne i interne faktore koji omogućuju poduzeću sagledavanje njegovih mogućnosti u budućem razvoju,riječ je o – SWOT ANALIZI. Razmatraju se prijetnje poduzeću iz eksterne okoline, povoljne prilike u budućnosti, te prednosti i slabosti koje ima poduzeća u odnosu prema konkurentima.Prije planiranja ovo je obavezno istražiti kako bi se dalje mogli postaviti ciljevi i ostalo.

ODGOVORNOST ZA PLANIRANJE

Odgovorni za planiranje su:

1. Odbor direktora utvrđuje misije, ciljeve i strategije i odgovoran je za njihovu realizaciju. 2. CEO ili predsjednik uprave odgovara za implementaciju definirane strategije i ima

najvažniju ulogu u cjelokupnom procesu planiranja. 3. Izvršni odbor priprema sve potrebne podatke za predsjednika uprave te ocjenjuje različite

strategijske planove koje isti na temelju tih podataka razrađuje. 4. Linijski menadžeri su izvor informacija neophodnih za planiranje i nositelji izvršenja

planova. Oni definiraju, analiziraju i preporučuju alternativne programe te izrađuju budžete, a sve zajedno nakon odobrenja implementiraju.

5. Individualni planeri su nositelji planiranja u svojim organizacijskim jedinicama. 6. Odjel za planiranje se sastoji od grupe specijalista za planiranje organiziranih u štapske

službe odgovarajućih razina menadžmenta, a najbliže surađuju s menadžerima odjela ili sektora.

7. Grupe za planiranje se sastoje od linijskih menadžera, a organizirane su prema područjima njihove specijalnosti (grupa za planiranje prodaje, grupa za planiranje proizvodnje i sl.) ⇒ njihova odgovornost je definiranje i analiziranje alternativnih ciljeva njihovih organizacijskih jedinica i definiranje glavnih pravaca akcije za ostvarivanje istih.

VIZIJA, MISIJA I CILJEVI PODUZEĆA

Vizija – slika idealne budućnosti poduzeća,odnosno jasnu predodžbu budućih događaja,dugoročni željeni rezultat unutar kojeg su zaposlenici slobodni identificirati i rješavati probleme koji stoje na putu njezina ostvarenja.

Misija ili svrha definira osnovnu funkciju ili zadatak poduzeća po kojem se ono razlikuje od ostalih poduzeća.Misije određuje ciljeve u prostoru i vremenu. Svaka vrsta organiziranog djelovanja bi trebala imati svrhu ili misiju. Općenito, svrha privrednog poduzeća je proizvodnja i distribucija dobara i usluga. Sastoji se od:

- Svrhe(Zbog čega poduzeće postoji?)- strategije(Konkurentski položaj i razlikovne sposobnosti)- standarda ponašanja(politike i obrasci ponašana koji naglašavaju jezikovne sposobnosti i sistem vrijednosti) i - vrijednosti ( U što tvrtka vjeruje?)

15

Preispitivanje misije:

>Kojim se poslom bavimo?>Tko su naši kupci?>Što je kupcu vrijednost?>Koje su naše mogućnosti?>Koji bi trebao biti naš posao u budućnosti?

Sadržaj misije:1. Razvoj poduzeća2. Tekuće preferencije managmenta i vlasnika3. Okolina u kojoj egzistira poduzeće4. Sredstva s kojima raspolaže poduzeće5. Specifična osposobljenost poduzeća

Ciljevi su krajnje točke prema kojima su usmjerene aktivnosti. Ne predstavljaju samo krajnju točku planiranja već i završetak kojem je usmjereno organiziranje, kadrovsko popunjavanje, vođenje i kontroliranje. Proces menadžmenta počinje definiranjem svrhe i ciljeva poduzeća stoga je nužno precizno definirati pojam cilja jer predstavlja osnovni plan cijele tvrtke.

HIJERARHIJA CILJEVA

- predstavlja formalnu povezanost ciljeva između i unutar organizacijskih razina u poduzeću.-Ukupni ciljevi trebaju biti podržani ciljevima nižeg ranga-Ciljevi tvore hijerarhiju isto kao i mrežu-Hijerarhija ciljeva postoji u rasponu od opće zadaće do specifičnih pojedinačnih ciljeva.

