slikarstvo - tehnologija i tehnike slikanja / painting - technology and techniques of painting

8/14/2019 SLIKARSTVO - tehnologija i tehnike slikanja / PAINTING - technology and techniques of painting

1/193

- SLIKARSTVO - TEHNOLOGIJA I TEHNIKE

- Painting - Technologies And Techniques

1. UVOD U TEHNOLOGIJU

Slikarska tehnologija govori o slikarskim materijalima, njihovim svojstvima, nainu obrade, pripremi i upotrebi.

Metode i postupci nastajanja likovnog djela bili su kroz povijest vezani uz majstorske radionice. Zanatska udruenjarimskih umjetnika nazivaju se collegia. Ona kasnije prelaze u cehovska udruenja.Kako je prema legendi sveti Lukanaslikao prvu ikonu- prikaz bogorodice sa djetetom, zbog ega je postao patron slikarstva i umjetnosti, prvacehovska udruenja dobivaju ime po sv. Luki. Majstorske radionice su do 14. stoljea vodili kipari. Prvi slikar koji je

postavljen na elo majstorske radionice bio je Giotto. Rubens (16.-17. stoljee) je imao najbolje organiziranumajstorsku radionicu u kojoj je izrada slika bila organizirana u fazama.

Na renesansnim gravurama mogu se vidjeti postupci pripreme materijala i faze nastajanja umjetnikog djela, kao tosu :

- trvenje (ribanje) boje

- pravljenje crtaih kreda

- crtanje, podslikavanje, slikanje

- lakiranje (verniranje)

- pozlaivanje

Izbor tehnike i metodologija rada bio je karakteristian za odreenu kolu. Prepoznavanje autora (majstora) slikezasniva se na analizi gradnje slike, specifinim metodama, materijalima karakteristinim za odreene radionice(kole). Oblik, veliina, ujednaenost finoe zrna pigmenata, koje su u radionicama esto sami slikari pripremali,

pomae da se i na osnovu takvih analiza moe suditi o majstorskim radionicama i autorima slikanog djela. Naprimjer, olovno bjelilo, jedini bijeli pigment koji se koristi do 19. stoljea, proizvodio se razliitim postupkom u Italijii Nizozemskoj zbog ega se u analizama razlikuje.

Leonardo da Vinci je osniva prve slikarske kole-akademije. U Milanu je 1494. godine osnovao kolu pod nazivomACCADEMIA VINCIANA. Vasarijeva ACCADEMIA DI DISEGNO osnovana je u Firenci 1563. godine. U 17.stoljeu, umjesto majstorskih radionica edukaciju preuzimaju akademije. Trgovina slikarskim materijalom raste.

Industrijska proizvodnja slikarskih materijala zapoinje tek krajem 18. stoljea. William Perkin je 1856. godinesluajno, trei sintetski qinin- sintetizirao prvu umjetnu organsku boju -mauvein. Alizarin, boja koju sadri korijenbroa, proizveden je 1868. godine sintetskim putem. Od tada su proizvedeni mnogi sintetski materijali (pigmenti,veziva, smole proizvedene procesom polimerizacije) koji su zamijenili klasine materijale.

Danas umjetnik sam trai slikarsku tehniku i specifian likovni izraz, zato mora stei teoretsko i praktino znanje iiskustvo. Tehnoloki postupci gradnje slike danas su olakani novim materijalima i modernijom tehnologijomklasinih materijala kao i mogunou nabave kvalitetnih gotovih slikarskih materijala.

Poznate evropske tvornice slikarskih materijala su:

WINSOR & NEWTON- Engleska , PELIKAN Njemaka, TALENS Holandija, LEFRANC & BOURGEOIS -Francuska, FABRIANO Italija, MAIMERI Italija, KREMER Njemaka, FABER CASTELL Njemaka,LUKAS Njemaka, HOLBEIN - Holandija

1


2/193

Slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja. Podloga sesastoji od nositelja slike i osnove ( preparacije, grunda).

NOSITELJ slike + OSNOVA (preparacija) = PODLOGA

Povrinu na kojoj se moe slikati zovemo nositeljem slike. Stoljeima sepored zidne povrine koristilo drvo, a u 16. stoljeu glavnu ulogupreuzima platno. Nositelji slike su razliite vrste papira, metali , staklo, keramika, plastine mase itd. Najranijaslikana djela na neobraenim kamenim povrinama spilja u sjevernoj panjolskoj i junoj Francuskoj ostala susauvana i do danas jer su bila zatiena od vremenskih i mehanikih utjecaja. elja za trajnim ukraavanjem dovodila

je do spoznaje da je potrebno pripremiti povrinu za slikanje kako bi rad na njoj ostao due sauvan.

Svi materijali podlijeu promjenama zbog promjene temperature, djelovanja vlage, agresivnih plinova u zrakukoji s vlagom stvaraju kiseline koje oteuju materijale. Promjene temperature su postepene i uglavnom u podrujuelastinosti nositelja. Puno vie djeluje razliita vlanost, i to razliito na razliitim materijalima. Drvo se na vlazi iri,

platno se skuplja, metali korodiraju. Zbog razliitog reagiranja i zatite, potrebno je nositelje slike na adekvatan nainpripremiti.

Obrada povrine nositelja u nekoliko slojeva zove se OSNOVA (preparacija, grund).

Osnova fiziki djeluje kao posrednik izmeu nositelja i slikanog sloja i tako osigurava stabilnost sloja boje. Osnovatiti nositelja slike od vanjskih utjecaja, od veziva iz boje (naroito ulje s vremenom oteuje nositelja slike), a ujednoomoguuje bolje i vre vezivanje slikanog sloja.

Osnova ima i estetsku ulogu, oplemenjuje povrinu nositelja i u optikom smislu djeluje na oslikani sloj, utjee nateksturu i efekt boje na zavrenom djelu.

Osnova se sastoji od punila (filera) i veziva. Koriste se etiri vrste veziva: tutkalo, ulje, emulzije (mjeavine tutkala iulja), a u dananje vrijeme disperzije akrilnih smola.

U srednjovjekovnom slikarstvu u Italiji, kao punilo se koristio gips (tal. gesso=gips) koji je po sastavu kalcijevsulfat. U Nizozemskoj je to bila kreda koja je po sastavu kalcijev karbonat. Preparacija je bila pripremljena stutkalom uz moda malu koliinu bjelila zbog poveanja refleksije svjetla. Ova preparacija (gesso)bila je pogodnaza dasku. U poetku se koristila i za platno. Kako je bila nedovoljno elastina, manje je odgovarala fleksibilnom

platnu. Debeli sloj ove preparacije omoguuje bruenje i poliranje kako bi se dobila glatka povrina potrebna zananoenje zlatnih listia. Bjelina podloge doprinosila je luminoznosti cijele slike.

U 16. stoljeu poinju se koristiti tamne preparacije, obino crvene ili smee, koje zahtijevaju novu tehniku slikanja,svjetlo na tamnom umjesto tamnog na svijetloj podlozi. Boja preparacije imala je estetsku funkciju u podruju sjenaili polutonova koji su ostajali nepokriveni bojom ili lazurno obojeni, pa je boja preparacije utjecala na finalni izgleddijelova slike.

Upotrebom platna kao nositelja slike poinje se koristiti elastinija polu-uljena ili emulzijska preparacija. Danas sesve vie koriste gotove preparacije na bazi smola disperziranih u vodi. Zbog tradicionalnih razloga esto se prodaju

pod nazivom gesso.

2


3/193

Podloga slike sa slojevima boje ini vrstu cjelinu-sliku.

PODLOGA + BOJA = SLIKA

Slika 1.1 .Pojednostavljena tehnoloka gradnja slike1 - lak

2 - bojeni sloj

3 - preparacija,

4 - impregnacija

5 - nositelj slike

Boja se sastoji od veziva i pigmenata.

VEZIVO + PIGMENTI = BOJA

Boja je sastavljena od obojenih pigmenata povezanih vezivom. Konzistencija boje potrebna za slikanje prilagouje sedodatkom isparljivih tekuina kao to su voda, terpentin, razliiti slikarski mediji. Uzajamna svojstva ovihkomponenata utjeu na konani izgled slike.

Veziva djeluju kao sredstva koje prenosi pigmenate na odreeno mjesto na slici, povezuje ih meusobno u film i spodlogom. Veziva su specifina za svaku slikarsku tehniku. U akvarelu je to gumiarabika, u temperi razliiteemulzije, u uljenoj tehnici suivo ulje, u akriliku disperzija akrilne smole. Svojstva veziva utjeu na karakter slike.

Grci, Rimljani i druge drevne civilizacije koristili su vosak kao vezivo. Enkaustika je tehnika u kojoj je vosak vezivo.Pigmenti pomijeani arapskom gumom (gumiarabikom) ili tragant gumom i razrijeeni vodom koriste se od davnihvremena za slikanje na papiru, svili, pergamentu. U srednjem vijeku koristi se jaje u tehnici jajane tempere do 15.stoljea, kada poinje upotreba lanenog ulja kao veziva u uljenoj tehnici. U nae doba koriste se sve vie disperzijeakrilne smole koje s razliitim akrilnim medijima i punilima daju neograniene mogunosti.

2. PLATNO

Proizvodnja tekstila, uvjetovana primarnim ovjekovim potrebama da se zatiti od hladnoe, datira od poetakacivilizacije. Pamuk, vuna, lan, svila upotrebljavaju se jo u drevnom Egiptu. U Kini se proizvodnja svile spominje3000 godina p. n. e., a slikanje na svili koristi se od poetka 7. stoljea. U srednjem vijeku koristi se dekorativnoslikanje na platnu i konano u 16. stoljeu platno postaje nositelj tafelajne slike. Razvojem uljenog slikarstva

platno postaje najei nositelj slike.

Platno kao nositelj slike u evropskom slikarstvu ulazi u upotrebu oko 1500. godine. Pored obraene zidne povrinedo tada se najvie upotrebljavalo drvo. iva struktura platna i refleksija svjetla na samom zrnu platna omoguuje

3


4/193

igru svjetla na neravnim povrinama pa platno postaje nezamjenjiv element slike, vie nego drvo. Vea upotrebaplatna od poetka 16. stoljea objanjava se mogunou upotrebe veih formata i lake pokretljivosti platna u odnosuna drvo.

Struktura, odnosno nain tkanja osjetno varira s epohama i kolama. Struktura je odreena debljinom niti, gustoomniti pri tkanju (prozranou tkanja) i vrstom veza. Za neke kole i epohe utvrene su specifine strukture. Strukturatkanja pomae u datiranju i lokaliziranju slike. Tekstura tkanja je odreena nainom veza.

Struktura odreuje karakter slikane povrine. Kad se platno nalazi na drvu kao nositelju slike, preparacijom sepaljivo prekriva struktura platna. Zbog raspucavanja i krivljenja drvenih dasaka, drvo se esto prevlai tankimlanenim ili konopljinim platnom koje fiziki odjeljuje slikani sloj od drva.

Kroz povijesni razvoj slika na platnu, opisane su slike na finom lanenom platnu, kao i slike vidljive s dvije strane,oslikane na vrlo finom lanenom platnu ili na svili. Tehnika slikanja bliska je tehnici koja se koristila za bojanjetekstila za zastave. Na vrlo finom lanenom tkanju slikalo se tutkalnim bojama na slabim ili nikakvim preperacijama.Zbog plijesni i ljuskanja slike su jako propale.

isto laneno tkanje fine strukture koristilo se do pojave gustog kosog tkanja paralelnih dijagonalnih linija koje jetipino za venecijansko slikarstvo 16. stoljea, a posebno s teksturom kao riblja kost (esto je bilo upotrebljeno vrekonopljino tkanje). Izrazito neravna struktura ovih tkanja koritena je za pastozno slikanje na obojenim preparacijama.

Da bi povrina dobila posebnu strukturu koristili su talijanski slikari 17. stoljea platna tkana vrlo labavo (tkanjalabavih vorova) na koja su preparaturu nanosili slikarskom lopaticom. Premazana povrina dobivala je strukturu koja

je opisana kao poploavanje -podna struktura. Struktura je zavisila od recepta ateljea kojim se istie zrno koje dajeprepletanje niti. Ova vrsta podloge sree se i u 18. i 19. stoljeu kod slikara na sjeveru Evrope. Kod mnogih slikaslikanih na takvoj podlozi uoene su male pukotine uz niti zbog rada podloge. Preparacija se esto odvaja ostavljajuimale kvadratne rupe koje odgovaraju prostoru izmeu niti.

Deblji materijal su posebno traili i njemaki ekspresionisti. Koristili su i jutu koja je po kvaliteti loiji materijal.

