slivno · 2013-12-23 · božić, 2013 broj 46 slivno 5 uvod, a onda ćemo započeti s listom onih...

Godina XXVIII. Božić, 2013. br. 1. (46.)

S l i v n oSLIV

NO

• GODIN

A XXVIII. •

BOŽIĆ

, 2013.

• BR. 1. (46.)

Božić, 2013 BROJ 46

Slivno 1

S l i v n oGodina XXVIII. Božić, 2013. br. 1. (46.)

Radosno uđimo u Božić – srce „vremena vjere“!

Dr a g i S l i v a n j c i ! Gospodin vam dao mir! Iskreno vas sve po-

zdravljam, ovdje u Slivnu, u lijepoj našoj domovini i na svim stranama svijeta.

Pozdravljam i pozivam da zajedno, zakriljeni Presvetim Trojstvom i u iskrenom me-đusobnom zajedništvu, praćeni stalnim zagovorom naše slivanjske Mati – Kraljice mira i s pomoću sv. Franje Asiškoga, anđela i svetih, pođemo naprijed, uvijek otvoreni radosti obraćenja. Obraćenja Isusu Kristu koje nas potiče da se oslonimo na Božje milosrđe i tako malo – pomalo hodimo stopama vjere, nade i ljubavi. Malo - pomalo, jer zreli vjernik se ne postaje preko noći, već u trajnom rastu Božje milosti u nama i odlučnom i svagdanjem vršenju Božje volje. Sve nas to poziva u blagoslovljenu poniznost i prihvaćanje svagdanjega križa koji nas otvaraju očinskomu Božjem zagrljaju, koji

nas prihvaća svojim sinovima i kćerima.

Nadam se da ste svi pre-poznali, ulazili i ušli u veliku milost Godine vjere, koju je za svu Crkvu i čovječanstvo proglasio papa Benedikt XVI. Proći kroz „vrata vjere“, znači krenuti na put koji traje čitav život. Započinje krštenjem, po

kojem možemo Boga zvati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, koji je plod slavnoga uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista (usp. Porta fidei 1).

Vjerovati, tj. živjeti po vjeri znači kre-nuti na put - slijedeći životom Isusa Krista koji je Put, Istina i Život. To znači, milošću Božjom i našom ustrajnom suradnjom s njom - živjeti dobar boj vjere i osvojiti vječni život - te svjedočanstvom vjere povesti mnoge vječnomu životu s Bogom, koji već ovdje počinje.

Na tom putu prema vječnosti, koja nam se sve više približava u svoj svojoj ljepoti,

BROJ 46 Božić, 2013

Slivno2

pozivam vas sve da ponizno i zahvalno, oslo-bođeni iskrenom svetom ispovijeđu od svih smrtnih grijeha, uđemo u radost Božića - rođendana Isusa Krista, koji je Srce „vremena vjere“, koje se nastavlja u nama, u Crkvi i čovječanstvu do blagoslovljene vječnosti. Vječnosti koja je stvarnost a ne san! I ovaj Božić – Isus Krist, Sin Božji rođen od Djevice Marije, čeka nas raskriljenih ruku i srcem punim ljubavi da nas sve ispuni sobom, kako bismo odlučno postajali radosni apostoli mira i dobra, u zgodno i nezgodno vrijeme, ne isključujući nikoga iz svoga života.

Lijepo je i sveto, trajno živjeti u okrilju Božića, donositi svim ljudima mir Božića i

postajati Božić slave Božje i radosti za sve ljude i stvorenja, kao sv. Franjo Asiški, koji u Božiću pronađe Boga, sebe i sve ljude.

Gospodin vam dao mir Božića!S ovom božićnom radosnom viješću,

miran, sretan i blagoslovljen Božić i božićne blagdane i Novu 2014. godinu želim vama i vašim obiteljima, cijelomu našem Slivnu ovdje, u Domovini Hrvatskoj i po cijelomu svijetu te svim prijateljima i neprijateljima Božića, koji hoće da sve ljude spasi i u sebi zauvijek usreći!

fra Zoran Jonjić, vaš župnik


Slivno 3

Bogu hvala, imamo papu Franju!

Novi, 266. papa, isusovac je, Argentinac, Jorge Mario Bergoglio, sedamdesetšestogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa. Novi papa izabrao je ime Franjo. To je prvi puta u povijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo to ime, a i prvi puta da je jedan isusovac izabran za papu te da papa dolazi iz

Latinske Amerike.

Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu. Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju “Immacolata” u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je

bio talijanski imigrant te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe


Slivno4

“Salvatore” u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj te je 22. trav-nja 1973. položio svoje doživotne zavjete. Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina. Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filo-zofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel. U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij “Salvatore” odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi. Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskup-ske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu te si je zaslužio nadimak “kardinal siromašnih”. Govori španjolski, talijanski, a služi se i njemačkim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj

grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima.

Napisao je knjige: “Meditationes para religiosos” (Razmatranja za redovnike) 1982., “Reflexiones sobre la vida aposto-lica” (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i “Reflexiones de esperanza” (Raz-mišljanja o nadi) 1992. Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Ar-gentinskog katoličkog sveučilišta. Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator. Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik argentinske biskupske konferencije. Blaženi Ivan Pavao II. ime-novao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.

Za vrijeme leta povratka sa Svjetskog susreta mladih iz Rio de Janeira u Rim, 29. srpnja 2013. puni sat i dvadeset minuta od-govarao je Papa Franjo na pitanja novinara. Prenosimo neke od odgovora:

Svjetski susret mladih

O. Lombardi: “Dakle, dragi prijatelji, ima-mo radost na ovom putu povratka imati s nama Svetog Oca Franju; bio je tako ljubazan da je odvojio dobar dio vreme-na kako bi s nama donio završnu ocjenu putovanja i u potpunoj slobodi odgovarao na vaša pitanja. Dajem mu riječ za maleni


Slivno 5

uvod, a onda ćemo započeti s listom onih koji su se predbilježili, a odabrat ćemo ih pomalo iz raznih nacionalnih i jezičnih skupina. Svetosti, Vama riječ da započnete.”

Papa Franjo: “Dobra večer i mnogo hvala. Ja sam zadovoljan. Bilo je to lijepo putovanje, duhovno mi je koristilo. Umoran sam, dosta, ali s radosnim srcem, i dobro sam, dobro: duhovno mi je koristilo. Susretati ljude čini dobro, jer Gospodin djeluje u svakom od nas, djeluje u srcu, i Gospodinovo bogatstvo je toliko da uvijek možemo primiti mnogo lijepoga od drugih. I to meni čini dobro. Ovo kao prva bilanca. Potom bih rekao da je dobrota, srce brazilskog naroda veliko, to je istina: ono je veliko. To je tako drag narod, narod koji se voli veseliti, koji i u trpljenju uvijek nalazi put tražiti dobro sa svih strana. I to je u redu: veseo je to narod, narod koji je mnogo trpio! Zarazno je to veselje Brazilaca, zarazno! I ima veliko srce, taj narod. A onda ću reći o organizatorima, kako s naše, tako i s brazilske strane; pa ja sam se osjećao kao da se nalazim pred računalom, utjelovljenim računalom… Ali zaista! Sve je bilo isprogramirano u sekundu, zar ne? Ali lijepo.

A onda smo imali problema s hipoteza-ma o mjerama sigurnosti: osiguranje ovdje, osiguranje ondje; nije bilo nijednog izgreda u čitavom Rio de Janeiru ovih dana i sve je bilo spontano. Uz manje mjere sigurnosti mogao sam biti s ljudima, zagrliti ih, po-zdraviti, bez blindiranih vozila… sigurnost je to pouzdanja u narod. Istina je da uvijek postoji opasnost da se pojavi kakav luđak… da, neki luđak koji će nešto učiniti; ali tu je i Gospodin! Ali stvarati blindirani prostor između biskupa i naroda je jedna ludost, a ja više volim ovu ludost: vani, i ići ususret

riziku od druge ludosti. Radije volim tu ludost: vani. Blizina koristi svima. (...)

Sadržaj crne kožne torbe

Andrea Tornielli (Italija): “Sveti Oče, imao bih jedno pomalo indiskretno pitanje: kad smo krenuli na put, svijet je obišla foto-grafija Vas kako se uspinjete u zrakoplov noseći crnu torbu te je po čitavom svijetu bilo članaka koji su komentirali tu novost: da, Pape koji se uspinje… nije se događalo, recimo, da se Papa uspinje s prtljagom u ruci. Onda bilo je nagađanja o sadržaju crne torbe. Sada, moja pitanja su: prvo, zašto ste Vi nosili svoju crnu torbu, a ne netko od suradnika, a drugo, ako nam možete reći što je bilo unutra… Hvala.”

Papa Franjo: “Nije bio ključ za atomsku bombu! Ah! Nosio sam je jer sam uvijek tako činio: kad putujem, ja je nosim. A unutra, što je? Brijaći aparat, časoslov, planer, jedna knjiga za čitanje – nosio sam jednu od svete male Terezije čiji sam štovatelj. Uvijek


Slivno6

sam išao s torbom kad bi putovao: to je normalno. Ali trebamo biti normalni… Ne znam… za mene je pomalo čudno to što mi kažeš, da je svijet obišla ta fotografija. Pa trebamo se naviknuti biti normalni. Normalnost života. Ne znam, Andrea, jesam li ti odgovorio…”

«Moli za mene»

Aura Miguel (Radio Renascença, Portugal): “Svetosti, želim pitati zašto tako ustrajno tražite da se moli za Vas? Nije normalno, uobičajeno, slušati jednog Papu da tako puno traži da se moli za Njega…”

Papa Franjo: “Uvijek sam to tražio. Kad sam bio svećenik, to sam tražio, ali ne tako često; počeo sam to učestalije tražiti kao biskup, jer osjećam da ako Gospodin ne pomaže u tom radu pomagati Božjem puku da ide naprijed, pojedinac to ne može… Ja uistinu osjećam da imam mnogo ogra-ničenja, s mnogo problema, također sam i grješnik – vi to znate! – i moram to tražiti. Ali, to mi dolazi iznutra! I Majku Božju molim da moli Gospodina za mene. To je navika, ali navika koja mi dolazi iz srca, a također i iz potrebe koju imam zbog mog posla. Osjećam da moram tražiti… ne znam, tako je…” (...)

O pobačaju i gay vjenčanjima

Patricia Zorzan (Brazil): “Govorim u ime Brazilaca. Društvo se promijenilo, mladi su se promijenili, a u Brazilu ima mnogo mladih. Niste govorili o pobačaju, o braku između osoba istog spola. U Brazilu je usvojen zakon kojim se proširuje pravo na

pobačaj, a dopušten je i brak između osoba istog spola. Zašto niste govorili o tome?”

Papa Franjo: “Crkva se već savršeno izrazila o tome. Nije bilo potrebno vraćati se na to, kao što nisam govorio ni o pronevjerama, laži ili o drugim stvarima o kojima Crkva ima jasan nauk!”

Patricia Zorzan: “Ali to je pitanje koje zanima mlade…”

Papa Franjo: “Da, ali nije bilo potrebno govoriti o tome, nego o pozitivnim stvarima koje mladima otvaraju put. Nije li tako? Osim toga, mladi savršeno znaju kakav je stav Crkve!”

Patricia Zorzan: “Kakav je stav Vaše Sve-tosti, možete li nam reći?”

Papa Franjo: “Onakav kakav je i stav Crkve. Ja sam sin Crkve!”

Biskup Rima

Antoine-Marie Izoard (Francuska): Dobar dan, Svetosti. U ime kolega francuskog jezika – 9 nas je na ovom letu. Budući ste Papa koji ne želi davati intervjue, doista smo Vam zahvalni. Vi se od 13. ožujka pred-stavljate kao Biskup Rima, uz vrlo veliku, snažnu upornost. Stoga želimo razumjeti duboki smisao te upornosti, je li više od kolegijalnosti možda riječ o ekumenizmu, biti primus inter pares Crkve? Hvala.

Papa Franjo: Da, u tome se ne smije ići dalje od onoga što se kaže. Papa je biskup, Biskup Rima, i zato što je Biskup Rima je Petrov nasljednik, Kristov namjesnik. Postoje drugi naslovi, ali prvi naslov je “Bi-skup Rima”, i odatle sve proizlazi. Govoriti, misliti da to znači biti primus inter pares,


Slivno 7

ne, to nije posljedica toga. Jednostavno, to je prvi naslov Pape: Biskup Rima. Ali ima i drugih… Mislim da ste rekli nešto o ekumenizmu: vjerujem da to malo pridonosi ekumenizmu. Ali, samo to…

Dario Menor Torres (La Razón, Španjolska): Jedno pitanje o Vašim osjećajima. Prije tjedan dana ste komentirali kako Vas je neko dijete pitalo kako se osjećate, može li se netko zamisliti u ulozi Pape i može li željeti to postati. Rekli ste da se mora biti luđacima za tako nešto. Nakon Vašeg prvog iskustva među mnoštvom ljudi, kao što su bili ovi danu u Riju, možete li nam ispričati kako se osjećate biti Papom. Je li jako teško, jeste li sretni, i je li to na neki način povećalo Vašu vjeru ili, suprotno, jeste li imali kakve sumnje? Hvala.

Papa Franjo: Raditi posao biskupa je jedna lijepa stvar, to je lijepo. Problem je kad netko traži taj posao: to nije tako lijepo, to nije od Gospodina. Ali kad Gospodin nekog svećenika zove da postane biskupom, to je lijepo. Uvijek postoji opasnost doživljavati se pomalo iznad drugih, ne poput drugih, nešto poput kneza. Opasnosti su to i grijesi. Ali rad biskupa je lijep: znači pomagati braći da idu naprijed. Biskup ispred vjernika da označi put; biskup među vjernicima da pomaže zajedništvo; i biskup iza vjernika, jer vjernici mnogo puta imaju ‘njuh’ za cestu. Biskup treba biti takav. Pitanje je bilo sviđa li se to meni? Volim biti biskup, sviđa mi se. U Buenos Airesu samo bio jako sretan, jako sretan! Bio sam sretan, istina je. Gospodin mi je u tome pomagao. Ali kao svećenik sam bio sretan, i kao biskup sam bio sretan. U tom smislu: volim to!

Dario Menor Torres: A biti Papa?

Papa Franjo: Također, također! Kad te Gos-podin postavi tamo, ako ti činiš ono što Gospodin želi, onda si sretan. To su moji osjećaji, ono što osjećam. (...)

Papa «u krletki»

Hada Messia (CNN, SAD): Pozdrav… Vi se držite bolje od mene… Moje pitanje je: kad ste susreli mlade Argentince Vi ste im, pomalo se šaleći, možda i pomalo ozbiljno rekli da se i Vi, ponekad, osjećate kao u krletki: želimo znati na što se točno odnosilo…

Papa Franjo: Znate li koliko sam puta želio hodati ulicama Rima, jer to volim, u Buenos Airesu sam jako volio hodati ulicama! U tom smislu osjećam se pomalo zatvorenim u krletku. Ali, moram to reći jer su jako dobri ovi iz vatikanske Žandarmerije, oni


Slivno8

su dobri, dobri, dobri i ja sam ih zahvalan. Sad mi dopuštaju činiti nešto više. Vjeru-jem… njihova dužnost je čuvati sigurnost. Zatvoren u krletku, u tom smislu. Volio bih hodati ulicom, ali razumijem da nije moguće: razumijem. U tom sam smislu to rekao. Jer moja navika je bila – kako kažemo mi u Buenos Airesu – bio sam svećenik callejero … (...)

Žene u Crkvi i oprema u zrakoplovu

Jean-Marie Guénois (Le Figaro, Francuska): Sveti Oče, jedno pitanje zajedno s mojim kolegom iz La Croix: Vi ste rekli da Crkva bez žene gubi plodnost. Koje ćete konkretne mjere donijeti? Na primjer, ženski đakonat ili žena na čelu dikasterija? I jedno maleno tehničko pitanje: Rekli ste da ste umorni. Imate li posebno uređenje zrakoplova za povratak? Hvala, Svetosti!

Papa Franjo: Počnimo s posljednjim. Ovaj zrakoplov nema posebnu opremu. Ja sam naprijed, jedan lijep naslonjač, običan, ali običan, takav kakav svi imaju. Dao sam da se napiše pismo i telefonira kako bi se reklo da ne želim posebnu opremu u zrakoplovu: je li jasno? Drugo, žena. Crkva bez žena je poput Apostolskog zbora bez Marije. Uloga žene u Crkvi nije samo majčinstvo, mama obitelji, nego je snažnija: ona je upravo ikona Djevice, Majke Božje; ona koja Crkvi pomaže rasti! Zamislite samo da je Majka Božja važnija od apostola! Važnija je! Crkva je ženska: ona je Crkva, zaručnica, majka. Ali žena u Crkvi ne smije samo… ne znam kako se kaže na talijanskom… uloga žene u Crkvi nije smije samo završiti kao mama, kao radnica, ograničena… Ne! To je druga stvar! Ali pape… Pavao VI. je napisao jednu prekrasnu stvar o ženama, ali držim da treba ići dalje u izlaganju te uloge i karizme žene. Crkva se ne može razumjeti bez žena, ali žena aktivnih u Crkvi, s njihovim profilom,


Slivno 9

koje idu naprijed. Mislim na primjer koji nema veze s Crkvom, ali je povijesni primjer: u Latinskoj Americi, Paraguay. Za mene, žena Paraguaya je najslavnija žena Latinske Amerike. Jesi li ti Paragvajac? Nakon rata je ostalo osam žena na jednog muškarca, i te žene su donijele pomalo težak izbor: izbor imati djecu da spase: Domovinu, kulturu, vjeru i jezik. U Crkvi treba misliti na ženu u toj perspektivi: rizični odabiri, ali kao žene. To treba bolje izraziti. Držim da mi nismo još izradili duboku teologiju žene u Crkvi. Samo može činiti ovo, može činiti ono, sad je ministrantica, sad čita čitanja, predsjednica je Caritasa…. Ali, ima više! Treba izraditi duboku teologiju žene. To je ono što ja mislim.

Odnos s Benediktom XVI.

Pablo Ordaz (El País, Španjolska): Željeli bismo saznati kakav je Vaš poslovni odnos, ne samo prijateljski i suradnički s Benedik-tom XVI. Nikad prije nije postojala slična okolnost; i imate li česte kontakte i pomaže li Vam on u ovom poslu? Puno hvala.

Papa Franjo: Vjerujem da posljednji put kad su bila dvojica papa, ili trojica papa, nisu međusobno razgovarali, borili su se da vide koji je pravi papa. Došlo je do toga da su je bila trojica u vrijeme istočnog raskola.

Ima nešto što obilježava moj odnos s Benediktom: ja ga puno volim. Uvijek sam ga volio. Za mene je on Božji čovjek, ponizan čovjek, čovjek koji moli. Bio sam jako sretan kad je on izabran za Papu. I onda kad je podnio ostavku, za mene je bio primjer veličine! Velikan. Samo velikan to može učiniti! Čovjek Božji i čovjek molitve.

On sada stanuje u Vatikanu, i neki mi kažu: pa kako se može to učiniti? Dvojica Papa u Vatikanu! Pa zar ti on ne smeta? Ali zar on neće pokrenuti revoluciju protiv tebe? Sve te stvari govore, zar ne? Pronašao sam rečenicu da to izrazim: “To je kao imati djeda u kući”, ali mudrog djeda. Kad je u nekoj obitelji djed u kući, njega se časti, njega se voli, njega se sluša. On je razborit čovjek! Ne miješa se. Mnogo sam mu puta rekao: “Svetosti, primajte ljude, živite svoj život, dođite s nama”. Došao je na otkri-vanje i blagoslov kipa sv. Mihaela. Evo, ta rečenica sve govori. Za mene je kao imati djeda u kući: mog tatu. Ako imam neku poteškoću ili neku stvar koju ne razumijem, mogu ga nazvati: “Ali, recite mi, mogu li to učiniti?” I kad sam išao razgovarati o tom velikom problemu, o Vatileaksu, on mi je sve rekao s jednostavnošću… u služenju. Ima jedna stvar koju ne znam jel znate, vjerujem da znate, ali nisam siguran: kad nam je govorio, u oproštajnom govoru, 28. veljače, rekao nam je: “Među vama je budući Papa: ja mu obećavam poslušnost”. Zaista je velik; on je velikan!

Žene u Crkvi

Anna Ferreira (Italija): Sveti Oče, dobra večer. Hvala. Željela bih reći mnogo puta „hvala“: hvala što ste donijeli mnogo veselja u Brazil, i hvala također što odgovarate na naša pitanja. Mi novinari jako volimo postavljati pitanja. Željela bih znati, zašto ste jučer brazilskim biskupima govorili o sudjelovanju žena u našoj Crkvi. Želim bolje razumjeti: kakvo treba biti to sudjelovanje nas žena u Crkvi? I što Vi mislite o ređenju žena? Kakvo treba biti naše mjesto u Crkvi?


Slivno10

Papa Franjo: Želio bih malo objasniti ono što sam rekao o sudjelovanju žena u Crkvi: ne može se ograničiti na činjenicu da bude ministrantica ili predsjednica Caritasa, vje-roučiteljica… Ne! Treba biti više, ali dublje više, i mistično više, s time što sam rekao o teologiji žene. A onda u vezi s ređenjem žena, Crkva je govorila i kaže: “Ne”. Rekao je to Ivan Pavao II., i to kroz definitivnu formulaciju. Ta vrata su zatvorena, ali o tome ti želim nešto reći. To sam rekao, ali ponavljam. Majka Božja, Marija, bila je važnija od apostola, biskupa i svećenika; kako, to je ono što trebamo pokušati bolje izraziti, jer vjerujem da o tome nedostaje teološko izražavanje. Hvala.

Rastavljeni i ponovno oženjeni

Gian Guido Vecchi (Corriere della Sera, Ita-lija): Sveti Oče, Vi ste i na ovom putovanju više puta govorili o milosrđu. Vezano uz

primanje sakramenata od strane razvedenih i ponovno oženjenih, postoji li mogućnost da se štogod promijeni u disciplini Crkve? Da ti sakramenti budu prigoda za približavanje tih osoba, a ne barijera koja ih odvaja od drugih vjernika?

Papa Franjo: To je tema koja se uvijek traži. Milosrđe je veće od tog slučaja kojeg Vi postavljate. Vjerujem da je ovo vrijeme milosrđa. Ova promjena vremena, kao i mnogi problemi u Crkvi – poput ne dobrog svjedočanstva nekih svećenika, također pro-blemi korupcije u Crkvi, također problem klerikalizma, samo kao primjer – ostavili su mnoge rane, mnoge rane. A Crkva je Majka: treba ići liječiti ranjene, s milosrđem. Ali ako se Gospodin ne umara opraštati, mi nemamo drugog izbora osim toga: prije svega, liječiti ranjene. Crkva je mama i mora ići tim putem milosrđa. I naći milosrđe za sve. Ali ja mislim, kad se razmetni sin vratio kući, tata mu nije rekao: “Ma ti, slušaj, odgovori: što si učinio s novcem?”. Ne! Priredio je slavlje! Onda, možda, kad je sin želio govoriti, govorio je. Crkva tre-ba činiti tako. Kad postoji netko… ne ih samo čekati: ići ih tražiti! To je milosrđe. I ja vjerujem da je to kairós: ovo vrijeme je kairós milosrđa. Ali tu prvu spoznaju je imao Ivan Pavao II., kad je započeo s Fau-stinom Kowalskom, Božansko Milosrđe… on je imao nešto, shvatio je da je to potreba ovog vremena. Vezano uz problem Pričesti za osobe u drugoj vezi, jer razvedeni mogu primati Pričest, nema problema, ali kad su u drugoj vezi, ne mogu. Držim da je to potrebno sagledati u cjelini pastorala braka. I zato je problem. Ali i – jedna zagrada – pravoslavni imaju drugačiju praksu. Oni slijede teologiju ekonomije, kako ju zovu,


Slivno 11

i daju drugu mogućnost, dopuštaju je. Ali držim da ovaj problem – zatvaram zagra-du– treba proučavati u okviru pastorala braka. I stoga, dvije stvari; prvo: jedna od tema za savjetovanja s ovih osam iz Vijeća kardinala, s kojima ćemo se sastati 1., 2. i 3. listopada, je kako ići dalje u pastoralu braka, i taj će se problem tamo pojaviti. I druga stvar: prije petnaest dana je kod mene bio tajnik Sinode biskupa, radi teme sljedeće Sinode. Radilo se o antropološkoj temi, ali razgovarajući i ponovno razgovarajući, naprijed i nazad, vidjeli smo tu antropo-lošku temu: kako vjera pomaže planiranju osobe, ali u obitelji, i odlučili stoga ići na pastoral braka. Na putu smo za jedan dublji pastoral braka. A to je problem sviju, jer mnogo ih ima, zar ne? Na primjer, reći ću samo još nešto: kardinal Quarracino, moj prethodnik, je govorio da je po njemu polovica brakova ništava. Ali zašto je tako govorio? Jer se vjenčaju nezreli, vjenčaju se a da nisu svjesni da je to za čitav život, ili se vjenčaju jer se društveno moraju vjenčati. I u to ulazi pastoral baka. A također i pro-blem pravnog poništenja brakova, to treba ponovno sagledati, jer crkveni sudovi nisu za to dovoljni. Složen je problem pastorala braka. Hvala.

(...)

Lijepe i ružne stvari

Nicole Winfield (Associated Press, SAD): Svetosti, još jednom hvala što ste došli “među lavove”. Svetosti, u četvrtom mje-secu Vašeg pontifikata, željela bih zamoliti da napravite malu bilancu. Možete li nam reći koja je bila najbolja stvar biti Papa,

neku anegdotu, i koja je najgora stvar, i koja je stvar koja Vas je u ovom razdoblju najviše iznenadila?

Papa Franjo: Pa ne znam kako na ovo odgovoriti, zaista. Velikih stvari, velikih stvari nije bilo. Lijepih stvari, da; na pri-mjer, susret s talijanskim biskupima je bio jako lijep, jako lijep. Kao Biskup glavnog talijanskog grada, s njima sam se osjećao kao kod kuće. I to je bilo lijepo, ali ne znam je li bilo boljega. Također i jedna bolna stvar, ali koja je dosta ušla u moje srce, posjet na Lampedusu. Ali ono je za plakati, to mi je koristilo. Ali kad stignu te barke ostavljaju ih nekoliko milja od obale i oni moraju, barkom, sami stići. I to me boli jer mislim da su te osobe žrtve jednog svjetskog društveno-ekonomskog sustava. Ali najgora stvar – oprostite mi – koja mi se dogodila je išijas – stvarno! – kojeg sam imao prvi mjesec jer su me za intervjue smještali u jedan naslonjač i to mi je naškodilo. Vrlo je to bolan išijas, vrlo bolan! Ne želim to nikome! Ali te stvari; razgovarati s ljudima; susret sa bogoslovima i redovnicama je bio prekrasan, prekrasan. Kao što je i susret s učenicima isusovačkih škola je bilo prekrasan, lijepe stvari.

Nicole Winfield: Koja je stvar koja Vas je najviše iznenadila?

Papa Franjo: Osobe, osobe, dobre osobe koje sam susreo. Susreo sam mnogo dobrih osoba u Vatikanu. Mislio sam što reći, ali to je istina. Pravedan sam kad to kažem: mnogo dobrih osoba. Mnogo dobrih osoba, mnogo dobrih osoba, ali dobrih, dobrih, dobrih!

(Preneseno sa: www.bitno.net)


Slivno12

Gospodine, nauči nas moliti!

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: „Gospodine, nauči nas

molit.“ (Lk 11,1). Odgovarajući na molbu svojih učenika, Isus im predaje temeljnu i najsavršeniju molitvu, Očenaš. Promatra-jući Isusa, apostoli su učili kako se moliti Bogu. Shvatili su s koliko se ljubavi Sin obraća Ocu. Nitko prije Isusa nije Boga nazvao riječju „Abba“ što znači „tata“. I nas danas, kao nekada svoje učenike, Isus poziva da se Bogu približimo s onakvim povjerenjem kakvo ima dijete u svoga do-broga tatu. U evanđeljima čitamo kako je Isus često molio. Prisjetimo se samo nekih primjera:• Isus rano ustaje, još za mraka, i povlači

se na samotna mjesta. Provodi mno-go vremena u molitvi i razmišljanju. (Mk 1,35)

• Kada treba donijeti važne odluke, kao što je izbor dvanaestorice, cijelu noć provodi u molitvi. (Lk 6,12)

• Isus izriče i spontane molitve zahvale Bogu kada se učenici vraćaju iz misije i kada mu pripovijedaju ono što su učinili. (Lk 10,21)

• Isus moli osobito u teškim trenucima u Getsemanskom vrtu prije nego je podnio muku, križ i smrt. (Lk 22,42 i 23,46)Ovi primjeri su i nama putokaz da

se Bogu možemo pomoliti u različitim

životnim situacijama jer nas Isus poučava da Bog misli na nas (Lk 12,22 - 32) i zato se ne moramo brinuti jer nebeski Otac zna što nam uistinu treba.

Nije dovoljno samo znati što o molitvi objavljuje Sveto pismo. Valja nam se učiti moliti. Obitelj je prvo mjesto u kojem se odgajamo za molitvu. Svetom predajom, živim prenošenjem u Crkvi od apostola do danas, Duh Sveti uči djecu Božju moliti. Izvor molitve su riječ Božja, liturgija Crkve te kreposti vjere, ufanja i ljubavi koje nam Bog daruje. Molitva treba pratiti čitanje Svetoga pisma jer se tako događa razgovor između Boga i čovjeka. Molitva je uvijek molitva Crkve, ona je zajedništvo s Presve-tim Trojstvom. Crkva uvijek poziva vjernike na redovitu molitvu: nedjeljnu euharistiju i blagdane liturgijske godine, Časoslov kao i dnevne molitve. Naše crkve su povlašteno mjesto molitve i klanjanja Bogu. Lijepo je i poučljivo vidjeti raspored molitve kod re-dovnika i redovnica u samostanima. Kroz hodočašća i svetišta vjernici od davnina ob-navljaju svoju vjeru i produbljuju molitvu. Poput mnogih svetaca, možemo moliti sami, imati svoj mali kutak sa Svetim pismom i svetim slikama. Molitva je milosni dar od Boga, ali podrazumijeva i napor jer nailazimo na prepreke. Najčešće poteškoće kod molitve su manjak vjere, rastresenost, suhoća kada je srce bezosjećajno, duhovna lijenost, obe-shrabrenje. Da bi se prevladale te prepreke,


Slivno 13

treba se boriti za poniznost, povjerenje i ustrajnost jer molitva i kršćanski život su neodvojivi. Molitva je životna potreba i mo-liti je uvijek moguće. Sveti Ivan Zlatousti reče da je moguće često i žarko moliti čak i na tržnici ili na šetnji te takodjer sjedeći u svojoj prodavaonici, bilo kupujući bilo prodajući pa čak i kuhajući. Čvrsta i velika je bila njegova vjera kad je govorio da ništa nije ravno molitvi; ona čini mogućim ono što je nemoguće i lakim što je teško.

Pitamo se odakle dolazi molitva? Sa-brano srce je ono koje moli. Što je vjera jača, što je srce bliže Bogu, to je i molitva snažnija. Onaj tko s ljubavlju, pouzdanjem, iskrenim i poniznim srcem moli, Bog mu poklanja lice posebnoga sjaja. Ni bol ni tuga, slomiti ga neće. U strahu će naći smirenje, a u teškoćama utjehu. Bog će mu i zlo okrenuti na dobro. Za kršćansku molitvu nema drugog puta osim Isusa Krista. Svaki put kad počnemo moliti Isusa, Duh Sveti pretječe svojom milošću i privlači na put molitve. Mnogi ljudi koji se obeshrabre molitvom tražeći Boga, ne znaju da molitva dolazi također od Duha Svetoga, a ne samo od njih. Ako nam duh klone i kušnje muče, pomislimo uvijek na Isusa koji će nam pokazati put, a naše srce neka ne odustaje. Isusa poslušajmo koji reče da treba „svagda moliti i nikada ne sustati“ (Lk 18,1). Uzor vjere i molitve neka nam bude savršena moliteljica Blažena Djevica Marija. Kad joj se molimo, s njom prianjamo uz Oca koji šalje svoga Sina da spasi sve ljude. Crkva moli u zajedništvu s Djevicom Marijom i tako veliča velika djela koja je u njoj Bog učinio te joj povjerava molitve i hvale.

Marija Perić

Nada

Nada veliku moć ima i s nadom sve počima. U nadi je mnogo sreće

i s nadom se sve pokreće.

U nadi se dosta snuje, mnogo toga priželjkuje. Našla te je pa te vodi,

nada uvijek svakom godi.

Iako te rado vara, nada ima puno čara.

U nadi se dosta mašta, tu se desit može svašta.

Nada je k’o neka sjena, opipljiva ništa nema. Ali ipak dirat može

i nevolje kad se množe.