PRISTUP POSTAVLJANJU CILJEVA

1. TOP-DOWN PRISTUP(PRISTUP ODOZGO PREMA DOLJE)- Prema top – down pristupu viša razina menadžmenta određuje ciljeve nižoj razini i tako sve do izvršitelja pojedinih zadataka. Prednosti ovog pristupa su u jedinstvu i usklađenosti ciljeva,a nedostatak je nedovoljna motiviranost podređenih.

2. BOTTOM-UP PRISTUP- Prema bottom – up pristupu ciljevi se određuju obrnutim smjerom, a nadređeni trebaju samo uskladiti utvrđene ciljeve. Prednost ovog pristupa je u velikoj motiviranosti zaposlenih da se ciljevi ostvare, a nedostatak je u čestoj konfliktnosti među ciljevima.

16

Ciljeve je moguće diferencirati prema konceptu:

1. NAMJERE-Namjera je pojam, odnosno koncept cilja koji pokazuje razloge zbog kojih poduzeće postoji (npr. cilj je opstanak).

2. USMJERENJE-Usmjerenje definira pravac akcije, ali ne i njezin domašaj (npr. cilj je ostvariti rast).

3. REZULTAT-Cilj može biti formuliran i kao poslovni rezultat kojeg se želi postići (npr. cilj je povećanje iskorištenosti kapaciteta za 5%). Tako definiran cilj omogućuje racionalan pristup određivanju potrebnih resursa, oblikovanju organizacijske strukture i definiranju mjera koje je potrebno poduzeti.

KRITERIJI POSTAVLJANJA CILJEVA-5C:- ciljevi trebaju biti svima jasni; (CLEARLY STATED)- svaki cilj treba biti konzistentan s drugim ciljevima čime se osigurava

njihova povezanost(CONSISTENT WITH OTHER OBJECTIVE)- svaki cilj mora biti mjerljiv kako bi se moglo kontrolirati njegovo

ostvarenje(CHECKABLE)- ciljevi trebaju biti izazovni, ali ne i nedostižni(CHALLENGING)- jasni, konzistentni, mjerljivi i izazovni ciljevi trebaju biti ostvarivi da bi imali

smisla. (CARRY OUTABLE)

Prema kriteriju SMART:

- Specific- dobri ciljevi izražavaju točno ono što se želi postići; - Measurable- dobri ciljevi su i mjerljivi; - Action-oriented- u postavljanju ciljeva treba koristiti glagole akcije; - Realistic- dobri ciljevi trebaju biti dostižni i predstavljati izazov; - Time-limited- potrebno je definirati vrijeme u kojem će ciljevi biti ostvareni.

DONOŠENJE ODLUKA

POJAM ODLUČIVANJA- Proces identifikacije problema i mogućnosti njihovog rješavanja.

ODLUKA- Čin izbora jedne od nekoliko potencijalnih alternativa.

TIPOVI(VRSTE) ODLUKA:

- Strategijske,taktiče i rutinske odluke- Rutinske i inovativne odluke(rutinska=problem poznat, inovativamn=problem nepoznat)

- Programirane i neprogramirane odluke ( programirane one koje se odnose na poznate probleme s unaprijed određenim načinom rješavanja, neprogramirane su one koje se odnose na nepoznate probleme,pa nije poznat način njihova rješavanja).

17

PREDUVJETI DONOŠENJA ODLUKA

- Postojanje nesklada između stanja i cilja- Svijest donositelja odluka o značenju tog nesklada- Motiviranost donositelja odluka da djeluje na taj nesklad- Raspolaganje donositelja odluka da djeluje na taj nesklad

STRATEGIJA- određivanje temeljnih dugoročnih ciljeva poduzeća, prilagođavanje smjerova poslovnih aktivnosti, odnosno određivanje koncepcija i izbor resursa potrebnih za postizanje zacrtanih ciljeva.

Strateško planiranje je osobina kreativnog predviđanja problema i pronalaženja rješenja za te probleme, a koji se mogu pojaviti na putu do ostvarenja nekog strateškog cilja, tj. cilja o kojem ovisi opstanak sustava u realnom okruženju.

ORGANIZIRANJE

Projektiranje organizacije je proces izgradnje organizacijske strukture,utvrđivanja organizacijskih postupaka i primjene organizacijskih sredstava.