Finija i gua platna koriste se od sredine 18. stoljea. U upotrebi su platna tkana tvorniki. Zbog naina predenja,

gustoe i zategnutosti niti pri tkanju preparacija na njima ne lei u meuprostorima izmeu niti, nego samo na vrhu,to esto uzrokuje propadanje slikanog sloja.

U 19. stoljeu poinje upotreba pamunog platna. U novije vrijeme koriste se platna od modernih sintetikihvlakana, kao to su poliamidi (nylon, perlon) i poliakrilonitrilna vlakna u kombinaciji s biljnim vlaknima. Odlikuju sevelikom vrstoom, dimenzionalnom stabilnou, otpornou na svjetlo, kemikalije, vodu, plijesni i insekte.

2. 1. VRSTE TKANJA PREMA NAINU VEZA

Tkanine se sastoje od dva sustava niti meusobno isprepletenih pod pravim kutom po pravilima veza. Uzdune niti suosnova, a poprene niti su potka. Predenjem najmanje tri vlakanca nastaje nit, a konanjem dvije ili vie niti konac(prea). Predenje je uvijanje vlasastih vlakana malih duljina uz istodobno istezanje u niti vrlo velike duljine,odreene vrstoe, rastezljivosti, elastinosti, to ovisi o vrsti i uvijenosti vlakana.

1 - vlakno

2 - jednonitna prea

3 - dvonitna prea

4 - etveronitna prea

5 - esteronitna prea

Slika 2.1 esteronitna prea (konac)

4


5/193

Najgua tkanja dobivaju se iz vrsto predenih niti iste i odabrane lanene, konopljine a danas i pamune pree dugihvlakanaca jednostavnim prepletom niti potke i osnove.

2.1.1. Platneni vez

Platneni vez ili ukrteni preplet je najstariji i osnovni nain veza koji se sastoji u pravilnom prepletanju jedne niti

osnove i jedne niti potke. Ovaj vez daje mirnu, karakteristino zrnastu teksturu, jednaku na licu i naliju platna. Ovajnain veza s velikim brojem prepleta izvrsno prima i vee preparaciju i daje vrstu i stabilnu podlogu. Varijante ovogveza su:

Panama vez (rimsko tkanje) koji nastaje prepletanjem dviju niti osnove i dviju niti potke. Zbog manjeg brojaprepleta platno je glae, a zrno tkanja ire i rjee.

Zrnasti vez nastaje prepletanjem niti osnove, koje se sastoje iz dvije niti tijesno povezane jedna uz drugu, s nitimapotke koje su sastavljene od jedne niti. Moe biti i obrnuto. Kod ovakvog naina veza platno se nejednolino stee iistee.

Jedrovina je jako vrsto tkanje, vee debljine. Niti osnove i potke nisu jednonitne, nego su sloene od vie niti (3,4 ivie) vrsto smotanih u jednu. Poznata je lanena i konopljina jedrovina.

Slika 2.2 Ukrteni preplet na razliitim vrstama lanenog platna

2.1.2. Dijagonalni vez- keper vez

Keper vez nastaje kad niti osnove i potke pri prepletu ine pravilne preskoke pa nastaje gusto koso tkanje paralelnihdijagonalnih linija kod kojeg lice i nalije platna imaju razliitu teksturu. Ako se pravilno izmjenjuju nizoviuzlaznog i silaznog dijagonalnog veza nastaje tekstura koja izgleda kao riblja kost . Platna tkana ovim vezom imaju

vru i grublju povrinsku teksturu zbog koje su pogodna za slike veih dimenzija.

5


6/193

Slika 2.3 Vrste veza: platneni vez-1 i 2( zrnasti vez), keper vez-3

U dobrom slikarskom platnu zrno ima oblik malih jastuia koje ine niti osnove. Dananja strojna tvornika platnaesto su sitasta (rijetko tkana). Kod njih niti osnove podiu pri prepletu deblje ali mlohavije niti potke koje ineetvrtasto zrno. Takvo zrno pri slikanju kistom strue i nanos nije jednolian. Sitasta tkanja uzrokuju pojavuzvjezdica na tutkaljenom i prepariranom platnu.

2.2. STARENJE PLATNA

Sve vrste biljnih vlakana graene su od celuloze. Osim celuloze biljna vlakna sadre i lignin u drvenastim sastojcimavlakana, vosak, krob, eer, bjelanevine. Sve primjese, osim voska, negativno utjeu na trajnost platna. Preradom,eljanjem i ispiranjem uklanjaju se drvenasti sastojci kao i prirodne ljepljive materije. Time se poveava kvaliteta

platna.

Celuloza je po sastavu polisaharid (ugljikohidrat) formule (C6H10O5)n u kojoj su molekule D-glukoze (ostacimolekula) povezane u lance koji ine molekulu celuloze. Jedna molekula sadri od 6000 do 12000 jedinica /C6H10O5,ostataka glukoze/. Lanci su u celuloznim vlaknima paralelno razmjeteni i povezani vodikovim vezama toceluloznim vlaknima daje posebnu vrstou.

Celuloza ima svojstvo higroskopnosti, upija i otputa vlagu i prilagouje je vlazi okoline. Koliina vlage u vlaknu ustandardnoj atmosferi (relativna vlanost zraka 65%, a temperatura 200C) razliita je za razliite vrste vlakana, npr.

pamuk 8,5%, lan oko 12%, poliamidna vlakna 4,5%. Primanjem vlage vlakna postaju deblja (bubre), ali se skrauju iplatno se skuplja. Poznato nam je kako je teko odvezati vlaan uzao. Otputanjem vlage vlakna se izduuju, a time iplatno. irenje i skupljanje izaziva u nitima napetost odnosno rad. Kao i svaka organska tvar platno pod utjecajemvlage trune i raspada se. Vie propada kad sadri vie drvenastih materija.

Platno starenjem postaje manje elastino (manje pruno). Do umora i starenja tkanja dolazi zbog neprekidnogmijenjanja napetosti uzrokovane istezanjem i utezanjem.

Celuloza biljnim vlaknima daje svojstvo izgaranja. Celulozna vlakna lako izgaraju i daju vrlo slab miris slianzapaljenom papiru. Svila je po sastavu bjelanevina, brzo se ugasi ostavljajui sitne kuglice uz neugodan miris slianzapaljenom perju. Sintetsko vlakno gori jakim plamenom, tali se i pretvara u smolu.

2.2.1. Raspad celuloznih vlakana

Uzrokovan je oksidacijom celuloze, djelovanjem kiselina, razvojem mikroorganizama (bakterija i plijesni). Bakterijerazaraju celulozu u lunatoj sredini, a plijesni u kiseloj. I jednima i drugima treba vlaga. Mikroorganizmi u vlazinapadaju i vezivo. Najpodloniji su djelovanju mikroorganizama: tutkalo, kazeinska tempera, jajana tempera,emulziona tempera, ulje, damar, mastiks, kolofonij i sintetike smole. Mikroorganizmi najee napadaju sliku na

platnu s poleine i penetriraju u svaki sloj slike. U vlanom okruenju tutkalo i platno poinju bubriti i idealna susredina za razvoj gljivica koje unitavaju vezivo u preparaciji i slojevima boje. Slojevi postaju porozni, manjeelastini, osjetljivi na promjenu vlage, mijenjaju boju.

Molekula celuloze je polisaharid u kojoj su ostaci molekula glukoze povezani vezom (-C-O-C-) koja nastajeprilikom povezivanja molekula glukoze uz oslobaanje vode. Suprotan proces je hidroliza koja se deava u kiselojsredini uz prisustvo vodikovih iona H+. Ova eterska veza puca, platno postaje krto i lako se raspada. Kiselinski

6


7/193

oteena celuloza naziva se hidroceluloza. Hidroceluloza se sastoji od smjese vie ili manje hidrolitiki razgraeneceluloze.

Svaki ostatak glukoze u molekuli celuloze ima primarnu alkoholnu grupu -CH2OH koja se moe oksidirati ukarboksilnu grupu -COOH (karakteristinu za organske kiseline) iz koje se oslobaa vodikov ion H+ koji izazivaraspad molekula celuloze. Oksidacija je bra u prisustvu tragova metala, posebno eljeza, koji djeluju kaokatalizatori u procesu raspadanja, ili sikativa (spojevi kobalta, mangana, olova) koji daju perokside koji su initeljioksidacije. Oksidacijom celuloze nastaje oksiceluloza koja pokazuje smanjenu vrstou. Pored atmosferskog kisika,

oksidacijski utjecaj ima i elektromagnetsko zraenje vidljivog i ultraljubiastog dijela spektra koje dovodi do foto-oksidacije. Dok kisik ulazi (penetrira) u sve dijelove slike, UV i vidljivo svjetlo djeluju na vanjskoj povrini. Platnose od foto-oksidacije moe zatititi UV filtrima.

Raspadom celuloze tkanina postaje trona, tamni, gubi elastinost i otpornost, sve vie puca. Debele i guste nitipokazuju veu otpornost. Mijeana platna su slabija i manje otporna. Praina apsorbira vlagu i pospjeuje raspadtkanine i boje. Impasto nanosi na kojima se praina vie taloi naroito su izloeni propadanju.

Naroito uljestarenjem tetno djeluje na platno. Ulje se sui godinu i vie, a starenjem zbog umreavanja molekulapostaje krto. Slobodne masne kiseline iz ulja dovode do razgradnje celuloze. Vlakna koja su u dodiru s uljem postajukrta i tamna. Raspadaju se sama od sebe. Laneno platno je najotpornije na utjecaj ulja. to platno sadri viedrvenastih sastojaka to je manje otporno. Neproiena ulja, ulja dobivena toplim preanjem i sporo suiva ulja vieoteuju platno. Ako je platno impregniranjem i prepariranjem dobro zatieno od direktnog kontakta s uljem, trajan

je nosilac slike to dokazuju i platna starih majstora stara nekoliko stotina godina. o

u prisustvu metala ubrzan je raspad cel.vlakana(lijevo) ; staro platno podlijee raspadu pod utjecajem ulja

2.2.2. Ponaanje tekstilnih nositelja

Kod velikih slika na platnu moe se vidjeti da se za vlanog vremena opuste (olabave), a kad je suho vrijeme smanjom relativnom vlanou zraka napnu se (nategnu).

Pripremljeno kao nosilac slike, platno se ponaa drugaije nego kad nije obraeno. Sama injenica da je nategnuto naokvir i esto u vlanim uvjetima, kao i slabljenje niti zbog bruenja vorova koji na vlazi bubre, mijenja njegovusnagu reagiranja. Slikani sloj praktino je neosjetljiv na vlanost za razliku od platna koje je jako osjetljivo. Dok se

platno djelovanjem vlage stee (tvorniko platno stee se vie po duini), osnova se rastee jer je sastavljena od tvarikoje na vlazi bubre kao to su tutkalo, kreda, bolus. Ispitivanja su pokazala da se neobraeno platno porastomrelativne vlanosti od 20-95% utegne za oko 6.5%, dok se platno impregnirano tutkalom (zbog bubrenja tutkala)istee za 1.5-5%. Preparacija i bojeni sloj ine masu, tvru i manje elastinu od platna, lomljivu i izloenu

7


8/193

promjenama napona. Ova nepodudarnost svojstava zbog razliite elastinosti i higroskopnosti uzrok je brojnimoteenjima na slici zbog gubljenjem snage ljepljivosti izmeu slojeva slike.

Pravilnom pripremom platna za nositelja slike poveava se trajnost platna. Impregniranjem tutkalom (tutkaljenjem)smanjuje se utjecaj vlage na platno, bolje je prihvaanje preparacije (osnove), a istovremeno se smanjuje oksidiranjetkanja (uzrokovano i djelovanjem ulja ako je bilo koriteno u preparaciji ili sloju boje). Pravilnim natezanjem platna,tutkaljenjem toplom tutkalnom otopinom (ne mlakom) da se tutkalo ukotvi u strukturu platna, pravilnim

prepariranjem, ova se suprotna ponaanja platna i osnove smanjuju. Stabilnost se poveava odleavanjem

prepariranog platna najmanje godinu dana prije slikanja.

Mjere za usporavanje neizbjenog procesa starenja sastoje se u osiguravanju to povoljnijih i ravnomjernijihklimatskih uvjeta, za platno180C i 50-60 % relativne vlanosti. Treba izbjegavati vlane zidove na kojima su slikeobjeene, kao i nepropusne zidove na kojima se moe pojaviti kondenzirana vlaga. Prepariranom platnu vie tetivruina nego hladnoa. Za vrueg vremena vlakna se istegnu i platno povea povrinu. S druge strane preparacija i

premazi boje se steu. Zbog ovih suprotnih ponaanja dolazi do napetosti i pucanja materijala.