Kad se pada, kad se strada, kad je srce puno jada,

kad se gubi svaka nada, nada uvijek to nadvlada!

Slobodanka Glibota


Slivno14

Sve osim zajednice muškarca i žene, ne

može se nazvati brakom

Dipl. teolog i voditeljica Katoličke udruge Lovret, Marinela Petričević govori o prvom narodnom referendumu, zdravstvenom odgoju te daje odgovore na pitanje

zašto se danas brže rastajemo nego ženimo ili udajemo?

Kako komentirate ovo što se posljed-njih dana događaja oko referenduma „U ime obitelji“?

- Smiješno je dovoditi ovu ozbiljnu inicijativu u skandalozan kontekst u kojem se prikazuje. Nažalost, pokazala se potreba za ustavnim definiranjem braka kao zajednice muškarca i žene jer se u društvu pojavila vrlo agresivna kampanja koja se odupire naravnom i božanskom zakonu te promo-vira jedan sustav vrijednosti koji je stran kršćanskom i zdravorazumskom poimanju života i svijeta. Bilo je motivirajuće pratiti izniman trud mladih ljudi, intelektualaca koji su nastojali, a u tome i uspjeli, probu-diti svijest mnogih građana naše domovine koji su svojim potpisom stvorili uvjete za predstojeći referendum.

Što mislite, koliko Crkva podupire referendum?

- Biskupi Hrvatske biskupske kon-ferencije uputili su 18. studenoga poziv

kojim potiču sve vjernike, kao i sve ljude dobre volje, da izađu na referendum te na pitanje:“Jeste li za to da se Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca“ – od-govore ZA. To je u skladu s općeljudskim i evanđeoskim vrijednostima te s tisuć-ljetnom tradicijom i kulturom hrvatskog naroda i većine drugih hrvatskih građana. A potvrdnim odgovorom na referendumsko pitanje, ne ugrožavaju se drugačija osobna opredjeljenja.


Slivno 15

Jeste li i Vi za to da se brak definira kao zajednica muškarca i žene?

- Apsolutno! Sve osim zajednice jednog muškarca i jedne žene, ni po naravnom, ni po božanskom zakonu ne može se nazvati brakom. Dobro razlikovati, ne znači diskri-minirati, nego upravo suprotno – poštivati.

Hoće li se u Hrvatskoj dogoditi nešto veliko, ako rezultati poluče pak drukčije rezultate?

- To može biti pokazatelj da živimo u vrlo dekadentnom, opasnom vremenu, ali ne bih unaprijed podcijenila svih 750 000 potpisa koje je u vrlo kratkom roku sakupila inicijativa „U ime obitelji“. Vjerujem da će svi oni, a i mnogi drugi, potvrditi svoj stav 1. prosinca i tako jasno poslati poruku da je hrvatsko društvo izgrađeno na kršćanskim vrijednostima i svoju budućnost polaže u vjernost Kristu i Crkvi.

Je li Crkva danas u krizi?

- Prije bih rekla da je vjera pojedinaca u krizi, a ne Crkva.

Zašto se danas brže rastajemo nego ženimo ili udajemo?

- Nisu mi poznati podaci o razvodima u Hrvatskoj. Teško je nabrojati razloge koji utječu na to da su naše obitelji razorene. Bez sumnje u prvi plan izbijaju razlozi mo-ralne prirode:krivo poimanje seksualnosti, nespremnost na žrtvu i odricanje, različiti egoistični razlozi zbog kojih se stupa u brak i sl. Odmah iza njih trebalo bi spomenuti socijalne razloge: nedostatak zaposlenja, nedostatna pa i loša briga države za obitelj, loš utjecaj medija, porast nasilja, droge itd. Ali bez obzira na razloge, rastava braka najviše pogađa djecu, a i na roditeljima ostavlja duboke psihofizičke ožiljke.


Slivno16

Što je najveća prepreka ujedinjavanju kršćana i zašto ekumenizam djeluje sporo?

- Ekumenizam je pokret koji nastoji obnoviti jedinstvo podijeljenih kršćanskih Crkava. Taj pokret je nastao 1910. godine na Međunarodnoj konferenciji uglavnom protestanskih zemalja u Glasgowu. Katolička crkva se brzo priključila tom pokretu, a Drugi vatikanski sabor je kao svoje glavne ciljeve postavio obnovu jedinstva među svim kršćanima. Najpotrebnije je obraćenje srca, zajednička molitva, ekumenski odgoj, uzaja-mno upoznavanje među bradom i suradnja s njima, ako smo i ako su otvoreni Duhu. Svojim ekumenskim stavom mi nikoga ne možemo prisiliti na istovjetno djelovanje jer ekumenizam je plod ljubavi. U ljubavi su uvijek dvije strane u djelovanju. Ako jedna od njih nije spremna uzvratiti na ponuđenu ljubav, nju se na to ne može prisiliti. U nadi protiv svake nade, mi želimo li biti vjerni crkvi, moramo ekumenski djelovati. Kad sva sredstva iscrpimo, uvijek nam ostaje neiscrpljiva molitva.

Voditeljica ste udruge, koja je prije 2 mjeseca proslavila petnaest godina svoga postojanja. Koliko je udruga za to vrijeme pomagala ljudima, koji su u potrebi?

- Sestre franjevke koje vode Dom Lo-vret proširile su svoje pomaganje starijim i bolesnim osobama, iz ustanove na adrese njihova stanovanja. Najprije organiziranjem Službe za pomoć i njegu pri Domu Lovret (1995. godine), a zatim osnivanjem Kato-ličke udruge Lovret (1998. godine). Ovim organiziranim pomaganjem na adresama stanovanja, mnogim našim sugrađanima je odgođen smještaj u Dom ili je trajno

prestala potreba za odlaskom iz vlastitog obiteljskog prostora u ustanovu. Ovaj pro-gram se širio u proteklih 15 godina, na način da se djelovanje organiziralo i u drugim mjestima izvan Splita (otok Šolta, otok Brač, grad Omiš, općina Zmijavci, Proložac i Podbablje) i na način da se uključivalo u provedbu programa, uz odrasle osobe, i djecu i mlade. Vizija ovoga rada je stvarati zajednicu u kojoj se starijim i bolesnim osobama omogućava uključenost u bogatu mrežu društvenih povezanosti, prvenstveno s vlastitom obitelji, a zatim s prijateljima i čitavom zajednicom. Poslanje, misija ovog projekta je raditi na prevladavanju negativ-nog stava prema starosti i starenju. Povezivati starije, bolesne i nemoćne osobe s mladima i zdravima kao trajnu potrebu normalnog življenja. Razvijati solidaran odnos među generacijama, dobrosusjedsku pomoć i vo-lonterski rad.

Je li četvrti modul zdravstvenog odgoja po Vama štetan za učenike osnovnih škola?

- Radi se o perfidnom ulasku homo-seksualne propagande u škole pod krinkom zdravstvenog odgoja. Učenike se podučava da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i heteroseksualni. Učenike se podučava da, bez obzira na svoj spol (koji je određen rođenjem), mogu sami odabrati da su nekog drugog „roda“. Kad biraju svoj „rod“, osim što mogu odabrati jesu li muškarac ili žena, jednako tako mogu oda-brati i da su homoseksualac ili biseksualac. Zastupnici rodne ideologije smatraju da su jedine prirodne razlike između muškara-ca i žena one u spolnim organima (spol), a sve druge razlike (u osjećajima, načinu razmišljanja...), proglašavaju posljedicama


Slivno 17

društvenih stereotipa („rod“). Za nameta-nje tih društvenih stereotipa rodni ideolozi najviše krive obitelj i roditelje, a kroz ovaj bi program djecu trebalo „osloboditi“ tih stereotipa. Djeca bi se trebala modi uživjeti u neki drugi „rod“. Ovaj program nameće svjetonazor koji negira i ignorira sve op-ćeljudske vrijednosti vezane uz spolnost, te ovaj program nameće svjetonazor koji je suprotan vrijednosnom sustavu većine roditelja.

Imate li neku poruku za kraj, kako za stare, tako i za mlade?

Budućnost je samoga društva ukorije-njena u mladim i starijim osobama. Potrebno je raditi, kako bi čovjek svaki trenutak svo-ga života živio dostojanstveno i u punini. Stariji čovjek se ne smije promatrati tek

kao neki objekt kojem se treba poklanjati dužna pažnja, blizina ili pružati usluga. Treba mu omogućiti da se i on, unatoč često ograničenim svojim snagama, potrudi na temelju svoga bogatog životnog iskustva, svoju mudrost, svoje svjedočenje o nadi i ljubavi prenijeti na mlađe generacije. Mladi u društvu ne smiju zanemarivati starije, nemoćne i osamljene osobe. Potrebno je pronaći vremena i družiti se s njima. Što više toga bude u jednoj obitelji, župi to će biti više plodne međugeneracijske solidar-nosti i biti će zagarantirana mirna, sretna dob budućih generacija, među kojima smo svi mi, svejedno u kojoj se životnoj dobi sada nalazimo.

Razgovarao: Darko Lončar

Čovjek u sjeniTko si ti

Čovječe u sjeni Čekam da te vidim

Čekam da ti čujem glas Nijemi telefon

Dvadeset i dva ljeta Bog me dade tebi

A ja život tražila nisam Izađi iz sjene

Izađi da ti rane ranama vidam Izađi da ti otvorim srce

Znaš da prezirem lažne suze I riječi poruke

Pogledaj me u oči

Čovječe iz sjene Tebi kojemu je Bog dao mene

Ne čekaj ploču i anđela S porukom da ljubav živi vječno

Uvijek zakasniš Iziđi

Iziđi čovječe iz sjene Iziđi stvarno

Ovaj put radi mene Nemoj kasniti

Oni ispod ploče ne vide čitati

Krasna Jokić, r. Marinić


Slivno18

Za križemOstaje mi samo nada da ću jednom

od Gospodina dobiti neki znak da mogu i ja uzeti tu svetinju u ruke i onda spreman i pripravan reći da sam ispunio svoj cilj. Do tada mi ostaje samo da u tihoj molitvi pođem za križem s ovim svetim pukom.

Svim mojim dragim Slivanjcima neka Krist bude suputnik, ne samo na križnom putu, nego kroz cijeli život.

Ivan Anić Vladin

Eto, već smo u Velikom tjednu i bliži se Veliki petak, dan muke Gospo-dinove, kad se prisjećamo Njegovog

nošenja križa i trpljenja za nas pa se prisjetih i nošenja križa u našem dragom Slivnu.

Razmišljao sam puno puta o tome kakva to osoba mora biti koja je spremna i pripravna uzeti u ruke tu svetinju i nositi je.

Već odavno sam imao nakanu prijaviti se za nošenje križa, ali čim dođemo u Veliki tjedan, kažem sebi: „Nisi još spreman niti pripravan za taj uzvišen čin, jer tvoja vjera nije toliko produbljena da bi mogao taknuti tu svetinju, a kamoli nositi križ pa makar imao i troje bijele rukavice.“

Raspravljao sam neki dan poslije svete mise s prijateljem o nošenju križa i o tome tko je pripravan na taj čin. Reče mi prijatelj: „Pa pomozi onim ljudima koji su se upisali nositi križ, kao što je i Šimun Cirenac pomogao Isusu nositi. Zar i Šimuna nisu natjerali, dok se vraćao iz polja, da uzme križ i nosi ga.”

Htio bih, jednog dana, barem i u po-znim godinama, doživjeti da mogu reći: „Gospodine, evo me, spreman sam ponijeti tvoj križ pa makar dva metra.“

Zašto ovo pišem? Vidio sam da neki ljudi pristupaju tom činu kao da je to neka obična tradicionalna priredba. Neki kažu da će za pokoru nositi križ i neka im Isus oprosti propuste. Ne mogu reći da ću za pokoru grijeha, umjesto svećenika, priče-šćivati na misi i sl.


Slivno 19

Svećenik u suvremenom svijetu

Papa Benedikt XVI. o 150. obljetnici smrti arškog župnika Ivana Vianneya proglasio je Svećeničku godinu (2009. - 2010.). Ivan Vianney rodio se 1786. godine u okolici Lyona, Francuska. Umro je na glasu svetosti 4. kolovoza 1859. u 73. godini života.

Proglašen je svetim 1925.

Ivan Vianney djelovao je u bezizglednim uvjetima. To bijaše postrevolucionarno vrijeme u Francuskoj. Unatoč silnim

poteškoćama uspjeh mu je bio veličanstven. Stoga je on, čini mi se, poticaj i podrška današnjim svećenicima koji dvoje kada se nađu u poteškoćama vjerske ravnoduš-nosti, moralnog nihilizma, osamljenosti, neshvaćenosti i možebitnim osobnim fru-stracijama. Ivan Vianney djelovao je na i u ‘ruševinama’ Francuske revolucije, koja je pošto-poto htjela izbrisati katoličku vjeru s lica zemlje. I mi smo ‘brali’ plodove Francuske revolucije od 1945. – 1990. godine. To bijaše doba surovog komunizma, koji je progonio vjernike te nemilosrdno pobio 666 katoličkih svećenika i bogoslova. Preostali svećenici su sa svojim vjernicima preživjeli, jer su se svesrdno utjecali Bogu u svakidašnjim molitvama. Devedesetih godina prošlog stoljeća zapuhali su u Hr-vatskoj vjetrovi demokracije. I svećenici i narod su predahnuli od tereta bezbožnog komunizma. Međutim, plodovi komuni-stičkog sustava zarobljavali su dušu čovjeka, koji je u demokraciji postao indiferentan i ravnodušan glede molitve i prakticiranja


Slivno20

vjere. Čini mi se da je ovo vrijeme slično vremenu u kojem je djelovao Ivan Vi-anney. Ivan je uspio jer se u poniznosti i molitvi pouzdavao u Boga. ‘’Ne zanima me’’, govorio je često, ‘’što o meni misle ljudi, nego što misli Bog. Želim se svidjeti Bogu, a ne ljudima.’’

Svećenik je čovjek koji se druži s Bo-gom u molitvi te u ‘slobodno’ vrijeme vodi dijalog s knjigom i slikom. Za kršćanstvo je od presudne važnosti odnos prema svijetu i društvu u koje se ono inkulturira. Svijet je, govoreći jezikom Evanđelja, poganska Galileja ili po apostolu Pavlu svijet druge kulture, profana povijest, u kojoj se rađa i razvija Božje kraljevstvo.

Prostor u kojem djeluju nositelji Isusove poruke, a svećenici su najodgo-vorniji, nije obećana zemlja očišćena od malovjernosti, krivovjerja, praznovjerja, nevjere i kumira - idola. Svećenici, otkri-vajući - kairos milosni trenutak - djeluju u permanentnoj krizi, koju u svijet unosi Isusova poruka.

Ni kršćanima ni svećenicima nije lako svjedočiti evanđeosku vjeru u svijetu koji je opterećen krizom. Svećenik koji se posvje-tovnjuje (čovjek od svijeta, a ne u svijetu poput soli i kvasca, kako reče Krist), slijedi logiku politike, bez gospodarskog uspje-ha, socijalne moći i društvenih povlastica. Svećenik je tako sveden na funkcionara crkvene institucije. Takav svećenik depon-tencira (slabi) Evanđelje, brani vladajuću ideologiju i čeka da mu vlast, građansko pluralno društvo, omogući uspješno djelo-vanje, sabere vjernike u crkvu i ‘dotjera’ djecu na vjeronauk. U posljednje vrijeme

kod nas aktualna Vlast ponovno vraća na perfidan način Lenjinističko-Staljinistički nazor i ideologiju, želeći istjerati vjeronauk iz škole. Stoga kršćani (laici) i svećenici moraju biti vjerodostojni svjedoci Isusovi.

Današnja se kriza naprečac razrješuje remistificiranjem svećenika, umnažanjem molitava, jednom vrstom bijega od svijeta u sigurnost privatiziranoga životnog smisla. Svećenik se svodi na kultnog svećenika, vršitelja pobožnih praksi s primjesom ma-gijskog psihologiziranja, kojim pojeftinjuje milost, zatomljuje ili krivo odgovara na teško pitanje Božje izočnosti u ljudskoj patnji, socijalnim nepravdama, situacijama nasilja i zla. Tako, kako reče teolog Karl Rahner, svećenik postaje psihoterapeut u staromodnoj odjeći čarobnjaka.

Sv. Ivan Vianney bi trebao biti uzor i današnjim svećenicima. Oni se prije svega trebaju svidjeti Bogu, a ne ljudima. I papa Frano traži ponajprije od biskupa, a potom i ostalog klera, da se oslobode suvišnog zlata, karijerizma i narcisoiznosti. On dje-luje na liniji sv. Frane Asiškog i sv. Ivana Vianneya. Njihova životna maksima bijaše : svidjeti se Bogu, a ne ljudima. Jednom sam pitao ministranta - tinejdžera koji je dugo stajao pred zrcalom u sakristiji : ‘’Reci mi prijatelju…, kad se već toliko ogledaš u zrcalu, želiš li se ti više svidjeti ljudima ili Bogu?’’ Odgovori mi : ‘’Želim se više svidjeti ljudima!’’ Tinejdžer je iskreno odgovorio. Rekoh mu : ‘’Prijatelju, čuvaj se ljudi, pogotovo onih koji se žele svidjeti ljudima, a ne Bogu’’. Naše vrijeme donijelo je jednu tešku bolest koja se zove sebelju-blje. Čovjek zapostavlja duhovnu sferu,


Slivno 21

posvećujući i vrijeme i novac tjelesnom izgledu, da bi se svidio ljudima.

Ivan Vianney je bio lud pred svijetom, a mudar pred Bogom. Iz životne prakse znamo da nisu svi ljudi jednako nadareni. Netko ima deset, a netko samo jedan talent, reče Isus (Mt 25, 14-30). Oni koji su s jednim talentom (to jest ispod prosjeka) mogu, ako su marljivi i ponizni, postati veliki i mudri pred Bogom. ‘’Što je ludo u očima ljudi, izabra Bog da posrami mudre’’ (1 Kor 1,27).

Pravo je čudo da je Ivan mogao završiti školovanje. Potjecao je iz seljačke, vjerničke obitelji. U kući njegovih roditelja skrivali su se svećenici, koje je progonila Francuska revolucija. Prisjetimo se i mi naših hrabrih obitelji koje se, u doba poslijeratne ko-munističke represije i terora, nisu bojale skriti i nahraniti svoga svećenika, kojemu je staljinistička vlast sve oduzela iz župne kuće. Stoga trebamo biti zahvalni našim hrabrim obiteljima koje su ostale vjerne Bogu i štitile svoga svećenika. Vidjevši kako Revolucija progoni svećenike, Ivan Vianney je odlučio postati svećenik. Ni u svojoj 17. godini nije znao ni čitati ni pisati, a odlučuje se za svećenički stalež. On je samo želio zamijeniti ostarjele i bo-lesne svećenike, koje nemilosrdno progoni Revolucija. Ali, kako završiti zahtjevno školovanje? Sam je priznavao : ‘’Ništa ne ulazi u ovu moju praznu glavu!’’ Profesori su ga malo pitali, jer ga nisi htjeli pred mlađim kolegama ponižavati. Kolege su ga znali izrugivati i ponižavati glede neznanja. Ali on je bio uporan pa je u 25. godini zaređen za svećenika.

Poslije svećeničkog ređenja pretpo-stavljeni mu nisu dopuštali ispovijedati. Bojali su se, rekoše, da će se on u ispo-vjedaonici smesti. Poslali su ga nekom iskusnom župniku na praksu. Poslije dvije godine ‘šegrtovanja’ povjerili su mu seoce Ars. Do svoje prve župe, Arsa, pješačio je 30-ak kilometara. Možemo slobodno reći da ju je zauzeo pješice. U Arsu je zatekao siromašne kućice, pokrivene ševa-rom-slamom. U mjestu je bilo svega 230 stanovnika, ali su zato bile četiri gostionice. Gostionice uvijek pune, a crkva prazna. I što se dogodilo? Kroz deset godina sve se izmijenilo : gostionice opustjele, a crkva se napunila. Zašto je to uspio ovaj nenadareni đak, koji je imao samo jedan talent? On je svoju malu župu obnovio molitvom! I


Slivno22

noću je molio, jer mu je dan bio prekratak. Znao je da se ne može osloniti na svoju pamet pa se oslonio na Boga. I današnji katolički svećenici, uza sav rad, trebaju moliti svakodnevno za Crkvu, ponajprije za svoje župljane. Gdje svećenik ne moli, tu se ne živi nego životari. Svećenik koji moli, stoji! Svećenik koji ne moli, pada! Danas se, nažalost, veoma rijetko moli u obiteljima. U 90% obitelji ne prekriži (prekrsti) se niti prije jela. Oni mladi koji su zapustili sakramentalni život i molitvu, u većini slučajeva završavaju na depresivima i psihijatriji. Posjetite odjel psihijatrije u KBC-u Split. Odreda su tamo mladići i djevojke koji ‘pucaju’ od fizičkog zdravlja, a bolestan im je duh i duša. Što manje molitve i ispovijedanja, to više psihičkih bolesnika. Stoga svećenici trebaju biti ljudi molitve za svoje vjernike i pozivati - ne

silom nego milom - povjerene im duše da se priklone molitvi. Ne treba pretjerivati, jer su mnogi molitvu zamijenili televi-zijskim sapunicama pa je teško povratiti izgubljenu naviku molitve. Isus je naglasio da trebamo moliti bez prestanka. Stoga molitva nije samo usmena komunikacija s Bogom, nego je molitva i svako naše dobro djelo usmjereno na slavu Božju i boljitak Crkve, obitelji i društva. Nemojmo zaboraviti zlatno pravilo : Lex orandi, lex credendi - Kako moliš, takva ti je i vjera. Tko malo ili nikako ne moli, ima slabu vjeru.

Ivan Vianney nije bio bogataš. Nije se ‘slizao’ s vlasti. Nije ni mogao, jer ga Revolucija nije milovala. Bezbošci su mi-slili i kod nas uništiti Crkvu, kad su joj oduzimali pokretnu imovinu. Tu su se grdno prevarili. Ako netko želi naškoditi Crkvi i svećenicima, neka im daje povlastice! U svećenicima će otupiti izgaranje za stvar Božju. Ivan je bio osjetljiv prema siromasi-ma. Davao im je i ono što je i sam trebao. On je propovijedao ne samo riječima nego prije svega svojim životom. A koliko je tek ispovijedao? Kao mladomisniku crkvena vlast mu nije dopustila ispovijedati, jer je tobože bio nesposoban. A on postade savjetnikom i ispovjednikom cijele Francuske. K njemu na svetu ispovijed pristizahu ljudi iz cijele Europe. Željeznička pruga Lyon - Ars radila je neprekidno, jer su putnici svakodnevno dolazili k Arškom župniku. Ispovijedao je i po 17 sati dnevno. Rad je započinjao u jedan sat ujutro. Tako je radio punih 30 godina. Svećeniku koji ne radi na sebi, koji se ne ispovijeda, teško je druge ispovijedati.


Slivno 23

Ivan je svoju oskudnu darovitost pre-tvorio u poniznost. Prihvatio je evanđeosku misao vodilju : beskorisne smo sluge (Lk, 17,10) te sebe ‘isklesao’ u sveca. Zbog nje-gove molitve i poniznosti vrag mu nije dao mira ni po danu ni po noći. Bacao ga je noću s kreveta, prevrtao mu pokućstvo, a iznad njegove glave, kako je sam priznao, grmjelo je kao da po tavanu sva kola prolaze! Vrag najviše oblijeće oko onih koji su vjerni Bogu, ustrajno mole i pridobivaju ljude za kraljevstvo Božje.

Postoji jedna poučna legenda o sv. Efremu sirijskom. Efrem je otišao u pu-stinju činiti pokoru, moliti i raditi da bi bio što bliže Bogu. Podigao je u pustinji malu kućicu te radio u oazi da bi mogao preživjeti. Oko njegove kolibe stalno je bilo stotinu đavola. Jednoga dana približi se njegovoj kolibi neki čovjek koji je upravo stizao iz grada. Kad je ugledao đavle oko Efremove kolibe, srdito im reče : Što vas je tu toliko oko siromašna i pobožna pusti-njaka? Što ne idete u grad?Upravo dolazim iz grada. U gradu nisam naišao na nijednog vraga. Samo sam na gradskim zidinama zamijetio jednoga, a taj mirno spava i hrče. Odgovoriše mu vrazi, skupljeni oko Efre-move kolibe : Mi smo sve ljude u gradu već osvojili i pobijedili. Stoga smo samo jednoga kolegu, đavla, ostavili na gradskim zidinama da stražari. On i nema velikih briga, jer je grad naš. Ali mi pokušavamo osvojiti i pobijediti ovog pustinjaka. Zato nas je ovoliko. Međutim, njega je, čini nam se, teško pobijediti i osvojiti, jer stalno moli.

Poruka ove legende o svetom pusti-njaku Efremu je jasna, glede svih ljudi koji mole i žele omiljeti Bogu. Posebno je

poruka jasna glede Ivana Vianneya, arškog župnika. Vrag se nije uzrujavao što Ivan nije učeni profesor ili doktor nauka, koji nema vremena za molitvu. Ne! Vrag je bje-snio zato što ovaj svećenik, seoski župnik, osvaja nebo i pridobiva molitvom ljude za kraljevstvo Božje. Zato ga je i bacao s njegova bijednog kreveta.

Čuvajmo se ljudi koji mirno spavaju i hrču, a zaboravili su moliti jer im je molitva, razgovor s Bogom, dosadna. Što više molimo i želimo biti bliži Bogu kroz vršenje naših obiteljskih, profesionalnih i svećeničkih dužnosti, imat ćemo više problema s protivnikom Božjim i lašcem - vragom. Najveća vražja pobjeda našega vremena je ta što je on, davao, uvjerio ljude da ne postoji. A tko bi tvrdio da vrag ne postoji, kaže sv. Augustin, taj je već njegov! A koliko puta od ‘katolika’ čujemo da on ne postoji.

Proslavili smo Godinu svećenika i Go-dinu obitelji. Ove godine slavimo Godinu vjere. Nadam se da su svećenici podigli ovih godina duhovnost na višu razinu. Da nije tako, proslava bi bila besmislena. Stoga bi se svećenicima trebali pridružiti povjereni im vjernici da bi ojačali svoju vjeru kroz djelotvornu i ustrajnu molitvu. Vjeru, naime, ne treba braniti nego hraniti sakramentalnim životom, čitanjem Svetoga pisma i ustrajnom molitvom!

Neka svim vjernicima, a prije svega svećenicima koji predvode povjereno im stado, dadne novu snagu za duhovnu obnovu u Godini vjere, moćni zagovor sveca sv. Ivana Vianneya koji je bio čovjek molitve.

fra Ivan Jukić


Slivno24

Hrabro svjedočenje vjere dr. fra Ivana Glibotića i

drugih

Poznato je da se iz znatiželje rado čitaju davno napisani dnevnici, a naročito oni iz mladosti pa će te bilješke i

samom piscu priuštiti po stare dane malo smijeha i po koju suzu jer će se u njima naći dio njegove mladosti, mnogo doživljenih

naivnih, iskrenih i smiješnih zgoda, a i poneka tužna životna priča.

Nakon dugo vremena i ja sam otvorio svoje stare bilježnice te sam ih s veseljem pročitao, čudeći se i samom sebi ondaš-njim zapažanjima jer ipak sam bio dječak pedesetih godina u Imotskom u kojem sam proveo duge četiri godine, a prije nego ih uništim želio bih djelomično opisati neke već zaboravljene, smiješne, važne i tužne događaje.

Ovo mladenačko vođenje dnevnika bio je moj pokušaj da se zaustavi vrijeme ili moje nastojanje da se ono otrgne od zaborava pa i po neki trenutak sjećanja, kao i cjelovitu sliku onog mračnog vremena u gradu, koje je srećom iza nas.

Svoje dnevničke bilješke počeo sam pisati još u osmogodišnjoj školi osjećajući potebu pisanja o toj surovoj svakodnevici terora, straha i nepravde te o kalvariji moga strica dr. fra Ivana Glibotića, a i velikim patnjama viđenijih građana u Imotskom.

Pisao sam o školi, nastavnicima, igra-ma i drugim nestašlucima te popularnim utrkivanjima kamenim skalinima do Ba-zane i natrag do crkve i prvim dječačkim

S. Emilija Glibotić i s. Ljubomira Kustura sa dr. fra Ivanom Glibotićem

u Imotskom 1985. u prigodi fra Ivanove dijamantne sv. mise (60.

obljetnice misiništva)


Slivno 25

simpatijama. Naše svakodnevne i neumorne trke serpentinama do vode Modrog jezera i gore prema velikoj Vidilici, odakle se pruža krasan pogled na plavetnilo i zelenkaste obrise tog bubrega ukopanog u kamenu obraslo biljnom florom i zagrljeno plavim nebom čiste Božje prirode, iznad kojeg se gordo diže prastara tvrđava Topana i u njoj zavjetna Gospina crkvica Fortica, u koju smo s poštovanjem dolazili da bi se poslije utrke ispred nje odmarali i uživali proma-trajući naš lijepi grad, prostrano i plodno Imotsko polje, preko brdskog zelenila sve do velebnog Biokova uz nježno milovanje povjetarca i cvrkuta malih i velikih ptica pojačan ritmičnim pjevom cvrčaka i drugih malih glazbenika oko nas.

U ovom ugođaju višeglasnog koncerta ptica i cvrčaka često smo u ovoj tišini Kvire Smoday i ja gore uživali slušajući ovu bla-godat i bili smo sretni i zahvalni Stvoritelju što nam je poklonio ovo bogatstvo u kojem se osjeća mistična povezanost Boga, čovjeka i prirode. U Imotski sam došao s ocem iz Slivna 1951. godine na Gospu od Anđela. Prvi put sam prisustvovao svečanoj Misi u crkvi, a pjevanje me posebno oduševilo i procesija kroz grad s Gospinom slikom bila je veličanstvena, a pratilo ju je mnogo naroda.

U školi se na početku nisam dobro snašao jer sam od materina ubojstva imao govornu manu i nije mi bilo lako kada ti se nestrpljivi nastavnik smije pred cijelim razredom.

Pred Božić je pao prvi snijeg koji nije dugo ostao, ipak smo se malo sanjkali niz Džombušu, a na Božić smo svi morali ići

u školu. Poslije zimskih praznika fra Alek-sandar Ribičić je došao u naš razred i skoro plačući rekao nam da od sutra, 8. veljače 1952. Godine, u školi više nema vjeronauka, nego se sada može održavati samo u crkvi. Svi smo mu obećali da ćemo i u crkvu do-laziti redovito, iako su nas neke učiteljice plašile i pod prijetnjom kazni odvraćale.

U proljeće i ljeto 1952. godine bila je velika suša tako da nije bilo dosta vode pa je svaki drugi dan cisterna dovozila vodu s Perinuše u fratarsku čatrnju.

Sve se bilo osušilo u polju i oko njega gdje nije bilo vode pa bi se Nikola Divić iz Glavine često žalio mome stricu fra Ivanu da su žito, kukuruz, povrće, grožđe i trava nikakvi pa se svi boje da neće biti dosta hrane ni čovjeku ni živini.

Ovo što sada slijedi iz moga dnevnika, sve je doživljeno, iskreno i naivno napisano pa i sada kao starac vjerujem da je to bilo za uzrast jednog dječaka golemi teret. Zato bi mnogima mogao biti mali podsjetnik koji to zlo vrijeme ne pamte ili slabo pamte pa i onima koji ga se ne žele sjetiti već ga često i danas veličaju. Ovim dnevničkim bilješkama iz onog vremena želim poručiti da oni još žive u zabludi te komunističke utopije i ne žele priznati barbarstva koja su u ime partije mnogima učinjena.

Poslije zabrane vjeronauka, vlasti su zabranile i tradicionalnu procesiju na Veliki petak i na Gospu od Anđela.

U gradu i na selima Imotske krajine atmosfeta je bila za nas čudna tako da su se ljudi bojali jedan drugoga. Pri kratkim susretima samo se šaputalo jer se svugdje osjećao strah od doušnika, a govorilo se da


Slivno26

su Udba i njeni agenti svuda po gradu i selima širili psihozu straha i terora.

Za crkvu i svećenike taj partijsko-repre-sivni sustav bio je ubitačan sa svim svojim prljavim i razornim sredstvima. Naročito im je smetao moj stric fra Ivan jer su ga partija i Udba htjeli pokoriti pod svaku cijenu da on prvi uđe u njihovo udruženje katoličkih svećenika. Te sitne i prodane partijske siledžije nisu birale sredstva kako bi ga diskreditirali i psihički ponizili. Moj stric dr. fra Ivan Glibotić uvijek je bio du-hovno jak i njegov odgovor je bez trunka straha bio: „Nikada!“

Zimski praznici 1953. godine bili su hladni i kišoviti bez snijega. Cijelu zimu je strica mučila astma. Iako su komunisti vidjeli da nije dobra zdravlja, i dalje mu nisu dali mira pa su već početkom siječ-nja počele dolaziti delegacije u samostan pokušavajući prisiliti strica da već jednom popusti i uđe u udruženje.