Organiziranje predstavlja:

- Ustanovljavanje i klasificiranje potrebnih aktivnosti- Grupiranje aktivnosti nužnih za postizanje ciljeva- Dodjeljivanje svake grupe aktivnosti pojedinom manageru zajedno s

ovlastima nužnim za njihovo nadgledanje- Osiguranje koordinacije u organizacijskoj strukturi i to:vodoravne i

okomite.

ORGANIZACIJA -podrazumijeva namjeravanu i formaliziranu strukturu uloga ili položaja.

• Formalna organizacija• Neformalna organizacija

DIJELOVI ORGANIZACIJE-razlučivo područje,zasebna cjelina unutar organizacije ili njezin ogranak nad kojim manager ima ovlasti radi obavljanja određenih aktivnosti.

ORGANIZACIJSKE RAZINE I RASPON UPRAVLJANJA

-Razine organizacije postoje zbog ograničenja raspona upravljanja.-Razine su skupe.-Razine čine komunikaciju složenijom-Planiranje i kontrola su kompliciraniji

USKI RASPON –stvara visoke organizacije s velikim brojem vertikalnih razina (oblik trokuta)

18

ŠIROKI RASPON- stvara plitke organizacije s manje vertikalnih organizacijskih razina(piramida).

19

ULOGA ORGANIZIRANJA:

-Stvaranje efektivnih grupnih akcija

-sinergija resursa

- Utvrđivanje individualne odgovornosti

-Omogućuje provođenje i kontrolu ostalih funkcija

PROCES ORGANIZIRANJA(NAČELA)

Struktura:• mora odražavati ciljeve i planove, budući se iz njih izvode aktivnosti• Mora odražavati ovlasti• Mora odražavati svoje okruženje• Mora voditi računa o ljudskim ograničenjima i običajima

KORACI PROCESA ORGANIZIRANJA1. KORAK- odnosi se na planove i ciljeve2. KORAK- utvrditi osnovne aktivnosti3. KORAK-grupiranje tih aktivnosti4. KORAK- Delegiranje ovlasti5. KORAK- vodoravno i okomito povezivanje skupina

TEMELJNI PRINCIPI ORGANIZIRANJA-Odgovornost- Departmentalizacija-Specijalizacija rada- Raspon kontrole- Jedinstvo zapovijedanja- Autoritet

RASPON KONTROLE

Načelo raspona upravljanja: postoji granica broju podređenih koje manager može učinkovito nadgledati ali točan broj ovisi o utjecaju čimbenika koji su u osnovici dane situacije upravljanja.– Obučenost podređenih– Jasnoća delegiranja ovlasti– Jasnoća planova– Korištenje objektivnih standarda– Brzina promjena– Tehnike komuniciranja– Količina potrebnog osobnog kontakta

JEDINISTVO ZAPOVIJEDANJA

• Načelo jedinstva zapovijedanja: Što više pojedinac komunicira s jednim pretpostavljenim,

20

to su manji problemi menusobno suprotnih uputa i veći osjećaj osobne odgovornosti za rezultate.• Pojedinac smije imati samo jednog nadređenog kojemu je direktno odgovoran.

AUTORITETPravo svojstveno managerskom položaju na izdavanje naredbi i na očekivanje da se one poštuju.• Proistječe iz položaja u organizaciji, a ne izkarakteristika osobe.• Zahtjeva poslušnost zbog pozicije managera.

ODGOVORNOSTObveza podrenenih prema nadređenima da delegirane im ovlasti ostvaruju na način kojim će postići očekivane rezultate.• Apsolutna odgovornost: odgovornost je podređenih njihovim nadređenima što se tičeradne uspješnosti apsolutna, a nadređeni ne mogu izbjeći odgovornost za organizacijske aktivnosti svojih podređenih.

DEPARTMENTALIZACIJA(PODJELA NA ORGANIZACIJSKE JEDINICE)• Proces grupiranja pojedinačnih zadataka i formiranje organizacijskih jedinica.• 2 glavna razloga– Dodjeljuju se pravi poslovi pravim ljudima– Potrebna količina resursa prave kvalitete biti će na raspolaganju kada bude potrebna.

SPECIJALIZACIJA RADA

Specijalizacija pridonosi većoj proizvodnosti djelatnika, ali po cijenu smanjenja zadovoljstva uposlu.• Podjela rada nije beskonačni izvor rastuće proizvodnosti.

ORGANIZACIJSKA STRUKTURAJe sveukupnost veza i odnosa izmenu svih, i unutar svih činitelja proizvodnje.• Sveukupnost načina na koje je podijeljen rad organizacije u različite zadatke, a zatim izvedenakoordinacija menu njima.