2.3. VRSTE TEKSTILNIH VLAKANA

Tekstilna vlakna se razlikuju po grai i svojstvima.

Vlakna pamuka Vlakna lana Vlakna vune Vlakna svile

Slika 2.5 Izgled tekstilnih vlakana pod mikroskopom

Lan

Dobiva se iz stabljike lana, biljke iz porodice Linum (lat. Linumusitatissimum). Duina lanenih vlakanaca je 40-70 cm. Preradom se odvajajuduga lanena vlakanca od kratkih. Vlakance lana je graeno od 10-20 stanica kojeimaju oblik prizme, a duinu 2-4 cm. Stanice u vlaknu su meusobno povezanekoljenicama. U sredini vlakanca je kanal. Pri upredanju novog vlakna u nit nastajuzadebljanja karakteristina za lan. Niti lana su okrugle, nikada nisu spljotene kaokod pamuka. Laneno vlakno je vrlo tanko, relativno mekano i elastino.

Glavni sastojak lanenog vlakna je celuloza zbog koje je platno higroskopno. Unormalnim okolnostima sadri 12% vlage. Primanjem vlage vlakna postaju

deblja, kraa i vra. Otputanjem vlage isteu se i postaju dua. Laneno platnoje najelastinije i najbolje podnosi rad platna. Najfinije vrste lanenog platna susvijetle srebrnastoute boje. Najee je zelenosive boje.

8


9/193

Konoplja

Konoplja (lat. Canabis sativa) je dvodomna biljka. Muka konopljabjelica daje meke i elastinije vlakno od enske konoplje crnice.Stanice koje izgrauju konopljino vlakno su viekutnog oblika. Kanal usredini vlakna je irok i iznosi treinu presjeka. Konopljino vlakno jedue (1,5-2 m),drvenastijei dlakavije od lanenog.

Konopljino platno je zato vre, izdrljivije, ali manje elastino.Najkvalitetnije konopljino platno je srebrnastosive boje, zelenouteboje je srednje kvalitete, a smee vrste su najloije. Poznata jetalijanska konoplja iz Bologne svijetlosive boje i sivozelena iz Ferrare.Tkana keper vezom, ova konopljina tkanja su vra od lanenih zbog

ega su im Venecijanci davali prednost pred lanenim tkanjem.

Juta

Dobiva se iz stabljike biljke jutovac (lat. Corchorus capsularis) koja uspijeva u vlanim tropskimkrajevima Indije.Duljina vlakana je 2-3 m, a osim celuloze sadri dostalignina pa je vlaknodrvenasto, tvrdo, puno dlaica i hrapavo. Nije elastino, brzo se istroi i raspada. Platna srebrnaste

boje su najkvalitetnija jer su najmekanija. ute i smee vrste su loije kvalitete. Djelovanjemsvjetlosti juta tamni, postaje smee boje, lako se raspada.

Pamuk

Pamuk se dobiva iz sjemenskih dlaica biljke pamuike (lat. Gossipium). Po sastavu je skoro ista celuloza.Duina sjemenskih dlaica iznosi 20-50 mm, a sastoje se samo od jedne stanice, spljotene i svrdlasto zavijene. Boja

pamuka je svijetloukasta ili bijela. Izbjeljuju se pamuna vlakna, a ne platno jer bijeljenjem platno postaje manjeelastino. Pamuknema dovoljnu elastinost. Kad se istegne, ostaje labavo, zato se ne preparira preparacijama kojesadre vodenu otopinu tutkala. Nakon suenja se istegne vie nego preparacija pa dolazi do pucanja preparacije.Koristi se za manje formate. Danas se na inozemnom tritu mogu nabaviti kvalitetna i vrsta pamuna platna.

Kod mijeanih tkanja osnova se sastoji od niti lana ili konoplje, a niti pamuka ine potku, ili obratno. Zbognejednakog stezanja i rastezanja moe doi do pucanja preparacije pa ovakva tkanja nisu pouzdani nositelji slike.

Svila

Svileno vlakno je proizvod dudovog svilca koji se hrani liem duda (bijele murve), a omotava se i do 1000 metaradugom niti slijepljenom sericinom koji se otapa u vruoj vodi. Vrlo je glatko i elastino. Po sastavu je bjelanevinafibroin pa izgaranjem daje miris slian zapaljenom perju. U evropskom slikarstvu se rijetko koristi.

svilena prea sirovi lan urolama

9


10/193

2.4. OKVIRI

Zbog nedovoljne vrstoe i stabilnosti platno se uvijek mora nategnuti i privrstiti na drveni okvir. Do 18. stoljeaokviri su pravljeni od etiriju letvice preklopljenih na krajevima i spojenih avlima. Napetost platna koja s vremenomslabi nije se mogla podeavati pa su uvedeni u upotrebu klinasti okviri.

Okvir je graen na principu utora i epa. ep jedne letvice ulazi u utor druge, a u male usjeke pri epu i utoru ulause drveni klinovi. Zabijanjem klinova letvice se razmiu, napetost platna se poveava, a klinovi odravaju vrstoukutnog sklopa. Da platno ne bi nalijegalo na okvir za vrijeme pripreme (tutkaljenja, bruenja i prepariranja) i trajanjaslike, letvice se na licu stanjuju za 3-4 mm ili se koristi zaobljeni okrajak koji se naziva istak. Vanjski i unutarnji

bridovi moraju biti zaobljeni da ne otete platno. Kod okvira veih dimenzija, sa stranicama duim od 1 m, zbog veevrstoe okvira koristi se puna debljina letvica pa se istak pravi posebno i spaja na vanjske bridove letvica. Letvice suod mekanog, odleanog, dozrelog drva, pravilnih godova (jelovo ili omorikino drvo je najee). Sve etiri okvirneletvice trebaju biti rezane iz iste daske da jednako rade.

Drveni klinovi se prave od tvrdih vrsta drva (orahovo, hrastovo, bukovo drvo). Klinovi trebaju biti pravilno uloeni.Klin hipotenuzom treba leati na unutarnjem bridu prileee letvice kako bi mogao prenijeti silu na ep letvice,

potisnuti ga iz utora i razmaknuti letvice.

Slika 2.6 Polaganje drvenih klinova u okvir (pravilno); klijeta za napinjanje platna

2.4.1. Francuski klinasti okvir

Horizontalne letvice na krajevima imaju epove, a vertikalne utore. Spojeni okvir na licu ima dijagonalan spoj od 45O,a na naliju okvira spoj je pravokutan. Francuski okvir je idealan za okvire s letvicama do 70 cm duine.

Slika 2.7 Ugaoni sklop francuskog okvira (izgled s lica i nalija)

2.4.2. Patentni klinasti okvir

10


11/193

Koristi se za srednje formate do 1 m. Letvice se prave industrijski, a svaka letvica ima na svom kraju utor i ep u kojeulazi ep i utor prileee letvice. Spoj letvica na licu i naliju okvira ini kut od 450. Kod okvira s duinom letvica do1 m potrebna je sredinja letvica koja e sprijeiti uvijanje napetog okvira. Tutkaljenjem dolazi do napetosti u platnukoju okvir mora izdrati. irina i debljina letvi ovisi o dimenzijama okvira.

Slika 2.8 Ugaoni sklop patentnog okvira (1-ep, 2-utor, 3-usjeci za klinove, 4-istak)

2.4.3. Dvojni klinasti okvir

Daje jo vri okvirni sklop koji se sastoji od dvostrukog epa i utora. Pogodan je za okvire veih dimenzija. Zbogstabilnosti kod ovih okvira potrebne su dvije ukrtene pomone letvice ili pomone letvice svakih 70 cm u oba smjera.

Slika 2.9 Ugaoni sklop dvojnog klinastog okvira

Dimenzije okvirnih letvi (prema V. Hudolinu)

Duina due okvirneletve /cm

irina letve /cm Debljina letve /cm

do 60 4,0 do 4,5 2,2od 60 do 100 4,5 do 7,0 2,2od 100 do 160 7,0 do 9,0 2,5

od 160 i vie 12,0 do 16,0 2,5 do 3,2

Na slici 2. 10 vidi se znaaj pravilno odabranih dimenzija okvirnih letvi zbog skupljanja platna nakon tutkaljenjaNedovoljno iroke i debele letve okvira ne mogu izdrati napetosti zbog skupljanja platna nakon suenja tutkala.Okvir e se izvitoperiti. Impregnacija platna disperznim premazom dovodi do manjeg zatezanja platna.

11


12/193

Slika 2. 10 Ravni i izvitopereni okvir nakon obrade platna

Suvremeni okviri sa metalnom pominom konstrukcijom, bez klinova

2.4.4. Napinjanje platna na okvir

Platno za slikanje najee ima gramaturu 300-400 g/m2. Moenjem platna u vodi potrebno je ukloniti apreturu splatna. Napinje se suho platno. Mjerenjem dijagonala treba prekontrolirati jesu li okvirne letvice spojene pod pravimkutom. Spoj letvi se uvrsti kako se prilikom napinjanja platna okvir ne bi deformirao. Klinovi u ovoj fazi nisu ufunkciji pa se vade, a ulau se kad je platno pripremljeno. Platno se ree tako da sa svake strane okvira ostane 3-3,5cm za prijevoj.

Slika 2. 11 Faze napinjanja platna na okvir

Za natezanje (napinjanje) platna koriste se tapetarski avlii dugi oko 2 cm. Ne smiju se koristiti avlii koji raju.Danas se za napinjanje platna ee koristi pitolj.

Slika 2. 12 Otvoreni i prekriveni ugaoni prijevoj platna

Pri napinjanju platna na okvir treba postii da platno bude jednolino napeto, a niti osnove i potke trebaju bitiparalelne s okvirnim letvama. Platno ne smije biti previe napeto da se ne pocijepa.Treba imati na umu da setutkaljenjem i prepariranjem platno jo zatee.

12


13/193

2.4.4. Sheme napinjanja platna na okvir

Najee se koristi unakrsno napinjanje platna. Platno se uvrsti po sredini letvi provizornim avliima (ne do krajazakucanim radi mogue korekcije). Na udaljenosti 3-4 cm (ovisno o veliini okvira) s lijeve i desne strane

provizornog avlia zakucavaju se avlii po shemi. Udaljenost avlia je 4- 8 cm ovisno o veliini okvira.

Slika 2. 13 Sheme faza napinjanja platna

Pri napinjanju platna treba paziti da avlii lee na istim nitima osnove i potke. Prijevoj platna se prilikom napinjanjazatee iz sredine platna ali istovremeno i prema kraju letve.

pobakreni avlii irokom glavom klijeta za napinjanje platna

2.5. IMPREGNIRANJE PLATNA

Poslije natezanja platna na okvir, platno se impregnira (proima, natapa) najee otopinom ivotinjskog tutkala zbogega se postupak naziva i tutkaljenje. Tutkaljenjem se niti platna zatiuju od djelovanja veziva koje prodire iz bojeili preparacije (ulje u direkrnom kontaktu s platnom najvie oteuje platno). Sloj tutkala mora biti zatvoren i gust, u

obliku tanke elastine membrane kako bi titio niti platna. Tutkalo uvruje platno i smanjuje utjecaj vlage na platnojer se na vlazi ponaa suprotno od platna. Dodatkom alauna (stipse) ili formalina tutkalo postaje manje osjetljivo navlagu.

13


14/193

Za tutkaljenje se koristi topla tutkalna otopina koncentracije 6-7% koja se nanosi ujednaenim potezima, najeesamo u jednom nanosu. Zagrijana tutkalna otopina (ne vie od 500C) zbog nie viskoznosti penetrira u niti platna,

proima ih i titi od utjecaja veziva iz boje i preparacije.

Da tutkalo ne bi potpuno namoilo niti platna i previe ih nakon suenja ukrutilo, platno se moe prethodno navlaitihladnom vodom. Kad se stegne, na jo mokro platno spuvom se nanosi vrua (oko 500C) otopina kvalitetnog konogtutkala neto jae koncentracije (oko 9%). Nanose se tri ukrtena nanosa jedan odmah iza drugog. Niti platna premanaliju primaju sve manje tutkala jer se tutkalo razrjeuje vodom koju platno sadri. Na licu platna stvara se vrsto

ukotvljen i zatvoren sloj tutkala koji prema naliju postaje sve slabiji pa se platno manje ukruti, zadrava elastinost, ana licu je dovoljno zatieno.

Za 1 m2 lanenog platna potrebnoje 200-250 ml tople tutkalne otopine.