Osim toga, stric je morao ići skoro svaki dan u Udbu, a nekad bi ostao i po cijeli dan. Zbog njega je bio sazvan zbor radnog naroda u kino-sali, a glavni govor pročitao je dr. Ante Jerković i neki iz vlasti. Najodvratnije je psovao šef Udbe N. N. protiv strica i Crkve.

Sutradan me stric poslao da odnesem pismo dr. Jerkoviću i kada sam mu ga dao on me povuče u kancelariju i reče mi: „Reci stricu da je ono sve bilo napisano i mo-rao sam pročitati. On me dobro pozna i zna gdje sam ja!“ Preko ljeta kada bi stric morao ići u Udbu, Kvire Smoday i ja smo dolazili pred nju i na zidiću čekali strica. Zapisao sam ovo:

Bio je ljetni dan oko podne. Vani se dobro čuo hrapavi i bahati, dobro mi zna-ni glas: „Fra Ivane, slučaj čovječe! Vi ste pametni i uz to muzičar! Mi vam želimo pomoći, a i za nas bi bilo korisno da vi prvi uđete u udruženja pa nas oni iz Za-greba više neće gnjaviti. Vidite da nam Vatikan i Italija žele odnijeti Istru.“ Nastao je trenutni muk u sobi i mi smo vani na cesti čuli stričev glasni: „Nikada!“ Bilo je urlanja i psovanja, ajme! Uplašio sam se, a Kvire mi reče: „Bojim se da će fra Ivana zadaviti!“ I dok smo mi tako zbunjeno promatrali prizor na prozoru, uhvati nas obojicu za ruke civil i odvede nas unutra. Ubrzo je došao jedan milicioner i zapisao naša imena rekavši nam da je zabranjeno ćuliti na zidiću pred Udbom. Kviru su pustili, a mene su zadržali. Zatim je u sobu došao šef Udbe i strogo me ošinuo očima: „Šta drćeš, neću te poist, a ti si fra Ivanov i njega smo pustili kući, a i ti ćeš brzo ići ća! Nego reci ti meni, tico, ko dolazi u samostan i zašto?“ Ja mu počnem brojiti: Peruca, Jasna, Grozda, Kvire, Kiko, Ljuban, Zdeslav... On me ljutito prekine: „Ma jesi li ti doša mene zaje....! Reci ti meni ko dolazi po noći?“

„Po noći lete oko samostana samo šišmiši!“ htio sam mu odgovoriti. On me istjera iz sobe i psujući zalupi vratima.

Kvire me je čekao kod Tonovića kuće i bilo mu je drago da me vidi. Stric fra Ivan bio je zaprepašten kada je od nas ovo čuo i pohvalio me zbog toga jer im nisam ništa rekao o tajnim noćnim posjetima crkvi. Poslije sam često bio prestrašen pa sam u svojoj nevolji napisao i molio ovu molitvu: „O, Gospe od Anđela, ja sam sada sam,


Slivno 27

mater su mi ubili partizani, ko i Kvirina ćaću. Ćaća je na rađi u Istri, stric je stalno u Udbi, a i s fratrima nije lako. Molim Te, pomozi mi da se ćaća vrati živ i zdrav i da strica puste na miru. Obećajem Ti, da ću biti dobar đak i dobar čovik!“

U gradu i po selima osim svećenika još je teže bilo učiteljima, profesorima i namještenicima u državnim i drugim služ-bama koji su se usudili ići javno nedjeljom u crkvu. Svi su oni živjeli u strahu jer su ih doušnici stalno prokazivali, tako da su mnogi od njih iz bojazni da ne bi izgubili radno mjesto po noći dolazili preko fratar-ske ograde u crkvu i vjenčavali se ili krstili svoju novorođenčad pod svijetlom svijeće pa sam i ja mnogima bio vjenčani ili krsni kum. Zato je vjerojatno šet Udbe od mene htio doznati tko po noći dolazi u crkvu.

Najogavnija kampanja se vodila protiv profesora matematike i fizike Tina Benkovića samo zato što je on svake nedjelje ponosno išao na veliku misu.

Začetnik i kolovođa tog monstruoznog čina bio je gimnazijalac Stipe Šuvar, koji je zarana upao u zamku agresivnog ateizma i zadojen komunističkom ideologijom zla i mržnje prema svakome tko nije bio prista-lica njihove utopije, bez imalo tolerancije svojim primitivnim ispadima želio poniziti svog profesora koji je bio cijenjen u školi i u Imotskom. Tu svoju mržnju prema vjeri i Crkvi iskazao je svojim predavanjem u našoj školi gdje je cinično i podrugljivo ismijao Tina Benkovića da je podvornik Jozo znao reći: „Ajme pogana jezika!“

Profesor Benković nikada nije popustio već je i dalje dolazio u crkvu. U ponedjeljak

29. kolovoza 1960. godine profesora smo posjetili stric fra Ivan i ja u bolnici na Šalati gdje je bio na liječenju.

Prvi koji je bio nepravedno osuđen u Imotskom 19. srpnja 1952. godine od suca Buktenice župnik je Prološca fra Mir-ko Validžić na dva i pol mjeseca zatvora, zato što je kritizirao učiteljicu Miroslavu, a ja sam mu u općinski zatvor često nosio ručak iz samostana.

Zatim fra Jozo Meštrović, župnik iz Podbablja, bio je osuđen 3. prosinca 1954. godine na tri godine zatvora zato što je u svojoj propovijedi u crkvi kritizirao na-rodnu vlast, a dugo je vremena proveo u istražnom zatvoru Udbe i to u podrumu, a i njemu sam skoro svaki dan nosio ručak i večeru u zatvor.

Moj stric dr. fra Ivan Glibotić je nakon dugogodišnje kalvarije osuđen po nalo-gu Udbe 12. travnja 1955. godine na pet mjeseci zatvora, a grijeh mu je bio što nije popustio ući u udruženje još od 1952. godine, kako je znao stricu reći dr. Ante Jerković koji ga je branio: „Kadija te tuži, kadija te sudi!“ Udba je bila sudac!

I sada na koncu pri opisu mojih us-pomena već je rujan 2010. godine, a u mojim bilješkama zapisao sam već 1951. godine o prostranom i plodnom Imotskom polju.....i bili smo zahvalni Stvoritelju što nam je poklonio ovo bogatstvo u kojem se osjeća mistična veza Boga, čovjeka i prirode! A danas? Polovica polja je neobrađena i zarasla u korov!

dr. Ante Glibotić Murnau


Slivno28

Inkas torba preko glave

Radio sam na ciglani u Vukovaru ljeta 1948. godine. Bio je red i želja da posjetim svoju djevojku koja je ži-

vjela u Iloku. Dnevno se radilo od jutarnjeg svitanja do mrkle noći. Čak se i nedjeljom s placeva kupila suha cigla koja se subo-tom oštampala kako bi se imalo mjesta za štampanje nove cigle u ponedjeljak te se placevi čistili i pijesak za izradu cigle sušio pa je bilo nemoguće napustiti posao koji se radio lančano.

Subotom se malo ranije posao napuštao pa sam se s društvom dogovorio da bih jedne subote napustio posao u trinaest sati, kako bih stigao na autobus koji je iz Vukovara polazio za Ilok u četrnaest sati. Taj autobus je prometovao na liniji Osijek –Vukovar - Ilok.

Nisam puno čekao na kolodvoru dok je došao autobus iz Osijeka, ali me je jako iznenadila velika gužva koja je na autobusnom kolodvoru vladala. Zadnja vrata autobusa bila su zaključana. Unutar prednjih vrata sjedio je vozač koji je ujedno bio i kondukter te otvarao vrata i iz autobusa izlazi pet - šest putnika. Svi putnici koji žele ući u autobus, a ima ih preko dvadeset, pružaju novac vo-začu vičući: „Jure, Jure!“ Tako činim i ja, ali bezuspješno. Jure ih primi nešto više nego ih je izišlo, između kojih pozove i jednu ženu koja je držala dijete u naručju te pre-trpanim autobusom nastavi vožnju prema Iloku. Nezadovoljan sam se vratio otkuda sam i došao, kao i mnogi drugi.

Iduće subote ponovo sam odlučio na isti autobus u isto vrijeme pošto drugih

dana zbog posla ne mogu, a nedjeljom autobus ne vozi. Ovoga puta odlučio sam ići pješice u pravcu Iloka do Sotina koji je udaljen od Vukovara desetak kilometara, misleći da će tamo više putnika izići, a manje čekati ukrcaj te ću biti sigurniji da ću otputovati. U Sotinu je situacija bila baš, kao prija tjedan dana u Vukovaru, jer nas je mnogo na stanici čekalo, a nije pomoglo pružanje novca vičući: „Jure, Jure!“

Kada se autobus prepun putnika upu-tio prema Iloku, ugledao sam na njegovoj zadnjoj strani spuštene skale za uspinjanje na krov te sam skočio uhvativši se za skale na kojima sam se sagnut nastavio voziti. Kada sam se prevezao pet - šest kilometara, pošto mi je dosadilo biti sagnut, malo sam se ispravio, što je bilo dovoljno da me vozač preko ogledala primijeti kroz staklo na zadnjoj strani autobusa, na što nisam mislio. Kada sam primijetio da autobus znatno usporava brzinu, odmah sam se sjetio o čemu se radi te se dobro pripremio na skok čim to bude moguće, bez opasnosti. Tako je i bilo. Čim sam osjetio bar neku sigurnost, skočio sam sa skala i dao se u bijeg koliko su me brže noge mogle nositi. Čudna je bila i Jurina sposobnost, koji je volan ostavio i trčeći mene skoro stigao, iako sam tigrovskom brzinom prema izraslom kukuruzu jurio. Vjerojatno je prije iskočio, nego se autobus zaustavio, jer je na tom terenu makadam-cesta ravna pa nije trebao kočiti.

Kada je vozač Jure ocijenio da me ne može stići te ću mu izmaći u visoki kukuruz,


Slivno 29

od ljutine je bacio inkas-torbu u moja leđa da me bar dobro udari, kad me ne može uhvatiti. Dogodilo se nešto nepredviđeno i neugodno za mene, a pogotovo za Juru. Remen od inkas-torbe mi se prebacio preko glave, tako da je na meni ostala torba sa svim blokovima neprodanih karata, inkasi-ranim novcem i ostalim ispravama. Našao sam se u velikoj nevolji, misleći da me Jure u takvoj situaciji neće lako pustiti. Da je meni remen Jurine torbe zapeo preko samog ramena, ja bih torbu trčeći lako bacio te se tako i Jure riješio, ali sam mislio: skidajući je preko glave, morat ću bar koju sekundu usporiti, što je Juri dovoljno da me uhvati pa se nisam usudio riskirati, nego sam jurio koliko sam brže mogao.

Prostor - polje od ceste tj. autobusa prema sjeveru bio je otvoren tj. pokošeno žito, a dvadesetak metara nazad tj. u prav-cu Vukovara kuda sam ispred Jure trčao, nalazio se kukuruz visok preko tri metra, u koji sam kako je već rečeno uletio te se dao u trku uz duž redova tj. suprotno od ceste prema sjeveru, stalno misleći da mi je Jure za petama. Kada sam dojurio do vrha redova visokog kukuruza tj. oko četiri stotine metara dužine, produžio sam istom brzinom preko uzorane zemlje, stalno misleći da mi je Jure za petama te trčim i dalje tridesetak metara, bacim pogled iza sebe da vidim Juru, ali ga ne vidim. Tada s malim oduškom produžim u istom pravcu još dvadesetak metara bacajući pogled iza sebe radi sigurnosti, ali Juru ne vidim. Trebalo mi je poći samo petnaestak metara u pravcu Iloka tj. istoka, da vidim preko čistog terena (pokošenog žita) autobus, koji je od mene daleko preko četiri stotine metara. Na moje veliko i ugodno iznena-đenje, vidim Juru malo dalje od autobusa

tj. uz veliki kukuruz gdje sam ja uletio te se okrenut prema kukuruzu uskače u zrak kao da me hoće vidjeti, vičući: „Hej, gdje si? Vrati torbu pa se vozi.“ To je ponavljao više puta, misleći da se ja, (pošto sam mu se u kukuruzu izgubio) nalazim skriven u blizini njega. Kako Jure tako i svi putnici (koji su iz autobusa izišli radi znatiželje) okrenuti su u pravcu kukuruza čekajući moju pojavu. Tada se ja sa sigurnoga terena oglašujem vičući: „Evo mene ovdje.“ Kada su čuli moj glas, svi se okrenu u desno tj. prema meni, i udare u veliki smijeh. Jure se ne smije, nego viče umoljivim glasom: „Vrati torbu pa se vozi.“ Tada ja viknem da me Jure dobro čuje: „Evo tebi torba, a ja odo dalje“ te spustim torbu na zemlju, a Juru vojnički pozdravim i uputim se poljskim putem pre-ma Iloku. Tim putem je naišao neki seljak s upregnutim kolima, kojega sam zamolio da me poveze te se s njim dovezem do Lovke koja se nalazi u blizini Iloka pa se sastanem sa svojom Zorkom kojom sam se oženio u siječnju 1950. godine.

Obzirom na loše životne uvjete u Sliv-nu i moje lutanje po svijetu radi kruha, odredio sam trajno, promijeniti boravak

Danko Kustura s bratom i sestrama u prigodi proslave očeva 90. rođendana

u Slivnu 16. srpnja 1972.


Slivno30

u neko pogodnije mjesto gdje se nadamo lakše naći posao i bolje živjeti. Pošto su tada Zorkini roditelji i braća živjeli u Iloku gdje je lakše doći do posla, odlučili smo poći tamo. Odselili smo, mala obitelj (nas dvoje i naš sin Josip, star osam mjeseci) u Ilok u veljači 1952. godine, gdje smo kratko vrijeme ostali kod Zorkinih roditelja.

Drugoga dana našega boravka u Iloku, Zorka mi kaže: „Znadeš li, Danko, da se je moja prijateljica Stana udala. I čim je čula da smo došli u Ilok, poručila je da će nas doći posjetiti.“ Bilo mi je drago da se Stana udala, kao i da će nas posjetiti, jer sam je poznavao kao dobru djevojku dok je za djevojačkih dana bila prijateljica sa Zorkom. Povezivalo ih je prijateljstvo kao kolegice, vjernice i koje su se slagale i bile su obje Dalmatinke.

Drugoga dana na moje veliko iznena-đenje, sa Zorkinom prijateljicom Stanom dolazi njezin muž Jure, koji mi je bacio inkas-torbu preko glave. Rukujući se s njim kažem mu: „Zdravo Jure!“ On će meni ozbiljno: „Ja vas ne poznajem.“ Na što mu ja kažem: „Sjećate li se kada ste mi bacili inkas-torbu preko glave?“ Tada se Jure sta-de meni duboko ispričavati i ja njemu te ja nastavim: „Vi ste bili u pravu“, te mu ispričam kako sam bio prisiljen na tako nezahvalnu vožnju i nastavim: „Kasnije sam čuo kako lupeži po noći iskoriste skale na zadnjemu dijelu autobusa penjući se te bacaju s krova istog autobusa putničke ko-fere, a kada autobus uzbrdicom sporije ide, skoče sa skala i idu po svoj prljavi plijen. Tako i vi o meni možete misliti.“ Na što mi Jure odgovori: „Kako bi o vama tako mogao pomisliti, kada iz torbe ni pare nije falilo. Kada sam vidio da ste torbu spustili

i otišli, čvrsto sam vjerovao da u torbi nije ništa ostalo, ali mi je bilo u interesu spasiti svoju kožnu torbu te sam po nju otišao. Kada sam vidio da iz torbe nije ništa fa-lilo, nisam se mogao čudu načuditi i bilo mi je jasno da se radilo o nužnoj vožnji i ništa više. Kako sam ja prije mislio tako su mislili i svi putnici te kada sam im rekao da mi iz torbe nije ništa falilo, čudili su se govoreći: „Šteta što se nije vozio s nama kada je tako pošten.“ S Jurom i Stanom trajno smo ostali u lijepim odnosima.

Iz Iloka u Split doselili smo 1957. godine. Zaposlio sam se u poduzeću i kada sam radio u sjevernoj luci, upoznao sam dizaličara Juru Miletića, kojemu sam rekao da poznajem čovjeka njegovog imena i pre-zimena koji je rođen 1925. godine i živi u Iloku. Tada mi je on rekao da je taj čovjek njegov rođak. Ispričao sam mu sve što se između mene i Jure dogodilo te ga upitao dolazi li Jure ovamo. Kada mi je rekao da ponekad dolazi obići majku, rekao sam mu da dođu kod mene čim se Jure nađe kod njega što je i učinjeno te su Jure i Stana više puta bili naši dragi gosti.

Kada je Jure sa Stanom početkom Do-movinskog rata morao napustiti lijepi i dragi Ilok, smjestili su se u svoju vikendicu na Čiovu te su nas češće posjećivali.

Molio sam dragoga Boga za oslobođenje tog divnog našega grada Iloka, što smo, hvala Svemogućemu Gospodinu Bogu, i dočekali te su se Jure i Stana vratili u svoju kuću i na svoje imanje i kuću još bolje obnovili i uredili, u čemu su im pomogli i njihova dva sina i kćer koji su se snašli i zaposlili u Zagrebu, gdje su trajno ostali.

Danko Kustura


Slivno 31

Unaprijed planirana providnost - Josipovo

rođenje

Prilikom moga razvojačenja 1. travnja 1947. godine, donio sam iz Petro-varadina jednu knjigu o ljekovitim

travama u kojoj su između ostalog upisani i mnogi recepti za liječenje raznih bolesti.

Kada sam tu knjigu pokazao našemu župniku i mještaninu fra Pavlu Gliboti on je od mene tu knjigu zatražio, a za istu ponudio drugu knjigu travara Pelegića pod naslovom „Prirodno liječenje travama“, u kojoj je opisano mnoštvo recepti i načina za zdrav veseo i prirodan život. Tada je fra Pavao naglasio da ovu zamjenu knjiga čini-mo privremeno, na što sam ja pristao, ali je to ostalo trajno. Kada mi je ovu knjigu fra Pavao dao, dok sam je listao primijetio sam u njoj jedan list indigo papira. Znajući da je taj indigo-papir tada bio značajan i potreban, ponudio sam ga fra Pavlu, na što je on odlučno rekao: „Neka, neka ostane tamo gdje i je, ne treba mi“, te je indigo i ostao u knjizi.

Oženio sam se početkom 1950. godine te je u lipnju 1951. godine došlo vrijeme da moja Zorka rodi. Porođajni bolovi bili su izuzetno teški, trajali su dva dana i dvije noći. Moja Zorka je izgubila bolove, što

znači i svaku moć da se bori za uspjeh poroda. Kada smo odlučili ići u Imotski po doktora, Zorka se tome odlučno uspro-tivila, jer je od nekoga čula da u takvim slučajevima doktor dijete vadi na komade, kako bi spasio porodilju te je odlučno rekla: „Neću dozvoliti da mi dijete strada, nego ću radije i ja s njime umrijeti“. Ležala je iscrpljena kao mrtva, jer je bila izmrcva-rena i nemoćna te je izgledalo da je kraj i njezina života. Puno sam tražio pomoć po Pelegića knjizi koju sam s fra Pavlom zamijenio, ali bezuspješno. Gdje je god pi-salo o porođajnim problemima, napomene su glasile da prije poroda duže vremena treba uzimati ljekovito bilje ili maslinovo ulje, kako bi porod bio manje bolan. Ta knjiga je u stara vremena izdana, pa ni u kazalu nije bio pravi redoslijed kako bi se na preko 540 stranica moglo lakše doći do željenih podataka.

Netko je rekao da je dobro u takvim mukama opasati se pasom svetoga Franje te smo ga kod fra Pavla zatražili. Fra Pavao nam je poslao novi pas, kojim se Zorka opasala, uz odanu molitvu Ocu vječnomu i Majci Mariji, dok sam ja, tražeći pomoć,


Slivno32

bezvoljno i bez nade prevrtao listove u knjizi travara Pelegića. Najednom mi se otvori stranica gdje je papir indigo ležao preko četiri godine kod stranice 197., gdje na vrhu tog lista piše: „Žene koje teško ra-đaju, koje se muče pri porođaju - Uzmi tri grama snijeti i podaj njoj da popije u čaši vode. To se za dva sata ponovi i riješit će se svojih teških muka.“ Bio je dan 18. lipnja 1951. godine oko podne. Snijeti se moglo naći u klipu kukuruza i u klasju žita kada ono sazrijeva, a ječam počinje sazrijevati najranije. U nadi da se snijeti može naći u ječmu, otišao sam u naš vrt zvani vinograd ispod naših kuća te tražio pocrnjelo klasje tj. bolesno od snijeti koje sam i nalazio te crnu prašinu iz klasja istresao na papir. Kada sam mislio da je te crne prašine dosta, otišao sam kući, sve istresao u čašu vode, žlicom dobro izmiješao i Zorki dao da popije. Nije prošlo ni deset minuta, kada je moja Zorka dobila porođajne bolove te za idućih desetak minuta rodila sina Josipa teškog preko četiri kilograma. Snijet je otrov, a u malim količinama je lijek.

Očito je da se knjiga otvorila baš na stranici 197. zbog lista indiga koji je na nekoliko pregiba savijen uz tu stranicu preko četiri godine ležao. Također je očit i zbroj drugih učinaka koji su do ovoga doveli te da je samo jedan koje ću ovdje navesti izostao, uspjeha ne bi bilo: da nisam knjigu donio iz Petrovaradina, da je nisam donio pokazati fra Pavlu, da mi fra Pavao nije ponudio zamjenu, da indigo nije u toj knjizi postojao, da indigo nije bio baš na stranici 197., da ga kod moga vraćanja fra Pavao nije odbio uzeti, da smo knjige privremeno zamijenjene kroz

te četiri godine vratili, da se indigo kroz preko četiri godine iz knjige izgubio, da sam kroz te preko četiri godine čitajući knjigu indigo na drugu stranicu preba-cio. Ponavljam: da je od ovdje navedenih DEVET učinaka falio samo jedan, ja ne bi znao za taj lijek, čime bi došlo do si-gurne smrti moje drage dvije osobe, a time i gubitak njihovih potomaka. Pametni ljudi kažu da nema slučaja. Samo lud ili pakostan čovjek može reći da je sve ovo bilo slučajno. Vječnomu, Svemogućemu i sveznajućemu Ocu je sve poznato, jer je gospodar prošlosti, sadašnjosti i budućno-sti i kojemu su jednako prisutni prošlost, sadašnjost i budućnost te savršeno zna što se u koje vrijeme ima dogoditi kao i da se u to vrijeme ima rađati dijete u bolnim mukama majke, kojoj je svojom svetom providnošću pomogao.

Ne iskušavajmo Očevu rovidnost svo-jom zloćom govoreći zašto je nije svojom moći oslobodio bolova. Možda je baš morala trpjeti bolove po Očevu planu za zadovolj-štinu zbog naših mnogobrojnih uvreda, jer što god Bog čini, sve dobro čini.

Nije indigo slučaj, nego Božja Pro-vidnost unaprijed planirana i tempirana baš, kada snijet sazrijeva i dijete se rađa, što potvrđuje i ovdje navedenih DEVET čimbenika.

Čast, Slava i hvala Svemogućemu, vječ-nom, dobromu i Providnosnom Bogu Ocu Jahvi našemu, koji je gospodar svemira, vremena, prošlosti, sadašnjosti i buduć-nosti, Amen!

Danko Kustura


Slivno 33

Zlatni pir Ivke i Ljubomira Vrdoljaka

Doživjeti zlatni pir u zdravlju i u veselju sa svojom djecom, san je svakog bračnog para. Pedesetu obljetnicu crkvenog braka, proslavili su naši roditelji Ivka

(rođ. Kusić) i Ljubomir Vrdoljak.

Mama i tata, izrekli su vječno “da” jedno drugome 13.9.1963. u Njemačkoj. Na njihovom zajed-

ničkom bračnom i kršćanskom putovanju bilo je lijepih, zanimivljih, nezaboravnih i, nažalost, teških trenutaka. Bilo je također dosta muke zbog odlaska iz domovine, puno tuge zbog napuštanja obitelji te puno rada i truda. Iako su bili mladi, uspjeli su postići sasvim dobar i lijep život u inozemstvu te su svladali sve poteškoće koje je pred njih postavljao život proteklih pedeset godina.

Ali ipak uza sve to, u njihovom životu, su uvijek vladali ljubav, vjernost, iskrenost i razumijevanje. Uvijek su bili tu za obitelj i prijatelje te su pomagali koliko je god bilo

moguće. Ljudi bi došli kod njih (i još danas dolaze…) za pomoć, za savjet, za slušanje ili jednostavno za druženje.

Dragi naši mama i tata, mi smo uz vas dvoje imali sve što je moguće imati. Zato vam kažemo iskreno od srca : „Velika Vam HVALA ! Hvala što ste u nas utkali toliko sreće i ljubavi. Hvala Vam za sve što ste nas naučili. Hvala Vam za krsćanski odgoj koji ste nam pružili.“ Dali ste nam pozitivnu snagu da pokrenemo vlastiti život i s tom snagom i sigurnošću mi smo našli svoju sreću. Vi ste nam najbolji uzor i naša svemirska ljubav.

Živite nam još dugo i neka Vas prate zdravlje, sreća i blagostanje i još mnogo godina zajedničkog zivota.

DRAGI NAŠI MAMA I TATA! OD SRCA VAM ČESTITAMO

ZLATNI PIR! Vaša djeca Josip i Valerija

Nevjesta Marie-Anna i zet Walter Vaši dragi unuci Nicolas, Juliette, Enzo

i Elena


Slivno34

Iz kronike župe Slivno Imotsko

(7. 12. 2012. – 7. 12. 2013.)

7. prosinca 2012.Sv. misa (večernjica) svetkovine Bez-

grješnoga začeća Blažene Djevice Marije je bila u 15.00. Župnik je prije toga ispovijedao vjernike. Svima je dana prigoda primanja potpunog oprosta grijeha, po buli pape Pija VI. Iza sv. mise imali smo klanjanje Isusu u Presvetomu Oltarskom Sakramentu.

8. prosinca 2012.Svetkovina Bezgrješnoga začeća BDM.

Prije sv. misa, župnik je ispovijedao vjerni-ke, kako bi i danas mogli primiti potpuni oprost grijeha. Nakon sv. misa, župnik je nastavio blagdansko zajedništvo s braćom fratrima u samostanu u Imotskom.

9. prosinca 2012.Preko župne sv. mise, župnik je krstio

Petra Marinovića.

11. prosinca 2012.Sprovod pok. Ljubice Kustura ž. Dragine.

12. prosinca 2012.Sprovod pok. Mile Šimunović ž. Mila-

nove. Prisustvovalo je više svećenika.

18. i 19. prosinca 2012.Predbožićni župnikov pohod bolesnima

i starima i podjela sakramenata.

22. prosinca 2012.

U 16.30 je počela predbožićna ispo-vijed za sve uzraste vjernika, a nakon toga je bila sv. misa.

23. prosinca 2012.

Nakon župne sv. mise, djeca iz naše škole se izveli recitacije uoči Božića, pri-premane uz pomoć svojih učiteljica i vje-roučiteljice. Nakon toga župnik je djeci podijelio darove za Božić.

24. prosinca 2012.

Božićnu polnoćku smo radosno slavili u 22.30.

25. prosinca 2012.

U 10.00 slavili smo danju sv. misu Božića – svetkovine Rođenja našega Gos-podina Isusa Krista. Prije toga molili smo Gospinu krunicu.

26. – 28. prosinca 2012.

Slavili smo sv. mise božićnih blagdana za one koji slave susvetice i za sve ostale vjernike. Nakon sv. mise blagdana Nevine dječice, župnik je, po običaju, s remetom Gojkom počeo blagoslivljati obitelji. Toga dana je bio sprovod pok. Ivane Varnica.


Slivno 35

29. prosinca 2012.U 16.00 smo slavili Boga pobožnošću

klanjanja Isusu u Presvetomu Oltarskom Sakramentu.

30. prosinca 2012.Preko župne sv. mise kojom smo slavili

Sv. Nazaretsku Obitelj, župnik je krstio Anamariju Anić.

31. prosinca 2012.U 16.00 slavili smo sv . misu zahvalnicu

Bogu za 2012. godinu.

2013.

1. siječnjaU 10.30 slavili smo sv. misu svetkovine

sv. Marije Bogorodice i Dan mira.

6. siječnjaPoslije sv. misa svetkovine Bogojav-

ljenja, župnik je nastavio blagdansko za-jedništvo s našim fratrima u samostanu.

8. siječnjaPoslije sv. mise, klanjali smo se Isusu

u Presvetomu Oltarskom Sakramentu.

13. siječnjaKrštenje Gospodinovo. Završetak bo-

žićnoga vremena.

14. siječnjaŽupnik je naviještao vjeronauk u školi,

kao i svakoga ponedjeljka.

17. siječnjaU 10.00 smo slavili sv. misu za one

koji toga dana slave susveticu.U 15.00 klanjali smo se Isusu u Pre-

svetomu Sakramentu.

18. siječnjaU 15.30 molili smo Gospinu krunicu

kojom smo počeli molitvenu osminu za jedinstvo kršćana.

19. siječnjaU 15.00 molili smo Gospinu krunicu,

a nakon nje slavili sv. misu. Nakon toga, župnik je imao roditeljske sastanke s kriz-manicima, prvopričesnicima, ministrantima i njihovim roditeljima.

25. siječnjaNakon sv. mise kojom smo završili

molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, proslavili smo Boga i klanjanjem Isusu u Presvetomu Sakramentu.

2. veljačeNakon sv. mise blagdana Svijećnice,

klanjali smo se Isusu u Presvetomu Sakra-mentu. Župnik je predvečer suslavio sv. misu Svijećnice – Dan posvećenoga života - u crkvi sv. Franje u Imotskom.

3. veljačeNakon župne sv. mise i obreda „grliča-

nja“, poklonili smo se, kao i svake „mlade nedjelje“, Isusu u Presvetomu Sakramentu.

5. veljačeSprovod pok. Mate Jukića Antina,

našega hrvatskog branitelja.

9. veljačeFra Ivan Jukić je krstio Matu Kusturu.

Nakon popodnevne sv. mise, klanjali smo se Isusu u Presvetomu Sakramentu.

10. veljačeU sv. misama, sjetili smo se dičnoga

sina naše Crkve i našega hrvatskog naroda bl. Alojzija Viktora Stepinca, dali Bogu


Slivno36

slavu za njega i molili za njegovo progla-šenje svetim.

11. veljačeGospa Lurdska – Dan bolesnika. Prije

sv. mise, župnik je ispovijedao bolesne, nemoćne i sve ostale vjernike, a preko sv. mise podijelio je sakrament bolesničkoga pomazanja bolesnima i nemoćnima.

12. veljačeSprovod pok. Milke Kustura ud. Petra.

13. veljačeU 10.00 slavili smo sv. misu Čiste

srijede – Pepelnice i tom prigodom učinili obred „pepeljavanja“ kao znak početka ko-rizme. Popodne je bio sprovod pok. Vlade Barića pok. Vice.

15. veljačeKorizmeni križni put, a nakon njega

slavili smo sv. misu. Molitve križnoga puta čitali su naši krizmanici Ante Lozina, Vlado Lozina i Josipa Lozina.

16. veljačeNakon sv. mise, klanjali smo se Isusu

u Presvetomu Sakramentu.

17. veljačeNa obje sv. mise, svjedočili su vjeru mladi

iz Splita koji se pripremaju za hodočašće s papom, u srpnju, u Rio de Janeiru. Također, predvodili su Gospinu krunicu i pjevali preko sv. misa. Popodne je župnik suslavio sv. misu 25. godina misništva fra Zorana Kutleše i njegovih svećeničkih kolega u Imotskom te 70. godina misništva fra Vjeke Vrčića.

20. veljačeŽupnik je prisustvovao korizmenoj

rekolekciji za svećenike naše nadbiskupije u Vepricu.

23. veljačeKao i svake subote, župnik je imao

župni vjeronauk i ministrantski susret. Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu u Presvetomu Sakramentu.

28. veljačeU 15.00 slavili smo sv. misu zahvalnicu

Bogu za papu Benedikta XVI. i njegovu službu Petrova nasljednika (2005. – 2013.), koju je obavljao časno, na slavu Bogu i na veliku radost i milost Crkve i svih ljudi. Nakon sv. mise, zahvalno smo se klanjali Isusu u Presvetomu Sakramentu.

2. ožujkaPoslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.6. ožujkaŽupnik je prisustvovao dekanatskomu

sastanku u Imotskom.9. ožujkaNakon sv. mise, klanjali smo se Isusu

u Presvetomu Sakramentu.10. ožujkaŽupnik je s ovogodišnjim krizmani-

cima (Ante Lozina, Vlado Lozina, Josip Šimunović i Josipa Lozina) prisustvovao dekanatskom križnom putu za mlade u Imotskom. Bili smo zadovoljni i radosni te Bogu zahvalni za tu milost.

16. ožujkaNakon sv. mise, klanjali smo se Isusu

u Presvetomu Sakramentu, kako bismo još odlučnije živjeli Godinu vjere.

18. ožujkaSprovod pok. Zorke Šarić r. Vučko.19. ožujkaSvetkovina sv. Josipa – zaručnika Bla-

žene Djevice Marije. Pred bazilikom sv.


Slivno 37

Petra u Rimu, slavljena je sv. misa inaugu-racije novoizabranoga pape Franje, kojoj je prisustvovalo mnoštvo vjernika. U 11.00 smo slavili sv. misu svetkovine sv. Josipa, a nakon nje započeli smo pobožnost „13. utoraka sv. Anti“.

20. i 21. ožujkaŽupnik je pohađao bolesne i starije i

podijelio im sakramente pred Uskrs.

23. ožujkaU 17.00 je bila preduskrsna ispovijed

za sve uzraste, a nakon nje sv. misa.

24. ožujkaU 10.00 slavili smo procesijom i sv.

misom Cvjetnicu i Dan svjedoka vjere. Navečer je župnik prisustvovao „Muci Isusa Krista“ u Godini vjere u Imotskom.

27. ožujkaNakon sv. mise, klanjali smo se Isusu u

Presvetomu Sakramentu, kako bismo odluč-nije i poniznije ušli u Pashalno – Uskrsno trodnevlje u Godini vjere.

28. ožujkaVeliki četvrtak „Godine vjere“. Župnik

je suslavio sa više svećenika Misu posvete ulja u katedrali sv. Duje u Splitu. Sv. misi je predsjedao naš nadbiskup mons. Ma-rin Barišić. U 14.00 je bio sprovod pok. Milenke Radalj ž. Antine. Popodne smo slavili u našoj župi sv. misu „Posljednje večere“. Prije toga je bila sv. ispovijed za bratime Presvetoga Oltarskog Sakramenta i Gospin plač.

29. ožujkaVeliki petak „Godine vjere“. Ujutro

je počelo kantanje Muke Gospodinove, a zatim procesija Velikoga petka u kojoj je

bilo mnoštvo vjernika. Predvečer su bili u crkvi obredi Velikoga petka. Nažalost, ob-redima Isusove muke i smrti, i ove Godine vjere, prisustvovalo je puno manje vjernika, nego li u procesiji. Nakon svih obreda, ostali smo u tihoj molitvi i tako se mirno i dostojanstveno, kako priliči Velikomu petku, uputili svojim kućama.

30. ožujkaU 21.00 je počela sv. misa Pashalnoga

– Uskrsnog bdijenja u Godini vjere.

31. ožujkaIsusova Pasha – Uskrsnuće Isusa Krista.

U 10.00 je počela procesija oko groblja, a nakon nje sv. misa svetkovine Isusove pobjede nad grijehom, smrću i sotonom. Preko ove sv. mise, župnik je krstio Milenu – Josipu Nogalo.

1. travnjaUskrsni ponedjeljak. U 10.30 slavili

smo sv. misu.

2. travnjaŽupnik je uveo svakodnevno čitanje

„Katekizma Katoličke crkve“, prije sv. mise, u crkvi. To je učinio radi slave Božje i da župljani prime cjeloviti navještaj vjere, kako bi još odlučnije ušli u Godinu vjere.

6. travnjaNakon sv. mise, klanjali smo se Pre-

svetomu Sakramentu.

7. travnjaNedjelja Božanskog milosrđa, koju smo

svečano proslavili sv. misama.

8. travnjaBlagovijest. Prije sv. mise, koju smo

slavili u 10.30, molili smo Gospinu krunicu.


Slivno38

13. travnjaNakon sv. mise, klanjali smo se Isusu

u Presvetomu Sakramentu. Navečer je, po dogovoru za ovu godinu, bio u župnoj dvorani objed zajedništva s kantačima i križonošama koji su služili Bogu za Veliki petak.

17. travnjaŽupnik je odvezao odjeću i hranu u

Knin te dostavio novčane priloge skupljene za Caritas župe sv. Ante u Kninu.

19. travnjaPrije sv. mise, molili smo Gospinu

krunicu.

20. travnjaNakon sv. mise, klanjali smo se Isusu

u Presvetomu Sakramentu.

21. travnjaNedjelja Dobroga Pastira u Godini

vjere – Dan molitve za duhovna zvanja. Između sv. misa, počeli smo moliti krunicu Božanskoga milosrđa, kako bismo dublje ulazili u milosrđe Isusa Krista i vjeru.

25. travnjaŽupnik je suslavio sv. misi blagdana

sv. Marka evanđeliste u Podbablju.

27. travnjaSastanak župnika s prvopričesnicima

i njihovim roditeljima.

28. travnjaPoslije župne sv. mise, blagoslovili smo

polje s četiri mjesta oko crkve, po običaju, prigodom blagdana sv. Marka evanđeliste.

29. travnja do 1. svibnjaBojanje naše crkve. Crkvu su obojili:

Jozo Lozina Ikanov, Albino Lozina i Teo

Marinović. Gojko i Ruža Lozina su im pomagali u crkvi. Dinko Parlov je posudio skelu, a Mladen Lozina ju je dovezao u cr-kvu i iz nje nakon bojanja odvezao. Nakon bojanja, crkvu su očistili i uredili: Gojko i Ruža Lozina, Ivan (Pašo) i Zdenka Lozina, Ljubica Parlov Dragina, Iva Lozina Vicina, Iva Štreto r. Parlov, Marija Kovačević, Anita Jukić, Maja Jukić, Mila Radalj Šimina I Vera Radalj Vladina.

4. svibnja

Župnik je nastavio moliti Gospinu krunicu svaki dan s vjernicima. Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu u Presvetomu Sakramentu.

5. svibnja

Župnik je suslavio u slavlju prve sv. pričesti u župi Podbablje. Kristina Jonjić, njegova sinovka također je primila prvu sv. pričest. Fra Gabrijel Jurišić ga je zamijenio za slavlja sv. misa u Slivnu.

7. svibnja

Župnik je prisustvovao proslavi svetko-vine sv. Duje, zaštitnika naše nadbiskupije, u Splitu.

10. svibnja

Zbor je popodne imao generalnu probu za slavlje sv. krizme.

11. svibnja

Ovogodišnji krizmatelj mons. don Pavao Banić, župnik župe sv. Marka u Makarskoj, u 10.00 održao je susret s na-šim krizmanicima i njihovim roditeljima, a nakon toga smo ih ispovijedili.

Popodne su se župljani, poslije sv. mise, klanjali isusu


Slivno 39

12. svibnjaSlavlje svete krizme u našoj župi. Mons.

don Pavao Banić je krizmao Antu Lozinu, Vladu Lozinu, Josipa Šimunovića i Josipu Lozina. Poslije slavlja sv. krizme, don Pavao i župnik su išli na zajednički objed u samo-stan. Dao Bog da to Božje izabranje nikada ne prezru. Popodne je župnik sprovodio pok. Milicu Glibota ž. Petrovu.

15. svibnjaPrije podne, župnik je bio u Imotskom

na samostanskom kapitulu, a popodne na regionalnom sastanku u Splitu u samostanu na Trsteniku.

18. svibnjaPrva sveta ispovijed ovogodišnjih

prvopričesnika i sv. ispovijed njihovih roditelja.

19. svibnjaDUHOVI – PEDESETNICA. Prva

sveta pričest u našoj župi. Naši su ovogo-dišnji prvopričesnici: Vlade Lozina, Vlade Talaja i Petra Opačak. Velika radost i milost za njih i za nas u Godini vjere.

22. svibnjaŽupnik je prisustvovao svećeničkom

danu naše nadbiskupije u Vepricu.

23. svibnjaPrvi dan trodnevnice Presvetomu Troj-

stvu. Sastojao se od: prigode za sv. ispovijed, Gospine krunice i sv. mise. Fra Mladen Prolić, župnik Runovića, je predsjedao slav-lju sv. mise i propovijedao je vjernicima. Dosta vjernika.

24. svibnjaTijek trodnevnice je bio kao jučer.

Danas je predsjedao i propovijedao fra

Nedjeljko Čarapić, župnik Podbablja. Više vjernika nego jučer.

25. svibnjaTijek trodnevnice isti kao jučer. Pred-

sjedao je i propovijedao fra Zoran Jonjić, naš župnik. Nakon sv. mise, ostali smo u klanjanju Isusu u Presvetomu Oltarskom Sakramentu kako bismo se još bolje pri-pravili za svetkovinu Presvetoga Trojstva, zaštitnika naše župe. Od večeras su vjernici imali prigodu primiti potpuni oprost gri-jeha, koji je bulom udijelio papa Pio VI., 23. lipnja 1778. u Rimu.

26. svibnjaSvetkovina Presvetoga Trojstva, patrona

naše župe. Slavljene su tri sv. mise. Prvoj je predsjedao vlč. Vlado Mikrut, a večernjoj fra Zoran Jonjić. Središnjim misnim slav-ljem je predsjedao i propovijedao fra Joško Kodžoman, provincijal naše franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

30. svibnjaTijelovo. Prije sv. mise, molili smo

Gospinu krunicu.

1. lipnjaGodišnji susret ministranata naše Pro-

vincije u Otoku kod Sinja.I naši ministranti su se odazvali ovomu

susretu. Živjeli smo iskustvo radosti i zajed-ništva. Nakon popodnevne sv. mise u našoj župi, klanjali smo se Isusu u Presvetomu Oltarskom Sakramentu.

6. lipnjaPoslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.

Župnik je danas pohodio bolesnicu Cvitu Mikrut i podijelio joj sv. ispovijed, bole-sničko pomazanje i sv. pričest.


Slivno40

7. lipnjaPresveto Srce Isusovo. Svetkovinu smo

svečano proslavili ovdje. Nakon toga, žu-pnik je ispovijedao vjernike u Krstaticama i suslavio u sv. misi.

8. lipnjaBezgrješno Srce Marijino. Župnik je

suslavio u sv. misi u Rakama, prigodom blagoslova obnovljene crkve Prečistoga Srca Marijina. Došao je na poziv don Jakova Cikojevića, župnika župe Zagvozd.

10. lipnjaRadi odlučnijega prianjanja uz milost

godine vjere i obraćenja Kristu, župnik je uveo svakodnevnu molitvu Gospine krunice, a nedjeljom krunicu Božanskoga milosrđa.

11. lipnjaŽupnik je predsjedao i propovijedao

u Vinjanima, prigodom dvetnice sv. Anti.

Nikola Šimunović i Gojko Lozina pokosili su travu oko župne kuće.

12. lipnjaŽupnik je predsjedao i propovijedao u

Podbablju, prigodom trodnevnice sv. Anti.

13. lipnjaSv. Ante Padovanski, suzaštitnik naše

župe. Župnik je rano ujutro ispovijedao vjernike u Vinjanima. U našoj župi, blag-dansko slavlje je počelo procesijom u 10.00, a zatim sv. misom. Na kraju sv. mise, bio je blagoslov djece, ljiljana i vozila.

15. lipnjaNakon sv. mise, klanjali smo se Pre-

svetomu Saktamentu.

16. lipnjaŽupnik je prisustvovao sprovodu pok.

Petra Jonjiića, ministranta župe Podbablje, koji se utopio u Vrljici. Velika žalost i tuga!


Slivno 41

17. lipnjaŽupnik je popodne pohodio Jozu Zelj-

ka i podjelio mu bolesničko pomazanje, da bude jak s Bogom.

19. lipnjaŽupnik je prisustvovao dekanatskom

sastanku u Imotskom.

20. lipnjaSprovod pok. Joze Zeljka.

22. lipnjaPoslije sv. mise, klanjali smo se Presve-

tomu Sakramentu. Sve više vjernika ostaje na klanjanju i prepoznaje ga kao veliku milost.

23. – 28. lipnjaŽupnik je prisustvovao duhovnim

vježbama u Imotskom i živio s braćom redovnicima i svećenicima ove dane milosti preko sv. misa, molitve i zajedništva.

28. lipnjaPonovno smo se u našoj župi nakon

Gospine krunice i sv. mise s kratkom propovijedi, klanjali Isusu u Presvetomu Sakramentu.

29. lipnjaSv. Petar i Pavao. Župnik je prisustvo-

vao svećeničkomu ređenju našega franjevca – Slivanjca fra Ivana Vuletića. Ređenje je bilo u katedrali sv. Duje u Splitu. Veliki dar i radost! Proslavili smo svetkovinu u župi, opravdano u popodnevnomu terminu. Bilo je malo vjernika. Prije sv. mise molili smo Gospinu krunicu, zahvaljujući Bogu za našega fra Ivana i za sve novozaređene svećenike.

30. lipnjaŽupnik je objavio da će nedjeljne sv.

mise u srpnju i kolovozu počinjati u 8.00 i u 10.00.

1. srpnjaČisteći oko crkve i župne kuće, počeli

smo bližu pripravu za „mladu misu“ naše-ga fra Ivana. Tu ćemo pripravu, na razne načine, činiti svakodnevno do mlade mise. Župnik je popodne prisustvovao sprovodu pok. fra Ante Madunića u Imotskom. Bilo je prisutno mnoštvo naroda Božjega i njegovih svećenika. Dostojno su ispratili svoga brata u milosrdno okrilje Božje, unatoč tolikim „kamenovanjima“ raznih medija protiv fra Ante. Bog mu dao pokoj vječni!

3. srpnjaŽupnik je prisustvovao Danu provincije

na Visovcu. Gospodin mi je dao braću!

5. srpnja„Prvi petak“ na čast Presvetoga Srca

Isusovog. Nažalost, malo vjernika nalazi srce i život u ovoj snažnoj pobožnosti, koja je nebeska snaga.

6. srpnjaŽupnik je bio na Visovcu, prigodom

„oblačenja“ novih novaka i zavjetovanja postojećih novaka. Nakon svakodnevnoga čitanja Katekizma Katoličke crkve, popodne smo u župi slavili smo sv. misu, a poslije nje klanjali smo se Isusu u Presvetomu Sakramentu.

7. srpnjaNakon župne sv. mise, poklonili smo

se nakratko Presvetomu Sakramentu. Ovaj čin ljubavi za Isusa i na „mlade nedjelje“ je snažna milost, ali traje kratko, a mnogi „gledaju i na sat“. Pobožnost klanjanja Pre-svetomu Oltarskom Sakramentu je klanja-nje, a ne kratki poklon! Župnik je iza župne sv. mise pošao na mladu misu fra Antonia Mravka u Galu – Gljev. Razumljivo, jer je


Slivno42

novim mladomisnicima naše Provincije bio duhovnik u sjemeništu.

9. srpnjaŽupnik je bio u zajedništvu s drugim

našim svećenicima u Prološcu, prigodom blagdana Kraljice Mira.

12. srpnjaPoslije sv. mise, klanjali smo se Pre-

svetomu Sakramentu.

13. srpnjaNeposredna priprava za mladu misu

našega fra Ivana Vuletića. Svi molimo i zauzeto djelujemo kao bi nam mladomi-sničko slavlje bilo velika radost. Župnik brižno prati sve što se čini pred crkvom i kod obiteljske kuće našega mladomisnika, zahvaljujući Bogu za sve dobro.

Pohodili su nas ponovno gvardijan fra Kristian Stipanović, mladomisnikov kum fra Zoran Kutleša i sam naš mladomisnik. Naše časne sestre iz Imotskoga za ovo slavlje su poklonile nove oltarnike i krpice za čišćenje liturgijskoga posuđa. Pohodila nas je i č.s. Filipa Smoljo.

Za kićenje kod crkve i kod mlado-misnikove kuće, osobito i nesebično su se zauzeli fra Miroslav Kravarušić i č.s. Mirjana Puljiz, rodom iz naše župe.

14. srpnjaMlada misa našega franjevca – Slivanjca

fra Ivana Vuletića. Počela je s procesijom od župne kuće. Više svećenika je bilo pri-sutno. Predsjedao je i propovijedao dr. fra Željko Tolić, bivši Provincijal. Sve je prošlo u redu i kod crkve i kod mladimisnikove obiteljske kuće. Slavlju je prisustvovao i fra Joško Kodžoman, naš provincijal. Tajnik Provincije fra Frano Doljanin sve je pratio

i uredno zapisao u „Vjesniku provincije“. Bogu hvala za sve dobro, milosti i radost!

15. srpnjaŽupnik je prisustvovao Danu općine

Runovići, a zatim je u zajedništvu s našim fratrima u Imotskom, slavio Presvetoga Ot-kupitelja, zaštitnika Provincije.

16. srpnjaŽupnik je ispovijedao vjernike, a zatim

suslavio u sv. misi blagdana Gospe Karmel-ske, zaštitnice Runovića.

20. srpnjaŽupnik je bio u zajedništvu sa sveće-

nicima u Studencima, prigodom svetkovi-ne sv. Ilije proroka, zaštitnika Studenaca. Župnik Studenaca je fra Danko Glibotić, naš franjevac – Slivanjac.

21. srpnjaŽupnik je nakon sv. misa prisustvovao

slavlju mlade mise fra Šimuna Markulina u Hrvacama.

22. srpnjaSprovod pok. Kate Marinić. Nakon

sprovoda bila je sv. misa za pok. Mirjanu Vuletić, majku našega mladomisnika, kojoj je predsjedao njezin sin fra Ivan.

26. srpnjaŽupnik je prisustvovao slavlju sv. Ane,

zaštitnice Poljica Imotskih.

27. srpnjaPoslije sv. mise, klanjali smo se Pre-

svetom Sakramentu, unatoč ljetnoj vrućini. Velika milost!

28. srpnjaNakon sv. mise, krenuli smo na za-

hvalno hodočašće naše župe Kraljici Mira


Slivno 43

u Međugorje. Naši hodočasnici su gotovo popunili mjesta u autobusu tvrtke „Perla – tours“. Prošle godine smo hodočastili na Podbrdo, brdo ukazanja Kraljice Mira, a ove na brdo Križevac. Iako je bilo silno vruće, ustrajno moleći, popesmo se na Križevac. Napunismo se Božjom milošću i velikom radošću. Gospinim posredovanjem, nikome nije pozlilo niti se kakva nezgoda dogodila. Neka je čast Kraljici Mira! Proslavili smo Boga u Međugorju i živjeli u istinskomu zajedništvu, zahvalni Bogu za sve.

31. srpnjaŽupnik je zajedno s našim župnim

zborom uzveličao ovu večer devetnice Gospi od Anđela, ove godine na Topani.

1. kolovozaŽupnik je bio u samostanu s našim

fratrima, u pripravi za svetkovinu Gospe od Anđela.

2. kolovozaŽupnik je prisustvovao slavlju svetkovi-

ne Gospe od Anđela. Središnje euharistijsko slavlje je na Topani, kod crkve Gospe od Anđela, predvodio i propovijedao mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup.

3. kolovozaNakon sv. mise, klanjali smo se Pre-

svetomu Sakramentu.

4. kolovozaSpomendan sv. Ivana Marije Vianneya

– zaštitnika župnika.

5. kolovozaŽupnik je prisustvovao blagdanu Gospe

Lurdske u Lovreću. U cijeloj našoj domovini Hrvatskoj je bilo slavlje spomena na vojno-redarstvenu oslobodilačku akciju „Oluja“.

10. kolovozaŽupnik je prisustvovao blagdanu sv.

Lovre u Zmijavcima. Popodne, poslije sv. mise u našoj župi, klanjali smo se Isusu u Presvetomu Sakramentu.

11. kolovozaSv. Klara Asiška. Župnik je prisustvovao

večernjoj sv. misi u samostanu č.s. klarisa u Splitu.

12. – 13. kolovozaI dalje molimo svaskodnevnu Gospinu

krunicu, kako bismo dublje uronili u milost Godine vjere. Župnik je pohađao bolesne i nemoćne i podijelio im sakramente kako bi spremni dočekali svetkovinu Velike Gospe.

15. kolovozaSvetkovina Velike Gospe. Župnik je

ujutro ispovijedao u Prološcu. U našoj župi, molili smo Gospinu krunicu, a nakon nje, procesijom i sv. misom smo dali još više čast Velikoj Gospi, našoj Majci i Kraljici. Popodne je bio sprovod pok. Stane Glavaš.

17. kolovozaŽupnik je ujutro u crkvi Kraljice Hrvata

u Podbablju suslavio sv. misu, prigodom obljetnice smrti pok. Marijana Jonjića „To-lje“, njegovoga rođaka, hrvatskoga branite-lja, koji je poginuo u domovinskom ratu. Popodne je bio sprovod pok. Mande Ku-stura, a nakon njega smo se klanjali Isusu u Presvetomu Sakramentu.

18. kolovozaIzmeđu dvije sv. mise, nastavili smo

moliti krunicu Božanskoga Milosrđa, kako bismo dublje uronili u milost Godine vjere. Sve više vjernika i naše župe, prepoznaje tu veliku milost koju nam dade Bog.


Slivno44

22. kolovoza

Župnik je nakon Gospine krunice i sv. mise u župi, išao u Podbablje. Ispovijedao je vjernike i suslavio sv. misu, prigodom blagdana Kraljice Hrvata, crkve koja se nalazi blizu njegove rodne kuće u Grubi-nama. Popodne je bio sprovod pok. Joze Glibote „Đođe“.

24. kolovoza

Nakon čitanja Katekizma Katoličke crkve (KKC) i sv. mise, klanjali smo se Euharistijskomu Isusu.

25. kolovoza

Popodne smo imali dva sprovoda: pok. Slavke Prgomet i pok. Zorke Barić.

26. kolovoza

Župnik je prisustvovao katehetskoj ljetnoj školi u Splitu i ostao do kraja škole.

30. kolovozaNakon sv. mise, klanjali smo se Isusu.

31. kolovozaDanas smo hodočastili u Udbinu, u

crkvu Hrvatskih mučenika. Sudjelovali smo u svemu tijeku bogoslužja. Župnik je ispo-vijedao i suslavio sv. misi koju je predslavio biskup mons. Nikola Eterović. Na slavlju je bilo prisutno mnoštvo vjernika. Dan molitve i zahvale Bogu i našega zajedništva!

1. rujnaOd ove nedjelje, termini nedjeljnih sv.

misa su u 9.00 i 11.00.

2. rujnaU 8.00 je počela sv. misa za početak

školske godine 2013./14.

6. rujnaNakon sv. mise, klanjali smo se Isusu.


Slivno 45

7. rujnaHodočastili smo, nakon ručka, u Ve-

pric, uoči blagdana Male Gospe. Uputismo se manjim autobusom. Tijekom puta, molili smo Gospinu krunicu, pjevali marijanske pjesme i ugodno razgovarali.

U Vepricu smo imali prigodu pristupiti sv. ispovijedi, moliti križni put, obilaziti svetište kupujući nabožne predmete, odmo-riti se u osobnoj molitvi, itd. Euharistijsko slavlje u suslavlju više svećenika je predslavio mons. Marin Barišić, naš nadbiskup. Nakon slavlja, noseći upaljene svijeće, proslavi-smo i veličanstvenom procesijom blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, Isusove i naše Majke. Iza toga, puni milosti i radosti vratismo se u naše Slivno.

8. rujnaZbog proslave 50 god. franjevaštva –

redovništva naše č. s. Ljubomire Kustura, slavili smo sv. misu u 7.30, kako bi župnik mogao prisustvovati slavlju na Lovretu u Splitu. I ovom zgodom, čestitamo našoj č.s. Ljubomiri i ostalim časnim sestrama – jubilejkama ovo veliko slavlje!

11. rujnaŽupnik je prisustvovao samostanskom

kapitulu u Imotskom.

12. rujnaSprovod pok. Milice Kovačević ž. Jurine.

14. rujnaNovi početak za ministrante i krizma-

nike naše župe. Popoodne smo se poslije sv. mise, klanjali Isusu.

15. rujnaPreko slavlja sv. misa, po odredbi HBK,

skupljali smo kolektu za izgradnju crkve

Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta u našemu Kninu.

17. rujnaBlagdan rana sv. Franje Asiškoga. Žu-

pnik je bio u samostanu, prigodom dolaska naših novih postulanata.

18. rujnaSlavili smo sv. misu za pokojne svećeni-

ke i redovnike i redovnicu rodom iz Slivna.

19. rujnaŽupnik je pohodio bolesnika Antu

Barića i podijelio mu sakramente.

20. rujnaNakon sv. mise i KKC, klanjali smo

se Isusu.

21. rujnaŽupnik je vjenčao u našoj crkvi To-

mislava Mustapića i Ivanu Jukić.

22. rujnaDan mučenika Provincije u Imotskom.

Slavili smo sv. misu za naše fratre koje su ubili komunisti u Drugomu svjetskom ratu i poraću.

24. rujnaSprovod pok. Ante Barića.

28. rujnaU Puli je proglašen blaženim don Mi-

roslav Bulešić, kojega su u Lanišću (Istra) isprebijali i zaklali komunisti 24. kolovoza 1947. Poslije sv. mise, u našoj župi, klanjali smo se Isusu, zahvalivši Bogu za dar našega novoga mučenika.

29. rujnaU 11.00 slavili smo sv. misu za one koji

slave sv. Mihovila arkanđela kao susveticu.


Slivno46

30. rujnaU 10.30 slavili smo sv. misu za one

koji slave sv. Jeronima kao susveticu.

4. listopadaNakon devetnice sv. Franji Asiškom, u

Imotskom je svečano proslavljena i svetkovi-na asiškoga sveca, utemeljitelja franjevaštva.

5. listopadaPoslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.

6. listopadaU 11.00 slavili smo sv. misu za one

koji slave sv. Bruna kao susveticu. Predvečer, don Petar Čondić – Kapetanov vjenčao je u našoj crkvi Petra Barića i Kristinu Šimunović.

8.listopadaSprovod pok. našega franjevca - sve-

ćenika fra Dinka Bekavca u Imotskom.

13. listopadaPoslije sv. mise u bazilici sv. Petra u

Rimu, papa Franjo je posvetio Crkvu i čovječanstvo Gospi Fatimskoj. Marijanski dani Godine vjere bijahu 12. i 13. listo-pada 2013.

18. listopadaŽupnik je ispovijedao i suslavio sv.

misu u Podbablju, njegovoj rodnoj župi, prigodom blagdana sv. Luke evanđeliste, zaštitnika Podbablja.

19. listopadaPoslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.

20. listopadaMisijska nedjelja. Molitvom, milosti-

njom i drugim novčanim prilozima osobito smo se sjetili misija Crkve.

22. listopada

Spomendan bl. Ivana Pavla II. Poslije jutarnje sv. mise, župnik je pošao na ovo-godišnji susret Slivanjaca u Osijeku.

23. listopada

Župnik je zajedno s don Vladom Mi-krutom pošao u Osijek, gdje su se susreli s Tomislavom Mikrutom, don Vladinim bratom i njegovom obitelji. Susret Slivanjaca je počeo sv. misom u osječkoj katedrali. Na početku sv. mise, fra Zorana, don Vladu i sve Slivanjce srdačno je pozdravio mons. Adam Brnatović, župnik katedrale. Sv. misu je predslavio župnik fra Zoran u suslavlju s don Vladom, s kapelanom i đakonom konkatedrale. Poslije sv. mise, naši vjernici su pošli na domjenak pripravljen u žu-pnoj dvorani. Tu ostadosmo neko vrijeme u ugodnom razgovoru, istinskom zajedništvu i pjesmi. Bogu hvala za ovaj susret!

25. listopada

Kao i kroz cijeli listopad – „mjesec Gospine krunice“, molili smo Gospinu krunicu.

1. studenoga

Svi sveti. Imali smo, kao i svake go-dine, dvije sv. mise. Puno vjernika na sv. misama i na groblju.

2. studenoga

Samo jedna sv. misa, po običaju za sve vjerne pokojne. Poslije sv. mise, molili smo molitve za pokojne na četiri mjesta oko groblja.

9. studenoga

Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu u Presvetomu Sakramentu.


Slivno 47

11. studenogaU 9.30 slavili smo sv. misu za one koji

sv. Martina slave kao susveticu. Nažalost, nitko od slavljenika nije prisustvovao sv. misi blagdana.

12. studenogaNastavili smo svakodnevno moliti Gos-

pinu krunicu, hodeći prema vremenskomu završetku Godine vjere.

14. studenogaŽupnik je prisustvovao slavlju blagdana

sv. Nikole Tavelića u Vinjanima.16. studenogaPoslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.

Sve više vjernika, Bogu hvala, ostaje na klanjanju Isusu u Presvetomu Sakramentu.

21. studenogaBlagdansku sv. misu Gospe od Zdrav-

lja, počeli smo u 10.30. Prije toga, molili smo Gospinu krunicu. Ujedno smo počeli trodnevnicu na slavu Božju za završetak Godine vjere. Kolike nam je brojne milosti Gospodin dao!

22. studenogaNakon križnoga puta i ispovijedanja,

župnik je slavio sv. misu s narodom Božjim.23. studenogaPoslije ispovijedanja i sv. mise, klanjali

smo se Isusu u Presvetomu Sakramentu, kao zahvala Bogu za Godinu vjere.

24. studenogaKrist Kralj – vremenski završetak Go-

dine vjere. Prigodnom propovijedi, župnik je ohrabrio vjernike da i nakon Godine vjere nastave odlučni hod za Kristom Gos-podinom. Također, pozvao je vjernike da odlučno iziđu na referendum za brak 1.

prosinca, glasujući ZA brak po Božjoj volji kao zajedništvo muškarca i žene i na molitvu da se Bog proslavi po ovom referendumu, na radost svih ljudi.

27. studenogaSprovod pok. Ivana Lozine na Lovrincu

u Splitu.30. studenogaŽupnik je, prije podne, prisustvovao

doživotnomu zavjetovanju fra Duje Botterija na Trsteniku u Splitu. Poslije svete mise, u našoj župi, klanjali smo se Isusu.

1. prosincaPoslije sv. misa i poklonstva Presvetomu

Sakramentu i tijekom dana odlučno smo otišli glasovati na referendumu za brak.

6. prosincaŽupnik je ispovijedao i suslavio sv.

misu proslave blagdana sv. Nikole biskupa u Podosoju.

7. prosincaPoslije sv. mise, klanjali smo se Isusu

u Presvetomu Oltarskom Sakramentu.8. prosincaCrkva je slavila drugu nedjelju došašća,

a svetkovina Bezgrješnoga začeća BDM prebačena je na ponedjeljak. Poslije župna sv. mise bio je zbor građana Slivna. Između ostaloga, odlučeno je da počne izgradnja mrtvačnice u Slivnu.

9. prosincaBezgrješno začeće BDM, suzaštitnica

župe. Trodnevnicom smo se pripremali za svetkovinu. Vjernici su imali prigodu primiti potpuni oprost grijeha, po odredbi bule pape Pia VI. Bezgrješnu proslavismo sv. misama, punima Duha i snage, no nažalost sv. misama je prisustvovalo malo vjernika.


Slivno48

Svečano proslavismo Bezgrješnu, procesi-jom i sv. misom u 11.00. Velika milost za nazočne vjernike, koji i kroz malo hladnije vrijeme iskazaše čast Bezgrješnoj! Također, u 14.30 je bio sprovod pok. Mare Kovačević ud. Ivana. Sprovodnu sv. misu je predslavio župnik u suslavlju s više svećenika.

11. prosincaŽupnik je prisustvovao samostanskomu

kapitulu u Imotskom. Popodne, u župi smo molili Gospinu krunicu, čitali KKC i slavili sv. misu, no samo nekoliko osoba je bilo nazočno tomu pohodu Gospodnjemu u „borbenom došašću“.

Naš Gojko na zadatku.


Slivno 49

Kršteni u „Godini vjere“ u Slivnu

1. Petar Marinović, sin Joze i Ane r. Puljiz, rođen je 24. 9. 2012. u Splitu, kršten je 9. 12. 2012. u Slivnu, kum: Ante Mišević, krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik.

2. Anamarija Anić, kći Joška i Maje r. Vodanović, rođena je 9. 10. 2012. u Splitu, krštena je 30. 12. 2012. u Slivnu, kuma: Ana Vrvilo, krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik.

3. Mate Kustura, sin Dalibora i Ivane r. Lozina, rođen je 1. 1. 2013. u Splitu, kršten je 9. 2. 2013. u Slivnu,

kum: Ivica Marinović, krstitelj: fra Ivan Jukić, pastoralni suradnik u Podbablju

4. Milena – Josipa Nogalo, kći Ivana i Tanje r. Kraljević, rođena je 29. 11. 2012. u Kemptenu (Njemačka), krštena je 31. 3. 2013. u Slivnu, kuma: Andrijana Kraljević, krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik.