3 ZADATKA OBLIKOVANJA:- Raščlanjivanje ukupnog zadatka poduzeća- Oblikovanje organizacijskih jedinica(departmentalizacija),- Uspostavljanje mehanizama koordinacije.

RAŠČLANJIVANJE UKUPNOG ZADATKAZadatkom se definira proces izvršenja, objekt izvršavanja, sredstva izvršenja, prostor i vrijemeizvršenja.• Principi raščlanjivanja ukupnog zadatka:– Prema izvršenju- ukupni zadatak se raščlanjuje prema vrstama radnog procesa(izrada,montaža,rezanje,presanje,kaljenje)– Prema objektu-raščlanjuje se prema objektima(inputima,outputima,radnim sredstvima,kupcima,dobavljačima...)– Prema rangu– Prema fazama

21

– Prema svrsi

22

OBLIKOVANJE ORGANIZACIJSKIH JEDINICA

Raščlanjeni ukupni zadatak se grupira u adekvatne cjeline u kojima će se moći uspješnoobavljati cjeloviti zadaci.• Najprije se formiraju uže cjeline (radna mjesta) koje se dalje povezuju u šire cjeline, itd.• Taj se proces grupiranja pojedinačnih zadataka i formiranje organizacijskih jedinica nazivaDEPARTMENTALIZACIJA.

OBLICI ORGANIZACIJSKIH JEDINICA

Funkcijske organizacijske strukture:– Svi se istovrsni ili slični poslovi grupiraju u organizacijske jedinice (marketing,računovodstvo, proizvodnja, kontrola..)• Prednosti: logično odražava funkcije, štiti moć glavnih funkcija, pridržava se načela specijalizacije, pojednostavnjuje obuku, čvrsta kontrola na vrhu• Nedostaci: umanjuje značaju ukupnih ciljeva poduzeća, pretjerana specijalizacija, smanjuje usklanivanje funkcija, odgovornost za profit je isključivo na vrhu, tromost…

DIVIZIJSKI OBLICI ORGANIZACIJE

Formiranje organizacijskih jedinica s aspekta objekta (proizvoda, linija, projekta, biznisa,geografskog područja).• Formiraju se jedinice (divizije) kojima se dodjeljuju funkcijski odjeli.• Dva osnovna modaliteta su:– Predmetni oblik – jedinice koje su usmjerene na proizvodnju i prodaju proizvoda ili skupine proizvoda– Teritorijalni oblik – grupiranje zadataka prema geografskom području

PREDNOSTI :

Fleksibilnost• Briga za potrebe kupaca• Orijentacija prema cjelokupnom rezultatu• Jedinice se prilagođavanju razlikama u regijama• Izvrsna koordinacija između funkcijskih odjela• Jednostavno i točno određivanje odgovornosti• Razvija vještine općeg managementa• Decentralizirano odlučivanje

NEDOSTACI:

Duplira resurse i funkcije• Može promovirati ciljeve odjela nasuprot ukupnih ciljeva poduzeća• Eliminira ekonomiju obujma• Eliminira specijalizaciju• Loša koordinacija izmenu divizija• Top management gubi kontrolu..

23

MATRIČNI OBLIK ORGANIZACIJE

Hibridni oblik organizacijske strukture u kojemu se križaju funkcijski i divizijski oblik u namjeri dase eliminiraju slabosti, a afirmiraju prednosti jednog i drugog oblika.• Ključne uloge u matričnoj organizaciji:– Glavni manager,– Manager proizvoda (projekta)– Funkcijski manager– Zaposlenik s dva šefa

PREDNOSTI:

• Fleksibilnost uporaba ljudskih resursa između proizvoda,• Prikladnost za složene odluke i prilagodbe poslovanja• Specijalizirana znanja za projekt• Proširenje zadataka za zaposlene• Decentralizirano odlučivanje• Viša razina managementa oslobođena operativnihodluka…

NEDOSTACI:

Frustracija od dualnog lanca komande• Potreba za dobrim interpersonalnim vještinama i obukom• Troši vrijeme na sastanke• Ovisi o menuljudskim odnosima• Bez ravnoteže moći između produktnih i funkcijskih oblika smanjuje se ukupni rezultat• Visoki konflikt između dvije strane matrice• Manageri koji dijele podređene se nadmudruju zamoć…

24