Hladno tutkaljenje prevlai platno tankim zatitnim slojem i onemoguava prodiranje preparacije na nalije platna.Platno na ovaj nain ostaje elastinije nego kod toplog tutkaljenja. Tutkali se 5 - 5,5 % eliranim tutkalom koje sedobiva odleavanjem tople tutkalne otopine na hladnom mjestu. elirano tutkalo nanosi se krunim potezima etkomod konjske strune. Prilikom nanoenja esto se pojavi pjena koja nestaje sama od sebe. Najbolje je dio elirane mase

staviti na sredinu i krunim potezima ii prema kraju. Platno se nanoenjem utee, a premasvjetlu se vide neobraene povrine. Nakon utezanja platna i nanoenja drugog nanosa,zaobljenim plastinim ili gumenim ravnalom uklanja se viak i tutkalo utiskuje u oice

platna. Viak tutkala koji se pojavio na poleini platna, unutarnjim bridovima okvira isredinjih letvi treba vlanom krpom oistiti i isprati. Na preparaciji bi se ovaj propustmanifestirao u obliku plikova.

Kod platna grublje strukture laganim bruenjem treba ukloniti zavretke vlakana i drvenaste dlaice koji se nakontutkaljenja podignu da pod opipom platno ne bi strugalo. Zadebljanja (vorovi) se paljivo odreu iletom.

Ako je tutkaljenje bilo nepaljivo ili nepotpuno, na sitastim tkanjima esto se na nezatvorenim i neprekrivenimoicama pojavljuju zvjezdice koje se najee ni preparacijom ne mogu ispuniti.

2.5.1. Tutkalo

Tutkalo je protein (bjelanevina, polipeptid) vlaknaste strukture kod kojeg su paralelni proteinski lanci povezanivodikovim vezama. Osnovna materija iz koje se tutkalo proizvodi je bjelanevina kolagen. Kolagen je sastavni diokoe, tetiva i organskog dijela kostiju. Netopljiv je u vodi, raskuhavanjem se razlae u glutin. Sve vrste ivotinjskihtutkala nazivaju se glutinska ljepila.

Tutkalo u hladnoj vodi bubri, a u nabubrenom stanju lako se otapa u vruoj vodi i stvara koloidnu otopinu koja imasvojstvo ljepljivosti. Otopina tutkala hlaenjem prelazi u gel koji se otapa zagrijavanjem na 30-500C. Koristi se kaotopla otopina koja stvara vrsti film prelaskom u gel i isparavanjem vode uz veliko skupljanje. Tutkalo se na sobnojtemperaturi otapa u dimetilformamidu.

ivotinjska tutkala proizvode se iz otpadaka ivotinjskih koa i kostiju pa razlikujemo kona i kotana tutkala.Kotano tutkalo se dobiva iskuhavanjem mljevenih odmatenih kostiju. Bre bubri, lake se otapa, tvre i bre lijepiod konog tutkala pa se vie koristi kao ljepilo u drvnoj industriji (danas je zamijenjeno disperzivnim ljepilima-drvofix).

Kona tutkala se dobivaju iz tavljene koe. Elastinija su pa se vie koriste u slikarskoj struci. Cijenjeno je zejetutkalo koje se dobiva iskuhavanjem zejih koica, a posebno francuski proizvodi colle Totin i colle de lapinextra. Odlikuju se elastinou i uvijek istom kvalitetom.Najistije je tutkalo elatina, posebno jestiva elatina. Posastavu je skoro isti glutin, ima najveu snagu ljepljivosti i vezivanja. Kad se koristi umjesto tutkala zbog jae snagevezivanja mora se malo smanjiti koncentracija elatine.

Riblje tutkalo (lat. ichtyocolla) je osueni mjehur nekih vrsta riba (jesetre). Poznat je astrahanski riblji mjehur. Unabubrenom stanju se otapa u alkoholu pa se koristi za pripremu fiksativa. Zbog visoke cijene koriste ga samorestauratori.

14


15/193

Tutkalo dolazi u trgovinu u obliku ploa, zrnaca, krupice, ljuski. Priprema se tako da u manjoj koliini vode bubrinekoliko sati (ovisno o kvaliteti i veliini zrnaca). Nabubreno tutkalo otapa se na vodenoj kupelji na temperaturi 50-600C u preostaloj koliini vode. Ne smije se otapati direktno na vatri jer bi moglo doi do gubitka vezivne snagetutkala. Tutkalo je higroskopno, djelovanjem vlage bubri i otapa se. U vlanoj atmosferi gljivice i plijesni napadaju irazaraju tutkalo. Od djelovanja plijesni moe se zatititi dodatkom ivinog klorida, HgCl2, fenola itd. Brzo serazgrauje u kiselom i lunatom mediju (3 > pH >9), kao i djelovanjem enzima.

Trajnost tutkalnog nanosa, netopljivost i otpornost u vlanoj sredini poveavaju se dodatkom alauna (stipse) koji je

po sastavu kalijev-aluminijev sulfat, u koliini od 10% u odnosu na koliinu suhog tutkala. Formalin se koristi zapricanje osuenog tutkalnog sloja. Tutkalo se tavi i postaje netopljivo u vodi. Upotrebljava se 5% otopina formalinakoja se dobije rijeenjem obinog formalina s est dijelova vode. Tutkalo postaje netopljivo i reakcijom s taninomkoji je sastojak drva pa se koristilo za konsolidaciju drva.

Priprema tutkalne otopine:

Za pripremu 500 ml 6%-tne otopine tutkala treba :

- tutkala (5 x 6 g)..............................30 g

- alauna (stipse) (10% od 30 g)........... 3g

- vodom dopuniti do........................... 500 ml

ili

Za pripremu 100 g (100 ml) 6%-tne otopine treba 6 g tutkala, a za 500 ml 6%-tne otopine treba 5 puta vie tutkala(30 g).

Tutkalo se stavi u manju koliinu hladne vode da bubri, nabubreno tutkalo doda se u preostalu koliinu vode. Alaunse otopi u maloj koliini vode i doda toploj tutkalnoj otopini koja se priprema u vodenoj kupelji.

elatina u listovima najie tutkalo

2.6. PREPARIRANJE PLATNAPreparacija se sastoji od veziva punila (filera) i bjelila, koji joj daju potrebnu gustou, bjelinu,sposobnost upijanja i vezivanja boje. Punila su: kreda (ampanjska kreda, brdska kreda), gips

15


16/193

(bolonjska kreda), kaolin. Bjelila su: titanovo bjelilo, cinkovo bjelilo, litopon, olovno bjelilo. Vezivo daje specifinasvojstva preparaciji, prilagouje je tehnici slikanja i nositelju slike.

Prema vezivu razlikuju se etiri vrste preparacija: tutkalno-kredna (vezivo je tutkalo), poluuljena ili emulzijska(vezivo je emulzija - mjeavina hidrofilnog i hidrofobnog veziva), uljena (vezivo je ulje) i disperzna (vezivo jedisperzija akrilne smole u vodi). Svaka od njih ima odreene prednosti i nedostatke.

Tutkalo-kredna preparacija brzo se sui, ne uti jer nema ulja koje dovodi do tamnjenja, ali je manje elastina od

ostalih preparacija. Upojna je i krta, bez dodatne obrade kojom se smanjuje upojnost, nije preporuljiva na platnu.Uglavnom se koristi na dasci. Poluuljena preparacija je zbog emulgiranog ulja manje upojna, otpornija je nadjelovanje vlage i elastinija je u odnosu na tutkalo-krednu preparaciju. Bolje je prilagoena uljenoj tehnici i platnukao elastinijem nositelju slike. Zbog ulja uti i zahtijeva due suenje (barem 6 mjeseci). Uljena preparacija jenajbolje prilagoena uljenoj tehnici, ali zbog ulja zahtijeva dugo suenje (ak do 3 godine) kojem se uglavnom ne

posveuje dovoljna panja pa je tehnolozi nazivaju otrovom uljene slike. Veliki broj slika iz 19. stoljea izvedenihna uljnim preparacijama brzo je poeo propadati. Razlog brzom propadanju je nedovoljno suenje preparacije, slabotutkaljenje i prekomjerna upotreba sikativa zbog ega platno postaje krto i raspada se. Disperzna preparacija jenovijeg datuma, do sada je pokazala dobra svojstva, a njenu pravu vrijednost e pokazati njeno trajanje. Najbolje je

prilagoena tehnici akrilika, ali se koristi i za druge tehnike. Elastina je i ne uti.

2.6.1. Tutkalo-kredna preparacijaNajprikladnija koncentracija tutkala za preparaciju platna je 5 - 5,5%. Otopina ove koncentracije daje tanke ijednoline nanose koji ne steu suvie brzo. Temperatura tutkala ne smije biti vea od 450C. Ako je temperatura vea,primit e vie punila pa e biti gua, ali slabije vezana. Nia temperatura dozvoljava manje punila pa e preparacijabiti tvre vezana.

Priprema: Punilo i bjelilo se u suhom stanju dobro izmijeaju. Obino se mijea 1 dio bjelila s 2 d. punila ( 1:9 ako jeisto titanovo bijelilo) . Najbolje je smjesu punila i bjelila dodavati polako, sipanjem kroz sito, dok se na povrini nezadri tanki sloj, to je znak da je postignuta optimalna koliina. Samo od sebe, bez mijeanja punilo i bjelilo e pastina dno. Preparacija treba pola sata mirovati da izau mjehurii zraka, a zatim se polako izmijea i procijedi kroz gustosito. Pri cijeenju i nanoenju zna se zapjeniti pa su stari slikari dodavali nekuhano, ali obrano mlijeko s jo pola

dijela pirita.

Za nanoenje preparacije najbolja je mala savijena etka od konjske grive, a moe se koristiti iiroki kist ili vuneni valjak. Obino se nanose tri sloja. Nakon nanoenja prvog sloja platno se suina zranom mjestu. Prije stavljanja drugog nanosa, oprezno se obrusi, oprai, navlai mokrom

spuvom da ne upije vezivo iz drugog sloja i time ga oslabi. Potezi drugog sloja su ukrteni s potezima prvog. Treinanos se nanosi nakon suenja i laganog bruenja drugog sloja. Zadnji nanos se ne brusi jer bi preparacija postala joupojnija. Ako slikar ne voli da mu platno pije, upojnostse moe smanjiti izoliranjem 2%-tnom otopinom elatineu polueliranom stanju koja se nanosi mekanom spuvom da ostane vezana na povrini u obliku tanke membrane.Moe se koristiti i 3%-tna otopina tutkala ili otopina damar smole u lak benzinu (white spirit) u teinskom omjeru 1:6,koja se nanosi tamponom, krunim potezima.

Za slikanje uljenom bojom moe se na krednu preparaciju staviti tanki sloj razrijeene tempera boje. Talijanski slikarisu te dodatne slojeve crvene, smee ili sivkaste tempera boje nazivali imprimaturama. Impresionisti slikaju na

bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje.

16


17/193

Slika 2. 14 Potrebni pribor za prepariranje Uzorak sirovog i prepariranog lana

2.6.2. Poluuljena (emulzijska) preparacija (bijela)

Kod ove preparacije bitno je da se mijeanjem postigne stabilna emulzija koja joj daje svojstvo dobrog oslikavanja,vezivanja i prihvaanja naroito emulzijskih i uljnih premaza. Ona zbog ulja uti pa se treba suiti izloena svjetlu.Laneno ulje se moe zamijeniti lanenim tand-uljem (ulje ugueno polimerizacijom), koje manje uti.

Priprema: U emajlirani lonac stavlja se 2 vol. dijela krede i 1 vol. dio bjelila ( ili manje ,ovisi o snazi bjelila). Uzstalno mijeanje dodaje se postupno 5%-tne otopine tutkala tako da se dobije jednolino gusta masa, kojoj se uzmijeanje dodaje do 1/2 vol. dijela lanenog firnisa ili, jo bolje, lanenog tand-ulja koje se prethodno razrijedi srektificiranim terpentinom u koliini od 1/4 teine tand ulja. Moe se dodati 1-2 kapi sikativa (kobalt-naftenata).Dodavanjem ulja masa postaje gusta i ilava. Ako postane teka za mijeanje, opustit e se dodavanjem nekoliko kapi

tutkalne otopine. Vaan je postupak emulgiranja koji zahtijeva stalno mijeanje uz polagano dodavanje ulja, koje semora emulgirati prije dodavanja nove koliine. Masa postaje jednolino glatka, blagog votanog sjaja. Dodavanjemtutkalne otopine (2-3 vol. dijela) ona postaje tekua. Premazi moraju biti tako tanki da je boja platna gotovo providna.Uvijek je bolje staviti jedan tanji nanos itkije preparacije vie, nego jedan nanos gue preparacije manje. Preparacijase nanosi topla (stoji u vodenoj kupelji) u tri ukrtena nanosa, kao i tutkalo-kredna. Ako previe upija, moe seizolirati, kao i tutkalo-kredna preparacija.