5. Ivan Radalj, sin Denisa i Jelene r. Zloić, rođen je 2. 8. 2013. u Mannheimu (Njemačka), kršten je 2. 11. 2013. u Mannheimu (Njemačka)


Slivno50

Prva sveta ispovijed i pričest u Godini vjere

Na hodočašću života, doživjesmo i ove milosti i to 18. i 19. svib-nja 2013. Milostivi Bog ponovno

snažno pohodi narod svoj. Naša župa mu ponovno otvori vrata i srca.

Prvu svetu ispovijed slavili smo, otvoreni milosrđu Božjemu koje nas spašava. Župni-kovu pozivu odazvaše se naši prvopričesnici Vlade Lozina i Vlade Talaja i prvopričesnica Petra Opačak i svi njihovi roditelji. Počeli smo pripravu za svetu ispovijed u subotu u 14.30. Župnik je navijestio svima njima ljubav Božju – spasiteljicu svih ljudi. Nakon

radosne vijesti navještaja, dostojno ih je pri-pravio za svetu ispovijed i snagom Kristova svećeništva pomirio s Bogom.

Slavlje Prve svete pričesti počelo je procesijom od župne kuće u 10.00. Naš župni zbor radosnim i skladnim glasovi-ma otvori euharistijsko slavlje ove uzvišene milosti. Prvopričesnici su svojim dostojnim stavom, dobro pripravljenim recitacijama i pjevanjem, radosna i mirna srca slavili Krista sina Marijinog. Župnik je navijestio Kristovu milosrdnu ljubav, koja je u svetoj misi i pričesti žar Božje ljubavi za sve,


Slivno 51

prvopričesnicima, njihovim roditeljima i svima nazočnima.

Prvopričesnici su primili euharistijskoga Isusa dostojno, ponizno i radosno te su ga i posljednjom recitacijom proslavili, obećavši da će biti i ostati njegovi prijatelji u životu.

Gospodin nas je sve zakrilio velikom ljubavlju i dao nam novi milosni početak.

Pod okriljem i budnim okom naše Majke i Kraljice Marije – Kraljice mira primismo i ovu uzvišenu milost.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi, u poniznosti velikoj!

župnik fra Zoran

Slavlje svete krizme u Godini vjere

Milosrdni Bog, u svojoj neizmjernoj dobroti, dade nam i ovaj uzvišeni dar. Slavlje svete krizme u našoj

župi bilo je u nedjelju, 12. svibnja 2013. Također, toga dana je bio spomendan našega hrvatskog sveca sv. Leopolda Bogdana Man-dića, velikoga apostola Božjega milosrđa.

Kako bismo dostojno pripravili srca za „Pedesetnicu svete krizme“, dan prije je bio susret s djeliteljem svete krizme mons. don Pavlom Banićem, župnikom župe sv. Marka u Makarskoj. Don Pavao je očin-skom riječju ohrabrio krizmanike i njihove roditelje, posebno im naglasivši uzvišeno poslanje kršćanske obitelji utemeljene na vjeri u Isusa Krista. Pozvao ih je da svjedoče vjeru radosno primajući sakramente i vršeći Božju volju u svome svakodnevnomu životu. Nakon te radosne vijesti, don Pavao i župnik su ispovjedili krizmanike i krizmanicu te njihove nazočne roditelje.

Slavlje svete krizme smo počeli u 10.30, procesijom od župne kuće do naše

crkve Presvetoga Trojstva. Kada smo došli u crkvu, naš župni zbor je počeo ulaznu pjesmu kako bismo ušli s hvalama u dom


Slivno52

Gospodnji. Krizmanici naše župe bili su: Ante Lozina, Vlado Lozina i Josip Šimu-nović, a krizmanica je bila Josipa Lozina.

Mons. don Pavao je i ovoj milosti pri-stupio ponizno, radosno i odgovorno, slaveći Presveto Trojstvo, a svima nama naviještajući riječ Života. Pozvao je krizmanike da se uvijek oslanjaju na pomoć Duha Svetoga Branitelja i na Kristovu milosrdnu ljubav. Roditelje i kumove da hode ustrajno putem vjere, kako bi krizmanicima svjedočili vjeru životom. Sve nas nazočne je ohrabrio kako bismo poput naših slivanjskih predaka, bili ustrajni na putu djelotvorne ljubavi, čovje-koljublja, domoljublja i ljubavi za Boga. Primanje svete krizme i cijeli tijek slavlja bijahu dostojni i dostojanstveni, bez ikakvih neugodnosti.

Djelitelj svete krizme je bio zadovoljan i Bogu zahvalan za ovo Božje djelo kojim se Gospodin među nama silno proslavio. Bilo mu je veoma drago što je mogao biti sudionik ovoga slavlja svete krizme u našoj župi.

Sve na veću slavu Božju!

fra Zoran Jonjić

Slivno Imotsko, 12. svibnja 2013.

Zahvalni govor za milost i radost sakramenta sv. krizme

(Josipa Lozina)

Dragi don Pavle!Srdačno Vam zahvaljujem, u ime svih

prisutnih, što ste posudili Isusu Kristu uskr-slom svoj glas i svoju desnicu, kako bi nam preko Vas podijelio sakrament krizme, koji

ostaje u nama i na našim životima neizbrisiv, za života i za svu vječnost.

Znamo i vjerujemo da je to velika radost i ljepota, ali i velika odgovornost. Za to Božje djelo, vjerujemo da je duh spreman, no tijelo je slabo. Zbog toga, molimo Vas i sav narod Božji ovdje danas sabran, molite za nas kao bismo svakodnevnim obraćenjem postajali, postali i ostali vjernici – znak Krista uskrsloga u Crkvi i svijetu.

Zahvalni smo Crkvi, koju Vi danas predstavljate na osobiti način, što nas ponovno prima kao djecu svoju ljublje-nu. Milošću Božjom i svojom zauzetošću borit ćemo se postajati vjernici Kristovi. Molimo Vas da i našemu nadbiskupu Marinu prenesete naše srdačne i mlade-načke pozdrave.

Zahvaljujem svim župnicima naše župe, koji su nam od našega krštenja do danas naviještali i svjedočili vjeru i tako nam pokazali da je Isus Krist – naš Put, Istina i Život.

Zahvaljujem našim roditeljima za život, odgoj i svesrdno zauzimanje za nas.

Zahvaljujem našim kumovima i kuma-ma, koji su slobodno pristali da nas pred Bogom i ljudima, životom i riječju, prate na putu našega obraćenja i vjere.

Zahvaljujem svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli da ovo naše slavlje bude i naša radost.

Zahvaljujem svima vama ovdje prisut-nima, što ste svojom prisutnošću uzveličali ovu našu svetu krizmu.

Po zagovoru naše slivanjske Mati – Presveto Trojstvo vas sve obilno blagoslovilo.

GOSPODIN VAM DAO MIR!


Slivno 53

Vjenčani u Godini vjere u Slivnu

1. Tomislav Mustapić i Ivana Jukić, vjenčani su 21. 9. 2013., svjedoci: Ivan Parić i Valentina Perišić, vjenčatelj: fra Zoran Jonjić, župnik.

Voli me

Voli me I kad ne vjeruješ

Voli me

Voli me I kad misliš da me gubiš

Voli me

Kad mi more Odnese snove

Voli me

Voli me I kad crne kose

Ne bude mrsio vjetar Voli me

Voli me I kad zemlja pokrije me

Bez pitanja voli me

Krasna Jokić, r. Marinić

2. Petar Barić i Kristina Šimunović, vjenčani su 6. 10. 2013., svjedoci: Nikola Zdilar i Silvija Šamadan, vjenčatelj: don Petar Čondić – Kapetanov, župnik župe Poljica Imotska


Slivno54

Preselili se Gospodinu

Ljubica Kustura ž. Drage

Rođena je 12. ožujka 1941. u Krstaticama, a umrla je 8. prosinca 2012. u Splitu.Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 11. prosinca 2012.

Počivala u miru Božjemu!

Kata Marinić ud. Josipa

Rođena je 24. studenoga 1919. u Slivnu, a umrla je 21. srpnja 2013. u Podstrani.

Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 22. srpnja 2013.


Mila Šimunović ž. Milana

Rođena je 8. kolovoza 1933. u Slivnu, a umrla je 11. prosinca 2012. u Splitu.Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 12. prosinca 2012.


Ivana Varnica

Rođena je 2. ožujka 1983. Splitu, a umrla je 25. prosinca 2012. u Zagrebu.Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 28. prosinca 2012.


Milka Kustura ud. Petra

Rođena je 8. studenoga 1930. u Slivnu, a umrla je 11. veljače 2013. u Splitu.Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 12. veljače 2013.


Vlade Barić pok. Vice

Rođen je 15. svibnja 1924. u Slivnu, a umro je 12. veljače 2013. u Zadvarju.Njegovi zemni ostaci su pokopani u Slivnu 13. veljače 2013.

Počivao u miru Božjemu!

Zorka Šarić r. Vučko

Rođena je 4. srpnja 1928. u Kozičkim Poljicima, a umrla je 16. ožujka 2013. u Splitu.Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 18. ožujka 2013.



Slivno 55

Manda Kustura ud. Bože

Rođena je 19. listopada 1930. u Slivnu, a umrla je 15. kolovoza 2013. u Runovićima.Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 17. kolovoza 2013.


Jozo Glibota „Đođa“

Rođen je 13. kolovoza 1954. u Slivnu, a umro je 17. kolovoza 2013. u Parisu.

Njegovi zemni ostaci su pokopani u Slivnu 22. kolovoza 2013.


Ivan Lozina pok. Mirka

Rođen je 7. studenoga 1934. Slivnu, a umro je 23. studenoga 2013. u Splitu.

Njegovi zemni ostaci su pokopani na Lovrincu u Splitu 27. studenoga 2013.


Zorka Barić ud. Vlade

Rođena je 10. svibnja 1926. u Slivnu, a umrla je 24. kolovoza 2013. u Zadvarju.

Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 25. kolovoza 2013.


Slavka Prgomet ud. Mate

Rođena je 17. lipnja 1927. u Slivnu, a umrla je 23. kolovoza 2013. u Splitu.

Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 25. kolovoza 2013.



Slivno56

Milica Glibota rođ. Vučko

Moja draga baka rodila se 17. lipnja 1929. od oca Ante i majke Matije Vučko kao najmlađe dijete u obitelji. Imala je sestru Maru i Ivu. Život je nije mazio. Borila se i ponosno prkosila svim životnim nedaćama i problemima. Bila je vrijedna žena, puna ljubavi, razumjevanja, a najviše životne mudrosti. Uvijek je imala toplu riječ i blagoslov za svoju djecu, unučad, praunučad, ali i za nepoznatog putnika kojibi se našao pred njenim vratima. Nikad me nije iznevjerila, njoj sam jedinoj uvijek vjerovala i stoga nikat ti neću reći: „Zbogom!“, reći ću ti: „Hvala!“ za sve što si mi srcem dala.

Ugasi se zvijezda sjajna Ne treperi ona više

Srce moje bolno pati Jer ja bake nemam više.

Zvjezdo sjajna, bako moja, Znam da nisi mogla više

Ali srce ne razumije Jer te voli i previše.

Nježnu svjetlost i toplinu Nikad više imati neću Jer izgubih svoju baku

Moju snagu, moju sreću.

Otale su uspomenu Što mi sreću, snagu daju

Jećajuć se tvoga lika Boli iz duše ne prestaju.

Dana 10. svibnja Gospodin ju je pozvao k sebi da u miru počiva na slivanjskoj grudi.

Počivala u miru Božjem!

Tvoja unuka Maja Rubić.


Slivno 57

Milenka Radalj,

rođ. Glibota

(žena Dunde)

(19. 5. 1941. – 27. 3. 2013.)

Dana 27. 3. 2013. godine napustila nas je naša draga supruga, majka, baka,

sestra, tetka, susjeda.

Napustila si nas bez mučenja, zauvijek na onaj blaženi svijet, otišla si te srijede,

u 10 sati kad je moj mobitel zazvonio, a to Ante i Danijela zovu: „Baki nije dobro,

ajde mama kući.“ Treći moždani – dijagnoza ti je bila. Tog dana kad te Bog htio

pozvati k sebi ni pozdraviti se nismo stigli. Ostavila si nas zabrinute i same, ni

rekli ti nismo koliko te volimo, u srcu si krila svaku brigu, svaku bol, uz svoj blagi

osmjeh, nama čuvala na dar. Hvala ti mama jer ti meni život si dala, stoga suze

lijem, mama. Uskrs je prošao bez tebe, Presveto Trojstvo i Božić bez tebe. Dok ovo

pišem riječi same idu jer iza tebe ostalo je nedorečeno, neispunjeno. Najveća radost

su njoj bili unuci (Danijela i Ante). Tužna i u tišini ostala je kuća u kojoj si me

čekala na kauču. Hvala svima na stisku ruke, poljupcu, na svakoj suzi. Ovim putem

zahvaljujem tvojoj braći, nevjestama, što su bili uz mene. Zahvaljujem rođacima,

prijateljima, susjedima, radnim kolegama... na sućuti, na sv. misama. Svima koji

su te ispratili na vječni mir i koji su u tom trenutku tvog odlaska bili u mislima s

tvojom kćeri, posebno radnim kolegama iz pekare Bimita. Veliko hvala šefu (Ivici

i Anti Bikiću) za svaku uslugu koja mi je trebala dok si bila u bolnici. Ujedno za-

hvaljujem Anti Radalj, Roši s obitelji, Ivanu Radalju, Zeli s obitelji, Radiću Ivanu,

don Jozi, župniku Sirobuje što ti je dao pomazanje i časnim sestrama sa Sirobuje.

Hvala vam!

„Volimo te“


Slivno58

Stana Glavaš

(1933. – 2013.)

Stana Glavaš, rođena 5.3.1933. od oca Ante i majke Ane, rođene Barić bez koje ostaje već sa sedam godina. 1957. godine udaje se za pok. muža, Ivana Glavaša s kojim ima dvoje djece, Ivicu i Mariju. 1965. godine Ivan odlazi u Njemačku kako bi svojoj ženi i djeci nešto stvorio za život, a Stana ostaje s djecom, podižući ih. U Split se seli 1985. godine, ali se stalno vraća u Slivno održavati kuću i imanje. Stana je bila skromno, tiho stvorenje pre-puno topline, dobrote, blagosti, ljubavi i razumijevanja, kako za svoju djecu i rodbinu, tako i za susjede i prijatelje. Za svakoga je imala toplu riječ, otvorenu dušu i srce. Imala je petero unučadi koja su zauzimala posebno mjesto u njenom srcu. Mnogo ih je voljela, kao što su i oni nju. 13.8.2013. nas je napustila iznenadnom smrću naša draga majka, baka, prabaka, svekrva i punica. Hvala ti, draga majko, za tvoj mukotrpan put kroz život i ljubav kojom si nas obasipala. Znamo, majko, da svoja dva tužna cvijeta naše obitelji paziš i čuvaš s anđelima nebeskim. Tebi i ocu neka je vječna slava i hvala.Počivajte u vašem Slivnu koje ste ne-izmjerno voljeli i uvijek mu se rado vraćali.

Vaša djeca koja vas neizmjerno vole.

pok. Milica Kovačević

Milica Kovačević rođ. Marinović rodila se 27. rujna 1925. od oca Petra i majke Jurke rod. Kustura. Udala se 1947. god za Juru Kovačevića. Cijeli životni vijek je provela u Slivnu. Gospodin ju je pozvao k sebi 11. rujna 2013. Njen Zorkan svako jutro posjećuje njeno ovozemno počivalište.

Počivala u miru Božjem!

Milan Glibota (Sekul)

Rođen u Slivnu 21. 8. 1931. godi-ne. Umro u Vinkovicma 29. 12. 2012.

Počivao u miru Božjem.

Amen.


Slivno 59

Danko Lozina Kum

(1936. – 2012.)

Danko je rođen u Slivnu, 10. 5. 1936. godine u brojnoj obitelji majke Ruže, rođ. Katavić i oca Marka zvanog Grkovac.

Osnovnu školu završava u Slivnu, a 1954. godine odlazi u Pulu, gdje izučava zanat za brodomontera i zapošljava se u Brodogradilištu Uljanik.

Godine 1968. Danko prelazi u Montažno brodograđevno industrijsko poduzeće Tehnomont Pula, koje je imalo svoja radilišta u Njemačkoj i Nizozemskoj.

Kao vrijednog i kvalitetnog radnika, Tehnomont ga 1970. godine šalje na rad u Nizozemsku u Amsterdam, gdje radi u brodogradilištu kao monter, a nedugo zatim, sve do umirovljenja, kao poslovođa.

Godinama je bio član Centralnog radničkog savjeta i drugih organa upravljanja u Tehnomontu, sve do 2001. godine, kada odlazi u mirovinu.

Živio je sa ženom Jorgovankom, medicinskom sestrom iz Amsterdama, na relaciji Amsterdam – Pula, gdje je imao vlastite stanove.

Danko je bio vesele naravi, dobar i prema svima ljubazan i rado je svima po-magao kada je to god bilo moguće. Stoga je bio cijenjen i rado viđen u društvu.

Po tome je i dobio nadimak “Kum”.Danko je u krugu obitelji, rodbine, velikog broja prijatelja i poznanika pokopan

u Puli dana 27. 12. 2012. godine u obiteljskoj grobnici.Posljednji pozdrav iskazao mu je brat Vice s obitelji, rodbina, prijatelji i znanci,

a posebno njegovi Slivanjci iz Pule.Dragi naš kume Danko, neka Ti je laka ova naša istarska zemlja koju si toliko

volio i cijenio i na koncu odabrao za svoje posljednje počivalište.

Ljubomir Parlov


Slivno60

Mate Jukić

(9.11.1969. - 3.2.2013.)

Sestrica smrt, kako ju je zvao sv. Franjo, ne bira godine ni vrijeme. Nikada nismo dovoljno pripravni ni spremni na njezin poziv, a ponaosob gledano ljudskim srcem i umom kada dođe prisilno, kao što je došla k nama, u šoku i nevjerici, dana 3. veljače. 2013. godine i odvela sa sobom našega dragoga i voljenoga Matu.

Naš je brat Mate bio prvi sin, u svojih roditelja Ante i Zorke r. Zeljko; od nas petero djece (Andrija, Dragica, Miro, Ivan) i bio nam je poput oca, naročito kroz ono vrijeme kada smo pošli na školovanje u Split. Posebno je bio nazočan uz svoje roditelje i marno je brinuo o njima. Poput brojnih hrvatskih mladića, osjećao je ljubav za svoj dom, za svoje Slivno i svoju Hrvatsku. Spremno se odazvao i čista srca pošao braniti svoju Domovinu. Bio je u gardi, u 3. imotskoj bojni. Ali, rat i njegova crna sjena svakog čovjeka zahvati na svoj način i tako je vjerojatno zahvatila i našega Matu i na njega ostavila traga, više nego što smo slutili… Vjerovao je u ljude bez obzira na svoja životna iskustva… Ali, uvijek ostane ono nešto što je našemu ljudskom umu nedokučivo i nejasno. Uvijek ostaje upit - zašto? Već prije sedam -osam godina, Mate nije mogao pratiti ovaj tempo, nepravdu i način života današnjega globalnoga svijeta pa se je sve više povlačio u sebe te je izbjegavao društvo. Ali, i dalje je, bio pun ljubavi i pažnje prema drugima i nikad nikoga nije odbio kada ga se tražila pomoć. Obožavao je svoje nećake Tomu i Luku i nećakinje Anteu i Ivanu, koji su mu posljednjih godina života jedini mamili osmjeh na licu, i oni su mu uzvraćali u istoj mjeri. Ali, danas smo svjesni, da ni to, očito, nije pomoglo našemu Mati, da ga održi razbornim i potakne na život. Sada su sve misli i riječi suvišne. Ostaje nam vjera i molitva…

Vjerujemo, i nadamo se, da je Gospodin, u svojoj milosti, pogledao našega Matu, jer nama ljudima ništa nije dano što je Bogu znano. Božji su puti nama neznani… Iza našega Mate ostao je neizbrisiv trag i opomena. Ostao nam je putokaz da srce treba čistiti ljubavlju, da bi mogli bolje osluhnuti vapaje naših najmilijih u trenucima njihove životne muke i dvojbe… Molimo stoga Gospodina da mu bude blag i milosrdan sudac, a nama neka Krist bude svjetlo spasenja kako bi mogli kročiti pravilnom stazom Života.

- U tebe se uzdamo Gospodine!- Tvoji najmiliji


Slivno 61

Mara Kovačević (rođ. ZELJKO) ud. Ivana,

(16. siječnja 1935. u Slivnu - 8. prosinca 2013. u Splitu)

Mara Kovačević ud. Ivanova, rodila se 16. siječnja 1935. godine, u čestitoj i pobožnoj obitelji Mande (r. Radalj) i Stjepana Zeljko. Kao djevojčica je provela svoje skromno djetinjstvo, ali radosno i lijepo, uz svoje četiri sestre Milu, Matiju, Zoru, Ljubicu i brata Ivana. Na škrtoj, ali plemenitoj slivanjskoj grudi, stasala je i susrela svog životnog odabranika Ivana Kovačevića, s kojim je u crkvi Presvetog Trojstva sklopila kršćanski brak. I u tom kršćanskom duhu sa svojim Ivanom dobila i odgojila svojih troje djece Ivana, Dinka i Zoricu. Život je nije mazio pa je na Marina leđa stavio teški križ, jer je tragično izgubila svog sina Dinka u pupoljku mladenačke radosti. Svu tu tugu i bol, Mara je, uz vjeru u Boga podnijela i nikada nije posustala u toj majčinskoj muci i trpnji. Godine 1970. odselila se sa svojim suprugom u Split. Kao i brojni Slivanjci u potrazi za boljim, mučila se i borila, bila ustrajna, vrijedna i marljiva, ništa joj nije bilo teško pa je sa svojim mužem Ivanom izgradila obiteljsku kuću na Pujankama, gdje je zajedno sa svojom djecom Ivanom i Zoricom, i nakon muževe smrti, gledano ljudskim očima, proživjela lijepe godine života. Posljednjih 4 - 5 godina Mara je oboljela, ali uz ljubav i skrb svoje djece Ivana i Zore, uz brižnu nevjestu i zeta, i u tim teškim danima, uz njihovu ljubav i bolest joj je bila snošlji-vija, prihvatljivija i lakša. Predana Božjoj volji, strpljivo je svoju bolest podnosila, do prelaska iz svjetovnog doma u domovinu nebeskog kraljevstva.

Okrijepljena svetim sakramentima, u Gospodinu izmirena, umrla je u krugu svojih najmilijih, 8. prosinca 2013. na Pujankama u Splitu. Pokopana je u svom rodnom Slivnu, u ponedjeljak 9. prosinca 2013. godine . U prepunoj crkvi presvetog Trojstva, pred mnoštvom župljana, prijatelja, rodbine, znanaca, sv. misu zadušnicu, predvodio je župniku fra Zoran Jonić, uz suslavlje bivšeg slivanjskog župnika fra Rafaela Begića te sadašnjeg župnika Pujanki, don Ante Vrankovića i bivših župnika don Petra Čondića, don Mihovila Provića i nekolicine drugih svećenika.

Draga naša majko, bako, trajno ćeš ostati u našim srcima, bila si naš ponos i radost i bit ćeš naša krijesnica prema cesti vječnoga života. Počivala u miru Kristovu!

Tvoja obitelj


Slivno62

Manda Grepo

Dana 24. prosinca 2012. godine zauvijek nas je napustila naša draga mama, baka, prabaka i punica. Rođena je u Slivnu 30.9.1917. godine.

U svom rodnom Slivnu sklopila je brak s Franjom Grepo 1940. godine. Godinu dana poslije odlaze u Slavoniju. Najveći dio života je provela u Osijeku gdje je sa svojim suprugom Franjom imala kćeri Zorku, Zlatu, Marinku i Nadu. Ostala je mlada udovica te joj život nije bio nimalo lagan, ali ona je unatoč svim svojim teškoćama podi-gnula i odgojila svoju djecu.

Umrla je u Osijeku gdje je i pokopana.Zauvijek smo joj zahvalni na lju-

bavi koju nam je pružila.Počivala u miru Božjem.

Djeca

već u svojim ranim 40-tim godinama, bez alata, bez zanata, golim rukama, uspjela je ne samo podići svoje četiri kćeri, već je uspjela i steći nešto stanja pa i nešto ostaviti iza sebe. Golim rukama!

Ali ono što mi se urezalo u dušu i ono što bih volio da zapamte i drugi, da se ne ponovi, nije taj težak životni put, koji su, ovako ili onako, prošli brojni Slivanjci. A i nije se teta Manda nikad ni žalila na težak život, već je uvijek o svim prošlim nedaćama govorila s osmjehom i u šali. Ali, na kraju svake priče, uvijek bi zapjevala onu svoju gangu:

IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA...Sjećajući se jednog događaja iz svoje rane

mladosti, kada ju je zbog njezine sirotinje ostavio momak koji joj se obećao, ali kojeg je mati dala u dotu. Sretala ga je ona na silima i dernecima pa bi mu uvijek zapjevala:

IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA!I vidjela bi kako bi on sagnuo glavu

i progutao gorki zalogaj...I nikad se Manda ni na što nije žalila

i uvijek je bila ponosna što se golim ruka-ma izborila za svoje kćeri i za svoje stanje. Jedino kad bi zapjevala:

IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA!uvijek bi na kraju nekako stiskla usta

i pogledala nekud, nekud u daljinu, nekud u prazninu....

IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA...Pokoj vječni daruj joj Gospodine!

Darko Mrkonjić(pok. Ivana, Marijana - Domina)U Osijeku studeni 2013.

IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA!Pivala je moja teta Mande Grepo, ro-

dica moga ćaće, ciloga života, od kada ju ja pamtim pa sve do svoga zadnjeg dana za Božić, prošle 2012. godine, kada je otišla u pokoj vječni u 96. godini svoga života.

Prošla je Manda težak put, trbuhom za kruhom, od Slivna preko Sombora do Osijeka pa iako je ostala bez muža Franje


Slivno 63

Jozo Zeljko

(1946. - 2013.)

Jozo je bio najstariji sin, od devetero djece, u svojih ro-ditelja Ante i Slavice r. Prgomet. Rodio se u Zemunu, gdje su mu roditelji živjeli i radili. Ali, 1950. njegov otac Ante odlučio se vratiti u Slivno i tu na škrtoj slivanjskoj zemlji podignuti svoju obitelj. Zajedno sa svojom braćom i sestrama proveo je djetinjstvo skromno, ali s puno topline, sklada i ljubavi,

teško i pošteno u slivanjskoj dolini, na tvrdom kamenjaru, gdje djeca rano sazrijevaju i postaju mudri i zreli ljudi. U kojima, uvijek ostaje, unatoč svemu, onaj iskonski humor, koji je Slivanjce održao na životu i neraskidivo ih vezao, ma gdje bili, ma gdje god se razišli diljem domovine ili tuđine.

Osnovnu školu pohađao je u rodnom Slivnu. Srednju u Splitu. Potom odlazi u Pariz, gdje poput brojnih Slivanjaca traži svoju bolju budućnost i svoj novi dom. U tuđini je upoznao i svoju Slivanjku Maricu s kojom sklapa brak, u dragoj crkvi Presvetoga Trojstva u Slivnu. U braku im se rodilo dvoje djece, sin Tomislav i kći Anita. U Francuskoj, svojoj drugoj domovini, ostaje sve do svoga umirovljenja, kada se zajedno sa svojom suprugom vraća u rodno Slivno, u obiteljsku kuću. Cijeli svoj život je patio za svojim rodnim Slivnom. Uvijek je s nestrpljenjem iščekivao ljeto, kako bi svoj godišnji odmor proveo u rodnom mjestu, sa svojim sumještanima, koje je neizmjerno volio. Dijelio je s njima svoju plemenitu dušu, ne tražeći ništa zauzvrat. Katkad bi svojim pretjeranim humorom ponekog „žicnuo“, ali svi su to brzo zaboravljali. Tu je s ljubavlju uredio svoj dom, a vrata tog doma bila su uvijek otvorena svima, ali teška bolest, nije mu dopustila, da u punini životne snage, uživa tu svoju slivanjsku blagodat, sa svojim unučićima Dariom i Leom.

Njegovo umorno tijelo našlo je spokoj i mir. Gospodin ga je pozvao, u vječnost ranije, kako bi pripravljao mjesto onima, koji će doći za njim. Sprovodne obrede vodio je slivanjski župnik fra Zoran Jonjić, uz suslavlje fra Ante Jurića - Talaje, don Ante Vrankovića i don Mladena Vukasovića. Velikom broju ljudi koji su ga došli ispratiti na vječni počinak obitelj izražava duboku zahvalnost. Dragi naš Jozo, tvoj odlazak, praznina i tuga koju osjećamo, ne može izbrisati bol ni tvoj duboki trag koji si iza sebe ostavio. I sad kad te nema, zajedno s nama tuguju tvoje rukotvorine koje si srcem i dušom stvarao, a mi zastajemo pred betlehemskom kapelicom koju si s ljubavlju radio i molimo Gospodina da te primi u svoje vječno kraljevstvo, da zajedno sa svim našim pokojnicima, zagovaraš i utireš stazu na putu prema slavi nebeskoj. Sretni smo što smo te imali. U slavnom križu Uskrslog Gospodina nađi smiraj, radost i puninu.

Počivao u miru Božjem!Tvoja obitelj


Slivno64

Ante Barić

(16. 8. 1924. – 20. 9.2013.)

Ante Barić rođen je 16. kolovoza 1924. od oca Petra i majke Mare r. Prgomet. Imao je četiri sestre i dva brata. Ženidbeni savez sklopio je 1948. s Ivom Barić r. Nogalo. Svojim tihim primjerom, zajedno sa svojom suprugom, odgojio je četvero djece: Petra, Mariju, Luizu i Anđelka. Kada je bilo najteže, uzimao je svoj križ svaki dan i nosio njegov teret gledajući ga u svjetlu Uskrsnuća. U njegovom životu mogla se čitati ljubav i žrtva koju je darivao svojoj obitelji. Poštenim rukama obrađivao je zemlju i klesao kamen dajući svojoj djeci primjer radišnosti. Susretao je Gospodina u svojem svakodnevnom životu kada je s ljubavlju živio život u kojem je tražio Božju snagu i utjehu. Nije se dao otuđiti, poput kamena, bila je čvrsta i postojana njegova ljubav prema Bogu i Domovini koju je u nasljeđu ostavio svojoj djeci i unucima.

20. rujna 2013. preselio se u vječnost. U posljednjem izdisaju nosio je Hrvatsku o kojoj je s ponosom govorio. Časno je napustio ovozemaljsku grudu znajući da ide u bolji život zamjenjujući vremenito za vječno. Njegova svijeća i dalje gori snagom Kristovog uskrsnuća dajući svjetlo onima koji su ga voljeli i koji će se u molitvi s njim susretati.

„Kamen po kamen“ podigao je u sebi dvorac koji nitko ne može uništiti jer on živi i raste u djeci i unucima.

Počivao u miru Božjem!

Obitelj


Slivno 65

Prilozi

Dragica Mikrut (100 HRK), Petar Katavić „Veliki“ (200 HRK), Miljenko Prgomet „Živa Vatra“ (200 HRK), Ante Lozina pok. Mirka (100 i 100 HRK), Slavka Drnas (100 HRK), Danko Kustura (200 HRK), Iva Mrkonjić, Njemačka (50 €), Ante „ Roša“ Radalj (100 i 100 HRK), Božo Radalj pok. Joke (100 HRK), Ante Barić (150 HRK)

2013.