Stabilnost emulzije treba ispitati jer je tutkalo slabi zatitni koloid i ne daje uvijek stabilnu emulziju s uljem i poredintenzivnog mijeanja. Proba stabilnosti emulzije vri se kapanjem 2-3 kapi preparacije u au hladne vode. Nakonmijeanja na povrini vode se ne smije pojaviti tanki uljeni sloj. Ako se ulje ipak pojavi, stabilnost emulzije se moe

popraviti dodavanjem umanjka koji se izmijea s malim dijelom preparacije i doda ostatku.

Postoje i drugi recepti za pripremu poluuljene preparacije. Dodavanjem umanjka kao stabilizatora emulzije tutkalnojotopini, kredi, bjelilu i ulju takoer nastaje poluuljena preparacija, koja se zbog umanjka naziva tampera-preparacija.

2.6.3. Uljena preparacija

Uljena preparacija se izvodi na brino impregniraom platnu da ulje ne bi prolo kroz sloj tutkala koji titi niti platna.Platno koje nije dobro izolirano upija ulje i kroz kratko vrijeme postaje krto i lako se raspada. Uljena preparacija jenajslinija slojevima uljene boje. Malo upija vezivo boje pa se na njoj ugodno slika. Boje na njoj ne matiraju. Zbogvelike koliine ulja, tamni i uti, esto je suvie masna, s vremenom postaje staklasto tvrda pa se slojevi boje ponekadljute. ak i tvorniki preparirana platna s uljenom preparacijom esto su prematena pa slabije veu nanose uljene

boje. Platno bi trebalo odleati na svjetlu barem jo godinu dana. Prije slikanja se previe masna i neupojnapreparacija moe odmastiti (opostiti) trljanjem istom krpom namoenom istim apotekarskim benzinom ilialkoholom dok ne nestane masni sloj.

Priprema: Kao bjelilo najbolja je mjeavina istih koliina olovnog i cinkovog bjelila. Cinkov oksid je izrazito krt pase sam ne koristi, titanovo bjelilo je previe inertno. Olovno bjelilo daje izvrsnu plastinost, ali je otrovno. Lanenoulje bi trebalo biti malo ugueno (prosunano) i razrijeeno terpentinom u omjeru: 1 dio terpentina i 3 dijela ulja.Ovako pripremljena preparacija je matiranog sjaja, povoljne gustoe i upojnosti.

Danas se uljena preparacija malo koristi, zamijenjena je dobro izvedenom poluuljenom preparacijom.

2.6.4. Disperzivna preparacija

17


18/193

Vezivo u ovoj preparaciji je disperzija akrilne smole u vodi, koja se naziva akrilna emulzija. Na tritu se nalazi dostakvalitetnih domaih (KARBON- Zagreb) i inozemnih preparacija: (GESSO POLIMER - Talens, GESSO ACRYLIC-Talens, LIQUITEX GESSO- Lefranc itd. ).

Preparacija se moe pripremiti s akrilnom emulzijom koja se razrijedi vodom i pomijea s bjelilom u omjeru:

akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer)za temperu 1 3 4za ulje 1 2 3

Akrilna preparacija je najbolja za akrilik tehniku, ali pokazuje dobra svojstva s temperom i uljem.

Gradnja slike je najkvalitetnija kad se koriste premazi na bazi istih ili srodnih veziva. Staro je pravilo slinosa slinim.

Zrno tkanja nakon prepariranja mora ostati uoljivo i ivo. Preparacija ne smije prekriti strukturu platna. Veapovrina zbog zrnate teksture omoguuje i vre povezivanje boje s podlogom. Dobro izvedena preparacija moraumjereno upijati vezivo da bi se vrsto vezala s bojanim slojevima slike. Poznato je da odleavanjem svakapreparacija sazrijeva i postaje kvalitetnija podloga slike.

2.6.5. Obojene preparacije

Obojene, tonirane preparacije, struno se nazivaju gva preparacije (franc. gouache). One manje reflektiraju svjetlood bijelih preparacije pa ton ne smije biti taman, nego je bolje to svjetliji.

Obojeni pigment ili smjesu pigmenata treba u istom vezivu preko noi namoiti i namoenog u dosta tekuem stanjupolako dodavati bijeloj preparaciji. Obojenost preparacije moe se postii dodatkom obojenog sloja koji se nanosi nabijelu preparaciju. esto se koristi razrijeena jajana tempera, 2%-tna otopina elatine pojaana dodatkom jajanetempere kao vezivo radi breg suenja ili sloj razrijeene uljene boje.

Proba upojnosti preparacije:

1. Tanki sloj sirovog lanenog ulja na preparaciji mora se upiti za 5 sati.

2. Naneseni sloj vode mora se upiti kroz 15 minuta. Ako preparacija ne upije vodu ili se ne moe namoiti ni trljanjems vodom, prematena je i vrlo slabe upojnosti.

3. Prema holandskoj tvornici Talens (iako to vie nije mjerodavno zbog razliitog pripremanja boje) namazkobaltno plave uljene boje desetak dana se izloi sunevoj svjetlosti. Boja je osjetljiva na jae upijanje veziva zbogega puca (nastaju krakelire), ako je preparacija jae upojna.

18


19/193

2.7. GREKE KOD PREPARACIJA

1.Zvjezdice na tutkalnom sloju nastaju na rijetko tkanim sitastim tkanjima nakon nepaljivog tutkaljenja. Krozotvorene oice preparacija izlazi na nalije platna. Ako se zvjezdice pojave i uz brino tutkaljenje, preparaciji seviskozitet povea hlaenjem pa e nanoenjem ispuniti otvorene oice koje je tutkalo proelo i zatitilo.

2. Rupiavost sloja preparacije, koja se manifestira kao igliasti ubodi na preparaciji, moe biti uzrokovanaprevruom preparacijom, pjenjenjem preparacije ili upotrebom porozne krede koja nije namakanjem otpustila zranemjehurie. Zrani mjehurii suenjem preparacije pucaju i ostavljaju sitne rupice.

3. Raspucavanje i ljutenje slojeva preparacije moe biti posljedica prejakog tutkaljenja, tvrdo vezane preparacije,posebno kad se nanosi u debljim slojevima, ili velike koliine sredstava za tavljenje zbog ega ne dolazi do vrstogpovezivanja slojeva.

4.Klizanje boje nastaje kad je preparacija prejako tutkaljena, prejako izolirana ili previe masna (koduljene preparacije). Boja pri slikanju klie kao po staklastom sloju.

2.8. ZATITA PLATNA S NALIJA

Platno treba zatititi i s nalija od djelovanja blage, sumpornih plinova iz zraka koji s vlagom daju kiseline, praine iae koje apsorbiraju agense iz zraka i doprinose propadanju platna. Kroz povijest slikarstva koristile su se votano-smolne smjese, premaz tutkalom, elakom ili nekom drugom smolom. Na nekim Tizianovim platnima nalije jeobraeno gustom tutkalno-krednom preparacijom. Danas se najvie koristi lijepljenje vrstog papira na poleinuokvira ili vrsti okvir s napetom gazom koji je uloen u lijeb na unutarnjem rubu letvica okvira. Pri normalnimuvjetima ovo je zadovoljavajua zatita.

zatita nalija moe se izvesti i pomou lesonitnih ploa privrenih vijcima na okvir

3. PAPIR

19


20/193

Prethodnik papira, po kojemu je papir i dobio ime, je papirus. Biljka papirus je samoniklo uspijevala u dolini Nila.Stabljika biljke papirus rezala se u trake koje su se popreno slagale, preale, suile na suncu i polirale pomoukoljke, kosti ili kamena. Papirus je preivio tisue godina u suhoj atmosferi Egipta. Gubitkom vlage papirus postajekrt, primanjem vlage vraa mu se fleksibilnost. U Egiptu je papirus bio u irokoj upotrebi od oko 2000 godina p.n.e.do 9. stoljea, kad je uveden papir.

Otkrie papira pripisuje se Kinezima nekoliko stoljea prije nove ere. Koristio se za razliite svrhe, a upotreba papiraza pisanje datira od 2. stoljea. Svoju vjetinu proizvodnje papira uvali su tajnom vie od 700 godina, sve dok neki

kineski proizvoai papira nisu bili zarobljeni od strane muslimana i odvedeni u Samarkand, u Uzbekistan. Evropljanisu konano savladali vjetinu izrade papira nauivi je od muslimana oko 1200. godine. Prva tvornica papira u Evropipoinje s radom u Italiji 1276. godine- tvornica Fabriano, iji su papiri i danas meu najkvalitetnijima. Suvremenaproizvodnja papira u kojoj je drvo glavna sirovina, datira od 1846. godine kad je proizveden prvi papir iz drvneceluloze.

3.1. PROIZVODNJA PAPIRA

Drvo sadri oko 50% celuloze, 30% lignina, kemiceluloze, smole i drugih primjesa. Celuloza se odjeljuje od ostalihsastojaka kemijskom preradom drva, raskuhavanjem s natrijevim hidroksidom ili kalcijevim hidrogensulfitom, pa sedobijenatron celuloza ili sulfit celuloza. Osim celuloze, za proizvodnju loijih vrsta papira slui i drvenjaa, koja se

dobiva bruenjem drva u vodi koja otplavljuje masu drvnih vlakanaca. Pulpa je papirna masa dobivena od razliitihsirovina. Pulpi se dodaje vezivo koje sprjeava upijanje i razlijevanje boje i punila koja popunjavaju mikroskopskisitne meuprostore izmeu celuloznih vlakana. Papirna masa na pokretnim sitima postepeno gubi vodu. Prolazomizmeu valjaka, koji su na kraju procesa zagrijani, celulozna vlakna se isprepliu, zbijaju i povezuju. Proimanjemdodacima (vezivom, punilima, pigmentima) papirna masa se uvruje i formira u list papira odreene irine, debljine,gramature i kvalitete povrine.

Papirna vlakanca pod mikroskopom detalji sita za papir sa vodenim peatom

Suenjem se celulozna vlakna dobro vezuju uz pomo dodataka, ali i vodikovim vezama izmeu molekula celuloze.

Kvaliteta papiraovisi o istoi celuloze i duini celuloznih vlakanaca.

Sirovine za najkvalitetnije vrste papira su lanene, konopljine i pamune krpeili vlakana lana, konoplje, pamuka,duda (kineski papiri), bambusa (japan papir).

Cijenjeni su, posebno za umjetnike svrhe, runo proizvedeni papiri iz otpadaka lana, konoplje, pamuka.Karakteristike runo proizvedenog papira su nejednaki i istanjeni rubovi kao i specifina struktura koja ovisi o vrstisita na kojem se pulpa cijedi i preanjem formira u list papira (slika 3.2). U odnosu na strojno proizvedene papire,runo proizvedeni papiri manje podlijeu utjecaju vlage i trajniji su.

3.2. PAPIR KAO NOSITELJ SLIKE

Papir spada u grupu lakih i elastinih nositelja slike. Ve su Rembrandt, Rubens, i drugi poznati slikari koristili papirza djela manjih formata. Ti su papiri runo proizvedeni od otpadaka lana, konoplje ili pamuka. Dananji papiri

proizvode se strojno, a kao sirovina se koristi celuloza drva. Papiri od krpa su bolji, ali i skuplji. Dobre vrste strojno

20


21/193

proizvedenih papira dobivaju se mijeanjem celuloze drva i krpa lana, konoplje ili pamuka. Deblji papiri koriste se zanositelje slike.

Debljina strojno proizvedenog papira je obino od 0,1-0,3 mm. Gramatura papira je 100-300 g/m2, a irina 150 -200 cm.

Najee se koristi natron papir (nije bijeljen pa ima smeu boju). vrst je i ilav, moe se napeti na okvir kao iplatno, preparirati vea povrina i rezati na potrebne formate. Ako je dobro obraen moe biti dobar nositelj za skice i

manje studije. Po gramaturi spada u polukartone (150-250 g/m2).

3.2.1. Napinjanje papira na okvir

Celuloza papiru daje svojstvo higroskopnosti. Papir na vlazi bubri, suenjem se skuplja i utee pa se moe, ako jedovoljno vrst, nategnuti na okvir.

Za napinjanje papira koristi se vrsti drveni okvir i do 150 cm irine, 2,5-3 m duine, irine letvi 10- 12 cm. U okviruveih dimenzija potrebna je sredinja letva kako bi se sprijeilo izvijanje okvira pri stezanju papira. Papir se prilikomnapinjanja i obrade stee vie nego platno, zato se koristi vrsti jai okvir. Papir se ree za 8-10 cm vie za prijevoj sasvake strane okvira. Odreu se sva etiri ugla papira u dijagonalnom smjeru. Strana papira koja e se obraivati

okrene se prema gore i spuvom navlai paralelnim potezima. Papir se paljivo okrene, zatim se navlai i drugastrana. Papir ne smije biti promoen. Posebno paljivo treba postupati s papirom koji ima drvenjae jer se jaimvlaenjem lako raspada.

Celulozna vlakna, vezivo i punilo bubre to dovodi do istezanja u smjeru duine i irine papira pa se papirnabora. Na papir se postavi okvir, pravilno okrenut prema papiru (istak ili zaobljeni krajevi okvira okrenu se

prema papiru) i lijepi ljepilom topljivim u vodi (glutolin- po sastavu je metilceluloza, reverzibilno ljepilo,u vodi bubri i prelazi u viskoznu bezbojnu masu koja nije pokvarljiva). Lijepljenje poinje nanoenjemljepila na poleinu due letve i prileei prijevoj papira. Nastavlja se pritiskom na prijevoj suhom krpom odsredine prema krajevima bez zatezanja prijevoja. Prelazi se na drugu duu letvu pa na krae letve okvira.Panju treba obratiti na dobro zalijepljene uglove. Papir se sui u vodoravnom poloaju do sljedeeg dana.

Suenjem se papir skuplja i napinje.

Napinjanje papira na dasku

Slika 3. 1 Napinjanje papira na dasku

Papir se navlai spuvom ili se, kao kod akvarel papira, poloi u tacnu s vodom da se natopi. Nakon vaenja seocijedi, polegne na crtau dasku neto veih dimenzija od papira, lijepi ljepljivom trakom (pik papir) i pusti da seosui. Suenjem se papir natee.

3.2.3. Impregniranje papira

Za tutkaljenje papira bolje je koristiti otopinu tutkala nie koncentracije, oko 4%, ali toplu (40-450C) da boljepenetrira u papir i uvrsti ga. Tutkalo se nanosi mekanom prirodnom spuvom u dva premaza. Drugi premaz tutkalananosi se ukrtenim potezima s prvim premazom im se prvi premaz tutkala malo upije.

21


22/193

3.2.4. Prepariranje papira

Uljena preparacija se ne koristi na papiru. Danas se esto koristi disperzna preparacija koja se kupuje gotova, ilitutkalo-kredna preparacija koja se priprema s 4-5%-tnom otopinom tutkala. Nanose se 3-4 tanja nanosa mekanomocijeenom etkom. Drugi sloj preparacije moe se nanijeti 2-3 sata nakon prvog sloja. Trei sloj se nanosi sljedeidan. Prethodno je dobro drugi sloj lagano obrusiti i navlaiti. Obraeni papir se odree i objesi da odlei prije slikanja.

Za slikanje se odrezani i odleani papir privrsti na vrstu podlogu -lesonit plou (vlaknatica) ljepljivom trakom(pik papir na kojem je ljepilo dekstrin). Najbolje je koristiti ljepilo na bazi istog ili slinog veziva koje je i u papiru,zbog jednakih napetosti u materijalu.

Papir se moe pomou prijevoja zalijepiti na lesonit plou. Sa svake strane se odree vie papira za prijevoj.Ljepilom se prijevoj zalijepi na poleinu lesonit ploe. Ploa se prekrije papirom i optereti dok se ne osui. Kad je

papir oslikan, skida se s ploe. Sui se nekoliko mjeseci, a zatim kaira (lijepi) na vrstu podlogu kao to jekarton,ljepenka ili lesonit.

3.2.5. Kairanje papira

Oslikana strana papira okrene se prema dolje. Poleina papira i karton premau se ljepilom i lijepe postepenimsputanjem papira uz lagano pritiskanj da se istisnu zrani mjehurii i postigne dobro spajanje. Na uglovima se papirizree dijagonalno. Prijevoji se zalijepe na karton. Zalijepljeni papir se optereti. Da ne doe do krivljenja kartonakaira se i poleina ( kontraka) papirom iste gramature koji je krai 2-3 cm sa svake strane. Kairani papir se opetmora zatititi papirom i opteretiti da se dobro zalijepi.

3.2.6. Propadanje papira

Glavni sastojak papira je celuloza. Celulozna vlakna daju papiru mehanike osobine, elastinost i dimenzionalnustabilnost. Cijepanjem molekula celuloze u celuloznim vlaknima, oksidacijom i u kiselom mediju, celulozna vlakna se

razgrauju i postaju krta pa papir propada.

Cijepanje molekula celuloze uzrokovano je oksidacijom kisikom iz zraka koja je potpomognuta djelovanjem vidljivogsvjetla i UV zraenjem (fotooksidacija) zbog ega dolazi do pucanja molekula celuloze i gubitka elastinosti imehanike otpornosti. Djela na papiru uvaju se u mapama zatiena od svjetlosti ili u prostoru s umjerenomrasvjetom. Djelovanjem topline proces starenja i propadanja papira se ubrzava. Papir uti, postaje krt, gubi otpornostna savijanje. Ve je i temperatura od 250C kritina za papir. Uvjeti za uvanjepapirasu temperatura oko 200C irelativna vlaga od 55-60%. U prostoru s relativnom vlagom ispod 40% papir postaje krt. Relativna vlaga iznad 70%omoguuje razvoj plijesni i mikroorganizama.

U papiru dobivenom iz drva prisutan je i lignin koji doprinosi kiselosti papira zbog aromatskih spojeva koji imaju-OH grupu vezanu na benzenovu jezgru (fenoli). Lako se oksidira u obojene (uto do smee) spojeve i kisele

produkte, koji dovode do hidrolize celuloze. Visoko kvalitetni papir proizvodi se od celuloze drva koja je osloboenalignina. ista celuloza lana i pamuka je stabilna ako nije izloena djelovanju vlage, plijesni i insekata. Papir dobivenod krpa ili prirodnih vlakana biljaka je zbog toga kvalitetniji i trajniji. Papir od drvne celuloze, zbog uklanjanjadrvenastih materija kemijskom preradom drva, postaje manje elastian jer se i molekule celuloze razgrauju, vlakna

postaju kraa, a time i manje elastina.

Veziva se papiru dodaju da bolje poveu celulozna vlakna. Veziva sprjeavaju upijanje i razlijevanje boje (filtar papirne sadri vezivo). U boljim vrstama papira veziva su krob, dekstrin, tutkalo, derivati celuloze topivi u vodi(metilceluloza). Najloije vezivo je kolofonij u obliku smolnog sapuna kojemu se dodaju aluminijevi spojevi da sesmola istaloi (koagulira) na vlaknima. Aluminijev ion Al3+ hidrolizira i daje vodikove ione koji uzrokuju razgradnjuceluloze.

Propadanje papira uzrokuju oksidi sumpora i duika koji nastaju izgaranjem razliitih goriva. Oni s vlagom stvarajukiseline, koje uzrokuju kiselost papira i njegovo daljnje propadanje.

22


23/193

Kiselost papira (acidifikacija papira) uklanja se neutralizacijom papira vapnenom vodom Ca(OH)2 koja ima pHiznad 12.

H+(aq) + OH-(aq) = H2O (l)

Viak kalcijevog hidroksida s CO2 iz zraka prelazi u kalcijev karbonat CaCO3, koji se precipitira (taloi) na i izmeu

celuloznih vlakana.

Ca(OH)2(aq) + CO2(g) = CaCO3(s) + H2O (l)

U uvjetima novo nastale kiselosti, kalcijev karbonat uklanja kiselost jer prelazi u CO2 i vodu. Za uklanjanje kiselostimoe se koristiti i barijev hidroksid ili magnezijev hidrogen- karbonat, Mg(HCO3)2..

3.2.7. Papiri u slikarskim tehnikama

Prema nainu proizvodnje papiri mogu biti runo ili strojno proizvedeni. Naroito su cijenjeni runo proizvedenipapiri od lanenih krpa. Mnogi od njih imaju vodeni znak koji je utisnut, a razlikuje se veom ili manjom prozirnouod ostale povrine papira. Vodeni znak pokazuje pravu stranu papira (slika 3.2).

Prema povrinskoj obradi papiri mogu biti:

-vrue preani (hot pressed paper, esto se oznaava kao H.P.) glatki.Satinirani papir prolazom izmeu zagrijanihvaljaka dobiva veu glatkou i sjaj.

-hladno preani papiri su zrnate strukture ( polu hrapavi i hrapavi). Hladno preani papiri su grublji, porozniji, slinisu runo proizvedenim papirima.

U razliitim tehnikama koriste se papiri koji moraju udovoljiti zahtjevima odreene tehnike. Proizvedeni su odnajfinijih sirovina, lanenih ili konopljinih vlakana.

Crtae tehnike ugljenom, kredom ili krejonom zahtijevaju papir fino zrnate strukture. Mokre tehnike crtanja - crtetuem, lavirani crte- zahtijevaju papir glatke strukture, velike dimenzionalne stabilnosti i smanjene upojnosti. Vezivo

je najee tutkalo, krob daje veu upojnost i manju elastinost.

U akvarel tehnicibjelina papira na nekim mjestima ostaje netaknuta ili zbog lazurnosti tehnike prosijava krozslojeve boje. Prozranost i intenzitet boje pojaava grubo zrnata povrina papira. Papiri za akvarel najee pripadajukartonima gramature 200-600 g/m2. Vezivo je i u ovim papirima najee tutkalo. esto se papir i povrinski tutkalikako bi se sprijeilo razlijevanje boje. Povrinski tutkaljen papir ne smije se savijati jer bi sloj tutkala ispucao, a boja

bi zbog vee upojnosti dobila zagasitiji ton.

Japan papir ima specifinu upojnost i strukturu od finih svilenih, dudovih, riinih vlakanaca u kojoj su, kod debljihjapan papira, vidljiva grublja bambusova ili deblja svilena vlakanca to ih ini specifinim, kao to se vidi na slici3.3.

Papir za gvaje obino toniran. Koriste se tonirani crtai papiri, akvarel papir finijeg zrna, ali i grublje zrnati lakikartoni.

Papir za pastel mora imati grubo zrnatu strukturu pa esto sadri punilo naneseno na jednu stranu papira prilikomproizvodnje. Umjesto satiniranja, bruenjem povrine dobiva se barunasta struktura.

Grafiki papiri moraju imati svojstvo dobrog upijanja vlage pa imaju malu koliinu veziva (krob ili dekstrin eenego tutkalo). Kao punilo se koristi i do 40% krede, vie na gornjoj strani zbog upojnosti grafike boje. Minimalnimdodatkom glicerina postie se vea elastinost.

23
http://www.crtalo.info/Tutorials/skripta/SKRIPTAcompres.htm#_11._AKVARELhttp://www.crtalo.info/Tutorials/skripta/SKRIPTAcompres.htm#_11._AKVARELhttp://www.crtalo.info/Tutorials/skripta/SKRIPTAcompres.htm#_12.__GVA%C5%A0http://www.crtalo.info/Tutorials/skripta/SKRIPTAcompres.htm#_11._AKVARELhttp://www.crtalo.info/Tutorials/skripta/SKRIPTAcompres.htm#_12.__GVA%C5%A0


24/193

Paus papir je poluprozirni bezdrvni papir natopljen suivim uljem koje jednako lomisvjetlo kao i papirna vlakanca.

Slika 3. 2 Fabriano papiri za akvarel

Slika 3. 3 Runa proizvodnja papira u Japanu

3.3. LJEPENKA

Ljepenka je kao nositelj slike uvedena u 18. stoljeu. Proizvodi se lijepljenjem i preanjem vie tanjih listova papira ililijevanjem i valjanjem do 5 mm debelog sloja papirne pulpe. Ljepenka ima gramaturu veu od 600 g/m2. Dolazi uveliini 70x100 cm.

24


25/193

Sirovine za proizvodnju ljepenke su neobraena drvna celuloza, slama, bezdrvni papir, a najkvalitetnija ljepenkaproizvodi se od lanenih i konopljinih otpadaka. Ovisno o vrsti punila, na trite dolazi bijele, sive ili smee boje. Ubijeloj ljepenci punilo je mrtvi gips pa je poroznija i krtija od ostalih. U sivoj i smeoj ljepenci punilo je glina. Boljevrste ljepenke lijepljene su tutkalom ili kazeinom, a loije vrste vodenim staklom ili smolnim ljepilom.