Ante Vrdoljak pok. Maše (150 HRK), Ivica Parlov (100 HRK), Iko Mrkonjić Ivičin (100 i 100 HRK), Vice Lozina (150 HRK), Ivanko „Iko“ Mrkonjić (100 HRK), Mate Mrkonjić (100 HRK), Josip Mrkonjić pok. Jakova (100 HRK), Mladen Lozina (150 HRK), Mara Lozina pok. Ivana (100 HRK), Lenka - Helena Vuletić (120 HRK), Stipe Prgomet „Bakalar“ (100 €), Ivica Radalj pok. Božidara (150 HRK), Milan Prgomet - Osijek (100 i 100 HRK), Ljubica Glibota (100 HRK), Mladen Prgomet (50 HRK), Ante Vrdoljak pok. Ikice (100 i 100 HRK), Stipe Vučko (100 i 100 HRK), Stipe Talaja (50 €), Andrija Jukić (20 €), Vlado Ravlić pok. Blaža - Osijek (200 HRK), Jozo Lozina

Ikanov (100 i 100 HRK), Marija Katavić ud. Vlade (150 HRK), Ivo Talaja (300 HRK), Branko Katavić (150 i 150 HRK), fra Ivan Jukić (750 i 750 HRK), Stipe Vučko (350 HRK), Iva Grepo ud. Ivana (100 HRK), Milica i Neda Jukić (200 HRK), Mila Zeljko (100 HRK), Mira Jakovčić (100 HRK), Ivan i Marina Marinić (300 i 200 HRK), Cvita Lozina r. Marinić (250 HRK), Jozo Parlov (100 HRK), Mate Talaja (400 HRK), Stipe i Jasna Glavaš (100 €), Marija Jerković r. Talaja (100 HRK), Mićo Lozina pok. Antasa (100 HRK), Neda Marinović - Tutić (100 HRK), Marica Divić (20 €), Slobodanka Glibota (50 €), Radojka Marinović (50 € - za cvijeće za svetkovinu Presvetog Trojstva), Milica Radalj (100 HRK), Ante Vrdoljak pok. Ikice (50 i 100 HRK), Antonio i Snje-žana Borić (200 HRK), Obitelj pok. Vlade Lozine „Čovića“ (manji Gospin kip), Jozo i Ljubica Anić (200 HRK), Ante Prgomet pok. Stipe (200 HRK), Matija Marinić (50 HRK), Jozo Barić (150 HRK), Vlade i Iva Prgomet (200 HRK), Josip Barić „ Talaju-šić“ (150 i 200 HRK), Slava Marinović (150 HRK), Dane Prgomet (100 HRK), Dragica Mikrut pok. Antiše (100 HRK), Jozo i Mira Prgomet - Švedska (500 i 500 švedskih kruna), Tomislav i Dragica Glibota (50 €), Vlade Prgomet „Kujin“ (50 HRK), Anđelko Lozina (150 HRK), Ante Lozina

(Prilozi za „Crkvu“ ili za „Slivno“ i to od posljednjega broja „Slivna“ do 10. prosinca 2013.)


Slivno66

pok. Josipa (200 HRK), Milica Jukić (150 HRK), N.N. (500 HRK), Zora Mikrut (150 HRK), Karlo Szabo - Australija (150 HRK), Ljubica Mužić r. Katavić (200 HRK), Dragi-ca Vučetić r. Šimunović (50 HRK), Ljubica Szabo - Australija (100 AUD), Ivan Talaja pok. Ante (200 HRK), Nada Matković (100 HRK), Ljubica Gotić (100 HRK), Marija Janković r. Glibota (200 HRK), Ivanka Lazić (100 HRK), Zorka Radanović (100 HRK), Marija Bjelik – Parlov (150 HRK), Vlatka Hrnić (100 HRK), Božo Radalj „Krunica“ (100 $), Mara Lozina ud. Mate (100 HRK), Daorin Radalj (150 HRK), Josip Lozina pok. Tražimira (100 HRK), Mara Selak pok. Vinka (50 HRK), Danica Grepo r. Kustura (50 HRK), Dragica Vra-njić r. Kustura (50 HRK), Ljubica Kustura (50 HRK), Milica Gracek r. Prgomet (200 HRK), Marica Zeljko (1000 i 100 HRK), Obitelj pok. Ivana i Marice Lozina (200 HRK), Ivica Mrkonjić (100 HRK), Niko-la Marinović (100 HRK), Časne sestre iz Imotskoga (darovale su oltarnike i krpice za liturgijsko posuđe), Ikan Lozina (100 HRK), Mila Barlović - Pula (200 HRK), Boris Vrdoljak (200 HRK), Pave Marinović (200 HRK), Ante Gabelica (200 HRK), Ivan i Ivana Lozina - New York (1000 HRK), Pergo Katavić (100 HRK), Teo Lozina (150 HRK), Dragica Marinović ud. Vlade (50 HRK), N.N. (200 HRK), Matija i Mirko Mikrut - Australija (50 AUD), Marica i Miljenko Marinić Vjekoslavov (50 i 50 HRK), Milenko Marinić pok. Ivana (50 i 50 HRK), Ljubica Jukić r. Glibota (50 HRK), Mirko Barić (200 HRK), Jure Barić (500 HRK), Obitelj pok. Kate Marinić (100 HRK), Ljubica Barić - Hvar (100 HRK), Milica Parlov (100 HRK), Mijo Glavaš (150 HRK), Petar Prgomet - Vinkovci (200

HRK), Tomislav Nogalo - USA (200 $), Marko Lozina „Dodin“ (350 HRK), Dražen Banjedvorac (350 HRK), Željko Bošnjak i Marija r. Glavaš (250 HRK), Marijo Grepo pok. Drage (50 HRK), Slavka Lozina s obitelji (200 $), Petar Marinić - Francuska (400 HRK), Dragica Mikrut (200 HRK), Ivan i Dragica Marinović (200 HRK), Ante i Ljubica Mihaljević (100 $), Marija Jerko-vić r. Talaja (100 HRK), Josip Grepo pok. Nikole (200 HRK), Milan Lozina pok. Ike (50 €), Danko Glibota pok. Ljube (100 €), Obitelj pok. Joze Glibote „Đođe“ (500 HRK), Nediljko Prgomet pok. Mate (200 HRK), Obitelj pok. Slavke Prgomet ud. Mate (600 HRK), Iva i Milan Vuletić - New York (100 $), Matija Medović r. Marinić (200 HRK), Anđelko i Mara Lozina - New York (50 i 50 €), Slava Opačak - Osijek (200 HRK), Joko Lozina (100 HRK), Ksenija Vajtner (100 HRK), Ante Glibotić (50 i 50 €), Božo Radalj „Krunica“ (50 i 50 €), Mila Mikrut (100 HRK), Ante i Mara Vuletić (50 €), Ićo Vrdoljak (200 HRK), Stipe Talaja (400 HRK), Petar Selak - Belgija (100 €), Ikan Glibota (200 HRK), pleme Barića na čast sv. Bruna (340 HRK), N.N. (100 HRK), Petar Barić Mirkov (300 HRK), Ante Glibota (100 HRK), Milan Vrdoljak Krivušin (100 HRK), Mate Talaja Antin (100 i 100 HRK), Ivan Anić Relušin (200 HRK), Darko Talaja (100 HRK), Božidar Jukić Nevenkov (100 HRK), Vlado Mikrut (100 i 100 HRK), Ljuban Glibota (100 HRK), Drago Vrdoljak Jurin (100 HRK), Ante Katavić - Osijek (200 HRK), Vla-do Grepo Jurin (100 i 100 HRK), Katica Mrkonjić (100 HRK), Zora Jović (100 HRK), Ivica Ravlić (100 HRK), Marija Dević r. Anić (50 HRK), Ivan Prgomet Selak (100 HRK), Josip Lozina Tražimirov


Slivno 67

(100 HRK), Tomislav Mikrut (100 HRK), N.N: (500 HRK), Antonio i Snježana Borić (100 HRK), Vladimir Anić pok. Luke (500 HRK), Marica Anić ž. Marijana (300 HRK), Ivica Protrka Miljenkov (100 HRK), Marija Ćurčija r. Glibota (200 HRK), Ivo Anić (100 HRK), Milan Radalj „Migović“ (200 HRK), Milan Parlov pok. Vrućana (200 HRK), Tihana Arar (100 HRK), Oliver i Ljubica Zamzow (200 HRK), Željko Mrko-njić (200 HRK), Vesna Lončar (300 i 200 HRK), Nediljko Talaja (300 i 200 HRK), pleme Marinovića na čast sv. Martina (110 HRK), Anđelko Katavić (200 i 200 HRK), Ljubica Glibota (100 HRK), Tomislav Gli-bota pok. Ljubomira (50 €), N.N. (200 HRK), Jeroslav Glavaš (200 HRK), Vlade

Glavaš (200 HRK), Miljenko Prgomet „Živa Vatra“ (200 HRK), Marija Soldatić (100 HRK), Ivka i Ljubomir Vrdoljak (40 i 60 €), Drago Parlov (100 HRK), Vera Radalj (50 €), Milivoj Vučko (200 HRK), Ivan Prgomet Jurin - Beran (100 €), Jozo Jukić (200 HRK), N.N. (150 HRK), Petar Katavić pok. Petra (150 HRK), Branimir Mrkonjić (200 HRK), Oliver Zamzow sin Ljubice r. Protrka (darovao rezač papira za župni ured), N.N. (100 HRK), Obitelj pok. Mare Kovačević ud. Ivana (4000 HRK), Ante i Ljerka Radalj (darovali su crkvi svijeće u više navrata), N.N. (darovao je hostije za bogoslužje u više navrata), Valerija Lozina i Josip Vrdoljak (50 €), općina Runovići (3.000 HRK).


Slivno68

Susret Slivanjaca u Osijeku u godini vjere

Proslavivši Presveto Trojstvo, spomen-danom bl. Ivana Pavla u našoj crkvi, kojemu je nazočilo nekoliko vjernika,

župnik se uputio prema Osijeku. Bog je dao lijepi dan i čuvao ga od svake nevolje. Pošao je na put zajedno sa svojim bratom Slavenom.

Prije susreta u Osijeku, navratio je kod svoje sestre Ruške i zeta Dražena s njihovom djecom Sarom i Markom. Kao i svaki put, oni su ga radosno prihvatili i ugodno primili.

Župnik je pošao u Osijek sutradan, zajedno s don Vladom Mikrutom, našim Sli-vanjcom, župnikom u Bošnjacima. Njegov brat Tomislav i njegova obitelj su ih ugodno dočekali i ugostili. Popodne je prošetao s Tomislavom i don Vladom po Osijeku, u kojega je već prije dolazio.

Susret Slivanjaca u Osijeku, po dogo-voru, počeo je slavljem svete mise u 18.30. Prije svete mise, župnika i sve nazočne Slivanjce i Slivanjke, srdačno je pozdravio mons. Adam Bernatović, župnik lijepe osječ-ke konkatedrale. Poslije pozdrava, župnik je predslavio svetu misu u suslavlju s don Vladom, kapelanom konkatedrale Dragom i đakonom Dejanom. Župnik je nakon čitanja evanđelja, srdačno pozdravio svoje Slivanjce i sve ostale nazočne u ovoj svetoj misi te navijestio Slivanjcima i svima milosrdnu ljubav Božju i pobjedu njegova mira, koju nam svijet ne može dati. Naglasio je da je

najveće blago danas i uvijek, vjera u Isusa Krista Spasitelja. Ta vjera pobjeđuje svaku smrt i ona nam stalno umnožava radost života. Istinsku radost koja se često rađa iz križa. Samo križ nas vodi k uskrsnuću. Na završetku propovijedi, pozvao je sve da, u ovom sve težem vremenu, zatrovanom mnogim zlima, ostanu vjerni sebi, svomu hrvatskom narodu i Presvetomu Trojstvu. Pozvao je njih i sebe da postanu životom – znak Presvetoga Trojstva.

Poslije svete mise i litanija Blaženoj Djevici Mariji, susret smo nastavili zajednič-kim domjenkom u župnoj dvorani. Ugodno razgovarajući, radosni, zapjevali smo našu „Slivanjsku himnu“ i druge pjesme. Župnik je očinski, pojedinačno i zajednički pozdra-vio sve nazočne te ih pozvao da prenesu njegove iskrene pozdrave svim Slivanjcima u Osijeku i Slavoniji.

Sutradan, pozdravivši se s Tomislavom i njegovom obitelji, župnik i don Vlado su pošli u starački dom posjetiti našu Slivanjku, po godinama starijom, ali duhom mladom, Ljubicu Kusturu.

U Bošnjacima se župnik oprostio od don Vlade, a u Račinovcima od sestre i njezine obitelji i s bratom Slavenom pošao natrag prema Slivnu.

Bogu hvala za ovaj susret i za sve!

fra Zoran Jonjić


Slivno 69

Osijek – predstavljen roman Dragice Zeljko Selak

Slivanjci traže nastavak romana o svom kraju

U organizaciji osječkog ogranka Ma-tice hrvatske, Udruga Mir i Dobro te Društva Slivanjaca u Osijeku, u

kapucinskom je samostanu predstavljena knjiga Dragice Zeljko Selak „Vr’dolska žeđa“. Prema izvještaju Hrvatskog knjiž-ničarskog društva, u 2012. roman je bio na 13. mjestu među 50 najčitanijih knjiga u Hrvatskoj.

Roman govori o životu u Podbiokov-lju, a u brojnim dijalozima vremešnog bračnog para, često i na humorističan na-čin, oslikava odnos starog i suvremenog načina života. Roman je pisan na dijalektu slivanjskog kraja.

Na predstavljanju knjige gvardijan kapucinskog samostana, fra Miljenko Vra-bec, pohvalio je autoričinu borbu protiv zaborava sve manje zastupljenog načina života i govora, a tajnik osječkog ogranka Matice hrvatske Josip Cvenić pozdravio je suradnju splitskog i osječkog ogranka MH. Voditelj programa iz Udruge Mir i Dobro podsjetio je na brojne susrete Slivanjaca u Osijeku.

Autorica Dragica Zeljko Selak rekla je da je roman nastao kao zbirka priča jer su,

nakon što su čuli i pročitali prve priče, na-pisane u listu Slivno, mnogi Slivanjci tražili nastavak. Upozorila je i na naslovnicu, na kojoj je djed Iko Mikrut, koji je tipičan primjer plemenitog stanovnika slivanjskog kraja. Dijelove romana u obliku igrokaza prikazali su Nada Kovačević (u liku Mande), glumica Gradskog kazališta mladih Split i Marijan Grbavac (u liku Jerka), glumac GK Mali Princ Omiš i voditelj Amaterskog kazališta Proložac.

Novinarka i spisateljica Dragica Zeljko Selak objavila je dvije zbirke pjesma „Žena zemlje i leptir“ i „U pokorama“. U pripremi su joj crtice „Kako da te zovem“ i zbirka duhovne poezije „Žižak u tami“.

(D. Kć., Glas Slavonije, ponedjeljak,18. studenoga 2013.)


Slivno70

Susret je završen „Slivanjskom himnom“ koju su Slivanjci pjevali pod dirigentskom palicom braće Mikrut, don Vlade, Tomi-slava i Ljubice. Potom je slijedilo višesatno druženje, uz bogatu pokripu slavonskih i dalmatinskih specijaliteta.

Autorica se ovim putem zahvaljuje svim svojim dragim Slivanjcima (bez iznimke, od Prgometa, Parlova, preko Glibota, Grepa, Lozina, do Vrdoljaka…) na prekrasnom gostoprimstvu i domjenku, posebno gospođi Mariji Bjelik i gospodinu Darku Mrkonjiću,

obiteljima Zeljko, koji su pomogli pri organizaciji, te medijskim pokroviteljima: STV-u (uredniku Vijesti Darku Talaji), Glasu Slavonija, portalu hrsvijet i domaćinu Miljenku Vrabecu, gvardijanu Kapucin-skog samostana u Osijeku. „Lijepo je biti među svojima, Slivanjci moji hvala Vam i neka ovo hvala, bude moja molitva srca, upućena Vama!

Slivanjka

Obilježila devedeseti rođendan

Neda Šimunović Baruša obilježila je devedesetu godišnjicu života. Na slavlju u njenoj kući, za za-

jedničikm stolom uz bogati stol i slavlje-ničku tortu, bili su njena djeca, rodbina i prijatelji te brojni unuci i praunici.

(m)


Slivno 71

Iz jednog pismaPoštovani oče Zorane,Odlučio sam Vam se javiti iz bolničkog

kreveta. Ovih 15 dana sam u splitskim toplicama. Pokušavaju mi poboljšati ovo jadno stanje što često gubim svijest i pa-dam. U Zagrebu su ustanovili da imam multisistemsku atrofiju, bolest za koju nema lijeka pa pijem lijek od Parkinsonove bolesti. Svako 3 sata, 6, 9, 12, 15, 18, ali od toga nema pomoći. Želja srca moga je jača od bolesti pa bi želio da me sin Zoran dovede u zavičaj na komin. Ja se u Boga uzdam jer veliko je milosrđe njegovo. Trenutno čitam Cvjetnjak svetog Antuna Padovanskog, a

svira mi Radio Marija. S ovim riječima lijepo te pozdravljam i želim mnogo zdravlja.

Pozdrav Gojku i Ruži i svima koji pitaju za mene.

Bog s vama.

M. Anić

Stih iz knjige

Na kominu moga ćaće

Na kominu moga ćaće Mater moja vatru naložila

Iz sprtve se tijesto diže Crven plamen što komoštre liže

Grije lisu di se meso suši Sa koje se sve dimi i puši.

Hvala mama za još jednu zoru čekajući sina na prozoru.

M. Anić

Sjetite se nemoćnih u svojim molitvama.


Slivno72

Dječji radoviJesen

Nema više ljeta, djeca se ljute šuma je odjevena u šarene kapute. Puno magle i kiše će donijeti, na kraju će šumu bez kaputa ostaviti. Pada kiša i magla se diže u naše krajeve jesen stiže. U zlatnu je boju obukla, drveće, kukuruze i grožđe. Pobrala ona je jabuke i ostalo zrelo voće. Žurno ljudi odvoze, zimnicu, kukuruz iz polja. Jesen kišu doziva, da napoji žedna polja.

Anđela Arambašić, 7. r.

Rujan je stigao

Rujan je stigao i jesen dođe, Lijepo i toplo ljeto brzo prođe. Šumi vjetar, kiša pada, Dan je kišan, a noć hladna. Lišće pada, golo je drveće Ptičici je hladno pa tužna Cvrkuće. Jesen je tu, tiho je došla Ljudi su marljivi, imaju posla. Plodove ubiru, zimnicu spremaju Nikada mira baš i nemaju.

Danijel Vučko, 8.r.

Živim u miru

Mnogo ljudi različito gleda na mir u svijetu i općenito u životu.

Što zapravo za čovjeka predstavlja mir?! Slušajući neke ljude i njihove životne priče, shvatila sam što znači imati mir u životu, u svijetu...

Jednom prilikom sam čula kako pričaju o godinama kada je Hrvatskom zavladao rat. Zastrašujuće priče, događanja, duševni nemiri i strah zavladali su cijelom domovi-nom. Ljudi su umjesto prijateljstva probudili neprijateljstvo, nepovjerenje i nesklad, a to uništava mir u srcima svih ljudi. Imati mir nešto je najljepše na svijetu. Kada nemate tereta na duši i kada osjetite u sebi da možete odahnuti štogod da se dogodi u životu. Ne stvarati neprijateljstva, ne činiti zlo, imati čistu savjest, sve su to odlike mira! Isto tako, gledajući svoje roditelje kako se bore na pošten način za život, nastojeći što mirnije i ljepše podići svoju obitelj, osjećam se ponosno. Mir u svijetu i našim životima puno vrijedi. Taj mir ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Mislim da je to neprocijenjivo i da mnogi ljudi žele to osjetiti u sebi.

Svi ljudi trebaju nastojati zadržati taj predivni osjećaj mira. Moj je zaključak da bez ljubavi, razumijevanja i mira nema ni pravog života.

Andrea Ravlić, 6.r.


Slivno 73

Moja maca

Moja mala maca Je prava faca.

Ima malo mače I sretna je kad vidi pače.

Za ručak pojede 10 hamburgera, A za večeru 10 chesseburgera.

Jedna joj je piva Dosta da postane mila.

I stalno je govorila: „Violina, viola, to je moja fora.“

Spavala je, spavala I uvijek repom mahala.

Andrea Ravlić, 6.r.

Vukovar

Grozan rat bio, U Vukovar se došuljao.

Mnogi ljudi izgubili život, Braneći svoju domovinu.

Starce, starice, trudnice i djecu, Na ulicu izbacili.

To su ljudi bez milosti, Bez imalo radosti.

Mnogi su se molili da prestane rat, Čovjek čovjeku da postane brat.

Danijela Ravlić, 6.r.

Što za mene znači vjera u životu?

Meni vjera daje snagu i nadu. Čini me snažnijom u teškim trenucima. Daje mi nadu da će sutra biti bolje. Vjera me potiče

da opraštam kao što i nama Bog oprašta. Vjera me čini sigurnom, jer znam da me gore u Nebu netko čuva i štiti od svega zla. Vjera mi daje osjećaj da je Netko uvijek uz mene.Netko tko će mi pomoći i biti uz mene do kraja života sve do u vječnost.

Karolina Danihelova, 8. r.

Isus

Isuse, mi smo sretni, Svoju sreću podijelit ćemo s drugima,

U našim srcima, Sada se blista okićen bor.


Božićna noć

Svuda je presveta noć. Duša osjeća njezinu blagost i moć.

Noćas nek se slava Isusu pjeva. Naše molitve iznad Betlehema lete,

Nek je blagoslovljeno svakom roditelju njegovo dijete.

Da siromah ima svega i prepun stol I bolesnomu neka utihne sva bol.

Teci lagano, polagano, presveta noći Nek srce ljepota tvoje svetosti dira.

Još je duša u tvojoj svetoj ljepoti uzviše-na

i blažena i puna mira.

Karolina Danihelova, 8.r.


Slivno74

Sloboda

Sloboda je sunce što sja, Sloboda je zvijezda što blista na nebu,

Sloboda je ljubav što živi u srcu, Sloboda je čist čovjek koji nema praznu

dušu, Sloboda je velika ljubav,

Sloboda je vjera, Sloboda je blago,

Sloboda je sve na svijetu!


Zajedništvo

Svi smo različiti, ali moramo graditi zajedništvo. Družiti se, igrati se, ići na svetu misu, moliti se, poštivati se...

Jedni bez drugih ne možemo. Isus nas uči da ne odbacujemo druge, nego da se družimo s njima. Sami ne možemo živje-ti. Uvijek je ljepše u zajedništvu i ljubavi nego biti sam. Kada je sam čovjek se osjeća odbačeno i napušteno.

Isus je imao svoje apostole tako i mi ljudi moramo živjeti kao jedna obitelj ili zajednica.

Antonija Talaja, 5.r.

Nismo sami

Čovjek na ovom svijetu ne može živjeti sam. Želi imati svoj krug prijatelja, da voli i da je voljen. Svatko od nas je iznimno važan. Svatko od nas pridonosi tome da zajednički život bude sigurniji i ugodniji.

Čovjek je pozvan da vlastitim spo-sobnostima, darovima i zalaganjem prido-nosi izgradnji boljega života. Stvaraju se međusobna prijateljstva, ljubavi, bračna zajednica muža i žene povezanih s Bogom. Suosjećamo s ljudima oko sebe, poma-žemo jedni drugima i tada se osjećamo sretni. Različito razmišljamo, djelujemo i vjerujemo. Čovjek suosjeća s onima koji se nalaze u teškoj situaciji. Treba pruži-ti pomoć bolesnima, siromašnima i djeci koja su ostala bez roditelja. Omogućiti im redovito školovanje, odjeću, obuću, pribor za školu i udžbenike. Blagdane im treba učiniti ljepšima, sretnijima i veselijima. Svaki se čovjek tada osjeća posebno sretan.

Blagdani su nešto posebno u životu čovjeka. Zajedništvo se tada ističe najviše. Treba ga njegovati svaki dan, a ne samo blagdanima.

Dino Krivić, 5.r.


Slivno 75

Kakvo sam ja dijete u svojoj obitelji?

Moji roditelji za mene čine sve. Ispunja-vaju moje želje, a ja ih slušam i poštujem.

Kakva bismo mi bili djeca kada ne bismo poštovali svoga oca i majku? Kakvi bismo bili kada bismo im se rugali, kada ih ne bismo slušali niti voljeli? Roditelji su nam sve na svijetu. Ljube nas, vole i uče nas vjerovati u Boga. Moramo im pomagati, jer oni ne mogu sve sami činiti. Roditelji su nam pravi prijatelji.

Pozivam svu djecu: „Ljubite i volite svoje roditelje, oni su vam sve!“

Anđela Arambašić, 7. r.

Najstarija namirnica

Kruh je najstarija namirnica. Njega su jeli kada je Isus hodao po zemlji i još ga i danas jedemo.

U dan zahvale slavimo Dane kruha. U našoj školi, naši učitelji i vjeroučitelj organizirali su proslavu. Mame su ispekle peciva, kolače i kruh. Učitelji su pekli pizzu, a djeca su dobila tijesto i izrađivali su od njega razne oblike koje su poslije pekli. Svaki razred izvodio je recitacije, a učenici od petoga do osmoga razreda izveli su igro-kaz. Naš vjeroučitelj nas je blagoslovio i svi smo skupa blagovali. Svaki učenik je donio ukrašenu košaru punu peciva, ukusnoga domaćeg kruha ispod peke i lijepih kolača.

Svi smo se zabavili, najeli i lijepo proveli.

Petra Marinović, 2. r.

Dani kruha u mojoj školi

Deseti listopada su bili Dani kruha. Mama nije bila kod kuće. Otišla je raditi. Tata, seka i ja bili smo sami kod kuće. Bila sam tužna, tko će mi zamijesiti kruh.

Tata je rekao da ga zamjesim sama. Ja sam ga zamjesila. Tata ga je ispekao. Teta mi je ispekla kolač. Učiteljice su pekle pizze. Učenici većih razreda su spremali kolače. Jagoda je stavila kruh da ga ravnatelj slika. Na stolu je bilo raznih vrsta peciva. Mi djeca smo bili jako sretni. Onda je do-šao fra Zoran Jonjić i blagoslovio peciva, roditelje, učitelje i nas djecu. Poslije toga smo blagovali.

Zahvaljujem svima koji su nam pomogli u pripremama. Bilo je veoma lijepo.

Petra Opačak, 4. r.

Čvrsta vjera

Za mene, vjera znači nadu, povjerenje, sreću, mir…

Pouzdavanje u Boga u najtežim situaci-jama. Bog nam daje snagu i nadu u molitvi.

Kada sam u crkvi na slavlju svete mise, Bog mi učvršćuje vjeru.

Danijel Vučko, 8. r.

Blagoslov

To je dan kada svi učenici i učenice donosimo košare pune peciva i voća.


Slivno76

Mi učenici i učenice smo imali reci-taciju. Svatko je svoju recitaciju recitirao. Recitacija se odnosila na Dan kruha. Poslije recitacije učitelji su pekli pizzu, a fra Zoran je za nas djecu, učitelje, učiteljice i roditelje donio pečenu svinju i kruh ispod peke. Prije svega nas je sve blagoslovio. Bili smo sretni. Jeli smo i veselo se zabavljali.

Meni je to bio lijep dan.

Mihaela Kustura, 2. r.

Veselje

Na Danima kruha smo se zabavljali i veselili.

Prvo smo mi manji govorili svoje re-citacije pa su nam se pridružili naši stariji prijatelji. Poslije recitacija smo pravili pizze

i kolačiće, a onda je fra Zoran blagoslovio svu hranu i plodove. Jeli smo i pili, za-bavljali se i igrali. Roditelji su se razilazili i zadovoljno odlazili.

Za Dan kruha sam napunila svoju ko-šaru raznim pecivima i plodovima. Mama mi je ispekla kifle, kolače i krafne, a ja i sestre smo nabrali plodove.

Dragana Ravlić, 2. r.

Svi sveti

Na te dane se sjećamo svojih mrtvih, obilazimo grobove, palimo svijeće i nosimo cvijeće. Ja se u te dane sjećam svojih baka i pomolim se za njihovu dušu. Ja znam da one mene s neba paze, čuvaju vole i vide i da su među nama dokle god ih se sjećamo.

Ante Lozina, 2. r.


Slivno 77

Dušni dan

Na Svi svete idem na svetu misu. Poslije idem s roditeljima na groblje. Palimo svijeću, simbol svjetlosti. Nosimo cvijeće i molimo se za sve naše pokojne.

Na Dušni dan palimo svijeću u svojoj kući. Svi zajedno idemo na svetu misu koju služim kao ministrant.

Lijepo se sjećati svih koji nisu više s nama.

Josip Talaja, 2. r.

Zvone zvona

Svi sveti se obilježavaju prvi studenoga. Tog dana idem na misu. Popodne s rodite-ljima posjećujem grobove svojih najmilijih.Palimo svijeće i nosimo cvijeće.

Dušnim danom zvona zvone ispred crkve, ljudi se izmjenjuju za zvonjenje.

Pred večer u kući molimo za sve mrtve i one koji više nemaju nikog svog. Tu večer groblje izgleda kao jedna velika svjetlosna zvijezda. Sutradan fra Zoran, naš župnik, govori svetu misu. Iza mise se održavaju molitve na sve četiri strane groblja.

Bilo bi lijepo da groblje izgleda tako kroz cijelu godinu.

Vlade Talaja, 4. r.

Božić

Za mene Božić počinje pravljenjem jaslica i kićenjem bora. Cijela obitelj su-djeluje u tome, svatko ima svoj zadatak. Ja i brat tražimo mahovinu i kamenje raznih


Slivno78

oblika i pomažemo tati u pravljenja jaslica, a mama i sestra kite bor. Na Badnju večer zajedno idemo na polnoćku. Na sam dan Božića svi se okupimo oko bogatog blag-danskog stola.

Za mene je Božić najdraži i najljepši blagdan.

Ja volim Božić!

Vlade Lozina, 4. r.

Počinak

Pred počinak ove noći, Tebi, Bože, dižem oči, I dajem Ti hvale svoje

Za primljene dare Tvoje. Po Svojoj mi milosti

Sve pogreške moje prosti Svim se srcem za njih kajem

I čuvat se obećajem. Anđela mi poštuj svoga

Da me čuva za sna moga.

Ivana Lozina, 4. r.


Slivno 79

Udruga žena „Slivanjka“„Dobro je činiti dobro“

i drugih. Isprazni dani ostavljaju dovoljno prostora za male pakosti, otkrivanje tuđih sitnih zloća. Ljubomora, zavist i neumjerena pohlepa postaju obilježje vremena u kojem bi smo trebali neopterećeno i strpljivo graditi bolju budućnost. Pitamo se, trebali se uvi-jek dogoditi nešto loše da se sjetimo jedni drugih?! Da prepoznamo prave prijatelje?!

Drage naše Slivanjke i Slivanjci. Naša udruga žena „Slivanjka“ osnovana je u na-mjeri zasnivanja prijateljstva, pomoći, hu-manosti,… Naša upornost je tu. Vodimo brigu da su naši sumještani bliži zdravstvenoj skrbi, skupljamo starije osobe na povremene domjenke i druženja, pomažemo socijal-no ugrožene obitelji, održavamo tradiciju ganga-festa koji je postao prepoznatljiv i svake godine bolje organiziran. Tako je i ovogodišnja organizacija manifestacije bila uspješno realizirana. Pjevalo se, gangalo i guslilo uz izvođače cijele Imotske krajine i šire. Ovom prilikom zahvaljujemo svim našim sponzorima bez čije pomoći sve ovo ne bi bilo izvedivo.

Poželimo da budemo radost, sreća i veselje jedni drugima. Neka nam se ta že-lja i ostvari. Iz riznice proteklog vremena unesimo u sadašnjost najljepše odluke za budućnost. I neka nam nadolazeći blagdani potraju cijelu godinu.

Čovjek živi od čovjeka, susreta, pri-jateljstva i dobrih, iskrenih riječi i dijela. Često smo na svom životnom

putu umorni i preopterećeni. Obično za-jedno s iznenadnim životnim nevoljama na vrata nam pokucaju prijatelji, tu su uz nas, ohrabruju nas, pomažu ili su jednostavno tu u našoj blizini. Ima i onih koji na ne-volji drugih žele hraniti svoju znatiželju, ali sigurno je veći broj onih koji stižu s rukama prepunih dobrih namjera. Urbani život pomalo udaljava ljude jedne od dru-gih, svakodnevnica u koju smo se upustili, pogoduje rastu korova na putu između nas


Slivno80

Blagoslovljen Božić i sretna Nova go-dina svim Slivanjkama i Slivanjcima ma gdje se nalazili.

Kako je prošla organizacija gange-festa ove godine najbolje opisuje tekst koji smo uzeli s internetskog portala „Radio Imotski“.

Ganga fest Slivno 2013. – praznik baštinskog naslijeđa

U subotu je u Slivnu kod Imotskog bio pravi praznik baštinskog naslijeđa Imotske krajine i Dalmatinske zagore. Najveći sabor pjevača gange, svirača na guslama i diplama na prostorima Imotske krajine, okupio je više od pet tisuća ljudi te stotinjak onih koji su se došli okušati u pjesmi i svirci. Čak 13 grupa pjevača, devet grupa pjevačica te dvije dječje grupe koje su pjevale gangu, pet guslara i jedan

diplar. Pravo malo bogatstvo folklora Imotske krajine, ali i dijela zapadne Hercegovine.

Organizator udruga žena „Slivanjka“ iz Slivna, najaktivnija ženska ruralna udruga naše županije, maestralno je organizirala ovaj Ganga fest.

Sve je započelo Lijepom našom, a potom i pozdravnom riječju mjesnog župnika fra Zorana Jonjića i izaslanika župana Ževr-nje, pročelnika za gospodarstvo naše županije Anđelka Katavića, koji je biranim riječima pozdravio brojne sudionike ovoga lijepoga narodnoga skupa.

I kada je voditeljica Ivanka Luetić pozva-la gangaše za mikrofon, odjeknuo je aplauz, sočan kao i ganga. Redale su se skupine, Bile ruže, Bijele golubice, prošlogodišnje pobjednice gangašice udruge Slivanjka pa onda ganga-ši iz Podbablja, Druma, Slivna, Runovića, Hercegovine, diplar Tomislav Kovač Strukić iz Posušja, guslar Jonjić iz Grubina pa guslari iz Hercegovine, Sinjska rera, tko će ih sve nabrojiti…Nikada u trinaest godina Ganga festa u Slivnu toliko izvođača i grupa. Potrajao je Ganga fest do kasno u noć, tako da i do zaključenja ovoga teksta još nije proglašen pobjednik. Vrtjeli su se janjci, pilo se dobro vino, rezao pršut. Pravi nekadašnji dernek, pravi sabor zdrave pjesme, prijateljstva i dru-ženja. Bili su u Slivnu i čelni ljudi Omiša, bili oni koji su posebno za ovu priliku došli iz Amerike, Australije… Svaka čast Branki Barić predsjednici Slivanjke, kao i svim onima koji su ugostili gangu i prijateljstvo.

Treću adventsku nedjelju - „Materice“ Udruga žena Slivanja upriličila organizaci-jom ručka za članove udruge, dobročinitelje Slivna i naše starije.

Udruga žena „Slivanjka“


Slivno 81

Svećeničko ređenje u Splitu

U splitskoj prvostolnici na svetkovinu sv. Petra i Pavla, u subotu 29. lipnja 2013. godine, mons. Marin Barišić,

splitsko-makarski nadbiskup, predvodio je euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je zaredio za prezbitere sedmoricu đakona. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zaređeni su: Josip Bečić, Domagoj Jelača, Zvonimir Mijić i Franjo Frankopan Velić, a na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja: fra Šimun Markulin (Hrvace), fra Antonio Mravak (Gala - Gljev) i fra Ivan Vuletić (Slivno).

U slavlju su sudjelovala 62 svećenika, među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, generalni vikar Splitsko-makar-ske mons. Ivan Ćubelić, odgojitelji mr. sc. don Boris Vidović i dr. sc. fra Stipe Nimac, brojni profesori te rodbina, prijatelji, župnici i župljani župâ iz kojih potječu te u kojima su ređenici vršili službu đakona.

Uvodeći u slavlje mons. Marin Bari-šić je pozdravio o. provincijala, svećenike redovnike i redovnice. Naglasio je kako su mnogi svećenici na današnji dan zaređeni i


Slivno82

kako je to dar Božji. Pozdravio je očeve i majke ređenika, njihove obitelji, rodbinu i prijatelje ređenika. Zahvalio je roditeljima i odgojiteljima CBS-a i franjevačkog klerikata, kao i profesorima koji su u tom duhovnom nizu bili pravi duhovni roditelji. Na kraju pozdrava obratio se ređenicima rekavši kako su oni dar Božji Crkvi. Pozvao je prisutne da zahvale Bogu na tom daru i da ih prate svojim molitvama.

Nadbiskup Barišić započeo je svoju pro-povijed Isusovim pitanjima iz Evanđelja „Što kažu ljudi tko sam ja?“ i drugo pitanje „Što vi kažete tko sam ja?“ Odgovor na prvo pitanje jest odgovor uha i usana, prenošenje riječi. Međutim, odgovor na drugo pitanje traži otvorenost srca i duše. Odgovor na to pitanje je osoban, nije prošlost nego sadašnjost. Na to pitanje su pozvani svi dati odgovor i rasti u odgovorima, ići za Isusom raspetim i uskr-slim. Za odgovor na to pitanje nije dovoljan samo studij ili naše ljudsko razmišljanje. Za taj odgovor je potrebno srce, ljubav i molitva. U ozračju molitve može se ući u odgovor na

pitanje „Što vi kažete tko sam ja?“ Svećenik je čovjek molitve koja se životu svećenika pretvara u sadašnjost jer nas molitva stavlja u odnos Oca i Sina, odnos dostojanstva. U molitvi svećenika prisutne su i teme koje op-terećuju današnjeg čovjeka kao što su bolest, nezaposlenost, napuštenost i tome slično. Svećenik molitve postaje znak odgovora, jer, svećenik bez molitve bio bi rastrojen, poput Marte, čovjek koji pokušava sve aktivizmom i na koncu ostaje sam. U molitvi svećenik postaje blizak i Bogu i čovjeku.

Obraćajući se posebno mladomisni-cima, o. nadbiskup je rekao kako ih Gos-podin želi postaviti znakom jer svećenik nije funkcija ili ured nego sakrament dara milosti Božje. Čovjek je po svojoj naravi grešan i ograničen, ne zaslužuje ovoliko dostojanstvo, ali uza sve to Bog ima po-vjerenje u čovjeka. Po Božjem daru koji nam je povjeren kao svećenici u Njegovo ime možemo izgovarati riječi: ‘Ovo je tijelo moje, ovo je krv moja’ ili ‘ja te odrješujem od grijeha tvojih’. To je posvjedočio i papa


Slivno 83

Franjo koji je za svoje geslo uzeo riječi: „Samilosno ga pogledao i pozvao“.

Govoreći o povezanosti svećenika i vjernika mons. Barišić je citirao riječi pape Grgura Velikog koji je rekao: „S vama slušam ono što vama govorim. Nema svećenika bez vjernika ni vjernika bez svećenika“. Ređenje za svećenike je svetkovina za sve. Na kraju propovijedi o. nadbiskup je za-želio da ređenici budu svećenici molitelji u odnosu prema Bogu i braći i sestrama jer kroz svećeničko djelovanje sakramenta ispovijedi, euharistije, navještaja riječi Božje, razgovora s mladima odgovorit će na pitanje ‘tko sam ja za tebe’. Zahvalivši Bogu na daru sedam novih svećenika o. nadbiskup je pozvao ređenike da budu istinski duhovni oci koji su potrebni današnjem čovjeku.

Nakon homilije uslijedili su obredi sve-ćeničkog ređenja. Nakon prostracije, nad-biskup je pomazao sv. uljem ruke ređenika, darovao im pliticu i kalež te položio ruke na njihove glave, a okupljeni svećenici su molili za nove prezbitere te su polaganjem ruku izrazili zajedništvo s njima, pružajući im na taj način ohrabrenje i podršku u važnoj zadaći koja je za njih tim danom započela.

Nakon popričesne molitve i himna „Tebe, Boga hvalimo“, svoju riječ zahvale i čestitke nadbiskupu, novim prezbiterima, njihovim roditeljima, rodbini i prijateljima uputio je provincijal fra Joško Kodžoman koji je rekao:

„Preuzvišeni oče nadbiskupe, poštovana braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, draga novozaređena braćo, cijenjene obitelji i rodbino naših novozaređenih svećenika, braćo i sestre u vjeri!

Sve Vas srdačno pozdravljam i svima čestitam ispred Franjevačke provincije Pre-svetog Otkupitelja, na čiji su naslov danas

zaređena trojica naše subraće; fra Šimun Markulin, fra Antonio Mravak i fra Ivan Vuletić.

Vjera u Boga i ljubav prema njegovoj Crkvi učinile su da danas prisustvujemo ovom svečanom i značajnom događaju, u kojem su se sedmorica mladića stavila u službu Bogu i Narodu Božjem na zemlji. Kao službenici Crkve, ovi su mladići po-svećeni da podupiru, usmjeravaju i ravnaju mnogim djelatnostima i bogatstvom karizmi vjerničkog naroda Božjeg, kojih je neiz-mjerno puno. Oni dobro znaju da Crkvi nije do toga da slavi samu sebe, stoga sam uvjeren da su i sami, spremni i sposobni, razvijati u sebi oslobađajuću snagu vjere i živjeti svoje svećeništvo snagom vlastite osobnosti na dobrobit njih samih i svih ljudi dobre volje.

Draga mlada braćo, suradnici na njivi Gospodnjoj, želim Vam prije svega dobro zdravlje, dug i plodonosan svećenički ži-vot, puno snage i strpljivosti i posebno dar pastoralne i uopće ljudske razboritosti. Sve što budete činili, činite, mudro, s ljubavlju i u duhu Kristovu. Na Vašem životnom putu, neka Vas trajno nadahnjuju primjeri i svjedočanstva svetih Petra i Pavla, koje u Crkvi danas posebno slavimo, da i Vama Vaše služenje pomogne rasti u vjeri i ljuba-vi, te da i Vi, poput njih, u Crkvi nađete smisao svoga života.

Prije završnoga svečanog blagoslova o. nadbiskup je čestitao svima i podsjetio da je ovaj događaj radost i za Crkvu i za obitelji, a ređenike pozvao da budu čast i ponos svoje Crkve, obitelji i naroda. Obi-teljsko i prijateljsko druženje nastavilo se zajedničkim blagovanjem.

fra Ivan Vuletić


Slivno84

Mlada misa fra Ivana Vuletića

U nedjelju, 14. srpnja 2013. godine, fra Ivan Vuletić proslavio je mladu misu u župi Presvetog Trojstva u

Slivnu kod Imotskog pod motom „Gospo-dine, u tebe se uzdam“. Kum mladomisnika bio je fra Zoran Kutleša, ekonom samostana, župni vikar u Imotskom, a propovjednik dr. fra Željko Tolić, magistar postulanata i profesor na KBF-u u Splitu. U slavlju su sudjelovali mladomisnici fra Antonio i fra Šimun, provincijal fra Joško Kodžoman i još 12 svećenika. U slavlju su sudjelovali župljani župe Slivno, rodbina, prijatelji, vjernici iz župe Sv. Franje Imotski gdje

je fra Ivan obavljao đakonski praktikum. Ceremonist na slavlju mlade mise bio je fra Kristian Stipanović, gvardijan, župnik i dekan u Imotskom.

Slavlje je započelo započelo procesijom od župne kuće do oltara. U procesiji su sudjelovali bogoslovi, otac, brat i sestre mladomisnika, svećenici i mladomisnik. Ispred oltara otac Milan (Mićo) blagoslo-vio je svoga sina mladomisnika. Prigodne riječi pozdrava zatim je uputio župnik fra Zoran Jonjić koji je na početku pozdravio o. provincijala, franjevce i svećenike, braću i sestre, obitelj i rodbinu mladomisnika.


Slivno 85

Zatim je rekao: „Hvala i slava, mudrost i zahvala, čast, moć i snaga našemu Bogu za ovaj blagoslovljeni dar mlade mise i mla-domisnika danas u našemu Slivnu! Neka je blagoslovljeno Presveto Trojstvo za ovu veliku milost koju nam dade u ovoj milosnoj Godini vjere! Neka je blagoslovljen Gospo-din za ovaj radosni događaj i za sve dobro po Blaženoj Djevici Mariji, sv. Josipu, sv. Franji i svim anđelima i svetima!“. Zatim je riječi pozdrava uputio mladomisniku: „Na osobit način i s velikim zadovoljstvom, u ime svih nazočnih, pozdravljam tebe, dragi brate - mladomisniče fra Ivane. Blagoslovljen bio ti koji nam donosiš Gospodina našega i Boga našega - Isusa Krista u daru ove tvoje mlade mise! Započni sada ovu mladu misu - ovu Pashu Gospodnju - ovaj Prijelaz Gospodnji koji veliča Presveto Trojstvo i sve nas izvodi iz grijeha u milost, iz smrti u život, iz Križa u Uskrsnuće od mrtvih. Prinesi ovu mladu misu za sve žive i vjerne pokojne, a s još većom ljubavlju za svoju preminulu majku Mirjanu, koja je, zbog tebe i tvoje mlade mise sva radosna u Očevu nebeskom kraljevstvu. Neka je ova mlada misa unese u Božje srce, a tebi i tvojima bude uzvišena snaga za veću radost i svje-dočanstvo radosti.“

Nakon tih pozdrava, mladomisnik je započeo euharistijsko slavlje. Prvo i drugo čitanje čitali su članovi obitelji fra Ivana Vuletića, a evanđelje je navijestio fra Ivan Jukić, franjevac - svećenik iz Slivna. Po želji mladomisnika, propovijed je održao dr. fra Željko Tolić. Darove na oltar prinosili su članovi fra Ivanove obitelji. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao su župni zbor sv. Franje iz Imotskog. Fra Zoran Kutleša je pri završetku slavlja čestitao mladomisniku

i u njegovo ime zahvalio svima koji su do-prinijeli u organizaciji ovog slavlja i pozvao župljane i uzvanike da se pridruže slavlju kod obiteljskog stola.

Na kraju slavlja mladomisnički blago-slov su udijelili mladomisnici fra Ivan, fra Antonio i fra Šimun koji slijedeće nedjelje, 21. srpnja, slavi svoju mladu misu u Hrva-cama. Ministranti su dijelili su sličice kao uspomenu na ovo mladomisničko slavlje.

Nakon svete mise slavlje je za sve uzva-nike nastavljano u šatoru kod obitelji Vule-tić. Program je vodio kum fra Zoran Kutleša. Nakon molitve i blagoslova jela fra Zoran je pozvao provincijala fra Joška Kodžoma-na da uputi prigodnu riječ mladomisniku. O. provincijal je pozdravio mladomisnika, kojega poznaje još od sjemenišnih dana, braću svećenike, časne sestre, bogoslove, obitelj, rodbinu i prijatelje. Naglasio je kako je ovo zajedničko slavlje Provincije i obitelji jer kao što se ljeti veselimo kiši tako se radujemo ovom našem mladomi-sniku koji će unijeti svježinu kao mladi franjevac-svećenik. Zahvalio je obitelji što je darovala svoga sina Crkvi i Provinciji. Posebno je zahvalio na molitvama obite-lji koje su pratile mladomisnika na ovom njegovom putu. Zahvalio je i Slivanjcima koji su dali mnoga redovničko-svećenička zvanja i nadodao kako je potrebno nastaviti moliti za nova duhovna zvanja. Obraćajući se fra Ivanu rekao je kako se od svećenika mnogo očekuje u njegovu životu i zato mu je zaželio da ga u svećeničkom životu prati obilje Božjeg blagoslova.

Zatim je kum fra Zoran pročitao če-stitku mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskog, koji je između ostalog napisao: „Dragi mladomisniče, tebi čestitam,


Slivno86

a sve pozdravljam. Fra Ivane, neka Tvoje svećeničko služenje bude na čast i slavu Bogu, ponos Crkvi i blagoslov našem hr-vatskom narodu“.

Mladomisniku su potom uputili pri-godne riječi pozdrava i čestitke: fra Kristian Stipanović, gvardijan, župnik i dekan u Imotskom, koji je također pozdravio mla-domisnika i u ime fra Vjeke Vrčića; fra Rafael Begić, koji je kao župnik u župi Slivnu, fra Ivana doveo u sjemenište u Sinj; prof. dr. fra Stipe Nimac kao voditelj šeste/pastoralne godine; fra Antonio Mravak u ime mladomisnika; fra Ivan Jukić, franjevac - svećenik iz Slivna; don Vlade Mikrut, sve-ćenik iz župe Slivno; gradonačelnik Vrgorca Boris Matković; fra Luka Livaja; don Jakov Cikojević i još nekoliko drugih.

Čestitke su uputili u pisanom obliku fra Karlo Jurišić, fra Ante Jurić Talaja, fra Josip Bebić i mnogi drugi.

Pri kraju slavlja mladomisnik fra Ivan Vuletić je izrekao riječi zahvale. Zahvalio je posebno Bogu i roditeljima na ovom po-sebnom daru. Zatim je riječi hvale izrekao svim župnicima, a osobito fra Rafaelu koji ga je doveo u sjemenište. O. provincijalu i župniku fra Zoranu Jonjiću kao i svim fratrima, časnim sestrama i vjernicima koji su ga kroz cijelo ovo vrijeme pratili svojim molitvama. Zahvalio je svima koji su na bilo koji način u pripremi za mladu misu pomogli u organizaciji i svojim doprino-sima. Potom je zahvalio propovjedniku dr. fra Željku Toliću koji ga je na njegovu putu pratio kao brat, prijatelj i čovjek, a kao provincijal primio njegove zavjete. Biranim riječima zahvalio je i kumu fra Zoranu koji ga je upućivao u franjevački život, a posebno su mu ostale u sjećanju fra

Zoranove riječi „dragi fra Ivane, nikada u životu ne zaboravi sirotinju jer će nas Bog po tome prepoznati“. Fra Zoranu je tako-đer zahvalio za njegov trud u organizaciji mlade mise. Fra Kristianu Stipanoviću je zahvalio na pomoći koju mu je pružio za vrijeme đakonskog praktikuma u župi sv. Franje u Imotskom i što je kao gvardijan pokazao svoje srce koje služi. Zahvalio je potom svima koji su u ovom slavlju odi-grali ulogu novozavjetne Marte. Na kraju je riječi zahvale uputio članovima svoje obitelji – bratu, sestrama, nevjesti, baki. Posebnu zahvalu izrekao je svom ocu Mi-lanu (Mići) koji je 11 godina čekao ovaj dan – dan mlade mise i koji je organizirao ovaj ručak. Ocu Milanu je rekao: „Dragi ćaća, ja sam sretan i ponosan na tebe. Bog te blagoslovio i mirom obdario“.

Pozdrav župnika fra Zorana Jonjića:

Mnp. Oče Provincijale fra Joško.Draga braćo i sestre u redovništvu i

svećeništvu.Cijenjena obitelji i rodbino našega sli-

vanjskog mladomisnika fra Ivana Vuletića.Poštovani Slivanjci i Slivanjke koji ste

sada ovdje, u našoj domovini Hrvatskoj i po cijelomu svijetu.

Braćo i sestre u Kristu.Hvala i slava, mudrost i zahvala, čast,

moć i snaga našemu Bogu za ovaj blagoslov-ljeni dar mlade mise i mladomisnika danas u našemu Slivnu! Neka je blagoslovljeno Presveto Trojstvo za ovu veliku milost koju nam dade u ovoj milosnoj Godini vjere! Neka je blagoslovljen Gospodin za ovaj radosni događaj i za sve dobro po Blaženoj


Slivno 87

Djevici Mariji, sv. Josipu, sv. Franji i svim anđelima i svetima!

Veličajući dobroga Boga koji je milo-srdan i blag, sve vas iskreno pozdravljam i pozivam da raskajana, otvorena i poni-zna srca uđemo u ovo slavlje mlade mise, koju nam darova Gospodin. Uđimo u srce Kristove razapete i uskrsle ljubavi koja nas stalno rađa nanovo odozgor, kako bi se svakodnevnim obraćenjem preobražavali i postajali novi stvor u Kristu, pridruže-ni civilizaciji Nove Pedesetnice, koju Bog stalno stvara pred našim očima i koja je odlučujući naum Božje milosrdne ljubavi i spasenja za nas i za sve ljude.

Na osobit način i s velikim zadovolj-stvom, u ime svih nazočnih, pozdravljam tebe, dragi brate – mladomisniče fra Ivane . Blagoslovljen bio ti koji nam donosiš

Gospodina našega i Boga našega – Isusa Krista u daru ove tvoje mlade mise!

Započni sada ovu mladu misu – ovu Pashu Gospodnju – ovaj Prijelaz Gospodnji koji veliča Presveto Trojstvo i sve nas izvo-di iz grijeha u milost, iz smrti u život, iz Križa u Uskrsnuće od mrtvih. Prinesi ovu mladu misu za sve žive i vjerne pokojne, a s još većom ljubavlju za svoju preminulu majku Mirjanu, koja je, zbog tebe i tvoje mlade mise sva radosna u Očevu nebeskom kraljevstvu. Neka je ova mlada misa unese u Božje srce, a tebi i tvojima bude uzvišena snaga za veću radost i svjedočanstvo radosti.

DOBRODOŠAO I ŽIVIO!!!

Iz propovijedi dr. fra Željka Tolića:

„Dragi mladomisniče fra Ivane, mno-gopoštovani oče provincijale, draga braćo svećenici, bogoslovi i časne sestre, draga rodbino, prijatelji i uzvanici, braćo i sestre!

U ovom istovremeno ozbiljnom i sret-nom času dolaze mi svetopisamske riječi: „Hvalit ću te, Gospodine Bože moj, svim srcem svojim… jer Tvoje ljubavi prema nama ima izobilja. Ovo je dan što ga učini Gos-podin, kličimo i radujmo se njemu!“ (Ps 118). Usuđujem se reći da nam ni sam Gospodin ovo ne bi mogao dati i danas u Slivnu prirediti da nije bilo i tvoje volje, dragi Mladomisniče; da ti, u punoj slobodi i zrelosti, glasom svoga srca, nisi rekao: Evo me, Gospodine!

Jasna je, snažna je i uvjerljiva Isusova riječ: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15, 16). Drugim riječima: nitko nije Boga „zadužio“ da bi mu se Bog tre-bao odužiti dajući mu svećeničko ruho i


Slivno88

poslanje. Izbor je Božja povlastica, to je njegov privilegij. On je taj koji gleda, izdvaja za se i poziva, a čovjek se odaziva. Računa s našom slobodnom voljom i onim darovima kojima nas je obdario kad nas je stvorio i u život dozvao. Istina, ti darovi nisu dovoljni da se izvrši povjereno poslanje. Potrebne ovlasti, darove i karizme svećenik dobiva tijekom dugogodišnjeg odgoja i obrazovanja, a vrhunac se događa u trenutku svećeničkog ređenja kada nas Bog na poseban način osposobljava za povjereno poslanje. Stoga mu danas posebno zahvaljujemo zato što je On, koji bira koga hoće i kad hoće, svoj božanski pogled zaustavio baš na tebi, dragi fra Ivane; što te je izdvojio iz mnoštva i pozvao u svoju zahtjevnu službu da budeš glas što govori u Njegovo ime i ruka što piše po Njegovu kazivanju. Posebno Mu hvala što po tebi i danas želi biti s nama i među nama; što po tebi – svome sveće-niku – i danas želi koracati ovom župom i Krajinom kao što je to nekad činio po svojoj rodnoj Galileji i susjednoj Judeji;

što nam po tvom mladomisničkom slavlju jasno želi reći i poručiti: „Nije nas ostavio Bog!“ Dok Bogu hvalu dajemo, dok Mu slavu pjevamo i čast iskazujemo, istodobno, dragi fra Ivane, i tebi čestitku izričemo, što si glas Božji čuo i razumio, što si njegov poziv prihvatio, što si se svećeničkim re-đenjem njegovim putem zaputio i, poput apostola Ivana na Posljednjoj večeri, svoje srce na Božje srce prislonio.

Zahvalnost ide i svima onima bez kojih danas ne bismo bili u Slivnu: ponajprije tvojoj pokojnoj majci, tvome anđelu u nebu, i tvom ocu; tvojim sestrama i bratu, baki i rodbini koji su te sve ove godine pratili svojim molitvama da uspiješ i zavjetima da ustraješ. Hvala ide i tvojim redovničkim poglavarima, odgojiteljima, profesorima, slivanjskim župnicima i svim pojedincima kojima su tvoje dugogodišnje školovanje i put do oltara bili stalna težnja i jedina briga: tvoje današnje slavlje je i njihovo slavlje, tvoja radost je i njihova radost. Dok budeš danas dijelio svoj mladomisnički blagoslov, pomisli i na njih jer su taj blagoslov zaista zavrijedili i na stotine načina zaslužili. (...)

Kad su u starosti svetom arškom župni-ku Ivanu Vianneyu dali na pomoć jednog svećenika, on mu je govorio: „Što bih ja mogao bez vas učiniti: ja sam poput nule, koja samo pored neke druge brojke dobiva svoje značenje“. Uvjeren sam da će tvojim dolaskom naše svećeništvo biti obogaćeno i naše samostansko bratstvo u Imotskom još više prepoznatljivo.

Zato ti danas izričem svećeničku dobrodošlicu:

Dobro došao u zbor svećenika, u za-jedništvo i zbor onih koje je Isus darovao svijetu na Veliki četvrtak kako bi „svi krajevi


Slivno 89

svijeta vidjeli, upoznali i doživjeli spasenje Boga našega“. „Primjer sam vam dao – veli Isus – da i vi tako činite, kao što ja vama učinih“ (Iv 13, 15).

Dobro došao u zbor onih koji su iz-dvojeni i uzeti od svijeta; koji žive u svijetu i na raspolaganje su svijetu, ali ne pripadaju svijetu. Sinovi su ljudi ali imaju neizmjernu moć učiniti ljude sinovima Božjim!

Dobro došao u zbor onih koji su slabi, ali sve mogu u Bogu koji ih krijepi; koji su krhki, ali snagu pronalaze u Onome „koji je dobro, samo dobro, jedino dobro, najveće dobro“ (sv. Franjo Asiški); koji su ranjivi, ali se modricama Božjim liječe.

Dobro došao u zbor onih koji, dok slave svetu misu, stoje za koju „skalinu“ iznad drugih, ali dotiču nebo; koji nisu tajni savjetnici svemogućega Boga, ali su „Majka dobrog savjeta“ za mnoge duše; u zbor onih koji ne oblače samo jednu misnicu izvana, nego i stotine tuđih problema iznutra.

Dobro došao u zbor onih koji se ne samo nazivaju slugama već to i jesu, ali pred njima kleče ljudi svih titula, služba i godina; smrtni su ali po otajstvima vjere koja dijele i kojima raspolažu mogu svima darovati besmrtnost.

Dobro došao u zbor onih koji su braća svakome, neprijatelji nikome; koji posve-ćuju bračnu ljubav, ali ne smiju upoznati tu ljubav jer njihovo srce pripada Bogu, svoj braći i sestrama, a ne samo jednom Božjem stvorenju.

Dobro došao u zbor onih koje vlastiti vjernici često i ovako mjere i prosuđuju: ako propovijeda duže od 10 minuta, onda je neumorni brbljavac; ako za vrijeme pro-povijedi govori glasno tada viče, a ako ne govori glasno onda se ništa ne razumije; ako ima auto tada je svjetovan i kapitalist, a ako ga nema onda nije suvremen; ako obilazi vjernike po župi tada je skitnica, a ako ostaje u kući onda je danguba i usidjelica;


Slivno90

ako govori o milostinji i nešto traži tada mu je u glavi samo novac, a ako ne traži „pa i što će mu kad je pun ko’ brod i ne zna što će s njime“; ako ne organizira slavlja, izlete i susrete, tada u župi nema života, a ako ih organizira onda mu je samo do zabave i provoda; ako ispovijeda polako tada je prepobožan, a ako to čini brzo onda je nestrpljiv i površan; ako svetu misu započinje točno na vrijeme tada mu sat ide naprijed, a ako i pola minute kasni onda ga nikad dočekati; ako uređuje crkvu tada beskorisno baca novac, a ako je ne uređuje onda je neradnik kojega za ništa nije briga; ako se zanima za druge tada svugdje gura nos, a ako se ne zanima onda je sebičan i misli samo na sebe; ako govori o pravdi, onda se bavi politikom; ako se trudi biti razborit tada je desničar, a ako je opušteniji u govoru onda je ljevičar; ako je mlad tada nema iskustva, ako je star onda je izvan vre-mena… (Don Mario Gatti). Mladomisniče,

dobro došao u taj košmar oprečnosti koje, da si svetac Božji, nećeš izbjeći.

Dobro došao u zbor onih koji su, kako vidiš, uvijek „krivi“; koje se kao nikoga optužuje, proziva, ogovara, difamira; kojima se svašta može reći i izmisliti i nikome za to odgovarati; kad su sveti tada su nepri-hvaćeni, a kad pogriješe onda se rado po njima gazi i tuče iz svih „topova“, poseb-no medijskih; spremni su svima oprostiti, ali njima se ne oprašta. Dolazi mi misao pa ću je i reći: ako jednoga dana Europa ukloni Kristove predstavnike, morat će ih ispratiti dostojanstveno i s poštovanjem. Zašto? Zato jer joj je kršćanstvo dalo dušu, svetost, prosvjetu, kulturu, sve… Morat će ih moliti za oproštenje što ih je toliko nepravedno mučila, progonila, ponižavala, okrivljavala, a sve bez pomne istrage da dozna tko su zapravo oni. Jer to su ljudi koji su donijeli najdivniju poruku svijetu, koji su od barbara stvarali svece, od pri-mitivaca učenjake, od divljaka plemenite duhove… ljudi koji ne bježe od tamnice ni iz tamnice, koji podnose udarce i nepravde zato jer drugi samovoljno i bezobzirno krše zakone, ali ljudi koji znadu svoju cijenu, vrijednost i dostojanstvo… dobro došao u takav zbor, fra Ivane! (...)

Dragi fra Ivane, ljubav prema tebi su-gerira mi reći i zaželjeti:• da budeš manje „funkcioner„ jedne

religiozne institucije, a više čovjek Božji za kojega neće više, kao do sada, svje-dočiti Crkva i Provincija, nego ćeš ti od sada svjedočiti i neumorno raditi za jednu i drugu.

• da uvijek budeš onaj koji moli, koji vjeruje, koji se nada; koji Božjom lju-bavlju ljubi svakog čovjeka i pri tom


Slivno 91

nikad ne pravi razliku tko je tko, što je tko i odakle je tko.

• da budeš onaj kojemu je svaki pojedinac važan iako društveno-politički ništa ne znači; kojemu se svatko može povjeriti i s kojim je zadovoljstvo drugovati; onaj koji u „svetoj ludosti“ pokušava nositi ne samo svoj teret, nego i teret drugih.

• da po uzoru na Onoga koji visi ovdje na križu budeš čovjek milosrđa. Trebat ćeš voditi ljude k najdubljem središtu njihova života, na dno njihova srca. A to ćeš moći jedino ako si našao vlastito srce, ako tvoje srce nije tvrdo i bešćutno već samilosno, poput onog Samaritanca iz današnjeg evanđelja. Fra Ivane, srce je tajna života; ono je ključ svega. I znaj da na kraju života Bog isključivo sudi po srcu i onome što iz njega izlazi; ne po pameti koju su stekao, ne po godinama koje si nabrojio, sjedinama koje si nakupio

i staležu kojem si pripadao, nego po srcu! (...)“Preneseno sa: www.franjevci-split.hr


Slivno92

50. obljetnica redovništva s. Ljubomire Kustura

S. Ljubomira Kustura, kći je Joze i Mande rođ. Škoro. Rođena 10. srpnja 1938. Stupila je u samostan Školskih sestara franjevaka. Bila je bolničarka u

Njemačkoj, misionarka u Africi, medicinska sestra u Splitu i Unešiću te na službi u Dubrovniku. Sada je u kući Matici svoje zajednice na Lovretu u Splitu, gdje još uvijek radi njegujući bolesne i starije sestre. Ona na taj način zahvaljuje Bogu za

zdravlje koje joj je dao ozdravivši je od bolesti raka 1988. god.

Ove ste godine proslavili 50. obljetnicu redovništva. Koje su Vam misli i molitve taj dan bile u srcu?

Razmišljala sam kako je život iako dug, tako brzo prošao. Kako prije moga ozdravljenja od raka nisam slutila da ću dočekati zlatni, a ma ni srebreni jubilej. A eto, Bog je htio da dočekah oba. Zahva-ljivala sam i sada zahvaljujem Gospodinu što on sam ravna mojim životom kroz sve godine koje proživjeh i što je stalno moj vjerni Vođa i Učitelj! To želim i molim da i unaprijed bude sve dok ne doplovim u sigurnu luku, gdje ću Ga vječno gledati i naužiti se pojave Njegove!

Kakva ste sjećanje na roditelje i vjer-ski život u Slivnu u vrijeme djetinjstva i mladosti ponijeli sa sobom u život?

U najranijoj dobi sjećam se rata, osku-dice, zatvaranja, prijetnji i proganjanja nas djece koji smo išli na vjeronauk iz škole, sa

strane onih koji živjeli ateističku ideologiju. Da se sve to izdržalo zahvaljujem Bogu i molitvenom životu u našoj obitelji, a i u čitavom selu. Anđeoski pozdrav se molilo tri puta dnevno: jutro, podne i večer. Sveta krunica navečer se molila kada bi se sva obitelj skupila. A moja majka je imala još svoju osobnu pobožnost Srcu Isusovu. Ono što me nosilo kroz život, a još i danas nosi je vjera i praktično predanje moje majke u Volju Božju! S tim uvjerenjem kada živi-mo u Božjoj svetoj volji da je jedino tada čovjek sretan!!! Dakle, nikakvo popuštanje grijehu ne čini čovjeka sretnim. Radije smrt, nego grijeh.

Kakva je u kratkim crtama bila povijest Vašeg redovničkog zvanja?