Nedostaci ljepenke

esto listovi papira u ljepenci nisu dobro zalijepljeni pa se pri tutkaljenju znaju ljutiti (kalati) na rubovima.Ako

vanjski listovi nisu dobro zalijepljeni, nastaju plikovi prilikom tutkaljenja. Ljepenka veeg formata se savija i krivi.Kao pouzdani nositelj slike koristi se ljepenka veliine do 35 x 50 cm, to je etvrtina normalnog formata.

Obrada ljepenke

Za tutkaljenje se koristi 7-8% topla tutkalna otopina. Zbog dubljeg prodiranja boljeje koristiti 4 - 4,5%-tna vruu otopinu tutkala, koja se nanosi u dva nanosa.Impregniraju se obje strane i bridovi. Jaa tutkalna otopina,, naroito kad jemlaka ostaje vezana na povrini kao staklasto tvrdi sloj na kojemu e preparacija bitislabo vezana.

Ljepenku je najbolje preparirati emulzijskom preparcijom u kojoj je koncentracija tutkala 5,5%. Da ljepenka ostaneravna i zatiena od utjecaja vlage, preparira se na licu, naliju i rubovima.

A.Uvodi: U hvarskoj luci, 1929., tempera, ulje / ljepenka, 49,5 x 69,8 cm

3.4. PERGAMENT

Legenda kae da je kralj Eumen II od Pergama (197.g.p.n.e - 158.g.p.n.e) izumio pergament kada plantae papirusavie nisu mogle podmiriti potranju za papirom.Prema drugom tumaenju-oko 200. p.n.e. jedan od faraona iz dinastijePtolemejevia zabranio je izvoz papirusa iz Egipta, kako bi sprijeio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama-to je

primoralo korisnike papirusa da nau alternativni materijal.

Pergament se izraivao preradom tankih koa najee mladih ivotinja: koza, ovaca, teladi, magaraca pa i zmija.Proces izrade bio je vrlo jednostavan. S oguljenih ivotinjskih koa odstranila se dlaka, zatim se koa tretiralavapnom. Depilirana koa napinjala se na drvene okvire i postupno suila. Sljedea faza bilo je bruenje pomou

vulkanskog pijeska i glaanje uz pomo kosti ili glatkim kamenom. to je pergament bio tanji to je bio cijenjeniji.Zadnja faza bila je natapanje ispeglane koe u ulju, i suenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajua elastinost.

25


26/193

Pergament je u Evropi bio najzastupljeniji materijal za pisanje dok nije otkrivena tajna proizvodnje papira oko 1200.godine. Ipak, ak i danas, poneki veoma vani dokumenti ispisuju se na pergamentu zbog njegove trajnosti i izuzetnevrstoe ( Versajski ugovor, Nobelova nagrada.. ).

4. DRVENI NOSITELJIDrvo spada u vre i tee nositelje slike. Osim masivne drvene daske, danas se koriste drvene ploe dobivenelijepljenjem i preanjem razliitih proizvoda drva. Zbog unakrsnog lijepljenja esto su mirnije, manje rade odmasivne drvene daske. Svaka od njih pored prednosti ima i nedostatke koje treba pravilnom pripremom svesti nanajmanju mjeru.

Drvena daska se koristi kao nositelj tafelajne slike vie od 4000 godina. Grci su najvrjednije radove na drvu skupljaliu pinakotekama. Faiyumski portreti su raeni na dasci. Prve ikone u Sredozemlju javljaju se u 6. stoljeu.Srednjovjekovno slikarstvo raeno je na dasci. Na drvenim daskama slikali su i majstori sjeverne renesanse.

Najee se koristi drvo koje je karakteristino za odreeno podruje. U Italiji se najvie koristila topola, u

Nizozemskoj hrast, lipa u Njemakoj, orah u junoj Francuskoj. Leonardo da Vinci je esto koristio orah.

4.1. PRESJECI DRVA

Drvo je materijal nehomogene strukture koja se najbolje vidi na presjecima drva.

1 - srce

2 - srni traci

3 - liko i kambij

4 - kora

5 - sr (jedrac)

6 - bjeljika (bijelj)

7 - godovi

Slika 4. 1 Popreni presjek drva

Na poprenom, elnom presjeku vidi se srce, sredite stabla, koje je neotporni

dio drva pa ga treba ukloniti, a dobivene daske slijepiti. Sredinji, kod nekihvrsta tamniji dio (zbog fiziolokih i kemijskih promjena dolazi do tamnjenja-kod hrasta, kestena, bora), sr ili jedrac je najvri i najotporniji pojas gustogdrva. Oko sri prostire se pojas bjeljike, koji je izgraen od mlaih i svjetlijih

26


27/193

godova.Godovisu godinji prirast drva. Na svakom godu razlikuje se proljetni meki, svjetliji dio goda i jesenskitvri i tamniji dio. Na pojasu bjeljike vide se srni traci. Srni traci se proteu radijalno od sri prema kori, a imajuzadau da bjeljiku opskrbljuju hranjivim sastojcima. Kod stabala crnogorice vidljive su sitne pore presjeenih smolnihkanala koji teku paralelno s osi stabla. Kambijev sloj stvara drvno stanije. Liko, kao najmlai ali ivi dio odvodiasimilate od kronje prema korijenu. Kora je mrtvo tkivo, koje u toku rasta raspucava.

Tangencijalni (tetivni) presjek

Daske dobivene ovim presjekom nazivaju se bonice. Najee su duljine 4m, irine oko 25 cm i debljine do 6 cm. Zanositelja slike nisu prikladne jer se krive zbog nejednakog upijanja i otputanja vlage na lijevoj i desnoj strani. Daskasranica i njoj prileee dvije daske srednjice su kvalitetni nositelji slike.

Slika 4. 2 Tangencijalni presjek drva(1-sranica, 2-srednjice, 3-bonice, 4-okorak, 5-svjee rezana daska srednjica, 6-osuena daska)

Kod svake daske bonice razlikujemo unutarnju stranu okrenutu prema srcu stabla, tzv. desnu stranu i prema koriokrenutu lijevu stranu. Lijeva strana je uvijek meka, bre i ranije otputa vlagu, pa se i jae skuplja, to izazivauvijanje daske na toj strani. to je bonica dalje od srca vie se krivi. Kvaliteta bonica prema kori je sve loija.

Radijalni presjek

Daske dobivene radijalnim rezom nazivaju se blistae. Godovi im lee okomito na irinu daske pa se ne krive. To sunajkvalitetnije daske za nositelja slike. Zbog punootpada, radijalni presjek se koristi samo za posebne svrhe.

27


28/193

Slika 4. 3 Radijalni presjek drva

4.2. FIZIKA SVOJSTVA DRVA

Drvo se sijee kad je potpuno dozrelo, kad vie ne raste u visinu. Dozrelo drvo ima veu otpornost i vrstou, polakeupija vlagu pa ga i gljivice manje napadaju. Najkvalitetniji dio drva je onaj koji se protee 130 cm od zemlje do 130cm ispod kronje. Drvo se sijee zimi kad sadri najmanje drvnih sokova, iako i tada polovina njegove teine otpadana vodu. Daske dobivene presjecima drva trebaju se suiti na zraku i nekoliko godina da bi se postotak vlage smanjiona 12-15%.

Pri suenju dolazi do stezanja drva. Drvo se najmanje skuplja u pravcu osi stabla i to 0,1-0,5%.

Slika 4. 4 Skupljanje drva, rad dasaka dobivenih razliitim presjecima drva

U radijalnom smjeru vie se skuplja, 3-5%. U smjeru tetiva, u irini daske skupljanje je najjae, 5-10% (slika 4.4). Opripremi drva ovisi i kasnija kvaliteta drva kao nositelja slike. Cennino Cennini pie da daske za nositelje slike trebaprethodno kuhati u vodi ili izlagati vodenim parama da bi se uklonili (izluili) hidrofilni sastojci, a drvo postalo

stabilnije, trajnije i mirnije. Holandski slikari su koristili isprane hrastove daske starih brodskih podova ili daske dnapivskih baava. Nakon viegodinjeg suenja na zraku, daske su lijepili i obraivali.

Struktura drva

Drvo se sastoji od drvne tvari i upljina koje postoje u svim vrstama drva. Spojevi koji izgrauju drvo su: celuloza,kemiceluloze, lignin i manje koliine smole, eterinih ulja, eera, trijeslovina (tanina) i mineralnih tvari.

Stanice drva imaju fizioloku i mehaniku funkciju. Dijele se na potporno tkivo ili vlakna, provodno tkivo ili sudovei rezervno tkivo ili parenhin. Stanice drva su duguljastog oblika i idu u smjeru rasta drva (osim poprenog parenhima

28


29/193

koji izgrauje srne trakove). Svaka vrsta drva ima karakteristinu grau vidljivu golim okom ili pod mikroskopom.Ovisno o klimi i brzini rasta varira koliina pojedinih tkiva (proljetnog i jesenskog drva).

Slika 4. 5Stanica drva u presjeku: a) u kosoj projekciji, b) u ortogonalnoj projekciji

Kod etinjara (crnogorice) je graa jednostavna, sastavljena je uglavnom od sudova koji se niu u relativnopravilnim radijalnim nizovima, s neto smolnih kanala. Zbog jednostavnosti grae na presjeku su pravilno porozni.Odlikuju se markantnou godova. Srni traci nisu uoljivi. Kad rastu sporo na velikim visinama, godovi su tanki idrvo relativno gusto. Ako rastu brzo prevladava proljetno drvo, manje gusto, s irokim godovima. Crnogorica spada u

meke vrste drva.

Drvo listaa (bjelogorice) ima sloeniju grau u kojoj su zastupljene sve stanice drva. Nisu sloene u pravilneredove. Imaju odreene zone pora koje se vide na presjeku po kojima se razlikuju: hrast je kolutiasto porozan, orahsrednje kolutiasto, lipu, jablan i bukvu karakterizira difuzna poroznost. Godovi nisu markantni, jedva su vidljivi.Bjelogorica spada u tvre vrste drva.

1. Celuloza izgrauje stanice drva. Celuloza drvu daje svojstvo higroskopnost, tj. svojstvo da upija i otputa vlaguovisno o vlanosti okoline. Zbog nehomogene strukture svi dijelovi drva ne upijaju jednaku koliinu vlage. Celuloza

je uzrok bubrenju i skupljanju, radu drva, krivljenju i pucanju drva.

2. Kemiceluloze su sporedne strukturne komponente. To su celulozne materije kraih molekula od celuloze.

3. Ligninje manje ili vie amorfna tvar koja ima ulogu ljepila. Lignin povezuje strukturne jedinice sastavljene odceluloze u vrstu drvenu masu. Lignin ini drvo drvom.

Tablica 1. Sastav drva

SASTA DRVA LISTAE ETINJARI

Celuloza 50 % 50 %

Kemiceluloze 26 % 23 %

Lignin 24 % 27 %

4.2.1. Vlaga

Vlaga je u drvu definirana kao postotak vode u odnosu na teinu suhe drvene tvari. ivo drvo je puno vode (drvnisok) koja varira s gustoom drva. Tako topola moe sadravati 200% vlage, etinjari 120-150%, a hrast i bukva 80-90%. to je gustoa drva manja, drvo je meke i sadri vie vode. im se posijee, drvo se poinje suiti. Najprije

29


30/193

odlazi slobodnavoda iz upljina. Isparavanjem slobodne vode drvo gubi na teini, ali se ne skuplja. Kad isparislobodna voda drvo sadri izmeu 25 i 30% vlage (toka zasienja vlakana).

Ispod toke zasienja drvo zbog higroskopnosti gubi ili prima vlagu. Kad iz staninih stijenki pone isparavati vezanavoda, sadraj vlage pada ispod toke zasienja vlakana, dolazi do skupljanja koje se nastavlja dok drvo ne izgubi svuvlagu. Zbog higroskopnosti, u uvjetima normalne vlanosti drvo zadrava uvijek odreenu koliinu vode. Drvo se sui

prema unutranjosti. Voda odlazi difuzijom ili kapilarnou u poprenom i uzdunom pravcu. Suenjem drva prikonstantnim uvjetima, drvo dobiva ravnoteni sadraj vlage u odreenim uvjetima temperature i vlanosti. U

prostoru s centralnim grijanjem ono iznosi 6-8%, na normalnim okolnostima (200

C i 65% relativne vlage) oko 12%.

Svjee posjeeno crnogorino stablo za razliku od bjelogorinih ili lisnatih stabala u prosjeku sadri oko 55 70% vode u usporedbi s tehniki (umjetno) osuenim drvetom. Od toga na jezgru drveta otpada koliina od oko 35 50%. Bjelogorina stabla u prosjeku u sebi sadre oko 79 100% vlage u usporedbi s umjetno osuenim drvetom.Svjee posjeena stabla nekad nazivamo i ''zelenim drvetom'' a to je donekle i opravdano jer takvo stablo sadriotprilike jednak udio vlage u sebi kao i jo ne posjeeno stablo. Pri tome treba rei da se ukupni sadraj vlage mijenjas obzirom na vrstu stabla kao i stanite odnosno uvjete okolia u kojima se stablo razvija.Sadraj vlage odnosno vlaga stabla predstavlja onu vrijednost koju nazivamo vodom u stablu. Ovu emo vrijednostoznaiti slovom u i izraavamo je u postocima. Vlaga drveta daje nam potrebne podatke o odnosu koliine vode mv ustablu i drvene mase bez sadraja vlage mo(tehniki osuena drvena supstanca mo).Koliinu vode u supstanci drveta mogue je stoga izraunati prema formuli kako slijedi:drvo se mjeri u svjeem stanju (kad jo uvijek sadri vlagu u sebi mu) a zatim se mjeri i u (tehniki) osuenom stanju.Meusobna razlika izmeu ove dvije mase (mu - mo) predstavlja masu vode u stablu.

Vlaga drveta =Vlano drvo (mu) Masa suhog drveta (mo)/Masa suhog drveta (mo)x 100

U praksi su promjene sadraja vlage u drvu relativno velike. Na primjer, pri prosjenoj temperaturi i relativnojvlanosti zraka od 80%, drvo se sui do ravnotenog sadraja vlage od 16-17%. Ako se relativna vlanost smanji na40%, sadraj vlage u drvu e pasti na 8%. Ako bi se relativna vlanost ponovno digla na 80%, sadraj vlage u drvu biteoretski porastao opet na 16-17%.

makro snimke nekih poroznijih i manje poroznih vrsta drva

4.2.2. Skupljanje i irenje

30


31/193

Otputanjem vezane vode poinje skupljanje drva i traje dok u drvu ima vode. to je drvo gue vie se skuplja.Zbog gue strukture drva, hrast i bukva imaju volumno skupljanje od 15-20%. Kod poroznih vrsta drva, kao to sutopola i etinjari, skupljanje varira od 10-15%.

Tablica 2 Srednja kontrakcija za promjenu relativne vlanosti od 1%

Vrste drva Tangencijalni pravac Radijalni pravac

Porozno drvo ( svijetla drva, etinjari, porozni hrast i bukva ) 0,2% - 0, 3% 0,10% - 0,15%

Gusto drvo ( tvrda drva, gusti hrast i bukva, breza i brijest ) 0,3% - 0,4% 0,15% - 0,20%

Promjene dimenzija ovise o pravcu u kojem je drvo sjeeno. Kod tangencijalnog reza irina isjeene daske ide utangencijalnom pravcu, a debljina u radijalnom. Kod radijalnog reza irina isjeene daske ide u radijalnompravcu, a debljina u tangencijalnom. Daska e se manje kriviti ako joj irina ida u radijalnom smjeru.

Drvo, zbog promjene vlanosti, prima i otputa vlagu, zbog ega se iri i skuplja. Te uestale promjene dimenzijanazivamo rad drva. irenje drva je irenje materije drva. Stanice debelih staninih stijenki irit e se i skupljati vienego stanice tankih staninih stijenki. Gusto drvo, koje sadri vie drvene tvari po jedinici volumena, vie se skuplja iiri. Prodiranje vlage u upljine nema nikakvog utjecaja. I debljina drvene daske ima utjecaj na rad drva. Debeladaska se iri manje od tanke. Za vrijeme procesa skupljanja odreene hidroksilne grupe (-OH) se vremenom poveu ine mogu ponovno apsorbirati vodu. Skupljanje postaje u odreenoj mjeri trajno. Kao posljedica toga, stare drvene

ploe stvaraju neku vrstu opne koja je prepreka za vlagu.

Razlike specifine gustoe u krugu jedne vrste stabala mogu se raspoznati prema irini unutarnjih prstena (godova).Tako je jasno vidljivo da je irina prstena, na primjer smreke, u skandinavskim zemljama u kojima je vegetativni

period znatno krai puno manja od prstena smreke koje su izrasle i razvile se u podrujima Srednje Europe gdjeperiod vegetacije ipak vremenski znatno dulje traje i gdje vladaju puno povoljniji klimatski uvjeti.

Slina razlika u irini prstena kod stabala vidljiva je i kad je rije o podrujima s razliitom nadmorskom visinom to je nadmorska visina nia to su prsteni u stablu smreke iri. Godine razvoja s povoljnijim klimatskim uvjetimatakoer povoljno utjeu na irinu prstena, za razliku od onih godina u kojima vladaju nepovoljniji klimatski uvjeti (na

primjer nie temperature tijekom godine, dui zimski uvjeti od uobiajenih i slino).

Specifina gustoa (g/cm3)Smreka 0,30. 0,43. 0,64Bor 0,30. 0,49. 0,86Hrast 0,39. 0,65. 0,93Bukva 0,49. 0,68. 0,88Bongossi (tropsko drvo) 0,95. 1,04. 1,14

Kad bismo isueno drvo tako preali da u njemu ne ostane niti jedna praznina ili upljina dogodilo bi sesljedee: preana drvena supstanca razliitih vrsta stabala imala bi jednaku specifinu gustou. Njezinavrijednost kretala bi se oko 1,5 g/cm3 i predstavljala bi istu gustou supstance stanica drveta. Velikerazlike u specifinoj gustoi pojedinih vrsta stabala temelje se upravo na ukupnom udjelu su staninesupstance drveta i unutarnjih pora (upljina) u stablu.

4.2.3. Okolna atmosfera

31


32/193

Dvije glavne karakteristike zraka su temperatura i relativna vlanost.

Temperatura ima relativno mali utjecaj na stabilnost drva koje je pravilno sueno. Indirektni utjecaj temperaturezbog utjecaja na relativnu vlanost je velik.

Vlanost je koliina vode koja se kao para nalazi u zraku. Izraava se brojem grama vodene pare u m3 vlanog zraka.To je apsolutna vlanost. Relativna vlanost jednaka je omjeru apsolutne vlanosti zraka prema maksimalnojvlanosti koju bi zrak mogao imati pri istoj temperaturi. Izraava se u postocima. Jako je znaajna pri konzervaciji

muzejskih predmeta.

U tablici 3 dana je koliina vodene pare u gramima koju sadri 1m3 zraka kad je potpuno zasien vlagom (relativnavlanost je 100%).

Tablica 3

Temp. ( 0 C ) 10 20 30 40 50 60 70 90 100

Voda ( g/m3 ) 9,4 17,3 30,4 51,1 82,9 130,1 198,0 423,0 597,0

Na primjer ako zrak temperature 30 0C sadri 15,2 g vode po m3, relativna vlanost je 50%.

(15,2 / 30,4) x 100 = 50%

Ako se temperatura zraka smanji relativna vlanost e porasti uz istu apsolutnu vlanost zraka. Doi e dokondenzacije vlage.

U muzejskim prostorima slike na drvu su zimi izloene suhoj atmosferi zbog centralnog grijanja, a ljeti dostavlanoj atmosferi. Neobraena daska reagira na promjene vlage s obje strane podjednako. Kod oslikane daske,

povrina slike djeluje kao prepreka za vlagu i dovodi do asimetrine raspodjele vlage unutar ploe. Svaki sloj (lak,boja, preparacija) na povrini drva tei smanjiti prijelaz vlage u drvo i iz drva. Boja i preparacija, iako proputajuvlagu, pruaju odreeni mehaniki otpor koji stvara napetosti na licu slike. Kad relativna vlanost padne na 30% inie, vlaga u drvu padne do 6 ili 7%. Neobraena strana suenjem se skuplja znatno vie pa se ploa krivi. Pukotine usloju boje i podloge, postaju naglaene kad se krivljenje povea. Dolazi do labavljenja sloja boje i preparacije uzodvajanje i ljutenje slojeva.

Kod ploa sastavljenih od nekoliko dasaka, krivljenje moe biti razliito u pojedinim spojenim daskama. esto su

spojene daske dobivene tangencijalnim ili radijalnim rezom ili rezom koji je izmeu njih. Kad se ploa sastavi, ona jeravna, ali vremenom zbog razliitog ponaanja pri primanju i otputanju vlage, pravci skupljanja i irenja nisu isti inastaje odvajanje unutar slojeva.

4.2.4. Oteenja drva zbog ivih organizama

Drvo je zbog celuloze i higroskopnosti podlono napadu parazita koji ga mogu potpuno unititi.

1. Suha trule drva je rezultat djelovanja razliitih gljiva koje se sastoje od dugih cjevastih stabalaca. Kisik i vlaga suim potrebni za rast. Drvo sa sadrajem vlage ispod 18-20% praktino nije nikada napadnuto od gljiva. Trulei sugreke u boji (bijela trule, crvena ili smea trule, boginjava trule...) i konzistenciji drva zbog kemijske razgradnje

lignina i celuloze.

32


33/193

2. Insekti napadaju ivo, oboreno, neobraeno i obraeno drvo. Larve kukaca su glavni neprijatelji drva. Kukcipolau jaja u pukotinama drva, a larve prave u drvu hodnike kojih moe biti toliko da unutranjost drva pretvore uneku vrstu saa. Drvo napadnuto crvotoinom ima manju mehaniku otpornost, naroito na udar, lako puca i lomi se.

drvo napadnuto insektima izgled raznih vrsta drva

4.3. VRSTE DRVENIH PLOA

4.3.1. Masivna drvena ploa (daska)

Nedostatak masivne drvene daske je da se krivi i raspucava, a napadaju je i razni insekti. Njen izbor, priprema i

obrada te nedostatke moraju svesti na najmanju mjeru. Kao nositelji slike smatraju se kvalitetnije meke vrste drva jertutkalo u njih dublje prodire. Zbog manje gustoe drva manje se i skupljaju.

Danas se drvo ree tangencijalnim rezom. Samo su sranica i njoj prileee dvije daske srednjice pouzdani nositelji.Kod daske sranice treba ukloniti srce iz sredine daske i dobivene daske zalijepiti pravilno ali obrnuto od poloajakojeg su imale u stablu; stranu kore sa stranom kore, stranu srca sa stranom srca (slika 4.6).

Preparacija se stavlja na meku, tj. lijevu stranu srednjice koja preparacijom i slojevima boje postaje odreenaprepreka za vlagu (Sigo Summerecker: Podloge tafelajske slike). Daska se obradi blanjom da bi bila ravna, azatim se na lijevoj strani nagrebe zupastom blanjom da bi to bolje vezala tutkalnu otopinu (povea se povrina zavezivanje). Daska sranica ima obje desne strane pa je svejedno na kojoj strani e biti preparirana. Drvo koje imasmole slabije e vezati tutkalo i preparaciju. Prethodno se smola ukloni osapunjenjem s potaom (kalij karbonat) ili seotopi pomou otapala.

Za tutkaljenje se koristi vrua 7%-tna tutkalna otopina. Nanosi se na lice, nalije i sve bridove. Nakon suenjaprvog nanosa moe se staviti jo jedan, ali slabije koncentracije. Neki slikari u drugi sloj tutkala stavljaju kredu iligaeni gips i tupkanjem ga nanose na nepotpuno suhi prvi sloj. Tutkaljena ploa sui se 2-3 dana u vodoravnom

poloaju na prozranom mjestu. Suhi obijeljeni sloj na licu i bridovima lagano se brusi i oprai.

Preparacija na drvu nanosi se u 5-6 ukrtenih nanosa. Tutkalna otopina je neto jae koncentracije nego kodplatna, 6-7 %-tna. Istim brojem nanosa zatiuju se i bridovi ploe. Na drvu se mogu koristiti sve vrste preparacija.Neki slikari na poleinu nanose topli laneni firnis i, dok je jo vru, brusnim papirom ga utaru u smjeru ice drva, adrugi put u poprenom smjeru. Na dobro osueni sloj firnisa nanose sloj sivo tonirane uljene boje.

Na starim slikama na drvu esto se moe vidjeti da je drvo oblijepljeno tanjim lanenim platnom na kojem se nalazipreparacija. Platno fiziki odjeljuje slikani sloj od drva. U sluaju raspucavanja drvene ploe, platno e sa slojempreparacije i boje ostati itavo. Ovaj nain osiguravanja slike se i danas preporuuje, naroito kod ploa veih formata

33

slikarstvo - tehnologija i tehnike slikanja / painting - technology and techniques of painting

Documents