Pri susretu časnih sestara uvijek sam im se divila, ali sam pomišljala, ma da sam željela biti kao i one, da to zvanje nije moguće meni ostvariti. Naime, pomišljala sam hoću li moći ustrajati! Danas znam da to pitanje muči odreda mlade ljude


Slivno 93

koje Bog zove na život u čistoći. Nakon susreta s jednom Školskom sestrom fra-njevkom, počela sam intenzivno moliti za rasvjetljenje koji me putem Bog želi voditi? Je li putem obiteljskog života ili redovničkim u čistoći? Naravno da je to bila Gospa naša Majka kojoj sam prvoj uputila svoju vruću molitvu. Ja sam tra-žila očiti znak, jer mi je životni poziv na koji me sam Bog zove bio vrlo važan. A u roditeljskoj kući sam naučila da sam Bog svakom čovjeku određuje njegov poziv za život u kome će moći sretno živjet slaveći Boga! Dakle, promašim li poziv po Božjoj svetoj Volji promašit ću životnu sreću, a znamo da svatko od nas želi biti sretan. Na moju molitvu Majka Marija je odmah reagirala. Pokazala mi je jasno kao jasan dan da je moj životni poziv na koji me Bog zove poziv redovnice. Od svega srca

zahvaljujem majci Mariji da je čula moju molitvu.

Gdje Vas je sve providnost vodila?

Pošto sam u zdravstvenoj struci, od-mah nakon novicijata počela sam raditi u domu nemoćnih i bolesnih tu u Splitu, a nakon nepune dvije godine, po potrebi naše Provincije isti posao sam radila u Njemač-koj, u Glonnu kod Muchena. Nakon šest godina rada u Njemačkoj opet se ukazala potreba da pođem u Afriku, gdje su već bile naše dvije sestre. Tu je Gospodin koji vodi moju životnu lađu, naglo zaokrenuo kormilo te se nakon dva mjeseca boravka u Africi nađoh u Europi. Providnost me dovela u Korušku u Austriji na jednogodiš-nju ispomoć rada s bolesnima gdje borave i rade naše sestre te provincije. Potom sam


Slivno94

se vratila u domovinu Hrvatsku za kojom sam čeznula. Tu u Splitu počeh tada raditi u bolnici Firule na ortopedskom odjelu i u poliklinici gdje ostadoh dvadeset godina. Zadnje radno mjesto u svojstvu zdravstvenog rada bilo je u drniškom Domu zdravlja, u filijalnoj ambulanti u Unešiću.

Dio Vašeg života i djelovanja obilježio je rad u bolnici s bolesnima. Što ste naučili služeći patnicima?

Njegujući bolesne moto moga rada bio je Isusov govor o toj naravi usluga. Što učiniste jednom od moje najmanje braće (sestara) meni ste učinili. Tko pruži i čašu vode zbog toga što ste moji, bit će mu sto-struka plaća! Tko vas prima, mene prima.

Tko vas prezire, mene prezire. Doduše, to je rekao za svoje učenike. Ali, ja sam shvatila da se Isus poistovjetio sa svakom ljudskom osobom i da mu je itekako stalo kako ćemo se ponijeti prema bilo kojem patniku, bilo kojem čovjeku. Radeći s bole-snima jasno mi je bilo da je ljudski život u Božjoj ruci i kako je važno živjeti s Bogom i po Božjoj svetoj Volji. Vidjela sam tko tako živi da radosnije prelazi iz tjelesnog u duhovni svijet.

Završili ste studij teologije i bili otvo-reni novoj evangelizaciji. O čemu ste pisali u diplomskom radu?

Da, uz moj redoviti posao završila sam studij teologije na FTI Družbe Isusove u Zagrebu. Mada je moj posao medicinske sestre bio vrlo zahtjevan, prihvatila sam taj studij da bi mogla biti od veće koristi svima sa kojim radim i živim. I nije mi žao truda. Željela bih svima da završe taj studij za osobnu i opću korist. A na pitanje o mojoj otvorenosti novoj evangelizaciji. Da, još prije osamdesete u prošlom sto-ljeću susrela sam se s obnovom u Duhu. Osoba sam koja novu stvar želi dobro provjeriti da se uvjeri je li nešto dobro ili nije. Sjećam se da sam potražila savjet od Oca nebeskog te otvorivši nasumce Bibliju dobih odgovor: - Ne boj se kćeri sionska...! tada sam krenula na seminar obnove u Duhu. Uvjerila sam se da je to zaista put koji me vodi u dubinu Božje ljubavi, da stvari u životu jasnije gledam, da ima smisao svaka patnja i svako djelo koje je s Bogom i radi Boga prihvaćeno ili učinjeno. U diplomskom sam pisala o Križu i patnji kao znaku nade i spasenja. Eto, kroz patnju koju osobno prođoh u


Slivno 95

bolesti te kroz patnju drugih s kojima svednevno radih došla sam do zaključka da je patnja kada je s Isusom patnikom prihvatimo te ju oplemenimo svojim pre-danijem i prikazivanjem Bogu zaista znak nade, znak za spasenje. Osobno spasenje i za duše koje su daleko od Boga.

Rado bih rekla svakoj osobi da bdije i moli te bude spremna na Isusov dolazak. To nam Isus kaže, jer ne znamo ni dana ni časa kada će biti naš susret s Presvetim Trojstvom!

Isus, postavši malo dijete, postao je skroman. Slijedimo Isusa i Mariju pa se ne bojmo!

Svima želim od srca Sretan Božić!

s. Ljubomira Kustura

Sa slivanjskim vjeroučenicima 1986.


Slivno96

Poetski kutak

Nek veličaNek’ veliča moja duša, Gospodina i nek’ sluša.

Dok Biblijske čitam priče, Moj duh neka uvijek kliče.

Dok molitve šaljem Bogu, Sretan uvijek biti mogu. Veličam Ga neprestano,

Sve na zemlji nam je dano.

On pravednost dijeli svima, Daje dobro potrebnima. Zaboravit nas ne može, Veličam te, dobri Bože.

Oj, velika Ti Mudrosti, Što od praha praviš kosti.

Istražiti tko Te može, Ti, Stvoritelj, moj si Bože.

Tko Ti misli čitat može, Sveznajući Vječni Bože. Sve po tebi je nastalo, I od tebe je postalo.

Sve je tvoje, Ti sve držiš, Stog ne možeš to da mrziš. Ispred sebe Ti sve gledaš,

Da promakne ništa ne daš.

Hranu svakom možeš dati, I napojit svakog znati. Potrošit se ništa neće,

Ispraznit se neće vreće.

Stalno vriju, tvoja vrela, Vode ima zemlja cijela.

Tko potrošit vodu može? Oj, Premudri, dobri Bože.

Veličinu vidim tvoju, Što podiže snagu moju. Da ti mogu bolje služit,

I uvijek se s tobom družit.

To smisao meni daje, A za grijeh se duša kaje.

Priznat grijehe teško nije, Tko ih može da sakrije.

Možeš brisat grijehe lako, Da nestane njih polako. Mir velika tad zavlada,

Kad se duša spasu nada.

Stojan Damjanović


Slivno 97

Čovjek u centruBog govori kroz prirodu,

Ljudskom našem ovom rodu. Razum može da ga čuje.

U prirodi svuda tu je.

Oj, čovječe shvati jedno, Ti najveće biće vrijedno. U središtu Bog te stavi, Sve za tebe On napravi.

Vladar svemu ti postade, A i svemu ime dade. Okreni se oko sebe,

Stablo. Kamen gleda tebe.

Sve na zemlji što god niče, Na svoj način ono kliče.

Svi moramo ovo reći, Čovjek zemlje je najveći.

Zbog čovjeka sve postoji, Njega neka sve se boji. U prirodi to sve znade,

Prvo mjesto Bog mu dade.

Da je čovjek, iznad svega, Priznati se mora njega.

Sve podložno nek’ mu bude, Sve poštovat mora ljude.

Priroda se pokorava, Bogu nek’ je vječna slava. Za to mu je zemlja dana, I sva mora, voda slana.

Čovjek svjestan dal’ je toga? Da ljubiti treba Boga.

Za sve ovo što mu dade, I razumom da sve znade.

Obuhvatit čovjek može, Umom svojim mnogo, Bože.

A najveće od tog svega, Da razumom vidi Njega.

U zakonu, u prirodi, Stablo kako, rodom, rodi?

Kako bilja razna niču? Kukci razni kak’ se miču?

Kako lete ptice zrakom? Šišmiši kako mrakom? Razne ribe kako žive?

Ljudi nek’ se tome dive.

Nek’ se dive svome Bogu. Jer Ga slavit uvijek mogu. Oj čovječe, ljubi Njega. Uzdignu te iznad svega.

To je jedan od razloga, Na put krivi ne smije noga.

Na put krivi, ne nikada. Na put pravi, pođi sada.

Stojan Damjanović


Slivno98

Danas počmimo

Vjera nas uči, umjeren budi. Ne uzmi sve, što ti se nudi.

Neki se primjer može navesti, S time ne želim nikoga smesti.

Nitko od nas, savršen nije. Ne treba nitko slabosti da krije. U svemu braćo imajmo mjeru. Danas počnimo živjeti vjeru.

Prošlost je prošlost, važna je manje, Ne brojimo braćo prošlo stanje.

Budućnost ide, ona će doći. Svi ćemo u nju morati poći.

To znamo, da jasno je svima, Uvijek je bilo i takvi ima.

Da neki ne znaju malo stati, I svojoj glavi, misliti dati.

Ispočetka sve, početi treba. Franjo nam kaže, stanovnik neba.

Asiški Franjo, molit je znao. Bog kroz molitvu puno mu dao.

Odluku donijeti važno je sada, Na Božjoj njivi ima rada.

Plodovi donose, radost svima, A Bog voli kad plodova ima.

I svi mi, braćo, njive smo sami. Nemojmo biti više u tami. Najprije njivu svoju obradi. Vremena nađi i dobro radi.

Počnimo, braćo, došlo je vrijeme. Hrabro nosimo današnje breme. Dosad smo napravili vrlo malo. Neka nam bude do njive stalo.

Nek’ život uzalud ne prolazi. Važno je poslije što dolazi.

Prolazno vrijeme ide nam ovo. Ostavimo tradicije, slovo.

Znakova ima, svršetak stiže. Isus dolazi, sve je bliže.

Vrag okolo, čuje se da reži. Ne treba nitko nikuda da bježi.

Važno je nama na mjestu ostati. I svakim danom bolji postati. Čega se treba, vjerni da boje?

Mirno i spremno, samo nek’ stoje.

Znati će svatko što činit treba. Pomoć izabranim doći će s neba.

Izabrani tko su? Kako znati? Isus će svojima znake dati.

Stojan Damjanović


Slivno 99

Molim te Isuse

Isuse pastiru pravi, Čovjek svaki nek’ te slavi. Ti na zemlju nama dođe.

Spašavati ljude pođe.

Izgubljene, tražit stade, Za spas svakom šansu dade.

Osnovo si Crkvu nade, Što pozvani u Njoj rade.

Tu duhovni zvanja ima, Na usluzi nek’ su svima.

Svećenstvo je u njoj tvoje, Nikoga se nek’ ne boje.

Nek’ za primjer uzmu Tebe, Žrtvuju se ka Ti sebe.

Sva vremena, vrijeme cijelo, Nek’ nastave tvoje djelo.

Iz sveg srca tebe molim, Jer ja Crkvu tvoju volim. U Nju šalji nam radnika, Svi nek’ budu tebi dika.

Tvoj vinograd prave treba, I blagoslov tvoj sa neba. Pošalji nam redovnika,

Nek’ svi budu tvoja slika.

Dobri, vrijedni redovnica, Uzoriti nam svetica. Sve ojačaj svećenike,

Redovnice, redovnike.

U njihovu svetom zvanju, Neka budu svi u stanju, Za spas duša žrtvu dati, Ponašat se, vladat znati.

Blagoslovi napor, djela, Nek’ ga Crkva ima cijela. Nek’ sol budu na planeti, A u mrežu vraga s pleti.

Svijetlo svijeta neka budu. Ne, nikome na osudu.

Riječju, djelom, neka zbore. Nek’ se vidi da te vole.

Podaj njima ti mudrosti, I dovoljno strpljivosti.

Tvoju slavu nek’ promiču, Nek’ radosno Tebi kliču.

Nek’ je radost kod svih ljudi. Blagoslovljen uvijek budi.

Povjereno ovo stado, Nek’ privedu tebi rado.

Stojan Damjanović


Slivno100

Susret slivanjskih peroljuba

U prigodi blagdan Presvetoga Trojstva, 10.obljetnice zbornika radova, 250.obljetnice crkve Presvetoga Trojstva „Slivno”, Udruge Slivno, Projekt: Zavičajna baština i održivi razvoj Zabiokovlja i 30. obljetnice lista Slivno, Dragica Zeljko,

Ivan Talaja i Anđelko Mrkonjić predsjednik Udruge za očuvanje kulturne baštine „Slivno” priredili su u subotu, 25. svibnja 2013. prvi skup „Susret slivanjskih

peroljuba“ u etnografskoj zbirci Mrkonjić u Slivnu.

predstavili svoje stvaralaštvo, a zatim su razgledali izložbene eksponate u etno zbirci Mrkonjić. Susret je osmišljen kao početna poveznica i upoznavanje svih Slivanjaca raseljenih diljem Hrvatske i u tuđini koji literarno stvaraju, a na neki način su vezani za Slivno. Maleno Slivno koje su opjevali i na taj način uvrstili u Antologiju hrvatske književnosti pjesnici Petar Gudelj, Zlatko Tomičić, iznjedrilo je i povjesničara Milana Glibotu, svjetskog galeristu Antu Glibotu, glazbenika fra Ivana Glibotića i Ivana Glibo-tu - Crnog, svjetski poznatog crtača stripova i ilustratora Gorana Parlova, slikara Josipa Kusturu te više od trinaest pjesnika… Taj kamen, škrta zemlja, vrijesak i kadulja kao da je u nasljeđe svojih stanovnika usadio i potrebu za pjesmom i gangom pa je tako i u Slivnu provro plodonosni izvor brojnih umjetnika.

Z. S.

Susret je započeo molitvom za sve po-kojne slivanjske peroljube fra Ivana Glibotića, oca „slivanjske himne”,

fra Vjenceslava Glibotića, urednika „Ma-rije”. U sklopu susreta postavljena je izlož-ba autorskih radova Vesne Barić - Peters, Anđelka Mrkonjića, Mira Radalja, Ivne Talaja, Mirka Anića, Ivana Talaje, Danka Kusture, fra Ivana Jukića, don Vladimira Mikruta, Natalije Glibota i dr.). Potom je držan okrugli stol na kojem su sudionici


Slivno 101

Kati se klapilo

Marija, žena Jozipova, bila je vr-sna domaćica, ustajala se u cik zore i radila poput mrava. A on

bi, ranom zorom, spuštao se k moru i s očevom starom kočom vješto isplovio i bacio stoput zakrpanu mrežu, ne bi li koju ribu ulovio i odmah tu na mulu prodao obližnjim mještanima. Ona i njezin muž obrađivali su i ono malo mršave zemljice. Ne zna se što je bilo teže, lov ili ribolov ili oranje ili vučenje brane, kada je trebalo razbiti grumenje i poravnati zemlju, a još k tome njihov razigrani Ilija često bi sjeo na branu umjesto kamena, da brana zemlju poravna, ali njima to nije bilo teško. Di-jete se radovalo. Roditelju tada ništa nije bilo teško. Usprkos svemu oboje su radili i veselo pjevali gangu.

I neka je bio rat, i neka je zemlja slabo rađala, i neka je bila tvrda i ćudljiva, i neka je sunce žeglo gore od ognja, i neka su orali i branali upregnuti ka volovi, i sagibali koljena do zemlje, nisu nikada posustali, nego iz dana u dan, iz godine u godinu, udarali po toj svojoj tvrdoj ledini. Kad bi mu žena katkada posustala, on bi je nena-dano poljubio i oboje su tada bili radosni kao da je zemlja najbolje rodila. Nestala bi s lica umor i svaka muka i tegoba.

U isto vrijeme kad je ona rodila, do-godilo se još jedno čudo, na radiju je bilo proglašeno, da se rodio i Maršalu sin i da je preuzvišena Maršalovica imala težak porođaj i da je na umoru.

Ljudi su u strahu, bili su uzrujani, pitali se što će biti s njima. Jer ne daj Bože da se Maršalov jad izlije na njih. Upravo je bila lovna godina, kad su se neki umniji pobunili i navukli lava ognjena na sebe i svoje obitelji.

-Jao! uzviknula je žena Koćina. Ovih su prošlih proljetnih dana i noći i sablasti kosile ljude, djevojke su od straha i u suzama posezale ruku na se. Po ljudskim tijelima plesao je krvnik, veleumni su se znojili krvlju, grijali svojom mukom i pameću tamnice, i još samo smrt treba pa da se kamen odvali na ova jadna naša izmučena i napaćena tijela.

- Smiluj nam se Gospe moja, zajaukala je žena, smiluj nam se Gospodine, loš je ovo znak za našu dicu i zem’ju.

- Što ti je ženo? Ti kada si svu muku svita vidila svojin očima.

- Svojin očima! - uzvrati žena plačući.- E Koća, sine moj, javi se majka Kate.

I meni se noćas pred očima klapilo. Evo, djeteta se dva rodila, jedno u dalekom gra-du, Maršalev sin, drugo u Zaplandišću, sin Koćin, Ilija, zvani Grom. Što će od njih biti, Bože moj? Što će im podariti život? Hoće li obadva postati žrtve vremena? Hoće li itko od njih dva biti isparavan?

Prvi sin Maršala, zatiratelja naše mla-dosti. Što će postati? Hoće li biti Dobri Sveznad oli Alčak, hoće li biti vragolan i dobričina ili će biti krvnik i ubojica? Drugi oca Jozipa vrloga i vrijednog trudbenika,


Slivno102

koji svojim poštenim radom zarađuje kruh svagdanji. Živeći kako nalaže Božje pravo i državni zakon. Uvijek, po pravu i zakonu pa i u teškoj svojoj muci pjevajući umje-sto plačući. Kad umre, naraštaji će ga se sjećati kao uzornog i poštenog čovjeka koji je živio podno Velima. Klapilo mi se, Koća moj, da će tvoj sin Ilija, zvani Grom, ostati mlad i besmrtan. I bit će težak, slikar, kipar i bit će hrabar i ratnik i oštar ko grom. I prošetat će se svijetom

hvaleći sve lijepo i dobro, a ismijavajući u sav glas glupost. I onda kao u nekakvom zanosu Kata nastavi, i gore će biti krvopije naroda, a dolje žrtve; gore grabežljivci i stršljeni siju zlo ucjenama i drugim zlo-činima, dolje marne pčele radilice, a na nebu će krvariti rane Kristove. To rekavši, dobra, stara baka Kata, usnula vječni san.

Dragica Zeljko


Slivno 103

Neviđeni biser u Zeljaka

U svibnju 2012. godine na odlasku iz zavičaja svratio sam sa suprugom kod obitelji Joze i Marice Zeljko.

Priznajem, ostao sam osupnut viđenim kao malo kad u životu.

Joze nije bilo te nam je Marica s lju-bavlju pokazala interijer i eksterijer svojih dvora. Uvijek bi dodala: „To je Jozino djelo“. Takvo nešto stvoriti srcem i razu-mom, ne gubeći osjećaja za mjeru, tu u ljutom kamenjaru, može samo onaj tko ima Bogom dani dar, dar samoniklog genija, koji se pouzdaje u svoje snage, bez uzora. U takvoj pustoši, nesruke to se čini još ljepše. Biser je sjajniji što je tama veća.

Poznajem Jozu već dugo, ali nitko mi nije rekao istinu o njegovom talentu, predanom radu kojim se potvrđuje kao introspektivan umjetnik okrenut prošlosti sa svojom etnografskom zbirkom starina i sadašnjosti djelima vlastitih ruku.

Njegov rad je jasan, čist, magičan, ali „čitljiv“, bez apstrakcija s kojim se danas mno-gi služe umišljajući da imitiraju Pabla Picassa. Jozo je krenuo iz amaterske perspektive iz dijelova prirode, iz hobija – neviđenog smisla za izravno doživljavanje čovjeka i prirode, nalaženja likovnog izraza u materijalima koje je imao u ruci – drvo i kamen. Vidi se da je s tim emotivno vezan cijeloga života i da je to sanjao i kad je većinu svog vijeka bio daleko od našega Slivna. Radeći to što je stvorio – dosanjao je svoj san.

Jozo je ustrajan, poput kakvog starog majstora, u tišini svog dvora i četiri kućna

zida stvara svoju umjetnost. On nije učio umjetnost. On je amater, ljubitelj umjet-nosti koji do saznanja mora dolaziti sam, sasvim sam, na puno teži način, ali to mu je prednost, jer neopterećen bilo čime može snažnije i intenzivnije raditi „za svoju dušu“ i da nije toliko važno znati tehniku koliko u to uključiti srce, ljubav, osjećaje i talent.

Jozina etnografska zbirka ima izuzetnu vrijednost i uvijek će dobivati na vrijednosti. Svakako treba popisati sve predmete po svrsi i broju i po nazivlju. Dakle, treba napraviti katalog gdje će sve biti ubilježeno i mišljenje posjetitelja, prijatelja, ako netko posudi nešto tu zabilježiti- da se ne zaboravi za nove naraštaje. To je djelo natrag, unazad, prema sebi, vlastito promišljanje – samoi-straživanje. Dao Bog da netko od mlađih iz ove obitelji naslijedi taj talent i još da ga izbrusi naukom i pred njegovim djelom će ljudi skidati svoje šešire iz poštovanja.

Milan Vrdoljak


Slivno104


Slivno 105

Telefonski imenikAAnić Dragica (021)855 053Anić Ivan pok. Ljubana (021) 855 190

BBarić Ante (021)855 614Barić Ante Pok. Petra (021) 855 812Barić Ivan Pok. Tome (021)855 803Barić Ivanka (Branka) (098) 391 233Barić Ivanka pok. Mirka (021) 855 802Barić Josip Talajušić (021)855 660Barić Jozo (021) 855 736Barić Jure (021) 855 810Barić Mirko (091) 5503 878Barić Mirko pok. Tome (021) 855 816Barić Mirna (098) 1669 524Barić Petar Antin (021) 855 774Barić Tomislav (098) 9826 407 (099) 8133 920

ČČale Ante pok. Ivana (021) 855 203Čale Milan Nikolin (021)855 173

DDOM ZDRAVLJA SLIVNO (021) 855 036

GGlavaš Jeroslav (091) 2000 049Glavaš Mara (021) 855 320

Glavaš Marijan (021) 855 003Glavaš Markica (021) 855 032Glibota Ante (021) 855 153Glibota Ante “Antunica” (021) 855 148Glibota Ivan “Ikan” (021) 855 130Glibota Ivan (021)855 057Glibota Ivan pok. Petra (021) 855 161 Glibota Ivan pok. Pave (021) 855 125Glibota Neda ud. Joze (021) 855 135Glibota Slavka ud. Marijana (021)855 134Glibota Milan (021)855 160Glibota Ljubica ud. Milana (021)855 208Glibota Pave (021)855 226Glibota Perica (021) 855 021Glibota Petar-Šesto (021) 855123Grančić Ivan pok. Ante (021) 855 120Grepo Iva ud. Ante (021) 855 018Grepo Iva ud. Ivana (021) 855 159Grepo Neda ud. Marijana (021) 855 077Grepo Josip pok. Nikole (021) 855 065Grepo Darinka ud. Ljube (021) 855 049Grepo Matija ud. Nikole (021) 855 152Grepo Iva ud. Vlade (021) 855 105

HHointza Ljubica (099) 8735 692HP-HRVATSKA POŠTA D.D. (021) 855 039HRVATSKI TELEKOM D.D. (021) 855 013 (021) 855 019


Slivno106

JJukić Aline Slavica (095) 9115 650Jukić Ante pok. Mate (021) 855 170Jukić Gojko (021) 855 149Jukić Jozo pok. Ante (021) 855 179Jukić Jozo pok. Jure (021) 855 147Jukić Vlade (021) 855 031Jukić Zorka (021)855 022Jukić Zorka Lovčeva (021) 855 188Jurić Ivan (021) 855 091Jurić Ljubo Petrov (021)855 119

KKatavić Mila (021)855 117Katavić Petar p. Petra (021) 855 128Katavić Petar “Pergo” (021) 855 145Kovačević Jure “Zorkan” (021)855 232Kovačević Marija (021)855 092Krivić Davor (021) 855 104Kustura Ante pok. Ante (021)855 070Kustura Drago (021)855 202Kustura Ivana (098) 1830 145Kustura Matija (021) 855 275Kustura Milan Vladin (021)855 072Kustura Vlatko (098) 262 625 (099)2356620

LLozina Albino Antin (021) 855 095Lozina Ante “Tone” (021)855 024Lozina Ante Matin (021) 855180Lozina Ante Mirkov (021) 855 054Lozina Ante (021) 855 216Lozina Ante “Paćak” (021) 855 150

Lozina Cvita ud. Ivana (021) 855 141Lozina Danko (099) 8002 896Lozina Dragan (021) 855 073Lozina Gojko Ivanov (021) 855108Lozina Ivan (021) 855 038 (091) 5901 132

MMara Lozina ud. Bige (021) 855 051Lozina Ivan Jokanov (021) 855 126Lozina Ivan pok. Marka (021) 855139Lozina Ivan “Ikan” (021) 855 090Lozina Jozo pok.Petra (021) 855 218Lozina Katarina (099) 4013 631Lozina Ljubica (098) 9375 424Lozina Mila (098) 9379 561Lozina Miljenko (021) 855 055Lozina Miljenko Ivanov (021) 855 030Lozina Mirjana (098) 841 331Lozina Ružica (091) 4330190Lozina Vice (021)855124Lozina Vlade pok. Pave (021) 855 068Lozina Zlata (099)4158 800Lozina Vladin Vinko (099) 2509 243Marinić Jozo (021) 855 011Marinić Milenko (021) 855114Marinić Stanko (021) 855211Marinović Ante (021) 855 229 (098) 1884 667Marinović Ante-Selak (021) 855 207Marinović Ivan “Tutić” (021) 855 103Marinović Ivana (098) 775 100Marinović Ljiljana (021) 855 096Marinović Milan Ivanov (021) 855 085


Slivno 107

Marinović Nikola (099) 5006 218Marinović Nikša (021) 855 228Marinović Petar (021) 855 087 (098) 423 567Marinović Robert (021) 855 240Marinović Slavka (021) 855 210Marinović Tino (098) 9526 580 (099) 5006 232Marinović Zora (021) 855 192Marinović Jozo (098) 1961 025Mikrut Dalibor (098)265 903Mikrut Dražan (098) 712 680Mikrut Mila ud. Ivana (021) 855 056Mikrut Dragica ud. Antiše (021) 855 154Mikrut Jure (021) 855 137Mikrut Milan (021) 855 006Mikrut Tomislav (021) 855 177Mrkonjić Anđelko (021) 855 613Mrkonjić Ante (021)855 772Mrkonjić Ivan “Ivica” (021) 855 761 (098) 315 938Mrkonjić Nikola (021) 855 606 (021) 855 779Mrkonjić Petar (021) 855 747Mrkonjić Nediljko (021) 855 730

NNogalo Ante (021)855 082Nogalo Ante pok. Petra (021) 855 027Nogalo Ante Vladin (021) 855 294Nogalo Iva (021) 855 181Nogalo Ivan (021) 855 008Nogalo Marija ud. Milana (021) 855 076Nogalo Vlade (021) 855 062

PParlov Dragutin (021) 855 165Parlov Ivan (099) 7035 294Parlov Iva ud. Jure (021) 855 052Parlov Marija (098) 1827419Parlov Marin (021)855 061Parlov Tomislav (021)855 079Parlov Zora ud. Vinka (021) 855 118Prgomet Ante Pok. Jure (021) 855 101Prgomet Ante (021) 855 009Prgomet Josip (098) 9687 607Prgomet Mila (021) 855 242Prgomet Miljenko “Živa vatra” (021) 855 014Prgomet Zorka (021) 855 293Protrka Ljubo (021) 855 151Puljiz Ivica (099) 7010 872Puljiz Vlade (091)2000 167Ravlić Nediljko (021) 855 271

SStrater Iva (021) 855 000

ŠŠimunovic Renato (095) 9004 049Šimunović Ivica (099) 5760 712Šimunović Kristina (099) 4086 608 (099) 5093 733Šimunović Marija (098) 1961 096 (099)8072469Šimunović Milan (021) 855 023Šimunović Miro (098) 305 341 (099) 2005 871Šimunović Miro Dankov (021) 855 115Šimunović Slavica (098) 1918 712Šimunović Tihomir (095) 9091 770


Slivno108

TTalaja Ivan Iko Mali (021) 855 256Talaja Marijan (021) 855 257Talaja Vlade (021) 855 174Talaja Vladimir (021) 855 140

VVučko Ivan pok. Juke (021) 855 136Vučko Mate (021) 855 235 (099) 2465 821Vučko Stipe (021) 855 157Vuletić Anđelko (021) 855 029Vuletić Milan “Mićo” (098) 734 641Vuletić Vitomir p. Stipe (021) 855 146Vrdoljak Anđelko Ivanov (021) 855 222Vrdoljak Ante Pok. Joze (021) 855110Vrdoljak Ante-Gujić (021) 855 059Vrdoljak Gojko (021) 855 015Vrdoljak Josip Jurin (021) 855 086Vrdoljak Jozo Antin (021)855209

Vrdoljak Jure (099) 8134119Vrdoljak Ljubomir (021) 855 080Vrdoljak Ante pok. Maše (021) 855 081Vrdoljak Matija ud. Nediljka (021) 855 185Vrdoljak Janja ud. Stanka (021) 855 219Vrdoljak Vicko (021) 855 127Vučko Anđelko (021) 855 035Vučko Ante pok. Jure (021) 855 037Vučko Ante pok. Vice (021) 855 249

ZZeljko Ante (021)855 806Zeljko Dragica (021) 855 809Zeljko Iko (021)855 808Zeljko Ivan-Zele (021)855 805Zeljko Ivica (021)855 628Zeljko Marija ud. Joze (021)855652

ŽŽUPA PRESVETOG TROJSTVA (021) 855 100


Slivno 109


Slivno110


Slivno 111

KazaloRadosno uđimo u Božić – srce „vremena vjere“! .........................................................1Bogu hvala, imamo papu Franju! ................................................................................3Gospodine, nauči nas moliti! ....................................................................................12Nada ........................................................................................................................13Sve osim zajednice muškarca i žene, ne može se nazvati brakom ..............................14Čovjek u sjeni ..........................................................................................................17Za križem .................................................................................................................18Svećenik u suvremenom svijetu ................................................................................19Hrabro svjedočenje vjere dr. fra Ivana Glibotića i drugih .........................................24Inkas torba preko glave ............................................................................................28Unaprijed planirana providnost - Josipovo rođenje ...................................................31Zlatni pir Ivke i Ljubomira Vrdoljaka .......................................................................33Iz kronike župe Slivno Imotsko ................................................................................34Kršteni u „Godini vjere“ u Slivnu ............................................................................49Prva sveta ispovijed i pričest u Godini vjere .............................................................50Slavlje svete krizme u Godini vjere ...........................................................................51Vjenčani u Godini vjere u Slivnu .............................................................................53Voli me ....................................................................................................................53Preselili se Gospodinu ..............................................................................................54Prilozi .......................................................................................................................65Susret Slivanjaca u Osijeku u godini vjere ................................................................68Osijek – predstavljen roman Dragice Zeljko Selak ....................................................69Obilježila devedeseti rođendan .................................................................................70Iz jednog pisma ........................................................................................................71Na kominu moga ćaće ..............................................................................................71Dječji radovi .............................................................................................................72Udruga žena „Slivanjka“ ...........................................................................................79Svećeničko ređenje u Splitu ......................................................................................81Mlada misa fra Ivana Vuletića ..................................................................................8450. obljetnica redovništva s. Ljubomire Kustura .......................................................92


Slivno112

Poetski kutak ............................................................................................................96Nek veliča ................................................................................................................96Čovjek u centru ........................................................................................................97Danas počmimo .......................................................................................................98Molim te Isuse .........................................................................................................99Susret slivanjskih peroljuba .....................................................................................100Kati se klapilo ........................................................................................................101Neviđeni biser u Zeljaka .........................................................................................103Telefonski imenik ...................................................................................................104

Slivno - list župe Presvetoga Trojstva - Slivno Godina XXVIII. Božić 2013., br. 1. (46).

ISSN 1330-2795

Glavni i odgovorni urednik: fra Zoran Jonjić, župnik

nakladnik: Župni ured Slivno, 21272 Slivno, tel./fax 021/ 855-100, e-mail: [email protected]

Priprema: Silvio Družeić

List Slivno izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.

SLIV

NO

• GODIN

A XXVIII. •

BOŽIĆ

, 2013.

• BR. 1. (46.)

slivno · 2013-12-23 · božić, 2013 broj 46 slivno 5 uvod, a onda ćemo započeti s listom onih...

Documents